LIK ZENE U HRVATSKOJ KNJIZEVNOSTI PROF. BOZIDAR PETRAC Papa Ivan Pavao II dao je 30. rujna 1988. javnosti dugo otekivano Apostol- sko pismo Mulieris dignitatem, u kojem se u svjetlu krScanske objave govori 0 dostojanstvu Zene; Zensko pitanje postavljeno je danas mo#da jaée pa i radikal- nije nego ikada, ponekad se senzacionalnim naglascima i senzacionalisti¢kim zakljutcima. Papino Pismo, dakako, nije pragmatitke naravi, nije ni pravnitke, ni moralizatorske, ni psihosociolo’ke naravi; ono je smje&teno u okvire biblij- sko-teoloske meditacije. Zena se promatra u svjetiu kr8Canskog nauka, u oslu- Skivanju Bozje poruke, u pokuSaju da se razabere objavijena istina o Zeni. Nas pak zanima istina o liku Zene u svjetlu hrvatske knjizevnosti: kako se 0 Zeni govorilo, kako se problematiziralo Zensko pitanje, kako se uopée po- stavljao problem Zene, njezina dostojanstva, uloge i poziva Zene u naXoj litera- turi, kako su ga naSi pisci u razli¢itim razdobljima iznosili i uobli¢avali. Lik Zene u hrvatskoj knjizevnosti star je zacijelo kao i sama knjizevnost; njegovo se problematiziranje mo%e promatrati u razlititim vidovima. Dva su stajalista prosudivanja i promatranja problema Zene u naXoj literaturi komple- mentarna, knjiZevno-povijesno i sociolo%ko. Oblikovanje i shva¢anje Zenske naravi u razlititim razdobljima hrvatske knjiZevnosti donosi razlitite odgovore. Treba li uopée posebno isticati da u dosadaSnjim istrazivanjima Zenskog pitanja u hrvatskoj knjiZevnosti nema cjelovita uvida u doista impresivan repertoar likova i tipova Zene koje je hrvatska knjizevnost od svojih potetaka pa do naSih dana proizvela, Uglavnom su se rijetka i parcijalna, ova istra¥ivanja 2au- stavijala na interpretacijama pojedinatnih osoba, ispitivali su se Zenski likovi u pojedinim djelima, primjerice, Miroslava KrleZe ili Ive Vojnovi¢a, pokuSa- valo se ocrtati funkcioniranje pojedinih Zenskih tipova u odredenoj knjizevnoj epohi. Stoga je teSko u letimitnom pregledu obubvatiti cijelu hrvatsku knjiZev- nost i bez ostatka pokazati kakvo mjesto u na¥oj knjiZevnosti zauzima Zena, odnosno, kakvo mjesto imaju u toj knjiZevnosti Zenski likovi. U odnosu na neke druge knjiZevnosti curopskoga knjiZevnog kruga, francu- sku, englesku, njemacku, talijansku ili 8panjolsku knjizevnost, hrvatska litera- tura s obzirom na lik Zene jasno pokazuje stanovite osobitosti, otkriva svoju samosyojnost, osobito do hrvatskog preporoda, da bi u doba protorealizma i realizma pa sve do nagih dana, kao, uostalom, i druge knjizevnosti, slijedila tragove na kojima se pojavijuju obrisi nove ideje o Zenskoj naravi. 348Do sredine XIX. stolje¢a u hrvatskoj je knjiZevnosti trajala i razvijala se ideja o muSkarcu kao ratniku, odnosno, ideja o Zeni kao njegovoj predodzbi: ta se predod%ba o Zeni uglavnom temeljila s jedne strane na poimanju Zene kao vjerne druzice i majke, s druge pak kao nevjerne Ijubavnice, prevrtljiva i promjenljiva stvorenja: u tim predodZbama, tipitno mu&kim, Zena se pokazuje ili kao ideal ili kao grijeh. Tek kasnije, sukladno drugtijim videnjima zene, promijenit ée se takva predodzba 0 Zeni i lik Zene pojavijivat ée se kao razvijeni individualitet koji prije svega trazi prostor slobode za svoj nesputan i svestran razvoj. Razrada »Zenske psihologije« predstavlja iznimno znatajno podrutje interesa hrvatske knjiZevnosti iz posljednja tri desetlje¢a XIX. i cijelog XX. stolje¢a. Pa kao Sto to u drugim literaturama pokazuju naslovi Gospoda Bova- ry, Salambo, Eugenie Grandet, Nana, Therese Raquin, Tessa, Ana Karenjina, pokazuju to i nasumce izabrani naslovi iz hrvatske knjizevnosti Branka, Olga i Lina, Barunitina ljubav, Tena, Gospoda Sabina, Giga Bari¢eva... pomaci se, dakle u pogledu Zenskih tipova i likova i unutar hrvatske knjiZevnosti dogadaju pojavom realistitkog romana u kojem se kroz fabulu, naraciju i likove oblikuju pojedinatna ljudska sudbina, Zenska sudbina osobito, i to ne viSe prema mu- Skartevoj predodzbi 0 Zeni, nego o Zeni govori — obitno je to muskarac koji piSe roman o Zeni - kao samosvojnom individualitetu. Ovaj pokuSaj nastojat 6e, nakon temeljitih naznaka razli¢itog pristupa Zeni, odnosno, liku Zene u knjiZevnosti, Jene, dakle, kao muSkarveve predodibe i %ene kao samosvojne individualnosti, ocrtati osnovne Zenske tipove i likove u okvirima hrvatske knjiZevnosti u povijesnom tijeku od Marka Maruliéa do po- jave suvremenog hrvatskog romana. NAJPLEMENITUE COVJESTVO Dvije srine teme stalno prate hrvatsku knjiZevnost pa gotovo i nema raz- doblja u kojem bi one bile zapostavijene ili mimoidene. Rijeé je o tematskom sklopu majtinstva, dakle, Zene kao majke i velikoj temi hrvatske knjiZevnosti, temi Majke Bodie, Djevice Marije, Isusove majke. Marijansko iskustvo stvorilo je u hrvatskoj knjiZevnosti poseban odjeljak hrvatske religiozne umjetnitke poezije, StoviSe, ono tini njezino mjesto. Mari- janska pjesma prenogena je u na¥oj povijesti kroz putku pobo%nost, izrasla je iz putke tradicije. Dostatno je spomenuti samo dvije pjesme, bozi¢nu »U se vrime godi8¢a« ili pak »Sibensku molitvu«, ispjevanu u stilu talijanskih lauda tzv. flagelanata XIII. i XIV. stoljeca da se umah stekne predodZba 0 visokoj umjetnitkoj razini naSe marijanske pjesme. Marija predstavlja jasan znak pre- poznavanja vjerske privr3enosti hrvatske duSe, Marija je - osobito u svjetlu Papina pisma Mulieris dignitaiem — potetak novoga i vjetnog saveza Boga s Sovjetanstvom. Dok u Starom zavjetu savez sklapaju mukarci, u novom, vjet- nom, savezu Bog ga sklapa sa Zenom: u Marijinoj osobi Zena viSe ne predstav- lja nikakvu opasnost, nikakav izvor zla, ona je »neprijatelj zla«: spomenuti dokument Ivana Pavia II. upravo je »most izmedu Marije i Eve, Gospe i dana- Snje Zene, od olitenja idealnog vjetno Zenskog elementa do konkretne Zene dana¥njice«. U tom smislu funkcionira i dobar dio hrvatskoga marijanskog pje- sniStva — koje, istina, nije posve liSeno suviSne kicenosti i artificijelnosti, ali koje, u svojim najboljim dijelovima, predstavlja istaknuto mjesto u obzorju svjetske marijanske lirike. 349Hrvatska je poezija od svojih potetaka pa sve do naSih dana prozeta Mari- jinim likom, nadahnuta najbitnijim teoloSkim odredenjima u karakterizaciji Marije i doktrinalnim i teoloSkim poimanjima 0 njezinoj ulozi: Bogorodice kao Majke Boije, njezina djevitanskog zatc¢a, njezina uznescnja i odvjetni8tva, zagovornickog posrednistva i posredni8tva milosti. Od Marulievih pjesama »Divici Marijix i »Od uzviSen’ja Gospina« i Maruli¢eva pripjeva Petrarkine kancone »Ad Virginem Beatam«, renesansnih pjesnika, pjesnika hrvatskog ba- roka i prosvjetitelistva, hrvatskog preporoda pa sve do suvremenih pjesnika Marija Zivi u hrvatskoj poeziji. »Bozja nevistica« ~ kako je apostrofira Marulié —kao spona izmedu Boga i tovjeka, utodiste, zaititnica, tjeSiteljica i zagovorni- ca. Tip marijanske pjesme, odreden strogim retoritkim i motivskim konvenci- jama zauzima posve specifitno mjesto u kontekstu cjelokupne hrvatske poezije: komparatistitka istrazivanja hrvatske marijanske pjesme prema tipu takve pje- sme u drugim literaturama zacijelo bi utvrdila njezinu neprijepornu estetsku vrijednost dok bi se takav intenzitet, utestalost i kontinuitet u drugim literatu- rama teSko mogao na¢i. Tip marijanske pjesme u novijoj hrvatskoj poezii sno posvjedotuje antologija Dusa duse hrvatske (Jurica-Petrat) kao nezaobila- zan prilog integralnog razumijevanja hrvatskog duha i knjiZevne kulture. Mari- janska pjesma Cini velik, jedinstven i donedavno nedovoljno poznat fenomen u obzorju cjelokupnog hrvatskog pjesni8tva. Hrvatska pjesnitka rijet jednako se zduSno obra¢ala i utjecala Mariji od Maruli¢eva »zdrav Zilju pribili«, »Kitica crkvenih pjesama« Pavla Stoosa, do pjesama »Croatiam aeternam« Drage Stambuka i »Fidelissima« Ivan Tolja. Marijanska pjesma kakva nastaje osam- desetih godina u nekolicine hrvatskih mladih i mladih pjesnika danas otvara obzore hrvatskoga duhovnog pjesniStva. Apostolsko pismo Mulieris dignitatem promi8lja Zenu kao majku, kao supru- gu: govori o Zeni kao »tuvarici ljudskog biéa: moralna snaga Zene, njezina duhovna snaga ujedinjuje se sa svjeScu, da joj Bog na posebni natin povjerava tovjeka, Ijudsko bi¢e«. Antologija Side KoSutié i Vinka Nikoli¢a Hrvatska majka u pjesmi (Zagreb, 1941) koju mozZemo odrediti i kao marijansku hresto- matiju, oti8¢enu od milosne nadnaravnosti bogoroditinih atribucija, sabire 54 hrvatska pjesnika koji s razlititih vidova pjevaju o znaéenju, velitini i osobnom doZivijaju majke. U kratkom predgovoru Sida Koiuti¢é, nakon konstatacije »Radost je Zene najveéa nad koljevkom«, medu ostalim, pide: »Ta velika Mati! Pristupivsi prvi put kolijevci, ona je skinula raskoSno Zenstvo, skrudila se sve- tatki i zavjetovala nijemo, da ¢e svoju ljepotu, svoje zdravije, pa makar i sam Zivot, ako ustreba, Zrtvovati. To najplemenitije SovjeStvo, Sto se Zrtveno kida od biéa majke, ostavlja za sobom svetu sjenu Bodje prisutnosti«. Iako se samo i jedino u majéinstvu i materinstvu ne iscrpljuje poziv tene, jamatno je doZivljaj majke i iskustvo djetinje pripadnosti jedan od najéeS¢ih i posvecenih osje¢aja: u majtinskom davanju ljubavi, u njezinu izrazitom sebe- darju stolje¢ima se Sirila civilizacija ljubavi, humanosti i mira: stoga je posve naravno da je lik Zene kao majke toliko i na razne natine prisutan u hrvatskoj knjiZevnosti, a pjesnitvu osobito. 350GOSPOJA, JUNAKINJA, GRESNICA I POKAJNICA Potkraj XV. i tokom cijelog XVI. stolje¢a u hrvatskoj su knjiZevnosti iznje- drila dva osobita tipa Zene koja ée uz stanovite promjene dominirati kroz cje- lokupau hrvatsku literaturu. Slaveéi zami8ljeno ili pak stvarno Zensko bide, posvecujudi svoje stihove idealnoj Zeni i gospoji, nasljedovanjem bogate tradi- cije europskog duhovnog kruga, hrvatski su petrarkisti razvili poseban i bogat pjesnitki jezik, konvencionalan stihovni instrumentarij i specifi¢nu metaforiku, postujudi strogost i normu ljubavnog kanconjera. U hrvatskoj poeziji osobito previadava posve osebujan stih hrvatske petrarkistitne lirike, dvostruko rimo- vani dvanaesterac. Dzore Dr2i¢, Sisko Menveti¢, Hanibal Luci¢, pjesnici iz &uvena Ranjininog zbornika, strogo su poStovali norme »Ijubavne uZganosti«, od prvog pogleda i blagoslivanja dana kad je pjesnik ugledao gospoju, preko Ijuvenih muka i kataloga opisa njezine ljepote, do ljubavnog usliSenja ili neusli- Senosti. Dr#i¢ se prisjeca prvog »pozorac sto mu »stce rani«, Menéeti¢ je »uhi- éen od ove gospoje«. Rijet je o tipu idealne Zene, gospoje i donne: Danteova kanconijera Novi Zivot i Petrarkina kanconiera bembistitkih inatica predstavija tip gotovo cjelokupne hrvatske Ijubavne poezije, sve do vrhunskih soneta jed- noga Mato’a ili Ujeviéa. Vrlo testo taj tip funkcionira kao posredni8tvo preko kojeg pjesnik ostvaruje transcendentalnu puninu. Lirsko pjesniStvo, dakle, obi- ljeZeno je kako svojom ljubavnom tematikom tako i razvojem i strupnjevima te ljubavi i posve zadanim njezinim rezultatima. Drugi tip ene, karakteristiéan za cjelokupnu stariju hrvatsku knjiZevnost, tanrovski osobito razvijen i dominantan u epskom ili dramskom pjesni8tvu, tip je junatke Zene, jake i uzorne Zenske figure koja se Zrtvuje za neko opée dobro, za zajednitku, ugroZenu, nacionalnu stvar. Takav tip Zene u hrvatskoj knjievnosti razvija Marko Maruli¢, posegnuv&i za biblijskom knjigom o Juditi, usvome spjevu »u versih harvacki« sloZenu u Juditi, dajuéi svojoj Juditi posve domaéu i suvremenu boju. Epska vizija svijeta zahtijeva zrelu, sabranu, ju- natku Zenu koja u sebi personificira sve vrijednosti i svojstva nacionalnog oslo- bodenja: lik trubadurske i petrarkistitke gospoje i Zene-andela bio bi u potpu- nosti neprimjeran ugrozenosti nacionalnog bi¢a: hrvatska knjiZevnost u konti- nuitetu prati povijesne uzdahe naroda Gije je biée stalno bilo u opasnosti od turskih nasrtaja do betkog zatora dviju najuglednijih hrvatskih obitelji, do pe- Stanskih i inih presizanja. Maruliéeva poetizacija starozavjetne junakinje popra- éena je, dakle, s posebnim namjerama: »oéevidno — piSe ugledni maruli¢olog Mirko Tomasovié — Marulié, dok se divi Juditi Sto »oslobodi puk izraelski od velike pogibli«, prizeljkuje i potive vlastiti narod na otpor i pobjedu nad Turci- ma.« Maruli¢ daje svome narodu kao rjeSenje ideal kreposti, poboZnosti i juna- &tva (u Juditinu liku), zavrSavajudi svoj spjev rijetima koje naglaSavaju trajnost hrvatske kulturne baStine koju nikakav udes ne smije i ne moze utrnuti: »Jere konac viju potitanju tomu, Juditi u komu slava ¢e bit dokol/ Svitu zemaljskomu pogne godit okol:/ Ako li daj dotol dokla zemlja ova/ Bude na karte sfoli slovinjska ¢tit slova.« Od Maruliéeve Judite, Zoraniéevih Planina, Luciéeve Robinje, Pelegrinovi- éeve Jedupke do %asnoga lika Katarine Zrinske, supruge Petrove i hrvatske spisateljice (Putni tovarus, 1661) zrcali se hrvatska zbilja i baS¢inska rasutost i prodivljuju se dramatitna zbivanja Sto odzvanjaju i dopiru s raznih strana boji- Sta, od makarskog primorja do podunavskih bregova. Tip Zene junakinje je 351stoga djelatan i u doba ilirizma, pa 6e po uzoru na Maruli¢evu Juditu Ivan Kukuljevi¢ u drami Juran i Sofija slitnu ulogu dodijeliti Sofiji koja se kradom uvladi u neprijateljski tabor da se Zrtvuje za svoga Jurana i izbavljenje svoga naroda. Hrvatska barokna knjiZevnost poznaje tri osnovna tipa Zene. Prvi tip Zene, duboko odreden petrarkistitkim naslijedem, tip je gospoje, nedostiZne Jene, magitnih osobina; drugi bi tip bio tip Zene greSnice: ona predstavlja opasnost za pjesnika, predstavija kuSnju koja ga mode navesti na grijeh; za razliku od prvog tipa, u ovom modelu presudniji je utjecaj izvanknjiZevne, pa i ideoloske dimenzije. U Gunduliéevim Suzama sina razmetnoga, naprimjer, zavodnica utjelovijuje u sebi sve osobine koje su uvjetovale posrnuée zabludenog sina: »Medna je rijetca, srce otrovno;/ oti ognjene, prsi od leda; Ijubit kaze, mrzi skrovno; /vijek ne Zeli, svedj te gleda; jedno misli, drugo Uini;/ vara, izdaje, laze i hini«. Opis njezine ljepote kasnije se pokazuje pritinom; petrarkistitka koncepcija ljepote preobraéa se u idcolo’ku koncepciju demonskoga lika. Na- pokon, treéi tip ¥ene u knjiZevnosti baroka lik je Zene pokajnice; taj se tip najte%¢e pojavijuje u posebnom baroknom Zanm, tzv. platevima; najéeSée je to lik Zene koja se kaje zbog grijeha; tip Zene koji je pro’ao od svjetovnog ideala ljepote i nedostiznosti (tip gospoje) do simbola svjetovnog zla (tip gre- Snice), da bi se na kraju u liku Zene pokajnice preobrazio u bite 3to se svojim pokajanjem uzdize i Posvecuje. Tip gospoje vezan je uz ljubavnu liriku; u baroknog pjesnika pak zemaljska je ljubav lagna i prijetvorna, pa ako u petrarkistitkoj lirici pjesnik dolazi do spoznaje o prolaznosti zemaljske ljubavi, u baroknoj lirici pjesnik tu ljubav nastoji posve razoblititi. Drugi tip Zene, tip greSnice, pretpostavka je spoznanja i odreknu¢a od veliéanja zemaljske ljubavi te obra¢anje religioznoj poeziji. Na- posljetku, tre¢i tip, tip pokajnice, nastoji okajati svoj grijeh kako bi ponovno zadobio Bo%ju milost. Tipove takvih Zena nalazimo u spjevovima Ivana Buniéa Vudtiéa, Ignjata Durdevica i Antuna KaniZli¢a. Svima njima vlastita je trodjel- nost Gunduli¢evih Suza, odnosno odrjesenje, spoznanje i skrusenje postaje su koje odgovaraju svakom pojedinom tipu Zene, Sto se od velikog grijeha preko kajanja uzdize do svetosti. KAKO DO NOVE ZENE? U hrvatskoj knjizevnosti XIX. i XX. stoljeéa otkrivaju se obrisi novih ideja © 4eni i Zenskoj prirodi: Zena se postupno pojavijuje kao samosvojna indivi- dualnost: Zenski lik postaje prema nakanama svakog pojedinog pisca, odnosno prema njegovu shvaéanju funkcije knjiZevnosti donosi sa sobom dva tipa Zen- skih likova, dva medusobno suéeljena i inkopatibilna tipa. U dijelu hrvatskih pisaca nastojao se idealizirati i satuvati onakav tip Zene kakav je on sa svim pozitivnim svojstvima i vrijednostima prisutan u cjelokupnoj hrvatskoj knjizev- noj ba8tini. To je tip Zene majke, cuvara obiteljskog ognjista i nacionalnog biéa, tip Zene kao nosilac i promicatelj tistoée i nevinosti. Istodobno, hrvatski je roman proizveo po uzoru na romanesknu tradiciju velikih literatura tip. tzv. fatalne Zene ~ femme fatale. Ivan Perkovac sa svojom pripovijesti Stankovatka uditeljica (1871) ili Au- gust Senoa sa svojom Brankom (1881) ustolituju u glavnim junakinjama viziju 352idealizirane mlade djevojke utiteljice u cilju oZivotvorenja ideje nacionalndg prosvjeGivanja i nacionalne homogenosti: tu3ne prosvjetne i te3ke gospodarske prilike trazile su nove ideje s jakom socijalnom i nacionalnom tendencijom, novi tip idealizma i visoke moralnosti, samoodricanja i velika pregalaStva; te2- nja za prosvjecivanjem i budenjem svijesti nacionalnog biéa, odnarodena i za- spala, ugradena je jednakom mjerom i u stankovatku utiteljicu Martu i jalSe- vatku utiteljicu Branku. Posebni tip Zenskih likova kroz koje je rogovorila krhkost, njeZnost i fra- gilnost pojavio se u niz pripovijesti poput Simunoviceve Muljike ili Kolarove Breze: rijet je o Zenskim likovima, posve izgubljenim i osudenim na propast u sudaru sa surovim okolnostima i prilikama sredine, rijet je o tragitnim liko- vima koji okruzeni okrutnom stvarnoi¢u »pjevaju svoju, malu, toplu, Ijudsku istinu« (I. Frange8). Motiv fatalne Zene pak od prvog hrvatskog romana, od Pozeskog daka Mi- roslava Kraljeviéa pa do Asmodejeva Sala Ivana Aralice, kako istite Nemec, »stalan je i gotovo neophodan dio stvaralatkog inventara hrvatskih romansije- ra. Julije, Laure, Klare, Line, Nize — sve te naSe demonske zavodnice i vjeitice andeoskog lica prerasle su tijekom vremena u prave literarne simbole. Nije te¥ko odgovoriti zaSto: bez obzira na svu tipiziranost ovog motiva, na skalu posebnih, lako prepoznatljivih oznaka, to su zacijelo naj3ivlji i literarno naj- uvjerljiviji Zenski likovi hrvatske knjiZevnosti«. Arhetip kobne zene oblikovao se u svim literaturama, do8av3i do punog izra%aja u razdoblju XIX. stoljeéa. U hrvatskoj knjiZevnosti uotljiv je veé u Senoinu Ziatarevu zlatu u liku Klare Grubar. Ti su likovi uvijek iznimno lijepi, privlativi i tajanstveni, dista suprot- nost projekcijama Zene-majke, vjerne Penelope i tuvarice ognjiSta; predstav- ljaju opasnost i prijetnju, odrazom su muSke erotske fantazije. Fatalnim je Zenama vlastito sve ono Sto izlazi iz okvira normalnoga, dopu&tenoga i dru- Stveno potvrdenoga. Te karakteristike tipa fatalne Zene ostaju bitnima i u hr- vatskom romanu. Sukladno uobiéajenoj crno-bijeloj karakterizaciji likova koja je u hrvatskom romanu XIX. stolje¢a bez iznimke prisutna, tip kobne Zene preuzeo je na sebe sve oznake negativnosti, sva negativna obiljeZja: ona je &edomorka, brakolomna, razbojnica, hajdutica, uvijek djeluje razorno, kao su- parnica dobroj i plemenitoj Zeni. Vedina frustracija epohe, moralne dvojbe, potisnute traume i kompleksi naSli su svoju tematizaciju upravo u likovima fatalne Zene. I dok je u romanima XIX. stolje¢a tip fatalne Zene testo odreden i motitivan nekim dijabolitnim, demonskim i paralogitnim clementima, u knji- Zevnosti XX. stolje¢a tip kobne Zene izgubio je te elemente, primjerice u Krle- Ze, u likovima barunice Castelli ili Bobotke u Povratku Filipa Latinovicza, ali je zadrZao svoje temeljne osobine deformacije ljudskoga. Medu Zenskim likovima KrleZinim posebno bih izdvojio lik sestre Angelike Glembay iz drame Gospoda Glembayevi: istina, ma kako se lik barunice Ca- stelli mogao smatrati dominantnijim, lik Leonea ne mo%e se razumjeti potpuno bez lika sestre Angelike; u njegovoj je svijesti sve pomudeno, od nostalgije i Zudnje za majkom, od erotskih %e%nji za nevinoSéu i tistoom do okrutnog razoblivenja oca i samoga tina ubojstva barunice Castelli; Leone nema nikakve uporisne totke; njegov je svijet muteZi, besplodne kozerije i logike kaosa. Tome svijetu suprotstavijena je jednostavnost sestre Angelike: »u stvarnu is- tinu moze se udi samo srcem«, govori Angelika. Njezin je svijet svijet koncen- tracije i intuicije, Leoneov pak kaosa, nemira i duhovne kozerije. Leone u tom kaosu osje¢a potrebu za Covjekom, on treba nekoga u svome paklu, da pod 353magnetom neéije inteligencije spere sa sebe groznu bagazu i nade svoj smisao. To pak, kroz svoj bezbotni simbolizam ne moze posti¢i. Najzad, prepuSten umobolnici, rastoten sumnjom i beznadem, izgovara svoj »de profundis«: »Je- dina moguéa syjetlost u svemu tome bila bi netija cista ruka na mojoj tamnoj glavobolji.« Odustavii u samom potetku od ponudena svijeta Sto ga nudi lik sestre Angelike, odustav&i od istine srca, on se u beskrajnom rvanju s kobnim kaosom i tjeskobnim nemirom smiruje u posvemaSnjoj slomljenosti u granici blijedih zidova Zute kuée kao porazena, smrvijena osoba. Lik sestre Angelike jedan je od kljuénih likova KrleZina opusa, a pomnim ga je citanjem vrlo pre- cizno postavio Antun Vrdoljak u svojoj ekranizaciji Glembayevih. Recimo napokon: Sto se modernog romana tite, on ostaje izvan domaXaja jasnog oblikovanja Zenskog lika ili tipa: ideju o Zenskoj prirodi kakvom se ona oblikovala u realistitkom romanu, modemi roman napu8ta: u krajnje atomizi- ranom svijetu moderni roman tak i pomotu destrukcije same klasitne forme naracije i tehnikom struje svijesti uklanja predozbu o posebnoj »Zenskoj psiho- logiji<, uvjetujuGi nivelizaciju spolova. Lik modernog romana, junak modernog, romana kao subjekt unutarnjeg monologa u biti je apstrakcija, praznina, bez- dan i ofaj. Mogu Ii iz tih obzira iznjedriti likovi i tipovi novog muSkarca i nove Zene? 354