KRISTOLOSKI TRAKTAT POSLIJE DRUGOG VATIKANSKOG KONCILA Dr Tomislav SAGI-BUNIC Svi su teolozi natistu da II vatikanski koncil zahtijeva dalekoseZnu obnovu sistematske teologije! .Zahtjev za tom obnovom ne proizlazi sa- mo iz dekreta »Optatam totius«, koji ima pred o¢ima sistematsku teolo- giju u funkciji izobrazbe buducih svedenika?, veé iz sveukupnosti koncil- skih dokumenata. Koncil stavlja pred sistematsku tcologiju niz novih metodoloskih zahtijeva, nameée prili¢an broj novih tema, iziskuje izno- vicno preocjenjivanje u Skolskim priruénicima veé ustaljene tematike. To ¢e sa sobom donijeti takoder potrebu za takore¢i sasvim novom siste- matizacijom niza traktata, Vjerujem da se kristoloSki traktat nalazi me- du onima koji ¢e po mome mi&ljenju morati doZivjeti znaéajnu i duboku novu obradbu. Da ba kristolo&ki traktat stoji pred naro¢citom restrukturacijom, to se moze naslutiti veé iz dinjenice, toliko poznate, da je ovaj Koncil — opéenito govoreci — Zelio biti odlu¢no kristocentri¢éan. Klasi¢ni dosa- daSnji kristolo3ki traktati ne odgovaraju tom kristocentriénom usmje- renju na koje nas je pozvao Koncil. Koncil je jasan u tom smislu: on izriéito zahtijeva da ne samo teoloski nego i filozofski studij u sjemeni- Stima bude tako ureden da u srediste dode Misterij Krista: »Kod obnove crkvenih studija treba prije svega gledati na to da se filozofske i teoloske discipline bolje usklade; one moraju harmonicki konvergirati k tome da se duhu ucenika progresivno sve bolje otkrije Misterij Krista, koji pronige svu ljudsku povijest, na Crkvu neprekidno utjece i kroz sveceniéku sluzbu poglavito biva djelotvoran«3, Ako Citav studij ima voditi k takvom uvidu u Misterij Krista, onda je ofevidno da sam traktat o Kristu u uZem smislu mora to Giniti na 1 Ovo je tekst predavanja Sto ga je autor odriao kao gost na TeoloSkom fakultet sve- uéili8ta u Miinchenu, dne 1. VII 1966. Unesene su samo naknadne nadopune 5 obzirom na li- teratuna, 1 F, kard. SEPER, Teoloika tzobrazba evecenika prema II vatikanskom koncilu, 1 Bogo- Slovska smotra XXXVI (1966) 157—169. * Opiatam tottus, 14, 4 Y.M. CONGAR, Le Christ dans l'économie salutaire et dans nos traités dogmatiques, u Concillum, 11, str, 11-26. Taj je tekst sada objelodanjen, u svom integralnom obliku, u Y. CONGAR, Situation et taches présents de la théologie, Ceri, Paris 1967. 85—109. 147osobit nagin: to pak znati da dosada&nji standardni natin obrade kristo- logije ne zadovoljava, jer on to nije éinio. Svakako ¢ée, nasuprot dosadasnjem kristoloskom traktatu koji je bio zaokuplien prete*no »ontoloskime gledigtem, kristologija u novoi, pokon- cilskoj obradbi vi8e paZnje posvetiti »ekonomskom« ili »funkcionalnom« gledigtu u odnosu na Krista. Dosad je u sistematskom traktatu sva pa- Znja, tako reéi, bila usredotogena na Krista »u sebi«, da se razradi sto je Krist »u sebi«, a sada de neminovno jaGi naglasak morati biti sta- vijen na ono Sto je Krist »prema nama i »za nase, mada onaj prvi aspekt nee modi biti sasvim iskliucen‘. Zapovijedeni povratak k Bibilji® i zahtiev da se teologija jate oslanja na povijest spasenja (historia salu- tis) doniiet ée sa sobom takoder veliko proSirenje i obogadenje kristo- lo&ko-soteriologke tematike u tom smislu. Razumije se da to ne vrijedi za sve dosadagnje kristolo&ke traktate u jednakoj mjeri, jer je veé bilo i dosad znatajnih koncilskih preteéa u tom vidu, kao Sto je — da spome- nemo samo jedno ime, miinchensko — npr. mons. Schmaus?. Ovdie bih posebno htio upozoriti na jedan stav Koncila za koji mi- slim da ée odigrati najvecu ulogu u izgradnji bududeg kristolo&kog trak- tata. Upravo cam sklon kazati da ée to biti glavna teZi$na totka, stoZerna os oko koje ée se graditi bududi traktat. Radi se o tome &to je Koncil stavio u srediste nase paznie uskrsnulog Krista kao Kyriosa, Pantokra- tora, koii sada i ovdie dieluie po svome Duhu Svetome, sada je prisutan u svoioi Crkvi, sada sakuplia BoZji narod, sada izvodi spasenie sviju. Standardni dosada&nji kristolo$ki traktati suvi$e su jednostrano u sre- digtu imali Kristovu pojavu kakav je bio nekoé na svijetu, u okviru svo- ga smrtnoga Zivota u Palestini. Koncil ie sada. noéevéi od gsovora nape Pavla VI na otvaranju IT periode, naglasio Kristovu sadaSnjost: pred na- Sim odima vjere prvenstveno je Krist kakav je sada o desnici O&evoi, tiv i proslavlieni, koii upravlja i vodi Crkvu, sada i neprekidno radi i ostva- ruje otkuplijenje’. To ie velika misao konstituciie o Crkvi »Lumen gentiume. koja se stalno i uporno ponovno vraéa u tekstu: »Siedeci o desnici O¢evoi ne- prekidno dieluie u sviietu da liude dovede k Crkvi i po njoj da ih uze sa sobom nove%e«?, On »sada proslavlien gospoduie na nebesima, dohivsi ime koie je nad svakim imenom«!0, »Velikom svoiom moéu gospoduje nad svim nebeskim i zemaliskim i nreodliénim savréenstvom i dielova- niem svoiim ispunia Gitavo tiielo bogatstvom svoie slave (usp. Ef 1, 18—23)«!, »U biskupima, uz koje stoje prezbiteri, prisutan je, dakle, * Qptatam totus, 16. 2: Dei Verbum, VIL 24 « Sacrosanctum conetthum, 1, 16; Ovtatam tottus. 16, 4, 7M. SCHMAUS, Katholiche Dogmatik, 11, 2: Gott der Erléser, Miinchen 1963, * Alloc. Salvete Fratres in Christo, die 29 sept. 1963:Sacrosanctum Oecumentcum Conelifum: Vaticanum TI, Constitutiones Decreta Declarationes, Cura et studio Secretariae generalis Conci ‘Typis polygl. Vaticanis 1966, Documenta VI, str.895—927. # sSedens ad dexteram Patris continuo operatur in mundo ut homines ad Ecclesiam per- ducat arctiusque per eam sibi coniungat...« Lumen gentium, VII, 48, 2. 1 »,..et mune nomen quod est super omne nomen adeptus, gloriose regnat in caelise. Lumen gentium, IT, 9, 2. it sMagnitudine virtutis suae caelestibus et terrestribus dominatur, et supereminenti per- fectione et operatione sua totum corpus gloriac suae divitiis replet (ef. Eph. 1, 18—23)«, La men gentium, I, 7, 4. 148usred vjernika Gospodin Isus Krist, Najvigi Sveéenik, Sjede¢i naime o desnici Boga Oca, on nije odsutan iz zbora svojih sveéenika, ve prven- stveno kroz njihovo odlitno sluzenje navjeScuje svim narodima Rijet Boéju, i vjernicima neprekidno dijeli sakramente vjere«!2, »Vrhovni i vjetni Sveéenik Krist Isus, buduéi da takoder po laicima ho¢e nastavljati svoje svjedocenje i svoje sluzenje, ozivljuje ih svojim Duhom i nepre- kidno ih nagoni na svako dobro i savrseno djelo«®, »Krist, veliki Prorok, koji je i svjedotanstvom Zivota i silom rijeéi proglasio kraljevstvo Oée- vo, ispunja prorocku zadaéu sve do potpunog o€itovanja slave, ne samo po hijerarhiji, koja uéi u njegovo ime i njegovom vlascu, veé takoder po laicima«!4, Ovo nekoliko cilata iz konstitucije 0 Crkvi dovoljno je da se uvje- rimo koliko Koncil ima pred o¢ima Krista Kyriosa, koji sada gospoduje nad svime i svojom prisutno&éu u Crkvi neprekidno sada djeluje. Ta je spoznaja jednako ili mozda jo& jaée dozvana u svijest vjernika u konsti- tuciji o sv. liturgiji »Sacrosanctum Concilium«!, Obnova liturgije i osvje- Zenje liturgijskog Zivota vjernika bez sumnje Ce najvise i pridonijeti to- me da ova ideja preuzme opet dominantno mjesto u vjerniékoj svijesti, kakvo joj i pripada. Zrelo provedena liturgijska obnova svakako ée dovesti npr. do toga da svi vjernici Zivo shvate kako danas nema vise Isusa kao maloga Dje- teta, nego da postoji samo Krist Kyrios Pantokrator, pa da u pravom smislu ne mozemo doci u dodir s Kristom malim Djetetom, veé s Kri- stom proslavijenim koji »uvijek s Ocem djeluje za spasenje sviju«!6, Znamo da vjernici nisu u toj stvari uvijek zasticeni od svake zbrke. No nije potrebno trositi vise rijeci u toj stvari: dosta je konstatirati da nas Koncil vodi k tome da sutra sasvim jasno u Zaristu nasega religioznog Zivota i nasega navjeSivanja, a zato onda i tcologije, bude lik Krista uskrsnuloga koji je u krilu O&evu i koji »stalno djeluje na svijetu«!7, Organizacija, dakle, kristoloskog trakata, kako ga predvidamo, bit éc tako provedena, da se sve stjete oko ovoga osnovnoga zadatka: dos- tignuti i pruziti zaokruzen i iscrpan multidimenzionalni uvid u to tko je i Sto je Krist sada, u odnosu na Bozansko Trojstvo iu odnosu na éo- vjecanstvo, Crkvu, Citav Kozmos. Kristova pojava u okviru naSe fenome- nalne povijesti, njegov zivot na zemlji, dolazi tako u organizaciji trakata # oIn Episcopis igitur, quibus presbyteri assistunt, adest in medio credentium Dominus Tesus Christus, Pontifex Summus, Sedens enim ad dexteram Dei Patris, non desst a suorum, congregatione pontificum, sed imprimis per corum eximium servitium verbum Dei omnibus gen- tibus praedicat et credentibus sacramenia fidei continuo administrat... Lumen gentium, IIT 21, 1. 4} oSupremus et aeternus Sacerdos Christus Tesus, cum etiam per laicos suum testimoni- um suumgue servitium continuare velit, cos suo Spiritu vivificat indesinenterque impellit ad omne opus bonum et perfectums. Lumen gentium, 1V, 34, J. 4 yChistus, Prophela magaus, qui et testimonio vitae et verbi virtute Regnum proclama- vit Patris, usque ad plenam manifestationem gloriae suum munus propheticum adimplet, non solum per Hierarchiam, quae nomine et potestate cius docet, sed etiam per laicos...< La- amen gentium, IV, 35, 1. % Usp. H. SCHMIDT, Die Konstitution uber die heilige Liturgie, Herder, Freiburg i. Br. 1965, Str. 1495s. “wy... qui semper cum Patre ad salutem omnium operature. Lumen gentium, V, 41, 5. * Lume gentium, VII, 48, 2. 149donekle u podreden polozaj, nasuprot dosadagnjem dominirajuéem po- lozaju Mogao bi netko pomisliti da se ovo ne slaZe u potpunosti s naglaSe- nim zahtjevom Koncila da u sredi8te teologije dode povijest spasenja, kad mi kaZemo da tzv. »povijesni Krist« neée viSe imati tako srediSnji polozaj u kristoloskom traktatu. Medutim neslaganje je samo prividno: Koncil ne misli na prouéavanje povijesti spasenja kao niza dogadanja koji bi bio ne’to nama strano i daleko, kao da smo mi sami izvan povi- jesti spasenja, pa je prouéavamo nekako izvana. Naprotiv, prouéavanje povijesti spasenja mora biti tako uredeno da nam pokaze naSe mjesto u njoj i da nas u samo svjesno profivljavanje povijesti spasenja uvede. Krist proslavljeni nije izvan naSe povijesti, on neprekidno djeluje u po- vijesti i ostvaruje spasenje svijeta, makar nije sada u okviru fenome- nalne povijesti. Mogli bismo reéi da je on sada u metahistoriji, ali s time da je u naoj historiji djelotvoran, Teologija nas mora dovesti do toga da uzmemo u svijest odvijanje povijesti spasenja ovdje i sada. A Krist je sada veliki ostvarivatelj povijesti spasenja, u njemu sada Crkva »vje- ruje da nalazi kliué, sredi8te i svrhu sve povijesti Govjecanstvast. Ovo sadagnje stanje i polozaj Kristov jest niegovo pravo i defini- tivno stanje i polozaj, a ono stanje zemaljsko, dok je bio u okviru nage fenomenalne povijesti, bilo je privremeno i pripravno. Ova je spoznaja, mislim, o¢evidna, i ne treba ie dokazivati. Ona mnogo toga implicira. Ipak, ako je ono povijesno stanje Kristovo bilo u funkciji ovoga pro- slavljenoga njegova stanja, ono ni za samoga Krista nije bilo bez vazno- sti, a jo8 manje bi se moglo reéi da je bez va2nosti za nas i za na& kristo- loski traktat. Mi bez prouéavanja onoga vremenitog stanja Kristove po- jave ne mozemo uopée sagraditi kristoloSkog traktata. Kao Sto je Krist kroz ono stanje doSao do ovog sadaSnjeg slavnog stanja, tako i mi dola- zimo do znanja o Kristu kakav je sada kroz prouéavanje njegova prolaza kroz nagu fenomenalnu povijest. »Povijesni Krist«, dakle, ostaje i dalje vazan i bitan za kristoloski traktat, iako on vise nece biti osnovno teZi8te i cilj organizacije traktata. Njegov povijesni Zivot i djelo u Palestini predstavlja za nas ponajprije objavu, ne samo o tome Sto je On bio i radio, nego takoder 0 tome 3to On jest i §to radi. To dakle predstavlja za nas izvor spoznaje o Kristu, pa je razumljivo da premjeStanje teZista interesa u kristoloskom trak- tatu ne zna¢i prestanak proucavanja Kristove povijesne pojave. No ne samo da nam je Krist svojim povijesnim bivovanjem medu nama objavio Sto on jest, nego je njegov prolazak kroz naSu fenome- nalnu povijest bio pravo osfvar ivanié onoga Sto sada jest. Ono Sto On sada jest proiza3lo je iz onoga Sto je bio, ono Sto sada izvodi plod je onoga Sto je tada izveo. Zato proutavanje Kristova prolaska kroz nau povijest ostaje neophodan zadatak za svako sistematiziranje kristologije, ma kako ono bilo konstruirano. Samo moramo reci da je ovo dosadasnije prouéavanje, kakvo je bilo uobiéajeno u standardnim kristoloSkim trak- tatima, bilo mozda previge statitko, nemajuci dovoljno ove specifiéne dimenzije povijesnoga. PremjeStanje teZista na Krista proslavljenoga do- © Usp. npr. Sacrosanctum Concilium, 1, 15, 1 Gaudium et spes, Exp. introd.. 10, 3. 150nijet ée sa sobom to da prouéavanje Kristova prolaska kroz nagu feno- menalnu povijest bude doista prouéavanje prolaska, a ne samo fiksira- nje stanja u kakvu se Krist na’ao kad je uSao u nadu povijest. TeSko bi bilo ukratko redi kakve ée sve konsekvencije proiza¢i iz takvog dina- miékog pristupanja Kristovoj povijesnoj pojavi. Mvsteria vitae Christi, a narotito Pashalni misterij u uzem smistu, bolje ée biti uklopljeni u siste- matsku prezentaciju lika Kristova, a svakako ce se bolje modi dose¢i sva dubina i multidimenzionalnost ovih misterija, nasuprot dosada’njim osiromagenjima Sto su ih doZivljavali u sistematskoj teologiji. Sada ¢e u svemu dominirati spoznaja 0 Kristu koji, posto je jednoé pred nama i za nas preSao taj misteriozan prolazak s ovoga svijeta k Ocu kroz stra- danje, smrt i uskrsnuéc, sada otajstveno vodi nas kroz taj isti put Cinedi nas uéesnicima onoga Sto je sam izveo i dionicima onoga Sto on jest. Bilo bi moZda korisno baciti letimiéan pogled na neke teme dosa- da&nje sistematske kristologije, pa pokuSati upozoriti na neke uvide Sto: ¢e nam ih donijeti ovakvo premjeStanje teZiSta kristoloskog traktata. Dakako, ne mozemo ovdje biti ni iscrpivi ni temeljiti. Tema 0 jedinsivu Krista, ako je ne promatramo samo kao problem nekadasnji i prosli, vec kao sadagnji i neprekidno prisutni i Zivi misterij, izaziva daleko bogatije implikacije. »Jedan od Trojstva« koji je ujedno »jedan izmedu nas znaci sada takoder jednoga izmedu nas koji je unu- tar Trojstva. »Jedan Krist, jedan Sin, jedan Kyrios«, Krist kao jedna osoba koja to sada jest i koja to neizrecivo jedinstvo sada proiivijava, govori nam daleko vise, negoli jedna osoba u Kristu kao davni problem. Krist, jedna osoba unutar trojstvenoga Zivota i jedna osoba unutar mno- 8tva ljudskih osoba, zauzima zascban i jedinstven polozaj koji trazi nova i neprekidna naga poniranja da taj misterij misaono bolje obuhva- timo, ali jo8 vise izaziva i iziskuje odnosenja drugih osoba prema sebi. On je boZanska Osoba, ali ipak je u njemu jedna Ijudska narav osoba, tako da je On takoder jedan od nas. Interpersonalni odnosi izmedu Oca i Duha Svetoga prema Kristu kao jednome Sinu koji je ne samo s njima u naravi jednak i jedan nego takoder Covjek, trae jo8 razmiljanje ra- zuma vjerom prosvijetljena. Isto tako se trazi refleksija o odnoSenju i zajedni8tvu izmedu te jedne osobe i mnoStva ljudskih osoba koje po Njemu jedinome u Duhu Svetome sada i uvijek imaju pristup k Ocul. * Ta se formula nalazi u kristoloskom simbolu antiohijske grupe biskupa koja se u Efe- zu g. 431. nije slotila sa sv. Cirilom Aleksandrijskim i vecinom koja je njega slijedila. G. 433. doslo je do pomirenja s Cirllom, posto je Ciril prihvatio taj njihoy kristoloski simbol (ent su ga bili 432, malo dopunili) i ukljugio ga u svoju poslanicu pomirenja »Laetentur caclie. Tekst simbola vidi: DENZINGER-SCHOENMETZER, Enchiridion symbolorum, editio XXXII, Her- der, 1965, nn. 271-273. Ta je Cirilova poslanica zajedno s antiohijskim simbolom odigrala veliku ulogu u sastavijanju kristoloske dogmatske definicije kalcedonskog koncila g. 451. (Enchiridion symbolorum, 301—302). Najnoviji rezultati istrazivanja 0 razvoju kristoloske dogme do kaicedon- skog koncila mogu se naéi kod: A. GRILLMEIER, Christ in Christian Tradition, London 1965; J. LIEBAERT, Christologic, Von der Apostolischen Zeit bis zum Konzil von Chalkendon (451). Herder,Freiburg 1965; T. SAGLBUNIC, »Deus perfectus et homo perfectus« a concilio ephesino- (a. 431) ad chalcedonense (a. 451), Herder, Romac 1965; T. SAGI-BUNIC, »Duo perfectax et sduae naturae« in definitione dogmatica chalcedonensi, Roma — Laurentianum — 1964; T. SA- GLBUNIC, Problema continuitatis in fide christologica in periodo ephesinc-chalcedonens!, in Laurentianum VIII (1967) 413-451; T. SAGI-BUNIC, Patrimonlum chalcedonense in posteriore progress christologiae, in Laurentianum 1X (1968) 1-20. © Usp. Ef 2, 18. H. MUEHLEN, Una mystica persona, Die Kirche als das Mysterium der Identitiit des helligen Gelstes in Christus und den Christen: Eine Person in vielen Personen. 1stDakako da ovi uvidi nose sa sobom novu puninu i novo bogatstvo uvida u Kristovu ljudsku narav. Dok smo prije, promatrajuci prven- stveno Krista u njegovu smrtnom stanju imali pred oéima i doZivijavali njegovu ljudsku narav u njezinoj konkretnoj stjeSnjenosti i ograni¢e- nosti, u neku ruku u odijeljenosti od nas, zbog njezina prostorno-vremen- skog siromastva, sada — sa stanovista njezinog poloZaja u okviru Troj- stva — otvaraju se sasvim drukéije perspektive. S onog smo stanovista dozivljavali i njegovu jednakost s nama u nemoci da stupi s nama u pravu osobnu komuniju kao Covjek, sada dozivljavamo njegovu Ijudsku narav kao Covjestvo u kojemu su ostvareni svi potencijaliteti i dosegnut sav rascvat i ljudskoga i kozmickoga i uopée stvorenoga bica. Pobozan- stvenjena Kristova ljudska narav sacinjava Zariste svega kozmosa: On sada zrati na sve Ijudske naravi i na sve zbiljsko. U ovoj Ijudskoj naravi, koja je u slavi Trojstva, imamo najveée dosegnuée materijalnog koz- mosa, jer u njoj materijalni kozmos nije samo humaniziran, veé deifi- ciran. Ovaj »jedan od nas« (i sav na&) posjeduje sada moéi, da sa svima nama i sa svakim od nas stupi u osobno zajedni8tvo i da nas sve poveze u jedno ljudsko i vise jedinstvo. Razmi8ljanje o Kristovoj ljudskoj svijesti, o njegovu znanju, volji, S ovog stanovista, zrati neslucenim bogatstvima i omogucuje stvarnije uvide u zbiljskost i smisao njegova stanja prije uskrsnuéa. U svijesti Krista proslavljenoga imamo najvigu svijest Ijudsku koja u sebi ukljuéuje sva bogatstva svake moguée svijesti. Sve sto moze biti ili je bilo ili ée biti sadrZaj bilo koje ljudske svijesti, osim grijeha i kriv- nije, sadrZano je u ovoj svijesti koja se zato s nekim pravom moze na- zvati sveljudskom i kozmiékom svijeScu. To Sto u toj svijesti nije sadr- Zan grijeh ni krivnja kao vlastito iskustvo i vlasnigtvo, ne umanjuje njezinu Ijudskost, vec uvecava i omogucuje svjestitost punine Ijudskoga. U ovoj svijesti ostvarena je puna sinteza imanencije i transcenden- cije. »Nitko sebe ne doZivljava u isti ¢as tako jako stvorenim i tako bo- zanskim kao Isus Krist«, kaZe veoma totno Grillmeier2* Ta rekapitula- cija svega stvorenoga i svega Ijudskoga u Kristovoj proslavljenoj svijesti kao stalna zbilja omoguéuje da po Njemu i u Njemu sva povijest ljud- ska, i pojedinaéna i zajedni¢ka, i upravo sve kozmitko zbivanje dobiva svoje posljednje osmisljenje.» Gospodin je svrha Ljudske povijesti, to¢ka prema kojoj konvergiraju teinje Povijesti i civilizacije, sredi8te ljudskog roda, radost svih srdaca i punina njihovih temnji«23. Nauka o Kristovu znanju mora biti ponovno razmisljena s ovoga stanoviSsta. Krist Kyrios i Pantokrator posjeduje poznavanje svega Sto je u kozmosu. To je ukljugeno u vjeri u njega kao Kyriosa. Ovo znanje ko- jim on poznaje sve Sto je u stvorenjima, u Govjeku i u kozmosu, znadi u stvari da je u toj jedno ljudskoj svijesti dosegnuto razumijevanje sve Miinchen—Paderboro—Wien 1964, 166—167; vidi takoder komunikaciju na teoloskom kongresu u Rimu, 27, 1X 1966: B, DUDA, De aspectibus trinitarlis pracsentize Domini in communitate eultus. Acta, 283-294. #1 A. GRILLMEIER, Zum Christusbild der heutigen katholischen Theologie, u FEINER- -TRUTSCH-BOCKLE, Fragen der Theologie heute, Benziger, Einsiedein 1966, str. 295. 4 sDominus finis est humanae historiae, punctum in quod historise et civilizationis de- sideria vergunt, humani generis centrum, omajum cordium gaudium corumque appetitionum plenitudoe: Gaudium et spes, 1, IV, 45, 2. 152Prirode i Povijesti. A to zna¢i da nasi napori i nastojanja da spoznamo. prirodu i tokove svih stvari, da ih racionaliziramo i humaniziramo, nisu nigdje izvan podruéja koje Krist Pantokrator posjeduje i u scbi ugla- vijuje, veé da mi takvim nagim naporima bar mozemo krotiti putem koji vodi u ravnoj crti prema Kristu. Znanstveno istrazivanje prirode, na primjer, ili nastojanje da se dode do uvida u intimne zakone ljudske psihe, ili sliéno, nije bezvrijedno ni uzaludno, veé se to uklapa u napre- ranje i teZnju Govjetanstva da dosegne onu spoznajnu i humanu, dapaée diviniziranu sintezu svega kozmosa, koja je u Kristovoj svijesti ostva- rena, Znanje, medutim, koje Krist posjeduje o svima stvorenjima i o cjelokupnom kozmosu, nije neko suho i golo teoretsko znanje, veé je to znanje puno simpatije za sva bica, puno one éudesne filantropije (o ko- joj govore Oci) i kondescenzije prema ljudima?'. Kristova spoznaja judi isvijeta jest spoznaja spasiteljska, spoznaja koja biéa sabire da ih oslo- bodi, koja citav kozmos obgrljuje u ljubavi. Svaka spoznaja znati otva- ranje moguénosti slobodi i vodi k tome da zavladamo nad spoznatim. No ba& ta moguénost, po spoznaji pruzena slobodi, otvara vrata tome da mozemo nanijeti silu stvorenjima i pokuSati da nad njima zavladamo i njima se posluzimo ne respektirajuci njihov intimni smisao. Zlopo- raba stvorenja, bilo pojedinih Jjudskih osoba bilo stvari, protiv njihova cjelovita smisla ukoliko su stvorenja, to je grijeh. Kristovo znanje o sveukupnosti stvorenja éisto je od svake greSnosti, jer on i u potpunosti poznaje i savrseno hoce vlastiti smisao svih bica i cjelokupnog kozmosa. Jer zna sva bia da ih ijubi. I ljubeci ib, on afirmira njihov smisao, On im upravo sobom daje smisao jer ih ljubi. Dakako Krist, ne shvacen kao ovjek odijeljen od Bozanskog Logosa po kome je sav kozmos dobio svoj smisao kao zadatak, veé kao sam Logos u ljudskoj naravi, u kojoj je smisao kozmosa postigao svoje vrhunsko ostvarenje. Razmatrajuci, dakle, relativno sveznanje proslavijenoga Krista mi pronalazimo sjajan prikljucak za transcendentalno osmiSljenje svega kuiturnog progresa u Covjeéanstvu, ali s time da ujedno hucidno uvidamo kako je uz spoznaju bica neodvojivo vezana afirmacija njihova — od nas nezavisnog — smisla. ‘rime smo se odmah naéli u razmatranju Kristove volje, i ljubavi kao njezina ina. Vrbunski éin Kristove volje bijase gin ljubavi kojim je polozi0 svoj Zivot za spasenje svijeta. Ne smijemo tu ljubav shvatiti sa- mo kao jedan u vremenu jednokratan Cin koji je, kao neSto zbiljsko, bio u casu muke i smrti na krizu, i kao da je s time onda gotovo. Naprotiv, Krisiova Ijubav neprekidno traje: na Kalvariji je zapravo bio pocetak ovoga njezina rascvalog intenziteta, te vidljiv izvanjski znak, kao ope- acenje njezine zbiljskosti. Uskrsnuce mozemo shvatiti takoder tako, da Bog nije mogao pustiti da ostane lisena svoga uzbiljenja, pa makar samo u ayeiu svojin dimenzija, ona ljubav kojom je Krist usao u smrt. Da nije uskrsnulo Kristovo tijelo, jasno je da u samoj Kristovoj dusi ne bi mogia ostati sva rascvalost ljubavi koja se aktuirala na krizu. Zato je trebalo da Krist uskrsne. Krist Pantokrator neprestano djeluje u svijetu. Kroz sakramente i amilosni utjecaj u Crkvi — svome narodu — kao Glava Tijela. Medutim, # Usp, Dei Verbum, II, 13. BS 2 153prava i definitivna Crkva jest istom ona eshatoloSka — nebeski Jerusa~ lem, a ne toliko ova Crkva na zemlji, koja je samo klica i dio one Crkve definitivne. Krist djeluje u svijetu da se, uz pomoé i kroz sluZbu ove Crkve, ostvari ona Crkva nebeska. Zato je ocevidno da Krist djeluje ne- kako na Ijude i izvan vidljivih granica zemaljske Crkve. Da li Krist djcluje takoder u kozmosu kao takvom? Ako Krist ostva- ruje spasenje, ne samo élanova zemaljske Crkve, veé sviju ljudi, ini se oéitim, da treba dopustiti neki njegov utjecaj, pozitivno djelovanje, i na st svijeta i na zbivanja u samom kozmosu kao takvom. Jer svaki je Covjek dio prirode, on je uronjen u prirodu, pa se jedva moze misliti Sto bi moglo znaéiti éovjekovo spasenje, i kako bi Krist mogao osivariti to spasenje, ako to ujedno ne bi impliciralo stanovit utjecaj i djelovanje na Citavu prirodu. Jer uostalom, Krist je Spasitelj i sve pri- rode, svega kozmosa. Proslavljeni Krist je i sam dio kozmosa. Njcgova je ljudska narav zapravo dovréeni, obogotvoreni dio kozmosa. Ipak dio kozmosa. Njegovo je tijelo podvrzeno, bar u onom bitnom, istim zakonima materije i zivota kakvi vladaju u kozmosu, njegova je duSa ljudska kao naSe duSe, Tesko bi bilo nijekati podvrzenost njegove ljudske narayj zakonima koji vrije- de u svakoj Ijudskoj naravi, a da time ne bismo pali u opasnost pravog monofizitizma ili doketizma. Istina, uskrsnuli Krist posjeduje proslavlje- no tijelo. Ta ga proslavijenost uz iznad ostalog kozmosa, ali ga ne odjeljuje od kozmosa, On ostaje tovjek, materijalan i duhovan, kao svaki Eovjek. Teoloska refleksija trebat ée da se jo’ udubljuje u smisao i bit ove proslavljenosti, ali mislim da spoznaja o Kristovoj uklopljenosti u kozmos ostaje u svakom slu¢aju netaknuta. Nije li proslavljenost naravi u vezi s punim poznavanjem i prihvacanjem — a time i viSim gospodo- vanjem — nad azitonomnin zakonima tijela i duSe? Inkarnacijom je Krist prihvatio autonomiju kreacije kakvu je sam kao Bog stvorio, pre- uzevSi polozaj stvorenosti sa svim implikacijama koje idu s time. Uskr- snucem i proslavijenjem nije ta autonomija stvorenja, njihova intimna zakonitost, ukinuta, ni u samom Kristovu tijelu i du8i. Ali je Krist posti- gao puno spoznanje te autonomne zakonitosti, jer je prihvatio intimni smisao kozmosa, postavsi poslugan do smrti?5 po onoj ljubavi, prema Bogu i prema BoZjem svijetu kakva ga Bog hoée, kojom je prosao kroz samu smrt. Ne zna¢i li to, bar u korijenu, biti gospodar nad kozmosom: poznati ga do dna i moéj ostvariti visi intimni smisao njegove zakonito- sti? I zar nije dosta znati do dna i u sve dimenzije vlastito tijelo i du&u, pa da time nekako zna& sve Sto je u kozmosu? I zar nije to korijen svega pravoga vladanja nad kozmosom, vladati u potpunosti i lakoci kozmo- som svoga vlastitoga bia? Nije li u tome takoder temelj snage Krista uskrisitelja ovjeéanstva? Krist znade da kozmos i Ijudska povijest ima smisao, jer u njemu je taj smisao Gin. I kao Kyrios on Salje Duha kojim usmjeruje tokove po- vijesti, kolektivne i individualne, kojim vodi citav razvoj svijeta prema konaénom ostvarenju njegova smisla. On ljubi svijet, raduje se uspjesi- ma i postignutim novim koracima prema cilju koji on jedini pravo i do. dna razumije, a mi ga Samo napipavamo te u njegovu svjetlu mozemo i nazrijevati; Krist suosjeca sa svojom bracom koja su na svijetu, Usp. Fil 2, 8. 154»Prvorodenac medu mnogom braéom, ustanovio je poslije svoje smrti i uskrsnuéa, po daru svojega Duha, medu svima koji ga s vjerom i ljubaviju primaju, novu bratsku zajednicu, naime u svome Tijelu, Sto je Crkva; da u tom Tijelu svi, kao udovi jedan drugome, medusobno is- kazuju sluzenje, veé prema razlititim darovima koji su im dani. Ta so- lidarnost treba da neprestano raste sve do onog dana kad dode do svoje punine; — tada Ge Ijudi miloSéu spageni, kao obitelj Ijubljena od Boga i Krista, njihova brata, davati savrSenu slavu Bogu«. Tako kaze Koncil u pastoralnoj konstituciji o Crkvi u suvremenom svijetu2* A razumije se: ito, da Krista prihvatimo u vjeri i ljubavi, proizlazi iz njegova Duha koji nas pozna i ljubi viSe nego mi sami sebe i zato nas prvi poziva u ovu zajednicu ljubavi. Vjerujem da ée ovakva sistematizacija kristoloskog traktata dale- ko viSe odgovarati dana’njem dinamiénom yremenu nego ona dosa- dagnja. Ova nova sistematizacija prije svega pruza Zari$nu toéku za jed- nu egzistencijalnu sintezu svega Sto jesmo i Sto ¥elimo i oko éega radi- mo. Inicira éovjecanstvo u jedno vise zajednistvo koje, po nasem mislje- nju, daje perspektivu ostvarenja totalnog ¢ovjeka i postavlja duboki religiozni i kozmiéki temelj naprezanja za ukidanje svih alijenacija, na 8to je tako osjetljiv — i s pravorn — dana8nji éovjek. Mi smo, dakako, ovdje Zeljeli otvoriti samo neke perspektive, i to samo za neke teme buduce kristologije, taknuvSi usput aspekte kr$éan- ske antropologije. Naé cilj nije bio da zacrtamo kompletnu sistematsku sliku, niti moZemo pretendirati na to da smo svaku misao domislili do kraja. Ipak nam se Cini da je ova — i ovako fragmentarna — vizija vco- ma evokativna.? % oPrimogenitus in multis fratribus, inter omnes qui Eum in fide ac caritate recipiunt, post morten et resurrectionem suam, dono sui Spiritus novam fraternam communionem insti tuit, im Corpore scilicet suo, quod est Ecclesia, in quo omnes, inter se invicem membra, secun- dum dona diversa concessa, mutua sibi praestarent servitia. uae solidarietas semper augenda crit, usque ad illam diem qua consummabitur, ct qua homines, gratia salvati, tamquam fami- lia a Deo et Christo Fratre dilecta, perfectam gloriam Deo preestabunts. Gaudium et spes, 1, If, 32. % Mistim da ée biti korisno ako ovdje upozorimo bar na neka novija djela s podrutja Kristoloskih istrazivania, koja ne polaze dodute sva iz istih preokupacija, ali ¢e biti od osobite Vainosti za bududi novi spekulativai Kristolo¥ki traktat. Dakake, ova bibliorgafija nije iscrp na, nego samo orijentativna, L. CERFAUX, Le Christ dans la théologie de Saint Paul. Paris 1954, str. 438; — 0, CULLMANN, Christologic du Nouveau Testament, Neuchatcl-Paris 1958 sir. 300; F. MALMBERG, Ueber den Gottmenschen, Herder, Freiburg i. Br. 1960, str. 122; — L. CHARLIER, alii, La Parole de Diew en Sésus-Christ, Casterman, Tournai 1961 (Cahiers de Vactualité religleuse 15), str. 310 (posebno: sir, 85-139); — L. SABOURIN, Rédemption sacti- ficielle. Une enquéte exégétique. DDB. Bruges 1961 (Studia [1), str. 492; — E, MERSCH, Le Christ, Yhomme et Vunivers, DDB, Bruges 1962 (Muscum Lessianum, s. th. 57), str. 150; — L, SABOURIN, Les noms et les titres de Jésus, DDB, Bruges-Paris 1963, str. 327; — C. CHOPIN, Lo Verbe Incarné et Rédempteur. Desclée, Tournai 1963, str. XIV-195 (zamisljeno kao novi udabenik w okviru niza »Le Mystere Chrétienc); — K. RAHNER, Schriften zur Theologie, Ba V, Benziger, Einsiedeln 196!, str. 183245; — A. HOCKEL, Christus der Erstgeborene. Patmos, Disseldorf 1965, str. 130; — H. BOUESSE, alli, Problemes actuels de christologte, DDB, 1965, str. 458: — J. GALOT. La Rédemption mystere d’Allance, DDB. Paris-Bruzes 1965 (Museum Lessianum, s. th. 59) str. 401; — P. LAMARCHE, Christ vivant. Essal sur Ja christologle du Nouveau Testament. Cerf, Paris 1966 (Lectio divina 43), str. 181; — B. REY, Créés dans le Christ Jésus, Paris 1966 (Lectio divina 42) str. 563; — P-E. BONNARD, La sagesse en personne annoncée et venue: Jésus Christ. Paris 1966 (Lectio divina 44), str. 164; — CH. DUQUOC, Christo- logie. Essai dogmatique. Paris 1968; — J.-P. JOSSUA, Le salut incarnation ou mystire pascal. Chez les Peres de I'église de saint Irénée 2 saint Léon Je Grand. Paris 1968, str. XVI-398; — Kristoloskim je problemima posveéen br. I1 (1965) internacionalne teoloske revije Concilium. 155SUMMARIUM Renovatio theologica ex Concilio Vaticano II proveniens novam structu- rationem tractatus christologici requirit. In centro novi tractatus erit Chris- tus gloriosus — Kyrios, non Cristus contemplatus in statu suo historico si- cuti ficbat usque nunc. Sic accessus ad mysterium Christi novam et pleni- orem Jucem praebebit intellectioni positionis in genere humano, in historia hominum ct in universo omnium creaturarum, Reflexio de scientia Christi nec non de acceptatione conditionis creaturae simul ac de influxu cosmico Resuscitati procul dubio fructiosior exinde praevidetur.