Mrtvački teatar

Ovo je ono pozorište u kojem se apsolutno ništa ne desi, po mom mišljenju prepričavačko pozorište bez
života. Bolje i loša predstava nego mrtva dosadna ispuvana. ( omladina bez boga)

Opera je kako kaže Bruk mrtvački teatar doveden do apsurda

Super je primjer koji navodi kako je predstava u parizu imala fijasko sve dok nisu stavili bespltne karte i
tri noći za redom je sala bila puna. Kad su ih pitali imate li para za kartu svi su rekli imamo ali je bila loša
kritika i veliki je rizik.

Ima dosta istine o tome da je bitno GDJE se igra komad i koja publika gleda, i to da su rekacije publike
bitne za samo igranje i za glumca, samo što po meni Bruk malo previše troši vremena na disertaciju ovog
dijela

„često se glumac, sa napretkom svoje karijere, počinje u radu vraćati na sve sličnija rješenja“ – veliki
problem današnjih talentovanih glumaca, kada dostignu određeni nivo priznanja i satisfakcije, prestaje
da se bavi sobom i napredovanjem nego samo nazaduje

Odlični su mi konkretni primjeri koje bruk daje, ne tako konkretni kao stavislavski ili didro ali taman
toliko da se i sama zapitam, kada kaže kako jedan glumac provodi dan, ja uzmem i sagledam kako ja
stvarno provodim dan i koliko ne radim na sebi