Julija: Romeo, o Romeo! Zašto si, što si Romeo?

Svog poreci oca, ime odbaci, ili, ako

nećes, zakuni mi se da si dragi moj, pa ni ja vise neću biti Kapuletova. dušmanin je moj
jedino ime tvoje. Ti bi bio to isto što si i kad ne bi bio Monteki. Šta je to Monteki? Nit' je
noga, nit' dlan, nit' mišica, nit' lice, niti ijedan dio na čovjeku. O, uzmi drugo ime! Šta je
ime? Slatkim bi dahom mirisala ruda da joj i kakvo drugo ime damo. Pa i Romeo isto
savršenstvo sačuvao bi divno, ma ga zvali kako mu drago. O Romeo, svoje ime odbaci.
Pa na mjesto njega, koje i nije dio bića tvog, svu mene uzmi! Ko si ti, što banu, ogrnut
noćnom tmicom, u skrivenih misli mi tok? Ti si Romeo, je li? I Monteki? A kako i zašto
amo dođe, reci? Zid je baštenski visok, preskoči se teško. A smrt ti prijeti, kad se uzme
ko si, ako te tu spazi koji rođak moj. Ako te vide, poginućeš! Ne bih ni za svijet željela da
te vide tu. Da lice moje, k'o što znaš i sam, ne krije noći obrazina, krv bi u obraze mi
jurnula zbog onog što rekoh maločas, a ti to ču. Htjela bih da sam pristojna, o, htjela! I
htjela da porečem sto sam rekla. Al', zbogom, pristojnosti! Voliš li me? Reći ćeš "Da", to
znam, i vjerovaću. O, iskreno mi reci, plemeniti Romeo, da I' me voliš zaista. Al' ako
misliš da sam prebrzo pridobijena, namrštiću se, joguniću se, pa ću reći "Ne", ako mi
budeš ruku prosio. Inače neću ni za cio svijet. Monteki lijepi, ja sam zaista i odveć
zaluđena pa ti mogu lakomislena činiti se. Ali vjernija biću, vjeruj nego one što vještije se
uzdržanim prave. Priznajem, zbilja, da je valjalo da budem uzdržanija. No, ti ču ljubavi
mi čiste ispovijest prije nego što i dođoh sebi. Stoga praštaj, i nemoj pripisivati ljubavi
lakoj to što učinih, a što ti tamna otkrila je noć. Ma koliko da se radujem tebi, ne veseli
me noćašnji ovaj događaj. I odveć nagao on je, brz, nepromišljen. Mili moj, laku ti noć!
Do našeg ponovnog susreta ovaj pupolj ljubavi razviće možda zreli leta dah u divan
cvijet. O, laku, laku noć! Nek' mir i pokoj steku se u tebi onakvi kakve nosim ja u sebi.
Tri riječi još, Romeo mili moj, pa onda zbilja laku noć! Ukol'ko ljubav ti ima namjere
poštene, a svrha joj je brak, ti javi sutra po licu što ga budem poslala, gdje misliš da se
obred obavi i kada, pa ću sreću svoju svu pred noge tvoje staviti i poći s tobom k'o
mužem na kraj svijeta bijela.