Ipak, ja i dalje pomalo udim za tom dobrom starom romantikom o kojoj uvijek itam u knjigama.

Ili sanjarim da u sresti nekoga ko e me oboriti s nogu i ubrzati mi puls. Taman, zgodan, vjeran mukarac, sa besprijekornim manirima, zastraujue dobrim izgledom, otroumnim komentarima i onim velikim, irokim, muevnim grudima na koje moete da spustite glavu.

Mi ene smo takve. Od praznih rijei, stvorimo roman. Od najobinijeg pogleda, mi napravimo film. Iz niega mi izronimo ljubav, pronaemo je nigdje i prosipamo je bez granica. I onda patimo, i svako nam je kriv!

Nastavio sam... I neka izgleda lako i neka ti kau da jesam, vie mi nije vano... Nastavio sam da te ne zaboravljam.

Uspomene su dokaz da smo bili stvarni.

Doavola i takva prolost, ako ne moe da ostane tamo gdje joj je mjesto.

Zabranili smo rije ljubav i mislili da smo tako postigli savren dogovor. Mrak je bio na teren, posteljina saveznik, prijateljstvo pred svima alibi, a rije ljubav zabranjena u rjeniku. Lako je bilo s rijeim a, ali srce je druga pria... Mislili smo da smo dovoljno hladni i dovoljno ludi da budemo samo ljubavnici i nita vie, ali nismo bili dovoljno hladni i ludi da se ne spotaknemo o ljubav. Ma, nismo mi nikakvi ljubavnici ni bili, pravi ljubavnici se ne sapliu o ljubav...

"Ako je moe nasmijati kad je tuna, moe sve."

I odjednom, promijenila se. Postala je potpuno druga osoba, sa novim stavovima, novim izgledom, novom duom. Djevojci koja je prije previe brinula o svemu i svakomu, vie uope nije stal o.

O, da... Ima gorih stvari od usamljenosti, ali esto prou decenije dok se to shvati. I najee kada shvati, tad je prekasno. A nema nieg goreg od tog prekasno.

A ja, ja sam sve ono to nikad ne biste ni pretpostavili. I nisam, ama ba nita od onog to bi se moglo rei o meni na prvi pogled.

Ko je rekao da se stvari ne mogu preboljeti? Kome je palo na pamet to da nije mogue sjeati se bez bola? Ja sam ivi dokaz da je mogue. Kad shvati da ima neko mnogo bolji od njega, neko ko e te uvati i initi

sretnom, tek tad si sposobna da prolost ostavi u prolosti. Ne ivi se od sjeanja, a ako je neko samo sjeanje, znai da nikada nije zasluio da bude tvoja sadanjost.

Brisala sam tvoj broj. Pa ga ponovo upisivala. Na poetku si bio pod svojim imenom, poslije, nakon milijun i jedne poruke u kojoj smo se vrijeali i nakon silnih sastanaka koji su me do suza dovodili, napisala sam: "budala". Mislila sam da u te ignorirati im vidim to, da u se sjetiti neprospavanih noi i razmazane minke. Onda mi jedan glasi u glavi tiho apne: Zna njegov broj napamet i dobro zna, kada alkohol kulminira u tvojoj glavi u ranim jutarnjim satima neke subote ili nedjelje, da e mu poslat poruku, onu vau poruku: Isto mjesto, ista budala, kad e do'? Naivna si. Nikad ga nee zaboraviti.

Pa eto, mogu ti rei da mi nedostaje i veeras. Nita vie nego prethodne veeri. I nita manje, od sljedee veeri. Ali neu ti to rei. Naravno da neu. Osjetit e ti to ve sam. Kao to i ja osjetim da negdje nekome nedostajem..

Ako me ikada kasnije sretne, barem zastani i pogledaj me. Nasmij se, u ime ljubavi koju smo dijelili nekada. I ne priaj nita, ne kvari ono to smo stvorili. uti najljepe elje, uti. Rijei bi pokvarile sve, zna i sam.

Poelim dobro jutro svijetu, i tebi moj mali nemiru... Iako bez tebe, ova jutra daleko su od dobroga..

Tiinom smo rekli sve to smo jedno drugom godinama utali. Nije bilo teko ni njoj ni meni da shvatimo da e naa ljubav trajati zauvek. Samo to e ona utati sama u svojoj tiini, a ja sam u svojoj. Zauvijek..

Zna ono, kad da sve od sebe a ne uspije. Kad dobije ono to eli, ali ne i ono to treba. Kad se osjea umorno a ne moe da zaspi..

Postoji to nepisano pravilo da kada se najmanje nadate, kada skupite posljednji atom snage da izaete iz kue, kada vam, najblae reeno, nije ni do ega, pojavi se, niotkuda, neko ko vam promijeni trenutak, a moda i ivot.

I ne, nema potrebe za osveivanjem. Dovoljna osveta e ti biti kad vidi da je netko drugi uspio ono u emu ti nikada nisi - uiniti me sretnom.

Imala je ona mnogo elja vezanih za njega. eljela je vratiti vrijeme i nadoknaditi proputeno. eljela je izbrisati rune uspomene i nastaviti tamo gdje su stali... Ponekad je ak eljela sve zaboraviti, izb risati njegov broj, pobacati njegove stvari, istjerati ga iz glave i srca. Ali tu no je imala samo jednu jedinu elju... Zaustaviti vrijeme i zaspati u njegovom naruju, kao nekada.

Svi su od mene traili ozbiljnost i ponaanje odrasle osobe. Samo si ti dopustio da budem ono to jesam. Samo sam s tobom bila djevojica koja se igrala bojama ivota. Samo si ti znao izmamiti zvonki smijeh djeteta koje se skrivalo duboko u meni.

Moda u nekom paralelnom univerzumu gde si ti mnogo manji debil, a ja mnogo gluplja, mi i imamo anse.

Osmijeh Neki samo pokau zube svojim neprijateljima kao pristojno upozorenje. Neki ga nabace na lice kako bi sprijeili da suze poteku. Ali postoji i onaj rijedak i iskreni osmijeh Nalazi se na licama osoba koje znaju da e njihovim nevoljama doi kraj.

Volio je taj njen izgubljen pogled, sanjive oi. Volio je da joj na licu proita strah, da joj bude potreban. Volio je njeno nesavrenstvo i djelie u koje bi se rasula s vremena na vrijeme. Volio je kad se postidi, i kad ga vrsto uhvati za ruku i zarije glavu u njegove grudi. Volio je da u isto vrijeme ima mo nad njom i da je gleda kako ona preuzima vodstvo. Volio je to se gubila meu knjigama i sve objanjavala komplikovanim reenicama. Bila je sve to on ni u ludilu ne bi poelio biti. Volio je to to je ivjela obina, ne znajui koliko je u sutini posebna. Volio je nain na koji je volio. Ba onakav kakva je i ona sama bila. Nedefinisan i pomalo luckast. Najvea kukavica je mukarac koji probudi u eni ljubav, bez namjere da joj tu ljubav uzvrati.

Jo jedna no i kajanje. Razmiljanje o onome to je moglo biti, a nije bilo. O onome to je trebalo biti, ali sudbina tako nije planirala... I onda shvati, nije vrijedno. Vie nije vrijedno ni minute tvog vremena, nijedne suze na jastuku, nijednog poziva sa sakrivenog broja, nijedne ae pia za privremeni zaborav, nijednog pogrenog i usputnog mukarca u tvom ivotu... Ne, nije vrijedno. Nije vrijeme za kajanje, nije vrijeme za nedostajanje. Vrijeme je za zaborav...

Postoje oni od kojih ne moete otii. I oni kojima se uvek vraate. Postoje i oni od kojih ste otili, a oni jo uvek nisu otili od vas. Susretanja, sudaranja. Sluajni i namerni saputnici. Istopljena prijateljstva. Promaene ljubavi. Poneki isputen znak. Gde tebe da smestim? U one od kojih ne idem ili one kojima se uvek vraam?

I tako nekad uveer, kad spustim glavu na jastuk, obeam sebi da u sutra biti druga osoba. I onda sutradan shvatim da se iz ove koe ne moe, i da se ljudi ne mijenjaju preko noi.

Jedna od najteih odluka s kojom e se suoiti u ivotu je: da li otii ili pokuati jo jednom.

Poevi od veeras, moram zaboraviti ono to je prolo, cijeniti ono to je ostalo i nadati se onome to e doi.