Svaki dan si mi u mislima, ne izlazis, nisam te se spremna odreci samo ovako, bez rijeci..

Tesko mi je kad
dodjem na blog, jer tada postanem svjesna sto vise nemam. Kad mislim o tebi, samo se sjecam osjecaja i
rijeci, ne smijem misliti gdje si i sto se ne javljas... Zivot prolazi kraj mene a ja jos uvijek stojim u
vremenu koje sam provela s tobom, ne zelim ici dalje... Sva moja lijepa sjecanja, sve moje misli ispunjene
su tobom, sve moje najljepse si ti. Voljela bih prespavati sve ovo, i ne buditi se dok ne doznam sto je u
pitanju, kako si i gdje si.... Moram zivjeti, a bez tebe je to tako tesko. Najteze od svega je sto ne znam
nista o tebi... a ne mogu samo zatvoriti ovu stranicu i otici dalje, ne mogu M* dok mi se ti ne javis....Ne
zelim izdati nasu ljubav.... Idem spavati, mozda mi san pomogne da zaboravim... ne, ne zelim te
zaboraviti, zelim se sjecati zauvijek... zelim te voljeti zauvijek.

Sreco oprosti sto sam te danas opterecivala porukama, boljela me dusa za tobom i jako sam plakala sam,
tesko mi je bilo pomisliti da te vise nemam. Sad sam se smirila i ne zelim da se brines ista. Citala sam
malo blogic koji smo pisali nekad davno i shvatila sam da zelim da mi ovo sjecanje ostane lijepo. Necu te
vise gnjaviti, zelim da budes sretan, previse te volim da bi sad bila sebicna i mislila na sebe. Najvaznija mi
je tvoja sreca.
Samo nastavi kako si krenuo i bori se za sebe, nadam se da ces pronaci svoju srecu i mir jer ti to uistinu
zasluzujes. Nemam ti sto zamjeriti, bilo mi je predivno s tobom, svaki nas trenutak bio je prelijep i zelim
da tako i ostane. Bio si moje sunce, i uvijek kad mi je bilo tesko sjecala sam se tvojih rijeci i bilo mi je
lakse. Ako ti ikad bude trebalo nesto, slobodno mi se javi, bit cu uvijek tu za tebe..Ja sam tvoja m*,
nesavrsena ali uvijek tvoja.
Za kraj....znas sve.....uvijek si znao....i uvijek ces znati. Sjeti me se ponekad. Laku noc andjele

Idem pokusati zaspati, jos uvijek gledam u mobitel, i grci mi se trbuh.... ne mogu vjerovati, jednostavno
ne mogu..... Oprosti mi za sve ovo sto pisem ali tako mi je lakse, inace cu se ugusiti od bola. Sreco moja
nije ovo obicna ljubav, ovo je ljubav za koju se umire....

Nije mi nimalo lakse, spavala sam jako malo, sve mi se prevrce u zeludcu. Pokusavam ne misliti na tebe
ali ne izlazis mi iz glave. Opet sam ti poslala poruku mada sam obecala sama sebi da te necu gnjaviti. Ne
znam kako cu ovo prezivjeti, uzasno se osjecam, uopce ne mogu nista raditi, samo lezim u krevetu i
patim. Izgubila sam svog andjela, a samo sam njega zeljela od zivota...

UNUTARNJA BORBA.

Trazeci malo mira dosla sam na blog. Pocela sam citati od pocetka i brzo mi se pojavio osmijeh na licu.
Toliko je toga lijepog ovdje sto ne zelim nikad zaboraviti. Tako si divan bio i sad mi je sasvim jasno zasto
moje srce ludi za tobom jos uvijek, nakon sto je proslo toliko vremena. Sad mi je jasno i zasto nisam
mogla ni pomisliti na drugog muskarca. Ovih dana ne odvajam se od mobitela, nisam jaka, stalno mi je
na umu da pokusam jos koji put nazvati, ali znam da je uzalud. Pitanje je samo vremena kad cu
pokleknuti i opet te nazvati, mada se jako trudim da budem snazna, jer te ne zelim dodatno opterecivati.
Ako si tako odlucio ja cu to postovati uime svega onoga sto osjecam prema tebi. Danas sam razmisljala
sto da ucinim da si olaksam ovu bol, i palo mi je na um da pobrisem blogove, da pobrisem tvoj broj i da
bacim svoju sim karticu i kupim novi broj. Tada vise ne bi po cijeli dan drzala mobitel i svaki minut
provjeravala jel stiglo ista vjerujuci da mozda nisam cula zvuk. Vidis dokle je otisla moja ljubav, potpuno
sam iracionalna i jedva funkconiram, ne vidim razlog za zivot. Osjecam da sam izgubila sve...bas sve..
nista na ovom svijetu nije mi vazno. Sad me bas briga sto ce mi se dogoditi niti s kim cu biti, samo mi je
jedno bilo vazno a to je jedan plavusan kojem sam dala svaki atom svoje ljubavi...
Osjetila sam da si se promijenio andjele, ali to je i normalno nakon svega sto ti se dogadjalo, vecinu
stvari i ne znam, ali vidim da je bilo puno vise nego sto si mi ispricao. Htjela sam sve doznati ali nisam se
usudila pitati nista a i tijekom nasih razgovora bila sam totalno blokirnana, tesko da sam znala i svoje
ime...Sve su mi se emocije slile i da si bio pored mene ja bi samo plakala nekoliko dana, ne bi moga nista
reci, grlila bi te i umivala suzama. Uvijek su mi s tobom emocije bile prejake toliko da mi se cesto
nesvijestilo, ali ovaj put sam se toliko tresla da sam mogla umrijeti. Kad bi mi rekao sreco meni bi se
zamaglilo pred ocima....kad si rekao da me volis nisam znala gdje sam na momente... Malo sam se i
plasisla sto mi imas reci, bilo me tako strah da ne kazes da si imao djevojku, ne bih to prezivjela.....
E moj M*, svemu je kraj, ostade jos ovaj blogic da nas podsjeti na ludosti koje smo radili i na ljubav koju
smo osjecali. I on ce jednom nestati, a ostat ce samo luda uspomena koja ce vremenom izblijediti pa
necemo znati ni jel se dogodila ili ne. Ali nije mi zao, znam da vise takvo nesto necu osjetiti. Od sad
uzimam bilo sto, nije mi bitno, jer ono najljepse sam vec dobila, a to si bio ti. Sad ce moja iskrica svijetliti
nekome drugome, i neka, kad svijetlis svijetli najljepse, i budi najbolji. Budi svjetlo kao sto si bio i do sad i
usrecuj ljude. Posljednji put, VOLI TE TVOJA M*ICA.

Sinoc sam sanjala jedan san, i jutros sam se probudila skroz smirena. Pomogao mi je a ne znam kako,
odjednom sam sve shvatila. Ne zamjerim ti nista, obozavam te kao i prije, ti si moje M*ence malo.
M*ence zelim da budes sretan, vjerovatno si nekoga upoznao i zelim ti srecu. Znam da ti je tesko
samome i da trebas nekoga, moja uloga u tvom zivotu je zavrsena. Nekako mi je drago sto sam bila uz
tebe i sto sam ti mogla pomoci pa makar u zadnje vrijeme samo mislima. To sto mi se dogodilo s tobom,
necu nikada zaboraviti kao ni sve nase snove. Sad odlazim iz tvog zivota, mada bi radje da nikad ne
odem. Je li ovako bolje, nikad necu saznati. Bilo mi je uzasno tesko, nisam ni jela nekoliko dana, samo
sam htjela umrijeti. Od sinosnjeg sna sve je u redu, razbistrilo mi se i spremna sam te pustiti da zivis na
miru. Oprosti sto sam te opet zvala, nekakva mi se nada probudi da bi se mogao javiti, jedan dio mene

ne moze prihvatiti da se razilazimo bez rijeci, hladno kao da nikad nista nismo imali...
Da nema ovog bloga mislila bi da sam sve sanjala, ovako znam da si postojao i da je postojalo nesto
predivno i neopisivo - jedna velika i predivna ljubav koja je sad nestala u magli.