*Vraćajući se iz lokalnog kluba, tri mladića pričaše o svojim utiscima.

B: „Moram priznati draga gospodo, iako ih ni najmanje ne podnosim, oni Kapuleti znaju napraviti
zabavu.“

M: „Pa dobro sada, ne valja ni preuveličavati. Izuzetno je što su uspjeli dovesti gospodina Fazlića da
nastupa večeras, ali budimo iskreni, Romeovi će prirediti mnogo bolju proslavu kada on odluči da se
oženi.“

B: „Merkucio, za jednog školovanog čovjeka pričaš kao budala, sudeći po trenutnoj situaciji, Romeov
sprovod doći prije njegove svadbe.“

*Dok pričaju, Romeo neprimjetno skrene u drugu ulicu.*

M: „Tako zboriš radi Rosalin? Prijatelju moj, mi kao da nismo bili na istoj proslavi. Večeras je niti jednom
nije spomenuo, a samo da si vidio kada je zaplesao... Romeo, reci mu da si zaboravio na Rosalin. Romeo?
Gdje je otišao? Da ga pozovemo?“

B: „Siguran sam da će se on snaći, ipak poznaje ove krajeve, nije vrijedno trošiti kredit sada.“

*Benvolio i Merkucio nastave šetati gradom, a Romeo se kreće ispod Julijinog prozora.*

R: „Bože kako je lijepa ona dijeva s kojom plesah večeras. Ni jedna joj ravna nije, pa čak ni ona moja
Rosalin na koju ni ne pomislih večeras. Od buke i gužve ni ne stigoh je upitati za broj ili Instagram, a sada
će me ova tuga vječno moriti ne saznam li ko je.“

*U tom trenutku Julija izlazi iz automobila i kreće hodati u suprotnom smjeru od Romea.*

R: „Čekaj, ma je li moguće, ta uska crvena haljina i te štikle, o da li je moguće da nam se putevi opet
susreću? Djevojko, sačekaj, izdvoji trenutak svog vremena da porazgovaramo.“

J: „Oprosti? Molim te odmakni se ne znaš li da sam ja kćerka- Oh pa to si ti. Nisam li te vidjela večeras
namproslavi?“

R: „Moje duboke isprike ako sam te prestravio, ali da, večeras sm plesali skupa. Moram priznati, večeras
sam bio šarmiran tvojom ljepotom kao nikada prije. Od silne buke i gužve, ne stigoh da te pitam za
kontakt. Da li bi mi učinila tu čast i dala mi svoj kontakt?“

*Julija vadi svoj mobilni telefon, te razmijene kontakte. Julija odlazi svojoj kući, a Romeo svojoj, te se
počnu dopisivati do kasnih doba*

J: „Iako je ova proslava trebala da zbliži mene i poznanika mog oca, mnogo draže mi je što sam upoznala
tebe.“

R: „Koliko god mi bilo drago što sada znam ko si, moram priznati da me mori to što si ti Kapulet, a ja
Montagju. Koliko god meni to nepravilo razliku ili mijenjalo sliku o tebi, ne smatraš li da će to zasmetati
našoj porodici i prijateljima?“

J: „Već govoriš o porodici i prijateljima, a nismo se ni upoznalikako to Gospod nalaže.“

R: „Kako li onda predlažeš da se upoznamo ako ne možemo ni sjediti za istim stolom a da nas neko ne
ugleda?“
J: „Ukoliko ti odgovara, sutra se možemo naći u jednom zavučenom kafiću i onda ćemo ostalo smisliti
dalje.“

R: „Naravno. A sada laku noć, draga moja. Do sutra...“

J: „Laku noć.“

*Romeo i Julija su izašli idućeg dana, i još mnogo dana nakon toga. Svaki slobodni momenat su provodili
skupa. U početku su to krili od roditelja, ali kako su oboje bili jedino dijete u porodici, njihovi roditelji
nisu imali izbora nego da prihvate njihovu ljubav, a kasnije, njihove dvije orodice su čak i osnovale
parterstvo, čime su otvorili lanac najpoznatijih kafića i klubova u državi.*