TEHNIČKA ŠKOLA ZAGREB

RAČUNALNE MREŽE
Tehničar za računalstvo
© TONĆI SVILIČIĆ
RAČUNALNE MREŽE 1.12.2022.

SADRŽAJ
1.1. Mrežni protokol IPv6 ............................................................................................................... 3
1.1.1. Zašto IPv6 ? ...................................................................................................................... 3
1.1.2. IPv6 zaglavlje ................................................................................................................... 4
1.1.3. IPv6 adresiranje ............................................................................................................... 6
1.1.4. Prijelaz s IPv4 na IPv6 ...................................................................................................... 8
1.1.5. Dvostruki stog .................................................................................................................. 8
1.1.6. Tuneliranje ....................................................................................................................... 9
1.1.7. Translacija ........................................................................................................................ 9
2. USMJERAVANJE I PROSLJEĐIVANJE PAKETA ................................................................................. 11
2.1. Uvod ...................................................................................................................................... 11
2.2. Usmjernička tablica ............................................................................................................... 11
2.3. Tri osnovna načela usmjeravanja .......................................................................................... 12
2.4. Statičko usmjeravanje ........................................................................................................... 12
2.5. Sažimanje putanja ................................................................................................................. 14
2.6. CIDR (engl. Classless Interdomain Routing) ........................................................................... 16
2.7. Filtriranje paketa na usmjerniku ........................................................................................... 18
3. USMJERNIČKI PROTOKOLI ............................................................................................................. 20
3.1. Uvod ...................................................................................................................................... 20
3.2. Klasifikacija usmjerničkih protokola ...................................................................................... 20
3.3. Skup protokola IGP ................................................................................................................ 21
3.4. Skup protokola EGP ............................................................................................................... 22
3.5. Klasificirani protokoli ............................................................................................................. 22
3.6. Neklasificirani protokoli......................................................................................................... 23
3.7. Protokoli tipa distance vector................................................................................................ 23
3.8. Protokoli tipa Link state......................................................................................................... 24

2
RAČUNALNE MREŽE 1.12.2022.

1.1. Mrežni protokol IPv6

1.1.1. Zašto IPv6 ?

Protokol IPv4 napravljen je 1982. godine kada se nije moglo predvidjeti da će internet postati
javna globalna mreža s tolikim brojem korisnika i servisa koje nudi. Sve veći broj korisnika i
servisa postavlja pred IPv4 verziju mrežnog protokola nove zahtjeve na koje taj protokol sve
teže odgovara.
Adresni prostor je veliki problem, ali svakako nije i jedini. S vremenom su protokolu
dodavane nove tehnike sa svrhom uštede adresnog prostora. Neke od tih tehnika su: VLSM
(engl. Variable Length Subnet Mask), CIDR (engl. Classless interdomain routing), privatne
adrese i NAT (engl. Network Address Translation). VLSM i CIDR povećavaju fleksibilnost
dodjeljivanja IP adresa, a NAT smanjuje potrebu za javnim IP adresama. Te tehnike pomažu,
ali nisu dugoročno rješenje problema. One su na određeni način samo kupovanje vremena.
Nema sumnje da će potreba za IP adresama u budućnosti i dalje rasti. Ograničeni adresni
prostor nije jedini problem s kojim se susreće protokol IPv4. Neki od novih zahtjeva su
jednostavniji postupak pridruživanja adresa i zaštita podataka na razini protokola IP.
Rješenje je u novoj strukturi IP paketa i IP adrese koja neće imati samo veći broj bitova, već
će riješiti i probleme koji nisu bili riješeni ili su samo djelomično riješeni u staroj verziji.
Nova je verzija dobila ime IPv6. Uz proširenje adresnog prostora i poboljšano adresiranje,
željelo se povećati učinkovitost u prosljeđivanju paketa fleksibilnost u odnosu na nove
zahtjeve.
Bitne novosti IPv6 verzije su:
 mnogo veći adresni prostor,
 novi format zaglavlja,
 ugrađeni sustavi zaštite podataka,
 poboljšana podrška za kvalitetu usluge (engl. QoS – Quality of Service),
 proširivost.

3
RAČUNALNE MREŽE 1.12.2022.

1.1.2. IPv6 zaglavlje

Slika 1 – IPv4 zaglavlje

Slika 2 – IPv6 zaglavlje

IPv4 zaglavlje sastoji se od 12 osnovnih polja i na kraju opcionalnih i podatkovnih polja.

Osnovno zaglavlje ima 20 okteta. Polje opcije je promjenjive dužine i potencijalno povećava
duljinu zaglavlja. IPv6 zaglavlje je dužine 40 okteta, ali ima manji broj polja da bi
procesuiranje paketa u usmjernicima bilo brže.
Polja koja se nalaze u IPv6 zaglavlju:
 Verzija (engl. version) – polje dužine 4 bita, označava verziju. Broj 6 je verzija IPv6.
Polje je isto kao i kod verzije IPv4.
 Klasa prometa (engl. traffic class) – polje slično polju “vrsta usluge“ (engl. type of
service) u IPv4 verziji. Omogućuje postavljanje željenog prioriteta pri uručivanju
paketa. Polje je dužine 4 bita. Može se postaviti 16 različitih vrsta prometa. Neke su
od tih oznaka već predefinirane, a neke ostavljene za buduće potrebe. Pravilo je da su
brojevima od 0 do 7 označeni paketi kojima nije toliko bitno kašnjenje koliko
pouzdana isporuka, dok su brojevima od 8 do 15 označeni paketi koji bi trebali stići u
realnom vremenu. Ti paketi ne moraju putovati pretjerano pouzdano, ali ne smiju
kasniti.
 Oznaka toka (engl. flow label) – polje dužine 24 bita. S ishodišnom adresom čini
jedinstveni broj koji označava pakete koji traže posebno rukovanje kod IPv6
usmjernika. Uvedeno je radi određivanja slijeda paketa određene vrste usluge (npr.
VoIP).
 Dužina podataka (engl. payload length) – dužina korisnog sadržaja (u broju okteta).
Polje slično polju ukupne dužine u IPv4 (engl. total length).
 Sljedeće zaglavlje (engl. next header) – označava koji tip zaglavlja slijedi odmah
nakon osnovnog IPv6 zaglavlja. To može biti npr. TCP ili UDP zaglavlje na

4
RAČUNALNE MREŽE 1.12.2022.

transportnom sloju ili zaglavlje proširenja (engl. extension header). Zaglavlja

proširenja može se dodati zbog autentifikacije, enkriptiranja podataka, ICMPv6
poruka i dr.
 Maksimalni broj čvorova (engl. hop limit) – broj koji defnira koliko usmjernika
paket može proći prije nego bude uništen. To je broj od 8 bitova koji se smanjuje za
jedan kod svakog prolaska kroz usmjernik. Paket se uništava ako vrijednost polja dođe
na nulu. To je polje slično polju TTL u IPv4 verziji. U IPv6 izbačena je provjera
ispravnosti podataka na mrežnom sloju kako bi se povećala učinkovitost
prosljeđivanja paketa. Prema tome IPv6 nema polje sažetak zaglavlja (engl.
checksum). Ta je provjera izbačena jer se već ionako radi na podatkovnom i
transportnom sloju.
 Ishodišna adresa (engl. source address) – adresa ishodišta paketa (128 bita).
 Odredišna adresa (engl. destination address) – adresa odredišta paketa (128 bita).
 Zaglavlje proširenja (engl. extensions headers) – opcionalna polja koja slijede osam
obaveznih polja. Broj zaglavlja proširenja nije stalan pa ni ukupna dužina u oktetima
nije definirana. To je jedna od znatnijih promjena. Kod protokola IPv4 polje opcije
upotrebljava se za dodatne informacije o opcionalnim uslugama kao što je, primjerice,
enkripcija sadržaja paketa. Zbog toga je dužina zaglavlja kod IPv4 promjenjiva i ovisi
o broju korištenih opcija što usporava postupak obrade i prosljeđivanja paketa. IPv6
informacije o dodatnim uslugama stavlja u dio paketa koji se naziva zaglavlje
proširenja. IPv6 paket može imati nula ili više zaglavlja proširenja pri čemu polje
“sljedeće zaglavlje“ definira sljedeće proširenje zaglavlja. Posljednje proširenje
zaglavlja na tom mjestu upućuje na protokol višeg mrežnog sloja (primjerice, TCP ili
UDP). Na taj je način osnovno zaglavlje u IPv6 uvijek iste duljine.

5
RAČUNALNE MREŽE 1.12.2022.

Slika 3 – Dodavanje sljedećih zaglavlja u IPv6 paket

IPv6 više nema polje fragmentacija jer ne fragmentira pakete. Prije slanja paketa uređaji
usklade MTU i paketi se šalju dogovorenom veličinom. Ako se paketi ipak moraju
fragmentirati, jedno od zaglavlja proširenja je zaglavlje fragmenta koje se šalje sa svakim
paketom.

1.1.3. IPv6 adresiranje

Slika 4 – Osnovni format IPv6 adrese

IPv6 adresa prikazuje se u brojevnom sustavu s bazom 16. Svaka četiri broja odnosno svakih
16 bita odvojeno je dvotočkom. Prikaz adrese nije stalan, već se mijenja ovisno o kombinaciji
brojeva u adresi. Ideja je da se, ako je to moguće, pojednostavi zapis.

6
RAČUNALNE MREŽE 1.12.2022.

Pravila notacije IPv6 adrese su sljedeća:

 Vodeće nule u polju između dviju dvotočki su opcionalne. Na primjer broj 07FE može
se pisati i kao 7FE, a broj 0000 može se pisati kao 0.
 Adresa 2031:0000:140F:0000:0000:09B0:000A:140B se prema navedenim pravilima
može pisati i kao 2031:0:140F:0:0:9B0:A:140B.
 Uzastopni niz nula može se prikazati kao dvije dvotočke ::. Adresa iz potonjeg
primjera 2031:0000:140F:0000:0000:09B0:000A:140B može se prikazati i kao
2031:0:140F::9B0:A:140B.
Bitno je napomenuti da se :: može upotrijebiti samo jednom u adresi.

Slika 5 – Primjeri skraćenih zapisa IPv6 adrese

Tipovi IPv6 adresa

Osnovna dva tipa IPv6 adresa su:
 jednoodredišna adresa (engl. unicast),
 višeodredišna adresa (engl. multicast),
Jednoodredišna adresa
Kao i kod IPv4 adrese, adresira samo jedan uređaj u mreži. Jednoodredišne adrese mogu biti:
 lokalne (engl. local),
 globalne (engl. global).
Višeodredišna adresa
Višeodredišne adrese adresiraju sve uređaje koji pripadaju određenoj grupi. Tip adrese
identificira se po početnim brojevima adrese. U sljedećoj su tablici početni brojevi adrese i
tipovi adrese koje ti brojevi definiraju.

7
RAČUNALNE MREŽE 1.12.2022.

Slika 6 – Početni brojevi koji određuju tip adrese

Pridruživanje IPv6 adresa

IPv6 adrese mogu biti pridružene:
 ručno,
 autokonfiguracijom,
 dinamički pomoću DHCPv6 poslužitelja.

1.1.4. Prijelaz s IPv4 na IPv6

Verzija IPv6 je znatno poboljšanje u odnosu na IPv4. Svi će se složiti da je budućnost

mrežnog adresiranja u IPv6 verziji. Zašto se onda jednostavno ne prijeđe na novu verziju?
Problem je što prijelaz nije jednostavan. Internet je vrlo složen sustav u kojemu je nemoguće
zamijeniti način adresiranja preko noći. Za to je potrebno određeno razdoblje. To razdoblje
već traje nekoliko godina, a svakako će trajati i još nekoliko. U prijelaznom je razdoblju
potrebno u koracima uvoditi IPv6 i omogućiti suživot obje verzije istodobno. Cijeli proces
mora biti transparentan za korisnike.
Za prijelazno razdoblje razvijeno je nekoliko tehnika:
 dvostruki stog (engl. dual stack),
 tuneliranje (engl. tunneling),
 translacija (engl. translation).

1.1.5. Dvostruki stog

Obje su verzije pokrenute istodobno kao dva nezavisna procesa. Krajnji uređaji i usmjernici
imaju IPv4 i IPv6 adrese. Kojom će se verzijom koristiti za slanje paketa do odredišta ovisi o
adresi odredišta. Ako se do nekog odredišta paket može poslati s obje verzije, upotrebljava se
IPv6. Dvostruki stog omogućuje poslužiteljima, klijentima i aplikacijama da postupno prijeđu
na novi protokol. Upotreba stare i nove verzije protokola pri prijelazu na novi protokol već je
poznata i prije korištena tehnika. Mnoge su je organizacije upotrebljavale pri prijelazu s
protokola IPX na protokol IPv4 početkom devedesetih godina.

8
RAČUNALNE MREŽE 1.12.2022.

1.1.6. Tuneliranje

Dvostruki stog dobro je i jednostavno rješenje ako infrastruktura podržava oba protokola. Ako
to nije slučaj, potrebno je koristiti se nekim drugim tehnikama poput tuneliranja. Tehnika
tuneliranja je enkapsuliranje IPv6 paketa unutar IPv4 paketa. Ishodište IPv4 paketa je lokalni
usmjernik na početku tunela, a odredište je usmjernik na drugom kraju tunela. Kada odredišni
usmjernik primi IPv4 paket, deenkapsulira IPv6 paket iz IPv4 paketa i proslijedi ga u IPv6
mrežu. Tuneliranje smanjuje MTU (engl. Maximum Transmission Unit) zbog 20 okteta koje
zauzima IPv4 zaglavlje. Jednako tako može biti problematično pri rješavanju problema u
mreži. Ova metoda omogućuje povezivanje IPv6 otoka bez potrebe da se mreže koje povezuju
te otoke konvertiraju u IPv6. Kada se IPv4 upotrebljava da bi enkapsulirao IPv6 paket, broj u
polju tip protokola IPv4 zaglavlja je 41.

Slika 7 – Tuneliranje (engl. tunneling)

Postoje četiri tipa tuneliranja:

 Ručno tuneliranje (engl. manual tunneling) – administrator ručno konfigurira
statičke IP adrese na sučelju na početku i kraju tunela. Uređaj ili usmjernik na svakom
kraju tunela mora podržavati oba protokola.
 6 na 4 tuneliranje (engl. 6-to-4 tunneling) – ručno tuneliranje i 6 na 4 tuneliranje rade
slično. razlika je jedino što se 6 na 4 postavlja automatski.
 Teredo – enkapsulira IPv6 pakete u IPv4/UDP segmente.
 ISATAP – tretira IPv4 mrežu kao NBMA mrežu i omogućuje IPv4 privatnim
mrežama dodatnu implementaciju na IPv6.

1.1.7. Translacija

Problem ručnog ili automatskog tuneliranja je da IPv6 klijenti moraju i dalje podržavati IPv4
da bi se povezali s IPv4 uređajima. Translacija je rješenje u kojem se omogućuje
komunikacija IPv6 uređaja s IPv4 uređajima, a da uređaji ne podržavaju obje verzije (engl.
dual stack). Translacija je u osnovi proširenje NAT tehnike. NAT-PT (engl. NAT – Protocol

9
RAČUNALNE MREŽE 1.12.2022.

Translation) je sustav translacije koji se nalazi između IPv6 i IPv4 mreže. Mapira IPv6 adrese
u IPv4 adrese i obrnuto, odnosno translatira IPv6 pakete u IPv4 pakete i obrnuto.

10
RAČUNALNE MREŽE 1.12.2022.

2. USMJERAVANJE I PROSLJEĐIVANJE PAKETA

2.1. Uvod
Korisnici vide samo aplikacijski dio interneta (npr. korisnik pomoću web-preglednika od web-
poslužitelja traži da mu pošalje web-stranicu ili pomoću klijentskog programa za elektroničku
poštu šalje i prima poruke s poslužitelja elektroničke pošte). Postoji i onaj dio Interneta koji
korisnici izravno ne vide, a koji se brine da podaci stignu brzo i sigurno od ishodišta do
odredišta. Osnovu toga korisnicima nevidljivog dijela interneta čine usmjernici (engl.
routers). To su uređaji koji omogućuju spajanje različitih mreža.
Usmjernici su odgovorni da paketi, putujući različitim mrežama, stignu do odredišta najboljim
mogućim putem. Da bi mogli donositi odluke kuda proslijediti paket, usmjernici moraju imati
točne informacije o logičkim mrežama. Te informacije usmjernici drže u usmjerničkim
tablicama. Usmjerničke se tablice mogu popunjavati statički ili dinamički. Kada se
popunjavaju statički, administrator upisuje informacije o odredišnim mrežama, a dinamički se
popunjavaju pomoću usmjerničkih protokola. Zadatak usmjerničkih protokola jest ažuriranje
usmjerničkih tablica.

2.2. Usmjernička tablica

Kao što preklopnici imaju MAC tablice u kojima su povezane MAC adrese odredišta i izlazna
sučelja, tako i usmjernici imaju tablice u kojima su povezane odredišne mreže i izlazna
sučelja. Te se tablice zovu usmjerničke tablice (engl. routing table). To je i jedina sličnost.
Struktura tablica i način popunjavanja potpuno su različiti. Na sljedećoj je slici primjer
usmjerničke tablice.

Slika 8 – Osnovna struktura usmjerničke tablice

U tablici se nalaze odredišna mreža i izlazno sučelje kroz koje paket treba izaći da bi stigao do
cilja. Može se primijetiti da je usmjernička tablica u osnovi jednostavna. Pravo je pitanje kako
popunjavati tablicu da u njoj budu točne i na vrijeme ažurirane informacije.
Tablicu može popunjavati administrator i na taj način sam odrediti koji su najbolji putovi do
određenih mreža. To je moguće kod mreža s malim brojem usmjernika, ali u većim mrežama
s većim brojem usmjernika takvo administriranje postaje problematično. Zamislite da
administratori u mreži davatelja internetskih usluga (engl. ISP – Internet Service Provider) sa
stotinu usmjernika koji su međusobno prespojeni radi redundancije svaki put kada neka veza
padne ili se ponovno aktivira moraju rekonfigurirati mrežu, odnosno ažurirati usmjerničke
tablice. To je praktički nemoguće.
(Isprobaj u cmd-u naredbu route print!)

11
RAČUNALNE MREŽE 1.12.2022.

Da bi se usmjernička mreža što brže rekonfigurirala nakon promjene topologije, taj je proces
potrebno automatizirati. Usmjernici moraju samoodržavati svoje usmjerničke tablice. Taj
posao odrađuju usmjernički protokoli (engl. routing protocols).
Usmjernički protokoli omogućuju razmjenu informacija o dostupnim mrežama između
usmjernika i kao rezultat te razmjene ažuriraju usmjerničku tablicu na svakom usmjerniku
neovisno.

2.3. Tri osnovna načela usmjeravanja

Poznata su tri osnovna načela usmjeravanja paketa (engl. Zinin principles):
načelo 1:
Svaki usmjernik donosi odluku o usmjeravanju paketa neovisno, na temelju
informacija koje ima u svojoj usmjerničkoj tablici. Pri donošenju odluke o
preusmjeravanju paketa usmjernik ne konzultira usmjerničke tablice ostalih
usmjernika;
načelo 2:
Činjenica da jedan usmjernik ima informaciju o nekoj mreži u svojoj tablici ne znači
da tu istu informaciju imaju i ostali usmjernici. Usmjernik ne zna koje su putanje u
tablicama ostalih usmjernika;
načelo 3:
Informacija o nekom putu od jedne mreže do druge ne znači da postoji i informacija o
obrnutom putu. Većina razmjena podataka između krajnjih uređaja u mreži je
dvosmjerna. To znači da paketi putuju u oba smjera. Dakle, nije dovoljno imati
putanje od ishodišta do odredišta, već i obrnuto. To treba stalno imati na umu pri
konfiguriranju mreže.

2.4. Statičko usmjeravanje

Statičko usmjeravanje je popunjavanje usmjerničkih tablica administratorski, odnosno ručno.
Zapisi se u tablici ne mijenjaju sve dok se ponovno ne editiraju. Problem nastaje ako se
topologija mreže promijeni zbog kvara ili dodavanja novih usmjernika u mrežu. Unatoč tome,
statičko ažuriranje u odnosu na dinamičko ima prednosti u određenim okolnostima.
Statičko ažuriranje upotrebljava se u sljedećim slučajevima:
 mreža se sastoji od nekoliko usmjernika koje je relativno jednostavno održavati;
 mreža je spojena na internet preko ISP-a;
U prvom slučaju nema potrebe konfigurirati usmjerničke protokole na usmjernicima jer to
zahtijeva dodatnu administraciju i posao, a bez velike koristi s obzirom na mali broj
usmjernika.
Statički se zapis često upotrebljava za definiranje izlaznog sučelja ako u tablici ne postoji
odredišna mreža. Kada usmjernik u tablici ne nađe odredišnu mrežu, uništi paket jer ne zna na
koje ga izlazno sučelje proslijediti. Da se to ne bi događalo, statički se upiše izlazno sučelje

12
RAČUNALNE MREŽE 1.12.2022.

koje prosljeđuje sve pakete za koje ne postoji odredišna mreža u usmjerničkoj tablici (engl.
default route). Tipičan primjer primjene takvog zapisa u tablici je izlaz na Internet. Usmjernik
je često granica između lokalne mreže i pristupa ISP-u. Računala u lokalnoj mreži mogu
pokušati pristupiti bilo kojoj IP adresi na Internetu. Granični usmjernik ne može imati sve
mreže Interneta upisane u svojoj tablici, ali i ne treba jer je njegov posao da pakete
jednostavno proslijedi ISP-u koji preuzima brigu o daljnjem prosljeđivanju paketa. Zato je
dovoljan statički zapis koji sve pakete koji nemaju odredišnu adresu u tablici prosljeđuje
putem standardnog sučelja (engl. default gateway). Možemo zaključiti da je na takvom
graničnom usmjerniku u usmjerničkoj tablici dovoljno imati samo statički zapis koji sve
pakete, bez obzira na odredište, šalje prema ISP-u.

Primjer 1: Upotreba standardne putanje (engl. Default route)

Na slici je prikazana lokalna mreža 192.168.1.0 /24 koja je s internetom povezana

pomoću graničnog usmjernika R1. Granični usmjernik R1 povezan je s davateljem
internetskih usluga (ISP) pomoću usmjernika R2 na strani ISP-a. Logička mreža
između usmjernika R1 i R2 je 172.30.1.0 /24. Na slici su prikazane pojednostavljene
usmjerničke tablice usmjernika R1 i R2.

Slika 9 – Primjer upotrebe statičke standardne putanje (engl. default route)

Pretpostavimo da računalo iz lokalne mreže 192.168.1.0 šalje paket s odredišnom

adresom 161.88.9.121/16. Adresa 161.88.9.121 je u logičkoj mreži 161.88.0.0. Ta se
logička mreža ne nalazi u lokalnoj mreži te će se paket preusmjeriti na Ethernet sučelje
graničnog usmjernika R1 (engl. default gateway). Usmjernik R1 će primiti paket,
pročitati odredišnu mrežu i potražiti je u usmjerničkoj tablici. U usmjerničkoj tablici

13
RAČUNALNE MREŽE 1.12.2022.

usmjernika R1 su mreže koje su izravno povezane na sučelja usmjernika. To su

192.168.1.0 na sučelju E1 i 172.30.1.0 na sučelju S1. U tablici je i statički zapis koji
prosljeđuje sve pakete na WAN sučelje S1 (odnosno prema ISP-u) ako odredišna
mreža iz paketa nije u usmjerničkoj tablici. Takav se zapis zove standardna putanja
(engl. Default route) i zapisuje se u usmjerničku tablicu kao odredišna mreža 0.0.0.0.
Usmjernik R1 u usmjerničkoj tablici nema logičku mrežu 161.88.0.0/16, ali ima
standardnu putanju 0.0.0.0 koja sve pakete od kojih odredišne mreže nisu u
usmjerničkoj tablici preusmjerava na izlazno sučelje S1 usmjernika R1, odnosno
prema usmjerniku davatelja internetskih usluga (ISP) koji pakete prosljeđuje dalje
prema odredištu.
U prikazanom bi primjeru, u slučaju da u usmjerničkoj tablici usmjernika R1 nema standardne
putanje, usmjernik uništio paket jer ne bi znao kuda ga poslati.
Na slici vidimo da se u usmjerničkoj tablici usmjernika R2 nalazi statički zapis za mrežu
192.168.1.0 koji sve pakete s interneta usmjerava prema usmjerniku R1 i lokalnoj mreži
192.168.1.0.

2.5. Sažimanje putanja

Poželjno je da usmjerničke tablice budu što manje. Što su usmjerničke tablice manje,
pretraživanje je učinkovitije jer treba pretraživati manje putanja (engl. route). Ako je
pretraživanje učinkovitije, usmjernici rade brže. Postoje situacije u kojima jedna putanja može
zamijeniti više putanja i tako smanjiti usmjerničku tablicu te ubrzati pretraživanje. Osim
pretraživanja smanjuje se i količina informacija koje se razmjenjuju između usmjernika jer
treba razmijeniti manje putanja. Ta tehnika optimiziranja broja putanja naziva se sažimanje
putanja (engl. summary route).

Primjer 2: Sažimanje putanja

Na prvoj slici je situacija u kojoj se putanje ne sažimaju. Usmjernik R1 oglašava

usmjerniku R2 informacije o mrežama koje se nalaze u njegovoj usmjerničkoj tablici.
To su putanje do mreža 172.16.1.0, 172.16.2.0 i 172.16.3.0. Usmjernik R2 stavlja ih u
svoju usmjerničku tablicu.

Slika 10 – Oglašavanje putanja i usmjernička tablica bez sažimanja putanja

14
RAČUNALNE MREŽE 1.12.2022.

To radi korektno, ali je li potrebno oglašavati baš sve tri putanje? Ideja je da sve tri
putanje svedemo na zajednički broj bitova slijeva nadesno i tako smanjimo broj
putanja koje se oglašavaju, a time i veličinu usmjerničke tablice. Pogledajmo mreže na
usmjerniku R1 zapisane binarno. Označimo zajedničke bitove i sažmimo te tri putanje.
Sažimanje se radi u nekoliko koraka.
U binarnom se obliku napišu sve mreže koje želimo sažeti.

Slijeva nadesno označe se i izbroje svi zajednički bitovi.

Svi se zajednički bitovi prepišu, a od mjesta gdje se bitovi razilaze do kraja adrese
upišu se nule.

Mreža koja se dobije je sažeta putanja za te tri mreže. To je mreža 172.16.0.0 /22.
Prefiks je 22 jer su prva 22 bita zajednička. Sada usmjernik R1 može oglašavati samo
sažetu putanju umjesto tri putanje. Na sljedećoj se slici vidi da smo smanjili broj
putanja koje se oglašavaju i veličinu usmjerničke tablice. Kako to sada radi? Kada
usmjernik R2 dobije paket s odredišnom mrežom koja se poklapa sa 172.16.0.0 /22 u
usmjerničkoj tablici, proslijedit će paket prema usmjerniku R1. Usmjernik R1 u svojoj
tablici ima sve tri putanje i znat će dalje proslijediti paket.

Slika 11 – Sažete putanje

15
RAČUNALNE MREŽE 1.12.2022.

2.6. CIDR (engl. Classless Interdomain Routing)

Sažimanje putanja unutar neke mreže klase A, B ili C smanjilo je usmjerničke tablice i
količinu razmjena informacija o mrežama između usmjernika. Zbog vrlo brzog razvoja
Interneta i sve većeg broja mreža usmjerničke su tablice i dalje rasle (još i danas rastu).
Pretraživanje tablica i razmjena informacija između usmjernika bila je sve sporija.
Skalabilnost Interneta dovedena je u pitanje. Da bi se taj problem ublažio, stvoren je dodatni
koncept sažimanja putanja. Taj je koncept nazvan CIDR (engl. Classless Interdomain
Routing). Osnovna je ideja da se klase kao načelo potpuno izbace. Prvi broj IP adrese po
kojemu se moglo znati koji je dio adrese mrežni dio više nema nikakvo značenje. Kod
kreiranja podmreža uvijek smo ih kreirali posuđujući bitove od host dijela. Nikada se nije
zadiralo u bitove osnovne klase. Ako se kreira podmreža u bilo kojoj od klasa A, B ili C,
mrežni je dio uvijek veći od mrežnog dijela osnovne klase jer smo mreži pridruživali bitove
od host dijela. Kod CIDR-a više nema osnovnih klasa. Koliko bitova ima mrežni dio govori
nam i dalje mrežna maska, odnosno prefiks, ali ovaj put to može biti bilo koji broj bitova.
Sada je moguće napisati mrežu u klasi C 193.120.11.0 s prefiksom /21. Primijetite da je broj
bitova za mrežu manji od 24 unatoč tome što je adresa iz klase C. Tehnika koju ćemo
detaljnije razmotriti spriječila je eksploziju usmjerničkih tablica (engl. routing table) i ubrzala
pretraživanje, smanjujući zahtjeve za resursima usmjernika.

Primjer 3: Primjer CIDR tehnike

Slika 12 – Mreže iz kojih treba napraviti sažetu putanju

U fizičkoj se mreži na gornjoj slici upotrebljavaju mreže klase C. Prvo ćemo napraviti
sažete putanje od usmjernika R2 i R3 prema usmjerniku R1. Prvi je korak napisati
mreže u binarnom obliku. Sljedeći je korak brojiti zajedničke bitove slijeva nadesno i
prepisati ih. Ostale bitove do kraja postavimo u nulu.

16
RAČUNALNE MREŽE 1.12.2022.

Nakon prvog kruga sažimanja usmjernici će usmjerniku spojenom na ISP oglašavati

samo sažete putanje. Oglašavanje putanja na prvoj razini prikazano je na sljedećoj
slici:

Slika 13 – Sažete supernet putanje prema usmjerniku R1

Sljedeći korak je da usmjernik prema ISP-u pokuša sažeti putanje koje ima u svojoj
usmjerničkoj tablici i poslati sažetu supernet putanju od usmjernika R1 prema ISP-u.

Sažeta putanja koja se šalje prema ISP-u je 200.199.48.0/21.

17
RAČUNALNE MREŽE 1.12.2022.

Slika 14 – Sažeta supernet putanja prema ISP-u

U usmjerničkoj tablici ISP-a bit će samo putanja 200.199.48.0/21. Sve odredišne IP

adrese koje se poklapaju s tim prefiksom bit će proslijeđene u mrežu. Usmjernici R1,
R2 i R3 u mreži imaju detaljnije zapise putanja i znat će proslijediti paket do odredišta.

2.7. Filtriranje paketa na usmjerniku

Temeljni zadatak usmjernika je da na mrežnom sloju usmjerava i prosljeđuje pakete kroz
mrežu. Činjenica da se često nalazi na granici između lokalne mreže i Interneta ili da razdvaja
lokalne mreža nameće usmjerniku dodatnu ulogu. To je filtriranje paketa koji dolaze u mrežu
ili odlaze iz mreže.
Parametri koji se rabe za dozvolu ili zabranu paketa mogu biti:
 ishodišna i odredišna IP adresa,
 ishodišni i odredišni priključak (engl. port),
 protokoli transportnog i mrežnog sloja.
Jedan od načina filtriranja paketa je niz naredbi na usmjerniku koje određuju pod kojim će se
uvjetima paket propustiti ili zabraniti. Naredbe se izvršavaju redom kako su zapisane. Kada
paket ispunjava uvjet koji je zapisan u naredbi, preostale se naredbe ne izvršavaju već se
paket prosljeđuje ili uništava, ovisno kako je definirano u naredbi koja je ispunila uvjet. Na
sljedećoj je slici jednostavni primjer algoritma za filtriranje paketa na sučelju usmjernika.

18
RAČUNALNE MREŽE 1.12.2022.

Slika 15 – Algoritam filtriranja paketa na sučelju usmjernika

Ovdje je iznesena samo osnovna ideja filtriranja paketa na usmjernicima. Detaljni pregled i
analiza filtriranja podataka prelaze okvire predmeta.

19
RAČUNALNE MREŽE 1.12.2022.

3. USMJERNIČKI PROTOKOLI
3.1. Uvod
Postoji nekoliko različitih usmjerničkih protokola. Svaki od njih ima različite parametre koje
razmjenjuje sa susjedima i način na koji ih razmjenjuje te algoritam pomoću kojeg određuje
najbolji put do određene mreže. Ako neki od putova više nije dostupan, usmjernički protokol
dinamički traži sljedeći najbolji put i upisuje ga u tablicu. Ako ima više mogućih putova do
cilja, u tablicu se upisuje samo trenutačno najbolji put.
Usmjernički protokoli (engl. routing protocols) pronalaze putove do odredišta, između svih
putova određuju najbolje i zapisuju ih u usmjerničke tablice. Usmjernik čita te tablice i na
temelju pročitanih podataka usmjerava pakete prema cilju.
Da bi se odredilo koji je put najbolji, treba imati neki kriterij za uspoređivanje kvalitete puta.
Pomoću tih se kriterija dobije veličina koja se zove mjera kvalitete puta (engl. metric, cost).
Svaki protokol ima svoje kriterije za određivanje najboljeg puta.
Neki su jednostavniji, a neki složeniji. Kod nekih je to broj usmjernika koje treba proći do
cilja (RIP – Routing Information Protocol), kod nekih brzina prijenosa (OSPF – Open
Shortest Path First), a kod nekih je izračun složeniji i sastoji se od više parametara (EIGRP –
Enhanced Interior Gateway Protocol). Niti jedan kriterij nije idealan, ali ipak omogućuje
uspoređivanje putova s više ili manje točnosti. Samo se najbolji put po definiranom kriteriju,
koji ovisi o vrsti protokola, upisuje u usmjerničku tablicu. Ako se neka od veza na najboljem
putu prekine, protokol automatski traži sljedeći najbolji put i upisuje ga u usmjerničku tablicu.

3.2. Klasifikacija usmjerničkih protokola

Usmjernički protokoli između sebe dinamički dijele informacije o mrežama i ažuriraju
usmjerničke tablice kada dođe do promjena. Osnovni im je posao da održavaju točne
informacije o dostupnosti mreža i određuju najbolji put do cilja.
Dva su osnovna zadatka usmjerničkih protokola:
 mehanizam razmjene informacija,
 algoritam pomoću kojeg se na temelju tih informacija traži najbolji put i upisuje u
usmjerničku tablicu.
Osnovno načelo rada usmjerničkih protokola prikazano je na sljedećoj slici.

20
RAČUNALNE MREŽE 1.12.2022.

Slika 16 – Veza između usmjerničkih protokola i usmjerničkih tablica

Neke od osnovnih značajki po kojima se mogu uspoređivati usmjernički protokoli su:

 vrijeme konvergencije,
 skalabilnost,
 jesu li klasificirani ili neklasificirani (engl. classful ili classless),
 upotreba resursa i
 implementacija i održavanje.
Vrijeme konvergencije – brzina razmjene informacija, odnosno vrijeme potrebno da svi
usmjernici u mreži dobiju informacije o novom stanju mreže.
Skalabilnost – mogućnost nadogradnje, odnosno koliko usmjernika s određenim protokolom
može biti u mreži, a da se ne narušava potrebno vrijeme konvergencije.
Klasificirani i neklasificirani usmjernički protokoli – neklasificirani protokoli podržavaju
VLSM i CIDR, a klasificirani ih ne podržavaju.
Korištenje resursa – definira koliko je protokol zahtjevan po pitanju upotrebe procesorskog
vremena, memorije i ostalih resursa usmjernika.
Implementacija i održavanje – definira koliko je ljudskih i drugih resursa potrebno za
implementaciju i održavanje tijekom vremena.
Postoji nekoliko različitih podjela usmjerničkih protokola:
 skupovi protokola IGP i EGP,
 klasificirani ili neklasificirani protokoli,
 protokoli tipa distance vector ili link state

3.3. Skup protokola IGP

IGP (engl. Interior Gateway Protocols) su protokoli koji se upotrebljavaju za određivanje
najboljeg puta do odredišta unutar istoga autonomnog sustava. Autonomni sustav je cjelina
pod jednim administrativnim nadzorom. ISP (engl. Internet Service Provider) je primjer
jednoga autonomnog sustava. Primjeri IGP protokola su: RIP (engl. Routing Information

21
RAČUNALNE MREŽE 1.12.2022.

Protocol), OSPF (engl. Open Shortest Path First), IS-IS (engl. Intermediate System to
Intermediate System) i EIGRP (engl. Enhanced Interior Gateway Protocol).

Slika 17 – Autonomni sustav

3.4. Skup protokola EGP

EGP (engl. Exterior Gateway Protocols) protokoli upotrebljavaju se za razmjenu informacija
o mrežama između autonomnih sustava. Primjer takvog tipa protokola je BGP (engl. Border
Gateway Protocol). Davatelji internetskih usluga se povezuju i razmjenjuju informacije
pomoću protokola BGP.

Slika 18 – Autonomni sustavi i usmjernički protokoli

3.5. Klasificirani protokoli

Klasificirani protokoli (engl. classful protocols) ne šalju mrežnu masku (engl. subnet mask)
pri razmjeni informacija između usmjernika. Posljedica toga je da sve mrežne maske unutar
klasificirane mreže moraju biti iste. Primjer takvog protokola je RIPv1. Na sljedećoj je slici
primjer mreže s istim duljinama mrežnih maski. Na slici možemo vidjeti da sve mreže imaju
isti prefiks, odnosno iste mrežne maske.

22
RAČUNALNE MREŽE 1.12.2022.

Slika 19 – Klasificirana mreža

3.6. Neklasificirani protokoli

Neklasificirani protokoli (engl. classless protocols) šalju mrežnu masku pri razmjeni
informacija o mrežama između usmjernika. Budući da šalju mrežnu masku, ne moraju sve
mrežne maske u mreži biti iste. Primjer takvih protokola su RIPv2, OSPF, EIGRP i IS-IS. Na
sljedećoj je slici primjer mreže s različitim duljinama mrežnih maski.

Slika 20 – Neklasificirana mreža

3.7. Protokoli tipa distance vector

Protokoli tipa distance vector su protokoli kod kojih usmjernici ne znaju cjelokupnu
topologiju mreže, već samo smjer prema odredišnoj mreži i udaljenost do te mreže.
Informacije o udaljenim mrežama dobivaju od susjednih usmjernika. Tipičan primjer ove
vrste protokola je RIP. RIP razmjenjuje informacije o mrežama iz usmjerničke tablice, a u tim
je informacijama samo smjer i udaljenost do odredišne mreže. Zato se takav tip usmjerničkog
protokola zove distance vector.
Prednosti ovakvog tipa protokola su:
 jednostavna implementacija i održavanje te
 mali zahtjevi za resursima.
Nedostaci ovakvog tipa protokola su:
 spora konvergencija,
 ograničena skalabilnost i

23
RAČUNALNE MREŽE 1.12.2022.

 usmjerničke petlje.

3.8. Protokoli tipa Link state

Protokoli tipa Link state su protokoli u kojima svaki usmjernik u posebnoj datoteci ima
zapisanu cjelokupnu topologiju mreže. Na temelju te topologije posebnim se algoritmom
izračunavaju najbolji putovi do mreža. Primjeri ove vrste protokola su OSPF i IS-IS.
Pogledajmo na primjeru protokola OSPF (koji je tipičan primjer protokola tipa link state)
kako usmjernik kreira usmjerničku tablicu. Svaki usmjernik šalje tzv. LSA pakete (engl. Link
State Adversement) svim ostalim usmjernicima u mreži. U njima pišu stanja veza na
usmjerniku (engl. link state).
LSA paket sadržava informacije o:
 tipu sučelja,
 IP adresi,
 mrežnoj masci,
 tipu mreže,
 kvaliteti puta (engl. cost) i
 susjednim usmjernicima na vezi.
Iz tih podataka svaki usmjernik rekonstruira topologiju mreže. Kada je kreirana topologija
mreže, pokreće se SPF algoritam (engl. Shortest Path First) koji izračunava najbolje putove
do svih odredišta. SPF kreira stablastu strukturu čiji je početak usmjernik na kojemu se
pokrenuo algoritam. Budući da svaki usmjernik ima zapisanu topologiju mreže, ne može doći
do usmjerničkih petlji. To je velika prednost u odnosu na protokole tipa distance vector. Na
temelju putova dobivenih od SPF algoritma kreira se usmjernička tablica. Kao što je već
mnogo puta naglašeno, u usmjerničku tablicu idu samo najbolje putanje.
Prednosti ovog tipa protokola su:
 otpornost na usmjerničke petlje;
 protokol OSPF šalje samo promjene, a ne cijele usmjerničke tablice kao što je to slučaj
kod RIP-a. Dovoljno je poslati samo promjene jer svaki usmjernik ima zapisanu
topologiju mreže;
 slanje samo promjene u trenutku kada se promjena dogodi rezultira brzom
konvergencijom mreže;
 skalabilnost.
Nedostaci ovog tipa protokola su:
 trošenje resursa (CPU i memorija): memorije za spremanje topologije mreže, a CPU-a
za izračunavanje najboljih putanja. Svaka promjena u topologiji aktivira SPF
algoritam koji ponovno izračunava putanje;
 složena implementacija i održavanje.

24
RAČUNALNE MREŽE 1.12.2022.

Ako se usporede prednosti i nedostaci protokola tipa distance vector i link state, može se
primijetiti da ono što su protokolima tipa distance vector nedostaci, protokolima tipa link state
su prednosti i obrnuto.
Na sljedećoj je slici prikazana klasifikacija usmjerničkih protokola.

Slika 21 – Klasifikacija usmjerničkih protokola

25