You are on page 1of 1

Home My Books Browse ▾ Community

Sign up▾

Gradovi i himere
Jovan Dučić

4.09
124 ratings · 6 reviews

Want to read

Buy on Amazon

Rate this book

Bogata diplomatska karijera putnika i pesnika na


najbolji način je sublimisana i objedinjena u ovoj
knjizi. Svako poglavlje ove epistolarne proze nije
samo priča o ljudima i predelima već mnogo više.

U svojih deset pisama, Dučić nas vodi kroz Alpe,


Ženevu, Pariz, Krf, Rim, Delfe, Atinu, Jerusalim,
Kairo...
Genres Serbian Literature

327 pages, Hardcover

First published January 1, 1998

Book details & editions

6 people are currently reading

92 people want to read

About the author

Jovan Dučić Follow


55 books · 51 followers

The exact date of Dučić's date of birth is still


undetermined; it is variously said to have been
on 17 February (or 5 February according to the
Julian calendar) of 1871, 1872, or 1874, with the
latter date most often given. He died on 7 April
1943 at age 72.

He was born in Trebinje in today's Bosnia-


Herzegovina, where he attended primary school.
He moved on to a high school in Mostar and
trained to become a teacher in Sombor. He
worked as a teacher in several towns before
returning to Mostar, where he founded (with
Aleksa Šantić) a literary magazine Zora ("Dawn").

Dučić's openly expressed Serbian patriotism


caused difficulties with the authorities—at that
time Bosnia-Herzegovina was de facto
incorporated into the Austro-Hungarian Empire—
and he moved abroad to pursue higher studies,
mostly in Geneva and Paris. He was awarded a
law degree by the University of Geneva

and, following his return from abroad, entered


Serbian diplomatic service in 1907. Although he
had previously expressed opposition to the idea
of creating Yugoslavia, he became the new
country's first ambassador to Romania (in 1937).
He had a distinguished diplomatic career in this
capacity, serving in Istanbul, Sofia, Rome, Athens,
Cairo, Madrid and Lisbon. Dučić spoke several
foreign languages and he is remembered as a
distinguished diplomat. His Acta Diplomatica
(Diplomatic Letters) was published posthumously
in the United States (in 1952) and in former
Yugoslavia (in 1991).

It was, however, as a poet that Dučić gained his


greatest distinctions. He published his first book
of poetry in Mostar in 1901 and his second in
Belgrade, 1912. He wrote prose as well: several
essays and studies about writers, Blago cara
Radovana (Tsar Radovan's treasure) and poetry
letters from Switzerland, Greece, Spain and other
countries.

Like Šantić, Dučić's work was initially heavily


influenced by that of Vojislav Ilić, the leading
Serbian poet of the late 19th century. His travels
abroad helped him to develop his own individual
style, in which the Symbolist movement was
perhaps the greatest single influence. In his
poetry he explored quite new territory that was
previously unknown in Serbian poetry. He
restricted himself to only two verse styles, the
symmetrical dodecasyllable (the Alexandrine)
and hendecasyllable—both French in origin—in
order to focus on the symbolic meaning of his
work. He expressed a double fear, of vulgarity of
thought, and vulgarity of expression. He saw the
poet as an "office worker and educated
craftsman in the hard work of rhyme and rhythm".

Dučić went into exile in the United States in 1941


following the German invasion and occupation of
Yugoslavia, where he joined his relative Mihajlo
(Michael) in Gary, Indiana. From then until his
death two years later, he led an Illinois-based
organization (founded by Mihailo Pupin in 1914)
which represented the Serbian diaspora in the
US. During these two years, he wrote many
poems, historical books and newspaper articles
espousing Serbian nationalist causes and
protesting the mass murder of Serbs by the pro-
Nazi Ustaše regime of Croatia. During this time
he attracted some criticism from other Yugoslav
exiles for his espousal of Greater Serbian ideas,
a position which also attracted the attention of
the US Government's Office of Strategic Services
(the forerunner of the CIA).

He died on 7 April 1943 and was buried in the


Serbian Orthodox monastery of Saint Sava in
Libertyville, Illinois. He expressed a wish in his
will to be buried in his home town of Trebinje, a
goal which was finally realized when he was
reburied there on 22 October 2000 in the newly
built Gračanica church.

Readers also enjoyed

Kuća sećanja i Death and the Pro


zaborava Dervish Bou
Filip David Meša Selimović Aes
3.85 · 597 4.52 · 9,587 3

All similar books

Ratings & Reviews

What do you think?

Rate this book

Write a Review

Friends & Following

Create a free account to discover


what your friends think of this book!

Community Reviews

4.09
124 ratings · 6 reviews

5 stars 53 (42%)

4 stars 40 (32%)

3 stars 21 (16%)

2 stars 9 (7%)

1 star 1 (<1%)

Search review text Filters

Displaying 1 - 6 of 6 reviews

Homo Sentimentalis
Follow
56 reviews · 56 followers

May 17, 2020

Dučić je imao život kakav bi svaki pisac mogao


poželjeti. Studirao je u Ženevi i Parizu, a zatim
radio kao diplomata u Rimu, Madridu, Atini, Kairu,
Budimpešti... Sa te strane se mogu razumjeti
česti i zamorni pokušaji psihologizacije raznih
nacija, kao i opaske o njihovim istorijskim i
kulturološkim osobenostima. S obzirom na to da
je boravio u svim navedenim mjestima, očekivao
sam ipak više živih utisaka, šumove ulica, dašak
atmosfere koje bi čitalac onda mogao i sam
tražiti na svojim putovanjima u ista ta mjesta.
Ono što mi kod ovog pisca ponekad smeta su
njegove misli. I ovdje se može naći puna kapa
zdravog razuma, tipa: "Dva naroda, Švajcarci i
Bugari, ne mogu biti veliki, jer im žene nisu lepe."
(ovo je usput i jaaako sumnjiv ukus za žene, bar
kada su Bugarkinje u pitanju!) ili "Da je Sokrat bio
lep i bogat, kao Alkibijad, ne bi mu bilo palo na
pamet da bude najveći moralist, nego bi bio
najveći ljubavnik. Sokrat je, dakle, bio moralist po
nevolji." Ima naravno i dijelova koji su mi bili
interesantni, posebno izdvajam pismo iz Egipta u
kome se Dučić inače družio sa engleskim
naučnikom Karterom, otkrivačem
Tutankamonove grobnice, a i sam je
prisustvovao važnim arheološkim iskopavanjima.
Na par mjesta autor primjećuje kako su zbog
masovnog turizma putovanja već tada dobrim
dijelom izgubila svoju draž, te dovela do gubitka
one jedinstvenosti koji su gradovi i predjeli
nekada imali.
Dučić je bio veliki erudita, ali bar meni to nije
dovoljno da bih mu dao više od jake trojke.

000-књижевност 130-proza
135-proza-ostala-proza ...more

8 likes

Like Comment

Trilerista iz Epa
Follow
135 reviews · 39 followers

June 6, 2018

Da li vam se desilo da odugovlačite sa čitanje


knjige samo zato da biste bolje razumeli i uživali
u svakoj napisanoj rečenici? Upravo je Dučićev
putopis „Gradovi i himere“ jedna od tih knjiga.
Knjiga je napisana u obliku deset pisama iz
sedam zemalja: tri iz Grčke (Atina, Krf i Delfi), dva
iz Švajcarske (Alpi i Ženeva), i po jedan iz
Francuske, Italije, Španije, Egipta i Palestine.

Može se slobodno reći da je Dučić bio filozof


svog vremena. U ovoj knjizi će se dotaći mnogih
tema, koje muče svakog od nas: smrt,
usamljenost, mistika, teologija, priroda, ljudska
psiha i uverenja zbog kojih smo spremni da
pređemo mnoge granice. Da li je toliko važno da
budemo u pravu, pa makar cena bila prevelika?
Kroz koje patnje je narod prolazio samo zbog
uverenja fanatika? Nismo ni svesni koliko je krvi
proliveno zarad religije, koliko je fanatika
isktoristilo religiju kao razlog za najgora moguća
nedela nad čovečanstvom.

Dučić nas pripovedanjem iz svog ugla vodi kroz


mesta, vreme i dešavanja. Svaka od ovih zemalja
i gradova imaju svoju istoriju, koja ih je stvorila,
ali i uništila. Kroz ova pisma mi ćemo se upoznati
sa lepom, ali i ružnom stranom istorije, vratićemo
se u samo središte zbivanja mnogih bitaka koje
su uticale na čovečanstvo , ali i na samu zemlju,
narod, njihov razvoj, običaje, motive i mitove ...
Upoznaćemo se sa mnogim slavnim ličnostima i
njihovim neistomišljenicima, borbi za prevlast i
cenom koju ona uzima. Kroz celu knjigu ćemo se
susretati sa razlikama između naroda , njihovim
vrlinama, manama, razmišljanjima i pitanjem:
„Zašto jedan narod misli da je superiorniji od
drugog?“

„Rim je grad slave i tuge“


„Rim je svetom vladao, a Pariz je svet iznova
stvarao“

Dučić je bio veliki ljubitelj žena, stalno se divi


njihovoj lepoti, šarmu, ali i njima samim kao
pojavama. Bez žena bi ovaj svet bio
melanhoničan i pust, jer nas samo njihovo
prisustvo čini kompletnijim.
Priroda ume da zaseni svojom lepotom, ali i
svojom okrutnošću. Sam primer su Alpi, njihova
lepota je
je očaravajuća, ali se na njima čovek oseća toliko
usamljeno, uplašeno i prazno...

„Samo je lepo ono što je strašno.“

Vera, religija, teologija zar to nisu pitanja koja


nas muče i sa kojima se svako susretne u nekom
periodu života ? Dok smo na moru, ta velika voda
kao da nam šapuće na uvo koliko smo zapravo
mali u odnosu na univerzum, ono kao da peva
pesmu smrtnosti, ali onaj ko zna da uživa u tišini
čuće mnogo lepšu pesmu... Šta ako je tišina
odgovor na sva pitanja? Ukoliko naučimo da
uživamo u njoj, uspećemo da nađemo deo sebe
za kojim toliko dugo tragamo.

„Sujeta se leči samo samoćom, samotnik je jedini


gospodar samog sebe“

Slobodno se može reći da je ova knjiga više od


putopisa i zato bih je preporučio onima koji vole
istoriju i analiziranje životna pitanja. Ja sam se
malo mučio sa njom iz razloga što za ovu knjigu
treba potpuna koncentracija kako bi se shvatila
Dučićeva razmišljanja. Uglavnom, bilo mi je
zanimljivo probati nešto novo, i mogu slobodno
reći da ovako nešto svakako nisam očekivao !
Kao što sam već rekao ovo je više od putopisa !

2018

3 likes

Like Comment

Nemanja Sh
Follow
54 reviews · 40 followers

December 4, 2020

Вероватно једна од најбољих књига на


српском језику. Дучићев критички приступ,
поткован широким знањем историје, вере и
митологије, пружа читаоцу један релативно
трезан поглед на народе који живе око нас.
Поглавље о Делфима је посебно пријатно за
Show more
читање. Оно је нека врста аутопсије минулог
доба и народа од ког ништа сем рушевина и
2 likes
сенки није остало. Ако постоји поем који би
ишао Like
уз ово Comment
поглавље онда би то био
Озимандиас од Шелија.

Mladenka Orlić
Поглавље из Авиле је врло занимљиво иако
Follow
53 reviews · 1 follower
сматрам да је на тим страницама примарно
описан кастиљански менталитетOctober а не шпански,
30, 2020
дакле менталитет једне целе нације која је
Ovo
скуп delo Jovanaсуштински
неколико Dučića prijatno me je народа
различитих
iznenadilo.
које спаја крунаPrevarila sam уseкатоличку
и вера misleći daдогму.
stoleće
koje
Мрачне,nas odуске njega
улицеrazdvaja
унутарsaвисоких
sobom nosi
зидина i
teškoću razumevanja
средњевековног Dučićevih
града putešestvija.
човек мора искусити
Iako
какоse биne može sporitiценио
у потпуности da Dučić
свеčesto
што јеputopisne
motive
описано koristi
на тимkaoстраницама.
podlogu za svoje Иако potonje
спомиње
Show more o istorijskim, kulturološkim,
esejiziranje
Толедо у пар наврата, читалац се мора питати
antropološkim
да ли би и он i književnim
делио судбину fenomenima,
Авиле и što
Сеговије
2 likes
podriva
које нису morfološku
постале мека stabilnost dela, taкоји
за туризам činjenica
ne Like
smanjuje Commentvrednost, jer ono verno
njegovu
убризгава дозу живота у те хладне и безличне
predstavlja
камене грађевине.i modernističku
Толедоpoetiku,
је знатноkao i
Dučićevu
неприступачнијиestetiku иeruditnog
од Авилеperfekcionizma.
и од Сеговије.
David Lapadatović
Deskriptivni pasaži korespondiraju sa Dučićevom Follow
19 reviews
poezijom, motivi Sunca i Sunčeve svetlosti
sveprisutni su, ma gde Dučić putovao. Čitajući
November 2, 2021
njegova pisma, osećate se kao da vam je Dučić
Malo
saputnikje podnošljivija
i sabesednik, odod Blaga
kojegcara Radovana
upijate saznanja
iz raznih polja ljudskog duhovnog delanja. Pisma
1 like
nemaju adresata, jer je adresat celokupno srpsko
Like Comment
društvo. U pismima koja upućuje iz Pariza i
Ženeve nailazimo i na anegdote s Dučićevih
studija.Звездан
Još jedan važan činilac Dučićevog
Звеки
putopisa 35 predstavlja prisutnost i važnostFollow
reviews · 4 followers lika
žene. Mnogi će za Dučićeve komentare o
ženama reći da su neprimereni, ali ne August
treba 25, 2017
zaboraviti kulturnoistorijski kontekst u okviru kog
Realna ocena je 3,5.
on progovara. Takođe, vredi istaći i jake ženske
figure u ovom putopisu, poput francuskih žena iz
Like Comment
doba prosvetiteljstva ili Tereze Avilske, te uvideti
kako DučićevDisplaying
pogled na 1 - 6žene ne može biti
of 6 reviews
sveden tek na aspekat njihove telesne lepote.
Dučić progovara i o religiji, primera radi, daje
komparativni pregled grčkog paganizma i

Join the discussion

1
quote

1
discussion

Ask
a question

Can't find what you're looking for?

Get help and learn more about the design.

Help center

COMPANY
About us
Careers
Terms
Privacy © 2024 Goodreads, Inc.

Interest Based Ads


Ad Preferences
Help

WORK WITH US
Authors
Advertise
Authors & ads blog
API

CONNECT

You might also like