Professional Documents
Culture Documents
Kazna Maloljetničkog Zatvora
Kazna Maloljetničkog Zatvora
REPUBLIKA SRPSKA
UNIVERZITET ZA POSLOVNI INŽINJERING I MENADŽMENT
BANJA LUKA
PRAVNI FAKULTET
Nastavni predmet
KRIVIČNO PRAVO
Mentor: Student:
Prof. dr Miro Katić Vanja Savić
PR-1-499/22
1 UVOD.................................................................................................................................1
4.2 Uslovni otpust, zastarjelost izvršenja kazne malolјetničkog zatvora i brisanje osude
...................................................................................................................................11
5 ZAKLJUČAK...................................................................................................................13
6 LITERATURA.................................................................................................................14
1 UVOD
Na pojavu maloljetničkog kriminaliteta utiču prvenstveno svi oni kriminogeni faktori koji
utiču na pojavu kriminaliteta uopšte, ali postoje i određeni specifični faktori, s obzirom na
specifična svojstva maloljetnika. Vaspitanje i internalizacija kulturnih, religioznih i običajnih
normi za ponašanje je stvar porodice i porodičnog vaspitanja, a država i njeni organi socijalne
kontrole imaju za zadatak da pomognu roditelјima u ostvarivanju tih zadataka. Pri tome, nije
beznačajan uticaj škole, vršnjačkih grupa i mas medija, te ove institucije i predstavlјaju
najznačajnije egzogene faktore koji utiču na nastanak kriminalnog ponašanja maloljetnika.
Međutim, ne mogu se nikako zanemariti ni faktori vezani za ličnost maloljetnih delinkvenata
usljed složene interakcije bioloških, psiholoških i socijalnih faktora u periodu adolescencije.
1
opravdano izricanje vaspitne mjere. Ova krivična sankcija izriče se prema maloljetnicima koji
su krivično djelo izvršili kao stariji maloljetnici (lica koja su u trenutku izvršenja navršila 16,
a nisu navršila 18 godina života), a u vrijeme suđenja nisu navršili 21. godinu života, ukoliko
su izvršili krivično djelo za koje je zakonom propisana kazna zatvora preko pet godina. Osim
toga, da bi izricanje kazne maloljetničkog zatvora bilo opravdano, neophodno je da zbog
visokog stepena krivice, prirode i težine učinjenog djela nije opravdano izricanje vaspitne
mjere. Pored pojačanog djelovanja na maloljetnika da više ne vrši krivična djela – specijalna
prevencija, ovom kaznom se utiče i na druge maloljetnike da ubuduće ne vrše krivična djela –
generalna prevencija. Po formi ova krivična sankcija je je slična kazni zatvora koja se izriče
punoljetnim izvršiocima krivičnih djela, ali je po cilјevima koji se njenim izricanjem postižu
ona bliska vaspitnim mjerama. Osnovna pravila kojima je regulisano izricanje kazne
maloljetničkog zatvora u pravu naše zemlјe je usklađeno sa brojnim međunarodnim
standardima UN-a i Savjeta Evrope.
2
2 MALOLJETNIČKO KRIVIČNO PRAVO
Malolјetničko krivično pravo, koje se primjenjuje prema licima koja su u vrijeme izvršenja
krivičnog djela navršila četrnaest, a nisu navršila osamnaest godina, nije samo skup
zakonskih propisa kojima se određuje krivičnopravni položaj malolјetnih lica kao učinilaca
krivičnih djela, odnosno kao žrtava krivičnih djela. To je pravo koje propisuje poseban
tretman prema malolјetnim učiniocima krivičnih djela (Jovašević, Ikanović, 2012: 349). To je
pravo koje se zasniva na ličnosti učinioca delikta, a ne na samom deliktu (Marjanović, 1998:
362). Stoga se može reći da malolјetničko krivično pravo prelazi okvire krivičnog prava, jer
obuhvata ne samo krivičnopravne odredbe materijalnopravne sadržine već i odredbe
procesnog i izvršnog krivičnog prava na način, u mjeri i u obimu koji se odnosi na malolјetne
učinioce krivičnih djela (Čejović, 1985: 492). Ono se po sadržini i formi svojih normi izdvaja
iz krivičnog prava koje se primjenjuje prema punolјetnim učiniocima krivičnih djela, a
pomenute odredbe definišu i segment koji se odnosi na pojam i vrste sankcija, odnosno način
i postupak izricanja krivičnih sankcija. Zakonodavac je stoga predvidio posebne krivične
sankcije za malolјetne izvršioce krivičnih djela koje se razlikuju od krivičnih sankcija za
punolјetne učinioce krivičnih djela, kako po svojoj suštini, tako i po svojoj svrsi (Babić,
Marković, 2009: 452).
Poseban status malolјetnika u odnosu na punolјetna lica jasno je definisan odredbama Zakona
o zaštiti i postupanju sa djecom i malolјetnicima u krivičnom postupku u Republici Srpskoj.2
Ovim zakonom predviđene su i posebne krivične sankcije za malolјetne učinioce krivičnih
djela koje se razlikuju od krivičnih sankcija za punolјetne učinioce krivičnih djela, kako po
svojoj suštini, tako i po svojoj svrsi (Mitrović, 2012: 244).
Malolјetničko krivično pravo predviđa tri osnovne vrste malolјetničkih krivičnih sankcija: a)
vaspitne mjere, b) kazna malolјetničkog zatvore i c) mjere bezbjednosti (Jovašević, 2011: 78-
79). Po prvi put su u Republici Srpskoj, 2010. godine, uvedene nove vrste alternativnih,
neformalnih mjera prema malolјetnim učiniocima krivičnih djela. Zakon o zaštiti i postupanju
sa djecom i malolјetnicima u krivičnom postupku Republike Srpske propisao je dvije vrste
„alternativnih“ neformalnmih mjera prema malolјetnim učiniocima krivičnih djela i to: a)
policijsko upozorenje i b) vaspitne preporuke (Simović i dr., 2010: 88). U pitanju je noviji
oblik društevene reakcije na malolјetničku delinkvenciju, tzv. diverzioni oblik koji se temelјi
na preusmjeravanju malolјetnog učinioca od redovnog krivičnog postupka ka primjeni
3
određenih krivičnopravnih mjera koje se izriču izvan formalne sudske procedure.
Alternativne mjere su posebna vrsta mjera koja je prije svega namijenja za učinioce lakših
krivičnih djela.
Iako se vaspitne mjere i kazna malolјetničkog zatvora bitno razlikuju, kako po uslovima za
njihovo izricanje, tako i po svojoj suštini, zakonom je propisana zajednička svrha ovih
sankcija. U okviru opšte svrhe krivičnih sankcija, posebna svrha vaspitnih mjera i
malolјetničkog zatvora jeste da se obezbijedi njihovo vaspitavanje, prevaspitavanje i pravilan
razvoj. Pod vaspitanjem podrazumijevamo svjesno i namjerno prenošenje iskustava starijih
generacija na mlađe, s cilјem da se te generacije osposobe za svoju društvenu ulogu.
Vaspitanjem se kod malolјetnika stvaraju određena saznanja, izgrađuju stavovi prema
zajedničkim i individualnim vrijednostima. Proces vaspitanja se prvenstveno odvija u
porodici, školi, raznim oblicima društvenog organizovanja i sl. Prevaspitavanje
podrazumijeva jedan duži vaspitni proces koji je usmjeren na otkanjanje negativnih
poslјedica vaspitne zapuštenosti i na izgrađivanje pozitivnih normi ponašanja. Ono se
najčešće sprovodi u vaspitnim ustanovama od strane stručnih lica, opštim i profesionalnim
obrazovanjem i sl. Pod obezbjeđenjem pravilnog razvoja malolјetnika podrazumijeva se
stvaranje takvih životnih uslova koji omogućavaju da se malolјetnik formira i razvija u
smislu opšte opredjelјenosti za poštovanje društvenih pravila ponašanja (Srzentić, Stajić,
1994: 407-408).
4
3 KRIVIČNI STATUS MALOLJETNIKA
Sve ove činjenice uzimaju u obzir savremena zakonodvstva prilikom regulisanja položaja
maloljetnika u krivičnom zakonodavstvu, te se i društvena reakcija prema maloljetnicima
razlikuje, što za rezultat ima poseban krivičnopravni status ovih lica. Takav pristup
neminovno se odražava na način utvrđivanja krivice maloljetnika, na izbor krivičnih sankcija
koje mu se mogu izreći, na definisanje svrhe mjera koje se prema maloljetniku primjenjuju,
ali i na specifičnosti krivičnog postupka i načina izvršenja krivičnih sankcija izrečenih ovim
licima (Knežević, 2010: 25).
1
Rezolucija UN broj 40/33 – Minimalna standardna pravila za maloljetničko pravosuđe (tzv. Pekinška pravila)
od 29.11.1985. godine.
5
granica mora bude postavlјena tako da odgovara emotivnoj, intelektualnoj i mentalnoj
zrelosti maloljetnika. To znači da se prilikom postavlјanja granica mora razmotriti da li dijete
može da odgovori moralnim i psihološkim elementima krivične odgovornosti, odnosno da li
se dijete, po prirodi svoje individualne sposobnosti rasuđivanja i razumijevanja, može
smatrati odgovornim za, u suštini, antisocijalno ponašanje.
U okviru ovako definisanih starosnih granica, kojima se uspostavlјa razlika između kategorije
punoljetnih, maloljetnih lica i djece, dalјe se mogu, prema uzrastu učinioca krivičnog djela
razlikovati dvije kategorije maloljetnika – mlađi i stariji maloljetnici. Mlađim maloljetnicima
smatraju se lice koja su u vrijeme izvršenja djela navršila četrnaest, a nisu navršila šesnaest
godina života (čl. 3. st. 1. ZOZPMPK). S obzirom na njihov uzrast i stepen duševne zrelosti,
a radi pravilnog razvoja njihove ličnosti i ponovnog uklјučivanja maloljetnika u društvenu
zajednicu, ovoj kategoriji počinioca mogu se izreći samo vaspitne mjere. Stariji maloljetnici
su lice koja su u vreme izvršenja djela navršila šesnaest, a nisu navršila osamnaest godina (čl.
3. st. 2. ZOZPMPK). Stepen duševne razvijenosti starijih maloljetnika je viši i približava se
duševnoj razvijenosti punoljetnih lica, te se pod određenim uslovima, ovoj kategoriji
maloljetnika može, pored vaspitnih mjera, izreći i kazna maloljetničkog zatvora, ali samo
izuzetno.
2
Zakon o zaštiti i postupanju sa maloljetnicima u krivičnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 13/2010,
61/2013 i 68/2020).
6
Osim ovih kategorija maloljetnika, maloljetničko krivično pravo primjenjuje se i na još jednu
kategoriju lica – mlađa punoljetna lica. Mlađim punoljetnim licima smatraju se ona lica koja
su u vrijeme izvršenja djela navršila osamnaest, a u vrijeme suđenja – do donošenja
pravnosnažne presude u krivičnoj stvari, nisu navršila dvadeset jednu godinu života (čl. 3. st.
3. ZOZPMPK). Medicinska i psihološka nauka su utvrdile da postoje posebna, specifična
biopsihološka i socijalna stanja kod lica koja su istina stekla zakonom predviđenu
punoljetnost (poslovnu sposobnost) koja ukazuju na usporen ili odložen proces njihovog
sazrijevanja (Jovašević 2011: 76). Učiniocu koji je kao punoljetan izvršio krivično djelo, a u
vrijeme suđenja nije navršio dvadeset jednu godinu, sud može izreći bilo koju mjeru posebnih
obaveza, mjeru pojačanog nadzora od strane organa staratelјstva ili mjeru upućivanja u
vaspitno-popravni dom ako se, s obzirom na obilježja njegove ličnosti i okolnosti pod kojima
je djelo učinio, može očekivati da će se ovim vaspitnim mjerama postići svrha koja bi se
ostvarila izricanjem kazne. Mlađem punoljetnom licu kome je izrečena vaspitna mjera sud
može, pod uslovima predviđenim ovim zakonom, izreći odgovarajuću mjeru bjezbednosti.
7
4 KAZNA MALOLЈETNIČKOG ZATVORA
Za razliku od vaspitnih mjera koje se mogu izreći malolјetnim učiniocima krivičnih djela, a
pod određenim uslovima i mlađim punolјetnim licima, kazna malolјetničkog zatvora se može
primijeniti samo izuzetno i to prema starijim malolјetnicima. Ovu najtežu kaznu za
malolјetne učinioce krivičnog djela sa identičnim karakteristikama i uslovima za njenu
primjenu poznaju brojni savremeni krivični zakoni (Mitrović, 2012: 299), a u domaće
krivično zakonodavstvo ova kazna je uvedena novelom Krivičnog zakonika FNR Jugoslavije
iz 1959. godine, iako je i prije toga, pod određenim uslovima, bilo moguće kažnjavanje, čak i
mlađeg malolјetnika (Milošević, 2001: 216-220). Malolјetnički zatvor je u sistemu
malolјetničkih sankcija u Republici Srpskoj propisan članovima 50–60 Zakona o zaštiti i
postupanju sa djecom i malolјetnicima u krivičnom postupku Republike Srpske. To je
posebna vrsta kazne koja se sastoji u oduzimanju slobode kretanja starijem malolјetnom
učiniocu težeg krivičnog djela za, u sudskoj odluci, određeno vrijeme (Knežević, 2007: 347–
361). U članu 50 pomenutog zakona je propisano da se može kazniti samo krivično
odgovoran stariji malolјetnik koji je učinio krivično djelo sa propisanom kaznom zatvora
težom od pet godina, a zbog teških poslјedica djela i visokog stepena krivične odgovornosti
ne bi bilo opravdano izreći vaspitnu mjeru.
8
dotadašnjem školskom i radnom angažovanju, u skladu sa mogućnostima kazneno-popravnog
zavoda (Ignjatović, 2006: 192-193).
Posebno obilјežje ove kazne je da ona predstavlјa poslјednje sredstvo u borbi protiv
malolјetničkog kriminaliteta, jer se sa ovom kaznom postižu cilјevi specijalne i generalne
prevencije. Izricanjem kazne malolјetničkog zatvora vrši se pojačan uticaj na malolјetnika da
ubuduće ne vrši krivična djela, ali uticaj i na druge malolјetnike da ne vrše krivična djela
(Podrug, 2004: 238–243).
Pri izricalјu ove kazne, sud je obavezan da utvrdi postojanje i stepen krivične odgovornosti i
da procijeni u konkretnom slučaju da li će kaznom malolјetničkog zatvora biti ostvarena
svrha kažnjavanja malolјetnika. To dalјe znači da je izricanje ove kazne uvijek supsidijarnog
karaktera (Simović i dr., 2010: 142), jer i pored postojanja zakonom predviđenh uslova, sud
može da ne izrekne kaznu malolјetničkog zatvora ukoliko, cijeneći sve bitne okolnosti
konkretnog slučaja, procijeni da se svrha kažnjavanja može ostariti i primjenom neke od
vaspitnih mjera.
Kazna malolјetničkog zatvora koja se izriče malolјetnom učiniocu krivičnog djela ne može
biti duža od pet godina, a izriče se na pune godine i mjesece. Pored ovog opšteg maksimuma,
zakon poznaje i maksimum od deset godina, i to u dva slučaja: kada je učinjeno krivično
djelo za koje je u zakonu propisana kazna dugotrajnog zatvora i kada su učinjena u sticaju
najmanje dva krivična djela za koje je u zakonu propisana kazna zatvora teža od deset godina.
Prilikom odmjeravanja kazne malolјetničkog zatvora, sud će uzeti u obzir sve okolnosti koji
se tiču ličnosti starijeg malolјetnika, kao što su stepen zrelosti malolјetnika i procijenjeno
vrijeme neophodno za njegovo prevaspitanje. U svakom slučaju, kazna malolјetničkog
zatvora ne može se izreći u trajanju duže od zakonom propisane kazne zatvora za to djelo, s
tim da sud nije po zakonu vezan za najmanju propisanu mjeru te kazne.
9
Kao najteža krivična sankcija predviđena za malolјetne izvršioce krivičnih djela, kazna
malolјetničkog zatvora se izuzetno primjenjuje i to pod posebnim uslovima koje je zakon
propisao i koji moraju biti kumulativno ispunjeni, a to su (Babić, Marković, 2009: 449-450):
ako stariji malolјetnik učini više krivičnih djela u sticaju, a sud nađe da za svako krivično
djelo treba izreći kaznu malolјetničkog zatvora, odmjeriće po slobodnoj ocjeni za sva djela u
sticaju jednu kaznu malolјetničkog zatvora u zakonom određenim granicama,
ako sud nađe da za neko krivično djelo koje je učinio stariji malolјetnik treba izreći vaspitnu
mjeru, a za neko krivično djelo kaznu malolјetničkog zatvora , tada će sud za sva djela u
sticaju izreći samo jednu kaznu malolјetničkog zatvora,
ako sud za djela u sticaju utvrdi kaznu zatvora i kaznu malolјetničkog zatvora, tada izriče
jedinstvenu kaznu zatvora shodno pravilima za odmjeravanje kazne za djela u sticaju
učinjena od strane punolјetnih lica (sistem asperacije),
ako sud nađe da za neko djelo u sticaju treba izreći vaspitnu mjeru, a za neko djelo kaznu
zatvora, tada izriče samo kaznu zatvora.
10
4.2 Uslovni otpust, zastarjelost izvršenja kazne malolјetničkog zatvora i brisanje osude
Lice kome je izrečena kazna malolјetničkog zatvora sud može uslovno otpustiti sa dalјeg
izdržavanja kazne ako je izdržao trećinu izrečene kazne i ako se na osnovu postignutog
uspjeha u izvršenju kazne može očekivati da će se na slobodi dobro ponašati i da neće vršiti
krivična djela. Uz dati uslovni otpust, sud može da odredi mjeru pojačanog nadzora uz
mogućnost primjene jedne ili više posebnih obaveza. U tom slučaju, uslovni otpust traje
najduže do isteka zakonskog roka trajanja izrečene zavodske mjere upućivanje u vaspitnu
ustanovu ili upućivanje u vaspitno-popravni dom, pod uslovom da prije toga nije obustavio
izvršenje izrečene vaspitne mjere ili je zamijenio drugom mjerom. Sud može opozvati
uslovni otpust u zakonom određenim slučajevima, tj. ako za vrijeme trajanja uslovnog
otpusta, malolјetnik učini novo krivično djelo ili ako određena mjera pojačanog nadzora ne
postiže svoju svrhu, odnosno ako malolјetnik ne ispunjava posebne obaveze koje su mu
određene uz vaspitnu mjeru pojačanog nadzora. U tim slučajevima vrijeme koje je
malolјetnik proveo na uslovnom otpustu, neće se uračunati u zakonsko vrijeme trajanja
izrečene zavodske vaspitne mjere (Milošević, 1983: 28-46).
Uslovni otpust, kao značajan krivičnopravni i penološki institut, ima značajnu svrhu u
pogledu malolјetnih osuđenih lica, a sastoji se od toga da se osuđeni malolјetnik, kod koga je
u toku izdržavanja kazne malolјetničkog zatvora postignut određen stepen resocijalizacije i
popravlјanja, uputi u društvenu zajednicu, tj. pusti na slobodu prije vremena određenog u
sudskoj odluci, odnosno prije nego što je u potpunosti izdržao izrečenu kaznu malolјetnčkog
zatvora (Mitrović, 2012: 306).
Zastarjelost, kao osnov gašenja krivične sankcije uslјed proteka zakonom određenog
vremena, u slučaju izrečene kazne malolјetničkog zatvora nastupa kao je proteklo pet godina
od osude za malolјetnički zatvor u trajanju preko pet godina, odnosno tri godine od osude za
malolјetnički zatvor u trajanju preko tri godine, odnosno dvije godine od osude za
malolјetnički zatvor u trajanju preko tri godine. Zakon o zaštiti i postupanju sa djecom i
malolјetnicima u krivičnom postupku Republike Srpske propisuje samo relativnu zastarjelost
izvršenja kazne malolјetničkog zatvora, dok se u poglesu apsolutne zastarjelosti, toka i
prekida roka zastarjelosti primjenjuju odredbe Krivičnog zakona Republike Srpske.
Osuda na kaznu malolјetničkog zatvora briše se iz kaznene evidencije u roku od jedne godine
od dana izdržane, zastarjele ili oproštene kazne ako za to vrijeme osuđeni malolјetnik nije
11
učinio novo krivično djelo. Ukoliko se, za vrijeme trajanja roka za brisanje osude,
malolјetnom učiniocu ponovo izrekne kazna malolјetničkog zatvora ili kazna zatvora u
trajanju preko pet godina za novo krivično djleo, tada se ne može brisati ni ranija ni kasnija
osuda (Mitrović, 2012: 311). Ako je malolјetniku izrečeno više osuda, iz kaznene evidencije
se može brisati svaka osuda pojedinačno ili sve zajedno istovremeno ako za to postoje
zakonom predviđeni uslovi, s tim da se osuda ne može brisati dok traje primjena mjere
bezbjednosti.
Kada je u pitanju organizacija rada i života malolјetnih lica koja se nalaze na izvršenju kazne
malolјetničkog zatvora u Republici Srpskoj, Ministarstvo pravde Republike Srpske je 2015.
godine donijelo podzakonski akt kojim je regulisan sam način izvršenja i druga važna pitanja,
a tiču se organizacije izvršenja kazne malolјeničkog zatvora za malolјetnika. Pravilnik o
organizaciji rada i načinu života malolјetnih i mlađih punolјetnih lica koja se nalaze na
izvršenju kazne malolјetničkog zatvora je objavlјen u Službenom glasniku, broj 52/2015 i
stupio je na snagu osmog dana nakon objavlјivanja.
12
Odjelјenje malolјetničkog zatvora, u Republici Srpskoj postoji od oktobra 2008. godine i
funkcioniše kao posebno odjelјenje u okviru Kazneno-popravnog zavoda Istočno Sarajevo.
13
5 ZAKLJUČAK
14
6 LITERATURA
1 Babić M., Marković I.: Krivično pravo-opšti dio, Pravni fakultet, Beograd, 2009,
2 Čejović B.: Krivično pravo u sudkoj praksi, Knjiga prva, Opšti deo, Savremena
administracija, Beograd, 1985,
3 Ignjatović Đ.: Pravo izvršenja krivičnih sankcija, Beograd, Pravni fakultet, 2006,
4 Jovašević D., Ikanović B.: Krivično pravo Republike Srpske-opšti deo, Pravni
fakultet, Banja Luka, 2012,
5 Jovašević D.: Malolјetničko krivično pravo, Niš, Pravni fakultet, 2011,
6 Jovašević D.: Primjena kazne malolјetničkog zatvora-stanje i mogućnosti, Niš, Teme,
2011, broj 2/2011. god., str. 156-185,
7 Knežević S.: Kažnjavanje malolјetnika u sklopu međunarodnih standarda zaštite
lјudskih prava, Banja Luka, Prava riječ broj 12/2007, str. 265-285,
8 Knežević S.: Maloljetničko krivično pravo: materijalno, procesno i izvršno, Centar za
publikacije Pravnog fakulteta, Niš, 2010,
9 Marjanovik G.: Makedosnko krivično pravo, Opšt del, Pravni fakultet, Skopje, 1998,
10 Milošević N.: Maloljetnička delinkvencija – stanje, zakonodavstvo, praksa, Zbornik
radova, Kriza i reforma pravosuđa, Beograd, 2001,
11 Milošević N.: Uslovni otpust prema maloljetnicima, Pravni život, Beograd, 1983, broj
1/1983, str. 28-46,
12 Mitrović Lj.: Sistem kaznenih sankcija u Republici Srpskoj, Međunarodno udruženje
naučnih radnika – AIS, Banja Luka, 2012,
13 Petrović B., Jovašević D.: Krivično (kazneno) pravo Bosne i Hercegovine, Opći dio,
Sarajevo, Pravni fakultet, 2005,
14 Podrug M.: Kriminalistička prevencija, Zagreb, Policija i sigurnost, 2004, broj 3-4/04,
str. 238-243,
15 Pravilnik o organizaciji rada i načinu života malolјetnih i mlađih punolјetnih lica koja
se nalaze na izvršenju kazne malolјetničkog zatvora („Službenom glasnik RS“, br.
52/2015),
16 Rezolucija UN broj 40/33 – Minimalna standardna pravila za maloljetničko pravosuđe
(tzv. Pekinška pravila) od 29.11.1985. godine,
15
17 Simović M., Jovašević D., Mitrović Lj., Simović-Nišević M.: Komentgar zakona o
zaštiti i postupanju sa djecom i malolјetnicima u krivičnom postupku, Banja Luka:
Međunarodno udruženje naučnih radnika – AIS, 2010,
18 Srzentić H., Stajić A., Lazarević Lj.: Krivično pravo-opšti deo. Beograd, Pravni
fakultet, 1994,
19 Zakon o zaštiti i postupanju sa maloljetnicima u krivičnom postupku („Službeni
glasnik RS“ br. 13/2010, 61/2013 i 68/2020).
16