NORVEŠKA ŠUMA

DOSAD OBJAVLJENO U PRIJEVODU NA HRVATSKI

Južno od granice, zapadno od Sunca Moj slatki Sputnik nakon potresa
Haruki Murakami rođen je u Kjotu
1949. godine. Odrastao je u Kobeu, a sada živi u blizini Tokija. Autor je romana
Lov na divlju ovcu, Tvrdo kuvana zemlja čudesa i Kraj svijeta, Norveška šuma,
Pleši pleši pleši, Ljetopis Ptice--navijalice, Južno od granice, zapadno od Sunca,
Moj slatki Sputnik, Kafka na obali; publicističke knjige Podzemlje: napad plinom u
Tokiju i japanska psiha, te zbirki priča Slon nestaje i nakon potresa. Dobitnik je
mnogih književnih priznanja, uključujudi odnedavno i uglednu nagradu Jomimuri.
Djela su mu prevedena na dvadeset i sedam jezika.
norveška šuma haruki murakami
prevela maja tančik
vukovid 6 runjid
ZAGREB * 2004.
VUKOVID & RUNJID
10 090 Zagreb, Dudovec 32 a www.dzepna.com
Urednica Milana Vukovid Runjid Korektura Ozren Milat Dizajn Boris Runjid Tisak i
uvez Tiskara Kratiš
Naslov izvornika Noruwei no mori
Nonvegian wood © 1987 by Haruki Murakami
English translation © 2000 by Haruki Murakami
Prevedeno prema autoriziranom engleskom prijevodu Jaya Rubina.
Prijevod na hrvatski © Maja Tančik, 2004. Sva prava pridržana.
Fotografija autora © Marion Ettlinger
Pri transkripciji japanskih rijeci preuzeta je tzv. popularna transkripcija, a glasovi
su u japanskom po međunarodnoj transkripciji: d=ts, š=sh, č=ch, d/dž=j, j=y, v=w.
Za pomod u kulturalnim, filološkim itd. nedoumicama prevoditeljica zahvaljuje
ponajprije Gigi Gračan, te Klari Gonc-Moačanin, Vladimiru hiru, Tomislavu Pisku i
Nenadu Savidu. Ozrenu Milatu pak zahvaljujem za upozorenja koja su, nadišavši
uvriježenu predodžbu 0 funkciji korektora, pripomogla prijevodnom tekstu.
ISBN 953-6791-60-9
CIP —Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveučilišna knjižnica Zagreb
UDK 821 . 521 31 = 163 . 42 = 03 . 111
MURAKAMI, Haruki
Norveška šuma / Haruki Murakami ; prevela Maja Tančik. - Zagreb : Vukovid &
Rur
Prevedeno prema: Nonvegian wood; izv. stv. naslov: Noruwei no mori.
ISBN 953-6791-60-9
441028073

Za mnoge fetes
Imao sam 37 godina i bio sam poja-
som svezan za sjedalo dok je golemi 747 ponirao kroz gust oblačni pokrov
približavajudi se hamburškoj zračnoj luci. Hladne kiše, svojstvene mjesecu
studenome, natapale su zemlju i sve obavijale sumornom atmosferom
flamanskog ulja na platnu: službenike zračne luke u kabanicama, zastavu navrh
niske aerodromske zgrade, reklamni plakat BMW-a. Dakle — evo opet Njemačke.
Čim se zrakoplov spustio, iz zvučnika na stropu počela se raz-lijegati tiha glazba:
milozvučna instrumentalna obrada Norveške šume1 od Beatlesa. Od te bih
melodije uvijek duboko uzdrhtao, ali ovoga puta potresla me jače nego ikad.
Nagnuo sam se naprijed i zagnjurio lice u šake da mi se lubanja ne raspukne.
Ubrzo mi je prišla jedna od njemačkih stjuardesa i na engleskom me upitala
jesam li bolestan.
— Nisam — rekao sam — samo mi se vrti.
— Sigurni ste?
— Jesam, hvala.
Nasmiješila se i otišla, a glazba se promijenila: sad je sviralo nešto od Bilh/ja
Joela. Uspravio sam se i pogledao kroz prozor u
1 Prevoditeljičine napomene se nalaze na str. 343-347.
tamne oblake koji su visjeli nad Sjevernim morem, misledi na sve ono što sam u
životu izgubio: zauvijek prošla vremena, prijatelje koji su umrli ili nestali, osjedaje
koje nikad više nedu proživjeti.
Zrakoplov je stigao do ulaza. Ljudi su počeli otkopčavati poja-seve i vaditi prtljagu
iz pretinaca, a ja sam se sve to vrijeme nalazio na livadi. Osjedao sam miris trave,
dutio vjetar na licu, čuo krik ptica. Jesen 1969., a meni se približava dvadeseta.
Stjuardesa je opet došla provjeriti kako sam. Ovoga puta sjela je kraj mene i
pitala me jesam li dobro.
— Dobro sam, hvala — rekao sam smiješedi se. — Samo me uhvatila neka sjeta.
— Potpuno vas razumijem — rekla je. — I meni se to događa, dosta često.
Ustala je i uputila mi prekrasan osmijeh. — Pa, dakle, želim vam sretan put.
AufWiedersehen.
— AufWiedersehen.
Osamnaest je godina prošlo od toga dana na livadi, a ja još mogu u sjedanje
prizvati svaku njegovu pojedinost. Višednevna blaga kiša isprala je ljetnu prašinu
i zaodjenula gore dubokim, blistavim zelenilom. Vlati bjelasaste trave sezale su
do visine glave i lelujale se tamo-amo na listopadskom povjetarcu. Dugi trak
oblaka lebdio je posred ledenoplavičastog svoda. Pogled na to visoko nebo
gotovo je nanosio bol. Dašak vjetra pirnuo je preko livade i puhnuo kroz njenu
kosu, da bi se odmah potom izgubio u šumi, šumoredi u krošnjama i donosedi
nam na mahove udaljene glasove laveža - nejasan, mutan zvuk, koji kao da je
dopirao s dveri nekoga drugog svijeta. Druge zvukove nismo čuli. Druge ljude
nismo sreli. Ugledali smo tek dvije jarkocrvene ptice kad su preplašene prhnule
uvis usred livade i odmaglile u šumu. Dok smo tako lunjali, Naoko mi je govorila o
bunarima.
Pamdenje je čudna stvar. Dok sam se nalazio na samom mjestu događaja, nisam
na njega obradao ni najmanju pozornost. Ni-
jednom mi nije palo na pamet da de on na mene ostaviti tako dugotrajan dojam,
a pogotovo nisam sanjao da du ga se r8 godina poslije sjedati do u tančine. Toga
dana živo mi se fudkalo za krajobraz. Mislio sam o sebi. Mislio sam o prelijepoj
djevojci koja hoda kraj mene. Mislio sam o nama dvoma zajedno, pa onda opet o
sebi. Bile su to te godine, to životno doba kad mi se svaka slika, svaki osjedaj,
svaka misao vradala poput bumeranga. I što je još gore, bio sam zaljubljen.
Zaljubljen u komplikacije. Krajobraz mi nije bio ni na kraj pameti.
Sada mi se, međutim, u sjedanje prvi vrada taj prizor s livade. Miris trave, pomalo
prohladan vjetar, obris brežuljaka, lavež psa: to su mi prva sjedanja, i vradaju mi
se sa savršenom bistrinom. Imam dojam da mogu pružiti ruku i vrškom prsta
pratiti njihove konture. No iako taj prizor vidim posve jasno, u njemu nema
nikoga. Nikoga. Nema Naoko, a ni mene. Kamo li smo samo nestali? Kako se to
moglo dogoditi? Sve što mi se tada činilo važnim
- Naoko, čovjek koji sam tada bio, svijet koji sam tada imao: kamo li je sve moglo
nestati? Istina je, ne mogu joj se prisjetiti ni lica -bar ne iz prve. Ostala mi je tek
pozadina, sam okoliš, bez ljudi u prvom planu.
Istina, s vremenom joj se sjetim lica. Počnem spajati predodžbe
- njezina sidušna, hladna ruka; njena ravna crna kosa, na opip tako glatka i
mirna; nježna, obla usna resica i odmah pod njom mikroskopski sitan madež;
kaput od kamelhara koji je nosila zimi; njezin običaj da mi gleda ravno u oči kad
me nešto pita; lagani drhtaj koji bi joj se katkad uvukao u glas (kao da govori na
vjetrovitu vrhuncu) - i najednom vidim njezino lice, najprije uvijek iz profila, jer
smo Naoko i ja uvijek bili negdje vani i hodali, jedno uz drugo. A onda se ona
okrede prema meni, smiješi se, jedva primjetno krivi glavu u stranu i progovara,
gledajudi me u oči kao da u njima želi ugledati odraz bjelice koja je sijevnula
bazenčidem kristalno čistog vrela.
Treba vremena da se pojavi Naokino lice. A s godinama to traje sve dulje. Tužna
je istina da mi je za ono čega sam se mogao sjetiti
za 5 sekunda ubrzo trebalo 10, pa 30, pa onda puna minuta - kao sjene koje se u
suton izdužuju. Jednoga de dana, pretpostavljam, moje sjene progutati tama. To
je neizbježno: moje pamdenje sve se više udaljava od mjesta na kojemu je Naoko
nekod stajala - na kojemu sam stajao onaj stari ja. Vrada mi se tek krajolik, pogled
na onu livadu u listopadu, stalno iznova, poput simbolične scene u nekom filmu.
Svaki put kad se pojavi, kao da zada udarac nekom dijelu mog uma. Probudi se,
kaže. Još sam tu. Probudi se i razmisli o tome. Razmisli zašto sam još tu. Ti me
udarci ne bole. Uopde ne osjedam bol. Samo šuplji zvuk koji odjekne sa svakim
udarcem. A i on jednoga dana mora izblijedjeti. Ali u hamburškoj zračnoj luci
udarci su bili dulji i jači nego inače. I upravo zato pišem ovu knjigu. Da razmislim.
Da shvatim. Jednostavno zato što sam takav. Da bih osjetio kako sam nešto do
kraja razumio, moram to zapisati.
Dakle, da vidimo, o čemu je Naoko toga dana govorila?
Naravno: o "poljskom bunaru". Nemam pojma je li takav bunar postojao. To je
možda bila tek slika ili simbol koji je postojao samo unutar Naoko, poput svih
onih drugih stvari koje je tih mračnih dana znala u svom umu najednom oživjeti.
No kad mi ga je jednom opisala, nikad više nisam mogao zamisliti tu livadu bez
bunara. Od toga dana slika nečega što nikad nisam svojim očima ugledao ostala
je neraskidivo povezana sa stvarnim prizorom polja koje se prostiralo preda
mnom. Taj bunar znam opisati do najsitnijih detalja. Nalazio se točno na granici
između livade i šume - mračan otvor u zemlji, širok jedan metar, skriven ispod
trave. Na njegovu rubu nije bilo nikdkve oznake - ni ograde, ni kamena oboda
(bar ništa više od razine tla). Bila je to obična rupa, razjapljeno zjalo. Njegovo
kameno okno nagrizlo je vrijeme, a kamenje je poprimilo čudnovatu
muljevitobijelu boju. Bilo je napuklo, nedostajali su neki blokovi, a u jedan od
raspuklih spojeva spuznuo je mali zeleni gušter. Mogao si se nagnuti preko ruba i
tako zuriti u ništavilo. Ja sam o tom bunaru znao samo da
je zastrašujude dubok. Bio je bezdano dubok i prepun tame, kao da su se sve
tame svijeta sabile u njega i nepovratno zgusnule.
— On je jako, jako dubok — rekla je Naoko, pažljivo birajudi riječi. Znala je tako
govoriti, usporila bi da pronađe točno onu riječ koju traži. — Ali nitko ne zna gdje
je — nastavila je. — Znam samo da je negdje ovdje, u blizini.
Ruku duboko zabijenih u džepove jaknice od tvida, nasmiješila mi se kao da želi
redi: "Istina je!"
— Onda je iznimno opasan — rekao sam ja. — Tako dubok bunar, a nitko ne zna
gdje je. Upadneš i to je kraj.
— Kraj. Aaaaaaaa! Pljus! Gotovo.
— Sigurno se događaju takve stvari.
— Događaju, tu i tamo. Možda jednom u dvije-tri godine. Netko odjednom
nestane, ne mogu ga nadi. Onda ovdašnji ljudi kažu: "Aha, pao je u poljski bunar."
— To nije baš lijepa smrt — rekoh.
— Nije, to je grozna smrt — rekla je Naoko, stresajudi grumen sjemenki trave s
jakne. — Najbolje bi bilo da slomiš vrat, ali vjerojatno bi slomio samo nogu i onda
ne bi mogao ništa. Vičeš iz svega glasa, ali nitko te ne čuje, ne možeš očekivati da
de te itko nadi, po tebi pužu stonoge i pauci, svuda oko tebe kosti stradalih, mrak,
vlaga, a visoko nad glavom vidiš malecki kolut svjetla nalik na zimski Mjesec. I
tako polako umireš, na tome mjestu, sasvim
sam.
— Fuj, od same pomisli ježi mi se koža — rekao sam. — Taj bi bunar trebalo nadi
i ograditi zidom.
— Ali nitko ga ne može nadi. Zato pazi da ne skreneš sa staze.
— Bez brige, nedu.
Naoko je izvadila lijevu ruku iz džepa i stisnula moju. — Ništa se ti ne brini —
rekla je. — Ništa ti nede biti. Da trčiš ovuda usred nodi, nikad ne bi upao u bunar.
A dok se držim tebe, ni ja nedu.
— Nikad?
— Nikad!
— Zašto si tako sigurna?
— Jednostavno znam — rekla je, stegnula mi jače ruku i zašu-tjela. — Ja znam
takve stvari. Uvijek imam pravo. To nema veze s logikom: ja to jednostavno
osjedam. Recimo, kad sam ti jako blizu, kao sad, nimalo se ne bojim. Ne može me
namamiti ništa mračno ni zlo.
— E pa onda imamo rješenje — rekao sam. — Samo stalno moraš biti ovako sa
mnom.
— Ti to stvarno misliš?
— Naravno.
Naoko je stala kao ukopana. A i ja. Stavila mi je ruke na ramena i zagledala se u
moje oči. U dubini njenih zjenica kovitlala se gusta crna tekudina ispisujudi
čudnovate vrtložne šare. Njezine prekrasne oči dugo su, dugo bile zagledane u
mene. Onda se ispružila koliko je duga i ovlaš prislonila svoj obraz uz moj. Bila je
to čudesna, topla gesta od koje je moje srce nakratko prestalo kucati.
— Hvala.
— Nema na čemu — odgovorio sam.
— Tako sam sretna što si to rekao. Jako sretna — rekla je tužno se smiješedi. —
Ali to je nemogude.
— Nemogude? Zašto?
— To ne bi bilo u redu. To bi bilo strašno. To —
Naoko je stisnula usnice i krenula dalje. Vidio sam da joj se kroz glavu vitlaju
svakojake misli i nisam je htio ometati, pa sam šutio i hodao kraj nje.
— To ne bi bilo u redu - ni prema tebi, ni prema meni — rekla je nakon duge
šutnje.
— Kako ne bi bilo u redu? — promrmljao sam.
— Zar ne vidiš? Jednostavno nije mogude da jedna osoba zauvijek čuva drugu.
Evo, zamisli da se vjenčamo. Ti bi preko dana morao raditi. Tko de me čuvati dok
tebe nema? Ili ako odeš na službeni put, tko de me onda čuvati? Mogu li cijeli
život stalno biti slijepljena s tobom? Kakva bi to bila jednakost? Kakav bi to bio
odnos? Kad-tad bih ti dosadila. Pitao bi se što radiš od svog
života, i zašto provodiš sve svoje vrijeme dadiljajudi tu ženu. Ja to ne bih mogla
podnijeti. To ne bi bilo rješenje mojih problema.
— Ali nedeš cijeli život imati problema — rekao sam, dotaknuvši joj leđa. — S
vremenom de nestati. A kad nestanu, onda demo razmisliti kako dalje. Možda deš
ti morati pomodi meni. Ne živimo život prema nekom proračunu. Ako me trebaš,
iskoristi me. Zar ne vidiš? Zašto si tako kruta? Opusti se, prestani se bojati. Sva si
napeta pa uvijek očekuješ najgore. Opusti tijelo, pa deš se cijela razvedriti.
— Kako to možeš redi? — upitala me glasom potpuno lišenim osjedaja.
Naokin glas upozorio me da sam možda rekao nešto što nisam smio.
— Reci mi kako to možeš kazati — rekla je, zuredi u tlo pod svojim nogama. —
Nisi mi rekao ništa što i sama ne znam. "Opusti tijelo, pa deš se cijela razvedriti."
Zašto mi to govoriš? Da sada opustim tijelo, raspala bih se. Uvijek sam ovako
živjela, jedino tako znam živjeti. Da se na trenutak opustim, nikad se ne bih znala
vratiti. Razbila bih se u komade, koje bi odnio vjetar. Zašto ti to ne vidiš? Kako
možeš redi da deš me paziti ako to ne vidiš?
Nisam odgovorio.
— Zbunjena sam. Jako zbunjena. I to je mnogo dublje nego što misliš.
Dublje...mračnije...hladnije. Ali reci mi, kako si onaj put mogao spavati sa mnom?
Kako si to mogao učiniti? Zašto me nisi ostavio na miru?
Upravo smo hodali kroz zastrašujude tihu borovu šumu. Sasu-šena trupla cvrčaka
koji su uginuli krajem ljeta ležala su raštrkana po površini staze i drobila se pod
našim cipelama. Kao da tragamo za nečim što smo izgubili, Naoko i ja lagano smo
kročili stazom.
— Oprosti — rekla je, uzimajudi me pod ruku i odmahujudi glavom. — Nisam te
htjela povrijediti. Nemoj da te to što sam rekla zabrinjava. Zbilja, žao mi je. Samo
sam bila ljuta na samu sebe.
— Valjda te još ne razumijem potpuno — rekao sam. — Nisam baš tako
pametan. Treba mi vremena da nešto shvatim. Ali ako budem imao vremena, na
kraju du te shvatiti - bolje od ikoga na svijetu.
Zaustavili smo se u tihoj šumi, osluškujudi. Ja sam vrškom cipele prevrtao češere i
cvrčke, a onda podigoh pogled prema komadidima neba koje je provirivalo kroz
borove grane. Naoko je stajala s rukama u džepovima i razmišljala, očiju uprtih ni
u što posebno.
— Kaži mi nešto, Toru — reče. — Voliš li me?
— Znaš da te volim.
— Hodeš li mi učiniti dvije stvari?
— Možete dobiti do tri želje, madam.
Naoko se nasmiješila i odmahnula glavom. — Ne, dvije je dovoljno. Jedna je da
shvatiš kako sam ti zahvalna što si me došao vidjeti ovamo. Nadam se da
razumiješ koliko si me razveselio. Ako me išta spasi, to de biti to. Možda ja to ne
pokazujem, ali istina je.
— Opet du ti dodi — rekao sam. — A druga želja?
— Želim da me se uvijek sjedaš. Hodeš li se sjedati da sam postojala, i da sam
ovdje ovako stajala uz tebe?
— Uvijek — rekao sam. — Uvijek du se sjedati.
Nastavila je dalje hodati u tišini. Jesenja svjetlost probijala se kroz granje i
poigravala na ramenima njezine jakne. Opet je za-lajao pas, bliže nego prije.
Naoko se popela na maleno uzvišenje, izišla iz šume i pohitala niz blagu padinu.
Ja sam išao dva-tri koraka iza nje.
— Dođi ovamo — doviknuo sam joj sleđa. — Bunar bi mogao biti u blizini. —
Naoko je zastala, nasmiješila se i uzela me za ruku. Ostatak puta prešli smo
hodajudi jedno kraj drugoga.
— Zaista obedavaš da me nikad nedeš zaboraviti? — pitala je gotovo šaptom.
— Nikad te nedu zaboraviti — rekao sam. — Nikad te ne bih mogao zaboraviti.
Pa ipak, moje pamdenje postaje sve mutnije, i ved sam zaboravio čitav niz stvari.
Dok ovako pišem prema sjedanju, često osjetim žalac zebnje. Sto ako sam
zaboravio najvažniju stvar? Što ako negdje u meni postoji mračni ponor u kojemu
su nagomilana sva uistinu važna sjedanja, i sada se polako pretvaraju u mulj?
Bilo kako bilo, to je jedini materijal koji imam. Privinuvši ta izblijedjela, sve
bljeđa, nesavršena sjedanja na grudi, pišem dalje ovu knjigu s očajničkim žarom
izgladnjela čovjeka koji siše kosti. Ne znam za drugi način da održim obedanje
koje sam dao Naoko.
Jednom davno, dok sam još bio mlad, kad su sjedanja bila mnogo življa nego što
su sada, pokušavao sam pisati o njoj. Ali nisam mogao napisati ni retka. Znao
sam, kad bi došao taj prvi redak, ostatak bi sam potekao na papir, ali nisam
uspijevao. Sve je bilo odviše oštro i jasno, pa nikad nisam znao odakle početi -kao
što karta koja ima previše detalja zna biti beskorisna. Ali sada shvadam da sve što
mogu povjeriti nesavršenu mediju pisanja jesu nesavršena sjedanja i nesavršene
misli. Kako sjedanja na Naoko u meni sve više blijede, sve je dublje razumijem.
Znam i zašto je od mene tražila da je ne zaboravim. To je, naravno, znala i Naoko.
Znala je da de moja sjedanja na nju izblijedjeti. Upravo me zato i molila da je
nikada ne zaboravim, da se sjedam kako je postojala.
Ta me pomisao ispunja gotovo neizdrživom tugom. Jer Naoko me nikad nije
voljela.
J.
I EDNOM DAVNO, PRIJE MNOGO GODINA
- zapravo, tek prije dvadeset - živio sam u studentskom domu. Imao sam 18 i bio
sam brucoš. Život u Tokiju bio mi je novost, kao i samački život, pa su moji brižni
roditelji pronašli privatni dom u kojemu du živjeti, umjesto jednokrevetne sobe,
kakvu je uzimala vedina studenata. Dom je nudio obroke i druge pogodnosti, i
vjerojatno de njihovu nevjestu sinu pomodi da preživi. A trebalo je misliti i na
trošak. Dom je stajao kudikamo manje nego privatna soba. Dok god sam imao
posteljinu i lampu, nije trebalo kupovati previše pokudstva. Što se mene tiče, ja
bih više volio unajmiti stan i živjeti u udobnoj samodi, ali znajudi koliko su moji
roditelji potrošili na upisninu i školarinu na privatnom sveučilištu koje sam
pohađao, nisam bio u položaju da išta zahtijevam. Na kraju krajeva, i nije mi bilo
važno gdje živim.
Smješten na brdu usred grada s kojega se pogled sterao na sve strane, domski
kompleks nasadio se na veliko četverokutno dvorište ograđeno betonskim
zidom. Gorostasno, modno drvo japanskog brijesta stajalo je odmah iza ulaznih
vrata. Ljudi su govorili da je staro najmanje 150 godina. Kad biste stali u podnožje
i pogledali gore, od njegove guste i lisnate zelene krošnje ne biste vidjeli ni tračak
neba.
Popločena staza koja je vodila od ulaza obilazila je drvo i nastavila se protezati
ravno preko širokog dvorišta, a sa svake strane stajala joj je po jedna betonska
trokatnica. Bile su to velike zgrade, s mnoštvom prozora, i odavale su dojam
stanova prenamijenjenih u zatvorske delije, ili zatvorskih delija prenamijenjenih u
stanove. No nisu se doimale nimalo prljavo, niti su djelovale mračno. Kroz
otvorene prozore dopirali su zvuči radija, a svi prozori imali su jednake zastore
boje bijele kave koji nisu blijedjeli na suncu.
Nakon dviju spavaonica staza je vodila do ulaza u zajedničku dvokatnicu, u kojoj
je na prvom katu bila blagovaonica i kupaonice, a na drugom dvorana, prostorije
za sastanke, čak i sobe za goste, čiju namjenu nikad nisam mogao dokučiti.
Odmah do zajedničke zgrade stajala je treda spavaonica, također na tri kata.
Posvuda su bili prostrani zeleni travnjaci, a kružne prskalice vrtjele su se i
presijavale na suncu. Iza zajedničke zgrade bila je poljana za bejzbol i nogomet,
te šest teniskih terena. Kompleks je imao sve što bi čovjek mogao poželjeti.
Postojao je samo jedan problem: mjesto je zaudaralo na politiku. Ustanovom je
upravljala nekakva sumnjiva zaklada koja se vrtjela oko nekakvog desničarskog
ekstremista, a u načinu na koji su njome upravljali bilo je - ako mene pitate -
nečega silno čudnog. To se vidjelo u brošuri koju su davali novim studentima, kao
i u kudnom redu. Tako se proglašavalo da je "temeljna ideja vodilja" doma "težiti
stvaranju ljudskih resursa koji de služiti naciji posljednjim dostignudima u
osnovnim odgojnim načelima", i mnogi financijski lideri koji su prigrlili tu "ideju
vodilju" priložili su svoj osobni doprinos gradnji ustanove. To je bilo njezino javno
lice, a iza toga ležalo je nešto krajnje mutno. Neki su govorili da je to štos za
izbjegavanje poreza, drugi su projekt smatrali reklamnim trikom da bi se privukli
sponzori, a tredi da je gradnja studentskog doma samo izlika da se na prijevaru
dočepaju prvoklasnog javnog građevinskog zemljišta. No jedno je bilo sigurno: u
kompleksu je postojao privilegirani klub sastavljen od elitnih studenata s
različitih sveučilišta. Imali su "kružoke" koji su se
nekoliko puta na mjesec, a među njima su bili i neki od jitelja. Svaki član kluba
mogao je biti siguran da de nakon Tplome dobiti dobar posao. Nisam imao pojma
koja je od tih teorija točna, i je li ijedna, ali sve ih je povezivala pretpostavka da je
tu "nešto sumnjivo".
Bilo kako bilo, u tom sam "sumnjivom" domu proveo dvije godine - od proljeda
1968. do proljeda 1970. Zašto sam ga tako dugo trpio, ne znam redi. Sto se tiče
svakodnevnog života, bilo mi je praktički svejedno je li ustanova desničarska,
ljevičarska ili nešto trede.
Svaki dan započinjao je svečanim dizanjem zastave. Naravno, svirali su i državnu
himnu. Jedno bez drugoga ne ide. Koplje je stajalo u samom središtu kompleksa,
kako bi se vidjelo sa svakog prozora svih triju spavaonica.
Za zastavu je bio zadužen upravitelj istočnog paviljona (moje zgrade). Bio je to
visok čovjek orlovskog pogleda, od kojih pedeset--šezdeset godina. Čekinjasta
kosa bila mu je prošarana sjedinama, a na suncem opaljenom vratu imao je
dugačak ožiljak. Saptalo se da je završio ratnu špijunsku školu u Nakanu, ali nitko
nije u to bio siguran. Kraj njega bi stajao student kojega je uzeo za pomodnika. Ni
tog tipa nitko nije dobro poznavao. Imao je najkradu jež frizuru na svijetu i uvijek
je nosio mornarski modru studentsku odoru. Nisam znao kako se zove ni u kojoj
sobi živi, nikad ga nisam viđao u blagovaonici ni pod tuševima. Nisam čak ni
siguran da je bio student, iako je morao biti, s obzirom na uniformu - a to mu je
ubrzo postao i nadimak. Za razliku od g. Nakana, "Uniforma" je bio nizak, zdepast
i nezdravo bljedolik. Svakoga jutra u šest taj odvratni par dizao je zastavu
Izlazedeg sunca.
Kad sam tek stigao u dom, sama neobičnost takve manifestacije često bi me
navela da rano ustanem i promatram taj domoljubni ritual. Njih dvojica pojavili bi
se u dvorištu u gotovo istom času kad bi radio počeo pištati signal da je šest.
Uniforma je, naravno, nosio svoju uniformu, s crnim kožnatim cipelama, a
Nakano
kratku jaknu i bijele tenisice. Uniforma je držao ceremonijalnu kutiju od
nelakiranog drva paulovnije, a Nakano je o boku nosio Sonvjev kasetofon. Njega
bi spustio na postolje stijega, dok je Uniforma otvarao kutiju u kojoj bi se ukazao
uredno smotan barjak. Njega bi sa strahopoštovanjem proslijedio Nakanu, koji bi
ga potom prikvačio na uže koplja, i ukazao bi se žarkocrveni krug Izlazedeg sunca
na djevičanski bijelom polju. Uniforma bi tada pritisnuo prekidač za sviranje
himne.
"Nek' vlast našeg gospodara..."
I zastava bi se počela penjati.
"Dok obluci ne postanu gromade..."
Tu bi ved stigla do polovice koplja.
"I ne prekrije ih mahovina."
Sad je bila na vrhu. Njih dvojica stajali su u stavu pozor, ukočeni, pogleda uprtog
u zastavu, koja je pružala krasan prizor za vedrih dana, kad bi puhao vjetar.
Spuštanje zastave u predvečerje obavljalo se uz istu takvu ceremonijalnu pompu,
ali obrnutim slijedom. Barjak bi se najprije spustio, a onda bi se smjestio u kutiju.
Nacionalna zastava nodu se nije vijorila.
Nisam shvadao zašto se zastava nodu spušta. Nacija je postojala i u mraku, a
mnogo ljudi radilo je po cijele nodi - graditelji željezničkih pruga, taksisti, hostese
u barovima, vatrogasci, nodni čuvari: djelovalo mi je nepravedno da takvim
ljudima bude uskradena zaštita što je pruža zastava. Ili možda to i nije bilo tako
važno, možda nikome i nije bilo stalo - osim meni. Ne da je meni bilo nešto
posebno stalo. Samo mi je ta ideja pala na um.
Prema pravilima o smještaju studenti prve i druge godine spavali su u
dvokrevetnim, a trede i završne u jednokrevetnim sobama. Dvokrevetne sobe
bile su malo duže i uže od tri sa četiri, u zidu nasuprot vratima bio je prozor s
aluminijskim okvirom, a kraj prozora dva pisada stola postavljena tako da stanari
mogu učiti leđima okrenuti jedan drugome. S lijeve strane vrata stajao
je čelični krevet na kat. Pokudstvo je bilo čvrsto i jednostavno, a sastojalo se od
dva garderobna ormarida, malenog čajnog stolida i ugrađenih polica. Čak i
najdobrodušniji promatrač teško da bi ovakav ugođaj bio mogao nazvati
idiličnim. U vedini soba na policama su stajali predmeti poput tranzistora, sušila
za kosu, električnih čajnika i kuhala, instant kave, čajnih vredica, kocki šedera, te
običnih lonaca i zdjela za pripravu instant ramen2. Na zidovima su stajali posteri
iz muških časopisa ili ukradeni plakati za porno filmove. Jedan tip imao je
fotografiju svinja koje se pare, ali to je bio ekstreman primjer u moru uobičajenih
golih žena, pop pjevačica i glumica. Na policama za knjige na pisadim stolovima
bili su udžbenici, rječnici i romani.
Prljavština koja je vladala u ovim muškim sobama bila je uža-savajuda. Na dnu
košara za smede lijepile su se pljesnive kore mandarina. Prazne konzerve koje su
služile umjesto pepeljara bile su vrhom pune opušaka, a kad bi se ovi počeli
pušiti, prelili bi ih kavom ili pivom i ostavili da se kisele. Sve zdjele i lonci na
policama bili su ulijepljeni crnkastim naslagama nečistode i neke neodređene
tvari, a po podu su ležali omoti instant ramena, prazne pivske konzerve te
kojekakvi odbačeni poklopci. Nitko se nikad ne bi sjetio pomesti i pobacati sve to
u smede. Ako bi kroz sobu zapuhao vjetar ili propuh, podigli bi se oblaci prašine.
Svaka soba imala je vlastiti grozomoran smrad, ali njegovi su sastavni dijelovi bili
isti: znoj, tjelesne izlučevine i otpaci. Pod krevetom se nagomilavalo prljavo
rublje, a kako se nitko nije trudio redovito prozračivati madrace, iz tih znojem
natopljenih uložaka širio se očajan vonj. Gledano unatrag, nevjerojatno je što te
kenjare nisu postale leglom neke smrtonosne epidemije.
No u mojoj sobi vladala je higijena dostojna mrtvačnice. Pod i prozor bili su
besprijekorno blistavi, madraci su se zračili svakoga tjedna, sve olovke stajale su
u odgovarajudim stalcima, čak su se i zastori prali svakog mjeseca. Moj cimer bio
je bolesno uredan. Nitko u paviljonu nije mi vjerovao kad sam im rekao za
zastore. Nisu znali da se zastori uopde mogu prati. Mislili su da su oni neki
polutrajan sastavni dio prozora. — S tim čovjekom nešto nije u redu — govorili
bi, nazivajudi ga nacistom ili smeđekošuljašem.
Mi čak nismo imali ni golišave postere. Ne, mi smo imali fotografiju nekog kanala
u Amsterdamu. Ja sam bio objesio jednu golišavu sliku, ali moj cimer ju je skinuo.
— Slušaj, Vatanabe — rekao mi je — ja, ja ti nisam baš za te stvari — i na zidu je
osvanula slika kanala. Golišavica mi nije bila nešto posebno prirasla srcu, pa se
nisam bunio.
— Koji vam je to vrag? — To je bila sveopda reakcija na Amsterdam kad bi netko
od dečki došao u moju sobu.
— Ma Smeđekošuljaš ti na to drka — rekao bih.
Ja sam to govorio kao šalu, ali svi su me ozbiljno shvatili - i to toliko ozbiljno da
sam na kraju i sam u to počeo vjerovati.
Svi su me sažalijevali što imam Smeđekošuljaša za cimera, ali mene to i nije toliko
diralo. Nije me gnjavio dok god sam održavao čistodu u svom dijelu sobe, a takav
cimer zapravo mi je i olakšao život, u mnogo pogleda. Sam je sve čistio, vodio
brigu da se madraci sunčaju i provjetravaju, bacao smede. Katkad bi me omi-
risao i posavjetovao da se okupam ako ja za to nekoliko dana ne bih našao
vremena. Čak mi je znao redi kako je vrijeme da odem na šišanje ili potkrešem
dlake u nosu. Smetalo mi je jedino što bi počeo špricati tone insekticida ako bi u
sobu ušla jedna jedina muha, jer sam se ja onda morao sklanjati u susjednu
kenjaru.
Smeđekošuljaš je studirao zemljopis na državnom fakultetu.
Kad smo se upoznali, rekao mi je — Ja studiram z-z-zemljo-vide.
— Voliš zemljovide? — pitao sam.
— Aha. Kada diplomiram, radit du u Geodetskom uredu i izrađivati z-z-
zemljovide.
Bio sam pod dojmom raznolikosti snova i ciljeva koje je nudio život. Bio je to
jedan od prvih dojmova koji su me obuzeli kada sam stigao u Tokio. Sinulo mi je
da društvo zbilja treba nekoliko ljudi - ne mnogo - koje zanima, koje čak
oduševljava izrada zemljovida. Ali čudno je, ipak, bilo to što netko tko želi raditi
za vladin Geodetski ured zamuca svaki put kad izgovori riječ "zemljovid".
Smeđekošuljaš često uopde nije mucao, osim kad bi izgovarao riječ "zemljovid", a
tu nikad ne bi promašio.
— Š-što ti studiraš? — pitao me.
— Dramsku umjetnost — rekao sam.
— Režirate predstave?
— Ma ne, samo čitamo scenarije i pišemo referate. Račine, Io-nesco,
Shakespeare, te fore.
Rekao je da je za Shakespearea čuo, ali za ove druge nije. Ni ja nisam o njima
znao bogzna što, samo sam im vidio imena u materijalima za predavanja.
— Voliš dramu? — pitao je.
— Pa i ne nešto posebno.
To ga je zbunilo, a kad bi se zbunio, mucanje bi mu se pogoršalo. Bilo mi je žao
što mu to činim.
— Mogao sam izabrati i druge stvari — rekao sam. — Etnologiju, azijsku
povijest. Ali slučajno sam izabrao dramu, i to je to
— a to baš i nije bilo posebno uvjerljivo objašnjenje.
— Ne razumijem — rekao je, a na licu mu se vidjelo da zbilja ne razumije. — Ja
volim z-z-zemljovide, pa sam odlučio dodi u Tokio i rekao sam roditeljima da mi
p-pošalju novac pa da mogu studirati z-z-zemljovide. Ali ti si drukčiji, je li?
Njegova logika imala je više smisla od moje. Nisam se više trudio išta mu
objašnjavati. Onda smo izvlačili ždrijeb (šibice) za krevete. On je dobio kat.
Onako visok, kratko podšišane kose i visokih jagodica, uvijek je nosio istu
odjevnu kombinaciju: bijelu košulju, crne hlače, crne cipele, mornarsko modri
džemper. Kad bi išao na fakultet, dopunio bi to još jaknom od uniforme i crnom
aktovkom: tipičan desničarski student. Zato su ga i zvali Smeđekošuljaš. Ali njega
politika zapravo uopde nije zanimala. Odoru je nosio jer mu se nije dalo birati
odjedu. Njega su zanimale promjene na morskoj obali ili završetak novog
željezničkog tunela. Drugo ništa. Kad
bi počeo o nekoj takvoj temi, mogao je govoriti satima, dok mu sugovornik ne bi
pobjegao ili zaspao.
Svako jutro u šest budili bi ga zvuči "Nek' vlast našeg gospodara". Sto je značilo
da taj pompozni ritual dizanja zastave nije bio posve beskoristan. Odjenuo bi se i
otišao u kupaonicu da se umije i opere zube - a to je trajalo cijelu vječnost.
Katkad sam imao dojam da vadi i pere zub po zub. Kad bi se vratio u sobu,
izgladio bi nabore na ručniku i rasprostro ga na radijator da se osuši, a onda bi
vratio četkicu i sapun na policu. Na kraju svega obavio bi jutarnju tjelovježbu uz
radio, zajedno s ostatkom nacije.
Ja sam imao naviku čitati do kasno u nod i spavati do osam, pa ne bih došao k
sebi ni kad bi se on počeo motati po sobi i vježbati - sve do onoga dijela kad bi
počeo s poskocima. Poskoke je shvadao ozbiljno, i svaki put kad bi udario u pod
krevet bi se zatresao. Trpio sam to tri dana jer nam je rečeno da zajednički život
zahtijeva i stanovitu spremnost na odstupanje od svojih navika, ali četvrto jutro
više nisam mogao izdržati.
— Hej, možeš ti to negdje na krovu ili na nekom drugom mjestu? — rekao sam.
— Ne daš mi da spavam.
— Ali ved je pola sedam! — rekao bi, razjapljenih usta.
— Da, znam da je pola sedam. Ja u to doba još spavam. Ne znam kako da ti
objasnim, ali kod mene je tako.
— Svejedno, na krov ne mogu. Žalili bi se oni s tredeg kata. Ovdje je ispod nas
skladište.
— Onda idi u dvorište. Na travnjak.
— Ne mogu ni to. Nemam tranzistor. Moram ga ukopčati. A radio gimnastika se
ne može vježbati bez glazbe.
Da, zbilja je imao neko staro smede od radija bez baterija. Ja sam imao portabl
tranzistor, ali samo FM, za glazbu.
— Dobro, idemo onda nadi kompromis — rekao sam. — Radi gimnastiku, ali
izbaci poskoke. Bučno je ko sam vrag. Može?
— P-poskoke? Sto je to?
— Poskoci su poskoci. Kad skačeš gore-dolje.
— Ali toga nema.
Sad me ved počela boljeti glava. Došlo mi je da odustanem, ali htio sam istjerati
svoje. Ustao sam iz kreveta i počeo skakati gore-dolje i pjevati uvodnu melodiju
emisije za jutarnju tjelovježbu radija. — Na ovo sam mislio — kazao sam.
— Aha, to. Pa da, imaš pravo. Nisam ni primijetio.
— Eto, vidiš sad? — rekao sam, sjedajudi na rub kreveta. — To izbaci. Ostalo du
izdržati. Prestani skakati i pusti me da spavam.
— Ali to nije mogude — rekao je on kao da iznosi neku činjenicu. — Ništa ne
mogu preskočiti. Ved deset godina svaki dan radim isto, i kad počnem, nesvjesno
izvedem cijelu kombinaciju. Da nešto ispustim, ne bih mogao nastaviti.
Tu više nisam imao što redi. Što sam mogao redi? Najbrži način da to zaustavim
bio je da čekam dok ne ode iz sobe, pa da onda bacim njegov vražji radio kroz
vražji prozor, ali znao sam da bi onda nastala gadna dreka. Smeđekošuljaš je sve
svoje stvari čuvao kao oči u glavi. Kad me je vidio kako sjedim na krevetu ne
znajudi što da kažem, pokušao me utješiti.
— Slušaj, Vatanabe, a zašto fino ne bi ustao i vježbao sa mnom? — I otišao je na
doručak.
Naoko se kikotala kad sam joj pričao o Smeđekošuljašu i njegovoj radio
gimnastici. Nisam to činio s namjerom da je razveselim, ali na kraju sam se i sam
počeo smijati. Iako je njezin smiješak učas nestao, bilo mi je drago što se prvi put
poslije dugo vremena nasmijala.
Izašli smo iz vlaka u Jotsuji i sad smo hodali šetalištem uz postaju. Bila je nedjelja
popodne, sredina svibnja. Kratkotrajni pljuskovi koji su padali i prestajali cijelo
jutro raščistili su se do podneva, a južina je otpuhala niske oblake. Blistavo
zeleno lišde trešanja treperilo je na povjetarcu, rasipajudi sunčane zrake na sve
strane. Bio je to jedan od prvih ljetnih dana. Prolaznici su nosili džempere i jakne
preko ramena ili u rukama. Na toplom
suncu nedjeljnog popodneva svi su djelovali sretno. Mladidi koji su igrali tenis na
terenima s druge strane šetališta svukli su se u kratke hlačice. Ljetna svjetlost kao
da nije doprla samo do dvije redovnice u zimskim habitima koje su sjedile i
razgovarale na klupi, ali obje su izgledale zadovoljno dok su veselo čavrljale na
suncu.
Petnaest minuta šetnje i ja sam se dovoljno oznojio da skinem debelu pamučnu
košulju i ostanem u majici kratkih rukava. Naoko je do lakata zavrnula rukave
svoje svijetlosive majice. Imala je lijepu izblijedjelu boju, kao da je ved mnogo
puta oprana. Imao sam dojam da sam je davno vidio u toj majici. To je bio samo
moj osjedaj, ne jasno sjedanje. Tada još nisam imao toliko sjedanja o Naoko.
— Kako ti se sviđa život u zajednici? — pitala je. — Je li zabavno živjeti s mnogo
drugih ljudi?
— Ne znam, tek sam mjesec dana ondje. Nije strašno, izdržavam nekako.
Zastala je kod česme i srknula malo vode, te obrisala usta bijelim rupčidem koji je
izvadila iz džepa na hlačama. Onda se sagnula i pomno iznova svezala vezice na
cipelama.
— Misliš da bih i ja to mogla?
— Sto? Živjeti u studentskom domu?
— M-hm.
— Pa, to je valjda pitanje stava. Čovjek bi se mogao živcirati oko mnogo stvari -
zbog pravila, zbog idiota koji misle da su face, cimera koji u pola sedam ujutro
radi gimnastiku. Ali slično je kamo god da odeš, snađeš se.
— Pa valjda — rekla je ona i kimnula. Činilo mi se da nešto premede po glavi.
Onda me pogledala ravno u oči, kao da proučava neki neobičan predmet. Tada
sam vidio da su joj oči tako duboke i bistre da mi je srce počelo snažno lupati.
Shvatio sam da nikad dotad nisam imao priliku ovako joj gledati u oči. Bilo je to
prvi put da smo zajedno izašli u šetnju ili dugo razgovarali.
— Razmišljaš da odeš u studentski dom? — pitao sam.
— A-a — rekla je. — Samo me zanimalo kako je živjeti s drugima. I... — Kao da se
trudila - a nije uspijevala - nadi točnu riječ ili izraz. A onda je uzdahnula i spustila
pogled. — Ma ne znam. Nema veze.
To je bio kraj razgovora. Ona je nastavila hodati prema istoku, a ja sam je u korak
pratio.
Ved gotovo godinu dana nisam vidio Naoko, i za to vrijeme toliko je smršavjela da
mi je izgledala kao druga osoba. Bucmasti obrazi po kojima je bila prepoznatljiva
sad su nestali, a vrat joj je postao tanan i vitak. No nije postala koščata ili
nezdrava izgleda: u načinu na koji je smršavjela bilo je nečega prirodnog i
nepomudenog, kao da se skrivala u nekom dugom, uskom prostoru sve dok i
sama nije postala duga i uska. I mnogo ljepša nego što sam je pamtio. Htio sam
joj to redi, ali nisam znao kako da se lijepo izrazim.
Nismo dogovorili sastanak, naletjeli smo jedno na drugo na prigradskoj liniji Čuo.
Ona je odlučila sama otidi u kino, a ja sam bio krenuo obidi knjižare u Kandi -
ništa hitno u oba slučaja. Predložila je da siđemo s vlaka, a slučajno smo sišli baš
u Jotsuji, gdje postoji ugodno šetalište obraslo zelenilom kraj starog šanca uz
dvorac. Sad kad smo ostali sami nismo imali o čemu previše razgovarati, i nije mi
baš bilo jasno zašto je Naoko predložila da siđemo s vlaka. Nikad i nismo imali
jedno drugome mnogošto redi.
Naoko je počela hodati čim smo stupili na ulicu, a ja sam žurno hodao za njom,
nekoliko koraka iza. Mogao sam je stidi, ali nešto me sprečavalo. Hodao sam
očiju uperenih u njezina ramena i njenu ravnu crnu kosu. Nosila je veliku smeđu
kopču za kosu, i kad je okrenula glavu načas sam ugledao jedno malo, bijelo uho.
Tu i tamo bi se osvrnula da nešto kaže. Katkad bi to bila opaska na koju sam
mogao odgovoriti, a katkad opet nešto na što nisam imao pojma kako bih
reagirao. A neki put jednostavno ne bih čuo što je rekla. No njoj kao da i nije bilo
stalo. Kad bi izrekla to što je htjela redi, opet bi se okrenula prema naprijed i
nastavila hodati. No, i tako mi je svejedno, rekao sam sebi, lijep je dan za šetnju.
Ali za Naoko to nije bila tek šetnja, sudedi prema njezinu hodu. Kod Iidabašija je
skrenula desno, izbila kraj šanca, prešla križanje kod Džinboča, popela se na brdo
kod Očanomizua i izbila na Hongo. Dalje je slijedila tramvajsku prugu do
Komagomea. Bila je to naporna ruta. Dok smo stigli do Komagomea, Sunce je ved
zapadalo i dan se pretvorio u blagu proljetnu večer.
— Gdje smo? — pitala je Naoko, kao da prvi put opaža svijet oko nas.
— U Komagomeu — rekao sam. — Nisi primijetila? Napravili smo veliki krug.
— Zašto smo ovamo došli?
— Ti si nas dovela. Ja sam samo išao za tobom.
Otišli smo u zalogajnicu kraj postaje na porciju rezanaca. Bio sam žedan, pa sam
sam popio cijelo pivo. Nijedno od nas nije progovorilo ni riječi otkako smo
naručili pa sve dok nismo pojeli. Iscrpla me šetnja, a ona je sjedila s rukama na
stolu i opet o nečemu mozgala. Toga toplog nedjeljnog dana sva su izletišta bila
prepuna, govorili su na TV vijestima. A mi smo prohodali od Jotsuje do
Komagomea, rekao sam u sebi.
— Pa, ti zbilja imaš kondicije — rekao sam kad sam pojeo rezance.
— Iznenadio si se? -Aha.
— U školi sam bila dugoprugašica, tako da znaš. Trčala sam na 10.000 metara. A
tata me nedjeljom vodio na planinarenje otkako znam za sebe. Znaš našu kudu -
odmah do planine. Uvijek sam imala jake noge.
— Ne vidi se.
— Znam — odgovorila je. — Svi misle da sam neka nježna curica. Ali knjiga se ne
sudi po koricama. — Našto se kratko nasmiješila.
— A to vrijedi i za mene — rekao sam. — Mrtav sam.
— Ooo, oprosti, cijeli dan te vučem naokolo.
— Ali drago mi je što smo porazgovarali. Nikad prije nismo, nasamo — rekao
sam, pokušavajudi se prisjetiti o čemu smo zapravo razgovarali.
Ona je nešto petljala s pepeljarom na stolu.
— Nego, ne znam... — počela je — bi li imao što protiv.. .hodu redi, ako ti to nije
gnjavaža... Misliš da bismo se mogli opet vidjeti? Znam da te nemam nikakvo
pravo to pitati.
— Pravo? Kako to misliš?
Zarumenjela se. Možda sam malo prenaglo reagirao na njezinu molbu.
— Ne znam... Ne mogu to objasniti — rekla je, navlačedi rukave majice preko
lakata i opet dolje. Meke dlačice na njezinim podlakticama zlatasto su se sjajile
pod svjetlima zalogajnice.
— Nisam htjela redi "pravo". Nisam znala kako da se izrazim. Nalakdena na stol,
netremice je gledala u kalendar na zidu,
kao da se nada kako de ondje pronadi pravi izraz. Nije ga bilo, pa je uzdahnula,
sklopila oči i počela se poigravati kopčom.
— Nema veze — rekao sam. — Mislim da znam što želiš redi. Ni ja ne znam kako
bih to rekao.
— Nikad se ne mogu točno izraziti — nastavila je Naoko. — I to ved neko
vrijeme. Nešto želim redi, ali dolaze mi samo pogrešne riječi - pogrešne ili točno
suprotne od onoga što mislim. Onda se pokušam ispraviti, ali samo sve
pogoršam. Sasvim izgubim vezu s onim što sam na početku htjela redi. Kao da
sam podijeljena na-dvoje i sama se sa sobom igram lovice. Jedna polovica lovi
drugu oko velikog debelog stupa. Ona druga "ja" ima prave riječi, ali ova
"ja" ne može je uhvatiti. — Podigla je glavu i pogledala me u oči.
— Razumiješ o čemu govorim?
— Svima je do neke mjere tako — rekao sam. — Svi se pokušavaju izraziti i
smeta im kad ne mogu.
Naoko kao da je razočarao moj odgovor. — Ne, ni to nisam htjela redi — rekla je
ne objašnjavajudi dalje.
— No, rado du se opet nadi s tobom — rekao sam. — Nedjeljom sam uvijek
slobodan, a šetnja de mi goditi.
Ukrcali smo se na liniju Jamanote, a Naoko je u Sindžukuu presjela na liniju Čuo.
Živjela je u stančidu daleko u zapadnom predgrađu Kokubundži.
— Kaži mi — kazala je kad smo se rastajali. — Je li se moj način govora
promijenio?
— Mislim da jest — rekao sam — ali nisam točno siguran kako. Da ti pravo
kažem, znam da smo se onda često viđali, ali ne sjedam se da smo mnogo
razgovarali.
— To je istina — rekla je. — No, uglavnom, mogu li te nazvati u subotu?
— Samo nazovi. Čekat du tvoj poziv.
Prvi put sam upoznao Naoko u šestom razredu. I ona je išla u šesti razred
mondene djevojačke škole koju je vodila neka kršdanska misija. Ta škola bila je
tako fina da su onoga tko je previše učio smatrali prostakom. Naoko je bila
djevojka moga najboljeg (i jedinog) prijatelja Kizukija. Družili su se gotovo od
rođenja, jer su im kude bile udaljene jedva dvjesto metara.
Kao što je slučaj s vedinom parova koji su zajedno od djetinjstva, i njihov je odnos
bio opušten i otvoren, i rijetko su imali potrebu biti nasamo. Stalno su jedno
drugome odlazili u posjet, ručali ili igrali ma-džong sa svojim obiteljima.
Nebrojeno puta izlazio sam s njima na dvostruki spoj. Naoko bi povela neku
prijateljicu za mene, pa bismo nas četvero otišli do zoološkog vrta, na bazen ili u
kino. Uvijek je dovodila lijepe djevojke, ali malo odviše fine za moj ukus. Bolje
sam se slagao s nešto grubljim djevojkama iz moje državne škole, s kojima se
moglo lakše razgovarati. Nikad nisam znao što se događa u glavama lijepih
djevojaka koje je Naoko dovodila, a vjerojatno ni one mene nisu razumjele.
Nakon nekog vremena Kizuki je odustao od traženja cura za mene, pa smo
umjesto toga počeli izlaziti nas troje, Kizuki, Na-
oko i ja: čudno, ali takva nam je kombinacija bila najugodnija. Uvođenje četvrte
osobe u takvo naše društvo uvijek bi unijelo neku nelagodu. Bili smo nalik na
televizijski talk show, u kojemu sam ja bio gost, Kizuki svestrani domadin, a
Naoko njegova pomodnica. Tu je središnju ulogu dobro obavljao. Istina, imao je
neku sarkastičnu stranu koja se ljudima često činila bahatom, ali zapravo je bio
obzirna i nepristrana osoba. Ravnomjerno bi raspoređivao svoje komentare i šale
na Naoko i mene, pazedi da se ni ona ni ja ne osjetimo zapostavljenima. Ako bi
jedno od nas predugo šutjelo, usmjerio bi razgovor u tom pravcu i naveo tu
osobu da progovori. Vjerojatno je djelovalo teže nego što je doista bilo: on je
znao kako treba nadzirati i prilagođavati atmosferu oko sebe u svakom trenutku.
Usto je imao rijedak dar da u nečijim poglavito nezanimljivim komentarima
pronađe zanimljive dijelove, tako da ste se razgovarajudi s njim osjedali kao
iznimno zanimljiva osoba s iznimno zanimljivim životom.
No unatoč tome on nije bio nimalo društven. Ja sam mu u školi bio jedini pravi
prijatelj. Nikad nisam shvadao zašto se tako bistar i sposoban govornik ne posveti
širem svijetu oko sebe, nego se zadovoljava time da se koncentrira samo na našu
malu trojku. A nisam shvadao ni zašto je za prijatelja odabrao baš mene. Ja sam
bio običan dječak koji voli čitati knjige i slušati glazbu, i nisam se isticao ni na koji
način koji bi nekoga kao Kizuki naveo da obrati pozornost na mene. No ipak smo
se od samog početka složili. Otac mu je bio zubar, poznat po svojoj stručnosti i
visokim cijenama.
— Hodeš da u nedjelju izađemo u četvero? — pitao me tek što smo se upoznali.
— Moja cura ide u djevojačku školu, povest de neku zgodnu curu za tebe.
— Može — rekao sam, i tako sam upoznao Naoko.
Nas troje provodili smo mnogo vremena zajedno, ali kad god bi Kizuki izišao iz
sobe, Naoko i ja zapeli smo u razgovoru. Nikad nismo znali o čemu razgovarati.
Doista, nismo imali nijednu zajedničku temu. Umjesto da razgovaramo, pili bismo
vodu ili
petljali po nečemu na stolu i čekali da se Kizuki vrati i opet započne razgovor.
Naoko nije bila osobito pričljiva, a meni je bolje išlo slušanje nego govorenje, pa
mi je bilo neugodno biti nasamo s njom. Ne da smo bili nespojivih karaktera:
jednostavno nismo imali o čemu razgovarati.
Naoko i ja vidjeli smo se samo jednom nakon Kizukijeva sprovoda. Dva tjedna
nakon toga događaja našli smo se u kavani da se dogovorimo oko neke sitnice, a
kad smo to obavili, više nismo znali što redi. Ja sam pokušao zapodjenuti
razgovor o nekoliko različitih tema, ali nijedna nas nikamo nije odvela. A kad bi
Naoko i progovorila, u njezinu glasu čula se neka oštrina. Kao da se srdila na
mene, ali nisam imao pojma zašto. Poslije se više nismo vidjeli, sve dok se toga
dana jednu godinu kasnije nismo slučajno sreli na liniji Čuo u Tokiju.
Naoko se možda srdila na mene jer sam ja, a ne ona, posljednji vidio Kizukija. To
možda nije najbolja formulacija, ali ja sam manje-više shvadao kako joj je. Da sam
mogao, zamijenio bih se s njom, ali naposljetku, što je bilo, bilo je, i ja tu ništa
nisam mogao.
Bilo je to jednog lijepog svibanjskog popodneva. Nakon ručka Kizuki je predložio
da odemo s nastave na biljar ili nešto slično. Popodnevni sati nisu me posebno
zanimali, pa smo zajedno otišli iz škole, laganim korakom spustili se nizbrdo do
dvorane za biljar u luci, i odigrali četiri partije. Kad sam dobio prvu, opuštenu
partiju, uozbiljio se i zaredao pobjede u idude tri. To je prema našem običaju
značilo da ja pladam. Kizuki se tijekom igre nijednom nije našalio, što je bilo vrlo
čudno. Poslije smo pušili.
— Čemu takva ozbiljnost? — pitao sam.
— Danas nisam htio izgubiti — rekao je Kizuki sa zadovoljnim osmijehom.
Te je nodi preminuo u svojoj garaži. Sproveo je gumeno crijevo s auspuha svoje
Honde N-36o? do prozora, ljepljivom trakom zatvorio rupu u prozoru, i turirao
motor. Nemam pojma koliko je
trajalo dok nije umro. Roditelji su mu bili otišli u posjet nekom bolesnom rođaku,
i kad su otvorili garažu da utjeraju auto, ved je bio mrtav. Radio je svirao, a ispod
brisača je bio zataknut račun za benzin.
Kizuki nije ostavio nikakvu poruku, i nitko nije mogao zamisliti što ga je nagnalo
da počini samoubojstvo. Kako sam ga ja posljednji vidio, policija me pozvala da
dam iskaz. Rekao sam detektivu da Kizuki nije ničim nagovijestio što kani učiniti,
da je bio potpuno isti kao i uvijek. Policajac je očito stvorio dosta loše mišljenje o
Kizukiju i meni, kao da je savršeno normalno da osoba koja markira iz škole i igra
biljar počini samoubojstvo. Sve je okončano člančidem u novinama. Kizukijevi
roditelji prodali su njegov crveni N-360. Neko je vrijeme na njegovoj klupi u školi
stajao jedan bijeli cvijet.
Tijekom onih deset mjeseci koji su protekli između Kizukijeve smrti i mojih ispita
nisam se mogao snadi u svijetu oko sebe. Počeo sam spavati s jednom od
djevojaka iz škole, ali to nije potrajalo ni šest mjeseci. Ništa na njoj nije me dublje
zaintrigiralo. Prijavio sam se na privatni fakultet u Tokiju, i to takav s prijamnim
ispitom za koji nisam morao mnogo učiti, i položio sam ga bez ikakva ushidenja.
Djevojka me zamolila da ne idem u Tokio. — To je 800 kilometara odavde! —
preklinjala me - ali morao sam se po svaku cijenu maknuti iz Kobea. Htio sam
početi novi život negdje gdje nisam poznavao nikoga živog.
— Sad kad si spavao sa mnom više ti ništa ne značim — rekla je, plačudi.
— Nije tako — uvjeravao sam je. — Samo se moram maknuti iz ovoga grada. —
Ali ona me nije bila spremna shvatiti. Pa smo se rastali. Razmišljajudi o svemu
onome zbog čega je bila toliko bolja od drugih djevojaka, sjedio sam u
superbrzom vlaku4 za Tokio i strašno se grizao zbog onoga što sam učinio, ali više
to nisam mogao popraviti. Pokušat du je zaboraviti.
Kad sam započeo novi život u studentskom domu, na meni je bilo da učinim
samo jedno: da prestanem sve shvadati tako
ozbiljno; da postavim dovoljnu distancu između sebe i svega drugoga. Da
zaboravim na biljarske stolove od zelene čohe, na crvene N-360 i bijele cvjetove
na školskim klupama; na dim koji se diže iz visokih dimnjaka krematorija, i na
glomazne pritiskivače za papir u policijskim sobama za obavijesne razgovore.
Isprva se činilo da funkcionira. Uporno sam se trudio zaboraviti, ali u meni je
ostao nekakav neodređeni zračni uzao. Kako je vrijeme prolazilo, čvor je počeo
poprimati jasne i jednostavne obrise, obrise koje mogu iskazati riječima, ovako:
Smrt postoji, ne kao suprotnost životu, nego kao njegov sastavni dio.
To je klišej izrečen riječima, ali u to doba nisam ih dutio kao riječi, nego kao taj
zračni uzao u svojoj nutrini. Smrt postoji - u pritiskivaču za papir, u četiri crvene i
bijele kugle na biljarskom stolu - i mi živimo i udišemo je u pluda kao finu prašinu.
Do tog vremena smrt sam shvadao kao nešto u potpunosti odvojeno i neovisno o
životu. Ruka smrti kad-tad de nas uzeti, osjedao sam, ali do dana kad posegne za
nama ostavit de nas na miru. To mi se činilo kao jednostavna, logična istina. Život
je tu, smrt negdje ondje. Ja sam ovdje, ne negdje ondje.
No te večeri kad je Kizuki umro, izgubio sam sposobnost da smrt (i život)
promatram u tako jednostavnim okvirima. Smrt nije nešto suprotno životu. Ona
je ved tu, unutar moga bida, uvijek je bila tu, i nikakva mi borba nede dopustiti da
to zaboravim. Kad je te svibanjske večeri k sebi uzela sedamnaestogodišnjeg
Kizukija, uzela je i mene.
Proživio sam idude ljeto, u osamnaestoj, s tim čvorom zraka u prsima, ali sve sam
se vrijeme borio da ne postanem ozbiljan. Postati ozbiljan nije isto što i približiti
se istini, dutio sam, makar maglovito. No smrt je bila činjenica, ozbiljna činjenica,
kako god je čovjek shvatio. Zarobljen unutar tog protuslovlja koje me gušilo, vrtio
sam se u krugu bez izlaza. Bili su to čudni dani, sad kad ih se prisjetim. Usred
života sve se vrtjelo oko smrti.
3
Idude subote nazvala me Naoko,
i te nedjelje otišli smo na spoj. To bi se vjerojatno moglo nazvati spojem. Bolje
riječi se ne mogu sjetiti.
Kao i prošli put, šetali smo ulicama. Sjeli smo na kavu, još malo šetali, navečer
otišli na večeru, te se oprostili. Opet je govorila u intervalima, ali to kao da joj
nije smetalo, a ja se nisam posebno trudio održati razgovor. Razgovarali smo o
svemu što nam je palo na um - o svojim dnevnim obvezama, svojim fakultetima;
svi ti mali fragmenti nisu vodili nikamo. Prošlost uopde nismo spominjali.
Uglavnom smo hodali - i hodali, i hodali. Sredom, Tokio je tako velik grad da ga
nikad nismo mogli cijeloga prehodati.
Tako smo nastavili hodati gotovo svaki vikend. Ona bi vodila, a ja bih išao tik iza
nje. Naoko je imala raznorazne kopče za kosu i uvijek ih je nosila tako da bi joj
desno uho bilo otkriveno. Tako je se najjasnije sjedam, s leđa. Kad god bi joj zbog
nečega bilo neugodno, prevrtala bi kopču po prstima. I vječito je tapkala
rupčidem po ustima. To bi činila kad god bi nešto htjela redi. Sto sam više
promatrao te njezine navike, više mi se počinjala sviđati.
Naoko je pohađala djevojački fakultet na ruralnom zapadnom rubu Tokija,
zgodnu malenu ustanovu poznatu po nastavi engleskoga. U blizini se nalazio uski
kanal za navodnjavanje s čistom,
bistrom vodom, te bismo Naoko i ja često šetali uz njegovu obalu. Katkad bi me
pozvala u svoj stan i nešto skuhala. Kao da je nikad nije zabrinulo što smo nas
dvoje tako bliski. Soba je bila malena i uredna, i toliko lišena bilo kakvih ukrasnih
drangulija da su samo čarape koje su se sušile u kutu kraj prozora davale naslutiti
,da tu živi ženska osoba. Vodila je štur, jednostavan život, gotovo bez ijednog
prijatelja. Nitko od njezinih kolega iz škole ne bi je mogao zamisliti ovakvu. Tada
se odijevala veoma pomno i bila okružena gomilom prijatelja. Kad sam vidio
njezinu sobu, shvatio sam da je i ona, baš kao i ja, željela otidi nekamo na studij i
početi novi život daleko od svih koje poznaje.
— Znaš zašto sam izabrala ovaj fakultet? — rekla je s osmijehom. — Jer nitko
doma nije išao ovamo. Od svih nas se očekivalo da odemo na neko elitnije
mjesto. Kužiš?
Moj odnos s Naoko, međutim, nije tapkao u mjestu. Malo pomalo navikavala se
na mene, a i ja na nju. Kad su završili ljetni praznici i počeo novi semestar, Naoko
je počela hodati kraj mene, kao da je to najnormalnija stvar na svijetu. Sad me
smatrala prijateljem, zaključio sam, a hodati uz tako lijepu djevojku nije mi bilo
nimalo teško. I dalje smo hodali po cijelom Tokiju onako krivudajudi, penjali se uz
brda, prelazili rijeke i željezničke tračnice, šetali i šetali bez ikakva cilja. Stremili
smo ravno naprijed, kao da je naša šetnja vjerski obred koji de zacijeliti naše
ranjene duše. Ako bi padala kiša, uzeli bismo kišobrane, ali šetali bismo bez
obzira na sve.
A onda je došla jesen, i tlo studentskog doma prekrilo je lišde japanskog brijesta.
Miris novoga godišnjeg doba stigao je kad sam obukao prvi džemper. Bio sam
iznosio jedan par cipela pa sam kupio nove, od antilopa.
Ne uspijevam se sjetiti o čemu smo tada razgovarali. Pretpostavljam ni o čemu
posebnome. I dalje uopde nismo spominjali prošlost, i rijetko smo govorili o
Kizukiju. Umjeli smo sjediti jedno nasuprot drugome uz šalicu kave u potpunoj
tišini.
Naoko je voljela da joj pričam o Smeđekošuljašu. Jednom je
otišao na spoj s kolegicom (cura je bila sa zemljopisa, naravno), ali vratio se rano,
smrknuta lica. — Reci mi, V-V-Vatanabe, o čemu ti razgovaraš s c-c-curama? —
Ne sjedam se kako sam mu odgovorio, ali pitao je pogrešnoga. U srpnju je netko
iz doma skinuo Smeđekošuljašev pejzaž s amsterdamskim kanalom i umjesto
njega objesio fotografiju Golden Gatea. Rekao mi je da ga zanima može li
Smeđekošuljaš masturbirati na Golden Gate. - Oduševio se - izvijestio sam ja
poslije, što je nekoga drugog navelo da objesi sliku glečera. Svaki put kad bi se u
njegovoj odsutnosti slika promijenila, Smeđekošuljaš bi se uzrujao.
— T-t-tko to radi, koji im je vrag? — pitao je.
— I ja se pitam — rekao sam. — Ali nema veze. Sve su to lijepe slike. Trebao bi
im biti zahvalan.
— Dobro, možda, ali čudno je.
Moje priče o Smeđekošuljašu uvijek bi nasmijale Naoko. Nju je malo toga moglo
nasmijati, pa sam često govorio o njemu, iako se baš nisam ponosio sam sobom
što ga na taj način iskorištavam. On je samo bio najmlađi sin u ne baš imudnoj
obitelji koji je odrastao u malo ozbiljniju osobu nego što je to za njega bilo
zdravo. Izrada zemljovida bio je jedini mali san u njegovu malom životu. Tko ga
zbog toga ima pravo ismijavati?
No vicevi o Smeđekošuljašu ved su postali nezaobilazno vrelo priča iz
studentskog doma, i više to nikako nisam mogao popraviti. Osim toga, pogled na
Naokino nasmiješeno lice ved mi je postao vrlo poseban izvor zadovoljstva. Tako
da sam nastavio sve snabdijevati novim pričama.
Naoko me jednom pitala — samo jedanput — imam li neku curu koja mi se sviđa.
Rekao sam joj za onu koju sam ostavio u Kobeu. — Bila je draga — rekao sam —
bilo mi je lijepo s njom spavati, katkad mi nedostaje, ali ipak me nije dirnula u
srce. Ne znam, katkad mi se čini da u srcu imam nekakvu tvrdu košticu, pa u
njega ne može udi baš mnogo. Pitam se mogu li uopde nekoga stvarno voljeti.
— Jesi li ikada bio zaljubljen? — pitala je Naoko.
— Nikad — rekao sam. Više od toga nije me pitala.
Kad je prošla jesen i kad su gradom počeli šibati hladni vjetrovi, Naoko bi često
hodala stišdudi se uz moju nadlakticu. Kroz debeli štof njezina kaputa osjedao
sam kako diše. Provukla bi ruku ispod moje, ili zabila ruku u moj džep, ili bi se,
kad je zbilja bilo hladno, čvrsto privila uz moju nadlakticu, dršdudi. To nije značilo
ništa posebno. Ja bih samo nastavio hodati, s rukama u džepovima. Naše cipele s
gumenim potplatima jedva da su proizvodile ikakav zvuk na pločniku, osim suhog
pucketanja kad bismo gazili po širokom, smežuranom lišdu platane. Kad god bih
začuo taj zvuk, sažalio bih se nad Naoko. Nije ona trebala moju ruku, nego nečiju
drugu. Nije trebala moju toplinu, nego nečiju drugu. Gotovo da sam se osjedao
krivim što sam onaj koji jesam.
Kako je zima jačala, prozirna bistrina Naokinih očiju kao da se povedavala. Bila je
to bistrina koja nije znala kamo bi pošla. Katkad bi se Naoko iz čista mira
netremice zagledala u mene. Činilo se kao da nešto traži, a u meni bi to pobudilo
nekakav čudan osjedaj usamljenosti i nemodi.
Pitao sam se pokušava li mi ona time nešto redi, nešto što ne može izraziti
riječima - nešto starije od riječi što ne zna u sebi dokučiti, i za što stoga nije bilo
nade da de se ikad pretočiti u riječi. Umjesto toga petljala bi nešto oko kopče za
kosu, rupčidem tapkala oko krajičaka usta, ili me gledala onim pogledom lišenim
značenja. Kad bi to činila, došlo bi mi da je čvrsto zagrlim, ali onda bih se
pokolebao i odustao. Bojao sam se da je ne povrijedim. I tako smo nas dvoje
nastavili hodati tokijskim ulicama, a Naoko je i dalje tražila riječi u prostoru.
Dečki u domu uvijek bi me zafrkavali kad bi me nazvala Naoko ili kad sam
nedjeljom ujutro izlazio. Pretpostavljali su, jasno, da sam našao djevojku. Nisam
im mogao objašnjavati kako zbilja stoje stvari, a za to nije ni bilo potrebe, pa sam
ih pustio da misle
što god žele. Navečer bih morao izdržati salvu glupih pitanja - U kojem smo se
položaju? Kakva joj je? Koje je boje rublje danas imala? Odgovarao sam im ono
što su htjeli čuti.
I tako sam iz osamnaeste prešao u devetnaestu. Svakoga dana Sunce je izlazilo i
zalazilo, zastava se dizala i spuštala. Svake nedjelje išao sam na spoj s djevojkom
svoga mrtvog prijatelja. Nisam imao pojma što činim ili Što du učiniti. Za
seminare sam čitao Claudela, Racinea i Eisensteina, ali nisu mi značili gotovo
ništa. Na predavanjima nisam našao prijatelje, a u domu nisam poznavao gotovo
nikoga. Drugi su u domu mislili da želim postati pisac jer sam uvijek bio sam s
nekom knjigom, ali ja takve ambicije nisam imao. Nisam želio biti baš ništa.
Pokušao sam o tom osjedaju razgovarati s Naoko. Ona de, mislio sam, bar
donekle precizno modi shvatiti kako se osjedam. Ali nikad nisam mogao nadi
prave riječi. Kao da sam se zarazio njezinom bolešdu nepronalaženja riječi.
Subotom navečer sjedio bih kraj telefona u predvorju i čekao da nazove Naoko.
Drugi su uglavnom bili vani, pa je predvorje bilo pusto. Zurio bih u mrvice
svjetlosti što su lebdjele u tom prostoru punom tišine, trsedi se da proniknem u
vlastito srce. Sto želim? I što drugi žele od mene? Ali nikad ne bih pronašao
odgovore. Katkad bih pružio ruku da dosegnem čestice svjetlosti, ali prsti su mi
zahvadali u prazno.
Mnogo sam čitao, ali ne mnogo različitih knjiga: volio sam stalno iznova iščitavati
svoje omiljene pisce. Tada su to bili Truman Ca-pote, John Updike, F. Scott
Fitzgerald, Ravmond Chandler, ali nisam vidio da itko na mojim predavanjima ili u
domu čita takve pisce. Oni su voljeli autore kao što su Kazumi Takahaši, Kenza-
buro Oe, Jukio Mišima5, ili suvremene francuske romanopisce, pa je to bio još
jedan razlog što ni s kim nisam imao bogznašto razgovarati, nego sam se držao
svojih knjiga. Sklopio bih oči,
dotaknuo neku meni poznatu knjigu i duboko udahnuo njezin miris. To mi je bilo
dovoljno za sredu.
U osamnaestoj godini omiljena knjiga bio mi je Centaur Johna Updikea, ali nakon
što sam je nekoliko puta pročitao, počela je za mene gubiti onaj nekadašnji čar i
ustupila primat Velikom Gats-byju. Gatsby je dugo nakon nje ostao na prvome
mjestu. Skinuo bih ga s police kad bih zapao u takvo raspoloženje, i nasumce
pročitao neki odlomak. Nijednom me nije razočarao. U cijeloj knjizi nije bilo ni
jedne jedine dosadne stranice. Htio sam svima redi kako je to divan roman, ali
nitko oko mene nije čitao Velikog Gatsbyja, a nije ni namjeravao. Nagovarati
druge da čitaju F. Scotta Fitzgeralda, premda ne baš reakcionarni čin, nije bilo
preporučljivo 1968.
Kad sam napokon upoznao jedinog čovjeka u svome svijetu koji je pročitao
Gatsbyja, to je bio razlog da se sprijateljimo. Zvao se Nagasava. Bio je dvije
godine stariji od mene, a kako je studirao pravo na prestižnom Tokijskom
sveučilištu, bio je predodređen da postane jedan od vođa nacije. Živjeli smo u
istom paviljonu i znali se iz viđenja, sve do jednoga dana kad sam ja sjedio na
suncu u blagovaonici i čitao Gatsbyja. Sjeo je kraj mene i pitao me što čitam. Kad
sam mu rekao, pitao me sviđa li mi se. — Ovo mi je tredi put — rekao sam — i
svaki put nađem nešto novo što mi se sviđa još više nego prethodni.
— Ovaj čovjek kaže da je triput pročitao Velikog Gatsbyja — rekao je kao da
govori sam sa sobom. — Pa, Gatsbvjev prijatelj i moj je prijatelj.
I tako smo postali prijatelji. Bilo je to u listopadu.
Sto sam bolje upoznavao Nagasavu, to mi se činio čudnijim. U životu sam
upoznao mnogo ekscentrika, ali nitko nije bio takav čudak kao Nagasava. Gutao
je knjige mnogo pohlepnije od mene, ali imao je pravilo da nikad ne pipne knjigu
autora koji nije umro prije bar trideset godina. — Samo takvim knjigama
vjerujem — rekao je.
— Nije da ne vjerujem u suvremenu književnost — dodao je — ali ne želim gubiti
svoje dragocjeno vrijeme na neku knjigu
koja nije prošla test vremena. Život je prekratak za to.
— A kakve autore ti voliš? — pitao sam, glasom punim poštovanja prema ovome
čovjeku koji je bio dvije godine preda mnom.
— Balzaca, Dantea, Josepha Conrada, Dickensa — odgovorio je smjesta.
— Nisu baš moderni.
— Zato ih i čitam. Ako čitaš samo knjige koje svi čitaju, mislit deš samo ono što
svi misle. To je svijet provincijalaca i mediokriteta. Pravi ljudi trebali bi se sramiti
što to čine. Zar ti to nisi primijetio, Vatanabe? Ti i ja smo jedini pravi u ovom
domu. Ostali dečki su debili.
Tome se nisam nadao. — Kako to možeš redi?
— Jer je istina. Znam ja. Vidim. To ti je kao da imamo žig na čelu. A osim toga,
čitali smo Velikog Gatsbyja.
Nešto sam nabrzinu preračunavao. — Ali Fitzgerald je umro tek prije 28 godina
— rekao sam.
— Pa što onda? Dvije godine? Fitzgerald je napredan.
Nitko drugi u domu nije znao da je Nagasava prikriveni čitatelj klasika, a i da su
znali, ne bi im bilo važno. Nagasava je bio na glasu kao pametnjakovid. Bez pol
muke upao je na Tokijsko sveučilište, dobivao dobre ocjene, položit de Ispit za
državnu službu, zaposliti se u Ministarstvu vanjskih poslova i postati diplomat.
Potjecao je iz imudne obitelji. Otac mu je imao veliku bolnicu u Nagoji, a i brat
mu je diplomirao na Tokijskom, da bi se zatim upisao na medicinu, kako bi
jednoga dana naslijedio bolnicu. Nagasava je uvijek imao mnogo novca u
džepovima, i vladao se veoma dostojanstveno. Ljudi su se prema njemu odnosili
s poštovanjem, čak i upravitelj doma. Kad bi od nekoga zatražio da nešto učini,
ovaj bi to obavio bez pogovora. Tu se nije imalo što misliti.
Nagasava je imao stanovitu urođenu crtu koja je privlačila ljude da ga slijede.
Znao je kako povesti masu, procijeniti situaciju, dati precizne i taktične upute
kojima de se drugi pokoriti. Nad glavom
mu je lebdjela aura koja je koja je otkrivala njegove modi kao anđeoska aureola, i
pri samom pogledu na nju čovjeka bi obuzelo strahopoštovanje prema tom
višem bidu. Stoga su svi ostali u šoku kad je Nagasava za prijatelja od povjerenja
izabrao mene, osobu bez ikakvih posebnih odlika. Zbog toga su mi ljudi koje
jedva da sam poznavao počeli ukazivati stanovito poštovanje, ali kao da nisu
shvadali kako sam odabran iz vrlo jednostavnog razloga: što se Nagasavi nisam
ulagivao kao svi ostali. Bez daljnjega, zanimale su me čudnovate, kompleksne
strane njegove naravi, ali ne i ovo drugo: njegove dobre ocjene, aura, izgled -
ništa me od toga nije impresioniralo. A to je za njega očito bilo nešto novo.
Neke strane Nagasavina karaktera međusobno su se kosile do krajnosti. Njegova
ljubaznost katkad bi dirnula čak i mene, ali znao je isto tako biti zloban i okrutan.
Bio je istodobno utjelovljenje izvanredne uzvišenosti i okorjeli propalica. Umio je
nadirati naprijed, kao pravi optimistični vođa, čak i dok mu se srce grčilo od očaja
i usamljenosti. Te sam njegove protuslovne osobine uvidio od samog početka, i
nikad nisam mogao shvatiti zašto i drugima nisu bile jednako tako očite. On je
živio u nekakvu vlastitom paklu.
No ipak mislim da sam ga uvijek znao promatrati u najboljem svjetlu. Njegova
najveda vrlina bila je poštenje. Ne samo da nikad nije lagao, nego je i uvijek
priznavao svoje nedostatke. Nikad nije pokušavao sakriti stvari koje bi ga mogle
osramotiti. A prema meni je uvijek bio ljubazan i pun razumijevanja. Da nije, moj
život u studentskom domu bio bi mnogo manje ugodan. No ipak mu nikad nisam
otvorio srce, i u tom je smislu moj odnos s Nagasavom bio stubokom drukčiji od
onoga s Kizukijem. Kad sam prvi put vidio Nagasavu pijanoga kako dodijava nekoj
curi, obedao sam sebi da mu se nikad, ni pod kojim okolnostima, nedu povjeriti.
Domom je kružilo nekoliko "legendi o Nagasavi". Prema jednoj, navodno je
nekom prigodom pojeo tri puža golada. Druga je glasila da ima užasno velik penis
i da je spavao s više od sto cura.
Ono o goladima bila je istina. Sam mi je to rekao. — Tri komada, a bili su veliki,
majku im — rekao mi je. — Cijele sam ih gutnuo.
— A zašto, koji ti je bio vrag?
— Pa, to ti je bilo prve godine, kad sam tek došao u dom — rekao je. — Nastalo
je neko sranje između brucoša i trede godine. Počelo je u travnju, a u rujnu je
napokon eskaliralo. Kao predstavnik prve godine otišao sam izgladiti stvari s
tredom. Kakvi su to bili desničarski debili. Imali su drvene kendo mačeve, očito im
uopde nije bilo do nekog "izglađivanja". Pa sam im rekao: "Dobro, idemo ovo
riješiti jednom za svagda. Meni napravite što god hodete, ali druge dečke pustite
na miru." A oni su rekli: "OK, sad deš progutati par puževa." "Može," rekao sam,
"samo dajte." Kreteni su otišli van i donijeli tri užasno velika puža. Pa sam ih
progutao.
— I kako je bilo?
— Kako je bilo? Progutaj jednog pa deš vidjeti. Klizi ti niz grlo i u želudac...
Hladan je i ostane ti odvratan okus.. .bljak, naježim se kad se samo sjetim. Htio
sam povratiti, ali suzdržavao sam se. Hodu redi, da sam ih povratio, morao bih ih
gutati ispočetka. Pa sam ih probavio. Sva tri.
— I što je onda bilo?
— Otišao sam u svoju sobu i popio kanticu slane vode. A što sam drugo mogao?
— Da, valjda.
— Ali nakon toga nitko mi ništa nije smio redi. Čak ni treda godina. Ja sam jedini
frajer ovdje koji može progutati tri puža golada.
— To sigurno.
Što se tiče veličine penisa, to je bilo lako. Jednostavno sam s njim otišao na
tuširanje u domsku zajedničku kupaonicu. Imao je velikoga, to je istina. Ali ono o
sto cura, to je vjerojatno bilo pretjerano. — Možda 75 — rekao je. — Ne sjedam
ih se svih, ali siguran sam da ih je najmanje 70. — Kad sam mu rekao da sam
ja spavao samo s jednom, kazao mi je — Ma to se lako može srediti. Idudi put
ideš sa mnom. Bez pol frke du ti nadi jednu.
Nisam mu vjerovao, ali ispalo je da ima pravo. Bilo je lako. Gotovo odviše lako, i
uzbudljivo otprilike kao ishlapjelo pivo. Otišli smo u nekakav bar u Šibuji ili
Šindžukuu (on je imao svoja omiljena mjesta), našli par cura (svijet je bio pun
cura u parovima), razgovarali s njima, pili, otišli u hotel, te se poseksali. On je
znao sjajno voditi razgovor. Ne da je imao bogznašto redi, ali cure bi se zanijele
dok su ga slušale, previše bi popile i završile s njim u krevetu. Valjda im je bilo
lijepo što su s nekime tko je tako pristojan, zgodan i pametan. A najnevjerojatnije
je bilo to što sam im i ja, samo zato što sam s njim, očito postao jednako tako
fascinantan. Nagasava bi me tjerao da razgovaram, a cure bi mi uzvradale istim
osmjesima divljenja kakve su slale njemu. Pleo je svoje čini, i taj me se njegov dar
svaki put dojmio. U usporedbi s Nagasavom, Kizukijeve konverzacijske vještine
bile su igra za malu djecu. Ovo je bila sasvim druga razina darovitosti. No iako
sam pao pod Nagasavin magični utjecaj, i dalje mi je nedostajao Kizuki. Počeo
sam mu se na nov način diviti zbog njegove iskrenosti. Sve je svoje talente dijelio
s Naoko i sa mnom, dok je Nagasava svoje nezanemarive sposobnosti trošio na
sve oko sebe. Ne da je umirao od želje da spava s curama koje bi našao: za njega
je to bila samo igra.
Ja nisam bio previše lud za tim da spavam s nepoznatim curama. Naravno, to je
bio lak način da zadovoljim svoj seksualni nagon, i bilo mi je lijepo sve ono
grljenje i dodirivanje, ali mrzio sam jutro poslije. Probudio bih se, kraj mene bi
spavala neka nepoznata djevojka, soba bi zaudarala na alkohol, krevet, rasvjeta i
zastori odisali su onom posebnom napadnošdu "hotela za jednu nod", a meni bi
glava plivala u mamurnoj izmaglici. Onda bi se cura probudila i počela okolo
pipkati tražedi gadice, i dok bi oblačila čarape rekla bi nešto tipa: "Nadam se da si
sinod imao zaštitu. Bio mi je najgori mogudi dan u mjesecu." Onda bi sjela
pred zrcalo i počela mrmljati da je boli glava ili joj šminka pravi probleme i
istodobno nanosila ruž ili lijepila lažne trepavice. Meni bi bilo draže da s njima
nisam morao ostajati cijelu nod, ali čovjek ne može misliti na rok za izlazak do
ponodi dok zavodi žene (što se, uostalom, protivi zakonima fizike), pa sam izlazio
s propusnicom za preko nodi. To je značilo da moram ostati do ujutro i vradati se
u dom pun gađenja prema sebi i razočaran, dok mi je sunce bolo oči, u ustima
škripao pijesak, a moja glava kao da je pripadala nekome drugom.
Kad sam tako spavao s tri-četiri cure, pitao sam Nagasavu
— Kad ovo napraviš sedamdeset puta, zar ne postane nekako besmisleno?
— To samo pokazuje da si čovjek na mjestu — rekao je.
— Čestitam. Apsolutno ništa ne dobivaš spavajudi s jednom nepoznatom ženom
za drugom. To te samo umara i tjera da se počneš gaditi sam sebi. Tako je i meni.
— I koga vraga onda nastavljaš s time?
— Teško je to redi. Hej, znaš ono što je Dostojevski napisao o kockanju? Tako je i
ovo. Kad si okružen mogudnostima, jedna od najtežih stvari jest propustiti ih.
Razumiješ?
— Recimo.
— Gledaj. Sunce zađe. Cure izađu piti. Lunjaju okolo i nešto traže. Ja im to nešto
mogu dati. To je najlakša stvar na svijetu, lako ko pero. Još nisu ni skužile, a ja
sam ih ved obrlatio. To one i očekuju. To ja zovem mogudnostima. Ima ih
posvuda oko tebe. Kako da ih ignoriraš? Imaš nekakvu sposobnost i priliku da je
upotrijebiš: možeš li šutjeti i pustiti da prođe?
— Ne znam. Nikad nisam bio u takvoj situaciji — rekao sam s osmijehom. — Ne
mogu zamisliti kako je to.
— Budi sretan da je tako — rekao je Nagasava. Zenskarenje je bilo razlog što je
Nagasava unatoč bogatstvu
svoje obitelji živio u studentskom domu. Zbog brige da Nagasava nede raditi ništa
drugo bude li mu dopustio da u Tokiju živi sam,
otac ga je primorao da sve četiri godine fakulteta živi u domu. Ne da je to
Nagasavi smetalo. On nije dopuštao da ga ometaju neka tamo pravila. Kad god bi
mu se prohtjelo nabavio bi propusnicu za preko nodi i otišao u potragu za
curama, ili prespavao u stanu svoje djevojke. Takve propusnice nije bilo lako
nabaviti, ali za njega to je bilo poput običnih propusnica - a i za mene, dokle god
ih je on tražio.
Nagasava je imao stalnu curu, s kojom je hodao od svoje prve godine. Zvala se
Hatsumi i bila je njegova vršnjakinja. Nekoliko puta sam je sreo i učinila mi se vrlo
ugodnom. Nije bila od onih koje svojim izgledom smjesta privuku pozornost,
zapravo, bila je tako obična da sam se, kad sam je upoznao, morao zapitati zašto
Nagasava nije našao neku bolju, ali tko god bi s njom progovorio, smjesta bi je
zavolio. Povučena, inteligentna, duhovita, nježna, uvijek se odijevala
besprijekorno ukusno. Meni se veoma sviđala i znao sam da kad bih ja imao
djevojku kao što je Hatsumi, ne bih spavao okolo s nekakvim lakim metama. I ja
sam se njoj sviđao, i silno se trudila da mi namjesti neku brucošicu iz svoga kluba
pa da možemo izlaziti u četvero, ali stalno sam se izvlačio kako ne bih ponovio
pogreške iz prošlosti. Hatsumi je išla na apsolutno najbolji ženski fakultet u
zemlji, i ja ni pod razno ne bih znao razgovarati s nekom od tih superbogatih
princeza.
Hatsumi je nasludivala da je Nagasava naveliko vara, ali nikad mu nije prigovorila.
Bila je ozbiljno zaljubljena u njega, ali nikad nije postavljala zahtjeve.
— Ne zaslužujem curu kao što je Hatsumi — jednom mi je rekao Nagasava.
Morao sam se složiti s njim.
Te zime pronašao sam honorarni posao u maloj prodavaonici ploča u Sindžukuu.
Nisu mnogo pladali, ali posao je bio lagan -samo sam trebao tri večeri u tjednu
paziti na lokal - a davali su mi popust na ploče. Za Božid sam kupio Naoko album
Henrvja Mancinija na kojemu je bila njezina omiljena Dear Heart. Sam
sam ga umotao i vezao jarkocrvenom vrpcom. Ona je meni darovala par vunenih
rukavica koje je sama isplela. Palci su mi bili malo prekratki, ali dobro su mi
grijale ruke.
— Joj, žao mi je — rekla je, pocrvenjevši. — Kako sam to loše napravila!
— Bez brige, dobra je veličina — rekao sam, ispruživši prema njoj ruke u
rukavicama.
— Pa, bar nedeš morati držati ruke u džepovima.
Naoko tijekom zimskih ferija nije otišla kudi u Kobe. I ja sam ostao u Tokiju jer
sam radio u prodavaonici ploča sve do kraja godine. U Kobeu nisam imao što
zanimljivo raditi, a ni ikoga koga sam htio vidjeti. Studentska menza preko
blagdana je bila zatvorena, pa sam išao jesti u Naokin stan. Na Novu godinu jeli
smo kuglice od riže i juhu kao i svi .
Potkraj siječnja i u veljači te godine štošta se dogodilo.
Krajem siječnja Smeđekošuljaš je pao u krevet s visokom temperaturom. To je
značilo da toga dana moram otkazati sastanak s Naoko. Dosta sam se namučio
dok nisam nabavio besplatne karte za koncert. Bilo joj je silno stalo da idemo jer
je orkestar svirao jednu od njezinih omiljenih skladbi, Brahmsovu Četvrtu
simfoniju. Ali kako se Smeđekošuljaš prevrtao po krevetu kao da de svaki čas
umrijeti u mukama, nisam ga mogao tek tako ostaviti, a nisam uspio nadi nikoga
dovoljno glupoga tko de ga umjesto mene njegovati. Kupio sam leda i privezao
mu ga za čelo uz pomod nekoliko slojeva plastičnih vredica, brisao mu znoj s čela
hladnim ručnicima, svaki sat mu mjerio temperaturu, čak sam ga i presvlačio.
Cijeli dan vrudica nije padala, ali idudeg jutra skočio je iz kreveta i počeo vježbati
kao da se ništa nije dogodilo. Temperatura mu je bila potpuno normalna. Bilo je
teško povjerovati da je ljudsko bide.
— Čudno — rekao je Smeđekošuljaš. — Nikad u životu nisam imao temperaturu.
— Zvučalo je gotovo kao da mene okrivljuje.
Na to sam poludio. — Ali imao si temperaturu — navalio sam ja na njega,
pokazujudi mu dvije propale karte.
— Sva sreda da su bile besplatne — rekao je. Došlo mi je da mu zgrabim radio i
bacim ga kroz prozor, ali nisam, nego sam se vratio u krevet s glavoboljom.
U veljači je nekoliko puta pao snijeg.
Pred kraj mjeseca upustio sam se u glupu svađu s jednim s trede godine s moga
kata i udario ga. Lupio je glavom o betonski zid, ali nije se teže ozlijedio, a
Nagasava je sve izgladio. No svejedno su me pozvali u upraviteljev ured i ukorili,
nakon čega mi je postajalo sve neugodnije živjeti u domu.
Akademska godina završila je u ožujku, ali meni je nedostajalo nekoliko studijskih
bodova. Imao sam osrednje ocjene -uglavnom trojke i dvojke, te nekoliko
četvorki. Naoko je postigla potreban prosjek da se upiše u proljetni semestar
druge godine. Jedan smo ciklus godišnjih doba priveli kraju.
Oko polovice travnja Naoko je napunila dvadeset. Bila je sedam mjeseci starija
od mene, bududi da je moj rođendan u studenome. Bilo je nekako čudno što je
napunila dvadesetu. Osjedao sam da bi, kako za Naoko, tako i za mene, sve imalo
smisla jedino kad bismo se kretali naprijed-natrag između osamnaeste i
devetnaeste. Nakon osamnaeste došla bi devetnaesta, a nakon devetnaeste,
naravno, osamnaesta. Ali ona je napunila dvadesetu. A u jesen du i ja. Samo
mrtvi zauvijek imaju sedamnaest.
Na njezin rođendan padala je kiša. Nakon predavanja u blizini sam kupio tortu i
tramvajem otišao do njezina stana. — Trebali bismo proslaviti — rekao sam. Da
je bilo obratno, vjerojatno bih i ja to htio. Sigurno je teško sam provesti
dvadeseti rođendan. Tramvaj je bio krcat i tako se žestoko drmusao da je kad
sam stigao u Naokinu sobu torta sličila rimskom Koloseju, a ne torti. No kad sam
uspio zataknuti dvadeset svijeda koje sam donio, upaliti ih, navudi zastore i
ugasiti svjetla, imali smo sve preduvjete za rođendansku proslavu. Naoko je
otvorila bocu vina. Pili smo, jeli tortu i s užitkom pojeli jednostavnu večeru. — Ne
znam, nekako je glupo imati dvadeset — rekla je. — Je-
dnostavno nisam za to spremna. Čudno mi je. Kao da me netko otraga gura.
— Ja imam sedam mjeseci za pripremu — rekao sam smijudi se.
— Blago tebi! Još imaš devetnaest! — rekla je Naoko s mrvicom zavisti u glasu.
Dok smo jeli ispričao sam joj za Smeđekošuljašev novi džemper. Dotad je imao
samo jedan, tamno modri pulover, tako da mu je ovaj drugi bio velik korak. Sam
džemper bio je lijep, crveno-crni s upletenim motivom jelena, ali kad je bio na
njemu, sve je žive nasmijavao. On nije mogao shvatiti zašto.
— Š-što je tako smiješno, Vatanabe? — pitao je, sjededi kraj mene u
blagovaonici. — Imam nešto na čelu?
— Ništa — rekao sam, trudedi se ostati ozbiljan. — Ništa nije smiješno. Lijep ti je
džemper.
— Hvala — rekao je on, sav ozaren.
Naoko se priča jako svidjela. — Ja ga moram vidjeti — rekla je. — Samo jednom.
— Nema šanse — rekao sam. — Nasmijala bi mu se u lice.
— Misliš?
— Dam se kladiti. Ja ga viđam svaki dan, pa ipak ne izdržim a da mu se tu i tamo
ne nasmijem.
Pospremili smo stol i sjeli na pod da slušamo glazbu i popijemo vino do kraja.
Dok sam ja ispijao svoju čašu, ona je popila dvije.
Naoko je te večeri bila neobično razgovorljiva. Pričala mi je o svome djetinjstvu,
školi, obitelji. Svaka epizoda bila je dugačka, prepričana u najsitnije detalje,
poput minijature. Zadivila me snaga njezina sjedanja, ali dok sam sjedio i slušao
sinulo mi je da nešto nije u redu s načinom na koji ona priča te priče: bilo je tu
nečega čudnog, čak nastranog. Svaka priča imala je svoju unutarnju logiku, ali
bile su povezane na neobičan način. Čovjek ne bi ni primijetio, a priča A
pretvorila bi se u priču B, koja je bila sadržana u priči A, a onda bi iz nečega u
priči B uslijedila priča C, i tako unedogled. Isprva sam iznosio svoje komentare, ali
nakon
nekog vremena prestao sam se truditi. Stavio sam ploču, a kad je došla do kraja
podigao sam iglu i stavio drugu. Kad je završila i posljednja stavio sam prvu. Imala
je samo šest. Ciklus je počinjao sa Sgt. Pepper's Lonely Hearts Club Band, a
završavao s Waltz for Debbie Billa Evansa. Kiša je padala uz prozor. Vrijeme je
polako odmicalo. Naoko je i dalje govorila sama sebi.
Napokon mi je sinulo što nije u redu: dok je govorila, Naoko se silno trudila da se
nekih stvari ne dotakne. Jedna od tih stvari bio je, naravno, Kizuki, ali bilo je tu
više od Kizukija. I premda je neke teme odlučila izbjegavati, beskonačno se i
nevjerojatno detaljno raspričala o najbanalnijim, najispraznijim stvarima. Nikad
je prije nisam čuo da govori s takvim žarom, pa je nisam prekidao.
No kad je sat odbio jedanaest, postao sam nervozan. Bez prestanka je pričala
više od če tiri sata. Brinuo sam se da ne propustim posljednji vlak i ne dođem iza
ponodi, kad su vrata doma ved bila zaključana. Kad sam dobio priliku, upao sam.
— Pa, vojska mora na spavanje — rekao sam, gledajudi na sat. — Stiže zadnji
vlak.
Moje riječi kao da nisu doprle do nje. Ili, ako jesu, nije ih bila u stanju shvatiti. Na
djelid sekunde zaklopila je usta, a onda nastavila s pričom. Odustao sam od svega
i smjestio se u udobniji položaj, te popio vino koje je ostalo u drugoj boci. Mislio
sam da je bolje ako je pustim da sama prestane pričati. Domska pravila i
posljednji vlak nisu više bili moja briga.
No ona nije pričala još dugo. Nakon nekog vremena najednom je zašutjela.
Iskrzani rub posljednje riječi koju je izgovorila kao da je lebdio u zraku, ondje gdje
ga je otrgnula. Nije ni završila ono što je govorila. Riječi su joj jednostavno
isparile. Pokušala je nastaviti, ali nije imala što. Nešto je sad bilo nestalo, a to
nešto vjerojatno sam uništio ja. Možda su moje riječi napokon stigle do nje,
nakon što ih je polako razabirala, i sad su zatrle tu nekakvu energiju koja ju je
tako dugo držala. Lagano rastvorenih usnica, svratila je svoje napola fokusirane
oči na moje. Izgledala je kao
nekakav stroj koji je zvrjao sve dok netko nije izvukao utičnicu iz zida. Oči su joj
bile nekako zamudene, kao prekrivene nekom tananom, prozračnom opnom.
— Oprosti što te prekidam — rekao sam — ali ved je kasno, pa...
Iz oka joj je kanula jedna krupna suza, skotrljala joj se niz obraz i rasprsnula se o
omot ploče. Jednom kad se otkinula ta prva suza, ostale su potekle nezadrživo,
bujicom. Naoko se nagnula na pod na sve četiri i, upirudi se dlanovima o
prostirku, počela plakati silinom kao kad čovjek povrada. Nikad još u životu nisam
vidio nekoga da plače s takvom žestinom. Pružio sam ruku i spustio je na njezino
uzdrhtalo rame. Onda sam je, gotovo instinktivno, zagrlio. Privijena uz mene, dok
joj je cijelo tijelo drhtalo, nastavila je plakati bez glasa. Košulja mi je postala
vlažna - a onda i posve promočena - od njezinih suza i vrelog daha. Uskoro je
prstima počela prelaziti preko mojih leđa kao da nešto traži, neku važnu stvar
koja je uvijek bila ondje. Dok sam je lijevom rukom pridržavao, desnom sam joj
milovao meku, ravnu kosu. I čekao sam. U tom položaju, čekao sam da Naoko
prestane plakati. Čekao sam i čekao. Ali Naokino plakanje nije prestalo.
Te sam nodi spavao s Naoko. Je li to bilo ispravno? Ne mogu redi. Čak ni sada,
gotovo dvadeset godina poslije, nisam u to siguran. Vjerojatno nikad i nedu znati.
Ali tada nisam mogao drukčije. Bila je u stanju povišene napetosti i zbunjenosti, i
jasno mi je dala do znanja da od mene traži olakšanje. Ugasio sam svjetlo i počeo
joj, komad po komad, što sam nježnije mogao, skidati odjedu. Onda sam se i ja
svukao. Bilo je dosta toplo te kišovite travanjske večeri, pa smo mogli goli stajati
pripijeni jedno uz drugo bez osjedaja studeni. Istraživali smo tijelo onoga drugog
u mraku, bez riječi. Ljubio sam je i držao njezine meke grudi u rukama. Ona je
stiskala moj nabrekli ud. Njezin otvor bio je topao, vlažan i podatan.
No ipak, kad sam ušao u nju, Naoko se zgrčila od boli. Je li joj
ovo prvi put, pitao sam, a ona je kimnula glavom. Sad je na mene bio red da se
zbunim. Pretpostavljao sam da je Naoko sve vrijeme spavala s Kizukijem. Ušao
sam koliko sam mogao i dugo ostao nepomičan, grledi Naoko. A onda, kad se
naoko smirila, usudio sam se pokrenuti, i dugo sam odgađao vrhunac, kredudi se
polaganim, nježnim pokretima. Njezine ruke stegnule su me na kraju, kad je
napokon prekinula šutnju. Njezin krik bio je najtužniji zvuk orgazma koji sam ikad
čuo.
Kad je sve bilo gotovo, pitao sam Naoko zašto nije spavala s Kizukijem. To je bila
pogreška. Čim sam postavio to pitanje, pustila me i opet počela bezglasno
plakati. Izvadio sam njezinu posteljinu iz ormara, rasprostro je na prostirku na
podu, i smjestio je između plahti. A onda sam zapalio cigaretu i stao promatrati
beskrajnu travanjsku kišu kako pada s druge strane prozora.
Kiša je s jutrom prestala. Naoko je spavala leđima okrenuta prema meni. Ili
možda uopde nije spavala. Bilo da je bila budna ili ne, s njezinih usnica sad su
nestale sve riječi, a tijelo joj je bilo ukočeno, gotovo zaleđeno. Nekoliko puta
pokušao sam joj se obratiti, ali nije odgovarala niti se micala. Dugo sam zurio u
njeno golo rame, ali na kraju sam izgubio svaku nadu da du iz nje izvudi neki
odgovor i odlučio ustati.
Po podu su još bili razbacani omoti ploča, čaše, vinske boce i pepeljara koju sam
upotrebljavao. Na stolu je ostalo pola urušene torte. Izgledalo je kao da je
vrijeme stalo. Pokupio sam stvari s poda i otišao do sudopera te popio dvije čaše
vode. Na Naokinu stolu stajao je rječnik i tablica francuskih glagola. Na zidu iznad
stola visio je kalendar, bez ikakvih ilustracija ili fotografija, samo s brojevima
datuma. Kraj datuma nije bilo nikakvih bilješki ni oznaka.
Pokupio sam odjedu i obukao se. Prednjica moje košulje još je bila vlažna i
hladna. Mirisala je na Naoko. Na notesu na stolu napisao sam: Volio bih s tobom
lijepo i nadugačko porazgovarati jednom kad se smiriš. Molim te, brzo me nazovi.
Sretan rođendan.
Bacio sam još jedan pogled na Naokino rame, izišao i tiho zatvorio vrata.
Ni nakon što je prošao cijeli tjedan poziv nije stizao. Naokina zgrada nije imala
sustav nazivanja, pa sam u nedjelju ujutro vlakom otišao u Kokubundži. Nije je
bilo, a s vrata je bilo uklonjeno njezino ime. Prozori i žaluzine bili su čvrsto
zatvoreni. Upravitelj mi je rekao da se Naoko prije tri dana iselila. Nije imao
pojma kamo je otišla.
Vratio sam se u dom i napisao Naoko dugačko pismo na njezinu kudnu adresu u
Kobeu. Gdje god bila, oni de joj ga valjda proslijediti.
Iskreno sam joj iznio svoje osjedaje. Štošta još nisam razumio, napisao sam joj, i
premda se silno trudim da shvatim, trebat de vremena. Gdje du biti jednom kada
to vrijeme prođe, sad ne mogu redi, i zato joj ne mogu ništa obedati niti od nje
išta tražiti, kao ni pisati joj laskave riječi. Kao prvo, premalo toga znamo jedno o
drugome. No ako mi ona bude dala to vrijeme, dat du sve od sebe i nas dvoje
demo se bolje upoznati. U svakom slučaju, želim je opet vidjeti i s njom
nadugačko razgovarati. Kad sam izgubio Kizukija, izgubio sam jedinu osobu kojoj
sam mogao otvoreno govoriti o svojim osjedajima, pa pretpostavljam da je i njoj
bilo tako. Ona i ja trebamo jedno drugo više nego što smo toga bili svjesni. A to je
nesumnjivo i razlog što je naš odnos skrenuo u sasvim drugom smjeru i, na neki
način, zastranio. Vjerojatno nisam trebao učiniti to što sam učinio, pa ipak
vjerujem da drukčije nisam mogao. Toplinu i bliskost koju sam u tom trenutku
osjedao prema tebi nikad dotad nisam iskusio. Moraš mi odgovoriti na ovo
pismo. Kakav god taj odgovor bio, moram ga dobiti.
Odgovor nije došao.
Nešto se u meni urušilo, i ništa nije ušlo da popuni tu praznu duplju. Moje tijelo
poprimilo je nekakvu abnormalnu lakodu, a zvuči su do mene dopirali nekako
šuplje, s jekom. Na predavanja sam išao predanije nego ikad. Bila su dosadna, i
nikad nisam
razgovarao s kolegama, ali nisam imao što drugo raditi. U predavaonici sam
sjedio sam u prvom redu, ni s kim nisam razgovarao, jeo sam sam. Prestao sam
pušiti.
Krajem svibnja počeo je studentski štrajk. — Srušimo sveučilište! — galamili su
svi. Hajde, samo dajte, mislio sam. Srušite ga. Uništite. Razbijte. Briga me. To bi
bio dašak svježeg zraka. Ja sam spreman na sve. Pomodi du vam ako treba. Samo
dajte.
Sad kad je kampus bio pod blokadom i predavanja su bila otkazana, počeo sam
raditi za dostavljačku tvrtku. Sjedio sam s vozačem, tovario i istovarivao kamione,
takve stvari. Bilo je teže nego što sam mislio. Isprva sam ujutro od bolova jedva
mogao ustati iz kreveta. Ali plada je bila dobra, i dokle god sam bio u pokretu
mogao sam zaboraviti na prazninu iznutra. Na kamionima sam radio pet dana u
tjednu, a tri večeri i dalje sam odlazio u prodavaonicu ploča. Slobodne večeri
provodio sam s viskijem i knjigama. Smeđekošuljaš viski nije htio ni okusiti i
užasno mu je smrdio, pa je dok sam ja ležao izvaljen na krevetu i cugao on kukao
da zbog isparenja ne može učiti i tražio da iznesem bocu van.
— Ti se nosi van — režao sam.
— Ali ti znaš da je piti u domu p-p-protiv pravila.
— Zaboli me. Ti izađi.
Prestao je kukati, ali sad sam se ja iživcirao. Otišao sam na krov i nastavio piti
sam.
U lipnju sam Naoko napisao još jedno dugačko pismo, opet na kudnu adresu u
Kobeu. U njemu je pisalo otprilike isto što i u prvome, ali na kraju sam dodao:
Čekati na tvoj odgovor mi je jedno od najbolnijih iskustava koje sam proživio. Bar
mi javi jesam li te povrijedio ili nisam. Kad sam ga poslao, osjedao sam se kao da
je duplja u meni opet narasla.
U lipnju sam opet dvaput izašao s Nagasavom da bih spavao s curama. Oba puta
bilo je lako. Prva cura užasno se opirala kad sam je pokušao svudi i navesti da
legne u hotelski krevet, ali kad sam sam počeo čitati jer mi se više jednostavno
nije dalo gnjaviti, prišla mi je i počela se gnijezditi uz mene. A nakon što sam to
oba-
vio s drugom, počela mi je postavljati svakakva intimna pitanja -S koliko sam cura
spavao? Odakle sam? Na koji fakultet idem? Kakvu glazbu volim? Jesam li čitao
nešto od Osamua Dazaija7? Kad bih mogao putovati van, kamo bih volio idi?
Mislim li da ima prevelike bradavice? Smislio sam neke odgovore i zaspao, ali
idudeg jutra rekla je da želi sa mnom doručkovati, i nastavila s bujicom pitanja
dok smo jeli bezukusna jaja, tost i kavu. Kakvim se poslom bavi moj otac? Imam li
dobre ocjene? U kojem sam mjesecu rođen? Jesam li ikad jeo žabe? Od nje me
počela boljeti glava, pa sam brzo završio s jelom i rekao da moram na posao.
— Hodu li te ikad opet vidjeti? — pitala me, tužno gledajudi.
— Ma, sigurno demo se negdje sresti, vrlo skoro — rekao sam i otišao. Sto ja to
radim, kvragu? To sam se počeo pitati čim sam ostao sam, gadedi se sam sebi. No
drugo nisam mogao. Moje tijelo žudjelo je za ženama. Sve vrijeme dok sam
spavao s tim curama mislio sam na Naoko: na bijeli obris njezina golog tijela u
tami, njezine uzdahe, zvuk kiše. Što sam više mislio na sve to, tjelesna se glad
povedavala. Popeo sam se na krov s viskijem i zapitao kamo sve to vodi.
Početkom srpnja napokon je stiglo pismo od Naoko. Kratko pismo.
Molim te oprosti mi što ti nisam odgovorila ranije. Ali pokušaj me shvatiti. Dugo
uopde nisam bila u stanju da išta napišem, a ovo sam pismo počinjala bar deset
puta. Pisanje je za mene bolan proces.
Počet du od zaključka. Odlučila sam pauzirati godinu na fakultetu. Službeno sam
upisala pauzu, ali slutim da se nikad nedu vratiti. Tebe de to sigurno iznenaditi, ali
ja sam zapravo o tome ved dugo razmišljala. Nekoliko puta sam ti pokušala
spomenuti, ali nikad se nisam znala natjerati da počnem. Bojala sam se i
izgovoriti te riječi.
Pokušaj se ne uzrujavati toliko oko svega. Što god da se dogodilo - ili nije - krajnji
rezultat bio bi isti. Možda ovo nije
najljepše rečeno, i žao mi je ako sam te povrijedila. Hodu redi, ne želim da sebe
kriviš za ono što se dogodilo sa mnom. To je nešto za što sam kriva samo ja.
Odgađala sam to više od godinu dana, i na kraju sam ti sve veoma otežala. Sad
vjerojatno više to ne mogu odgađati.
Kad sam se iselila iz stana, vratila sam se kudi u Kobe i neko vrijeme išla doktoru.
On mi kaže da u brdima kod Kjota postoji mjesto koje bi za mene bilo savršeno, i
razmišljam da odem tamo na neko vrijeme. To nije prava bolnica, više nekakav
sanatorij s mnogo slobodnijim režimom. Detalje du ostaviti za idude pismo. Sad
moram odmoriti živce na nekom tihom mjestu odsječenom od svijeta.
Na svoj način sam ti zahvalna za godinu druženja koju si mi darovao. Molim te,
vjeruj bar to, ako ni u što drugo ne vjeruješ. Nisi me ti povrijedio. Ja sam to sama
učinila. To je doista ono što osjedam.
Zasad te, međutim, nisam spremna vidjeti. Nije da te ne želim vidjeti:
jednostavno nisam spremna. Čim se osjetim spremnom, pisat du ti. Možda se
onda možemo bolje upoznati. Kako ti kažeš, to je vjerojatno ono što sad
moramo: bolje se upoznati.
Zbogom.
Čitao sam i čitao Naokino pismo, i svaki put ispunila bi me ista ona nepodnošljiva
tuga koju sam osjedao kad god bi se sama Naoko zagledala u moje oči. Nisam se
znao s njom nositi, nisam je imao kamo odnijeti ni sakriti. Poput vjetra koji mi
prelazi tijelom, ona nije imala ni oblik, ni težinu, niti sam se njome mogao
obaviti. Objekti iz okoline klizili su kraj mene, ali njihove riječi nikad ne bi doprle
do mojih ušiju.
Subotnje večeri i dalje sam provodio sjededi u hodniku. Nije bilo nade da de poziv
stidi, ali nisam znao kako potrošiti to vrijeme. Prebacio bih na bejzbolsku
utakmicu i pretvarao se da je gledam dok sam prazan prostor između sebe i
televizora rezao
napola, pa onda svaku polovicu opet napola, i tako dalje, sve dok nisam stvorio
prostor dovoljno malen da mi stane u ruku. U deset bih ugasio televizor, vratio se
u sobu i zaspao.
Krajem mjeseca Smeđekošuljaš mi je darovao krijesnicu. Bila je u staklenki od
instant kave, na poklopcu su bile probušene rupe za zrak, a unutra je bilo
nekoliko vlati trave i malo vode. U osvijetljenoj sobi krijesnica je izgledala kao
neki običan crni kukac koji se može nadi kraj neke bare, ali Smeđekošuljaš me
uvjeravao da je prava. — Valjda umijem prepoznati krijesnicu — rekao je, a ja
nisam imao razloga ni osnove da mu ne bih vjerovao.
— Dobro — rekao sam — krijesnica je. — Lice joj je bilo nekako pospano, ali
stalno se pokušavala popeti skliskim staklenim stijenkama i padala.
— Našao sam je u dvorištu — rekao je.
— Ovdje? Blizu doma?
— Aha. Znaš onaj hotel u ulici? Oni puštaju krijesnice u vrt za ljetne goste. Ova je
doletjela ovamo.
Dok je govorio, Smeđekošuljaš je trpao odjedu i bilježnice u crnu torbu s
ručkama.
Ljetni praznici počeli su prije nekoliko tjedana, i nas dvojica gotovo da smo jedini
ostali u domu. Radije nego da idem u Kobe, nastavio sam raditi, a on je ostao
zbog seminara iz praktične obuke. Sad kad je obuka završila, vradao se u planine
Jamanašija.
— Daj je curi — rekao je. — Sigurno de se oduševiti.
— Hvala — rekao sam.
Nakon sumraka dom bi utihnuo i postao nalik na ruševinu. Zastava je bila
spuštena, a u prozorima blagovaonice rumenjela su se svjetla. Sad kad je ostalo
tako malo studenata palili su samo polovicu svjetiljki, pa je desna polovica bila u
mraku, a lijeva osvijetljena. No do mene je ipak dopirao miris večere - nekakva
krem-juha.
Odnio sam svoju flaširanu krijesnicu na krov. Gore nije bilo nikoga. Na štriku je
visjela bijela vesta koju je netko zaboravio
unijeti, i na večernjem se povjetarcu vijorila nalik na odbačenu ljušturu nekoga
golemog kukca. Popeo sam se čeličnim ljestvama u kutu krova na vrh domske
cisterne za vodu. Cisterna je još bila zgrijana od sunca koje je upila tijekom dana.
Sjedio sam u skučenom prostoru nad cisternom, naslonjen na šipku držača, licem
u lice s gotovo punim bijelim mjesecom. Zdesna su se blistala svjetla Šindžukua,
slijeva Ikebukura. Farovi automobila pritjecali su u svjetlosnim bujicama, iz
jednog mjesta okupanog svjetlom do drugog. Nad gradom se poput oblaka
nadvijala potmula huka zbrkanih zvukova.
Krijesnica se blago žarila na dnu staklenke, sjaj joj je bio odviše slabašan, boja
preblijeda. Godinama nisam bio vidio krijesnicu, ali one kojih sam se sjedao
isijavale su mnogo jačom svjetlošdu u ljetnoj tami, i ta blistava, užarena sličica
stalno me pratila.
Možda je ova krijesnica na pragu smrti. Malo sam protresao staklenku. Krijesnica
je bubnula o staklenu stijenku i pokušala poletjeti, ali sjaj joj je i dalje bio
zamuden.
Pokušao sam se sjetiti kad sam posljednji put vidio krijesnice, i gdje je to moglo
biti. Pred očima sam imao sliku, ali nisam se mogao sjetiti kad je to bilo ni gdje.
Čuo sam šum vode u tami i vidio starinsku zapornicu od opeke. Imala je dršku
čijim se okretanjem ustava otvarala i zatvarala. Potok koji je regulirala bio je tako
malen da se nije vidio od trave na obali. Nod je bila mračna, tako mračna da kad
sam isključio bateriju više nisam vidio vlastite noge. Stotine krijesnica lebdjele su
nad vodenom masom što ju je zadržavala ustava, a njihov vrudi žar odsijevao je u
vodi nalik na kišu iskrica.
Sklopio sam oči i uronio u tu davnu tamu. S neobičnom sam jasnodom čuo vjetar.
Oko mene je pirkao lagani povjetarac, a za njim su u mraku ostajali čudnovati
blistavi repovi. Otvorio sam oči i shvatio da je tama ljetne nodi još za nekoliko
stupnjeva dublja nego što je bila.
Odvrnuo sam poklopac staklenke i izvadio krijesnicu, te je položio na
petcentimetarski rub cisterne. Činilo se da ne može
razabrati svoj novi okoliš. Počela je posrtati oko poklopca čeličnog čepa, a nožice
su joj se hvatale u ukovrčane ljuske boje. Kretala se nadesno dok nije došla do
zapreke, a onda je okružila nalijevo. Naposljetku se popentrala na čep i neko
vrijeme ondje ostala čučati, nepomična, kao da je na izdisaju.
Još naslonjen na šipku, promatrao sam krijesnicu. Ni ja ni ona dugo se nismo ni
pomaknuli. Vjetar je i dalje brisao oko nas, a u tami su šuštali nebrojeni listidi
japanskog brijesta.
Čekao sam cijelu vječnost.
Tek mnogo kasnije krijesnica se vinula u zrak. Kao da se najednom nečega sjetila,
raširila je krila, i ved u idudem trenu proletjela je kraj ograde i otplovila u blijedu
tamu. Hitro je opisala luk oko cisterne kao da želi vratiti izgubljeni interval
vremena. A onda, nakon što je nekoliko sekunda lebdjela ondje kao da promatra
kako se zakrivljena svjetlosna crta stapa s vjetrom, napokon je odletjela na istok.
Dugo nakon što je krijesnica nestala, u meni je ostao trag njezine svjetlosti, a
njezin blijed, slabašan sjaj ostao je lebdjeti u gustoj tmini iza mojih kapaka nalik
na izgubljenu dušu.
Više sam puta pokušao ispružiti ruku u mrak. Moji prsti ničega se nisu doticali.
Slabašan sjaj je ostao, tik izvan moga domašaja.
4
J.IJEKOM LJETNIH PRAZNIKA SVEUČI-
lište je pozvalo interventnu policiju da suzbije nerede. Probili su barikade i uhitili
studente koji su bili unutra. To nije bilo ništa novo. Svi studenti stalno su to radili.
Sveučilišta nije bilo tako lako "srušiti". U njih su uložene goleme svote novca, i
nisu se namjeravala rasformirati samo zato što je hrpica studenata počela
divljati. Zapravo, studenti koji su blokirali kampus nisu ni željeli srušiti sveučilište.
Samo su htjeli promijeniti strukture modi unutar samoga sveučilišta, za što je
mene bilo briga kao za lanjski snijeg. Stoga, kad je štrajk na kraju propao, ja
nisam osjedao ništa.
U rujnu sam otišao na kampus očekujudi da du ondje zatedi nered. Sve je bilo u
najboljem redu. Knjige nisu bile odvezene iz knjižnica, nastavnički uredi nisu bili
demolirani, studentska referada nije bila spaljena do temelja. Bio sam kao
gromom pogođen. Koga su vraga onda radili iza tih barikada?
Kad je štrajk neutraliziran i kad su pod policijskom opsadom opet počela
predavanja, prvi su u klupe sjeli kreteni koji su vodili štrajk. Kao da se ništa nije
dogodilo, sjedili su i hvatali bilješke, te na prozivanje odgovarali s "nazočan".
Meni je to bilo nevjerojatno. Na kraju krajeva, štrajk je još bio na snazi. Nije bilo
nikakve objave da je završen. Jedino je sveučilište pozvalo policiju
i srušilo barikade, ali sam štrajk i dalje je bio u tijeku. Kreteni su u vrijeme štrajka
galamili kao ludi, prokazujudi studente koji su mu se protivili (ili su samo izrazili
sumnju), a tu i tamo čak bi ih pokušali privesti pred svoje lakrdijaške sudove.
Namjerno sam posjedivao te bivše predvodnike i pitao zašto pohađaju
predavanja umjesto da štrajkaju, ali nisu mi znali dati izravan odgovor. Što su i
mogli redi? Da se boje kako de zbog nepohađanja nastave izgubiti ocjene? Kad
čovjek samo pomisli da su ti idioti urlali neka se sveučilište sruši! Dobar vic.
Vjetar je zapuhao u drugom pravcu, i njihovi povici postali su šapat.
Hej, Kizuki, mislio sam, nisi propustio ama baš ništa. Svijet je živo sranje. Kreteni
dobivaju dobre ocjene i sudjeluju u stvaranju društva na vlastitu ogavnu sliku i
priliku.
Neko vrijeme pohađao sam nastavu, ali nisam se htio javiti kad su prozivali.
Znam da je to bila besmislena gesta, ali bilo mi je tako loše da nisam imao izbora.
Time sam se samo još više izolirao od drugih studenata. Šutedi kad bi me
prozvali, kod svih sam na nekoliko sekunda stvarao nelagodu. Nitko od drugih
studenata nije razgovarao sa mnom, a ni ja s njima.
Do drugog tjedna rujna došao sam do zaključka da fakultetska naobrazba nema
smisla. Odlučio sam je shvatiti kao razdoblje obuke u vještini svladavanja dosade.
Nisam imao nikakvu društvenu misiju zbog koje bih odmah morao napustiti
studij, pa sam nastavio svaki dan pohađati nastavu, hvatati bilješke, a u slobodno
vrijeme sjedio sam u knjižnici i čitao ili tražio podatke.
I premda je ved prošao taj drugi tjedan rujna, od Smeđekošuljaša nije bilo ni
traga. Takav razvoj događaja nije bio samo neobičan, nego epohalan. Fakultet je
počeo, i bilo je nezamislivo da Smeđe -košuljaš propusti predavanja. Njegov stol i
radio prekrio je tanak sloj prašine. Njegova plastična šalica i četkica za zube,
limenka s čajem, insekticidni sprej i ostalo stajali su uredno poredani na njegovoj
polici.
Dok ga nije bilo održavao sam čistodu u sobi. U proteklih godinu i pol stekao sam
naviku urednosti, a kako nije bilo njega da posprema sobu, za to sam se morao
brinuti ja. Svaki dan meo sam pod, svaki tredi prao prozor, madrac sam
prozračivao jednom tjedno, i čekao da se vrati kako bi me pohvalio.
Ali nije se vratio. Jednoga dana došao sam s predavanja, a sve njegove stvari bile
su odnesene i s vrata je bila skinuta pločica s njegovim imenom. Otišao sam u
upraviteljev ured i pitao što se dogodilo. — Napustio je dom — rekao je. — Zasad
dete biti sami u sobi.
Nisam ga uspio nagovoriti da mi kaže zašto je Smeđekošuljaš nestao. Tome
čovjeku najveda je sreda u životu bila sve imati pod kontrolom i druge držati u
mraku.
Smeđekošuljašev poster s ledenjakom neko je vrijeme ostao na zidu, ali na kraju
sam ga skinuo i stavio Jima Morrisona i Milesa Davisa. Sad mi je soba na neki
način više djelovala kao da je moja. Novcem koji sam uštedio od plade kupio sam
mali stereo. Nodu bih sam pio i slušao glazbu. Tu i tamo sjetio bih se
Smeđekošuljaša, ali uživao sam u samotnjačkom životu.
Jednog ponedjeljka u pola dvanaest, nakon predavanja o Euripidu na Povijesti
drame, odvojio sam deset minuta da se prošedem do obližnjeg restorančida, gdje
sam ručao omlet i salatu. Lokal se nalazio u tihoj zabačenoj uličici i bio je nešto
skuplji od studentske menze, ali mogao si se opustiti, a ti ljudi znali su kako se
pravi omlet. "Ljudi" su bili bračni par koji je rijetko međusobno razgovarao, plus
jedna konobarica za ispomod. Dok sam sjedio kraj prozora i jeo, ušla je skupina
od četvero studenata, dva studenta i dvije studentice, svi prilično lijepo odjeveni.
Sjeli su za stol kraj vrata, te neko vrijeme proučavali meni i razgovarali o jelima, a
onda je jedno od njih konobarici referiralo za što su se odlučili.
Nije prošlo dugo kad sam primijetio da jedna od djevojaka neprestano gleda u
mom pravcu. Imala je užasno kratku kosu, tamne naočale i bijelu pamučnu mini-
haljinu. Nisam imao pojma
tko bi to bio, pa sam nastavio jesti, ali ubrzo je spuznula iz stolca i prišla mi.
Položivši ruku na rub moga stola, rekla je — Ti si Vatanabe, zar ne?
Podigao sam glavu i bolje je pogledao. I dalje se nisam mogao sjetiti da sam je
ikad vidio. Bila je od onih djevojaka koje čovjek primijeti, pa da sam je ikad prije
sreo, morao sam je se odmah sjetiti, a na mojem fakultetu nije me baš mnogo
ljudi znalo po imenu.
— Slobodno sjednem? — pitala je. — Ili nekoga čekaš?
I dalje mozgajudi, odmahnuo sam glavom. — Ne, nitko nede dodi. Izvoli.
Uz kloparanje drva o pod odmaknula je stolac i sjela prekoputa mene, gledajudi
me netremice kroz sunčane naočale, a onda je bacila pogled na moj tanjur.
— Dobro izgleda — rekla je.
— Dobro je. Omlet s gljivama i salata od graška.
— K vragu — rekla je. — No dobro, to du uzeti drugi put. Ved sam naručila nešto
drugo.
— Što?
— Makarone sa sirom.
— Ni makaroni sa sirom im nisu loši — rekao sam. — Nego, poznajemo li se mi?
Ne sjedam se...
— Euripid — rekla je. — Elektra. "Nijedan bog ne čuje izgubljene Elektre glas."
Znaš - predavanje od maloprije.
Zagledao sam se u nju. Skinula je sunčane naočale. Napokon sam je se sjetio -
brucošica koju sam viđao na Povijesti drame. Razlog što je nisam prepoznao bila
je drastična promjena frizure.
— Aha — rekao sam, pokazujudi rukom visinu nekoliko pedalja ispod svog
ramena — kosa ti je prije ljeta bila dovde.
— Imaš pravo — rekla je. — Ljetos sam stavila trajnu i ispala je jezivo. Htjela sam
se ubiti. Izgledala sam kao truplo na plaži kojemu su se po glavi zalijepile
travuljine. Pa sam odlučila, kad mi ved više nije do života, mogu se isto tako i
ošišati. Bar je ljeti praktično. — Provukla je prstima kroz frizuricu i nasmiješila mi
se.
— Ali dobro ti stoji — rekao sam, i dalje žvačudi omlet. — Da vidim iz profila.
Okrenula se i nekoliko sekundi ostala u toj pozi.
— Da, i mislio sam. Stvarno ti dobro stoji. Imaš lijep oblik glave. I lijepe uši, sad
kad se vide.
— Dakle, ipak nisam luda! Kad sam sve odrezala, i meni se učinilo da izgledam
dobro. Ali nijednom dečku se ne sviđa. Svi mi kažu da izgledam kao da sam stigla
iz konclogora. Zašto su dečki ludi za curama s dugom kosom? Najobičniji fašisti!
Zašto svi dečki misle da su cure s dugom kosom najfinije, najslađe,
najženstvenije? Hodu redi, samo ja znam bar 250 cura s dugom kosom koju
uopde nisu fine! Stvarno.
— Meni sad izgledaš bolje nego prije — rekao sam. A to sam i mislio. Koliko sam
se sjedao, s dugom kosom bila je obična zgođušna studentica. A iz djevojke koja
je sada sjedila preda mnom izbijala je krepka, opipljiva životna snaga. Bila je nalik
na životinjicu koja je s dolaskom proljeda stigla na svijet. Oči su joj se kretale kao
da su i same samostalan organizam koji duti radost, smijeh, ljutnju, čuđenje i
očaj. Tako živo i izražajno lice nisam vidio odavno, i uživao sam gledati kako živi i
miče se.
— Stvarno tako misliš? — pitala je. Kimnuo sam glavom, i dalje žvačudi salatu.
Ona je stavila naočale i stala me gledati iza stakala.
— Ne lažeš, zar ne?
— Volim se smatrati iskrenim čovjekom — rekao sam.
— Ludnica.
— Nego, reci, zašto nosiš tako tamne naočale?
— Kad mi je kosa tako naglo postala kratka, osjetila sam se ranjivo. Kao da me
netko golu bacio usred neke gužve.
— Ima smisla — rekao sam, dovršavajudi omlet. Gledala me sa živim
zanimanjem.
— Ne moraš se vratiti k njima? — pitao sam, pokazujudi na njezino troje
prijatelja.
— Ma kakvi. Idi du kada donesu jelo. Prekidam te u ručku?
— Nemaš više u čemu — rekao sam, a kad nije pokazala namjeru da ode,
naručio sam kavu. Gazdina supruga je odnijela tanjure, te donijela mlijeko i
šeder.
— A sada ti reci meni — rekla je. — Zašto se nisi javio danas kad su prozivali? Ti
jesi Vatanabe, zar ne? Toru Vatanabe?
— Taj sam.
— Zašto se onda nisi javio?
— Danas mi nije bilo do toga.
Opet je skinula naočale, spustila ih na stol, i pogledala me kao da gleda u kavez
neke rijetke životinje u zoološkom vrtu. — "Danas mi nije bilo do toga." Zvučiš
kao Humphrev Bogart. Hladnokrvno. Opasno.
— Ne budi smiješna. Ja sam običan dečko, kao i svi drugi. Žena mi je donijela
kavu i stavila je na stol. Otpio sam ne dodavši šeder i mlijeko.
— Pogledaj ti to. Piješ sasvim crnu.
— Nema to veze s Humphrevjem Bogartom — strpljivo sam objasnio. —
Jednostavno nisam za slatko. Mislim da si me sasvim pogrešno procijenila.
— Kako to da si tako pocrnio?
— Protekla dva tjedna sam planinario. S ruksakom. I vredom za spavanje.
— Gdje si bio?
— Kanazava. Poluotok Noto. Sve do Niigate.
— Sam?
— Sam — rekao sam. — Tu i tamo bih našao neko društvo.
— Romantično društvo? Nove žene u dalekim krajevima?
— Romantično? Sad znam da si me pogrešno procijenila. Kako de dečko s
vredom za spavanje na leđima i sav neobrijan nadi neku romansu?
— Ti uvijek tako putuješ sam?
— A-ha.
— Voliš samodu? — pitala me, naslanjajudi obraz na šaku.
— Putuješ sam, jedeš sam, sam sjediš u predavaonici...
— Nitko baš toliko ne voli biti sam. Ja samo ne želim sebe iznevjeriti da nađem
prijatelje, to je sve. To vodi u razočaranje.
Zataknuvši ručku naočala među usnice, promumljala je — "Nitko ne voli biti sam.
Ja samo mrzim razočaranje." Tu rečenicu možeš upotrijebiti ako ikad budeš pisao
autobiografiju.
— Hvala — rekao sam.
— Voliš zeleno?
— Zašto pitaš?
— Imaš zelenu košulju.
— Ne baš. Svejedno mi je što du obudi.
— "Ne baš. Svejedno mi je što du obudi." Super mi je kako govoriš. Kao da
razmazuješ gips, sve fino i glatko. Je li ti netko to ved kazao?
— Nitko — rekao sam.
— Ja sam Midori — rekla je. — "Zelena". Ali zeleno mi grozno stoji. Čudno, zar
ne? Kao da sam ukleta, što kažeš? A sestra mi se zove Momoko: "Breskva-
djevojka".
— Stoji li njoj dobro ružičasto?
— Stoji joj fantastično*. Ona je rođena za ružičasto. To uopde nije fer.
Za Midorin stol stiglo je jelo, pa joj je dečko u jakni od raa-drasa doviknuo — Hej,
Midori, dođi, navali! — Mahnula mu je kao da želi redi: "Znam."
— Reci — kazala je — hvataš li ti bilješke? Iz Drame?
— Hvatam.
— Neugodno mi je pitati, ali možeš li mi ih posuditi? Dvaput sam izostala, a ne
poznajem nikoga u razredu.
— Nema problema — rekao sam, izvlačedi bilježnicu iz torbe. Provjerivši da
nisam unutra napisao ništa privatno, pružio sam je Midori.
— Hvala — rekla je. — Dolaziš prekosutra na predavanje? -Aha.
— Možemo se nadi ovdje u podne. Vratit du ti bilježnicu i častim te ručkom.
Osim...ako te, recimo, kad ne jedeš sam počne boljeti želudac.
— Ne počne — rekao sam. — Ali ne moraš me častiti ručkom samo zato što sam
ti posudio bilježnicu.
— Bez brige — rekla je. — Ja volim častiti ljude ručkom. Nego, a da nekamo to
zapišeš? Nedeš zaboraviti?
— Nedu. Prekosutra. U dvanaest. Midori. Zelena.
S drugog stola netko je povikao — Brže, Midori, ohladit de ti se jelo!
Ne obradajudi pozornost na dozivanje, pitala me — Jesi li uvijek tako govorio?
— Mislim da jesam — rekao sam. — Nikad prije nisam primijetio. — I doista,
nitko mi nikad nije rekao da govorim drukčije.
Nekoliko sekunda činilo se da o nečemu mozga. Onda je ustala, nasmiješila se i
vratila za svoj stol. Mahnula mi je dok sam prolazio kraj njihova stola, ali ostalo
troje jedva da su me pogledali.
U srijedu u podne u restoranu nije bilo ni traga od Midori. Namjeravao sam
popiti pivo dok je čekam, ali restoran se počeo puniti čim je stiglo moje pide, pa
sam naručio ručak i počeo jesti sam. Završio sam u 12.35, ali Midori niotkuda.
Plativši račun, izišao sam i otišao do malenog svetišta na drugoj strani ulice, gdje
sam sjeo na kamene stube i čekao da mi se glava razbistri i da Midori dođe. U
jedan sat sam odustao i otišao u knjižnicu čitati. U dva sam otišao na predavanje
iz njemačkoga.
Kad je završilo, pošao sam do studentske referade i potražio Midorino ime na
popisu studenata Povijesti drame. Jedina Midori u grupi bila je Midori Kobajaši.
Zatim sam prelistao kartice studentskih dosjea i pronašao adresu i telefonski broj
Midori Kobajaši koja se upisala na fakultet 1969. Živjela je u sjeverozapadnom
predgrađu Tošima, s obitelji. Ušao sam u telefonsku govornicu i okrenuo taj broj.
Javio se neki čovjek. — Knjižara Kobajaši. — Knjižara Kobajaši?
— Oprostite na smetnji — rekao sam — ali je li Midori možda doma?
— Nije — rekao je.
— Mislite da je možda na fakultetu?
— Hmm, ne, vjerojatno je u bolnici. Tko je treba, molim? Umjesto da odgovorim,
zahvalio sam mu i spustio slušalicu.
Bolnici? Da se nije ozlijedila, ili razboljela? Ali čovjek je to rekao bez i najmanjeg
znaka zabrinutosti. "Vjerojatno je u bolnici", rekao je, bezbrižno kao da je rekao:
"U ribarnici je." Razmatrao sam nekoliko drugih mogudnosti dok mi i samo
razmišljanje nije postalo previše problematično, a onda sam se vratio u dom i
ispružio na krevet da čitam Lorda Jima, kojega sam posudio od Nagasave. Kad
sam pročitao, otišao sam u njegovu sobu da mu ga vratim.
Nagasava je upravo bio krenuo u menzu, pa sam s njim otišao na večeru.
— Kako su prošli ispiti? — pitao sam. U kolovozu je održan drugi krug ispita višeg
stupnja za Ministarstvo vanjskih poslova.
— Isto kao i uvijek — rekao je Nagasava kao da to nije ništa. — Odeš, položiš.
Grupne rasprave, razgovori...ko kad ševiš žensku.
— Drugim riječima, lako — rekao sam. — Kad de vas obavijestiti?
— Početkom listopada. Ako prođem, idemo na veliku večeru.
— I reci, kakvi dečki stignu do drugog kruga? Sve superstarovi kao ti?
— Ne budi glup. Sve sami idioti. Idioti ili čudaci. Ja bih rekao da 95% dečki koji
žele biti birokrati ne vrijede ni golo govno. Ne šalim se. Jedva znaju čitati.
— Zašto ti onda hodeš raditi u Ministarstvu vanjskih?
— Ima puno razloga — rekao je Nagasava. — Za početak, fora mi je raditi vani.
Ali najviše zato da testiram svoje sposobnosti. A
ako sebe želim testirati, onda du to učiniti u najvedoj mogudoj areni -
nacionalnoj. Zanima me koliko se visoko mogu popeti, koliko modi mogu osvojiti
u tom luđački velikom birokratskom sustavu. Kužiš?
— Zvuči kao neka igra.
— To i jest igra. Briga mene za mod i novac kao takve. Zbilja, briga me. Možda
sam sebičnjak i gad, ali takva sranja meni su posve ravna. Mogao bih biti zen
svedenik. Ali ono što imam jest radoznalost. Želim vidjeti što mogu postidi u
velikom opasnom svijetu.
— A "ideali" te ne zanimaju, pretpostavljam?
— Nimalo. Život ne traži ideale. Traži standarde ponašanja.
— Ali može se živjeti i na mnogo drugih načina, zar ne? — pitao sam.
— Tebi se sviđa moj način života, zar ne?
— To sad nema veze — rekao sam. — Ja nikad ne bih mogao upisati Tokijsko
sveučilište; ne mogu spavati s kojom god curom poželim kad god mi dođe; ne
znam razgovarati; ljudi mi se ne dive; nemam curu; i nede mi se otvoriti svijet
kada dobijem diplomu iz književnosti na drugorazrednom privatnom fakultetu.
Kakve ima veze što mi se sviđa tvoj način života?
— Hodeš redi da mi zavidiš na mom načinu života?
— Ne zavidim — rekao sam. — Navikao sam se biti ovo što jesam. I zapravo me
boli neka stvar za Tokijsko sveučilište ili Ministarstvo vanjskih poslova. Zavidim ti
jedino što imaš takvu gala curu kao što je Hatsumi.
Nagasava je ušutio i nastavio jesti. Kad smo večerali, rekao je — Znaš, Vatanabe,
imam dojam da demo se, možda deset-dvade-set godina nakon što odavde
iziđemo, opet negdje sresti. I mislim da demo na neki način biti povezani.
— Zvuči kao Dickens — rekao sam s osmijehom.
— Pa, malo da — rekao je, uzvradajudi mi osmijeh. — Ali mene predosjedaj
obično ne prevari.
Izišli smo iz blagovaonice i otišli van u bar. Ondje smo pili do poslije devet.
— Reci, Nagasava — pitao sam — što je u tvom životu "standard ponašanja"?
— Smijat deš se ako ti kažem — rekao je.
— Nedu.
— Dobro — rekao je. — Biti gospodin.
Nisam se nasmijao, ali zamalo sam pao sa stolca. — Biti gospodin? Gospodin?
— Čuo si me.
— Sto to znači "biti gospodin"? Kako ti to definiraš?
— Gospodin je onaj tko ne čini ono što bi htio, nego ono što treba učiniti.
— Ti si najčudniji tip kojega sam ikad upoznao — rekao sam.
— A ti si najnormalniji tip kojega sam ja ikad upoznao — rekao je on. I platio za
obojicu.
I idudi tjedan otišao sam na predavanje iz drame, ali i dalje ni traga od Midori
Kobajaši. Nakon što sam brzo pogledom prele-tio po prostoriji i uvjerio se da je
nema, kao i obično sjeo sam u prvu klupu i počeo pisati pismo Naoko dok sam
čekao da dođe profesor. Pisao sam o svojim putovanjima preko ljeta - cestama
po kojima sam hodao, gradovima kroz koje sam prolazio, ljudima koje sam
upoznao. I svake nodi mislio sam na tebe. Sad kad te više ne mogu viđati,
shvadam koliko mi trebaš. Fakultet je neopisivo dosadan, ali radi samodiscipline
idem na sva predavanja i radim sve propisane zadade. Sve mi se čini bez smisla
otkako si otišla. Volio bih s tobom lijepo i dugo popričati. Ako je mogude, volio
bih te posjetiti u sanatoriju, da se vidimo na nekoliko sati. I, ako je mogude, volio
bih da prošedemo, jedno kraj drugoga, onako kako smo nekod šetali. Molim te,
pokušaj odgovoriti na ovo pismo - makar samo kratkom porukom. Nede mi
smetati.
Ispisao sam četiri lista, savio ih, umetnuo u omotnicu i adresi-rao na Naoko,
preko obitelji.
Profesor je ved bio stigao i sad je brisao znoj s čela dok nas je prozivao. Bio je to
nizak čovjek žalobna izgleda, a hodao je uz pomod metalnog štapa. Premda ne
baš zabavna, predavanja su na njegovu kolegiju uvijek bila dobro pripremljena i
korisna. Nakon što je komentirao kako je vrijeme užasno vrude, počeo je govoriti
0 uporabi deus ex machina kod Euripida i objasnio kako je pojam "boga" kod
Euripida bio drukčiji nego kod Eshila i Sofokla. Govorio je nekih petnaest minuta,
kad su se najednom otvorila vrata predavaonice i ušla je Midori. Na sebi je imala
tamnoplavu sportsku majicu, bež pamučne hlače i svoje uobičajene sunčane
naočale. Nakon što je profesoru dobacila neku vrstu ispričnog pogleda, sjela je
kraj mene. Onda je iz torbe uzela bilježnicu - moju bilježnicu - i pružila mi je.
Unutra sam našao poruku: Oprosti za srijedu. Ljutiš li se?
Prošlo je pola predavanja i profesor je upravo na ploči crtao shemu grčke
pozornice, kad su se opet otvorila vrata i ušla su dva studenata s kacigama.
Izgledali su kao neki par komedijaša, jedan visok, mršav i blijed, a drugi nizak,
debeljuškast i crnomanjast, s dugom bradom koja mu nije dobro pristajala. Onaj
visoki imao je pune ruke političko-propagandnih letaka. Niski je prišao profesoru
i rekao, prilično pristojno, da žele drugu polovicu njegova predavanja iskoristiti za
političku raspravu, i nadaju se da de surađivati, dodavši — Svijet je pun problema
koji su mnogo aktualniji
1 relevantniji od grčke tragedije. — Bila je to više objava nego molba. Profesor je
odgovorio — Cisto sumnjam da u svijetu postoje problemi koji bi bili mnogo
aktualniji i relevantniji od grčke tragedije, ali vi me nedete slušati, pa prema tome
činite kako želite. — Uhvativši se za rub stola, spustio je noge na pod, uzeo štap
i šepajudi izišao iz učionice.
Dok je visoki student dijelio letke, onaj debeljuškasti popeo se na podij i počeo
držati prodiku. Letci su bili puni uobičajenih slogana za naivčine: "srušimo lažne
izbore za fakultetskog predsjednika!" "zbijmo redove za novi svefakultetski
štrajk!" "uništimo imperijalno-obrazovno-industrijski
kompleks!" Ono što su govorili nije mi smetalo, ali pisanje im je bilo
problematično. U sloganima nije bilo ničega što bi pobudilo povjerenje niti
uzbudilo strasti. A i debeljkov govor bio je jednako loš — stara pjesma s drukčijim
riječima. Pravi neprijatelj ove ekipe nije bila državna vlast, nego nedostatak
mašte.
— Idemo odavde — rekla je Midori.
Kimnuo sam i ustao, te smo krenuli prema vratima. Debeljko mi je u tom
trenutku nešto rekao, ali nisam ga razumio. Midori mu je mahnula i rekla —
Vidimo se.
— Hej, jesmo li mi kontrarevolucionari? — pitala me Midori kad smo izišli. —
Hode li nas objesiti na telefonske stupove ako revolucija uspije?
— Idemo prvo ručati, za svaki slučaj.
— Dobro. Želim te odvesti u jedan restoran. Ali malo je daleko. Imaš vremena?
— Aha. Slobodan sam do predavanja u dva.
Midori me autobusom odvela u Jotsuju i uvela u fini restoran gdje su kao
specijalitet služili ručak u kutijama, na zaklonjenome mjestu odmah iza postaje.
Čim smo sjeli, poslužili su nam juhu i dnevni meni u četvrtastim, crveno lakiranim
kutijama. Za ovakav je ručak vrijedilo sjesti na bus.
— Odlična hrana — rekao sam.
— I jeftina. Dolazim ovamo još od škole. Moja bivša škola je tu blizu, u ulici. Bili
su jako strogi, morali smo bježati da dođemo ovamo. Ako bi te uhvatili da jedeš
vani, dobio bi ukor.
Bez naočala su Midorine oči izgledale malo pospanije nego prošli put. Kad se nije
poigravala uskom srebrnom narukvicom na lijevoj ruci, trljala je krajičak oka
vrhom malog prsta.
— Umorna si? — pitao sam.
— Malo. Ne spavam dovoljno. Ali dobro sam, ne brini se — rekla je. — Oprosti
za ono neki dan. Iskrsnulo mi je nešto važno i nisam se mogla izvudi. Odjednom,
ujutro. Htjela sam te nazvati u restoran, ali nisam se sjedala imena, a nisam znala
tvoj kudni bro j. Jesi li dugo čekao?
— Nije problem. Imam ja puno vremena.
— Puno?
— Daleko više nego što mi treba. Kad bih ti bar mogao dati malo da se naspavaš.
Midori je naslonila obraz na ruku i nasmiješila mi se. — Kako si dobar.
— Nisam dobar. Samo imam vremena na bacanje — rekao sam. — Nego, taj dan
sam te zvao kudi i rekli su mi da si u bolnici. Nešto nije u redu?
— Zvao si me doma? — pitala je, a između obrva joj se stvorila tanka borida. —
Odakle ti moj broj?
— Našao sam ga u studentskoj referadi. To se može.
Kimnula je jednom-dvaput i počela se opet poigravati narukvicom. — Ja se toga
nikad ne bih sjetila. Vjerojatno sam i ja mogla pronadi tvoj. Nego, za bolnicu du ti
redi drugi put. Sad mi se ne da. Oprosti.
— Nema veze. Nisam htio biti znatiželjan.
— Nisi. Samo sam malo umorna. Kao majmun na kiši.
— Zar ne bi trebala onda podi kudi da malo odspavaš?
— Ne sad. Idemo.
Odvela me do svoje bivše škole, nekoliko minuta hoda od Jotsuje.
Kad smo prolazili kraj postaje, pomislio sam na Naoko i naše beskrajne šetnje.
Sve je tu počelo. Shvatio sam, da nisam te svibanjske nedjelje naletio na Naoko u
vlaku, moj život bio bi posve drukčiji nego što je sad. Ali onda sam se
predomislio: ne, čak i da se toga dana nismo sreli, moj život možda uopde ne bi
bio drukčiji. Morali smo se sresti. Ako ne tada, onda neki drugi put. Nisam imao
nikakve osnove da tako mislim: to je bio samo osjedaj.
Midori Kobajaši i ja sjedili smo u parku na klupi i gledali njezinu bivšu školu. Po
zidovima se penjao bršljan, a pod strehama su se skupljali golubovi, odmarajudi
krila. Bila je to lijepa stara građevina s duhom. Na igralištu je stajao veliki hrast, a
odmah
kraj njega dizao se stup bijelog dima. U ljetnom sumraku dim je djelovao meko i
mutno.
— Znaš li od čega je taj dim? — pitala me Midori iznenada.
— Nemam pojma — rekao sam.
— Pale higijenske uloške.
— Stvarno? — nisam znao što drugo redi.
— Uloške, tampone, takve stvari — rekla je s osmijehom. — To je ipak ženska
škola. Stari kudepazitelj ih kupi iz svih posebnih kanti i pali u pedi. Odatle dim.
— Uau.
— Da, to bih i ja rekla sama sebi kad god bih iz učionice kroz prozor vidjela da se
diže dim. "Uau." Samo razmisli: u školi je bilo gotovo tisudu djevojaka. Recimo da
ih je 900 ved dobilo menstruaciju, i možda ih petina u svako doba ima krvarenje:
180 djevojaka. Dakle, svaki dan u kantama ima uložaka od sveukupno 180
djevojaka.
— Valjda - ali nisam baš siguran za račun.
— No, puno je. 180 cura. Sto misliš, kako je to skupljati i paliti toliko tih stvari?
— Ne mogu zamisliti — rekao sam. Kako sam mogao zamisliti kako je tome
starcu? Midori i ja nastavili smo gledati dim.
— Zapravo nisam htjela idi u ovu školu — rekla je Midori. Malo je zatresla
glavom. — Htjela sam idi u sasvim normalnu državnu školu s normalnim ljudima
gdje bih se mogla opustiti i zabaviti kao svaki normalan tinejdžer. Ali moji
roditelji su mislili da de fino djelovati ako budem išla u otmjenu školu. Oni su me
ovamo uvalili. Znaš ved: tako ti je to kad se iskažeš u osnovnoj. Nastavnica kaže
roditeljima: "S takvim ocjenama morala bi idi tu i tu." I tako sam završila ovdje.
Išla sam tu šest godina, i nikad mi se nije sviđalo. Stalno sam mislila kako du otidi.
A znaš, imam pohvalnice što nikad nisam zakasnila ni izostala ni dana iz škole.
Toliko sam je mrzila. Shvadaš?
— Ne, ne shvadam.
— Zato što sam je toliko mrzila. Nisam htjela pustiti da me pobijedi. Da sam
jednom pustila da me sredi, bila bih gotova. Bojala sam se da du onda padati sve
niže i niže. Znala sam se odvudi u školu s temperaturom 39,5. Nastavnica me
pitala jesam li bolesna, a ja bih rekla ne. Kad sam završavala, dali su mi
pohvalnicu za besprijekorno pohađanje nastave i točnost, i još francuski rječnik.
Zato sam sad upisala njemački. Nisam htjela ovoj školi dugovati ništa. Ne šalim
se.
— Zašto si je toliko mrzila?
— Jesi li ti volio svoju školu?
— Pa, nisam, ali nisam je ni nešto posebno mrzio. Ja sam išao u normalnu
državnu školu, ali nikad o njoj nisam mislio ništa posebno.
— E pa u ovoj školi — rekla je Midori, češudi krajičak oka malim prstom — bile
su sve same djevojčice iz više klase - blizu tisudu cura s pedigreom i dobrim
ocjenama. Bogate cure. Morale su biti bogate da bi preživjele. Visoke školarine,
vječiti prilozi, skupe ekskurzije. Recimo, ako bismo išli u Kjoto, smjestili bi nas u
najelitniju gostionicu i poslužili nam obred čaja na lakiranim stolovima, a
jednom godišnje vodili su nas u najskuplji hotel u Tokiju da učimo ponašanje za
stolom. Hodu redi, ovo nije bila obična škola. Od 160 cura s moje godine ja sam
jedina bila iz građanske četvrti kao što je Tošima. Jednom sam pogledala u
školsku matičnu knjigu da vidim gdje žive druge, i sve do jedne živjele su u nekom
bogataškom naselju. No, ne, jedna cura je bila čak iz Cibe, poljodjelski kraj, pa
sam se s njom na neki način sprijateljila. I bila je stvarno draga. Pozvala me k sebi
doma, ali ispričavala se što sam do nje morala tako dugo putovati. Išla sam i bilo
je nevjerojatno, golem komad zemlje, petnaest minuta je trebalo da ga pješice
obiđeš. Imali su fantastičan vrt i dva psa velika kao osrednji auto, a hranili su ih
odrescima. Ali ta cura svejedno se sramila što živi čak u Cibi. I to cura koju je kad
bi kasnila u školu dovozio Mercedes Benz! Sa šoferom! Baš kao u Zelenom
obadu9: kapa,
bijele rukavice, sve kompletno. A ona je svejedno imala kompleks manje
vrijednosti. Zamisli! Možeš li ti to vjerovati? Odmahnuo sam glavom.
— Ja sam jedina u cijeloj školi živjela u mjestu kao što je Kita--Otsuka Tošima. I
pod "zanimanje roditelja" pisalo je "vlasnik knjižare". Svi s moje godine mislili su
da je to baš super: "Joj, blago tebi, možeš čitati koju god knjigu želiš" i sve tako.
Naravno, oni su u glavi imali neku grdosiju od knjižare kao što je Kinokunija10.
Nikad ne bi mogli zamisliti sirotinjsku malu Knjižaru Kobajaši. Vrata škripe kad se
otvaraju i vide se samo časopisi. Najbolje se prodaju ženske revije s ilustriranim
dodacima 0 najnovijim seksualnim tehnikama. Lokalne kudanice ih kupe, sjednu
za kuhinjski stol i pročitaju od korica do korica, a onda iskušaju savjete kad im
muževi dođu doma. A kakve samo položaje imaju! Je li to kudanicama po cijele
dane na pameti? Dalje, dobro se prodaju stripovi: Magazin, Nedjelja, Skok. I
naravno tjednici. Dakle, ta "knjižara" prodaje gotovo isključivo časopise. No, ima i
nešto knjiga, džepnih, detektivskih, pustolovnih, ljubica. To je sve što se prodaje.
I one knjige s uputama: kako pobijediti u gou, kako uzgojiti bonsai, kako održati
govor na vjenčanju, kako voditi ljubav, kako prestati pušiti, nema što nema.
Prodajemo čak i pisadi pribor - kraj kase imamo gomilu kemijskih i grafitnih
olovaka i bilježnica. Ali to je sve. Nema Rata i mira, nema Kenzabura Oea, nema
Lovca u žitu. To je Knjižara Kobajaši. Eto kako mi je "blago". Misliš li ti da mi je
blago?
— Mogu točno zamisliti.
— Kužiš. Dolaze nam svi susjedi, neki ved godinama, a i isporučujemo na kudnu
adresu. Posao ide dobro, više nego dovoljno dobro da se prehrani četveročlana
obitelj; nemamo dugova, dvije kderi su na fakultetu, ali to je sve. Nema viška za
dodatne potrebe. Nisu me smjeli poslati u tu školu. Stalno smo doživljavali
šokove. Morala sam ih slušati kako mi gunđaju svaki put kad bi škola tražila
prilog, i uvijek sam bila u smrtnom strahu da de mi
nestati novca kad sam izlazila sa školskim kolegicama i one su htjele jesti na
nekom skupom mjestu. Bijedan je to život. Jesu li tvoji bogati?
— Moji? Ne, roditelji su mi obični radni ljudi, ni bogati ni siromašni. Znam da im
nije lako pladati moj privatni fakultet u Tokiju, ali jedinac sam pa nije tako
strašno. Ne daju mi veliki džeparac pa imam honorarni posao. Živimo u
standardnoj kudi s malim vrtom i imamo Tovotu Corollu.
— Kakav posao imaš?
— Radim tri večeri na tjedan, u prodavaonici ploča u Sindžu-kuu. Lako je. Samo
sjedim i čuvam dudan.
— Šališ se? — rekla je Midori. — Ne znam, kad te pogledam ne bih rekla da si
ikad bio u stisci.
— Istina je. I nisam. Ali nemam ni hrpu love. Baš kao i vedina ljudi.
— Pa, "vedina ljudi" u mojoj školi bili su bogataši — rekla je Midori, položivši
dlanove na krilo. — U tome i jest bio problem.
— A sad deš imati prilika koliko hodeš da vidiš svijet bez tog problema. I više
nego što bi željela, možda.
— Hej, reci, što misliš, što je najbolje kad si bogat?
— Ne znam.
— Možeš redi ako nemaš novca. Recimo, kad bih ja predložila nekoj kolegici da
nekamo odemo, ona je mogla redi: "Zao mi je, nemam novca." Što ja nikad ne bih
mogla redi u obrnutom slučaju. Ako bih ja rekla "nemam novca", to bi stvarno
značilo
"nemam novca". Tužno. Ili, recimo, ako zgodna cura kaže "Danas izgledam
očajno, ne ide mi se van", to je u redu, ali ako to isto kaže ružna cura, ljudi joj se
smiju. Tako mi je bilo. Šest godina, sve do prošle godine.
— Preboljet deš ti to.
— Nadam se. Fakultet mi je donio takvo olakšanje! Pun je normalnih ljudi.
Nasmiješila se jedva primjetno podigavši usnicu i pogladila kratku kosu dlanom.
— Imaš li ti posao? — pitao sam.
— Aha, pišem bilješke uz mape. Znaš one brošurice koje dobiješ uz mape? S
opisima raznih četvrti i brojem stanovnika i gradskim znamenitostima. Tu imate
tu-i-tu planinarsku stazu, a tu takvu-i-takvu legendu, ili neki zanimljiv cvijet ili
pticu. Ja pišem te tekstove. Užasno je lako! Gotovo je za tren oka. Za samo jedan
dan što nađem podatke u knjižnici mogu napisati cijelu knjižicu. Samo treba
svladati nekoliko tajni i počneš dobivati svakakve poslove.
— Kakvih tajni?
— Recimo, ubaciš nešto što nitko drugi nije napisao, i ljudi iz tvrtke za mape
misle da si mali genijalac, pa ti pošalju još posla. Ne mora biti ništa veliko, neka
sitnica. Recimo, kad su u nekoj dolini izgradili branu, voda je prekrila selo, ali i
dalje svakog proljeda s juga dolaze ptice koje se mogu vidjeti kako nadlijedu
jezero. Ubaciš jednu takvu epizodicu i ljudi se oduševe, jer je tako slikovita i
sentimentalna. Prosječni honorarac ne gnjavi se s takvim stvarima, ali ja od
onoga što pišem mogu dobro zaraditi.
— Da, ali moraš nadi takve "epizode".
— Točno — rekla je Midori nakrivivši glavu. — Ali ako ih tražiš, obično ih i nađeš.
A ako ih ne tražiš, uvijek možeš izmisliti nešto bezopasno.
-Aha!
— Mir — rekla je Midori.
Rekla je da je zanima moj dom, pa sam joj ispričao uobičajene priče o dizanju
zastave i Smeđekošuljaševoj jutarnjoj gimnastici. Smeđekošuljaš je posebno
nasmijao Midori, kao, uostalom, i sve druge. Rekla je da bi bilo zabavno obidi
dom. Nema tamo ničega zabavnog, rekao sam joj — Samo nekoliko stotina dečki
u zama-zanim sobama koji piju i drkaju.
— To uključuje i tebe?
— Uključuje svakog muškarca na licu Zemlje — objasnio sam. — Cure imaju
menstruaciju a dečki drkaju. Svi.
— Čak i oni s curama? Mislim, seksualnim partnericama.
— To s tim nema veze. Student s Keia11, moj susjed, drka prije svakog spoja.
Kaže da ga to opušta.
— Ja ne znam baš puno o tome. Dugo sam bila u ženskoj školi.
— A ženske revije u to ne ulaze.
— Nikako! — rekla je, smijudi se. — Uglavnom, Vatanabe, imaš li malo vremena
u nedjelju? Jesi li slobodan?
— Slobodan sam svake nedjelje. Bar do šest. Onda idem raditi.
— Dođi me posjetiti. U Knjižaru Kobajaši. Knjižara de biti zatvorena, ali moram
tamo biti sama cijeli dan. Čekam važan telefonski poziv. Jesi li za ručak? Skuhat
du ti nešto.
— To bi bilo lijepo — rekao sam.
Midori je istrgnula list iz bilježnice i detaljno mi nacrtala kako dodi do njezine
kude. Crvenom olovkom ucrtala je veliko X na mjestu kude.
— Ne možeš promašiti. Ima velik natpis "Knjižara Kobajaši". Dođi u podne. Ručak
de biti gotov.
Zahvalio sam joj i stavio kartu u džep. — Moram se vratiti na kampus — rekao
sam. — Njemački mi počinje u dva. — Midori je rekla da nekamo mora idi i sjela
na vlak iz Jotsuje.
U nedjelju sam ustao u devet, obrijao se, oprao rublje i objesio odjedu na krov.
Dan je bio prekrasan. U zraku se osjedao miris jeseni. Po dvorištu su se razletjeli
crveni vilini konjici, a za njima su jurila djeca iz susjedstva, zamahujudi mrežama.
Kako nije bilo vjetra, zastava Izlazedeg sunca mlitavo je visjela na motki. Obukao
sam svježe izglačanu košulju i iz doma krenuo pješice na tramvajsku postaju.
Studentska četvrt nedjeljom prijepodne: ulice prazne, praktički puste, vedina
dudana zatvorena. Ono malo zvukova odjekivali su posebnom jasnodom. Neka
djevojka u klompama tapkala je asfaltnim kolnikom, a kraj kudice na tramvajskoj
postaji četvero-petero djece gađali su kamenjem niz poredanih praznih konzervi.
Cvjedarnica je bila otvorena, pa sam ušao i kupio sunovrate. Sunovrati u jesen:
čudno. Ali uvijek mi se sviđao taj cvijet.
Tri stare žene bile su jedini putnici u tramvaju tog nedjeljnog jutra. Sve su gledale
mene i moje cvijede. Jedna mi se nasmiješila. Uzvratio sam joj osmijeh. Sjeo sam
na stražnje sjedalo i gledao kako kraj prozora promiču stare kude. Tramvaj
gotovo da se doticao njihovih nadnesenih streha. Na gornjoj terasi jedne kude
bilo je deset stabljika rajčice u loncima, a kraj njih se na suncu ispružila velika
crna mačka. U vrtu druge kude djevojčica je puhala balone od sapunice. Odnekle
je dopirala pjesma Ajumi Išide12, čak i miris currvja koji se negdje kuhao.
Tramvaj je vijugao kroz taj privatni svijet stražnjih dvorišta. Usput je na
postajama ušlo još nešto putnika, ali tri starice i dalje su usrdno o nečemu
razgovarale, okrenute jedna drugoj.
Sišao sam blizu postaje Otsuka i slijedio Midorinu mapu krenuvši širokom ulicom
u kojoj se nije imalo bogznašto vidjeti. Nijednom od dudana kraj kojih sam
prolazio, činilo se, ne ide baš dobro, bududi da su se smjestili u starim zgradama
sa sumornim interijerima, a na nekima od natpisa slova su ved izblijedjela. Sudedi
prema starosti i stilu gradnje, ovaj dio bio je pošteđen tijekom ratnih
bombardiranja, i cijeli blokovi ostali su netaknuti. Neka mjesta bila su potpuno
novoizgrađena, ali gotovo sve je bilo prošireno ili na mjestima popravljano, i
upravo ti dodaci uglavnom su izgledali otrcanije nego stare zgrade.
U cijelom naselju vladalo je ozračje iz kojega se dalo naslutiti da su vedini
prvobitnih stanara dosadili auti, prljav zrak, buka i visoke stanarine, pa su se
preselili u predgrađe, a ostali su samo jeftini stanovi, poslovni apartmani, dudani
koji se nisu mogli prodati i nekolicina tvrdoglavih ljudi koji nisu dali staru
obiteljsku imovinu. Sve je djelovalo mutno i musavo, kao umotano u suma-glicu
ispušnih plinova.
Nakon deset minuta hoda ovom ulicom stigao sam do benzinske postaje na uglu,
gdje sam skrenuo desno u blok prodavaonica, usred kojega je visio natpis
Knjižare Kobajaši. Istina, nije bila velika, ali ni tako malena kako sam iz Midorina
opisa pomislio. Bila je to obična kvartovska knjižara, ista onakva u kakvu sam i
sam
trčao na dan kad bi izlazio strip za dečke. Dok sam stajao pred njom, obuzelo me
nostalgično raspoloženje.
Cijelo pročelje bilo je zatvoreno velikom metalnom roletom na kojoj je bio oglas
za časopis: "tjedni bunšun kupite ovdje svakog četvrtka". Do podneva sam imao
još petnaest minuta, ali nisam htio ubijati vrijeme lutajudi naseljem s buketom
sunovrata, pa sam pozvonio na zvono kraj rolete i odmaknuo se nekoliko koraka
unatrag da pričekam. Petnaest sekunda nitko nije odgovarao, i baš sam sa sobom
raspravljao trebam li opet pozvoniti kad sam čuo kako se iznad mene uz štropot
otvara prozor. Pogledao sam gore i vidio Midori kako se naginje van i maše.
— Uđi — povikala je. — Podigni roletu.
— Je li u redu? Malo sam uranio — doviknuo sam joj.
— Nema problema. Dođi gore. Zauzeta sam u kuhinji. — Zatvorila je prozor.
Roleta je užasno strugala dok sam je dizao pola metra od zemlje, provlačio se
ispod i opet spuštao. U knjižari je bilo mračno kao u rogu. Uspio sam nekako
napipati put do stražnjeg stubišta, spotičudi se o uvezane hrpe časopisa.
Odriješio sam cipele i popeo se stubama do stambenog prostora. Unutrašnjost
kude bila je mračna i sumorna. Stube su vodile u jednostavan dnevni boravak s
kaučem i naslonjačima. Bila je to mala soba, a kroz prozor je dopiralo slabo
svjetlo, što me podsjetilo na stare poljske filmove. Slijeva je bilo nekakvo
spremište i vrata koja kao da su vodila u kupaonicu. Morao sam se oprezno
popeti strmim stubištem da dođem na drugi kat, ali kad sam tamo stigao, bilo je
toliko svjetlije nego na prvom da sam osjetio veliko olakšanje.
— Tu sam — začuo sam Midorin glas. Nadesno od stuba bilo je nešto nalik na
blagovaonicu, a iza nje kuhinja. Sama kuda bila je stara, ali kuhinja kao da je
nedavno bila obnovljena i opremljena novim elementima sa sjajnim, blistavim
sudoperom i slavinama. Midori je spremala jelo. U loncu se nešto krčkalo, a zrak
je bio zasiden mirisom ribe s roštilja.
— U hladnjaku ima piva — rekla je bacivši pogled u mom
pravcu. — Sjedni dok ja završim. — Uzeo sam konzervu i sjeo za kuhinjski stol.
Pivo je bilo hladno kao da je u hladnjaku stajalo dobar dio godine. Na stolu je bila
malena bijela pepeljara, novine i dozica za sojin umak. Bili su tu i notes i olovka, s
telefonskim brojem i nekim brojkama koji su očito bili izračuni za kupnju.
— Trebala bih završiti za deset minuta — rekla je. — Možeš izdržati?
— Naravno da mogu — rekao sam ja.
— Onda se nabrusi. Spremila sam svašta.
Pijuckao sam pivo i gledao Midori dok je kuhala leđima okrenuta meni. Radila je
brzim, žustrim pokretima, odjednom obavijajudi ni manje ni više nego četiri
kuharske procedure. Najprije je kušala jelo na pari, a ved idude sekunde bila je
kraj daske, rezuckajudi, onda je nešto izvadila iz hladnjaka i istresla u zdjelu, a
prije nego sam se snašao ved je oprala lonac koji je upotrijebila. Otraga je
podsjedala na indijskog udaraljkaša - zazvoni u zvono, lupni o blok, udri u bivolju
kost, svaki pokret bio joj je precizan i ekonomičan, savršeno odmjeren.
Zadivljeno sam je gledao.
— Reci ako ti što mogu pomodi — rekao sam, za svaki slučaj.
— Ne treba — rekla je Midori nasmiješivši se prema meni. — Navikla sam sve
obaviti sama. — Na sebi je imala uske plave
traperice i tamno modru majicu kratkih rukava. Gotovo cijela leđa majice
pokrivao je znak Apple Recordsa. Imala je iznimno uske bokove, kao da je nekako
preskočila pubertet u kojemu se bokovi zaobljuju, i zbog toga je izgledala mnogo
muškobanjastije nego vedina cura u uskim trapericama. Na svjetlu koje je
dopiralo iz kuhinje obrisi njezina stasa djelovali su nekako nejasno.
— Stvarno nisi morala spremati takvu gozbu — rekao sam.
— Nije gozba — odgovorila je Midori ne okrenuvši se prema meni. — Jučer
nisam imala vremena idi u pravu kupnju. Sad sam samo smiješala ono što sam
imala u hladnjaku. Stvarno, ne brini se. Osim toga, mi Kobajašiji imamo obiteljsku
tradiciju da lijepo dočekamo goste. Ne znam zašto, ali mi volimo primati goste.
To je urođeno: kao neka bolest. Ne da smo nešto posebno ljubazni
niti nas ljudi vole ili nešto tako, ali ako netko dođe, moramo ga dobro ugostiti, po
svaku cijenu. Svi imamo istu tu manu, bilo to dobro ili loše. Evo, uzmi na primjer
mog oca. Jedva da ikad išta popije, ali kuda je uvijek puna alkohola. Zašto? Da se
ima što poslužiti gostima! Zato se ne srami: pij koliko god piva hodeš.
— Hvala — rekao sam.
Najednom mi je sinulo da sam sunovrate ostavio dolje. Odložio sam ih dok sam
odvezivao cipele. Vratio sam se dolje i našao deset jarkih cvjetova kako leže u
tmini. Midori je iz ormarida uzela visoku, tanku čašu i u nju rasporedila cvijede.
— Obožavam sunovrate — rekla je Midori. — Jednom sam na školskom
natjecanju pjevala Sedam sunovrata. Znaš tu pjesmu?
— Naravno.
— Imali smo folklornu skupinu. Ja sam svirala gitaru.
Dok je servirala hranu na tanjure, pjevušila je Sedam sunovrata.
Midori je kuhala mnogo bolje nego što sam očekivao: bio je to nevjerojatan izbor
pohanih, ukiseljenih, kuhanih i pečenih jela s jajima, skušom, svježim lisnatim
povrdem, plavim patlidžanom, gljivama, rotkvicama i sezamovim sjemenkama,
spravljenih u profinjenom stilu Kjota.
— Ovo je super — rekao sam punih usta.
— Dobro, a sad mi reci istinu — rekla je Midori. — Nisi očekivao da du tako
dobro kuhati, zar ne - sudedi prema mome izgledu?
— Pa i nisam — rekao sam iskreno.
— Ti si iz regije Kansai, pa voliš ovakve blaže okuse, zar ne?
— Nemoj mi redi da si posebno zbog mene mijenjala svoj način kuhanja?
— Ne budi smiješan! Ne bih se baš toliko trudila. Ne, mi uvijek ovako jedemo.
— Dakle tvoja mama - ili tata - je iz Kansaija?
— Ne. Tata mi je rođen u Tokiju, a mama je iz Fukušime. Nitko od mojih rođaka
nije iz Kansaija. Svi smo iz Tokija ili sjevernog Kanta.
— Ne razumijem — rekao sam. — Kako onda znaš kuhati sto-posto autentična
kansajska jela? Netko te naučio?
— Pa, duga je to priča — rekla je, jedudi komad pečenog jaja. — Mama je mrzila
sve kudne poslove i gotovo nikad ništa nije kuhala. I uvijek smo morali misliti na
posao, pa je uvijek bilo "Danas imamo toliko posla, naručit demo dostavu", ili
"Idemo samo kupiti krokete kod mesara", i tako dalje. To sam mrzila još kao
mala, skuhali bismo veliki lonac currvja i onda ga jeli tri dana. I tako sam jednoga
dana - bila sam u petom razredu - odlučila da du ja kuhati za obitelj, i to propisno.
Otišla sam u veliku Kinoku-niju u Sindžukuu i kupila najvedu, najljepšu kuharicu
koju sam našla, i svladala sam je od korica do korica: kako odabrati dasku za
rezanje, kako oštriti noževe, kako očistiti ribu od kosti, kako izrezati ploške svježe
palamide, sve. Pokazalo se da je autor knjige iz Kansaija, tako da su sva moja jela
u tom stilu.
— Hodeš redi da si sve ovo naučila kuhati iz knjige?!
— Stedjela sam novac i išla jesti u pravim restoranima. Tako sam naučila baratati
začinima. Imam dosta dobru intuiciju. Ali kao logički mislilac ja sam beznadan
slučaj.
— Nevjerojatno je da si sama ovako naučila kuhati, a nisi imala nikoga da ti
pokaže.
— Nije bilo lako — rekla je Midori s uzdahom — odrastati u kudi u kojoj nikoga
nije bilo briga za hranu. Rekla bih im da hodu kupiti noževe i lonce koji nešto
vrijede, a oni mi ne bi htjeli dati novac. "I ovo što sad imamo je dobro", rekli bi,
ali ja sam im rekla da je to suludo, ne možeš očistiti ribu od kosti s onakvim
traljavim noževima kakve smo mi doma imali, a oni bi onda rekli:
"A koga vraga bi uopde čistila ribu od kosti?" S njima se nije dalo razgovarati.
Stedjela sam džeparac i kupila prave profesionalne noževe, lonce, cjedila i ostalo.
Možeš li ti to povjerovati? Petna-
estogodišnjakinja štedi svaki novčid da bi kupila cjedilo i brus i posude za
tempuru1', a druge cure u školi dobivaju goleme dže-parce i kupuju si divne
haljine i cipele. Zar me ne žališ?
Kimnuo sam, gutajudi žlicu bistre juhe sa svježim listovima džunsaija.
— U šestom razredu morala sam nabaviti pekač za jaja - dugačku usku tavu za
spravi janje jaja a la dašimaki14, ovakva kakva sad jedemo. Kupila sam ga od
novca za koji sam trebala kupiti novi grudnjak. Tri mjeseca živjela sam s jednim
grudnjakom. Možeš li ti to vjerovati? Navečer bih ga oprala, luđački se trudila da
ga osušim, i idudi dan bih ga obukla. A ako se nije dobro osušio, to je bila
tragedija. Nema ničeg tužnijeg nego nositi vlažan grudnjak. Hodala sam okolo a iz
očiju su mi curile suze. Kad samo pomislim da sam se toliko napatila zbog pekača
za jaja!
— Razumijem te — rekao sam smijudi se.
— Znam da ovo ne bih smjela redi, ali zapravo mi je na neki način laknulo kad mi
je mama umrla. Onda sam mogla voditi obiteljski budžet na svoj način. Mogla
sam kupovati što se meni sviđa. Tako da sad imam relativno kompletnu garnituru
kuhinjskog pribora. Tata nema pojma o budžetu.
— Kad ti je mama umrla?
— Prije dvije godine. Od raka. Tumor na mozgu. Godinu i pol je bila u bolnici.
Bilo je grozno. Od početka do kraja je patila. Na kraju je izgubila razum; stalno je
morala biti drogirana, a nije mogla umrijeti, ali na kraju je to praktički bila
eutanazija. To je najgora vrsta smrti - bolesnik je u agoniji, a obitelj živi u paklu.
Potrošili smo i zadnji jen. Hodu redi, davali su joj neke injekcije - bum, bum,
20.000 jena po dozi, i morala je imati danonodnu
njegu. Imala sam toliko posla s njom da nisam mogla učiti, morala sam na godinu
dana odgoditi fakultet. I kao da sve to nije bilo dovoljno... — Zastala je usred
rečenice, spustila štapide i uzdahnula. — Kako smo došli na ovako mračne teme?
— Počelo je s grudnjacima — rekao sam.
— Uglavnom, jedi jaja i razmišljaj o onome što sam ti upravo ispričala — rekla je
Midori s ozbiljnim izrazom na licu.
Pojevši svoj dio zasitio sam se, ali Midori je jela mnogo manje. — Kuhanje mi
upropasti apetit — rekla je. Raspremila je stol, stresla mrvice, donijela kutiju
Maribora, stavila cigaretu u usta i zapalila je šibicom. Uzevši u ruke čašu sa
sunovratima, neko je vrijeme proučavala njihove cvasti.
— Mislim da ih nedu staviti u vazu — rekla je. — Ako ih ostavim ovako, bit de kao
da sam ih ubrala kraj nekog ribnjaka i ubacila u prvo što mi je bilo pri ruci.
— Ja ih i jesam ubrao kraj ribnjaka kod postaje Otsuka — rekao
sam.
Zakikotala se. — Zbilja si čudak. Šališ se, a lice ti je smrtno ozbiljno.
Oslonivši se bradom na ruku, popušila je pola cigarete, a onda ju je zgnječila u
pepeljari. Protrljala je oči kao da je pecka dim.
— Cure bi trebale biti malo elegantnije kad gase cigarete. Ti si to napravila kao
drvosječa. Ne smiješ je tako gnječiti u pepeljari, nego je lagano pritisneš oko
rubova pepela. Onda se nede sva iskriviti. I cure nikad ne bi smjele puhati dim
kroz nos. A vedina cura ne bi govorila kako su isti grudnjak nosile tri mjeseca dok
nasamo jedu s muškarcem.
— Ja jesam drvosječa — rekla je Midori, češudi se kraj nosa. — Nikad ne
uspijevam biti šik. Katkad pokušam iz vica, ali nikako
mi ne ide. Imaš li još kakvu kritiku za mene?
— Cure ne puše Marlboro — rekao sam.
— Zašto ne bi? Sve imaju jednako gadan okus. — Počela je prevrtati crvenu
kutiju Maribora po rukama. — Počela sam pušiti prošli mjesec. Nije da sam
umirala od želje za duhanom ili tako nešto. Samo mi je došlo.
— A zašto? — pitao sam.
Skupila je ruke i položila ih na stol, te se zamislila. — Zašto ne? Ti ne pušiš?
— Prestao sam u lipnju — rekao sam.
— Kako to?
— Bila mi je gnjavaža. Mrzim kad ostanem bez duhana usred nodi. Ne volim da
me nešto tako kontrolira.
— Ti jasno znaš što voliš a što ne voliš — rekla je.
— Možda — rekao sam. — Možda zato ljudi ne vole mene. Nikad i nisu.
— To je zato što ti to pokazuješ — rekla je. — Svima jasno daješ do znanja da ti
je svejedno vole li te ljudi ili ne. To neke ljuti.
— Govorila je gotovo mumljajudi, s bradom u ruci. — Ali ja volim razgovarati s
tobom. Ti tako neobično govoriš. "Ne volim da me nešto tako kontrolira."
Pomogao sam joj da opere suđe. Stojedi kraj nje, brisao sam ono što je prala i sve
slagao na radnu plohu.
— Onda — rekao sam — obitelj ti je danas izašla?
— Mama je u grobu. Umrla je prije dvije godine.
— Da, taj dio sam čuo.
— Sestra mi je otišla na spoj sa zaručnikom. Vjerojatno se voze. Dečko joj radi za
neku automobilsku tvrtku. Obožava aute. Ja ne obožavam aute.
Midori je zašutjela i nastavila s pranjem. I ja sam zašutio i nastavio s brisanjem.
— A imam i oca — rekla je nakon nekog vremena.
— Dobro — rekao sam.
— On je u lipnju prošle godine otišao u Urugvaj i otada je ondje.
— Urugvaj?! Zašto u Urugvaj?
— Razmišljao je da se tamo preseli, vjerovao ili ne. Neki njegov stari kolega iz
vojske ondje ima farmu. I tako moj otac iz vedra neba objavi da ide i on, da ga
ondje čekaju nesludene mogudnosti, sjedne na avion, i to je to. Dale smo sve od
sebe da ga odgovorimo, kao: "Zašto bi išao na takvo mjesto? Ne govoriš jezik,
jedva
da si ikad bio izvan Tokija." Ali nije slušao. Bio mu je strašan šok kad je izgubio
mamu. Hodu redi, kao da je malo skrenuo. Toliko ju je volio. Stvarno.
Na to nisam baš imao što odgovoriti. Zurio sam u Midori otvorenih usta.
— Što misliš, što je rekao sestri i meni kad je mama umrla? "Mnogo bih više
volio da sam izgubio vas dvije nego nju." Mene
je to ostavilo bez daha. Nisam mogla redi jednu riječ. Razumiješ? Takva stvar se
ne govori. OK, izgubio je ženu koju je volio, svoju životnu partnericu. Ja
razumijem tu bol, tugu, jad. Žalim ga. Ali ne možeš redi kderima koje si začeo:
"Trebale ste vi umrijeti umjesto nje." Hodu redi, to je prestrašno. Zar se ne
slažeš?
— Da, vidim što hodeš redi.
— Ta rana nikad nede zacijeliti — rekla je, odmahujudi glavom. — Ali u mojoj
obitelji svi su malo drukčiji. Svi smo pomalo čudaci.
— I meni se čini — rekao sam.
— Pa ipak, divno je kad se dvoje ljudi vole, zar ne? Hodu redi, kad čovjek toliko
voli svoju ženu da može kderima redi da su one trebale umrijeti umjesto nje...!
— Možda, sad kad tako kažeš.
— A onda nas ostavi same i pobjegne u Urugvaj.
Nisam ništa odgovorio, nego sam obrisao još jednu posudu. Na kraju je Midori
sve složila natrag u ormarid.
— A je li ti se otac javljao? — pitao sam.
— Jednom razglednicom. U ožujku. I što je napisao? "Ovdje je vrude" ili "Vode
nije ukusno kao što sam očekivao". Takve stvari. Mislim, daj molim te! Jednu
glupu sliku magarca! Potpuno je prošvikao! Nije napisao čak ni je li se sastao s
tim tipom - tim svojim prijateljem, ili što mu je ved. Doduše, pred kraj je dodao
da de kad se sredi poslati po mene i sestru, ali odonda ni riječi. I nikad nam ne
odgovara na pisma.
— Što bi učinila kad bi ti otac rekao "Dođi u Urugvaj"?
— Otišla bih bar da malo vidim kako je. Možda bi bilo zabavno. Sestra kaže da bi
ona apsolutno odbila. Ne podnosi prljave stvari i prljava mjesta.
— A Urugvaj je prljav?
— Tko to zna? Ona misli da jest. Kao, ceste su pune magaredih govana i sve vrvi
od muha, zahodi ne rade, a posvuda plaze gušteri i škorpioni. Možda je gledala
neki takav film. Ne trpi ni muhe. Njoj je samo do vožnje kroz slikovite krajolike u
skupim autima.
— Nije valjda.
— Hodu redi, što fali Urugvaju? Ja bih išla.
— A tko vodi knjižaru?
— Sestra, ali to joj je grozno. Imamo strica u susjedstvu, on pomaže i vrši
isporuke. I ja pomognem kad imam vremena. Knjižara nije neka robija, pa se
snalazimo. Ako nam postane preteško, prodat demo je.
— Voliš li oca?
Midori je odmahnula glavom. — Ne baš.
— Zašto bi onda pošla za njim u Urugvaj?
— Vjerujem u njega.
— Vjeruješ u njega?
— Aha, nisam baš luda za njim, ali vjerujem u njega. Kako da ne vjerujem u
čovjeka koji ostavi kudu, djecu, posao, i ode u Urugvaj zbog šoka što je izgubio
ženu? Razumiješ što hodu redi?
Uzdahnuo sam. — Recimo, ali ne baš.
Midori se nasmijala i potapšala me po leđima. — Nema veze — rekla je. — Zbilja
nije važno.
Tog nedjeljnog popodneva dogodila se sva sila čudnih stvari. Blizu Midorine kude
izbio je požar, a kad smo se penjali na tredi kat da gledamo, pao je nekakav
poljubac. Zvuči glupo kada to tako kažem, ali tako je ispalo.
Nakon ručka pili smo kavu i razgovarali o fakultetu, a onda smo začuli sirene.
Postajale su sve glasnije, a i brojnije. Kraj
knjižare je protrčalo mnogo ljudi, neki su nešto vikali. Midori je otišla u sobu koja
gleda na ulicu, otvorila prozor i pogledala dolje. — Čekaj tu minutu — rekla je i
nestala; zatim sam začuo topot nogu koje su se penjale stubama.
Sjedio sam, pio kavu i pokušavao se sjetiti gdje je Urugvaj. Da vidimo, Brazil je tu,
Venezuela tu, a Kolumbija negdje ovamo, ali nisam se mogao sjetiti gdje je točno
Urugvaj. Nekoliko minuta kasnije Midori je sišla i rekla mi da brzo dođem s njom.
Slijedio sam je do kraja hodnika i popeo se strmim, uskim stubištem do drvene
terase s motkama za veš od bambusa. Terasa je bila viša od vedine okolnih
krovova, i s nje se pružao dobar pogled na cijelo susjedstvo. Tri ili četiri kude
dalje dizali su se golemi oblaci crnog dima, i s povjetarcem plovili prema glavnoj
ulici. Zrak je bio pun mirisa paljevine.
— To gori kod Sakamota — rekla je Midori, naginjudi se na ogradu. — Izrađivali
su tradicionalne okvire za vrata i slično. Ali nedavno su zatvorili biznis.
Nagnuo sam se preko ograde i upeo da vidim što se događa. Pogled na vatru
zaklanjala nam je neka trokatnica, ali činilo nam se da požar gase tri-četiri
vatrogasna vozila. U usku uličicu u kojoj je gorjela kuda moglo se ugurati samo
dva, a ostala su stajala na glavnoj ulici. Kako to ved biva, sve je bilo puno
zablenutih promatrača.
— Hej, možda bi trebala skupiti sve dragocjenosti i spremiti se za evakuaciju —
rekao sam Midori. — Vjetar sad puše u drugom smjeru, ali svaki čas se može
okrenuti, a blizu ti je benzinska postaja. Pomodi du ti da sve spakiraš.
— Kakve dragocjenosti? — rekla je Midori.
— Pa, sigurno imaš nešto što želiš spasiti - bankovne knjige, pečate, pravne
dokumente, takve stvari. Gotovinu iz pričuve.
— Nikako. Nedu pobjedi.
— Ni ako se kuda zapali?
— Čuo si me. Neka umrem.
Pogledao sam je u oči; gledala je ravno u mene. Nisam mogao
odrediti je li ozbiljna ili se šali. Neko vrijeme tako smo se gledali, i ubrzo sam se
prestao brinuti.
— Dobro — rekao sam. — Shvatio sam. Ostat du s tobom.
— Umrijet deš sa mnom? — pitala me Midori blistavih očiju.
— Nema šanse — rekao sam. — Pobjedi du ako postane opasno. Ako ti se umire,
umri sama.
— Gade bezosjedajni!
— Nedu umrijeti s tobom samo zato što si mi skuhala ručak. No da je bila
večera...
— Okej... Dobro, ostanimo tu pa demo malo gledati. Možemo pjevati pjesme. A
ako se dogodi nešto loše, onda demo o tome razmišljati.
— Pjevati pjesme?
Midori je odozdo donijela dva podna jastuka, četiri konzerve piva i gitaru. Pili
smo i gledali kako se diže crni dim. Ona je pre-birala po gitari i pjevala. Pitao sam
je ne misli li da bi to moglo naljutiti susjede. Piti pivo i pjevati dok s gornje terase
gledaš kako u susjedstvu nešto gori - to mi se nije činilo baš najpohvalnijim
ponašanjem.
— Ma pusti to — rekla je. — Mi se nikad ne brinemo što susjedi misle.
Otpjevala je nekoliko narodnih pjesama koje je izvodila sa svojom grupom. Teško
bih mogao redi da je bila dobra, ali činilo se da uživa u muziciranju. Prošla je sve
stare standarde - Lemon Tree, Puff (The Mdgic Dragon), Five Hundred Miles,
Where Have Ali the Flowers Gone?, Michael, Row the Boat Ashore. Isprva me
pokušavala nagovoriti da pjevam bas pratnju, ali bio sam tako loš da je odustala i
dalje pjevala sama, za svoj gust. Ja sam se bacio na ispijanje pive i slušao je kako
pjeva, te motrio vatru. Nekoliko puta se rasplamsavala i zamirala. Ljudi su
galamili i izdavali naredbe. Novinarski helikopter kloparao nam je nad glavama,
fotografirao i onda odletio. Brinuo sam se da bismo i mi mogli biti na slici.
Policajac je kroz razglas vikao da se promatrači odmaknu. Neko dijete plakalo je i
tražilo mamu. Negdje se raspršio staklo. Ubrzo
je vjetar počeo nepredvidljivo mijenjati smjer, bijele ljuskice pepela počele su nas
zasipati iz zraka, ali Midori je i dalje pijuckala i pjevala. Nakon što je prešla sve
pjesme koje je znala, otpjevala je nekakvu čudnu, za koju je rekla da ju je
napisala sama:
Skuhala bih ti juhu,
AV lonca nemam ja. Isplela bih ti šal,
AV vune nemam ja. Pisala bih ti pjesmu,
AV olovke nemam ja.
— Zove, se Nemam ništa — izvijestila me Midori. Pjesma je bila zbilja grozna,
kako riječi, tako i melodija.
Slušao sam tu glazbenu papazjaniju i razmišljao da de kudu raz-nijeti eksplozija
ako se zapali benzinska postaja. Kad se umorila od pjevanja, Midori je spustila
gitaru i klonula na moje rame, kao mačka na suncu.
— Kako ti se svidjela moja pjesma? — pitala je.
Oprezno sam odgovorio — Jedinstvena je, originalna i vrlo dobro oslikava tvoju
osobnost.
— Hvala — rekla je. — Tema je da nemam ništa.
— Da, to sam i mislio.
— Znaš — rekla je — kad mi je mama umrla...
— Da?
— Nisam bila nimalo tužna.
— Joj.
— A nisam bila tužna ni kad mi je tata otišao.
— Stvarno?
— Istina je. Zar nisam grozna? Bez srca?
— Sigurno imaš razloga za to.
— Razloga. Hmm. U ovoj kudi situacija je bila prilično komplicirana. Ali uvijek
sam mislila, hodu redi, to su moji mama i tata, naravno da bih bila tužna kad bi
umrli ili kad ih nikad više ne
bih vidjela. Ali nije tako bilo. Ništa nisam osjedala. Ni tugu, ni usamljenost. Jedva
da ih se ikad sjetim. Ali tu i tamo ih sanjam. Katkad me mama bijesno gleda iz
mraka i optužuje me da sam sretna što je umrla. Ali ja nisam sretna što je umrla.
Samo nisam jako tužna. A iskreno rečeno, nisam prolila ni jednu jedinu suzu. A
kad mi je mačka uginula plakala sam cijelu nod, kad sam bila mala.
Odakle toliko dima, pitao sam se. Plamen nisam vidio, a vatra kao da se nije
širila. Samo se taj stup dima vijugavo dizao u nebo. Sto li tako dugo gori?
— Ali nisam samo ja kriva — nastavila je Midori. — Istina je da sam po prirodi
malo hladna. To priznajem. Ali da su me oni -tata i mama - malo više voljeli, i ja
bih bila u stanju imati dublje osjedaje - osjedati, recimo, pravu tugu.
— Misliš da nisi dobila dovoljno ljubavi?
Nakrivila je glavu i pogledala me. Onda je kratko, odsječno kimnula. — Negdje
između "ne dovoljno" i "nimalo". Uvijek sam bila gladna ljubavi. Bar jednom, bar
jednom sam htjela saznati kako je to kada dobiješ koliko ti treba - kad ti daju
toliko ljubavi da više ne možeš primiti. Bar jednom. Ali nikad mi je nisu dali.
Nikad, nijednom. Kad bih im se pokušala sklupčati u krilo da ih nešto zamolim,
odgurnuli bi me i izderali se na mene. "Ne! Preskupo je!" Samo sam to slušala.
Tako da sam odlučila kako du nadi nekoga tko de me bezuvjetno voljeti 365 dana
godišnje. Tada sam još bila u osnovnoj školi, ali odlučila sam to za sva vremena.
— Uau — rekao sam. — I je li ti se potraga isplatila?
— Tu nastupaju teškode — rekla je Midori. Neko je vrijeme gledala dim kako se
diže i razmišljala. — Valjda sam toliko dugo čekala na ljubav da sada tražim
savršenstvo. Zato je teško.
— Čekati savršenu ljubav?
— Ne, čak i ja znam da to ne postoji. Ja tražim sebičnost. Savršenu sebičnost.
Recimo, kažem ti da mi se jede kolač s jagodama. I ti prekineš sve što radiš, izjuriš
i kupiš mi ga. I vratiš se sav zadi-
han, klekneš na koljena i pružiš mi kolač s jagodama. A ja kažem da mi se više ne
jede i bacim ga kroz prozor. To ja tražim.
— Nisam siguran da to ima ikakve veze s ljubavlju — rekao sam, malo
zaprepašteno.
— Ima — rekla je. — Ti to samo ne znaš. U životu jedne djevojke ima trenutaka
kad su takve stvari nevjerojatno važne.
— Stvari kao što su bacanje keksa s jagodama kroz prozor?
— Baš tako. A kad ja to učinim, želim da mi se muškarac ispriča. "Sad shvadam,
Midori. Baš sam bio budala! Trebao sam znati da de te prodi želja za keksom s
jagodama. Inteligentan sam i osjedajan kao magarede govno. Da ti se iskupim,
idem ti kupiti nešto drugo. Sto bi htjela? Pjenu od čokolade? Tortu od sira?"
— I onda?
— I onda bih mu ja dala svu ljubav koju zaslužuje zbog onoga što je učinio.
— Meni to zvuči šašavo.
— Pa, meni je to prava ljubav. Ali nitko me ne razumije.
— Midori je malo odmahnula glavom naslonjenom na moje rame.
— Za neke ljude ljubav počinje od nečega sitnog ili luckastog. Od nečega takvog,
ili uopde ne počne.
— Nikad nisam upoznao curu koja razmišlja kao ti.
— To mi mnogi kažu — rekla je, cupkajudi kožicu oko nokta.
— Ali ja jedino tako znam razmišljati. Ozbiljno. Samo ti govorim ono što
vjerujem. Nikad mi nije palo na pamet da razmišljam drukčije od drugih ljudi. Ne
trudim se biti drukčija. Ali kad iskreno nešto kažem, svi misle da se šalim ili da
nešto glumim. Kad se to dogodi, osjedam kako mi je sve užasno teško!
— I dođe ti da pogineš u požaru?
— A, ne, to je drukčije. To je samo pitanje znatiželje.
— Sto? Poginuti u požaru?
— Ne, samo sam htjela vidjeti kako deš reagirati — rekla je Midori. — Ali ne
bojim se smrti. Stvarno. Kao recimo ovdje, jednostavno bi me obavio dim,
onesvijestila bih se i umrla prije
nego što bih išta shvatila. To me uopde ne plaši, u usporedbi s onim kako sam
vidjela da su umrli moja mama i neki rođaci. Svi moji rođaci umiru u mukama od
neke užasne bolesti. To nam je u krvi, valjda. To je uvijek dugačak, dugačak
proces, i na kraju gotovo da se više ne vidi je li ta osoba živa ili mrtva. Ostane
samo bol i patnja.
Midori je zataknula Marlboro između usnica i zapalila.
— Takva me smrt plaši. Sjenka smrti polako, polako nagriza sferu života, i ni ne
snađeš se a ved je sve mračno, ne vidiš, a ljudi oko tebe doživljavaju te kao
mrtvaca, a ne kao živog čov jeka. To mrzim. To ne bih mogla podnijeti.
Za pola sata požar je bio ugašen. Očito su ga uspjeli staviti pod kontrolu i
pobrinuli se da nitko ne strada. Sva su se vatrogasna vozila vratila u bazu osim
jednoga, a gomila se razišla, žamoredi. Jedan policijski automobil ostao je
regulirati promet, a na krovu mu se vrtjela plava svjetiljka. Na obližnjim
rasvjetnim stupovima smjestile su se dvije vrane i promatrale užurbana
događanja ispod sebe.
Iz Midori kao da je istekla sva energija. Klonulo se zagledala u nebo i jedva da je
išta govorila.
— Umorna si? — pitao sam.
— Ne baš — rekla je. — Samo sam si dopustila da se opustim i odlutam. Prvi put
nakon dugo vremena.
Zagledala se u moje oči, i ja u njezine. Zagrlio sam je i poljubio. Ramena su joj se
na časak ukočila, a onda se opustila i na nekoliko sekunda sklopila oči. Rano
jesensko sunce bacalo je sjenu njezinih trepavica na obraz, i vidio sam kako
njihova silueta podrhtava.
Bio je to nježan i blag poljubac, koji nas nije trebao odvesti dalje. Vjerojatno toga
dana ne bih poljubio Midori da nismo proveli popodne na gornjoj terasi, na
suncu, pijudi pivo i promatrajudi požar, a i ona je nesumnjivo osjedala isto to.
Nakon što smo dugo gledali blistave krovove, dim, crvene viline konjice i druge
stvari,
osjetili smo nešto toplo i blisko, i vjerojatno smo oboje, napola svjesno, na neki
način željeli sačuvati to raspoloženje. Bio je to takav poljubac. Ali kao u svakom
poljupcu, i u ovome je postojao element opasnosti.
Prva je progovorila Midori. Uhvatila me za ruku i rekla mi, a to joj je naizgled
pomalo teško palo, da se viđa s nekim. Rekao sam da sam to nasludivao.
— Imaš li ti neku curu koja ti se sviđa? — pitala je.
— Imam — rekao sam.
— Ali nedjeljom si uvijek slobodan, zar ne?
— To je jako komplicirano — rekao sam.
Tada sam shvatio da se kratka čarolija toga ranojesenskog popo-dneva raspršila.
U pet sam rekao da moram na posao i predložio Midori da pođe sa mnom na
užinu. Rekla je da mora ostati kod kude ako zazvoni telefon.
— Mrzim po cijeli dan kod kude čekati poziv. Kada dan provedem sama, osjedam
kao da mi meso malo-pomalo trune - trune
i topi se, i na kraju ostane samo zelena lokvica koju upije zemlja. Ostane samo
moja odjeda. Tako mi je kad cijeli dan čekam u kudi.
— Ja du ti praviti društvo kad idudi put budeš morala čekati poziv — rekao sam.
— Ali samo ako je u ponudu uključen i ručak.
— Odlično — rekla je. — A ja du za desert opet urediti da plane požar.
Midori idudega dana nije došla na predavanje iz Povijesti drame. Poslije sam
otišao u kafeteriju i sam pojeo hladan, bezukusan ručak. Onda sam sjeo na sunce
i promatrao događanja na kampusu. Dvije studentice kraj mene vodile su dug
razgovor, sve vrijeme na nogama. Jedna je na grudi privila teniski reket nježno i s
ljubavlju kao da grli dijete, a druga je držala neke knjige i LP Leonarda Bernsteina.
Obje su bile lijepe i očito su uživale u diskusiji. Iz
pravca studentskog kluba dopirao je zvuk basa koji je vježbao ljestvice. Naokolo
su stajale grupice od četiri-pet studenata koji su baš izražavali svoja trenutačna
mišljenja, smijali se i nešto jedni drugima dovikivali. Na parkiralištu su vozili
skateboarde. Preko parkirališta prešao je neki profesor s kožnatom aktovkom u
ruci, zaobilazedi ih. Na dvorištu je neka studentica pod kacigom klečala na zemlji i
ispisivala krupne znakove na neki natpis, nešto o američkom imperijalizmu koji
prijeti Aziji. Bio je to uobičajen podnevni fakultetski prizor, ali dok sam sjedio i
promatrao ga s ponovno probuđenom pozornošdu, postao sam svjestan nečega.
Svi koje sam vidio pred sobom na svoj su način izgledali sretno. Jesu li zaista bili
sretni ili su tako samo izgledali, to nisam mogao odrediti. Ali izgledali su sretni
tog ugodnog ranog popodneva krajem rujna, i zbog toga sam osjetio neku
osamljenost koja mi je bila nova, kao da sam jedini koji se ne uklapa u tu sredinu.
Kad bolje razmislim, u koju sam se sredinu uklopio posljednjih godina? Posljednja
koje sam se mogao sjetiti bila je dvorana za biljar blizu luke, gdje smo Kizuki i ja
zajedno igrali biljar u duhu pravog prijateljstva. Kizuki je te večeri preminuo, i
otada se između mene i svijeta uvukao hladan, jak vjetar. Taj mladid Kizuki: što
mi je njegovo postojanje značilo? Na to pitanje nisam znao odgovor. Znao sam
samo — i to s posvemašnjom sigurnošdu - da mi je Kizukijeva smrt zauvijek
ukrala jedan dio mladosti. Ali što to znači, i kako de to završiti, to je bilo daleko
izvan moje modi shvadanja.
Dugo sam tako sjedio i gledao kampus i prolaznike, i nadao se, također, da du
vidjeti Midori. Ali nije se pojavila, i kad je završio podnevni odmor, otišao sam u
knjižnicu da se pripremim za predavanje iz njemačkoga.
Te subote popodne Nagasava je došao u moju sobu i predložio da te večeri opet
odemo van. On de mi urediti propusnicu preko nodi. Rekao sam da du idi. Cijeli
tjedan u glavi mi je bila neka čudna zbrka, i bio sam spreman spavati s bilo kim.
Kasno popodne istuširao sam se, obrijao i obukao čistu odjedu -polo majicu i
pamučnu jaknu - a onda smo Nagasava i ja večerali u blagovaonici, pa smo
autobusom otišli u Sindžuku. Malo smo šetali ulicama punim života, a onda smo
otišli u jedan od naših barova i sjeli, čekajudi da se pojavi par kandidatkinja. Cure
su u taj bar uglavnom dolazile u parovima - osim baš te večeri. Bili smo ondje
gotovo dva sata i pijuckali viski-sodu, ali polako da bismo ostali trijezni. Napokon
su za šank sjele dvije simpatične cure, te naručile džus-votku i margaritu.
Nagasava im je odmah prišao, ali rekle su da čekaju svoje dečke. Svejedno smo s
njima ugodno popričali dok im nisu došli mladidi.
Nagasava me odveo da okušamo sredu u drugi bar, maleni lokal u nekakvoj
slijepoj ulici, u kojemu je vedina gostiju ved bila pijana i glasna. Za stolom otraga
sjedile su tri djevojke. Pridružili smo im se i upustili se u kratki razgovor u petero,
i atmosfera je uskoro postala opuštena, ali kad je Nagasava predložio da pođemo
nekamo drugamo na pide, cure su rekle da se moraju vratiti u studentski dom jer
im se uskoro zaključavaju vrata. Toliko o našoj "sredi". Pokušali smo još na
jednome mjestu s istim rezultatom. Iz nekog razloga nikako nismo mogli nadi
cure.
U pola dvanaest Nagasava je odustao. — Oprosti što sam te bez veze vukao
naokolo — rekao je.
— Nema problema — rekao sam. — Vrijedilo je bar vidjeti da i ti katkad imaš loš
dan.
— Možda jednom godišnje — priznao je.
Zapravo, više mi nije bilo do ševe. Dok sam te bučne subotnje večeri lutao
Sindžukuom i promatrao tajanstvenu energiju na-stalu iz mješavine seksa i
alkohola, počeo sam osjedati da je moja vlastita seksualna želja nešto bijedno i
tričavo.
— Sto deš sad, Vatanabe?
— Možda du u non-stop kino — rekao sam. — Sto godina nisam pogledao film.
— Ja onda idem k Hatsumi — rekao je Nagasava. — Ne ljutiš se?
— Jasno da ne — rekao sam. — Zašto bih se ljutio?
— Ako hodeš, mogu te upoznati s curom koja de te pustiti da prespavaš.
— Ma ne, baš mi se gleda film.
— Oprosti — rekao je Nagasava. — Iskupit du ti se za ovo jednom. — I nestao je
u gužvi. Otišao sam u fast food na cheese-burger i kavu da se malo istrijeznim, a
onda sam otišao u neku staru kinodvoranu pogledati Diplomca. Nije mi se baš
jako svidio, ali nisam imao što drugo raditi, pa sam ostao i pogledao ga još
jednom. Kad sam u četiri ujutro izišao iz kina, krenuo sam lutati prohladnim
ulicama Sindžukua, zadubljen u misli.
Kad sam se umorio od šetnje, ušao sam u non-stop kafid i sjeo uz knjigu i šalicu
kave čekati prvi jutarnji vlak. Ubrzo se kafid napunio ljudima koji su kao i ja čekali
prve vlakove. Prišao mi je konobar i uz ispriku pitao smije li staviti još nekoga za
moj stol. Rekao sam da nema problema. Nije mi bilo bitno tko sjedi preko-puta
mene: čitao sam knjigu.
Pokazalo se da su mi se za stolom pridružile dvije djevojke. Činilo mi se da smo
vršnjaci. Nijedna nije bila neka ljepotica, ali nisu bile loše. Obje su bile diskretno
odjevene i našminkane: nipošto tip cure koja u pet ujutro luta Šindžukuom.
Nagađao sam da su slučajno zakasnile na posljednji vlak. Kao da im je odlanulo
što sjede sa mnom: bio sam uredno odjeven, navečer sam se obrijao, i kao kruna
svega zadubio sam se u Čarobni brijeg Thomasa Manna.
Jedna od njih bila je malo krupnija. Bila je odjevena u sivu komandosicu i bijele
traperice, nosila je veliku plastičnu lisnicu, a na ušima je imala velike naušnice u
obliku školjke. Prijateljica joj je bila sitna cura s naočalama. Ona je imala plavi
džemper na kopčanje preko karirane košulje, i prsten s tirkizom. Manja je stalno
skidala naočale i prstima trljala oči.
Obje djevojke naručile su kavu s mlijekom i kolač, i dugo su to konzumirale jer su
bile zadubljene u, kako se činilo, neku povjerljivu i ozbiljnu diskusiju. Krupna
djevojka nekoliko je puna na-
krivila glavu, a mala je jednako često odmahivala svojom. Nisam razabirao što
govore jer je iz stereouređaja glasno svirao Marvin Gaye ili Bee Gees ili nešto
slično, ali činilo se da je niska cura ljuta ili uzrujana, a krupna ju je tješila.
Naizmjence sam iščitavao pasuse u knjizi i pogledavao u njihovu smjeru.
Čvrsto stisnuvši torbicu na grudi, manja djevojka je otišla u zahod, a njena
prijateljica mi se u tom času obratila.
— Oprosti što ometam, ali znaš li možda za neki bar tu blizu koji još služi pida?
Zatečen, odložio sam knjigu i upitao — Poslije pet ujutro?
— Da...
— Ako mene pitaš, u 5.20 ujutro vedina ljudi ide doma da se otrijezni i legne.
— Da, znam — rekla je, malo posramljeno — ali moja prijateljica kaže da mora
nešto popiti. Važno je.
— Onda ti nema druge nego da odete doma i nešto popijete.
— Ali ja moram uloviti vlak u 7.30 za Nagano.
— Nađite onda automat i neko lijepo mjesto gdje dete sjesti. To je sve što
možete.
— Znam da mnogo tražim, ali bi li pošao s nama? Dvije same cure tako nešto baš
i ne mogu učiniti.
U Sindžukuu sam ved doživio svakakva čudna iskustva, ali nikad me još u 5.20
ujutro dvije nepoznate cure nisu pozvale na pide. Nije mi se gnjavilo s
odbijanjem, a vremena sam imao, pa sam iz obližnjeg automata kupio pune ruke
sakea i grickalica, i tako smo nas troje otišli na prazno parkiralište kraj zapadnog
izlaza iz postaje i održali improviziranu pijanku.
Cure su mi rekle da su se sprijateljile radedi u putničkoj agenciji. Obje su te
godine diplomirale i dobile prvi posao. Manja je imala dečka s kojim se viđala
godinu dana, ali nedavno je otkrila da spava s drugom, i teško je to primila.
Krupnija je sinod trebala otputovati u planine Nagana na bratovo vjenčanje, ali
odlučila je provesti nod s potištenom prijateljicom i sjesti na prvi ekspres vlak u
nedjelju ujutro.
— Žao mi je što kroz to moraš prolaziti — rekao sam sitnijoj
— ali kako si otkrila da ti dečko spava s drugom?
Polako pijuckajudi šake, cura je nogom satirala neki korov.
— Nisam ništa morala shvadati — rekla je. — Otvorila sam vrata i vidjela ga kako
to radi.
— Kad je to bilo?
— Preksinod.
— Nevjerojatno. Vrata su bila otključana?
— Da.
— Zašto ih nije zaključao?
— Kako bih ja to trebala znati?
— Da, kako bi njoj sada trebalo biti? — rekla je krupnija, koja je očito bila
iskreno zabrinuta za prijateljicu. — Kakav joj je to samo šok bio. Zar nije to
grozno?
— Ne bih znao redi — odgovorio sam. — Trebala bi dobro porazgovarati s
dečkom. A onda je pitanje hodeš li mu oprostiti ili ne.
— Nitko ne zna kako mi je — obrecnula se mala, i dalje gazedi travku.
Sa zapada se pojavilo jato vrana i preletjelo preko velike robne kude. Ved je
svanulo. Vlak za Nagano ubrzo je trebao stidi, pa smo ostatak sakea dali
beskudniku na zapadnom izlazu, kupili peronske karte i otišli otpratiti krupniju
curu. Nakon što je vlak nestao iz vida, malena i ja nekako smo završili u obližnjem
hotelu. Nijedno od nas nije baš umiralo od želje da spava s onim drugim, ali bilo
je nekako nužno stvari privesti kraju.
Ja sam se prvi svukao i sjeo u kadu žestoko se bacivši na pivo. Ona je ušla sa
mnom i učinila isto, pa smo se ispružili i tako bez riječi cugali pivo. Ali nikako se
nismo mogli napiti, a ni jednom ni drugom nije se spavalo. Koža joj je bila vrlo
svijetla i glatka, i imala je prekrasne noge. Dao sam joj kompliment za noge, ali
jedva da je progunđala "Hvala".
Ali kad smo legli u krevet, postala je druga osoba. Uzvradala je na najmanji dodir
mojih ruku, izvijala se i stenjala. Kad sam ušao
u nju zarila mi je nokte u leđa, a dok joj se orgazam približavao točno šesnaest
puta uzviknula je ime drugog muškarca. Koncentrirao sam se na brojanje kako
bih odgodio vlastiti orgazam. Onda smo oboje zaspali.
Kad sam se u pola jedan probudio, nje nije bilo. Nisam našao nikakvu poruku.
Jedna strana glave bila mi je neobično otežala od pijenja u tako čudne sate.
Istuširao sam se da se razbudim, obrijao i sjeo u stolac, gol, te stao piti sok iz
boce u hladnjaku i redom razmatrati događaje od prethodne nodi. Svaki prizor
činio mi se nestvarnim i neobično dalekim, kao da ga gledam kroz dva-tri sloja
stakla, ali nije bilo sumnje da mi se sve to dogodilo. Pivske čaše još su bile na
stolu, a kraj umivaonika je ležala upotrijebljena četkica za zube.
Pojeo sam lagani ručak u Sindžukuu i otišao do telefonske govornice da nazovem
Midori Kobajaši, nadajudi se da možda opet sama kod kude čeka telefonski poziv.
Pustio sam da odzvoni petnaest puta, ali nitko se nije javljao. Dvadeset minuta
poslije opet sam pokušao, ali rezultat je bio isti. Onda sam sjeo na autobus i
vratio se u dom. U sandučidu kraj ulaza čekalo me preporučeno pismo. Bilo je od
Naoko.
5
Ova/a ti za pismo, pisala je Naoko.
Obitelj joj ga je poslala ovamo, rekla je. Ono je nipošto nije uznemirilo, nego
veoma razveselilo, a upravo mi se i sama spremala pisati.
Pročitavši samo to, otvorio sam prozor, skinuo jaknu i sjeo na krevet. Iz obližnje
kudice za ptice čuo sam gukanje golubova. Lahor je mreškao zavjese. Držedi
sedam ispisanih listova od Naoko, prepustio sam se beskonačnoj bujici osjedaja.
Osjedao sam se kao da su boje stvarnog svijeta oko mene počele blijedjeti samo
zato što sam pročitao nekoliko njezinih rečenica. Sklopio sam oči i dugo vremena
sređivao misli. A onda, duboko udahnuvši, nastavio sam čitati.
Prošlo je ved gotovo četiri mjeseca otkako sam stigla ovamo, pisala je dalje.
Otada sam mnogo mislila na tebe. Sto više mislim, sve više osjedam da sam
prema tebi bila nepravedna. Vjerojatno sam trebala biti bolja, pravednija osoba i
drukčije se ponijeti prema tebi.
Ovo, međutim, možda nije najnormalniji način promatranja stvari. Cure mojih
godina nikad ne rabe riječ "pravedno".
Običnim mladim curama poput mene uglavnom je svejedno je li nešto pravedno
ili ne. Njima glavno pitanje nije je li nešto pravedno, nego je li ili nije lijepo, ili
hode li ih usrediti. "Pravedno" je muška riječ, da, ali ne mogu se oteti dojmu da je
u ovom trenutku to točno ona riječ koja mi treba. A kako su pitanja ljepote i
srede sada za mene postala tako teški i zamršeni problemi, kako mi se čini,
umjesto toga se držim drugih mjerila - recimo, je li nešto pravedno, pošteno ili
opdenito istinito.
U svakom slučaju, vjerujem da prema tebi nisam bila pravedna i da sam te zbog
toga zavlačila i duboko povrijedila. Međutim, time sam istodobno i sebe zavlačila
i jednako tako duboko povrijedila. To ne kažem kao izliku ili opravdanje, nego
zato što je istina. Ako sam u tebi ostavila ranu, to nije samo tvoja, nego i moja
rana. Zato me, molim te, nemoj mrziti. Ja sam nesavršeno ljudsko bide - mnogo
nesavršenije nego što ti misliš. Upravo zato ne želim da me mrziš. Jer kad bi me
mrzio, onda bih stvarno bila potpuno shrvana. Ja ne mogu postupiti kao ti: ne
mogu se uvudi u svoju ljušturu i čekati da sve to prođe. Ne znam zasigurno da si ti
takav, ali katkad o tebi imam takav dojam. Često ti na tome zavidim, zato sam te
možda toliko i zavlačila.
Ovo je možda previše analitički način gledanja na stvari, zar ne? Terapija koju
ovdje prakticiraju svakako nije previše analitička, ali kad si nekoliko mjeseci pod
tretmanom kao što sam ja, htio ti to ili ne postaješ manje ili više analitički
nastrojen. "Razlog ovome je ovo, a ovo znači ovo, zbog toga i toga." Tako. Ne
mogu odrediti pokušava li takva analiza pojednostavniti svijet ili ga
zakomplicirati.
U svakom slučaju, čini mi se da sam mnogo bliže oporavku nego što sam bila, a i
ljudi mi ovdje govore da je tako. Ovo je prvi put nakon dugo vremena da sam
uspjela sjesti i mirno napisati pismo. Ono koje sam ti napisala u srpnju morala
sam cijediti iz sebe (premda, da ti pravo kažem, i
ne sjedam se više što sam napisala - je li bilo grozno?), ali ovaj put sam vrlo, vrlo
smirena. Čisti zrak, spokoj i izolacija, dnevni raspored životnih aktivnosti,
redovita tjelovježba: to mi je trebalo, čini mi se. Kako je divno modi nekome
napisati pismo! Željeti nekome prenijeti svoje misli, sjesti za svoj stol i uzeti
olovku, ovako pretočiti misli u riječi, to je doista veličanstveno. Naravno, jednom
kad ih uspijem staviti na papir, otkrijem da mogu izraziti samo djelid onoga što
želim redi, ali nema veze. Sretna sam što sam u stanju osjedati da nekome želim
pisati. I tako ti evo pišem. Sad je pola osam navečer, večerala sam i upravo se
okupala. Kuda je tiha, a vani je mrkli mrak. Kroz prozor ne vidim ni jedno svjetlo.
Obično odavde dobro vidim zvijezde, ali ne danas, oblačno je. Ovdje svi mnogo
znaju o zvijezdama, i kažu mi: "To je Djevica" ili "To je Strijelac". Vjerojatno nauče
htjeli-ne htjeli, jer ovdje se jednom kad zađe Sunce nema što raditi. Zato znaju i
tolike stvari o pticama, cvijedu i kukcima. Kad razgovaram s njima, shvatim kolika
sam neznalica bila kad su te stvari u pitanju, što je nekako lijepo.
Ovdje živi sedamdesetak ljudi. Osim njih, osoblja (doktora, sestara, uredskog
osoblja itd.) ima nešto malo više od dvadeset. Ovo je tako prostrano i otvoreno
mjesto da to uopde nisu veliki brojevi. Daleko od toga: bilo bi točnije redi da je
imanje poluprazno. Veliko je i prožeto prirodom, i svi žive tiho - tako tiho da
katkad čovjek ima osjedaj da je ovo normalan, stvarni svijet, ali naravno nije.
Ovdje nam je tako jer živimo po nekakvim pravilima.
Igram tenis i košarku. Košarkaške ekipe sastavljene su od osoblja i (mrzim tu
riječ, ali ne može se izbjedi) pacijenata. No kad se udubim u igru zaboravim tko su
pacijenti, a tko osoblje. To je malo čudno. Znam da de ti ovo zvučati čudno, ali
kad tijekom utakmice pogledam ljude oko sebe, svi mi izgledaju jednako
deformirani.
Jednoga dana rekla sam to doktoru koji je zadužen za moj
slučaj, i rekao mi je da, na neki način, imam pravo, i da nismo tu kako bismo
popravili deformaciju, nego se na nju navikli: da je jedan od naših problema to
što ne možemo prepoznati i prihvatiti vlastite deformitete. Kao što svaki čovjek
ima osebujan način na koji hoda, ljudi također misle, osjedaju i shvadaju na
osebujne načine, i premda ih možda želimo ispraviti, to se ne događa preko nodi,
a ako pokušamo u nečemu silom djelovati, nešto drugo se može pošemeriti.
Naravno, on je to meni vrlo pojednostavljeno objasnio, i to je samo mali dio
naših problema, ali mislim da shvadam što je htio redi. Možda se zbilja nikad ne
možemo u potpunosti prilagoditi svojim deformitetima. Kad ne znamo što činiti s
istinskom boli i patnjom koje izazivaju ti deformiteti, dolazimo ovamo da od njih
pobjegnemo. Dok smo ovdje, uspijevamo živjeti a da ne nanosimo bol drugima
niti oni nama, jer znamo da smo "deformirani". Po tome smo drukčiji od
izvanjskoga svijeta: vedina ljudi živi život nesvjesna svojih deformiteta, dok su u
ovome našem malenom svijetu upravo deformiteti preduvjet. Kao što Indijanci
na glavi nose perje kako bi pokazali kojem plemenu pripadaju, mi iznosimo svoje
deformitete na vidjelo. I živimo tiho, da jedni druge ne povrijedimo.
Osim što se bavimo sportom, svi uzgajamo vode i povrde: rajčice, patlidžane,
krastavce, lubenice, jagode, mladi luk, kupus, daikon rotkvice15, i tako dalje, i
tako dalje. Uzgajamo gotovo sve. Imamo i staklenike. Ovdje ljudi znaju mnogo o
uzgoju voda i povrda, i u to ulažu mnogo energije. Čitaju knjige u toj temi i
pozivaju stručnjake, te od jutra do mraka razgovaraju o odgovarajudem gnojivu,
pripremljenosti zemlje i sličnim stvarima. Zavoljela sam uzgoj voda i povrda.
Fantastično je gledati različito vode i povrde kako svaki dan sve više raste. Jesi li
ikad uzgajao lubenice? Rastu naočigled, kao neke male životinjice.
Svaki dan jedemo svježe ubrano vode i povrde. Naravno,
služe nam i meso i ribu, ali kad živiš ovdje sve ti je manje do takvog jela, jer je
povrde toliko svježe i ukusno. Katkad idemo van skupljati divlje raslinje i gljive.
Imamo stručnjake za to (sad kad razmislim, ovdje je sve puno stručnjaka), koji
nam govore koje biljke treba brati a koje izbjegavati. Zbog svega toga otkako sam
došla dobila sam preko tri kilograma. Kilaža mi je gotovo savršena, zahvaljujudi
tjelovježbi te redovitim i zdravim obrocima.
Kad se ne bavimo poljodjelstvom, čitamo, slušamo glazbu ili pletemo. Nemamo
televiziju ni radio, ali imamo vrlo pristojnu knjižnicu s knjigama i pločama. U
zbirci ploča imamo sve, od Mahlerovih simfonija do Beatlesa, i stalno posuđujem
ploče koje onda slušam u sobi.
Jedini je problem što jednom kada dođeš, više ne želiš otidi - ili se bojiš otidi. Dok
smo ovdje, osjedamo se smireno i spokojno. Naši deformiteti čine se prirodnima.
Mislimo da smo se oporavili. Ali nikad ne možemo biti sigurni da de nas i vanjski
svijet isto tako prihvatiti.
Moj doktor kaže kako je vrijeme da počnem kontaktirati s "ljudima vani" - što
znači s normalnim ljudima u normalnom svijetu. Kada to kaže, ja vidim jedino
tvoje lice. Da ti iskreno kažem, ne želim vidjeti roditelje. Previše se brinu za
mene, pa se oneraspoložim kad ih vidim. Osim toga, neke ti stvari moram
objasniti. Nisam sigurna da ih mogu dobro objasniti, ali to su važne stvari i ne
mogu ih više izbjegavati.
Pa ipak, ne želim te opteredivati. Zbilja nikome ne želim biti na teret. Osjedam da
mi želiš dobro. To me usreduje. U ovom pismu želim ti samo prenijeti tu sredu. Te
tvoje dobre želje vjerojatno su upravo ono što meni sada treba. Molim te,
oprosti mi ako te išta što sam ovdje napisala uznemirilo. Kao što sam ved rekla,
mnogo sam nesavršenija nego što ti misliš.
Katkad se pitam: DA smo se ti i ja sreli pod sasvim normalnim okolnostima, i DA
smo se jedno drugome svidjeli,
što bi se dogodilo? DA SAM JA bila normalna i da si ti bio normalan (što ti
naravno jesi), i da nije bilo Kizukija, što bi se dogodilo? Naravno, to "DA" je puno
preveliko. Jako se trudim bar biti pravedna i poštena. To je sve što sada mogu.
Nadam se da du ti na ovaj način uspjeti prenijeti bar mali dio onoga što osjedam.
Za razliku od običnih bolnica, ovdje imamo slobodne sate posjeta. Ako nazoveš
dan prije, možeš dodi kad god želiš. Možeš čak i jesti sa mnom, a imaš i gdje
prespavati. Molim te, dođi mi u posjet kada ti bude zgodno. Jedva čekam da te
vidim. Prilazem i mapu. Oprosti Što je ovo pismo ispalo tako dugačko.
Pročitao sam Naokino pismo do kraja, a onda još jednom. Nakon toga sišao sam
u prizemlje, kupio Colu iz automata, i pio je dok sam još jednom čitao pismo.
Vratio sam sedam ispisanih stranica u omotnicu i stavio je na stol. Na ružičastoj
omotnici moje ime i adresa bili su ispisani savršenim, sidušnim znakovima koji su
bili tek mrvicu odviše pravilni za jednu djevojku. Sjeo sam za stol i stao
proučavati omotnicu. Adresa pošiljatelja otraga bila je Hostel Ami. Čudno ime.
Nekoliko minuta razmišljao sam o njemu, i zaključio da je ono "ami" sigurno od
francuske riječi "prijatelj".
Nakon što sam stavio pismo u ladicu stola, presvukao sam se i izišao. Bojao sam
se da du ako ostanem blizu pročitavati pismo deset, dvadeset, tko zna koliko
puta? Hodao sam ulicama Tokija te nedjelje bez ikakva cilja, kao što sam to uvijek
činio s Naoko. Lutao sam od ulice do ulice, prisjedajudi se njezina pisma od retka
do retka, i premetao svaku rečenicu po mislima što sam bolje mogao. Kad je
Sunce zašlo, vratio sam se u dom i nazvao međugradsku, Hostel Ami. Javila se
žena na recepciji i pitala me kojim poslom zovem. Pitao sam mogu li sutra
popodne posjetiti Naoko. Ostavio sam ime i ona je rekla da nazovem za pola
sata.
Kad sam nazvao poslije večere, javila mi se ista ta žena. Da, mogu posjetiti
Naoko, rekla je. Zahvalio sam joj, spustio slušalicu,
i u ruksak stavio čistu odjedu i toaletni pribor. Onda sam opet uzeo Čarobni
brijeg, te ga počeo čitati i pijuckati konjak, čekajudi da mi se prispava. No
svejedno nisam zaspao sve do poslije jedan ujutro.
PONEDJELJAK UJUTRO U SEDAM,
čim sam se probudio, umio sam se, obrijao i ne doručkovavši otišao ravno u ured
upravitelja doma da mu kažem kako odlazim na dvodnevno planinarenje. Ved je
bio navikao da u slobodno vrijeme odlazim na krade izlete, pa se nije iznenadio.
Prepunim prigradskim vlakom otišao sam do glavnog kolodvora i kupio kartu za
superbrzi vlak za Kjoto, doslovce uskočivši na prvi Hikari ekspres koji je kretao.
Zadovoljio sam se kavom i sendvičem za doručak i odrijemao sat vremena.
U Kjoto sam stigao nekoliko minuta prije jedanaest. Prema Naokinim uputama
gradskim autobusom odvezao sam se do malenog terminala za sjeverna
predgrađa. Sljededi autobus išao mi je tek u 11.35, kazali su mi, a vozi nešto više
od sata. Kupio sam kartu i otišao u knjižaru preko ceste da kupim mapu. Vrativši
se u čekaonicu, prostudirao sam mapu da vidim mogu li pronadi točnu lokaciju
Hostela Ami. Pokazalo se da je smješten mnogo dublje u planinama nego što sam
zamišljao. Autobus de na svom pohodu prema sjeveru morati prijedi nekoliko
brda, a onda se na kraju slijepog kanjona okrenuti i vratiti u grad. Ja du sidi pred
sam kraj rute. Naoko je rekla da de kraj postaje biti pješačka staza, po kojoj du
nakon dvadeset minuta hoda stidi do Hostela Ami. Nije
ni čudo što je tako tiho i mirno ako se nalazi tako duboko u brdima!
Autobus je krenuo s dvadesetak putnika, uz rijeku Kamo kroz sjeverni dio Kjota.
Gusto načičkane gradske ulice zamijenile su prorijeđene kude, a onda polja i
prazni predjeli. Krovovi od crnih pločica i plastenici privlačili su zrake jesenskog
sunca koje su se zasljepljujude odbijale od njih. Kad je autobus ušao u kanjon,
vozač je počeo okretati upravljač ovamo-onamo pratedi zavoje i okuke na cesti, i
meni je postalo slabo u želucu. Još sam osjedao okus kave koju sam jutros popio.
Kad se broj zavoja počeo smanjivati toliko da mi je postalo malo lakše, autobus je
uronio u sumornu cedrovu šumu. Stabla su po svemu sudedi bila vrlo stara,
izdizala su se visoko nad cestom, zaklanjala sunčevu svjetlost i na sve bacala
mračne sjene. Vjetrid koji je pirkao kroz otvorene prozore autobusa najednom je
postao vrlo hladan, a njegova vlaga šibala je kožu. Cesta kroz dolinu držala se
riječne obale, a kroz drvede je vodila tako dugo da se ved počelo činiti kako je
cijeli svijet zauvijek zakopan u cedrovoj šumi - no u tom trenu šuma je završila, i
našli smo se na otvorenom platou okruženom planinskim vrhovima. Svud oko
nas prostirale su se široke zelene oranice, a rijeka kraj ceste djelovala je bistro i
čisto. U daljini se nazirao tanki končid bijelog dima. U nekim kudama na suncu se
sušilo rublje, a psi su zavijali. Pred svakim gazdinstvom drva za ogrjev bila su
naslagana sve do strehe, a negdje na hrpi obično je ležala mačka. Neko vrijeme
uz cestu su se nizale takve kude, ali nisam vidio ni žive duše.
Takav se raspored u krajoliku ponovio bezbroj puta. Autobus bi ušao u cedrovu
šumu, izronio u selo, a onda opet u šumu. U selima bi ljudi izlazili, ali nitko se nije
ukrcavao. Četrdeset minuta nakon odlaska iz grada autobus je stigao do
planinskog prijevoja s kojega je nadaleko pucao pogled. Vozač je zaustavio
autobus i objavio da demo tu pričekati pet-šest minuta: tko želi može izidi. U
autobusu je sad ostalo samo četvero putnika, uključujudi i mene. Svi smo izišli da
se protegnemo ili zapalimo, promatrajudi
daleko ispod sebe panoramu Kjota. Vozač je otišao na stranu da obavi malu
nuždu. Preplanuli muškarac pedesetih godina koji je ušao u autobus nosedi veliku
kartonsku kutiju vezanu špagom pitao me idem li planinariti. Da ne kompliciram,
odgovorio sam potvrdno.
S drugog kraja prijevoja naišao je drugi autobus i stao kraj našega. Vozač je
izišao, kratko porazgovarao s našim, a onda su se obojica popela natrag u svoje
autobuse. Nas četvero vratili smo se na svoja sjedala, i autobusi su krenuli svaki
na svoju stranu. Nije mi odmah bilo jasno zašto je naš autobus morao čekati onaj
drugi, ali nedaleko odatle niz drugu stranu planine cesta se najednom suzila. Dva
velika autobusa nikad se ne bi mogla mimoidi na cesti, čak je i pri prolasku kraj
običnih automobila iz suprotnog smjera trebalo dosta manevrirati, i uvijek se
jedno ili drugo vozilo moralo ukloniti i uvudi u izbočinu zavoja.
Sela uz cestu sad su bila daleko manja, a obrađene ravne površine još uže.
Planina je bila strmija, a stranice su joj se primaknute prozorima autobusa. Ali
činilo se da nemaju ništa manje pasa nego u ostalim mjestima, pa je prolazak
autobusa izazivao pravo natjecanje u zavijanju.
Kod moje postaje nije bilo ničega - ni kuda, ni polja, samo znak za autobusnu
postaju, potočid i početak planinske staze. Objesio sam ruksak preko ramena i
uputio se puteljkom. Potok je tekao uz lijevu stranu staze, a na desnoj se pružala
šuma bjelogorice. Uspinjao sam se blagom padinom nekih petnaest minuta, a
onda sam stigao do puta koji je vodio u šumu s desne strane; prolaz je bio jedva
dovoljno širok da kroz njega prođe auto. Na natpisu kraj ceste pisalo je: hostel
ami. privatni posjed, prolaz zabranjen.
Na cesti koja je vodila kroz stabla bili su oštro urezani tragovi guma. U šumi bi se
povremeno začuo lepet krila. Zvuk je do mene dopirao neobično jasno, kao da je
pojačan u odnosu na druge šumske glasove. Jednom sam izdaleka začuo nešto
što je sličilo pucnju puške, ali bio je to slab, prigušen zvuk, kao da je prošao kroz
nekoliko filtara.
Na kraju šume naišao sam na bijeli kameni zid. Nije bio viši od mene, a kako na
vrhu nije imao dodatnih zapreka, bilo bi mi ga lako preskočiti. Željezna crna
kapija djelovala je dosta čvrsto, ali bila je širom otvorena, a u stražarnici nije bilo
nikoga. Kraj kapije je stajao isti natpis: hostel ami. privatni posjed, prolaz
zabranjen. Nekoliko sitnica ukazivalo je na to da je stražar do maloprije bio tu: u
pepeljari su bila tri opuška, tu je bila i poluprazna šalica čaja, na polici je stajao
tranzistor, a sat na zidu otkucavao je vrijeme uz trpko tiktakanje. Malo sam
pričekao da se čovjek vrati, ali kad se to nije dogodilo, nekoliko puta sam
pritisnuo nešto što je sličilo zvoncu. Odmah iza kapije bilo je parkiralište. U
njemu je stajao minibus, Land Cruiser s pogonom na sva četiri kotača, te
tamnoplavi Volvo. Na parkiralište je moglo stati tridesetak auta, ali sad su ondje
bila parkirana samo ta tri.
Prošle su dvije-tri minute, a onda se na šumskom puteljku pojavio čuvar u
mornarski modroj odori na žutom biciklu. Bio je to visok čovjek u ranim
šezdesetima, prorijeđene kose. Naslonio je žuti bicikl na stražarsku kudicu i rekao
— Žao mi je što ste morali čekati — ali nije zvučao kao da mu je žao. Na
blatobranu bicikla bijelom je bojom bio napisan broj 32. Kad sam mu rekao ime,
podigao je slušalicu i dvaput ga ponovio nekome s druge strane, odgovorio "Da,
a-ha, dobro" i spustio.
— Idite u glavnu zgradu, molim vas, i tražite dr. Išida — rekao mi je. — Idete
ovom stazom kroz drvede do kružnog toka. Onda skrenite drugi izlaz ulijevo -
jeste li zapamtili? Drugi nalijevo -iz kružnog toka. Vidjet dete staru kudu. Skrenite
desno i prođite kroz još jedan šumarak do betonske zgrade. To je glavna zgrada.
Lako je, samo pazite na putokaze.
Skrenuo sam na drugi izlaz slijeva iz kružnog toka kako mi je rekao, a na kraju
staze naišao sam na zanimljivu staru zgradu koja je nekod očito bila nečija kuda
za odmor. Imala je njegovan vrt s lijepo oblikovanim stijenama i kamenim
fenjerom. To je sigurno bilo ladanje. Skredudi desno kroz drvede, ugledao sam
betonsku trokatnicu. Stajala je u izdubljenom terenu pa njezina tri kata
nisu djelovala napadno. Bila je jednostavno projektirana i odavala snažan dojam
čistode.
Ulaz je bio na drugom katu. Popeo sam se stubama i ušao kroz velika staklena
vrata, da bih na recepciji zatekao mladu ženu u crvenoj haljini. Rekao sam joj
svoje ime i kazao da su me uputili na dr. Išida. Nasmiješila se i pokazala mi na
smeđi kauč, tihim glasom predlažudi da ondje pričekam. Onda je okrenula neki
broj. Spustio sam ruksak s leđa, zavalio se u duboke jastuke na kauču i stao
promatrati oko sebe. Predvorje je bilo čisto i ugodno, s ukrasnim lončanicama,
ukusnim apstraktnim slikama i ulaštenim podom. Dok sam čekao, nisam skidao
pogled s odraza svojih cipela na podu.
U jednom trenutku žena na recepciji obratila mi se da me umiri — Doktorica de
odmah dodi. — Kimnuo sam glavom. Kakvo tiho mjesto, nevjerojatno! Nije bilo
nikakvih zvukova. Kao da su svi na popodnevnom odmoru. Ljudi, životinje,
insekti, biljke, svi zacijelo čvrsto spavaju, pomislio sam, kad je tako tiho.
No nije prošlo dugo kad sam začuo meko tapkanje gumenih potplata, i pojavila
se zrela žena čekinjaste kose. Hitro je prošla predvorjem, sjela kraj mene,
prekrižila noge i uzela me za ruku. Umjesto da je stisne, okrenula mi je šaku i
stala promatrati njezinu prednju i stražnju stranu.
— Ništa niste svirali, bar ne posljednjih nekoliko godina, zar ne? — bile su prve
riječi koje sam začuo iz njezinih usta.
— Ne — rekao sam, zatečen. — Imate pravo.
— Vidim to po vašim rukama — rekla je nasmiješivši se.
Iz te je žene izbijala nekakva tajanstvenost. Na licu je imala mnogo bora. To je
odmah upadalo u oči, ali nije zbog njih izgledala staro. Naprotiv, one su u njoj
naglašavale nekakvu mladost koja nije imala veze s godinama. Borama je ondje
bilo mjesto, kao da su od rođenja stajale na njezinu licu. Kad bi se nasmiješila, i
bore su se smiješile s njom; kad se mrštila, mrštile su se i bore. A kad se nije ni
smiješila ni mrštila, bore su preko njezina lica bile razmještene na neki čudno
topao, ironičan način. Bila je to žena

u kasnim tridesetima koja, kako se činilo, nije bila samo dobar čovjek, nego je
njezina dobrota jednostavno privlačila. Svidjela mi se čim sam je ugledao.
Onako neukrotivo podšišana, kosa joj je stršila u pramenovima, a preko čela su
joj nakrivo stajale šiške, ali takva joj je frizura savršeno pristajala. Imala je plavu
radnu košulju preko bijele majice kratkih rukava, široke bež pamučne hlače i
tenisice. Visoka i mršava, gotovo uopde nije imala grudi. Usnice su joj se
neprekidno pomicale ustranu krivedi se pomalo ironično, a boride u kutovima
očiju lagano su joj se trzale. Podsjedala je na drvosječicu: blagu, vještu, ali
pomalo umornu od života.
Uvučene brade i napudenih usta, neko me je vrijeme prelazila pogledom od glave
do pete. Zamišljao sam da de svakog časa isukati krojački metar i početi me sveg
premjeravati.
— Znate li svirati neki instrument? — pitala je.
— Nažalost, ne — rekao sam.
— Šteta — rekla je. — Bilo bi zabavno.
— Valjda — rekao sam. Čemu sva ta priča o instrumentima?
Iz džepa na prsima izvukla je paket cigareta Seven Stars, stavila jednu u usta,
zapalila je upaljačem i počela puckati. Vidjelo se da u tome uživa.
— Palo mi je na pamet da bih vam morala redi nešto o ovoj ustanovi, gospodine
- Vatanabe, je li tako? - prije nego što vidite Naoko. Pa sam uredila da malo
porazgovaramo. Hostel Ami pomalo je neobičan - to bi vas moglo zbuniti ako
nemate nikakvo predznanje. Imam pravo kad pretpostavljam da ne znate ništa o
njemu, zar ne?
— Gotovo ništa.
— Pa, kao prvo... — počela je, a onda pucnula prstima. — Nego, jeste li
ručali? Sigurno ste gladni.
— Imate pravo, jesam.
— Dođite onda sa mnom. Možemo razgovarati dok jedemo u menzi. Vrijeme
ručka je prošlo, ali ako sada odemo, mogu nam nešto spremiti.
Požurila se preda mnom niz hodnik i stubište do blagovaonice na prvom katu.
Bila je to velika prostorija u koju je moglo stati možda dvjestotinjak ljudi, ali samo
je jedna polovica bila u funkciji, a druga je bila pregrađena, kao neki hotel izvan
sezone. Na dnevnom meniju bili su navedeni varivo od krumpira s rezancima,
salata, narančin sok i kruh. Pokazalo se da je povrde ukusno baš kako je napisala
Naoko, pa sam pojeo sve s tanjura.
— Vi očito uživate u hrani! — rekla je moja pratilja.
— Izvrsno je — rekao sam. — A i jedva da sam cijeli dan išta pojeo.
— Ako želite, slobodno uzmite i moje. Ja sam sita. Evo, samo izvolite.
— Hodu, ako zbilja nedete.
— Imam mali želudac. Ne stane puno. Ali sve što propustim nadoknadim
cigaretama. — Zapalila je još jednu iz paketa Seven Stars. — Nego, možete me
zvati Reiko. Svi me zovu imenom.
Reiko je očito silno uživala gledajudi me kako jedem krumpi-rovo varivo koje je
ona jedva načela i žvačem njezin kruh.
— Vi ste Naokina doktorica? — pitao sam.
— Ja?! Naokina doktorica?! — Napravila je facu. — Zašto mislite da sam
doktorica?
— Rekli su mi da tražim dr. Išida.
— Aha, sad razumijem. Ne ne ne, ja ovdje predajem glazbu. To je nekim
pacijentima terapija, pa me iz štosa zovu "Doktorica za glazbu" a katkad i
"Doktorica Išida". Ali ja sam i sama pacijent. Tu sam sedam godina. Radim kao
nastavnica glazbe i pomažem u uredu, pa je sad ved teško redi jesam li
pacijentica ili zaposlenica. Zar vam Naoko nije govorila o meni?
Odmahnuo sam glavom.
— To je čudno — rekla je Reiko. — Ja sam njezina cimerica. Sviđa mi se živjeti s
njom. Razgovaramo o svemu. I o vama.
— Što o meni?
— Pa, najprije vam moram redi nešto o ovoj ustanovi — rekla je Reiko,
ignorirajudi moje pitanje. — Prvo morate znati da ovo nije
obična "bolnica". Ona ne služi toliko liječenju koliko oporavku. Imamo, naravno,
nekoliko doktora, neprestano održavaju seanse, ali oni samo provjeravaju u
kakvom su ljudi stanju, mjere im temperaturu i slično, ne provode "terapiju" kao
u običnim bolnicama. Ovdje nema rešetki na prozorima, a kapija je uvijek širom
otvorena. Ljudi slobodno ulaze i izlaze. Da bi vas uopde ovamo primili, morate
biti spremni na takvu vrstu oporavka. U nekim slučajevima ljudi koji trebaju
specijaliziranu terapiju na kraju odu u specijalizirane bolnice. Je li dosad sve
jasno?
— Mislim da jest — rekao sam. — Ali od čega se sastoji taj "oporavak"? Možete
li mi dati neki konkretan primjer?
Reiko je otpuhnula oblačid dima i popila ostatak soka od naranče. — Ved sam
život ovdje jest oporavak — rekla je. — Pravilan raspored aktivnosti, vježba,
izolacija od vanjskog svijeta, čist zrak, mir. Na imanju imamo praktički sve: ne
treba nam televizija ni radio. Mi smo kao one komune o kojima se toliko čuje.
Naravno, od komune se razlikujemo utoliko što za dolazak ovamo treba hrpa
love.
— Hrpa?
— Pa, nije baš nenormalno skupo, ali nije ni jeftino. Pogledajte samo sve te
uvjete. Imamo mnogo zemlje, malo pacijenata, veliko osoblje, a ja sam recimo
ovdje ved dugo. Točno, sad sam ved gotovo i sama zaposlenik, pa dobivam
popuste, ali svejedno... Jeste li sad za kavu?
Rekao sam da bih rado popio jednu. Ugasila je cigaretu i otišla do šanka, gdje je iz
termosice natočila dvije šalice i donijela ih do našeg stola. U svoju je stavila
šeder, promiješala, namrštila se i srknula.
— Znate — rekla je — ovaj sanatorij nije profitna ustanova, tako da nam ne
napladuju onoliko koliko bi inače. Zemlju su dobili kao donaciju. U tu su svrhu
utemeljili korporaciju. Prije dvadesetak godina ovo je bio donatorov ljetnikovac.
Vidjeli ste staru kudu?
Rekao sam da jesam.
— To je bila jedina građevina na imanju. Ondje su provodili grupnu terapiju.
Tako je sve počelo. Donatorov sin bio je sklon duševnim bolestima pa mu je
specijalist preporučio grupnu terapiju. Doktor je imao teoriju da kad bi skupina
pacijenata živjela na selu, pomažudi jedni drugima u fizičkom poslu i kad bi im pri
ruci bio doktor da ih savjetuje i pregleda, time bi se mogle izliječiti neke bolesti.
Pokušali su, pa se ta operacija proširila i registrirala, počeli su obrađivati još više
zemlje, a prije pet godina podigli su i glavnu zgradu.
— Sto znači da je terapija bila uspješna.
— Pa, ne za sve. Mnogi se ne oporave. Ali ima i mnogo ljudi kojima nitko nije
mogao pomodi, a ovdje su se uspjeli potpun o oporaviti. Ovdje je najbolje što svi
pomažu svima. Svi znaju da imaju neku manu, pa pokušavaju jedni drugima
pomodi. Na drugim mjestima to tako ne ide, nažalost. Doktori su doktori, a
pacijenti pacijenti: pacijent traži pomod od doktora, a doktor pruža pomod
pacijentu. Ali ovdje svi pomažemo svima. Svi smo jedni drugima zrcala, i doktori
su ravnopravni s nama. Promatraju nas sa strane i pritječu nam u pomod ako vide
da nam nešto treba, ali katkad se dogodi da mi pomažemo njima. Katkad smo mi
u nečemu bolji od njih. Recimo, ja jednog doktora učim svirati glasovir, a jedan
drugi pacijent bolničarku uči francuski. Takve stvari. Pacijenti s problemima
poput naših često su obdareni specijalnim sposobnostima. Dakle, ovdje su svi
jednaki - pacijenti, osoblje - i vi. Dok ste ovdje, vi ste jedan od nas, pa du ja
pomodi vama i vi meni.
— Reiko se nasmiješila, blago mreškajudi svaku boridu na licu.
— Vi pomažete Naoko i Naoko pomaže vama.
— Sto bih ja, onda, trebao? Dajte mi neki primjer.
— Najprije odlučite da želite pomodi i da vama treba pomod te druge osobe.
Tada ste posve iskreni. Nedete lagati, nedete ništa uljepšavati, nedete zataškavati
ništa što bi za vas moglo biti neugodno. To je sve što treba. ^
— Pokušat du — rekao sam. — Ali recite, Reiko, zašto ste tu ved sedam godina?
Kad ovako s vama razgovaram, ne mogu vjerovati da s vama nešto nije u redu.
— Ne dok Sunce šija — rekla je mračno. — Ali kada padne nod, počnem sliniti i
valjati se po podu.
— Zbilja?
— Ne budite smiješni, šalim se — rekla je, odmahujudi prije-zirno glavom. —
Sasvim sam dobro - bar zasad. Ostala sam ovdje jer volim pomagati ljudima da se
oporave, poučavati glazbu, uzgajati povrde. Ovdje mi se sviđa. Svi smo manje-
više prijatelji. U usporedbi s tim, što imam u vanjskom svijetu? Meni je 38
godina, približava mi se četrdeseta. Nisam kao Naoko. Nitko me ne čeka da
izađem, nemam obitelj kojoj se mogu vratiti. Nemam nikakav konkretan posao,
gotovo nijednog prijatelja. A nakon sedam godina i ne znam što se vani događa.
Dobro, tu i tamo pročitam novine u knjižnici, ali sve to vrijeme nisam nogom
kročila van. Ne znam što bih radila da odem.
— Ali možda bi vam se otvorio novi svijet — rekao sam. — Vrijedi pokušati, zar
ne?
— Hmm, možda ste u pravu — rekla je, prevrdudi po rukama upaljač. — Ali
imam i ja svoje probleme. Jednom vam mogu pričati, ako budete htjeli.
Kimnuo sam u znak odgovora. — A Naoko — rekao sam — je li njoj bolje?
— Hmm, mislimo da jest. Na početku je bila dosta zbunjena, i neko vrijeme smo
dvojili, ali sad se smirila i do te joj je mjere bolje da se može verbalno izražavati.
Definitivno ide u pravom smjeru. Ali mnogo je ranije trebala dodi na liječenje.
Simptomi su bili očiti još od vremena kad se ubio onaj njezin dečko, Kizuki.
Obitelj je to trebala uočiti, a i ona je sama trebala shvatiti da nešto nije u redu.
Naravno, i kod kude je imala problema...
— Problema? — ispalio sam.
— Niste znali? — Reiko kao da se iznenadila više od mene. Odmahnuo sam
glavom.
— Onda neka vam radije to kaže Naoko. Spremna je za iskren razgovor s vama.
— Reiko je opet promiješala kavu i otpila. — Još nešto morate znati — rekla je.
— Prema ovdašnjim pravilima, vi i Naoko nedete smjeti biti sami. Gosti ne smiju
ostati sami s pacijentima. Uvijek mora biti prisutan promatrač - a u ovom slučaju
to sam ja. Zao mi je, ali morat dete me trpjeti. U redu?
- — U redu — rekao sam ja sa smiješkom.
— Ali svejedno — rekla je — vas dvoje možete razgovarati o čemu god želite.
Zaboravite da sam ja ondje. Ja ved znam gotovo sve o vama i Naoko:
— Sve?
— Gotovo sve. Imamo grupne terapije, znate. Tako da mnogo saznamo jedni o
drugima. Usto, Naoko i ja razgovaramo o svemu. Mi ovdje nemamo mnogo tajni.
Pogledao sam Reiko otpijajudi kavu. — Da vam istinu kažem — rekao sam —
zbunjen sam. Još ne znam je li ono što sam u To-kiju učinio Naoko bilo ispravno
ili ne. Sve ovo vrijeme razmišljam o tome, ali još ne znam.
— Ne znam ni ja — rekla je Reiko. — A ni Naoko. To dete sami morati odlučiti.
Shvadate? Što god da se dogodilo, vas dvoje to možete okrenuti u pravom smjeru
- ako se uspijete nekako dogovoriti. Možda dete se jednom kada to riješite modi
vratiti i razmisliti je li ono što se dogodilo bilo ispravno ili nije. Što kažete?
Kimnuo sam.
— Mislim da nas troje možemo jedno drugome pomodi - vi i Naoko i ja - ako to
zbilja želimo, i ako budemo zbilja iskreni. Kad se troje ljudi tako potrudi, to može
biti jako učinkovito. Koliko dugo možete ostati?
— Pa, volio bih biti u Tokiju preksutra, rano predvečer. Moram raditi, a u
četvrtak imam ispit iz njemačkoga.
— Dobro — rekla je. — Možete spavati kod nas. Tako ništa nedete pladati, a i
modi dete razgovarati bez brige o vremenu.
— Kod vas? — pitao sam.
— Kod Naoko i mene, naravno — rekla je Reiko. — Imamo
odvojenu spavadu sobu, a u dnevnom boravku je kauč na razvlačenje, pa dete
modi dobro spavati. Bez brige.
— To je dopušteno? — pitao sam. — Zar muškarac smije biti u ženskoj sobi?
— Nedete nas valjda usred nodi silovati?
— Gluposti.
— Onda nema problema. Smjestite se kod nas pa demo se lijepo narazgovarati.
To bi bilo najbolje. Onda demo doista jedni druge shvatiti. A ja vam mogu svirati
gitaru. Dobra sam, znate.
— Sigurno vam nedu smetati?
Reiko je stavila tredu cigaretu u usta i zapalila, nakrivivši kut usnica.
— Naoko i ja smo ved razgovarale. Zajedno vas pozivamo da budete kod nas. Zar
ne mislite kako bi bilo pristojno da prihvatite poziv?
— Naravno, sa zadovoljstvom.
Reiko je produbila bore u kutovima očiju i zagledala se u mene. — Smiješno
govorite — rekla je. — Nemojte mi redi da oponašate onog dečka iz Lovca u žitu?
— Nipošto! — rekao sam sa smiješkom.
I Reiko se nasmiješila, s cigaretom u ustima. — Ali zbilja ste dobar čovjek. To
vidim čim vas pogledam. Nakon što sam sedam godina gledala ljude kako ovamo
dolaze i odlaze, naučila sam takve stvari: neki ljudi mogu otvoriti srce, neki ne
mogu. Vi ste među onima koji mogu. Ili, da budemo precizniji, možete ako to
želite.
— Sto se dogodi kad ljudi otvore srce?
Reiko je sklopila ruke na stolu, a među usnicama joj se klatila cigareta. Uživala je
u ovome. — Postanu bolji — rekla je. Pepeo je pao na stol, ali ona kao da nije
primijetila.
Reiko i ja izišli smo iz glavne zgrade, prešli preko brda, i prošli kraj bazena,
teniskih terena i košarkaškog igrališta. Na teniskom terenu bila su dvojica
muškaraca - jedan mršav, srednjih godina,
a drugi mlad i debeo. Obojica su se dobro služila reketima, ali za mene igra koju
su igrali nije bila tenis. Činilo se kao da ih obojicu posebno zanima skakutanje
teniskih loptica, pa na tom području provode istraživanje. Udarali su lopticu
naprijed-natrag s neobičnom koncentracijom. Obojica su bila do kože mokri od
znoja. Mladid, koji se nalazio na kraju igrališta bliže nama, primijetio je Reiko i
prišao nam. Izmijenili su nekoliko riječi, smiješedi se. Blizu terena neki čovjek
bezizražajna lica kosio je travu velikom kosilicom.
Krenuvši dalje, naišli smo na šumarak, u kojemu se smjestilo 15-20 urednih
kudica, malo razmaknutih. Na ulazu u gotovo svaku stajao je isti onakav žuti bicikl
kakav je vozio stražar. — Tu žive zaposlenici i njihove obitelji — rekla je Reiko.
— Imamo gotovo sve što nam treba, uopde ne moramo idi u grad — rekla je dok
smo hodali. — Kad je riječ o hrani, kao što sam rekla, proizvodimo gotovo sve.
Jaja dobivamo iz vlastita koko-šarnika. Imamo knjige i ploče i dvorane za tjelesni,
svoj minimar-ket, a svaki tjedan dolaze nam frizeri i kozmetičari. Vikendom čak
imamo filmove. Ako trebamo išta drugo, možemo zamoliti nekoga od osoblja da
nam to kupi u gradu. Odjedu naručujemo preko kataloga. Ovdje uopde nije
problem živjeti.
— Ali ne smijete u grad?
— Ne, to ne smijemo. Naravno, ako je neka posebna situacija, recimo ako
moramo zubaru, to je nešto drugo, ali u pravilu ne smijemo u grad. Svatko može
otidi odavde kad god hode, ali ako ode, više se ne smije vratiti. Poruši sve
mostove za sobom. Ne možeš tek tako na nekoliko dana otidi u grad i onda
očekivati da deš se vratiti. Ali to je i logično. Svi bi stalno išli i vradali se.
Na kraju šumarka naišli smo na blagu padinu duž koje su se u nepravilnim
razmacima nizale drvene dvokatnice; sve su bile nekako čudne. Teško je redi
zašto, ali to sam osjetio čim sam ih vidio. Moja reakcija bila je slična osjedaju koji
imamo kad vidimo lijepo naslikano nešto nestvarno. Palo mi je na pamet da bi
ovako izgledalo kad bi Walt Disnev stvorio animiranu verziju Munch-
ove slike. Sve kude bile su identičnog oblika i boje, gotovo kockaste, savršeno
vertikalno simetrične, s velikim ulaznim vratima i mnoštvom prozora. Put je
vijugao između njih nalik na poligon neke autoškole. Ispred svake kude bilo je
lijepo oblikovano ukrasno grmlje u cvatu. Sve je bilo pusto, a na svim prozorima
bile su navučene zavjese.
— Ovo se zove Zona C. Tu žive žene. Mi! Ima deset kuda, u svakoj su četiri stana,
po dvoje u stanu. To je sveukupno osamdeset ljudi, ali trenutačno nas je samo
32.
— Baš je tiho.
— Pa, sad nema nikoga — rekla je Reiko. — Ja sam dobila posebno dopuštenje
da se ovako slobodno kredem, ali svi drugi su na svojim aktivnostima. Neki
vježbaju, neki rade u vrtu, neki su na grupnoj terapiji, neki skupljaju šumske
biljke. Svatko sam sebi određuje raspored. Da vidimo, što Naoko sada radi?
Mislim da je trebala raditi na ličenju i postavljanju tapeta. Zaboravila sam. Ima
nekoliko takvih poslova koji ne završavaju do pet.
Reiko je ušla u zgradu s oznakom "C-7", popela se stubama do kraja hodnika i
otvorila vrata zdesna, nezaključana. Pokazala mi je stan, ugodnu, premda
jednostavnu stambenu jedinicu: dnevni boravak, spavada soba, kuhinja i
kupaonica. Nije imao nikakav dodatni namještaj ni nepotrebne ukrase, ali nije bio
ni ogoljen. Na njemu nije bilo ništa posebno, ali tu sam se osjedao kao s Reiko:
mogao sam se opustiti i izbaciti napetost iz tijela. U dnevnom boravku bio je
kauč, stol i stolac za ljuljanje. U kuhinji je bio još jedan stol. Na oba stola bile su
velike pepeljare. U spavadoj sobi bila su dva kreveta, dva pisada stola i ormar.
Između kreveta stajao je nodni ormarid na kojemu je bila lampa za čitanje i
džepna knjiga okrenuta licem nadolje. U kuhinji je bio mali električni štednjak
koji se slagao s hladnjakom i bio pogodan za kuhanje jednostavnijih jela.
— Nema kade, samo tuš, ali prilično je dojmljivo, zar ne? Kupelji i praonice rublja
su zajedničke.
— Gotovo i previše dojmljivo. Moja soba u domu ima strop i prozor.
— E, ali niste vidjeli kakve su ovdje zime — rekla je Reiko, lagano me gurnuvši
prema kauču i sjedajudi kraj mene. — Zime su duge i oštre. Kamo god pogledaš,
samo snijeg, snijeg i opet snijeg. Velika je vlaga, hladnoda prodire do kosti. Zimu
provodimo odgrdudi snijeg. Uglavnom sjedimo unutra na toplome, slušamo
glazbu i razgovaramo ili pletemo. Da nemamo ovoliko prostora, ugušili bismo se.
Vidjet dete ako nam dođete zimi.
Reiko je duboko uzdahnula zamišljajudi zimu, a onda je skupila ruke na koljena.
— Ovo de biti vaš krevet — rekla je, potapšavši kauč. — Mi demo spavati u
spavadoj sobi, a vi ovdje. Odgovara vam, zar ne?
— Sigurno da odgovara.
— Onda smo se dogovorili — rekla je Reiko. — Vradamo se oko pet. Naoko i ja
do onda moramo završavati poslove. Nije vam problem ostati sam?
— Nimalo. Učit du njemački.
Kad je Reiko otišla, ispružio sam se na kauč i sklopio oči. Ležao sam tako i uranjao
u tišinu, kad sam se najednom, iz čista mira, sjetio onog dana kad smo se Kizuki i
ja išli provozati motorom. I tada je bila jesen, shvatio sam. Jesen prije koliko
godina? Da, četiri. Sjetio sam se mirisa Kizukijeve kožnate jakne i brujanja one
crvene Yamahe od 125 kubika. Odvezli smo se daleko na obalu i vratili se iste
večeri, iscrpljeni. Usput se nije dogodilo ništa posebno, ali dobro sam se sjedao
svega. U ušima mi je zavijao oštar jesenji vjetar, a dok sam gledao u nebo stišdudi
Kizukijevu jaknu, osjedao sam se kao da sam izbačen u svemir.
Dugo sam ondje ležao, dok mi je um lutao od sjedanja do sjedanja. Iz nekog
čudnog razloga ležedi u ovoj sobi prisjedao sam se starih uspomena na koje sam
rijetko, ako uopde, ikad prije mislio. Neke od njih bile su ugodne, ali u drugima se
nazirao tračak tuge.
Koliko je to trajalo? Toliko sam se udubio u tu bujicu uspomena (a to je zbilja bila
bujica, nalik na izvor koji kulja iz stijenja) da nisam primijetio kad je Naoko tiho
otvorila vrata i ušla. Otvorio sam oči i ugledao je. Podigao sam glavu i neko je
vrijeme gledao u oči. Sjedila je na naslonu kauča i gledala u mene. Isprva sam
pomislio da je i ona priviđenje koje mi je priredilo sjedanje. Ali to je bila stvarna
Naoko.
— Spavaš? — prošaptala je.
— Ne — rekao sam — samo razmišljam. — Ustao sam i upitao - Kako si?
— Dobro — rekla je, sa smiješkom nalik na blijed, udaljen krajolik. — Ali nemam
mnogo vremena. Sad ne bih smjela biti ovdje. Izišla sam samo na minutu i odmah
se moram vratiti. Nije li mi frizura grozna?
— Nimalo — rekao sam. — Baš je slatka. — Frizura joj je bila jednostavna, kao u
školarke, a na jednoj strani pridržavala ju je kopča kakvu je nekod imala. Dobro
joj je pristajala, kao da je uvijek takvu nosila. Izgledala je kao jedna od onih lijepih
djevojčica koje se mogu vidjeti na drvorezima iz srednjeg vijeka.
— To mi je velika gnjavaža, Reiko me šiša. Stvarno misliš da je slatko?
— Stvarno.
— Mami je grozno. — Otkopčala je kopču, pustila kosu, zagla-dila je prstima i
opet pričvrstila kopču. Bila je u obliku leptira.
— Htjela sam te vidjeti nasamo prije nego što se nas troje nađemo. Nije da sam
ti imala nešto posebno redi. Samo sam ti htjela vidjeti lice kako bih se naviknula
da si tu. Inače bi mi bilo teško, opet bih te morala upoznavati. Užasna sam s
ljudima.
— Onda? — pitao sam. — Funkcionira li?
— Donekle — rekla je, opet dodirujudi kopču. — Ali vrijeme je isteklo. Moram
idi.
Kimnuo sam.
— Toru — počela je — stvarno ti želim zahvaliti što si me došao posjetiti. Jako
sam sretna zbog toga. Ali ako ti je teret biti tu, mo-
raš mi odmah redi. Ovo je posebno mjesto, ima poseban sustav, i neki ljudi ne se
mogu uklopiti. Dakle, ako se tako budeš osjedao, molim te budi iskren i reci mi.
Nede me to shrvati. Mi smo ovdje jedni prema drugima iskreni. Govorimo jedni
drugima svakakve stvari, potpuno iskreno.
— Redi du ti — rekao sam. — Bit du iskren.
Naoko je sjela na kauč i naslonila se na mene. Kad sam je obgrlio rukom,
naslonila je glavu na moje rame i priljubila lice uz moj vrat. Neko je vrijeme ostala
tako, gotovo kao da mi mjeri temperaturu. Dok sam je tako držao, osjedao sam
neku toplinu u prsima. Nakon nekog vremena ustala je ne rekavši ni riječ i izišla
kroz vrata, jednako tiho kao što je ušla.
Kad je Naoko otišla, zaspao sam na kauču. Nisam namjeravao, ali utonuo sam u
dubok san kakvim dugo nisam spavao, osjedajudi da je Naoko svuda oko mene. U
kuhinji su bile posude koje Naoko upotrebljava, u kupaonici njezina četkica za
zube, a u spavadoj sobi krevet na kojemu Naoko spava. Dok sam spavao čvrstim
snom u tom njezinom stanu, iz svake sam stanice svoga tijela iscijedio umor, kap
po kap. Sanjao sam leptira kako pleše na polusvjetlu.
Kad sam se opet probudio, kazaljke na mome satu pokazivale su 16.35. Svjetlo se
promijenilo, vjetar je zamro, oblaci su imali drukčiji oblik. Preznojio sam se u snu,
pa sam otro lice ručniči-dem iz ruksaka i obukao čistu majicu. Ušavši u kuhinju,
popio sam malo vode i pogledao kroz prozor nad sudoperom. Pred sobom sam
vidio prozor na zgradi prekoputa, u kojemu je visjelo nekoliko papirnatih
izrezanih likova - ptica, oblak, krava, mačka, vidio sam njihove jasno oblikovane
obrise spojene u jedno. Kao i prije, nigdje nije bilo nikoga, a nisu se čuli ni ikakvi
šumovi. Osjedao sam se kao da živim sam u izvanredno održavanoj ruševini.
U Zonu C ljudi su počeli pristizati malo poslije pet. Gledajudi kroz kuhinjski
prozor, vidio sam tri žene kako prolaze ispod. Sve su imale šešire od kojih nisam
mogao odrediti koliko imaju go-
dina, ali prema njihovim glasovima reklo bi se da nisu bile baš mlade. Ubrzo su
nestale iza ugla, a iz istog smjera pojavile su se još četiri žene, te su i one, kao i
ona prva skupina, nestale iza istog ugla. Nad svime je lebdjela večernja
atmosfera. S prozora spavade sobe vidio sam drvede i liniju brežuljaka. Nad
brdskim lancem poigravale su blijede zrake sunca.
Naoko i Reiko vratile su se zajedno u pola šest. Naoko i ja pozdravili smo se kao
da se vidimo prvi put. Djelovala je kao da joj je zbilja neugodno. Reiko je
primijetila moju knjiga i pitala što čitam. Čarobni brijeg Thomasa Manna, rekao
sam joj.
— Kako si mogao ovamo donijeti takvu knjigu? — pitala je. Naravno, imala je
pravo.
Reiko je onda skuhala kavu za nas troje. Rekao sam Naoko da je Smeđekošuljaš
naglo nestao, i kako mi je posljednjega dana dao krijesnicu.
— Baš mi je žao što je otišao — rekla je. — Htjela sam da mi još pričaš o njemu.
— Reiko je pitala tko je Smeđekošuljaš, pa sam joj ispričao o njegovim ludorijama
i izmamio iz nje salve smijeha. Svijet je bio miran i pun smijeha dok god se pričaju
priče o Sme-đekošuljašu.
U šest smo otišli u glavnu zgradu na večeru. Naoko i ja jeli smo pohanu ribu sa
zelenom salatom, kuhano povrde, rižu i miso juhu. Reiko se ograničila na salatu
od tjestenine i kavu, te još jednu cigaretu.
— S godinama čovjek više ne jede mnogo — rekla je kao da želi objasniti.
U blagovaonici je bilo još dvadesetak ljudi. Dok smo jeli, stiglo ih je još nekoliko, a
nekolicina je otišla. Osim što je tu bilo ljudi svih dobi, cijeli prizor djelovao je vrlo
slično kao večera u mome domu. Razlikovao se tek po jednoličnoj glasnodi
razgovora. Nije bilo bučnih glasova ni šapata, nitko se nije glasno smijao niti
šokirano uzvikivao, nitko nije galamio i pretjerano gestikulirao; čuli su se tek tihi
razgovori, svi jednakog intenziteta. Ljudi su jeli u skupinama od tri do pet, i u
svakoj je bio samo jedan govornik,
kojega su drugi slušali kimajudi glavom i zainteresirano mumljajudi, a kad bi ta
osoba završila, razgovor bi povela iduda. Nisam čuo što govore, ali način njihova
govora podsjedao me na čudnu partiju tenisa koju sam vidio u podne. Pitao sam
se govori li i Naoko tako kad je s njima, i, začudo, osjetio sam žalac usamljenosti
pomiješan s ljubomorom.
Za stolom iza mene neki prodelavi čovjek u bijelom koji je izgledao kao pravi
doktor držao je govor mladom čovjeku nervozna izgleda s naočalama i nekoj
sredovječnoj ženi vjeveričjeg lica, o učincima bestežinskog stanja na izlučivanje
želučanih sokova. Slušali su ga povremeno komentirajudi: "Bože moj!" ili "Zbilja?"
ali što sam duže slušao kako prodelavi čovjek govori, sve sam manje bio siguran
da je doista liječnik, unatoč bijelom ogrtaču.
Nitko u blagovaonici nije obratio posebnu pozornost na mene. Nitko se nije
zagledao, pa čak ni primijetio da sam ondje. Moja prisutnost kao da je bila posve
normalan događaj.
Samo se jednom čovjek u bijelome okrenuo i pitao me — Koliko ostajete?
— Dvije nodi — rekao sam. — Odlazim u srijedu.
— Lijepo je ovdje u ovo doba godine, zar ne? Ali dođite nam opet u zimu. Kad je
sve bijelo, onda je osobito lijepo.
— Naoko de možda ved izidi dok zasniježi — rekla mu je Reiko.
— Točno, ali svejedno, zima je vrlo lijepa — ponovio je on mrko. Bio sam sve
nesigurniji je li doktor ili nije.
— O čemu vi ovdje razgovarate? — pitao sam Reiko, koja kao da me nije posve
shvadala.
— O čemu razgovaramo? O običnim stvarima. Što se toga dana dogodilo, ili koje
knjige čitamo, ili kakvo de sutra biti vrijeme, znate ved. Nemojte mi redi da se
pitate skaču li ljudi na noge i viču li nešto kao: "Sutra de pasti kiša ako večeras
polarni medvjed pojede zvijezde!"
— Ne, ne, naravno da ne — rekao sam. — Samo se pitam o čemu su svi ti tihi
razgovori.
— Ovo je tiho mjesto, pa i ljudi govore tiho — rekla je Naoko. — Skupila je riblje
kosti u kraj tanjura na urednu hrpicu i potapkala usta rupčidem. — Ovdje nema
potrebe dizati glas. Nikoga ni u što ne moraš uvjeravati, niti moraš privlačiti
nečiju pozornost.
— Valjda — rekao sam, ali dok sam jeo u tom tihom okruženju, iznenađeno sam
shvatio da mi nedostaje žamor ljudi. Poželio sam čuti smijeh i ljude koji bez
razloga viču i govore pretjerane stvari. Od takve sam buke proteklih mjeseci bio
umoran, ali dok sam sjedio i jeo ribu u toj neprirodno tihoj prostoriji, nisam se
mogao opustiti. Blagovaonica je odisala ozračjem specijaliziranog sajma za alatne
strojeve. Ljudi koje silno zanima neko specijalizirano područje okupljaju se na
određenome mjestu i razmjenjuju informacije koje razumiju samo oni.
Kad sam se nakon večere vratio u sobu, Naoko i Reiko objavile su da de otidi u
zajedničku kupaonicu Zone C i da se, ako nemam ništa protiv tuša, mogu
istuširati u njihovoj kupaonici. Tako du učiniti, rekao sam, i nakon što su otišle
svukao sam se, istuširao i oprao kosu. U ormaru za knjige našao sam ploču Billa
Evansa i upravo sam sušio kosu i slušao je kad sam shvatio da je to ploča koju
smo slušali u Naokinoj sobi na njezin rođendan, one nodi kad je plakala i ja sam je
zagrlio. Bilo je to prije samo šest mjeseci, ali činilo mi se da pripada mnogo
davnijoj prošlosti. Možda se tako činilo jer sam o tome tako često mislio -
prečesto, toliko da je moje poimanje vremena ved bilo iskrivljeno.
Mjesec je bio tako sjajan da sam ugasio svjetla i ispružio se na kauču da poslušam
glasovir Billa Evansa. Navirudi kroz prozor, mjesečina je bacala duge sjene i
zapljuskivala zidove nijansama razblažena tuša. Iz ruksaka sam izvadio tanku
limenu plošku, pustio da mi se usta napune konjakom iz nje, osjetio kako toplina
lagano klizi mojim grlom sve do želuca, a odatle se širi dalje po svim udovima.
Nakon posljednjeg gutljaja zatvorio sam plošku i vratio je u ruksak. Sad kao da se
i mjesečina ljuljala u ritmu glazbe.
Dvadeset minuta kasnije Naoko i Reiko vratile su se s kupanja.
— O! Ovdje je bilo tako mračno da smo pomislile kako si se spakirao i vratio u
Tokio! — uzviknula je Reiko.
— Nema šanse — rekao sam. — Ovako sjajan Mjesec nisam vidio godinama.
Htio sam ga gledati uz ugašeno svjetlo.
— Baš je lijepo — rekla je Naoko. — Reiko, imamo li još one svijede od zadnje
redukcije?
— Vjerojatno, u ladici u kuhinji.
Naoko je iz kuhinje donijela veliku bijelu svijedu. Ja sam je zapalio, nakapao malo
voska u tanjur i zalijepio. Reiko je na njezinu plamenu zapalila cigaretu. Dok smo
tako sjedili uz svjetlost svijede usred nepomudene tišine, počelo mi se činiti kao
da smo ostali sami na nekom dalekom rubu svijeta. Spokojne mjesečeve sjene i
lelujave sjene svijede susretale su se i stapale na bijelim zidovima stana. Naoko i
ja sjedili smo jedno uz drugo na kauču, a Reiko se smjestila u stolac za ljuljanje
sučelice nama.
— Jesi li za malo vina? — pitala me Reiko.
— Smijete piti? — pitao sam donekle iznenađeno.
— Pa, baš i ne — rekla je Reiko, češudi usku s primjesom neugode. — Ali
uglavnom nam gledaju kroz prste. Ako je samo vino ili pivo i ako ne pijemo
previše. Moj prijatelj koji radi ovdje tu i tamo mi ponešto kupi.
— Mi priređujemo vlastite pijanke — rekla je Naoko nestašno. — Samo nas
dvije.
— Lijepo — rekao sam.
Reiko je iz hladnjaka uzela bocu bijelog vina, otvorila je vadičepom i donijela tri
čaše. Vino je bilo pitko i ukusno, kao da je domade. Kad je ploča završila, Reiko je
ispod kreveta izvadila gitaru, i nakon što ju je ugodila nježno je promatrajudi,
počela je svirati polaganu Bachovu fugu. Svako malo promašila bi neku notu, ali
bio je to pravi Bach, s pravim osjedajem — topao, intiman, i pun radosti
muziciranja.
— Ovdje sam počela svirati gitaru — rekla je Reiko. — U sobama nema glasovira,
naravno. Samouka sam i nemam prste za
gitaru, pa nikad nedu biti jako dobra, ali obožavam taj instrument. Malen je,
jednostavan i lagan, nešto kao mala topla sobica.
Odsvirala je još jednu kratku Baehovu skladbu, nešto iz neke suite. Dok su mi oči
počivale na plamenu svijede, pijuckao sam vino i slušao Reikinog Bacha te
osjedao kako napetost u meni polako nestaje. Kad je Reiko završila s Bachom,
Naoko ju je zamolila da svira nešto od Beatlesa.
— Vrijeme je za glazbene želje — rekla je Reiko, namigujudi mi. — Svaki dan me
tjera da sviram Beatlese, ja sam joj glazbeni rob.
Unatoč prosvjedu, Reiko je odsvirala sasvim pristojnu Michelle.
— Ta je dobra — rekla je. — Tu pjesmu stvarno volim. — Otpila je gutljaj vina i
odbila dim cigarete. — Osjedam se kao da sam na velikoj livadi dok pada blaga
kiša.
Onda je odsvirala Nowhere Man i Juliju. Dok je svirala, tu i tamo bi sklopila oči i
počela mahati glavom. Nakon pjesme vratila bi se vinu i cigaretama.
— Sviraj Norvešku šumu — rekla je Naoko.
Reiko je iz kuhinje donijela porculansku macu koja moli. Bila je to kašica, i Naoko
je iz novčanika izvadila novčid od 100 jena te ga ubacila kroz prorez.
— Što sve ovo znači? — pitao sam.
— To je pravilo — rekla je Naoko. — Kad zatražim Norvešku šumu, moram
staviti 100 jena u kašicu. Ta mi je omiljena, pa zato volim platiti za nju. Tražim je
kad mi se jako sluša.
— A ja tako zarađujem za cigarete! — rekla je Reiko.
Reiko je dobro razgibala prste, a onda je odsvirala Norvešku šumu. Opet je
svirala osjedajno, ali nije se prepuštala sentimentalnosti. I ja sam iz džepa izvadio
novčid od 100 jena i ubacio ga u kašicu.
— Hvala — rekla je Reiko s dražesnim osmijehom.
— Ta pjesma zna me tako rastužiti — rekla je Naoko. — Ne znam, valjda
zamišljam sebe kako lutam nekom dubokom šu-
mom. Sama sam, hladno je i mračno, i nitko me ne dolazi spasiti. Zato je Reiko
nikad ne svira osim ako zatražim. — To zvuči kao Casablancal — rekla je Reiko
smijudi se. Nakon Norveške šume odsvirala je nekoliko bossa nova, a ja nisam
skidao očiju s Naoko. Kao što je napisala u pismu, izgledala je zdravije nego prije,
onako preplanula, tijela čvrstog od tjelovježbe i rada na otvorenom. Oči su joj i
dalje bile kao dva duboka, bistra jezera, a njene malene usnice još su stidljivo
podrhtavale, ali sve u svemu njezina se ljepota počela prometati u ljepotu zrele
žene. Onaj oštar rub - studena oštrina tanke oštrice - koja bi se katkad mogla
nazrijeti u sjenama njezine ljepote sad je gotovo nestala, a umjesto toga nad
njom je sada lebdio neki neobično blažen, tih spokoj. Ganula me ta njezina nova,
nježna ljepota, i zaprepastila pomisao da se žena može toliko promijeniti u samo
pola godine. Osjetio sam da me privlači jednako kao i uvijek, možda čak i više
nego prije, ali pomisao na ono što je u međuvremenu izgubila također me
ražalostila. Nikad više nede je krasiti ona ljepota, zaokupljena samo sobom, koja
kao da hodi vlastitim, neovisnim putem, samo u mladih djevojaka i nigdje više.
Naoko je rekla da je zanima kako provodim dane. Pričao sam joj o studentskom
štrajku i o Nagasavi. Bilo je to prvi put da sam joj ga spomenuo. Bio mi je pravi
izazov točno joj opisati njegovu čudnovatu ljudskost, jedinstvenu filozofiju, te
njegovu neusredo-točenu etiku, ali činilo se da je Naoko napokon shvatila što joj
želim redi. Zatajio sam činjenicu da s njim idem u lov na cure, te joj otkrio samo
to da je taj neobični mladid jedina osoba u domu s kojom se družim. Sve to
vrijeme Reiko je vježbala Baehovu fugu koju je ved odsvirala, povremeno
uzimajudi stanku da otpije vino i popuši cigaretu.
— Djeluje mi kao čudna osoba — rekla je Naoko.
— I jest čudan — rekao sam.
— Ali tebi se sviđa?
— Nisam siguran — rekao sam. — Mislim da ne mogu redi
kako mi se baš sviđa. Nagasava ti se ne može svidjeti ili ne svidjeti. On se ne trudi
svidjeti. U tom smislu vrlo je pošten, čak stoik. Nikoga se ne trudi zavarati.
— Stoik koji spava sa svim tim curama? E, to je zbilja čudno — rekla je Naoko,
smijudi se. — S koliko je cura spavao?
— Mislim da je ved došlo do osamdeset — rekao sam. — Ali u njegovu slučaju,
što je brojka veda, svaki čin sve mu manje znači. Što i mislim da želi postidi.
— I ti to zoveš stoičkim?
— Za njega jest.
Naoko je neko vrijeme razmišljala o mojim riječima. — Ja mislim da je on mnogo
bolesniji u glavu nego ja — rekla je.
— I ja isto — rekao sam. — Ali on je u stanju sve svoje nastrane osobine uklopiti
u neki logički sustav. Genijalan je. Da ga ovamo dovedeš, izašao bi za dva dana.
"Ma da, sve ja to znam", rekao bi. "Razumijem sve što vi tu radite." Takav je on
tip. Takve ljudi poštuju.
— A ja sam valjda sasvim negenijalna — rekla je Naoko. — Ja uopde ne
razumijem što oni ovdje rade - baš kao što ne razumijem ni sebe.
— Nije to zato što nisi pametna — rekao sam. — Normalna si ti. Ja imam tone
stvari koje ne razumijem o sebi. Oboje smo normalni: obični.
Naoko je podigla noge na rub kauča i naslonila bradu na koljena. — Htjela bih
znati više o tebi.
— Ja sam običan dečko - imam običnu obitelj, običan odgoj, obično lice, obične
ocjene, obične misli u glavi.
— Ti obožavaš Scotta Fitzgeralda... Nije li on rekao da ne treba vjerovati onome
tko sebe naziva običnim čovjekom? Ti si mi posudio tu knjigu! — rekla je Naoko s
nestašnim osmijehom.
— Točno — rekao sam. — Ali ovo nije afektacija. Ja doista duboko u sebi
vjerujem da sam običan. Vidiš li ti u meni nešto što nije obično?
— Naravno da vidim! — rekla je Naoko pomalo razdraženo.
— Zar ne shvadaš? Što misliš, zašto sam spavala s tobom? Jer sam bila previše
pijana pa bih spavala s bilo kim?
— Ne, naravno da to ne mislim — rekao sam.
Naoko je dugo šutjela, gledajudi u svoje nožne prste. Ne znajudi što da kažem,
otpio sam vino.
— S koliko si ti cura spavao, Toru? — pitala je Naoko sidušnim glasidem, kao da
joj je ta misao upravo pala na pamet.
— Osam-devet — odgovorio sam iskreno.
Reiko je gitara ispala u krilo. — A nemaš još ni dvadeset! — rekla je. — Kakav ti
to život vodiš?
Naoko je i dalje šutjela i promatrala me svojim bistrim očima. Ispričao sam Reiko
o prvoj djevojci s kojom sam spavao i kako smo raskinuti. Nisam je mogao
zavoljeti, objasnio sam. Onda sam joj ispričao kako sam pod Nagasavinim
mentorstvom spavao sa svim onim curama.
— Ne opravdavam se, ali bio sam u agoniji — rekao sam Naoko.
— Viđao sam te gotovo svaki tjedan, razgovarali smo, a znao sam da u srcu nosiš
samo Kizukija. To me je boljelo. Jako me boljelo. Mislim da sam zato spavao s
nepoznatim curama.
Naoko je nekoliko trenutaka odmahivala glavom, a onda je podigla glavu i
pogledala me. — Onaj put si me pitao zašto nisam spavala s Kizukijem, zar ne?
Zanima li te još?
— Mislim da to zbilja moram znati — rekao sam.
— I ja mislim — rekla je Naoko. — Mrtvi de uvijek biti mrtvi, a mi moramo živjeti
dalje.
Kimnuo sam. Reiko je stalno iznova svirala onaj komplicirani dio, pokušavajudi ga
naučiti.
— Bila sam spremna spavati s njim — rekla je Naoko, otkopčavajudi špangu i
raspuštajudi kosu. Po rukama je premetala tu stvarčicu leptirova oblika. — I
naravno, on je htio spavati sa mnom. Pa smo pokušali. Puno smo pokušavali. Ali
nikad nije uspjelo. Nismo mogli. Tada nisam znala zašto, i još ne znam. Voljela
sam ga, i nisam se brinula zbog gubitka nevinosti. Rado bih učinila sve što je
tražio od mene. Ali nikad nismo uspjeli.
Naoko je opet podigla raspuštenu kosu i pričvrstila je kopčom.
— Nisam se mogla navlažiti — rekla je sidušnim glasidem. — Nikad mu se nisam
otvorila. Tako da je uvijek boljelo. Bila sam
previše suha, previše je boljelo. Pokušali smo sa svim i svačim -kremicama i tako
to - ali i dalje me boljelo. Pa sam se koristila prstima, ili ustima. Uvijek bih mu to
tako učinila. Znaš što želim redi.
Šutke sam kimao.
Naoko je upravila pogled kroz prozor, u Mjesec, koji je sada izgledao vedi i sjajniji
nego ikad prije. — Nikad nisam htjela govoriti o ovome — rekla je. — Htjela sam
to zatvoriti u srcu. Da bar još mogu. Ali moram govoriti o tome. Ne znam
odgovor. Hodu redi, bila sam dosta mokra onoga puta kad sam spavala s tobom,
zar ne?
— A-ha — rekao sam.
— Bila sam mokra od trenutka kad si ušao u moj stan na moj dvadeseti
rođendan. Htjela sam da me grliš. Htjela sam da me svučeš, da me diraš posvuda
i da uđeš u mene. Nikad se prije nisam tako osjedala. Zašto? Zašto se sve tako
događa? Hodu redi, njega sam stvarno voljela.
— A mene ne — rekao sam. — Zanima te zašto si to osjedala prema meni, iako
me nisi voljela?
— Oprosti — rekla je Naoko. — Ne želim te povrijediti, ali toliko moraš shvatiti:
Kizuki i ja imali smo odnos koji je bio uistinu poseban. Bili smo zajedno od svoje
trede godine. Tako smo odrastali: stalno smo bili zajedno, stalno smo razgovarali,
savršeno smo se razumjeli. Kad smo se prvi put poljubili - u prvom razredu
srednje - bilo je jednostavno prekrasno. Kad sam dobila prvu mjesečnicu, otrčala
sam k njemu i rasplakala se kao malo dijete. Tako smo bili bliski. Nakon što je
umro, nisam znala kako se odnositi prema drugim ljudima. Nisam znala što znači
voljeti nekoga drugog.
Posegnula je za čašom vina na stolu, ali uspjela ju je samo prevrnuti i proliti vino
na sag. Kleknuo sam i dohvatio čašu, te
je vratio na stol. — Želiš li još malo popiti? — pitao sam. Naoko je neko vrijeme
šutjela, a onda je najednom briznula u plač, sva uzdrhtala. Klonuvši, zarila je lice
u šake i počela jecati bez daha, s istom onom silinom kao one nodi sa mnom.
Reiko je odložila gitaru i sjela kraj Naoko, milujudi joj leđa. Kad ju je obgrlila
rukom, Naoko je zagnjurila lice na njezine grudi poput djetešca.
— Znaš — rekla mi je Reiko — možda bi bilo dobro da se malo odeš prošetati.
Možda na dvadeset minuta. Oprosti, ali mislim da bi joj to pomoglo.
Kimnuo sam glavom i ustao, navlačedi džemper preko košulje. — Hvala što ste
uskočili — rekao sam Reiko.
— Nema na čemu — rekla je ona namignuvši mi. — Nisi ti kriv. Bez brige, kad se
vratiš bit de dobro.
Noge su me odnijele niz cestu, koja je bila rasvijetljena čudnovato nestvarnom
mjesečinom, i dalje u šumu. Na takvoj mjesečini svi zvuči poprimili su neki
neobičan odjek. Šuplji zvuk mojih koraka kao da je dolazio iz drugoga smjera, kao
da slušam nekoga kako hoda po dnu mora. Iza sebe bih svako malo začuo neko
krc-kanje ili šuštanje. Nad šumom je lebdjela teška koprena, kao da nodne
životinje zadržavaju dah i čekaju da prođem.
Na mjestu gdje se puteljak strmo uspinjao među drvede sjeo sam i pogledao
prema zgradi u kojoj je živjela Naoko. Bilo je lako pogoditi koja je njezina soba.
Samo sam trebao pronadi jedini prozor u kojemu je podrhtavalo slabo svjetlo.
Dugo, dugo sam gledao u tu osvijetljenu točku. Podsjetila me na nešto poput
posljednjeg otkucaja umirudeg žara neke duše. Htio sam skupiti ruke nad onim
što je ostalo da ga održim na životu. Gledao sam i gledao onako kako je Jay
Gatsbv nodima gledao sidušno svjetlo na suprotnoj obali.
Kad sam se pola sata kasnije vratio na prednji ulaz zgrade, čuo sam kako Reiko
vježba gitaru. Tiho sam se uspeo stubama i kucnuo na vrata stana. Unutra nije
bilo ni traga od Naoko. Reiko je sama sjedila na sagu i svirala gitaru. Prstom je
pokazala na vrata
spavade sobe da mi kaže kako je Naoko ondje. Onda je spustila gitaru na pod i
sjela na kauč, pozivajudi me da sjednem kraj nje i raspoređujudi ostatak vina na
naše dvije čaše.
— Naoko je dobro — rekla je, dotičudi mi koljeno. — Bez brige, samo se mora
malo odmoriti. Smirit de se. Malo se uzrujala. Hodeš u međuvremenu prošetati sa
mnom?
— Može — rekao sam.
Reiko i ja polagano smo se uputili stazom osvijetljenom uličnim lampama. Kad
smo stigli do teniskih i košarkaških terena, sjeli smo na klupu. Ona je ispod klupe
dohvatila košarkašu loptu i počela je prevrtati po rukama. Onda me zapitala
igram li tenis. Znam igrati, rekao sam, ali nisam dobar.
— A košarku?
— Nije mi taj sport jača strana — rekao sam.
— A koji ti je sport jača strana? — pitala je Reiko, a krajičci oka naborali su joj se
u osmijeh. — Osim spavanja s curama.
— Ni u tome nisam baš dobar — rekao sam, a njezine su me riječi zapekle.
— Samo se šalim — rekla je. — Ne ljuti se. Ali zbilja, reci, što ti dobro ide?
— Ništa posebno. Imam stvari koje volim raditi.
— Recimo?
— Planinarenje. Plivanje. Čitanje.
— Dakle, voliš sve raditi sam?
— Valjda. Nikad me ne bi mogle uzbuditi igre koje se igraju s drugim ljudima. U
njih se ne mogu uživjeti. Izgubim interes.
— Onda moraš dodi na zimu. Idemo na skijaško trčanje. To bi ti se sigurno
svidjelo, cijeli dan tapkaš naokolo po snijegu, dobro se oznojiš. — Pod svjetlom
ulične svjetiljke Reiko je promatrala svoju ruku kao da proučava neko antikno
glazbalo.
— Je li Naoko često takva? — pitao sam.
— Tu i tamo — rekla je Reiko, gledajudi sad u lijevu ruku. — Svako malo se
uzruja i tako rasplače. Ali to je u redu. Daje oduška
osjedajima. Strašno je kada to ne možeš. Kad ti se osjedaji nakupe unutra,
stvrdnu i odumru, onda si u velikoj gabuli.
— Jesam li ja rekao nešto što nisam smio?
— Baš ništa. Ne brini se. Samo iskreno govori što misliš. To je najbolje. Možda
katkad malo boli, i netko se može uznemiriti kao Naoko, ali dugoročno je to
najbolje. Tako se moraš ponašati ako zbilja želiš da Naoko ozdravi. Kao što sam ti
na početku rekla, ne smiješ toliko misliti da joj želiš pomodi, nego se moraš željeti
sam oporaviti tako što deš njoj pomodi da se oporavi. Tako se to ovdje radi.
Dakle, moraš biti iskren i redi sve što ti padne na pamet, bar dok si tu. To vani
nitko ne radi, zar ne?
— Mislim da ne — rekao sam.
— Svojedobno sam viđala svakakve ljude kako dolaze i odlaze odavde — rekla je
— možda čak previše ljudi. Tako da obično čim nekoga vidim znam hode li mu biti
bolje ili nede, gotovo instinktivno. Ali u Naokinu slučaju nisam sigurna. Uopde
nemam pojma što de biti s njom. Koliko se meni čini, može se stopostotno
oporaviti ved idudeg mjeseca, ili ovako može nastaviti još godinama. Dakle,
stvarno vam ne mogu redi što da činite, osim onog najopdenitijeg savjeta: budite
iskreni i pomažite jedno drugome.
— Zašto vam je tako teško redi što de biti s Naoko?
— Vjerojatno zato što je toliko volim. Mislim da mi osjedaji smetaju pa je ne
vidim jasno. Hodu redi, zbilja je volim. Ali osim toga, ona ima gomilu drugih
problema koji su svi jedni s drugima upetljani, pa je teško razriješiti samo jedan.
Možda de dugo trebati da se svi razmrse, ali nešto bi ih moglo potaknuti da se
razriješe svi odjednom. To je tako. I zato u svezi s njom nisam sigurna.
Opet je uzela loptu, zavrtjela je u rukama i odbila o zemlju.
— Najvažnije je ne dopustiti sebi da izgubiš strpljenje — rekla je Reiko. — To je
još jedan savjet koji ti mogu dati: ne budi nestrpljiv. Čak i ako je sve tako
zamršeno da ne možeš ništa, ne očajavaj, nemoj da ti pukne film pa da počneš
cimati jedan končid
prije nego što se da odriješiti. Moraš shvatiti da de taj proces biti dugačak i da
dete polako rješavati stvari, jednu po jednu. Misliš da deš modi?
— Mogu pokušati — rekao sam.
— Možda de dugo trajati, znaš, a čak i onda možda se nede potpuno oporaviti.
Jesi li mislio na to?
Kimnuo sam glavom.
— Teško je čekati — rekla je, udarajudi loptom o zemlju. — Posebice kad si u toj
dobi. Samo sjedi i čekaj da se oporavi. Bez rokova, bez jamstava. Misliš da deš
modi? Voliš li je toliko?
— Nisam siguran — rekao sam iskreno. — Kao ni Naoko, ni ja nisam siguran što
točno znači nekoga voljeti. Premda je ona to malo drukčije mislila. Ali ja želim
dati sve od sebe. Moram, inače nedu znati kamo. Kao što ste rekli, Naoko i ja
moramo spasiti jedno drugo. To je jedini način da ijedno bude spašeno.
— A hodeš li nastaviti spavati s curama koje sretneš?
— Ne znam ni što s time da radim — rekao sam. — Što mislite? Da čekam i
masturbiram? Ni tu baš nemam kontrolu nad situacijom.
Reiko je spustila loptu na zemlju i potapšala me po koljenu. — Slušaj — rekla je
— nedu ti redi da prestaneš spavati s curama. Ako tebi to ne smeta, onda je u
redu. To je ipak tvoj život, to ti moraš odlučiti. Ja samo kažem da se ne bi smio
trošiti na neki neprirodan način. Razumiješ što želim redi? To bi bila velika šteta.
Devetnaesta i dvadeseta godina predstavljaju ključnu etapu u sazrijevanju
karaktera, i ako dopustiš sebi da postaneš izopačen u toj dobi, to de ti u kasnijim
godinama pričinjavati bol. Istina je. Zato dobro o tom razmisli. Ako se želiš brinuti
za Naoko, brini se za sebe.
Rekao sam da du razmisliti o tome.
— I ja sam jednom imala dvadeset. Jednom davno. Možeš li vjerovati?
— Naravno da vjerujem.
— U srcu?
— U srcu —
rekao sam nasmiješivši se.
- A bila sam i zgodna. Ne kao Naoko, ali bogme dosta zgodna. Nisam imala sve
ove bore.
Rekao sam da mi se njezine bore jako sviđaju. Zahvalila mi je.
- Ali nikad nijednoj drugoj ženi nemoj redi da ti se sviđaju njene bore - dodala je.
- Ja to volim čuti, ali ja sam iznimka.
- Bit du oprezan - rekao sam.
Izvukla je novčanik iz džepa na hlačama i pružila mi fotografiju iz pretinca za
kartice. Bila je to kolor fotografija slatke djevojčice od desetak godina na skijama
u šarenom skijaškom odijelu, koja je stajala na snijegu i dražesno se smijala u
kameru.
- Nije li lijepa? Moja kdi - rekla je Reiko. - Poslala mi ju je u siječnju. Sad joj je -
koliko? - devet godina.
- Ima vaš osmijeh - rekao sam, vradajudi sliku. Reiko je stavila novčanik u džep,
te, šmrcnuvši, zatakla cigaretu među usnice
i zapalila je.
- Trebala sam biti koncertna pijanistica - rekla je. - Imala sam talenta, i ljudi su to
prepoznali i radili strku oko mene dok sam odrastala. Pobjeđivala sam na
natjecanjima i imala najviše ocjene na konzervatoriju, a nakon diplome trebala
sam studirati u Njemačkoj. Nijednog oblačka na vidiku. Sve je išlo savršeno, a kad
i nije, uvijek je postojao netko tko de to popraviti. Ali onda se jednoga dana nešto
dogodilo, i sve se raspalo. Bila sam na posljednjoj godini konzervatorija, i
primicalo se dosta važno natjecanje. Stalno sam vježbala za njega, ali onda mi se
najednom mali prst na ruci prestao micati. Ne znam zašto, ali jednostavno je
prestao. Pokušala sam ga masirati, namakati u vrudoj vodi, nekoliko dana
pauzirati od vježbanja: ništa nije pomagalo. Onda sam se uplašila i otišla doktoru.
Proveli su sve mogude pretrage, ali ništa nisu našli. Sa samim prstom je sve bilo u
redu, i živci su bili u redu, tako su rekli: nije bilo razloga da se prestane micati.
Problem je morao biti psihičke prirode. Onda sam otišla psihijatru, ali ni on nije
znao što mi je. Vjerojatno stres pred natjecanje, rekao je, i savjetovao mi da se
na neko vrijeme maknem od glasovira.
ŚŚ**•Ť**ť•Ť*Ś
Reiko je duboko udahnula i ispuhnula dim. Onda je nekoliko puta istegnula vrat
na stranu.
- I tako sam se otišla oporaviti baki na obalu Izua1 . Mislila sam da du zaboraviti
na to natjecanje i istinski se opustiti, provesti nekoliko tjedana daleko od
glasovira i činiti što mi dođe. Ali bilo je beznadno. Mislila sam samo o glasoviru.
Možda više nikad nedu modi pomaknuti prst. Kako du živjeti ako se to dogodi? Po
mozgu su mi se stalno vrtjele iste misli. A nije ni čudo: do tada je glasovir bio
cijeli moj život. Počela sam svirati s četiri godine, i dok sam odrastala mislila sam
samo na glasovir, ni na što drugo. Nikad nisam obavljala kudanske poslove da ne
ozlijedim prste. Ljudi su obradali pozornost na mene samo zbog jednoga: mog
dara za sviranje. Uzmite glasovir djevojci koja je tako odrastala, i što ostane? A
onda, škljoc l U glavi mi je nastala potpuna zbrka. Sve se smračilo.
Bacila je cigaretu na zemlju i ugasila je nogom, a onda još nekoliko puta nakrivila
vrat.
- To je bio kraj moga sna o pijanističkoj karijeri. Provela sam dva mjeseca u
bolnici. Počela sam micati prstom ubrzo nakon što sam stigla, pa sam se vratila
na konzervatorij i diplomirala, ali nečega je u meni nestalo. Neki dragulj energije
ili nešto takvo nestalo je - ishlapjelo - iz moga tijela. Doktor je rekao kako nemam
dovoljno umne snage da bih postala profesionalni pijanist, pa mi je savjetovao da
na to zaboravim. I tako sam nakon diplome poučavala učenike kod kude. Ali
razdirala me strašna bol. Bilo mi je kao da mi više nema života. Imala sam tek
malo više od dvadeset, a najbolji dio života bio je iza mene. Shvadaš li kako je to
užasno? Preda mnom su bile tolike mogudnosti, a onda sam se jednoga dana
probudila i toga više nije bilo. Gotovo je s pljeskom, nitko više nede oko mene
raditi strku, nitko mi nede govoriti kako sam nevjerojatna. Dan za danom
provodila sam u kudi poučavajudi susjedsku djecu Beverovim vježbama17 i
sonatinama. Bila sam toliko jadna, stalno sam plakala. Sto li sam sve propustila!
Slušala sam kako ljudi mnogo manje daroviti od mene osvajaju druga
mjesta na natjecanjima ili drže recital u toj i toj dvorani, i suze bi mi potekle
potokom.
- Moji roditelji hodali su oko mene na prstima da me nečim ne povrijede. Ali
znala sam koliko su razočarani. Njihova kdi, kojom su se tako ponosili, najednom
je postala bivši duševni bolesnik. Ne mogu me čak niti udati. Kad živiš s nekim,
osjedaš što misle, i to mi je bilo grozno. Bojala sam se izidi, bojala sam se da me
susjedi ogovaraju. I onda, škljocl Opet isto - zbrka, mrak. To mi se dogodilo u
dvadeset četvrtoj, i taj put u sanatoriju sam provela sedam mjeseci. Ne u ovom:
u pravoj ludnici s visokim zidovima i zaključanim kapijama. Bila je to prljava
ustanova bez glasovira. Nisam znala što du sa sobom. Samo sam znala da želim
što prije izidi, pa sam se očajnički trudila oporaviti. Sedam mjeseci: dugih sedam
mjeseci. Tad su mi se počele pojavljivati bore.
Reiko se nasmiješila, a usnice su joj se široko razvukle.
- Nedugo nakon što sam izišla iz bolnice upoznala sam nekoga i udala se. Bio je
godinu dana mlađi od mene, inženjer, radio je u tvornici zrakoplova, ja sam ga
poučavala. Dobar čovjek. Nije mnogo govorio, ali bio je srdačan i iskren. Uzimao
je satove kod mene šest mjeseci, a onda me najednom zaprosio. Tek tako -
jednoga dana dok smo poslije sata pili čaj. Vjeruješ li ti to? Nikad nismo izlazili
niti se držali za ruke. Uhvatio me posve nespremnu. Rekla sam mu da se ne mogu
udati. Rekla sam da mi je drag i sviđa mi se kao osoba, ali iz nekih se razloga ne
mogu udati za njega. Htio je znati iz kojih, pa sam mu sve sasvim otvoreno
objasnila - da sam dvaput bila u bolnici zbog sloma živaca. Rekla sam mu sve - što
je bio uzrok, u kakvu sam stanju, i kako postoji mogudnost da se to ponovi. Kazao
je da mora malo razmisliti, a ja sam mu rekla neka samo razmišlja, koliko god mu
vremena treba. Ali kad je idudeg tjedna došao na sat, rekao je da me i dalje želi
za ženu. Zamolila sam ga da pričeka tri mjeseca. Možemo se viđati ta tri mjeseca,
rekla sam, i ako onda još bude htio da se vjenčamo, opet demo razgovarati.
- Tijekom ta tri mjeseca izlazili smo jednom tjedno. Išli smo
posvuda, razgovarali o svemu, i počeo mi se jako sviđati. Kad sam bila s njim,
osjedala sam kao da mi se život napokon vratio. Kad bih bila nasamo s njim,
osjedala sam veliko olakšanje: mogla sam zaboraviti na sve grozne stvari koje su
mi se dogodile. Pa što onda ako nisam uspjela postati koncertna pijanistica? Pa
što onda ako sam morala boraviti u mentalnoj ustanovi? Moj život nije završio.
Život je i dalje prepun divnih stvari koje dotad nisam iskusila. Ako ni zbog čega
drugoga, bila sam mu silno zahvalna što je u meni probudio te osjedaje. Kad su
prošla tri mjeseca, opet me zaprosio. I evo što sam mu rekla: "Ako želiš spavati sa
mnom, nemam ništa protiv. Ni s kim još nisam spavala, a ti si mi vrlo drag, pa ako
želiš da vodimo ljubav, nemam baš ništa protiv. Ali udaja je nešto sasvim drugo.
Ako se oženiš mnome, preuzet deš sve moje probleme, a oni su mnogo gori nego
što možeš zamisliti."
- Rekao je da ga nije briga, da ne želi samo spavati sa mnom, želi se oženiti,
dijeliti sve ono što imam u sebi. I to je zbilja mislio. Bio je čovjek koji de redi samo
ono što stvarno misli, i učiniti sve što je rekao. Pa sam pristala na udaju. Drugo
nisam mogla. Vjenčali smo se, da vidimo, četiri mjeseca kasnije, mislim da je tako
bilo. Posvađao se s roditeljima zbog mene pa su ga se odrekli. Bio je iz stare
obitelji iz ruralnog dijela Sikokua. Raspitali su se o meni i saznali da sam dvaput
bila u bolnici. Nije ni čudo što su se protivili tom braku. Uglavnom, nismo imali
vjenčani obred. Samo smo otišli matičaru, registrirali se i otputovali u Hakone na
dvije nodi. To nam je bilo dovoljno: bili smo sretni. Napokon, do dana vjenčanja
ostala sam djevica. Bilo mi je 25 godina! Vjeruješ li ti to?
Reiko je uzdahnula i opet podigla košarkašku loptu.
- Mislila sam da de dok god sam s njim sve biti u redu - nastavila je. - Dok god
sam s njim, problema nede biti. To je najvažnije za ovakve bolesti kakve mi
imamo: osjedaj povjerenja. Ako se predam u ruke toj osobi, bit du dobro. Ako se
moje stanje počne i mrvicu pogoršavati - ako mi se odšarafi i jedna daska u glavi -
on de odmah primijetiti, pa de to neopisivo brižno i strplji-
vo popraviti, on de opet zašarafiti ono što se razlabavilo, poslagat de sve
upetljane konce. Ako imamo taj osjedaj povjerenja, bolest se nede vratiti. Nema
više škljocl Bila sam tako sretna! Život je bio divan! Osjedala sam se kao da me
netko izvukao iz hladnog, uzburkanog mora, umotao u deku i položio u topli
krevet. Dvije godine nakon vjenčanja rodila sam dijete, i onda sam imala zbilja
pune ruke posla! Praktički sam zaboravila na bolest. Ujutro bih ustala i obavila
kudanske poslove, te se brinula o djetetu i kuhala mužu ručak kad bi došao s
posla. Svaki dan isto, ali ja sam bila sretna. Bilo je to vjerojatno najsretnije
razdoblje u mom životu. Koliko je trajalo, pitam se? Bar do moje trideset i prve. A
onda, odjednom, škljocl Opet se dogodilo. Raspala sam se.
Reiko je zapalila cigaretu. Vjetar je zamro. Dim se dizao u ravnoj crti i nestajao u
tami nodi. Tek tada primijetio sam da se nebo napunilo zvijezdama.
- Nešto se dogodilo? - pitao sam.
- Jest - rekla je - nešto vrlo čudno, kao da su mi postavili klopku. Čak i sad me
prođe jeza kad se toga sjetim. - Reiko je slobodnom rukom protrljala
sljepoočnicu. - Oprosti što te silim da sve ovo slušaš. Došao si vidjeti Naoko, ne
slušati moju priču.
- Ali zbilja bih je volio čuti - rekao sam. - Ako nemate ništa protiv, rado bih čuo
sve do kraja.
- Pa - počela je Reiko - kad nam je kdi krenula u vrtid, opet sam počela svirati,
malo pomalo. Ne za druge ljude, samo za sebe. Počela sam s kratkim skladbama
Bacha, Mozarta, Scar-lattija. Nakon tako dugog razdoblja praznine, naravno, nije
mi se odmah vratio osjedaj za glazbu. I prsti mi se nisu htjeli micati kao nekod. Ali
bila sam presretna što opet sviram glasovir. Držedi ruke na tipkama, shvatila sam
koliko sam voljela glazbu - i žudim za njom. Modi svirati sam sebi, to je divna
stvar.
- Kao što sam ved rekla, svirala sam od svoje četvrte godine, ali palo mi je na
pamet da nikad nisam svirala samo za sebe. Uvijek sam se trudila položiti neki
ispit ili uvježbati zadanu skladbu da nekoga impresioniram. Sve su to, naravno,
važne stvari ako kaniš
svladati neki instrument. Ali kad zadeš u određene godine, moraš početi svirati
sebi. To je prava bit glazbe. Da bih to napokon shvatila, morala sam izidi iz elitnog
društva i prijedi trideset prvi rođendan. Poslala bih dijete u vrtid i brzo
posvršavala sve po kudi, a onda bih sat ili dva provela svirajudi omiljenu glazbu.
Dosad još sve u redu, zar ne? Kimnuo sam glavom.
- A onda mi je jednoga dana došla u posjet gospođa iz susjedstva, koju sam
poznavala iz viđenja na ulici, i zamolila me da njezinoj kderi držim sate glasovira.
Nisam poznavala njezinu kder
- iako smo živjeli u istoj četvrti, kude su nam bile dosta daleko
- ali prema ženinim riječima mala je prolazila kraj moje kude i svidjelo joj se kako
sviram. Jednom me je i vidjela, i sada gnjavi majku da joj dajem sate. Bila je u
četvrtom razredu, i ved je uzimala satove od mnogih učitelja, ali uvijek bi nešto
pošlo po zlu, i sad nije imala nikoga.
- Odbila sam je. Imala sam rupu od nekoliko godina, i možda bi imalo smisla
uzeti apsolutnog početnika, ali nisam mogla hvatati korak s nekim tko je ved
godinama odlazio na sate. Osim toga, imala sam previše posla oko svoje kderi, i
premda to nisam ženi rekla, nitko ne može s djetetom koje stalno mijenja
učitelje. Onda me žena zamolila da bar učinim njezinoj kderi uslugu i jednom se s
njom upoznam. Bila je prilično nasrtljiva, i vidjela sam da me nede tek tako pustiti
na miru, pa sam pristala upoznati se s djevojčicom - ali samo upoznati. Tri dana
kasnije djevojčica je sama došla k meni. Bila je pravi anđeo, posjedovala je neku
čistu, dražesnu, prozračnu ljepotu. Imala je dugu sjajnu kosu, crnu kao svježe
zamiješan tuš, vitke, graciozne ruke i noge, bistre oči i nježna ustašca koja su
izgledala kao da ih je netko isklesao. Kad sam je ugledala, ostala sam bez riječi.
Sjededi na mojem kauču pretvorila je moj dnevni boravak u otmjeni salon. Od
izravna pogleda na nju zaboljele su me oči: morala sam zaškiljiti. Uglavnom,
takva je bila. I sad je jasno vidim.
Reiko je suzila oči kao da u tom času zamišlja djevojčicu.
- Razgovarale smo cijeli sat uz kavu - o svemu i svačemu: glazbi, njezinoj školi,
baš svemu. Odmah sam vidjela da je pametna. Znala je voditi razgovor: imala je
jasna, oštroumna razmišljanja i urođeni dar da iz drugoga izmami mišljenje. To je
bilo gotovo zastrašujude. Tad još nisam mogla odrediti što je čini tako
zastrašujudom. Samo sam primijetila kako je zastrašujude inteligentna. Ali pred
njom sam izgubila svu normalnu mod rasuđivanja koju sam možda imala. Njezina
ljepota i mladost toliko me se dojmila da sam sebe počela promatrati kao niže
bide, nezgrapni primjerak ljudske vrste koji o njoj misli sve najgore zbog vlastita
izopačenog i pokvarenog uma.
Reiko je nekoliko puta odmahnula glavom.
- Da sam lijepa i pametna kao ona, bila bih normalno ljudsko bide. Što ti još
treba ako si tako pametan i tako lijep? Zašto bi mučio i gazio one slabije i manje
vrijedne od sebe ako te svi tako vole? Kakvog je razloga moglo biti za takvo
ponašanje?
- Je li vam učinila nešto strašno?
- Pa, samo da kažem kako je mala bila patološka lažljivica. Jednostavno rečeno,
bila je bolesno lažljiva. Sve je izmišljala. A dok bi izmišljala sve te priče, i sama bi
u njih povjerovala. A onda bi sve oko sebe promijenila kako bi se uklopilo u
njezinu priču. Um joj je radio tako brzo da je stalno bila korak ispred tebe i
raščišdavala stvari koje bi se tebi inače učinile čudnima, pa ti nikad ne bi palo na
pamet da laže. Kao prvo, nitko nikad ne bi posumnjao da bi takva lijepa
djevojčica lagala o najobičnijim stvarima. ]a u svakom slučaju ne. Šest mjeseci
govorila mi je hrpe laži prije nego sam i izdaleka naslutila da nešto nije u redu.
Lagala je o svemu, a ja nikad nisam posumnjala. Znam da zvuči blesavo.
- O čemu je lagala?
- Kad kažem o svemu, mislim baš o svemu. - Reiko se sarkastično nasmijala. -
Kad ljudi nešto slažu, moraju izmisliti gomilu drugih laži kojima de potkrijepiti
prvu. To se zove "mitomanija". Kad prosječni mitoman laže, obično je riječ o
bezazlenim primjercima pa vedina ljudi primijeti. Ali ta djevojčica ne. Da bi
sebe zaštitila, i ne trepnuvši je bila u stanju izredi najopakiju laž. Zlorabila je sve
što je mogla. A lagala je manje ili više ovisno o tome s kim je razgovarala. Majci ili
bliskim prijateljima koji bi odmah primijetili rijetko je lagala, a ako je morala, bila
je jako, jako pažljiva i izmišljala laži koje ne bi procurile. Ili ako bi pro-curile, našla
bi neko opravdanje ili bi se ispričala onim svojim plačnim glasidem, a iz lijepih
okica curile bi joj suze. Pa se više nitko nije mogao ljutiti na nju.
- Još ne znam zašto je izabrala mene. Jesam li joj ja bila samo još jedna žrtva, ili
izvor spasa? Jednostavno ne znam. Naravno, to sada i nije važno. Sad kad je sve
gotovo. Sad kad sam ovakva.
Uslijedila je kratka tišina.
- Ponovila je ono što mi je rekla njezina majka, da ju je dirnulo moje sviranje dok
je prolazila kraj kude. Nekoliko puta me vidjela na ulici i počela je prema meni
gajiti obožavanje. Upotrijebila je upravo tu riječ: "obožavanje". Od toga sam
jarko pocrvenjela. Hodu redi, da te "obožava" takva prekrasna lutkica! Ali ne
mislim da je u tome sasvim lagala. Ved sam bila zašla u tridesete, i nikad nisam
mogla biti tako lijepa i pametna kao ona, a nisam ni imala nikakav poseban dar,
ali očito sam imala nešto što ju je privuklo k meni, nešto što joj je nedostajalo,
pretpostavljam da je bilo tako. Zacijelo ju je to isprva zainteresiralo. Kad se sada
toga sjetim, čini mi se da je bilo tako. I ne hvalim se.
- Ne, znam što hodete redi.
- Donijela je sa sobom neke note i pitala smije li mi nešto odsvirati. Pa sam joj
dopustila. Bila je to jedna od Bachovih invencija. Izvedba joj je bila...zanimljiva. Ili
da kažem čudna? Jednostavno, nije bila uobičajena. Naravno da nije bila
dotjerana. Ona nije išla u pravu školu, a ono malo satova što je uzimala bilo je
neredovito; uglavnom je bila samouka. Zvuk joj je bio neizvjež-ban. Na audiciji za
glazbenu školu odmah bi je odbili. Ali ona je to oživjela. Premda je 90% bilo
grozno, preostalih 10% bilo je tu: pod njezinim je prstima propjevalo: bila je to
glazba. I to Bachova invencija! Pa me zainteresirala. Poželjela sam saznati više o
njoj.
L
- Ne treba redi da je svijet pun djece koja sviraju Bacha mnogo bolje od nje.
Dvadeset puta bolje. Ali vedina njihovih izvedbi u sebi ne bi imala ništa. Bile bi
šuplje, prazne. Ova mala imala je lošu tehniku, ali imala je malo onoga nečeg što
ljude privlači -ili bar mene - da se užive u njezinu izvedbu. Pa sam odlučila da bi je
možda vrijedilo podučavati. Naravno, nije dolazilo u obzir da je počnem
poučavati ispočetka, tako da postane profesionalka. Ali osjedala sam da od nje
možda mogu stvoriti sretnu pijanisticu kao što sam ja tada bila - i još jesam -
nekoga tko uživa muzicirati samo za svoju dušu. Ali pokazalo se da je to bila lažna
nada. Ona nije bila od ljudi koji bi nenametljivo činili stvari za svoju dušu. To
dijete detaljno je proračunavalo sva sredstva koja su mu bila na raspolaganju
kako bi zadivilo druge. Znala je točno što treba učiniti kako bi je ljudi cijenili i
hvalili. I točno je znala kakvom de izvedbom namamiti mene. Sve je proračunala,
sigurna sam, i dala sve od sebe da uvježba najvažnije odlomke specijalno za
mene. Točno je mogu zamisliti kako to radi.
- No ipak, čak i sad, nakon što mi je sve to postalo jasno, ja mislim da je to bila
prekrasna izvedba, i da je opet čujem, isti bi me trnci proželi. I sad kad znam sve
o njenim manama, lukav-štinama i lažima, i dalje bih se naježila. Kažem ti, ima na
svijetu takvih stvari.
Reiko se suho i grubo nakašljala i zašutjela.
- I, jeste li je uzeli za učenicu? - pitao sam.
- Jesam. Jedan sat na tjedan. Subotom ujutro. Subotom nije išla u školu.
Nijednom nije izostala sa sata, nijednom nije zakasnila, bila je idealna učenica.
Uvijek je vježbala za sat. Nakon svakog sata pojele bismo kolač i malo čavrljale.
U tom trenu Reiko je pogledala na sat kao da se najednom nečega sjetila.
- Zar se ne bismo trebali vratiti u sobu? Malo se brinem za Naoko. Nisi valjda ti
sada na nju zaboravio?
- Naravno da nisam - nasmijao sam se. - Samo sam se udubio u vašu priču.
- Ako želiš čuti ostatak, sutra du ti ispričati. To je duga priča, preduga da se
ispriča odjedanput.
- Vi ste prava Šeherezada.
- Znam - rekla je, smijudi se sa mnom. - Nikad se nedeš vratiti u Tokio.
Vratili smo se istim putem po šumskoj stazi i stigli do stana. Svijede su bile
utrnute, svjetla u dnevnoj sobi pogašena. Vrata spavade sobe bila su otvorena, a
u dnevni boravak dopiralo je svjetlo svjetiljke na nodnom stolidu. Naoko je sjedila
sama na kauču, u polumraku. Presvukla se u komotnu plavu spavadicu, čiji je
ovratnik čvrsto stegnula oko vrata, a noge podvila pod sebe na kauč. Reiko joj je
prišla i položila joj ruku na tjeme.
- Sad si dobro?
- Jesam. Oprosti - odgovorila je Naoko slabim glasidem. Onda se okrenula meni i
ponovila ispriku. - Sigurno sam te uplašila.
- Malo - rekao sam s osmijehom.
- Dođi - rekla je. Kad sam sjeo kraj nje, Naoko se nagnula prema meni, i dalje
podvijenih nogu, sve dok joj lice nije gotovo doticalo moje uho, kao da de mi
otkriti neku tajnu. Onda me ovlaš poljubila kraj uha. - Oprosti - rekla je još
jednom, ovaj put ravno u moje uho, utišanim glasom. A onda se odmaknula od
mene.
- Katkad sam tako zbrkana - rekla je - da ne znam što se događa.
- To se i meni stalno događa - rekao sam. Naoko se nasmiješila i pogledala me.
- Ako bi htjela - rekao sam - volio bih da mi još pričaš o sebi. Kako živiš tu. Sto
radiš svaki dan. O ljudima koje susredeš.
Naoko mi je govorila o svome dnevnom rasporedu, izražavajudi se kratkim, ali
kristalno jasnim rečenicama. Buđenje u šest ujutro. Doručak u stanu. Čišdenje
ptičnjaka. Zatim uobičajeni poljodjelski poslovi. Ona je vodila brigu o povrdu.
Prije ili poslije ručka imala je ili jednosatnu sesiju s doktorom ili grupnu
raspravu. Popodne je mogla birati neki tečaj koji je zanima, posao u polju ili
sport. Išla je na nekoliko tečajeva: francuski, pletenje, glasovir, povijest starog
vijeka.
- Reiko me uči svirati glasovir - rekla je. - Podučava i gitaru. Svi se izmjenjujemo
kao učenici i nastavnici. Netko tko tečno govori francuski podučava francuski,
jedna osoba koja se bavila sociologijom podučava povijest, druga koja dobro
plete podučava pletenje: imamo zbilja impresivnu školu. Nažalost, ja nemam
nešto što bih mogla podučavati.
- Ni ja - rekao sam.
- Ovdje u učenje ulažem mnogo više energije nego na fakultetu. Puno radim i
uživam - zbilja.
- Sto radiš poslije večere?
- Razgovaram s Reiko, čitam, slušam ploče, idem drugima u goste pa igramo
igrice, takve stvari.
- Ja vježbam gitaru i pišem autobiografiju - rekla je Reiko.
- Autobiografiju?
- Ma šalim se - nasmijala se Reiko. - Idemo spavati oko deset. Zbilja zdrav život,
zar ne? Spavamo kao mala djeca.
Pogledao sam na sat. Bilo je nekoliko minuta do devet. - Onda de vam se
vjerojatno uskoro prispavati.
- U redu je. Danas možemo duže ostati budne - rekla je Naoko. - Dugo te nisam
vidjela, želim još razgovarati. Pričaj.
- Kad sam maloprije bio sam, odjednom sam počeo misliti na prošlost - rekao
sam. - Sjedaš li se kad smo ti Kizuki i ja došli u bolnicu u posjet? Onu na moru.
Mislim da je to bilo u prvom srednje.
- Kad sam operirala pluda - rekla je Naoko s osmijehom. - Naravno, sjedam se. Ti
i Kizuki došli ste motorom. Donio si mi bombonijeru, i sve su se čokoladice bile
rastopile. Bilo ih je užasno teško jesti! Ne znam, to mi djeluje kao da je bilo jako
davno.
- Da, stvarno. Mislim da si tada pisala pjesmu, neku dugačku.
- Sve cure u tim godinama pišu pjesme - zakikotala se Naoko. - Sto te na to
odjednom podsjetilo?
- I ja se pitam. Miris morskog vjetra, oleandri: najednom mi se pojavilo pred
očima. Je li te Kizuki često posjedivao u bolnici?
- Ma kakvi! Poslije smo se oko toga strašno posvađali. Došao je jednom, i onda
poslije s tobom, i to je bilo to. Bio je grozan. A onaj prvi put nije mogao sjediti na
miru pa je ostao samo desetak minuta. Donio mi je naranče i mumljao nešto što
nisam razumjela, onda mi je ogulio naranču i nešto dalje mumljao, a onda je
otišao. Rekao je da je alergičan na bolnice. - Naoko se nasmijala. - Kad su te stvari
bile u pitanju, uvijek je bio kao dijete. Hodu redi, nitko ne voli bolnice, zar ne?
Zato ljudi i posjeduju bolesnike, da im bude bolje, da ih malo obodre i tako to. Ali
Kizuki to nije shvadao.
- Ali nije se loše ponašao kad smo te nas dvojica došli posjetiti. Bio je normalan.
- Jer si ti bio s njim - rekla je Naoko. - Uvijek je bio takav s tobom. Trudio se
sakriti svoje slabosti. Sigurna sam da si mu bio veoma drag. Bilo mu je stalo da
vidiš samo njegovu najbolju stranu. Sa mnom nije bio takav. Isključio bi
obrambene mehanizme. Znao je biti vrlo dudljiv. Jednog trena bi brbljao, a onda
bi pao u depresiju. To se stalno događalo. Takav je bio od malih nogu. Ali trudio
se promijeniti, poboljšati.
Naoko je ponovno prekrižila noge na kauču.
- Silno se trudio, ali nije pomagalo, pa bi se zbog toga jako naljutio ili rastužio.
Imao je mnogo dobrih i lijepih osobina, ali nikad nije mogao zadobiti
samopouzdanje koje mu je trebalo.
"Moram učiniti ovo, moram promijeniti ono", stalno je tako mislio, sve do
samoga kraja. Jadan Kizuki.
- Pa ipak - rekao sam ja - ako se uvijek trudio pokazati mi najbolju stranu, rekao
bih da je uspio. Ja sam i vidio samo njegovu najbolju stranu.
Naoko se nasmiješila. - Bio bi presretan kad bi te sad mogao čuti. Bio si mu jedini
prijatelj.
- I on meni - rekao sam. - Nikad nikoga drugog nisam mogao nazvati pravim
prijateljem, ni prije ni poslije njega.
- Zato mi je bilo tako lijepo s vama dvojicom. Onda sam i ja vidjela samo njegovu
najbolju stranu. Kad smo nas troje bili zajedno, mogla sam se opustiti i zaboraviti
na brige. To su mi bili najdraži trenuci. Ne znam kako je tebi bilo.
- Ja sam se brinuo što ti misliš - rekao sam, odmahnuvši glavom.
- Problem je bio što to nije moglo trajati dovijeka - rekla je Naoko. - Nemogude
je održati takve savršene male kružoke. Kizuki je to znao, a i ja, a i ti. Zar ne?
Kimnuo sam glavom.
- Ali da ti pravo kažem - nastavila je Naoko - ja sam voljela i njegovu slabu
stranu. Voljela sam je kao što sam voljela njegovu dobru stranu. U njemu nije
bilo baš ničega zlobnog ni podmuklog. Bio je slab, to je sve. Pokušala sam mu to
redi, ali nije mi vjerovao. Stalno mi je govorio da je to zato što smo zajedno od
trede godine. Govorio mi je da ga predobro poznajem: da ne vidim razliku
između njegovih jakih strana i mana, da su mi one sve iste. Ali nije me mogao
natjerati da promijenim mišljenje. I dalje sam ga jednako voljela, i nikad me nije
zanimao nitko drugi.
Naoko me pogledala s tužnim osmijehom.
- I dok smo bili samo djeca, imali smo zaista neobičan odnos. Kao da smo bili
spojenim nekom tjelesnom vezom. Ako bismo bili razdvojeni, neka specijalna
gravitacijska sila opet bi nas spojila. Kad smo postali cura i dečko, to je bila
najprirodnija stvar na svijetu. Nismo o tome morali razmišljati ni odlučivati.
Počeli smo se ljubiti u dvanaestoj a dirati u trinaestoj. Ja bih otišla u njegovu
sobu ili on u moju, i onda bih ga dovela do kraja rukama. Nikad mi nije palo na
pamet da smo preuranili. To se dogodilo normalno. Ako se htio igrati s mojim
grudima ili picom, uopde mi nije smetalo, ili ako je htio svršiti, nisam imala ništa
protiv da mu pomognem u tome. Sigurna sam da bismo se oboje šokirali kad bi
nas netko optužio da smo nešto skrivili. Jer nismo. Samo smo činili ono što smo
trebali. Oduvijek smo jedno drugome pokazivali sve dijelove tijela, lb je bilo
gotovo kao da nam naša tijela
zajednički pripadaju. Ali isprva smo se trudili ne idi dalje od toga. Bojali smo se da
ne zatrudnim, a tada još nismo imali pojma kako se to sprječava... Uglavnom,
tako smo Kizuki i ja rasli zajedno, s rukom u ruci, kao nerazdvojan par. Gotovo da
nismo osjedali pritisak seksa ni tjeskobu koja nastaje kada djeci u pubertetu
naglo naraste ego. Sto se tiče seksa bili smo potpuno otvoreni, a što se tiče naših
ega, bududi da smo ih međusobno upijali i dijelili, nismo ih bili jako svjesni.
Shvadaš što hodu redi?
- Valjda - rekao sam.
- Nismo mogli podnijeti razdvojenost. Da je Kizuki poživio, sigurno bismo bili
zajedno, i voljeli se, a onda bismo polako postali nesretni.
- Nesretni? Zašto?
Naoko je nekoliko puta prošla prstima kroz kosu, začešljavajudi je. Skinula je
kopču, pa joj je kosa pala preko lica kad je nagnula glavu.
- Jer bismo morali svijetu vratiti sve dugove - rekla je, podižudi oči u razinu s
mojima. - Bol odrastanja. Nismo platili kad smo trebali, pa su nam računi došli na
naplatu. Zato je Kizuki to učinio, i zato sam ja ovdje. Bili smo kao djeca koja
odrastaju gola na pustom otoku. Kad bismo ogladnjeli, jednostavno bismo ubrali
bananu; kad bismo osjetili usamljenost, zaspali bismo jedno drugome u naručju.
Ali takve stvari ne traju zauvijek. Brzo smo odrasli i morali smo udi u društvo.
Zato si nam ti bio tako važan. Ti si bio karika koja nas je povezivala s vanjskim
svijetom. Preko tebe smo se pokušavali uklopiti u vanjski svijet što smo bolje
mogli. No na kraju, naravno, nismo uspjeli.
Kimnuo sam glavom.
- Ali nemoj misliti da smo te iskorištavali. Kizuki te stvarno volio. Jednostavno se
tako dogodilo da je naša veza s tobom bila naša prva veza s bilo kim drugim. I još
je. Kizuki je možda mrtav, ali ti si još moja jedina veza sa svijetom vani. I kao što
te Kizuki volio, i ja te volim. Nikad te nismo htjeli povrijediti, ali vjerojatno
jesmo; vjerojatno smo u tvome srcu ostavili duboku ranu. Nikad nam nije palo na
pamet da bi se takvo što moglo dogoditi. Naoko je opet spustila glavu i zašutjela.
- Hej, jesmo li za šalicu kakaa? - ponudila je Reiko.
- Može. Baš mi se pije - rekla je Naoko.
- A ja bih popio malo konjaka koji sam donio, ako vam ne smeta - rekao sam.
- Samo izvoli - rekla je Reiko. - Mogu i ja malo gucnuti?
- Naravno - rekao sam smijudi se.
Reiko je donijela dvije čaše pa smo nazdravili. Onda je otišla u kuhinju skuhati
kakao.
- Možemo li razgovarati o nečemu malo veselijem? - pitala je Naoko.
Ja nisam imao nikakvu veselu temu. Pomislio sam, da je bar Smeđekošuljaš još
tu! Taj tip znao je nadahnuti cijeli niz priča. Nekoliko takvih priča sve bi
oraspoložilo. Nisam mogao ništa drugo doli naširoko prepričavati kako su dečki u
domu odvratni. Bilo mi je muka od same priče o nečemu tako odurnom, ali
Naoko i Reiko su se praktički previjale od smijeha, njima je sve to bilo tako novo.
Zatim je Reiko oponašala duševne bolesnike. I to je bilo vrlo zabavno. Naoko je
poslije jedanaest postala pospana, pa je Reiko razvukla kauč i dala mi jastuk,
posteljinu i deke.
- Ako ti usred nodi dođe da nekoga siluješ, nemoj zgrabiti krivu - rekla je. -
Nenaborano tijelo na lijevom krevetu, to ti je Naoko.
- Lažeš! Ja spavam na desnome - rekla je Naoko.
Reiko je dodala - Inače, uredila sam da sutra preskočimo dio popodnevnih
obveza. Mogli bismo nas troje otidi na mali izlet. Znam lijepo mjestašce tu u
blizini.
- Dobra ideja - rekao sam.
Žene su naizmjence oprale zube i povukle se u spavadu sobu. Ja sam natočio
konjak i ispružio se na kauču, prevrdudi u glavi dnevne događaje od jutra do
večeri. Činilo mi se da je dan bio
užasno dug. Soba se i dalje bjelasala na mjesečini. Osim što bi tu i tamo tiho
zaškripio krevet, iz spavade sobe u kojoj su ležale Naoko i Reiko jedva da se čuo
zvuk. Kad sam sklopio oči, kroz tamu kao da su počeli plutati sidušni dijagramski
oblici, i moje uši osjetile su u zraku zaostale vibracije Reikine gitare, ali ni jedno ni
drugo nije potrajalo. Stigao je san i ponio me u hrpu toplog mulja. Sanjao sam o
žalosnim vrbama. S obje strane planinskog puteljka nizale su se žalosne vrbe.
Nevjerojatna količina vrba. Puhao je prilično oštar vjetrid, ali grane vrba nisu se ni
zanjihale. Zašto je tako? pitao sam se, a onda sam vidio da se za svaku granu
svakog stabla drže sidušne ptičice. Njihova težina držala je grane nepomičnima.
Dograbio sam štap i njime udario obližnju granu, nadajudi se da du otjerati ptice i
omoguditi grani da se zanjiše. Ali nisu htjele otidi. Umjesto da odlete, pretvorile
su se u pticolike metalne komade koji su s trijeskom pali na zemlju.
Kad sam otvorio oči, činilo mi se da gledam nastavak svog sna. Mjesečina je
punila sobu istom mekom bijelom svjetlošdu. Nagonski, uspravio sam se u
krevetu i počeo tražiti metalne ptice, kojih, naravno, nije bilo. Umjesto toga u
dnu kreveta vidio sam Naoko kako sjedi, nepomično, sama, zagledana kroz
prozor. Na skupljena koljena naslonila je bradu, podsjedala je na gladno siroče.
Potražio sam sat koji sam ostavio kraj kreveta, ali nije bio ondje gdje je trebao
biti. Iz kuta pod kojim je padala mjesečina nagađao sam da mora biti oko dva ili
tri ujutro. Osjetio sam kako me mori žeđ, ali odlučio sam ostati nepomičan i
gledati Naoko. Imala je istu onu plavu spavadicu u kojoj sam je vidio ranije, a na
jednoj strani kosu joj je pridržavala kopča u obliku leptira, otkrivajudi ljepotu
njezina lica na mjesečini. Čudno, pomislio sam, prije nego je legla skinula je
kopču.
Naoko je ostala ukočeno sjediti, nalik na malu nodnu životinjicu koju je mjesečina
izmamila van. Smjer svjetla prenaglasio je siluetu njezinih usnica. Naizgled silno
krhka i ranjiva, silueta je gotovo neprimjetno pulsirala u ritmu njezina srca ili
gibanja
njezina unutarnjeg srca, kao da šapde bezglasne riječi upudene tami.
Progutao sam slinu ne bih li tako ublažio žeđ, ali u nodnome miru taj se šum
učinio silnim. Kao da joj je to bio znak, Naoko je ustala i tiho krenula prema
uzglavlju moga kreveta, uz jedva čujno šuštanje spavadice. Kleknula je na pod
kraj moga jastuka, očiju prikovanih za moje. Uzvratio sam joj pogled, ali njezine
mi oči ništa nisu govorile. Neobično prozirne, sličile su prozorima u neki drugi
svijet, ali koliko god da sam zurio u njihove dubine, nisam vidio ništa. Između
naših lica bilo je tek desetak pedalja, ali ona je od mene bila udaljena svjetlosnim
godinama.
Pružio sam ruku da je dotaknem, ali Naoko je ustuknula, a usnice su joj blago
zadrhtale. Trenutak kasnije podigla je ruke i polako počela otkopčavati dugmad
na spavadici. Bilo ih je sveukupno sedam. Osjedao sam kao da i dalje sanjam dok
sam gledao njezine tanane, dražesne prste kako otkopčavaju dugme po dugme,
odozgo nadolje. Sedam malih bijelih dugmeta: kad ih je sve otkopčala, Naoko je
svukla haljetak preko ramena i posve ga zbacila, kao kukac koji odbacuje svoju
oklop. Ispod njega nije nosila ništa. Na sebi je sad imala samo kopču s leptirom.
Onako gola, klečala je kraj kreveta i gledala me. Okupano blagom mjesečinom,
Naokino tijelo sjalo se poput novorođene puti i svojim sjajem diralo u srce. Kad bi
se pomaknula - a njezine su kretnje bile gotovo neprimjetne - igra svjetlosti i
sjene profinjeno bi za-titrala. Nabujale obline njezinih grudi, njezine sidušne
bradavice, urez njezina pupka, njezine bedrene kosti i stidne dlačice, svi su oni
bacali zrnate sjene, čiji su se oblici mijenjali poput valida što mreškaju mirnu
površinu jezera.
Kakva savršena put! pomislio sam. Otkad Naoko ima takvo savršeno tijelo? Sto se
dogodilo s tijelom koje sam proljetos držao u naručju?
One nodi dok sam je nježno svlačio uplakanu, Naokino tijelo ostavilo je na mene
dojam nesavršenosti. Grudi su joj djelovale
tvrdo, bradavice na čudan način ispupčene, kukovi neobično ukočeni. Bez
daljnjega, bila je lijepa djevojka, a tijelo joj je bilo divno i zamamno. One me nodi
uzbudilo i ponijelo golemom silinom. No ipak, dok sam grlio, milovao i ljubio
njezinu golu put, bio sam čudno i modno svjestan neravnoteže i nezgrapnosti
ljudskoga tijela. Dok sam držao Naoko u naručju, želio sam joj objasniti: "]a s
tobom vodim ljubav. U tebi sam. Ali to zapravo nije ništa. Nema veze. To je samo
združivanje dvaju tijela. Mi samo jedno drugome govorimo stvari koje se mogu
izredi samo trljanjem dvaju nesavršenih komada puti. Na taj način dijelimo svoju
nesavršenost." Ali naravno, nikad tako nešto ne bih mogao redi i nadati se da du
biti shvaden. Zato sam je samo nastavio čvrsto grliti. I dok sam je grlio, u njezinu
sam tijelu dutio nekakvo kamenito strano tijelo, neki dodatak kojemu se nikad ne
bih mogao primaknuti. A taj osjedaj istodobno je ispunjavao moje srce osjedajima
prema Naoko i mojoj erekciji podario zastrašujudu oštrinu.
No tijelo koje mi je Naoko sad iznijela na vidjelo nije bilo ni nalik onome koje sam
te nodi grlio. Ova put prošla je kroz brojne promjene ne bi li se ponovno rodila u
svom svojemu savršenstvu pod svjetlom Mjeseca. Od Kizukijeve smrti nestao je
svaki znak djevojačke punašnosti, a zamijenila ju je put zrele žene. Naokina
tjelesna ljepota sada je bila tako savršena da u meni nije budila nikakvu spolnu
želju. Sve što sam mogao bilo je netremice gledati, preneraženo, u te dražesne
obline struka i bokova, u zaobljenu raskoš grudi, u vitak trbuh koji se nježno
gibao sa svakim udahom, te meku, crnu pubičnu sjenu podno njega.
Na taj mi je način podastirala svoju golotinju možda pet minuta, sve dok se
naposljetku opet nije umotala u spavadicu i zakopčala je odozgo nadolje. Čim je
posljednje dugme bilo na mjestu, ustala je i tiho kliznula prema spavadoj sobi,
nečujno otvorila vrata i nestala.
Dugo sam ostao ležati kao ukopan, sve dok mi nije palo na pamet da ustanem iz
kreveta. Našao sam sat koji je bio pao na
pod i okrenuo ga naspram svjetlosti Mjeseca. Bilo je 3.40. Otišao sam u kuhinju i
popio nekoliko čaša vode, da bih se opet ispružio u krevet, ali san mi nije dolazio
na oči sve dok jutarnje sunce nije zavirilo u svaki kutak sobe i rastjeralo i
posljednji tračak blijeda mjesečeva sjaja. Bio sam na rubu sna kad je ušla Reiko i
pljesnula me po obrazu, vičudi: "Dobro jutro! Dobro jutro!"
Dok je Reiko slagala kauč, Naoko je otišla u kuhinju i počela pripremati doručak.
Nasmiješila mi se i poželjela mi dobro jutro.
- Dobro jutro - odgovorio sam. Stajao sam po strani i gledao je dok je stavljala
vodu da zavrije i rezala kruh na kriške, sve vrijeme pjevušedi, ali u njezinu držanju
nisam mogao naslutiti ništa što bi ukazivalo da mi je prethodne nodi pokazala
svoje golo tijelo.
- Oči su ti crvene - rekla mi je dok je nalijevala kavu. - Jesi li dobro?
- Probudio sam se usred nodi i nisam više mogao zaspati.
- Sigurno smo hrkale - rekla je Reiko.
- Nimalo - rekao sam.
- Dobro onda - rekla je Naoko.
- To kaže samo zato što je pristojan - rekla je Reiko zijevajudi.
Isprva sam pomislio da se Naoko srami ili da glumi nevinašce zbog Reiko, ali
njezino ponašanje nije se promijenilo ni kad je Reiko na trenutak izišla iz sobe, a
oči su joj bile uobičajeno prozračne.
- Kako si ti spavala? - pitao sam Naoko.
- Kao top - odgovorila mi je s lakodom. Imala je jednostavnu iglu za kosu, bez
ikakva ukrasa.
Nisam znao kako to protumačiti, i za sve vrijeme doručka osjedao sam se isto.
Dok sam mazao maslac na kruh ili ljuštio jaje, stalno sam dobacivao poglede
Naoko, tražedi neki znak.
- Zašto me stalno tako gledaš? - pitala je s osmijehom.
- Mislim da je zaljubljen u nekoga - rekla je Reiko.
I
L.
- Jesi li zaljubljen u nekoga? - pitala me Naoko.
- Može biti - rekao sam ja, uzvradajudi joj osmijeh. Kad su se njih dvije počele
šaliti na moj račun, odustao sam od razmišljanja
0 onome što se te nodi dogodilo i usredotočio se na kruh i kavu. Nakon doručka,
Reiko i Naoko rekle su da idu hraniti ptice u
ptičnjaku. Ponudio sam se da pođem s njima. Presvukle su se u traperice i radne
košulje, te bijele gumene čizme. Smješten u malenom parku iza teniskih terena,
ptičnjak je bio opskrbljen svim vrstama peradi, od kokoši i golubova do pauna i
papiga, a oko njega su bile lijehe s cvijedem, ukrasno grmlje i klupe. Dvojica
muškaraca četrdesetih godina, po svemu sudedi također pacijenti sanatorija,
grabljali su lišde koje je opalo po stazama. Žene su im prišle da im požele dobro
jutro, a Reiko ih je nasmijala još jednom svojom šalom. U cvjetnim lijehama
cvjetale su kozmeje, a ukrasno grmlje bilo je izvanredno dobro njegovano.
Ugledavši Reiko, ptice su počele žagoriti i letjeti unutar kaveza.
Ona je ušla u kudicu kraj kaveza i izišla nosedi torbu s hranom
1 vrtno crijevo. Naoko je pričvrstila crijevo na slavinu i odvrnula vodu. Pazedi da
im koja ptica ne pobjegne, obje su hitro ušle u kavez; Naoko je mlazom vode
čistila prljavštinu a Reiko ribala dno kaveza partvišom. Sitne kapljice vode
presijavale su se pod blještavim zrakama jutarnjeg sunca. Paunovi su lepršali po
kavezu kako ih ne bi poprskala voda. Jedna purica digla je glavu i pogledala me
mrko poput nekakva mušičavog starca, a papiga na prečki iznad mene izrazila je
svoje negodovanje kričanjem i lepe-tanjem krila. Reiko je mijauknula papigi, koja
se nato pokunjeno odšuljala u najdalji kut, ali ubrzo je počela dozivati - Hvala!
Ludo! Seronja!
- Pitam se tko ga je naučio takve izraze? - rekla je Naoko s uzdahom.
- Ja nisam - rekla je Reiko. - Ja to nikad ne bih. - Opet je počela mijaukati, i
papiga je umuknula.
Smijudi se, Reiko je objasnila - Frajer se jednom namjerio na mačku. Sad ih se
smrtno boji.
Kad su završile s čišdenjem, odložile su oruđe i počele puniti hranilice. Šljapkajudi
po lokvicama na podu, purica se zajurila prema svojoj hranilici i zabila glavu
unutra, previše zaokupljena hranom da bi se obazirala na Naokino tupkanje po
repu.
- Svako jutro ovo radiš? - pitao sam Naoko.
- Svako jutro! - rekla je. - Ovaj posao obično daju novim ženama. Tako je lak.
Hodeš vidjeti zečeve?
- Može - rekao sam. Kunidnjak je bio iza ptičnjaka. Unutra je ležalo desetak
zečeva; spavali su na slami. Naoko je počistila njihov izmet, stavila im hranu u
kutiju i podigla jed no mladunče, trljajudi ga o obraz.
— Nije li presladak? — ushideno je rekla. Dala mi je da ga držim. Topla krznena
loptica šdudurila se u mojim rukama, trza-judi nosidem.
— Ne brini se, nede ti ništa — rekla je ona zecu, gladedi ga po glavi prstom i
smiješedi mi se. Bio je to tako blistav osmijeh, bez i jednog tračka tuge, da sam se
morao i sam nasmiješiti. A što je značilo ono nodas s Naoko? pitao sam se.
Zasigurno sam znao da je to bila prava Naoko, a ne san: nedvojbeno se svukla i
pokazala mi svoje golo tijelo.
Reiko je zviždala neku simpatičnu verziju Proud Mary dok je trpala sakupljen
otpad u plastičnu vredicu i vezivala je pri vrhu. Pomogao sam im da ponesu
oruđe i vredu s hranom do kudice.
— Jutro je moje omiljeno doba dana — rekla je Naoko. — Kao da sve počinje
iznova, sve ispočetka. Oko podneva postanem tužna, a mrzim kad zalazi Sunce.
Dan za danom proživljavam te osjedaje.
— I dok proživljavate te osjedaje, vi mlađarija starite poput mene — rekla je
Reiko s osmijehom. — Mislite o tome kako je sada jutro ili nod, i još se ne
okrenete, a ved ste stari.
— Ali ti voliš starjeti — rekla je Naoko.
— Baš i ne — rekla je Reiko. — Ali svakako ne bih htjela opet biti mlada.
— Zašto? — pitao sam.
— Jer je to takva gnjavaža! — rekla je. Onda je ubacila metlu u kudicu i zatvorila
vrata, sve vrijeme zviždučudi Proud Mary.
U stanu su žene izule čizme i obule tenisice, te rekle da idu na farmu. Reiko je
predložila da ostanem čitati ili nešto slično, jer mi ne bi bilo zanimljivo gledati
kako rade, a oni to rade u skupini. — A dok čekaš, možeš oprati hrpu prljavog
rublja koje smo ostavile kraj umivaonika — dodala je.
— Šalite se — rekao sam, zatečen.
— Naravno da se šalim — nasmijala se. — Baš si sladak. Zar ne, Naoko?
— Stvarno jest — rekla je Naoko.
— Učit du njemački — rekao sam s uzdahom.
— Da, radi zadadu, budi dobar — rekla je Reiko. — Vratit demo se prije ručka.
Izišle su kikodudi se. Čuo sam korake i glasove mnoštva ljudi koji su prolazili dolje.
Ušao sam u kupaonicu i opet se umio, a onda posudio gric-kalicu i podrezao
nokte. Za kupaonicu kojom se koriste dvije žene, prostorija je bila nevjerojatno
jednostavna. Osim uredno poslaganih bočica krema za čišdenje, balzama za usta i
krema za sunčanje, u njoj nije bilo gotovo ničega što bi se moglo nazvati
kozmetikom. Kad sam završio s rezanjem noktiju, napravio sam si kavu i popio je
za kuhinjskim stolom, nad otvorenom knjigom iz njemačkoga. Skinuvši se u
majicu kratkih rukava u suncem ispunjenoj kuhinji, dao sam se na memoriranje
svih oblika iz gramatičke tablice, a onda me obuzeo čudan osjedaj. Učinilo mi se
da nepravilne njemačke glagole od ovog kuhinjskog stola razdvaja najveda
zamisliva razdaljina.
Dvije žene vratile su se s farme u pola dvanaest, naizmjence se istuširale i
presvukle u čistu odjedu. Svi troje krenuli smo na ručak u blagovaonicu, a onda
odšetali do ulaza. Ovaj put u stra-žarskoj kudici bio je službenik na dužnosti.
Sjedio je za stolom i jeo ručak koji su mu vjerojatno donijeli iz menze. S
tranzistora na
polici čula se stara sentimentalna pop melodija. Prijateljski nam je mahnuo u
znak pozdrava dok smo se približavali, i mi smo otpozdravili njemu.
Reiko mu je objasnila da idemo prošetati izvan kruga ustanove i da demo se
vratiti za tri sata.
— Baš fino — rekao je. — Imate srede s vremenom. Ali klonite se ceste kroz
dolinu. Blato je od onog pljuska. Sve drugo je u redu.
Reiko je upisala svoje i Naokino ime u knjigu, kao i datum i vrijeme.
— Lijepo se provedite — rekao je stražar. — I čuvajte se.
— Fin čovjek — rekao sam.
— Nije mu ovdje sve u redu — rekla je Reiko, pokazujudi na glavu.
Sto se tiče vremena, međutim, imao je pravo. Nebo je bilo svježe isprano i plavo,
a na nebeskom svodu držao se tek trag bijelog oblačka nalik na tanku prugu
slikarske boje. Neko vrijeme hodali smo kraj niskog kamenog zida Hostela Ami, a
onda smo se odmakli i počeli penjati strmom, uskom stazicom, hodajudi u koloni.
Reiko je išla prva, Naoko u sredini, a ja sam bio na začelju. Reiko se uspinjala
sigurnim korakom, kao žena koja poznaje svaki kutak svake planine u okolici.
Koncentrirali smo se na hodanje, jedva razmjenjujudi pokoju riječ. Naoko je imala
tamnoplave traperice i bijelu bluzu, a jaknu je nosila u ruci. Gledao sam njezinu
dugu ravnu kosu kako se njiše lijevo-desno na spoju s ramenima. Svako malo bi
se osvrnula i dobacila mi pogled, smiješedi se kad bi nam se oči susrele. Staza se
penjala tako visoko da me ved gotovo hvatala vrtoglavica, ali Reiko nije
usporavala korak. Naoko je žurila da održi korak s njom, brišudi znoj s lica. Kako
se ved dulje vremena nisam upuštao u takve aktivnosti u prirodi, ubrzo sam se
zadihao.
— Vi ovo često radite? — pitao sam Naoko.
— Možda jednom na tjedan — odgovorila je. — Mučiš se?
— Malo — rekao sam.
— Još malo i stigli smo — rekla je Reiko. — Ovo su dvije tredine puta. Hajde,
dečko si, nisi?
— Da, ali nisam u formi.
— Stalno se igraš s curicama — promrmljala je Naoko, kao sebi u bradu.
Htio sam joj odgovoriti, ali bio sam previše zapuhan da bih govorio. Svako malo
crvene ptice s kukmama na glavi prhnule bi preko naše staze, blistajudi se
nasuprot plavetnilu neba. Polja oko nas bila su puna bijelog, plavog i žutog
cvijeda, i posvuda su zujale pčele. Kredudi se korak po korak, nisam mislio ni na
što drugo osim na prizor koji mi je bio pred očima.
Nakon još deset minuta nagib se smanjio i stigli smo do neke visoravni. Ondje
smo se odmorili, otrli znoj, došli do daha i popili vode iz boca. Reiko je pronašla
neki list i od njega napravila zviždaljku.
Zašavši među visok ustalasan gustiš, staza se počela lagano spuštati. Hodali smo
još nekih petnaest minuta, a onda prošli kroz selo. Tu od ljudi nije bilo ni traga, a
svih desetak kuda bile su u različitim stadijima propadanja. Među kudama je rasla
trava koja je dopirala čak do struka, a suhe bijele grudice golubljeg izmeta lijepile
su se za rupe u zidu. Na jednoj ruševnoj građevini preživjeli su samo stupovi, dok
su druge djelovale kao da se u njima može živjeti čim se otvore žaluzine. Te
mrtve, tihe kude tiskale su se s obje strane ceste dok smo prolazili.
— Ljudi su do prije sedam-osam godina još živjeli u ovom selu — obavijestila me
Reiko. — Tu okolo bile su oranice. Ali svi se
pokupili. Život je jednostavno bio pretežak. Kad bi snijeg zimi zapadao, bili su u
klopci. A zemlja nije baš naročito plodna. U gradu bolje žive.
— Kakva šteta — rekao sam. — Neke kude izgledaju savršeno upotrebljivo.
— Jedno vrijeme tu su pokušali živjeti neki hipiji, ali odustali su. Zime su im bile
preoštre.
Malo dalje od sela naišli smo na veliko ograđeno područje koje je nalikovalo
pašnjaku. Daleko na drugoj strani ugledao sam nekoliko konja kako pasu. Išli smo
duž linije ograde, kadli je do nas dotrčao veliki pas, mašudi repom. Stao je na
stražnje noge i naslonio se na Reiko, njuškajudi joj lice, a onda je zaigrano skočio
na Naoko. Zazviždao sam pa je prišao meni i počeo mi lizati ruku svojim dugim
jezikom.
Naoko je potapšala psa po glavi i objasnila da pripada pašnjaku. — Kladim se da
ima ved dvadesetak godina — rekla je. — Zubi su mu tako loši da ne može gristi
ništa tvrdo. Cijeli dan spava pred dudanom, a kad čuje korake, dotrči.
Reiko je iz ruksaka izvadila ostatak sira. Nanjušivši ga, pas je doskočio do nje i
stao mljaskati.
— Ovog momka nedemo još dugo modi gledati — rekla je Reiko, tapšudi psa po
glavi. — Sredinom listopada potrpaju konje i krave u kamione i odvedu ih dolje u
staju. Puštaju ih da pasu jedino ljeti, kad se otvara nekakva kavana za turiste.
"Turiste"! Možda dvadeset planinara dnevno. Hej, idemo nešto popiti?
— Dobra ideja — rekao sam.
Pas nas je poveo do kavane, male bijele kude koja je sprijeda imala trijem, a sa
strehe joj je visio izblijedjeli natpis u obliku kavene šalice. Odveo nas je uza stube
i ispružio se na trijemu, škiljedi. Kad smo posjedali oko stola, izišla je djevojka s
konjskim repom, odjevena u gornji dio trenirke i bijele traperice, i pozdravila
Reiko i Naoko kao da su stare prijateljice.
— Ovo je Naokin prijatelj — rekla je Reiko predstavljajudi me.
— Drago mi je — rekla je ona.
— I meni — odgovorio sam.
Dok su tri žene razmjenjivale neobvezne komentare, ja sam ispod stola milovao
psa po vratu. Imao je tvrd, žilav vrat od starosti. Kad sam ga počešao po kvrgavim
mjestima, pas je zatvorio oči i uzdahnuo od zadovoljstva.
— Kako se zove? — pitao sam djevojku.
— Pepe — rekla je.
— Zdravo, Pepe — rekao sam psu, ali nije se ni maknuo s mjesta.
— Nagluh je — rekla je djevojka. — Moraš mu glasnije govoriti ili te nede čuti.
— Pepe! — povikao sam. Pas je otvorio oči i smjesta se pozorno osvrnuo oko
sebe, zalajavši.
— Ništa nije, Pepe — rekla je djevojka. — Samo ti spavaj da duže živiš. — Pepe
je opet kljoknuo kraj mojih nogu.
Naoko i Reiko naručile su čašu hladnog mlijeka, a ja sam zatražio pivo.
— Idemo slušati radio — rekla je Reiko. Djevojka je uključila pojačalo i našla
neku FM radiopostaju. Pjevali su Blood, Sweat and Tears, pjesmu Spinning
Wheel.
Reiko se na licu vidjelo zadovoljstvo. — Eto, zato smo ovdje! U sobi nemamo
radio, pa ako s vremena na vrijeme ne dođemo ovamo, ja nemam blage veze što
se vani sluša!
— Ti ovdje spavaš? — pitao sam djevojku.
— Ma kakvi! — nasmijala se ona. — Umrla bih od usamljenosti da ovdje
prenodim. Službenik iz ispaše me vozi u grad, a ujutro dođem natrag. — Pokazala
je na kamionet s pogonom na sva četiri, parkiran ispred obližnjeg ureda za
ispašu.
— Ubrzo deš na godišnji, zar ne? — pitala je Reiko.
— Da, uskoro demo zatvoriti — rekla je djevojka. Reiko joj je ponudila cigaretu
pa su zapalile.
— Nedostajat deš mi — rekla je Reiko.
— Ali vradam se u svibnju — rekla je djevojka smijudi se.
Na radiju su krenuli Cream s pjesmom White Room. Nakon promidžbene poruke,
došao je red na Simona i Garfunkela i Scarborough Fair.
— Ova mi se sviđa — rekla je Reiko kad je pjesma završila.
— Gledao sam film — rekao sam.
— Tko glumi?
— Dustin Hoffman.
— Ne znam tko je to — rekla je, tužno odmahnuvši glavom. — Svijet se mijenja
kao lud, a ja ne znam što se događa.
Zamolila je djevojku da joj donese gitaru. — Odmah — rekla je djevojka, ugasila
radio i donijela neku staru gitaru. Pas je podigao glavu i onjušio je.
— To se ne jede — rekla je Reiko, tobože strogo. Pred nama su se prostirale
planine, a njihovo grebenje oštro je upiralo u nebo.
— Ovo je kao neki prizor iz Moje pjesme, moji snovi — rekao sam Reiko dok se
ona uštimavala.
— Sto je to? — upitala je.
Prebirala je po žicama tražedi prvi akord za Scarborough Fair. Očito je prvi put
svirala tu pjesmu, ali nakon nekoliko neuspješnih početaka odsvirala ju je do
kraja, bez zastajanja. Do tredeg puta imala ju je u prstima, i čak je počela
improvizirati. — Dobro uho — rekla mi je, namigujudi. — Ako nešto čujem tri
puta, obično to mogu i odsvirati.
Tiho pjevušedi melodiju, odsvirala je cijeli Scarborough Fair. Zapljeskali smo joj, a
Reiko je uzvratila naklonom glave, kako i dolikuje.
— Za Mozartov koncert dobivala sam više aplauza — rekla je. Ako odsvira Here
Comes the Sun od Beatlesa, kuda je časti
mlijekom, rekla je djevojka. Reiko je u znak odobravanja podigla palac i
zapjevala. Glas joj nije bio pun, od previše pušenja postao je pomalo hrapav, ali
bio je to lijep glas koji je naprosto plijenio. Gotovo da sam osjetio kako doista
ponovno izlazi Sunce dok sam ondje sjedio, pio pivo i gledao planine. Bio je to
nježan, topao osjedaj.
Reiko je vratila gitaru i zamolila da opet puste radio. Onda je predložila Naoko i
meni da se sat vremena nasamo prošedemo oko jezera.
— Ja bih još malo slušala radio i družila se s njom. Ako se vratite do tri, to je u
redu.
— Zar smijemo tako dugo biti zajedno sami?
— Pa, to je zapravo protiv pravila, ali k vragu sve. Nisam ja gar-
t ;,
dedama. I meni treba odmor. A ti si došao čak iz Tokija, sigurno imate hrpu stvari
o kojima želite razgovarati. Dok je govorila, Reiko je pripalila novu cigaretu.
— Idemo — rekla je Naoko i ustala.
Pošao sam za njom. Pas se probudio i neko vrijeme išao za nama, ali ubrzo mu je
dosadilo pa se vratio na trijem. Polako smo se zaputili ravnom stazom uz ogradu
pašnjaka. Naoko bi me svako malo uhvatila za ruku ili pod ruku.
— Ovo je slično kao nekada, zar ne? — rekla je.
— Nije to bilo "nekada"! — nasmijao sam se. — To je bilo proljetos! Ako je to
"nekada", onda je ono otprije deset godina prapovijest!
— I djeluje mi kao prapovijest — rekla je Naoko. — Nego, oprosti za ono sinod.
Ne znam, bila sam sva živčana. Stvarno nisam to trebala učiniti nakon što si
došao čak iz Tokija.
— Nema veze — rekao sam. — Oboje imamo mnogo osjedaja koje moramo
otvoreno izraziti. Dakle, ako želiš nekoga odalamiti tim osjedajima, odalami
mene. Onda demo jedno drugo bolje shvadati.
— I ako me bolje shvatiš, što onda?
— Ne razumiješ, zar ne? — rekao sam. — Nije bitno što de onda biti. Neki ljudi
uživaju u čitanju željezničkih rasporeda i samo to rade po cijele dane. Neki od
šibica izrađuju goleme makete brodova. Zašto onda na svijetu ne bi postojao
čovjek koji te pokušava shvatiti i u tome uživa?
— Nešto kao hobi? — rekla je ona zainteresirano.
— Pa da, to bi se moglo nazvati hobijem. Vedina normalnih ljudi nazvali bi to
prijateljstvom ili ljubavlju ili tako nešto, ali ako ti to želiš zvati hobijem, i to je u
redu.
— Reci — kazala je Naoko — i tebi se sviđao Kizuki, zar ne? —. Naravno — rekao
sam.
— A Reiko?
— Jako mi se sviđa — rekao sam. — Zbilja je draga.
— Kako to da ti se uvijek sviđaju takvi ljudi - hodu redi, ljudi
kao mi? Svi smo čudni, uvrnuti, utapamo se - i ja, i Kizuki, i Reiko. Zašto ti se ne
sviđaju normalniji ljudi?
— Jer ja vas tako ne vidim — rekao sam nakon kradeg razmišljanja. — Ja tebe,
Kizukija i Reiko ne smatram ni u kom smislu
"uvrnutima". Za mene su uvrnuti oni vani, oni koji jure okolo.
— Ali mi jesmo uvrnuti — rekla je Naoko. — Ja to vidim. Hodali smo šutke. Staza
se odmaknula od ograde i uvela nas u
kružno travnato polje obrubljeno drvedem, nalik na jezerce.
— Katkad se usred nodi probudim strašno uplašena — rekla je Naoko, stišdudi se
uz moju ruku. — Bojim se da nikad više nedu biti dobro. Da du uvijek ostati ovako
uvrnuta, da du ovdje ostarjeti
i uvenuti. Spopadne me takva jeza da se sva iznutra sledim. Užasno je.. .tako
hladno...
Obgrlio sam je rukom i privukao bliže.
— Čini mi se kao da me Kizuki iz tame doziva i pruža mi ruku: "Hej, Naoko, ne
možemo više biti ovako razdvojeni." Kad ga čujem da to govori, ne znam što
učiniti.
— I što onda činiš?
— Pa...ali nemoj ovo krivo shvatiti.
— Dobro, nedu.
— Kažem Reiko da me zagrli. Probudim je, uvučeni joj se u krevet i u naručje. I
plačem. Onda me ona miluje dok se taj led ne otopi i dok se opet ne zgrijem.
Misliš da je to perverzno?
— Nije. Ali volio bih da te ja mogu grliti — rekao sam.
— Pa grli me onda. Sada. Tu.
Sjeli smo na suhu travu livade i zagrlili se. Oko nas je bila visoka trava, i nismo
vidjeli ništa osim neba i oblaka iznad nas. Nježno sam polegnuo Naoko i uzeo je u
naručje. Bila je meka i topla, i njezine su me ruke prigrlile. Poljubili smo se istinski
osjedajno.
— Reci mi nešto, Toru — prošaptala mi je Naoko u uho.
— Što? — pitao sam.
— Želiš li spavati sa mnom?
— Naravno da želim — rekao sam.
— Možeš li čekati?
— Naravno da mogu.
— Prije nego to opet učinimo, želim se malo oporaviti. Želim postati osoba koja
de biti vrednija toga tvog hobija. Hodeš li me pričekati?
— Naravno da du pričekati.
— Je li ti se sada digao?
— Misliš na moj taban?
— Blesane — zakikotala se Naoko.
— Ako me pitaš imam li erekciju, naravno da imam.
— Daj budi ljubazan i prestani govoriti "naravno".
— Dobro, prestat du.
— Je li to teško?
— Što?
— Kada ti se tako digne.
— Teško?
— Mislim, patiš li se?
— Ovisi kako gledaš na to.
— Hodeš da ti pomognem da ti bude lakše?
— Rukom?
— A-ha. Da ti iskreno kažem — rekla je Naoko — bode me otkako smo legli. Boli.
Odmaknuo sam kukove. — Bolje?
— Hvala.
— Znaš što? — rekao sam.
— Što?
— Hajde ipak.
— Dobro — rekla je s blagim osmijehom. Onda mi je otkopčala zatvarač na
hlačama i uzela moj kruti penis u ruku.
— Topao je — rekla je.
Počela je micati rukom, ali ja sam je zaustavio i otkopčao joj bluzu, te posegnuo
otraga da joj otkopčam grudnjak. Poljubio sam njezine meke ružičaste bradavice.
Zatvorila je oči i polako počela micati prstima.
— Hej, dobro ti to ide — rekao sam.
— Daj budi dobar i začepi — rekla je Naoko.
Nakon što sam svršio, zagrlio sam je i opet poljubio. Naoko je zakopčala grudnjak
i bluzu, a ja zatvarač.
— Hode li ti sada biti lakše hodati? — pitala je.
— Za sve si ti zaslužna.
— Pa, onda, mladi gospodine, ako vam je po volji, hodemo li još malo prošetati?
— Dapače.
Zaputili smo se smo preko livade, kroz komad neposječene šume, te preko još
jedne livade. Naoko je govorila o svojoj pokojnoj sestri, objasnivši mi da je to
malo kome spomenula, ali osjeda da bi meni morala ispričati.
— Bila je šest godina starija od mene, po karakteru smo bile sasvim različite, ali
svejedno smo bile vrlo bliske. Nikad se nismo posvađale, nijednom. Istina je.
Naravno, uz tako veliku razliku u godinama, nismo ni imale oko čega.
Njezina sestra bila je jedna od onih djevojaka uspješnih u svemu -
superstudentica, supersportašica, omiljena, probitačna, ljubazna, izravna, voljeli
su je dečki, voljeli su je nastavnici, zidovi su joj bili puni pohvalnica. U svakoj školi
postoji takva djevojka. — Ne govorim ovo zato što mi je sestra, ali ona nikad nije
dopustila da je to pokvari, da postane umišljena ili da se počne praviti važna.
Jednostavno, što god si joj dao da učini, ona bi to prirodnom sposobnošdu učinila
bolje od svih drugih.
— I zato sam kad sam bila mala odlučila da du ja biti slatka curica. — Dok je
govorila, Naoko je frkala vlat sladorovca. — Hodu redi, razumiješ, cijelo
djetinjstvo slušala sam kako je ona pametna, kako joj dobro idu sportovi, kako je
omiljena. Naravno da sam pretpostavila kako se nikad nedu modi mjeriti s njom.
Ali kako sam bar u licu bila malo ljepša od nje, mama i tata su valjda odlučili kako
de me odgojiti da budem slatka. Od samog početka upisali su me u takvu školu.
Odijevali su mi baršunaste haljinice, bluzice s volanima, lakirane cipelice, vodili
na satove glasovira
i balet. Zbog toga je sestra bila još luđa za mnom - znaš ved: ja sam bila njezina
preslatka sestrica. Davala mi je preslatke darove, vodila me svuda sa sobom,
pomagala mi sa zadadom. Čak me vodila na sastanke s dečkima. Bolju stariju
sestru nitko ne bi mogao poželjeti.
— Nitko nije znao zašto se ubila. Isto kao i Kizuki. Potpuno isto. I njoj je bilo
sedamnaest, i nikad nije ni najmanjim znakom dala nasluti da de počiniti
samoubojstvo. Nije ostavila ni poruku. Zbilja, sve isto, zar ne?
— Tako zvuči.
— Svi su govorili da je bila previše pametna ili da je pročitala previše knjiga. Ona
je zaista puno čitala. Imala je tone knjiga. Nakon njezine smrti i ja sam ih gomilu
pročitala, bilo je tako tužno. Na marginama su bile njezine zabilješke, između
listova prešano cvijede, pisma od mladida, i kad god bih na tako nešto naišla
rasplakala bih se. Puno sam plakala.
Naoko je na nekoliko trenutaka zašutjela i opet počela frkati travu.
— Uvijek je sve obavljala sama. Nikad ni od koga nije tražila savjet ni pomod.
Mislim da to nije bila stvar ponosa. Jednostavno je postupala onako kako joj se
činilo prirodno. Mama i tata navikli su se na to i mislili su da de biti dobro ako je
puste na miru. Ja sam se za savjete obradala sestri i ona bi mi uvijek pomogla, ali
sama se nikome nije obradala. Uvijek bi učinila ono što treba, i to sama. Nikad
nije bila ljuta ili neraspoložena. Bilo je baš tako, kažem ti, ne pretjerujem. Vedina
cura kad imaju menstruaciju ili nešto drugo postanu mrzovoljne i istresaju se na
drugima, ali ona nije činila čak ni to. Umjesto da postane zlovoljna, jako bi se
smirila. To joj se događalo možda jednom u dva-tri mjeseca: zatvorila bi se u
sobu i ostala u krevetu, ne bi otišla u školu, jedva da je išta jela, pogasila bi
svjetla i isključila se. Ali nije bila mrzovoljna. Kad bih se vratila iz škole, pozvala bi
me u svoju sobu, posjela kraj sebe i pitala kako sam provela dan. Ja bih joj
ispričala svaku sitnicu - recimo, što sam se sve igrala s prijateljicama, ili
I
što je rekla učiteljica, ili kakve sam dobila ocjene, takve stvari. Ona bi pomno
slušala, davala bi komentare i prijedloge, ali čim bih ja otišla - igrati se s
prijateljicom, ili na sat baleta - opet bi se isključila. Nakon dva dana iz čista mira
bi se trgnula i otišla u školu. To je trajalo možda četiri godine. Mama i tata isprva
su se brinuli, mislim da su išli liječniku tražiti savjet, ali, hodu redi, ona bi poslije
dva dana bila sasvim dobro, pa su mislili da de prodi samo od sebe ako je puste
na miru, bila je tako vedra, uravnotežena djevojčica.
— No nakon njezine smrti čula sam roditelje kako razgovaraju o tatinom
mlađem bratu koji je preminuo prije mnogo godina. I on je bio vedar i bistar, ali
zatvorio se u kudu na četiri godine - od svoje sedamnaeste do dvadeset i prve
godine. A onda je najednom jednoga dana otišao od doma i skočio pod vlak. Tata
je rekao:
"Možda nam je to u krvi — s moje strane."
Dok je Naoko govorila, prsti su joj nesvjesno čehali perjanicu sladorovca,
rasipajudi vlakanca u vjetar. Kad je peteljka ostala gola, omotala ju je oko prsta.
— Ja sam našla sestru mrtvu — nastavila je. — Ujesen, kad sam bila u prvom
razredu. U studenome. Bio je tmuran, kišovit dan. Sestra je tada bila u šestom
razredu. Vratila sam se doma sa sata glasovira u pola sedam, mama je spremala
večeru. Rekla mi je neka kažem sestri da je gotova. Otišla sam gore, pokucala na
vrata i viknula: "Večera je gotova!" ali nije bilo odgovora. U sobi joj je vladala
potpuna tišina. To mi se učinilo čudnim, pa sam opet pokucala, otvorila vrata i
povirila. Mislila sam da valjda spava. Ali nije bila u krevetu. Stajala je kraj prozora
i gledala van, a vrat joj je bio nakrivljen, ovako, kao da misli. Soba je bila u mraku,
svjetlo je bilo ugašeno, ništa se nije vidjelo. "Što radiš?" pitala sam je. "Gotova je
večera." Tada sam primijetila da izgleda viša nego inače. Sto se događa? pitala
sam se: strašno čudno! Zar je obula pete? Stoji li na nečemu? Prišla sam bliže i
baš sam joj se opet htjela obratiti kad sam vidjela: nad glavom joj je bilo uže.
Spuštalo se ravno s grede u stropu - hodu redi, bilo je nevjero-
jatno ravno, kao da je netko u prostoru povukao crtu ravnalom. Sestra je na sebi
imala bijelu bluzu - da, jednostavnu bijelu bluzu baš kao ova - i sivu suknju, a prsti
su joj bili upereni u pod, kao u balerine, osim što je između vrhova prstiju i poda
bilo možda sedam-osam pedalja praznog prostora. Upila sam svaki detalj. I
njezino lice. Pogledala sam joj lice. Nisam se mogla suzdržati. Pomislila sam:
moram odmah idi dolje i redi mami. Moram vrištati. Ali tijelo me ignoriralo.
Kretalo se samo od sebe, odvojeno od moga svjesnog uma. Pokušalo ju je skinuti
s užeta, a um mi je govorio da potrčim dolje. Naravno, tako mala djevojčica nije
raspolagala s dovoljno snage, pa sam samo stajala i isključila se, na možda pet-
šest minuta, potpuno tupa, kao da je nešto u meni umrlo. Ostala sam tako sa
sestrom, u toj hladnoj, mračnoj sobi, sve dok nije došla mama da vidi što je.
Naoko je odmahnula glavom.
— Nakon toga tri dana nisam mogla govoriti. Samo sam ležala u krevetu kao
mrtva, široko otvorenih očiju, i gledala u prazno. Nisam znala što se događa. —
Naoko se stisnula uz moju ruku.
— Napisala sam ti u pismu, zar ne? Ja sam daleko nesavršenije ljudsko bide nego
što ti pretpostavljaš. Moja bolest mnogo je gora nego što misliš: ima mnogo
dublje korijene. I zato želim da ideš dalje, ako možeš. Ne čekaj me. Spavaj s
drugim curama ako hodeš. Nemoj da te sputavaju misli o meni. Čini ono što
hodeš. Inače du te možda povudi za sobom, a to zbilja ne želim. Ne želim ti se
miješati u život. Ne želim se nikome miješati u život. Kao što sam ved rekla, želim
da me svako malo dođeš posjetiti, i da me se uvijek sjedaš. To je sve što želim.
— Ali to nije sve što ja želim — rekao sam.
— Trošiš život petljajudi se sa mnom.
— Ništa ne trošim.
— Ali ja se možda nikad nedu oporaviti. Zar deš me zauvijek čekati? Možeš li
čekati deset ili dvadeset godina?
, — Previše se stvari bojiš — rekao sam. — Mraka, strašnih snova,
mrtvih i njihovih modi. Moraš ih zaboraviti. Sigurno deš ozdraviti ako ih zaboraviš.
— Ako uspijem — rekla je Naoko, odmahujudi glavom.
— Ako uspiješ izidi odavde, hodeš li živjeti sa mnom? — pitao sam. — Onda du te
modi štititi od mraka i strašnih snova. Onda du te grliti ja, a ne Reiko, kada ti
postane teško.
Naoko se još jače stisnula uz mene.
— To bi bilo divno — rekla je.
Vratili smo se u kavanu malo prije tri. Reiko je čitala knjigu i na radiju slušala
Brahmsov Drugi koncert za glasovir. Bilo je nekako posebno lijepo slušati
Brahmsa na rubu travnate livade, dok naokolo, koliko god pogled doseže, nema
nikoga. Reiko je zviždukala uz dionicu čela kojom počinje tredi stavak.
— Backhaus i Bohml8 — rekla je. — Jednom mi se ta ploča izlizala, jednom
davno. Doslovce. Utori su se izlizali jer sam je neprestano slušala, svaku notu.
Isisala sam glazbu iz nje.
Naoko i ja naručili smo kavu.
— Jeste li se narazgovarali? — pitala je Reiko.
— I te kako — rekla je Naoko.
— Redi deš mi sve o njegovu, mmm, znaš ved, poslije.
— To nismo radili — rekla je Naoko, porurnenjevši.
— Baš nimalo? — pitala me Reiko. — Ništa?
— Ništa — rekao sam.
— Do-o-osadno! — rekla je, a na licu joj je bio izraz dosade.
— Tako je — rekao sam, pijuckajudi kavu.
Prizor u blagovaonici bio je isti kao dan ranije - atmosfera, glasovi, lica. Samo se
jelovnik promijenio. Prodelavi čovjek u bijelome, koji je jučer govorio o
izlučivanju želučanih sokova u uvjetima bestežinskog stanja, sjeo je za stol s
nama trima i dugo govorio o suodnosu veličine mozga i inteligencije. Dok smo jeli
sojine pljeskavice, čuli smo sve o obujmu Bismarckova mozga,
kao i Napoleonova. Odgurnuo je tanjur na stranu te nam kemijskom olovkom na
listovnom papiru stao crtati skice mozga. Počeo bi crtati, objavio: "Ne, nije
dobro", i počeo iznova. To se ponovilo nekoliko puta. Kad je završio, pažljivo je
spremio preostali papir u džep na prsima, u kojemu je držao sveukupno tri
kemijske olovke, te nešto običnih i ravnalo. Završivši s jelom, ponovio je ono što
je meni rekao dan prije — Zime su ovdje zbilja lijepe. Morate nam opet dodi kad
bude zima — i izišao iz blagovaonice.
— Je li on liječnik ili pacijent? — pitao sam Reiko.
— A što misliš?
— Zbilja ne mogu odrediti. U svakom slučaju ne djeluje baš normalno.
— Liječnik je — rekla je Naoko. — Doktor Mijata.
— Da — rekla je Reiko — ali dam se kladiti da je najluđi od svih ovdje.
— G. Omura, stražar, i on je dosta lud — odgovorila je Naoko.
— Točno — rekla je Reiko, kimajudi glavom dok je nabadala brokule. — Svako
jutro radi gimnastiku kao mahnit, i iz svega glasa izvikuje budalaštine. A prije
nego što si ti došla, Naoko, u uredu je radila djevojka, gđica Kinošita, koja se
pokušala ubiti. A prošle godine otpustili su bolničara Tokušimu koji je imao
groznih problema s alkoholizmom.
— Reklo bi se da bi pacijenti i zaposlenici trebali zamijeniti mjesta — rekao sam.
— I to odmah — rekla je Reiko, mašudi vilicom. — Napokon si shvatio kako ovdje
stvari funkcioniraju.
— Valjda jesam.
— Najnormalnije se osjedamo — rekla je Reiko — kad znamo da nismo
normalni.
Po povratku u sobu Naoko i ja igrali smo karte, a Reiko je vježbala Bacha na
gitari.
— Kada sutra odlaziš? — pitala me Reiko kad je zastala da zapali cigaretu.
— Odmah poslije doručka — rekao sam. — Autobus dolazi u devet. Moram
navečer stidi na posao.
— Šteta. Bilo bi lijepo da možeš duže ostati.
— Kad bih ostao predugo, možda bih počeo živjeti ovdje — rekao sam, smijudi
se.
— Možda i bi — rekla je Reiko. A onda se obratila Naoko
— Nego, da, moram idi Oki po grožđe. Sasvim sam zaboravila.
— Da idem s tobom? — pitala je Naoko.
— A da mi posudiš svoga mladog g. Vatanabea?
— Može — rekla je Naoko.
— Dobro. Onda nas dvoje idemo u još jednu nodnu šetnju
— rekla je Reiko, uzimajudi me za ruku. — Jučer je bilo zamalo. Večeras idemo
do kraja.
— Dobro — rekla je Naoko, kikodudi se. — Činite što vas je volja.
Nodni zrak bio je prohladan. Reiko je preko košulje imala blijedoplavi džemper na
kopčanje, i hodala je ruku zabijenih u džepove traperica. Podižudi pogled prema
nebu, onjušila je zrak poput psa. — Miriše na kišu — rekla je. I ja sam ga onjušio,
ali ništa nisam osjetio. Zaista, na nebu je mnoštvo oblaka skrivalo Mjesec.
— Ako si ovdje dovoljno dugo, naučiš pogoditi vrijeme po mirisu zraka — rekla je
Reiko.
Ušli smo na pošumljen teren na kojemu su stajale kude zaposlenika. Reiko mi je
rekla da malo pričekam, prišla ulaznim vratima jedne kude i pozvonila. Otvorila
joj je neka žena - nesumnjivo domadica - i počela na pragu čavrljati i smijuljiti se s
Reiko. Onda je skoknula unutra i vratila se s velikom plastičnom vredicom. Reiko
joj je zahvalila i poželjela laku nod, a onda se vratila k meni.
— Vidi — rekla je, otvarajudi vredicu. U njoj je bila hrpa grožđa.
— Voliš grožđe?
— Obožavam.
Pružila mi je grozd s vrha. — Možeš jesti. Oprano je. Hodali smo i jeli grožđe,
pijuckajudi ljuske i koštice na zemlju. Bilo je svježe i veoma ukusno.
— Tu i tamo dajem njenom sinu sate glasovira, pa mi svašta daju. Ono vino koje
smo pili bilo je njihovo. Katkad ih zamolim da mi nešto kupe u gradu.
— Volio bih čuti ostatak priče od jučer — rekao sam.
— Dobro — rekla je Reiko. — Ali budemo li se stalno vradali doma kasno, Naoko
de postati sumnjičava.
— Spreman sam na taj rizik.
— Dobro onda. Ali ja bih nekamo pod krov. Večeras je malo prohladno.
Kad smo se približili teniskim terenima, skrenula je nalijevo. Sišli smo uskim
stubištem i izbili pred nekoliko skladišta u nizu. Reiko je otvorila vrata prvoga,
ušla i upalila svjetlo. — Uđi — rekla je. — Premda se nema baš što vidjeti.
U skladištu su stajale uredno poslagane skije, čizme i štapovi, a na podu je bila
hrpa opreme za čišdenje snijega i vrede kamene soli.
— Nekod sam stalno dolazila ovamo vježbati gitaru - kad sam htjela biti sama.
Ugodno je, zar ne?
Reiko je sjela na vredu kamene soli i pozvala me da sjednem kraj nje. Učinio sam
što mi je rečeno.
— Nije baš prozračno, ali hode li ti smetati ako zapalim?
— Slobodno — rekao sam.
— To je jedina navika koje nikako da se riješim — rekla je mrštedi se, ali pripalila
je s očitim užitkom. Nema baš mnogo ljudi koji u duhanu uživaju kao što je
uživala Reiko. Ja sam jeo grožđe, pomno guledi zrno po zrno, a ljuske i koštice
bacao sam u limenku koja je služila kao kanta za smede.
— Da vidimo onda, dokle smo stigli sinod? — pitala je Reiko.
— Nod je bila olujna i mračna, a vi se penjete uz strmu liticu ne biste li dohvatili
ptičje gnijezdo.
— Nevjerojatan si, kako se samo šališ, a mrtav si ozbiljan — re-
kla je Reiko. — Da vidimo, mislim da smo stigli do onoga da sam svake subote
ujutro davala djevojčici satove glasovira.
— Tako je.
— Pod pretpostavkom da sve ljude na svijetu podijelimo na dvije skupine - one
koji znaju poučavati i one koji ne znaju - ja bih rekla da uglavnom pripadam prvoj
grupi — rekla je Reiko. — Kad sam bila mlada nisam tako mislila, i pretpostavljam
da nisam tako o sebi ni htjela misliti, ali kad sam zašla u stanovite godine i do
neke mjere upoznala sebe, shvatila sam da je ipak tako: ide mi poučavanje. Zbilja
mi ide.
— Siguran sam da je tako.
— Prema drugima imam mnogo više strpljenja nego prema sebi, i mnogo lakše
izvlačim ono najbolje iz drugih nego iz sebe. Takva sam. Ja sam kao ono hrapavo
na stranici kutije šibica. Ali meni to odgovara. Uopde mi ne smeta. Bolje biti
prvorazredna kutija šibica nego drugorazredna šibica. Rekla bih da sam s tim
raščistila nakon što sam počela poučavati tu malu. Dok sam bila mlađa imala sam
nekoliko učenika, strogo kao dodatna aktivnost, a nisam shvadala da imam tu
osobinu. Tek kad sam nju počela poučavati, počela sam o sebi razmišljati na taj
način. Hej - pa meni ide poučavanje. Tako su dobro funkcionirali ti sati.
— Kao što sam jučer rekla, njezina tehnika nije bila ništa posebno, i nije bilo ni
govora o tome da postane profesionalna glazbenica, pa sam mogla raditi
neopteredeno. Usto je išla u žensku školu iz koje svatko s iole pristojnim
ocjenama automatski upada na fakultet, što je značilo da se ne mora ubijati od
učenja, a i njezina majka svesrdno se zalagala za to da idemo lagano. Pa je nisam
ni na što tjerala. Cim sam je vidjela, shvatila sam da takvu djevojčicu nije mogude
ni na što natjerati, da de takvo dijete biti milo i drago, govoriti "Da, da", ali ni u
kom slučaju nede učiniti ništa što joj se ne da. Pa bih joj prvo dopustila da odsvira
skladbu koju je sama htjela - sto posto u svom stilu. Onda bih joj ja istu skladbu
odsvirala na nekoliko različitih načina, pa bismo razgovarale koji je najbolji ili koji
joj se najviše sviđa. Onda bih joj rekla
da je opet odsvira, i izvedba bi joj tada bila deset puta bolja nego prvi put. Sama
bi uvidjela što najbolje zvuči pa bi to upotrijebila u vlastitoj izvedbi.
Reiko je na trenutak zastala, promatrajudi užareni krajičak cigarete. Ja sam bez
riječi jeo grožđe.
— Znam da imam dosta dobar smisao za glazbu, ali ona je bila bolja od mene.
Mislila sam, kakva šteta! Mislila sam: "Da je bar počela raditi s dobrim učiteljem,
da je dobila pravu obuku, koliko bi uznapredovala!" Ali pogriješila sam. Ona nije
bila dijete koje može podnijeti pravu obuku. Takvih ljudi ima. Bog im je dao
čudesan talent, ali ne mogu se potruditi da ga usustave. Na kraju ga potrate,
raspu ga na sve strane. Nagledala sam se takvih ljudi. Isprva ti se čini da su
nevjerojatni. Ravno iz nota odsviraju neku užasno tešku stvar, i to od početka do
kraja, savršeno. Gledaš ih i ne možeš dodi k sebi. Misliš: "Ja to nikad ne bih
mogla." Ali dalje ne ide. Oni više ne mogu? A zašto? Jer ne žele uložiti dovoljno
truda. Nisu im usadili disciplinu. Razmazili su ih. Dovoljno su daroviti pa su u
stanju svirati bez ikakva napora, i ljudi im od rane dobi govore kako su izvrsni, pa
im izgleda glupo truditi se i raditi. Uzmu neku skladbu koju bi neko drugo dijete
moralo vježbati tri tjedna, svrše s njom u pola sata, pa nastavnik povjeruje da su
u nju uložili dovoljno truda i pusti ih da prijeđu na idudu stvar. A oni i to naprave
u pola sata i prijeđu na idudu skladbu. Nikad ne saznaju što znači kad te nastavnik
goni ne bi li ti nešto utuvio; tako ostaju lišeni ključnog elementa potrebnog za
gradnju karaktera. To je tragedija. I ja sam bila tome sklona, ali sredom sam imala
vrlo strogog učitelja, pa sam takve sklonosti obuzdala.
— Uglavnom, bio mi je užitak poučavati je. Nešto kao da voziš autocestom u
modnom sportskom automobilu koji reagira na najmanji tvoj dodir - katkad i
prebrzo. S takvom djecom trik je u tome što ih ne smiješ previše hvaliti. Ona su
toliko navikla na hvalu da im to ništa ne znači. To treba mudro i štedljivo
rasporediti. I ništa im ne možeš nametnuti. Moraš ih pustiti da sami odluče. I ne
smiješ ih pustiti da jure s jedne stvari na drugu, nego
ih natjerati da stanu i razmisle. Ali to je sve. Ako sve to učiniš, rezultati de biti
dobri.
Reiko je bacila opušak na pod i zgazila ga. Onda je duboko uzdahnula kao da se
želi smiriti.
— Poslije sata popile bismo čaj i razgovarale. Katkad bih joj pokazivala neke jazz
stilove - recimo, ovo je Bud Powell, a ovo Thelonious Monk. Ali uglavnom je
govorila ona. I kako je samo znala govoriti! Smjesta bi te uvukla u razgovor. Kao
što sam ti jučer rekla, mislim da je vedina onoga što je govorila bilo izmišljeno, ali
bilo je zanimljivo. Imala je dar zapažanja, precizno se služila jezikom, bila je oštra
na jeziku i duhovita. Znala je pobuditi emocije. Da, zbilja, to joj je išlo tako dobro
— znala je čovjeku pobuditi emocije, ganuti te. I znala je da ima tu mod. Koristila
se njome što je vještije i djelotvornije mogla. Bila je u stanju čovjeka navesti da
osjeda točno ono što je htjela - ljutnju, tugu, sudut, razočaranje, sredu.
Manipulirala je ljudskim osjedajima samo kako bi iskušala vlastitu mod. Naravno,
to bi čovjek shvatio tek poslije. U tom trenutku nisam pojma imala što mi radi.
Reiko je odmahnula glavom i pojela nekoliko zrna grožđa.
— Bila je to bolest — rekla je. — Mala je bila bolesna. Bila je kao trula jabuka
koja kvari druge jabuke. I nitko je nije mogao izliječiti. Tu bolest imat de do dana
svoje smrti. U tom smislu ona je jadno malo stvorenje. I ja bih je žalila da nisam
bila jedna od njezinih žrtvi. I ja bih nju smatrala žrtvom.
Reiko je pojela još nekoliko zrna grožđa. Činilo se da razmišlja kako najbolje
nastaviti s pričom.
— Pa, uglavnom, uživala sam u toj poduči dobrih šest mjeseci. Katkad bi me
nešto što je rekla malo iznenadilo ili začudilo. Ili bi nešto govorila, i mene bi
preplavio užas kad bih shvatila kojom silinom mrzi nekoga, posve iracionalno, ili
bi mi palo na pamet da je jednostavno previše pametna, pa bih se pitala što
zapravo misli. Ali, napokon, svi imaju svoje mane, zar ne? I, na kraju krajeva,
zašto bih ja propitivala njezinu osobnost ili karakter? Ja sam joj bila samo
nastavnica glasovira. Moja je zadada bila samo
pobrinuti se da vježba. A osim toga, prava je istina bila da mi se sviđala. Veoma
mi se sviđala.
— Pa ipak, pazila sam da joj ne kažem ništa odviše osobno o sebi. Imala sam
neki predosjedaj kako je bolje da o takvim stvarima ne govorim. Postavljala mi je
stotine pitanja - umirala je od želje da sazna više o meni - ali ja sam joj govorila
samo najbezazlenije podatke, sitnice iz djetinjstva, u koju sam školu išla, takve
stvari. Rekla je da želi znati više o meni, ali ja sam joj rekla da nema što: imam
dosadan život, običnog muža, obično dijete, i tonu kudanskih poslova. "Ali vi se
meni tako sviđate", rekla bi ona i pogledala me ravno u oči, onako plačljivo. Kad
bi to učinila, mene bi proželi trnci - ali ugodni trnci. No ipak joj nikad nisam rekla
više nego što sam morala.
— A onda, jednoga dana - mislim da je bio svibanj - usred sata je rekla da joj je
loše. Vidjela sam da je blijeda, da se znoji, pa sam je pitala želi li idi doma, ali
rekla je da de joj možda biti bolje ako malo prilegne. Pa sam je odvela - gotovo
odnijela - u spavadu sobu. Imali smo strašno malen kauč, i mogla je ledi jedino na
krevet. Ispričala se što mi pričinja neugodnosti, ali ja sam je umirivala govoredi da
uopde nema problema i pitala želi li što popiti. Rekla je ne, samo želi da budem
kraj nje, što sam rado učinila.
— Nekoliko minuta kasnije zamolila me da joj izmasiram leđa. Glas joj je zvučao
kao da joj je zbilja teško, i luđački se znojila, pa sam je počela svojski masirati.
Onda se ispričala i pitala me bih li joj skinula grudnjak, kao da je stišde. Pa sam joj
ga, eto, skinula. Imala je pripijenu bluzu, pa sam joj je morala otkopčati i zavudi
ruku otraga da joj otkopčam kvačice na grudnjaku. Imala je velike grudi za
trinaestogodišnjakinju. Dvaput vede od mojih. I nije nosila neki prvi grudnjak za
curice, nego model za odrasle, i to skup. Naravno, ja na to tada nisam obradala
pozornost, nego sam joj kao glupača i dalje masirala leđa. Ona se i dalje
ispričavala svojim žalobnim glasidem, kao da joj je zbilja žao, a ja sam joj stalno
govorila u redu je u redu je.
Reiko je otresla pepeo cigarete na pod. Ja više nisam jeo grožđe, nego sam svu
pozornost usmjerio na njezinu priču.
— Nedugo zatim počela je jecati. "Što ti je?" pitala sam je. "Ništa", rekla je.
"Očito je nešto", rekla sam ja. "Reci mi istinu.
Sto te muči?" A ona mi kaže: "Katkad mi ovako dođe. Ne znam što bih onda.
Strašno sam usamljena i tužna, i ni s kim ne mogu razgovarati, i nikoga nije briga
za mene. A strašno patim kad mi je tako. Ne mogu nodu spavati, ne jede mi se, i
veselim se jedino što du dodi ovamo na sat." Na što sam joj rekla: "Sa mnom
možeš razgovarati. Reci mi zašto ti tako dođe." "Imam problema kod kude", kaže
ona. Ne može voljeti roditelje, a ni oni ne vole nju. Otac joj se viđa s drugom
ženom i gotovo ga nikad nema doma, a mama zbog toga ludi pa se iživljava na
njoj; tuče je gotovo svaki dan, pa mrzi idi doma. Mala je sad ved doslovce ridala,
oči su joj bile pune suza, one njene prekrasne oči. Od tog prizora i bog bi se
rasplakao. Kažem ja njoj, ako ti je tako grozno idi doma, možeš dodi k meni kad
god hodeš. Kad je to čula, baci se ona meni u naručje i kaže: "Joj, strašno mi je
žao, ali da nemam vas ne znam što bih. Molim vas, nemojte mi okrenuti leđa.
Ako mi okrenete leđa, nedu imati kamo."
— Pa sam joj, ne znam, zagrlila glavu, i milujem je i govorim: "Dobro je, dobro
je", a ona grli mene i gladi me po leđima, i
odjednom meni postane jako čudno, cijelim tijelom prolazi mi neka vrudina.
Hodu redi, kraj mene je ta mala, lijepa kao slika, na krevetu sam s njom, grlimo
se, njene ruke glade me po leđima, nevjerojatno senzualno, moj muž nikad ne bi
znao ni slično, i svaki put kad me dotakne osjedam kako mi se sve spone u tijelu
kidaju, i još nisam ni svjesna, a ona mi je ved skinula bluzu i grudnjak i gladi mi
grudi. I tad mi je napokon palo na pamet da je mala čista zadrta lezbijka. Jednom
mi se to ved bilo dogodilo, u školi, s jednom od cura iz šestog razreda. I onda sam
joj rekla da prestane.
— "O, molim vas", govori ona, "samo još malo. Tako sam
usamljena, tako sam usamljena, molim vas, vjerujte mi, imam samo vas, o,
molim vas, ne okrečite mi leđa", i uzme moju ruku i stavi je sebi na dojku - vrlo
lijepu pravilnu dojku, i jasno, ja sam žensko, ali kroz mene prođe neka struja
svaki put kad mi ruka dođe u doticaj s njezinom kožom. Nemam pojma što bih.
Samo ponavljam ne ne ne ne ne, kao idiot. Osjedam se kao da sam paralizirana,
ne mogu se pomaknuti. Uspjela sam odgurnuti onu djevojku u školi, ali sad ne
mogu ništa. Moje tijelo ne sluša. Ona mi drži desnu ruku na sebi svojom lijevom,
dok mi ljubi i liže bradavice, a desnom rukom mi miluje leđa, bok, stražnjicu. I eto
mene u spavadoj sobi, s navučenim zastorima, a djevojčica od trinaest godina
praktički me svukla do gola - sve mi je vrijeme nekako uspjela skidati komad po
komad odjede - i posvuda me dira, i ja se sva izvijam od užitka. Kad se sada toga
sjetim, djeluje mi nevjerojatno. Hodu redi, to je suludo, zar ne? Ali tada kao da
me začarala.
Reiko je zašutjela da odbije dim cigarete.
— Znaš, ovo je prvi put da sam ovo rekla nekom muškarcu — rekla je gledajudi
me. — Govorim ti to jer mislim da bih trebala, ali zbilja mi je neugodno.
— Zao mi je — rekao sam, jer nisam znao što drugo redi.
— To se tako nastavilo neko vrijeme, a onda se njezina desna ruka počela
spuštati niže, i počela me dirati preko gadica. Tada sam ved bila sva mokra.
Sramim se redi, ali tako mokra nisam bila nikad, ni prije ni poslije. Uvijek sam
sebe smatrala nekako ravnodušnom prema seksu, pa sam se prenerazila što me
to tako uzbuđuje. A onda mi je gurnula one svoje vitke, meke prste u gadice,
i...pa, znaš ved, ne mogu se natjerati da to kažem. Hodu redi, bilo je sasvim
drukčije nego kad te muškarac ondje dira svojim nespretnim rukama. Zbilja. Nalik
na perje, ili paperje. Mislila sam da de mi u glavi sve eksplodirati. No ipak, negdje
u mom posve zamudenom mozgu, pala mi je na pamet misao da to moram
prekinuti. Ako dopustim da se jednom dogodi, nikad nedu prestati, a budem li
morala živjeti s tom tajnom, u glavi de mi opet
zavladati potpuna zbrka. Pomislila sam i na svoju kder. Što da me ona ovako vidi?
Subotom je obično do tri bila kod mojih roditelja, ali što ako se nešto dogodi, pa
se neočekivano vrati kudi? To mi je pomoglo da skupim snagu i pridignem se na
krevetu. "Prestani sada, molim te prestani!" povikala sam.
— Ali ona nije htjela prestati. Umjesto da prestane, strgnula mi je gadice i počela
se koristiti jezikom. To sam rijetko dopuštala i mužu, bilo mi je jako neugodno, a
sad me je lizala trinaestogodi-šnjakinja. Jednostavno sam odustala. Mogla sam
samo plakati. I bilo je božanstveno.
— "Prestani!" vrisnula sam još jednom i pljusnula je po obrazu što sam jače
mogla. Napokon je prestala, digla se i pogledala me u oči. Obje smo bile gole
golcate, na koljenima, na krevetu, i netremice smo se gledale. Njoj je bilo trinaest
godina, meni trideset i jedna, ali, ne znam, dok sam gledala to njezino tijelo, bila
sam izvan sebe od divljenja. Ta mi je slika još živo pred očima. Jedva sam mogla
vjerovati da gledam tijelo trinaestogodišnje djevojčice, i još ne mogu vjerovati. U
usporedbi s njom, moje je tijelo bilo da se rasplačeš od jada. Vjeruj mi.
Ništa nisam mogao redi, pa i nisam.
— "Što nije u redu?" kaže ona meni. "Ovo vam se sviđa, zar ne? Znala sam čim
sam vas upoznala. Znam da vam se sviđa. Mnogo je bolje nego s muškarcem - zar
ne? Pogledajte kako ste mokri. Sa mnom vam može biti još bolje ako mi
dopustite. Istina je. Rasto-pit dete se od užitka. Vi to želite, zar ne?" I imala je
pravo. Bila je mnogo bolja od moga muža. I ja sam zbilja htjela da nastavi. Ali
nisam mogla dopustiti da se to dogodi. "Idemo to činiti jednom tjedno", rekla je.
"Samo jednom tjedno. Nitko nede otkriti. To de biti naša mala tajna."
— Ali ja sam ustala iz kreveta i obukla kudnu haljinu, te sam joj rekla da odlazi i
da se više ne vrada. Samo me pogledala. Oči su joj bile potpuno tupe. Nikad ih još
takve nisam vidjela. Izgledale su kao nacrtane na kartonu. Uopde nisu imale
dubinu. Nakon što je neko vrijeme zurila u mene, bez riječi je pokupila odjedu i
što je polaganije mogla, kao da je to neka predstava, stala oblačiti komad po
komad, jedan po jedan. Onda se vratila u sobu s glasovirom i iz torbe izvadila
četku. Počešljala se i rupčidem obrisala krv s usnica, obula se i otišla. Dok je
izlazila, rekla je: "Znate, vi ste lezbijka. Istina je. Možete to skrivati, ali do smrti
dete biti lezbijka."
— Je li istina? — pitao sam.
Reiko je napudila usnice i dala se na razmišljanje. — Pa, i jest i nije. S njom mi je
definitivno bilo bolje nego s mužem. To je činjenica. Neko sam se vrijeme doista
mučila oko tog pitanja. Možda sam i lezbijka, ali dotad nisam primijetila. Ali više
tako ne mislim. Što ne znači da nemam sklonosti. Vjerojatno ih imam. Ali nisam
lezbijka u pravom smislu te riječi. Nikad ne osjedam spolnu želju kad gledam
neku ženu. Razumiješ?
Kimnuo sam.
— Postoji vrsta djevojaka koje reagiraju na mene, i ja osjetim kad se to dogodi.
Jedino se tada to manifestira u meni. Ali, dok, recimo, grlim Naoko, ne osjedam
ništa posebno. Kad je vrude, hodamo po stanu praktički gole, zajedno se kupamo,
katkad čak spavamo u istom krevetu, ali ne događa se ništa. Ništa ne osjedam.
Vidim da ima lijepo tijelo, ali to je sve. Zapravo, Naoko i ja jednom smo igrale
igricu. Pretvarale smo se da smo lezbijke. Zanima te?
— Nego što. Recite mi.
— Kad sam joj ispričala ovu priču - mi jedna drugoj sve govorimo, znaš - Naoko
je pokušala izvesti eksperiment. Skinule smo se i ona me pokušala milovati, ali
uopde nije išlo. Samo me škakljalo. Mislila sam da du umrijeti od smijeha. Kad se
samo sjetim toga, sve me zasvrbi. Bila je tako nespretna! Kladim se da ti je drago
to čuti.
— Jest, da ti pravo kažem.
— Pa, uglavnom, to bi bilo to — rekla je Reiko, češudi se kraj obrve vrškom
malog prsta. — Kad je mala otišla iz moje kude, našla sam stolac i sjela, te pustila
da mi misli odlutaju, pitajudi se
što da učinim. Duboko u sebi čula sam kako mi srce tupo udara. Osjedala sam da
mi ruke i noge teže cijelu tonu, a u ustima mi je bio okus kao da sam pojela
nekog moljca, tako su mi bila suha. Ali uspjela sam se odvudi do kupaonice,
znajudi da de mi se kdi brzo vratiti. Htjela sam očistiti ona mjesta na kojima me
mala dirala i lizala. Izribala sam se sapunom, ribala sam i ribala, ali nikako se
nisam mogla riješiti sluzavog osjedaja koji mi je ostavila. Znala sam da vjerojatno
umišljam, ali nije pomagalo. Te nodi sam tražila od muža da vodimo ljubav,
gotovo kao da se želim riješiti te ljage. Naravno, ništa mu nisam rekla - nisam
mogla. Rekla sam mu samo neka ide polako, sporije nego inače. I išao je.
Koncentrirao se na svaki detaljčid, zaista je išao jako, jako sporo, i kako sam te
nodi svršila, o da, tako nešto nikad prije nisam doživjela, nikad otkako smo se
uzeli. A što misliš, zašto? Jer je u mome tijelu još zaostao dodir njezinih prstiju.
Samo zato.
— O, Bože, kako je ovo neugodno! Pogledaj, preznojila sam se! Ne mogu
vjerovati da sve to govorim - on je sa mnom "vodio ljubav", "svršila" sam! —
Reiko se nasmiješila, a usnice su joj se opet napudile. — Ali čak ni to nije
pomoglo. Prošla su dva dana, pa tri, no njen dodir je još bio ondje. A njene
posljednje riječi neprestano su mi odzvanjale u glavi.
— Idude subote nije došla. Srce mi je cijeli dan tuklo dok sam čekala i pitala se
što du učiniti ako se pojavi. Ni na što se nisam mogla koncentrirati. Ali nije došla.
Naravno. Bila je ponosno stvorenje, a sa mnom je na kraju podbacila. Nije došla
ni idudi tjedan, ni tjedan nakon toga, i ubrzo je ved prošao cijeli mjesec. Odlučila
sam da du uspjeti zaboraviti što se dogodilo kada prođe dovoljno vremena, ali
nisam mogla zaboraviti. Kad bih bila sama u kudi, osjedala sam njenu nazočnost i
bila na rubu živaca. Nisam mogla svirati glasovir, nisam mogla misliti, ništa nisam
mogla raditi tih prvih mjesec dana. A onda sam jednoga dana shvatila da svaki
put kad iziđem iz kude nešto nije u redu. Susjedi su me čudno gledali. U njihovim
očima vidjela sam neku novu distancu. Pozdravljali su me pristojno kao i uvijek,
ali u tonu njihova glasa
bilo je nečega drukčijeg, kao i u ponašanju prema meni. Moja prva susjeda, koja
mi je prije katkad znala dodi u posjet, sad me izbjegavala. Ali pokušala sam se ne
obazirati na te stvari. Počneš li primjedivati takve stvari, imaš prve simptome
bolesti.
— A onda me jednog dana posjetila druga domadica s kojom sam bila dobra. Bile
smo istih godina, naše majke bile su prijateljice, a dijete joj je išlo u isti vrtid kao
moje pa smo bile dosta bliske. Jednoga dana nenadano se pojavila i pitala me
znam li da o meni kruži grozan trač. "Kakav trač?" pitala sam. "Gotovo da to ne
mogu izgovoriti, toliko je grozno", rekla je. "E pa kad si ovo rekla, sad mi moraš
redi sve do kraja."
— I dalje mi nije htjela redi, ali napokon sam sve izvukla iz nje. Hodu redi, i došla
je samo zato da mi kaže što je čula, pa naravno da je na kraju sve izbrbljala.
Prema njezinoj priči, ljudi su govorili da sam zagrižena lezbijka i da sam zbog toga
stalno u duševnim bolnicama. Govorili su da sam svukla svoju učenicu glasovira i
pokušala joj svašta raditi, a kad se ona opirala, onda sam je tako jako pljusnula
da joj je nateklo cijelo lice. Naravno, okrenuli su priču naglavce, što je ved samo
po sebi bilo loše, ali najviše me šokiralo to što su ljudi znali da sam bila u bolnici.
— Moja prijateljica svima je govorila da me poznaje cijelu vječnost i da nisam
takva, ali djevojčini roditelji povjerovali su u njenu verziju i sad su je širili po
susjedstvu. Uza sve to, još su se raspitali o meni i tako su saznali da sam doista
imala mentalnih problema.
— Verzija koju je moja prijateljica čula bila je da je djevojčica jednoga dana došla
kudi sa sata - onoga dana, naravno - a lice joj je bilo naduto, usnica rasječena i
krvava, s bluze joj je nedostajalo nekoliko dugmeta, čak joj i donji veš bio
razderan. Možeš li ti to vjerovati? Sve je to, naravno, učinila da učini
vjerodostojnom svoju priču, koju je mama morala iz nje izvlačiti kliještima. Točno
je vidim kako to čini - maže krv na bluzu, kida dugmad, dere čipku na grudnjaku,
tjera samu sebe da plače sve dok joj se oči ne zacrvene, raščupava kosu i onda
majci priča cijelu tu hrpu laži.
— Nije da krivim ljude što su joj vjerovali. I ja bih joj vjerovala, toj lijepoj lutkici
đavolja jezika. Dođe doma plačudi, odbija govoriti jer ju je previše sram, a onda
sve provali iz nje. Naravno da de joj ljudi vjerovati. A da sve bude još gore, to je
točno, ja sam zbilja bila u bolnicama zbog mentalnih poremedaja, zbilja je jesam
udarila po licu što sam jače mogla. Tko de meni povjerovati? Vjerojatno samo
moj muž.
— Prošlo je još nekoliko dana dok sam se borila s dilemom hodu li mu redi ili ne,
ali kad sam mu rekla, vjerovao mi je. Naravno. Ispričala sam mu sve što se toga
dana dogodilo - kakve mi je sve lezbijske stvari radila, kako sam je pljusnula.
Naravno, nisam mu rekla što sam osjetila. To mu nisam mogla redi. I uglavnom,
bio je izvan sebe od bijesa i uporno govorio da de otidi ravno njezinoj obitelji.
Rekao je: "Ti si ipak udana žena. Udana si za mene. I majka si. Nema šanse da si
lezbijka. Kakav vic!"
— Ali ja ga nisam pustila da ide. Time bi samo sve pogoršao. Ja sam znala. Ja sam
znala da je ona bolesna. Vidjela sam na stotine bolesnih ljudi, pa sam znala. Mala
je bila trula iznutra. Oguliš li sloj one prekrasne kože, ispod bi našao samo gnjilo
meso. Znam da je to strašno redi, ali istina je. I znala sam da normalni ljudi nikad
ne bi shvatili kakva je zapravo, da mi tu ne možemo izidi kao pobjednici. Bila je
stručnjak za manipuliranje osjedajima odraslih ljudi oko sebe, a mi nismo imali
dokaze. Kao prvo, tko bi povjerovao da je trinaestogodišnja djevojka namamila u
homoseksualnu stupicu ženu u tridesetima? Što god mi rekli, ljudi bi vjerovali što
hode. Što bismo se više borili, bili bismo u ranjivijoj poziciji.
— Mogli smo samo jedno: odseliti se. Da sam ostala u toj četvrti, stres bi me
slomio: nešto bi mi u glavi opet škljocnulo. A taj je proces ved počeo. Morali smo
otidi odatle, nekamo daleko gdje me nitko ne poznaje. Ali moj muž nije bio
spreman idi. Njemu još nije bilo posve jasno u kolikoj sam krizi. A trenutak nije
mogao biti gori: volio je svoj posao, napokon nam je uspio kupiti vlastitu kudu
(živjeli smo u montažnoj kudici), a kderi je bilo lijepo u vrtidu. "Čekaj malo," rekao
je, "ne možemo tek tako didi sidro
i otidi. Ja ne mogu tako lako nadi posao. Morali bismo prodati kudu, nadi novi
vrtid. Trebat de mi bar dva mjeseca."
— "Ja ne mogu čekati dva mjeseca", rekla sam mu. "Ovo de me zauvijek
dokrajčiti. Ne šalim se. Vjeruj mi, znam što govorim." Simptomi su se ved počeli
pojavljivati: zvonilo mi je u ušima, čula sam glasove, nisam mogla spavati.
Predložio je da ja odem prva, da nekamo sama otputujem, a on de dodi kad sve
obavi.
— "Ne," rekla sam, "ne želim idi sama. Raspast du se ako ne budem imala tebe.
Trebam te. Molim te, ne ostavljaj me." Zagrlio me i počeo preklinjati da izdržim
samo još malo. Samo jedan mjesec, rekao je. On de se za sve pobrinuti - napustit
de posao, prodati kudu, urediti sve u vrtidu, nadi novi posao. Možda može dobiti
mjesto u Australiji, rekao je. Samo je tražio da pričekam mjesec dana, i sve de biti
u redu. Sto sam na to mogla redi? Da sam se usprotivila, to bi me samo još više
izoliralo.
Reiko je uzdahnula i pogledala u žarulju na stropu.
— Ali nisam mogla izdržati mjesec dana. Jednoga dana to se opet dogodilo:
škljoc\ I ovaj put bilo je stvarno loše. Uzela sam pilule za spavanje i odvrnula plin.
Probudila sam se u bolnici, i to je bio kraj. Tek za nekoliko mjeseci smirila sam se
toliko da bih mogla razmišljati, i onda sam zamolila muža neka mi da razvod.
Rekao je da se nema namjeru rastavljati. "Možemo početi iznova", rekao je.
"Možemo otidi na neko novo mjesto, samo nas troje, i početi sve ispočetka."
"Sad je prekasno", rekla sam mu. "Sve je završilo kad si tražio da pričekam
mjesec dana. Ako si stvarno želio početi iznova, nisi mi to trebao redi. Sada kamo
god da odemo, koliko god se daleko odselimo, stalno de se događati isto. I ja du
od tebe tražiti isto, i patit deš zbog mene. To više ne želim."
— Pa smo se rastavili. Ili bolje rečeno, ja sam se rastavila od njega. Ali za dvije
godine opet se oženio. Još mi je drago što sam ga natjerala da me ostavi. Zbilja.
Znala sam da du biti ovakva do kraja života, a nikoga nisam htjela povudi za
sobom. Nisam nikoga htjela siliti da živi u stalnom strahu kako du svaki čas opet
izgubiti razum.
— Bio je divan prema meni: idealan muž, vjeran, snažan i strpljiv, netko kome
sam mogla u potpunosti vjerovati. Učinio je sve što je mogao ne bi li me izliječio,
i ja sam učinila sve što sam mogla da se izliječim, i zbog njega i zbog naše kderi. I
vjerovala sam u oporavak. Šest godina sam bila sretna, od dana vjenčanja.
Pomogao mi je 99%, ali onaj jedan posto je podivljao. Škljocl Srušilo se sve što
smo izgradili. U djelidu sekunde sve se pretvorilo u ništa. I to zbog te male.
Reiko je pokupila opuške koje je zgazila i bacila ih u limenu kantu.
— Grozna priča. Toliko smo se trudili, strašno, gradili smo svoj svijet opeku po
opeku. A srušio se u jednom trenu. Nismo se ni snašli, a ved više ničega nije bilo.
Ustala je i zabila ruke u džepove. — Idemo natrag. Kasno je.
Nebo se smračilo, sloj oblaka bio je deblji nego prije, Mjesec se nije vidio. Shvatio
sam da sada osjedam miris kiše, kao Reiko. A s njim je bio pomiješan miris
svježeg grožđa u njezinoj vredici.
— Zato ne mogu otidi odavde — rekla je. — Bojim se stupiti u izvanjski svijet.
Bojim se upoznati nove ljude i osjetiti nove osjedaje.
— Shvadam — rekao sam. — Ali ja mislim da vi to možete. Mislim da možete izidi
i da dete uspjeti.
Reiko se nasmiješila, ali nije odgovorila.
Naoko je sjedila na kauču s knjigom. Noge su joj bile prekrižene, a dok je čitala,
ruku je prislonila na sljepoočicu. Činilo se kao da se prstima dotiče svake riječi
koja joj je ulazila u glavu i tako je opipava. Po krovu su počele tapkati raspršene
kapljice kiše. Bila je obavijena svjetlošdu lampe koja je oko nje lebdjela poput fine
prašine. Nakon dugog razgovora s Reiko Naokina mladolikost dojmila me se na
nov način.
— Oprosti što smo se toliko zadržali — rekla je Reiko, tapšudi Naoko po glavi.
— Je li vam bilo lijepo? — pitala je Naoko, podižudi pogled.
— Naravno — rekla je Reiko.
— Što ste radili — pitala me Naoko — tako nasamo?
— Nisam slobodan redi, gospođice — odgovorio sam.
Naoko se zakikotala i spustila knjigu. Onda smo svi troje jeli grožđe uz zvuke kiše.
— Kad ovako pada kiša — rekla je Naoko — osjedam se kao da smo sami na
svijetu. Da bar nastavi padati, pa da nas troje ostanemo zajedno.
— Ma jasno — rekla je Reiko — a kad biste se vas dvoje bacili na posao, ja bih
vas valjda hladila lepezom ili svirala glazbu za ugođaj na gitari, kao neka glupa
gejša? Ne, hvala!
— Ma, ja bih ti ga tu i tamo posudila — rekla je Naoko, smijudi
se.
— Okej, onda sam za — rekla je Reiko. — Hajde, kišo, pljusni!
Kiša je doista pljusnula, i nastavila pljuštati. S vremena na vrijeme udario bi grom.
Kad smo pojeli grožđe, Reiko se vratila cigaretama i izvukla gitaru ispod kreveta,
te počela svirati: najprije Desafinado i Djevojku iz Ipaneme, onda malo
Bacharacha i nekoliko pjesama Lennona i McCartnevja. Reiko i ja opet smo
pijuckali vino, a kad ga je nestalo podijelili smo preostali konjak iz moje ploške.
Dok smo tako dugo u nod razgovarali, obuzelo nas je toplo, prisno raspoloženje,
pa sam zajedno s Naoko počeo željeti da kiša nastavi padati.
— Hodeš li me opet dodi vidjeti? — pitala je, gledajudi me.
— Naravno da hodu — rekao sam.
— A hodeš li mi pisati?
— Svaki tjedan.
— A hodeš li dodati i nekoliko redaka za mene? — pitala je Reiko.
— Nego što — rekao sam — vrlo rado.
U jedanaest je Reiko razvukla kauč i spremila mi krevet kao i nod prije. Poželjeli
smo jedni drugima laku nod i ugasili svjetlo. Kako nisam mogao zaspati, uzeo sam
Čarobni brijeg i bateriju iz
ruksaka i neko vrijeme čitao. Nešto prije ponodi odškrinula su se vrata spavade
sobe i Naoko se uvukla u krevet kraj mene. Za razliku od prethodne nodi, sad se
ponašala normalno. Oči su joj bile fokusirane, pokreti žustri. Prislonivši usta na
moje uho, pro-šaptala je — Ne znam, ne mogu spavati.
— Ni ja — rekao sam. Spustio sam knjigu i ugasio bateriju, te sam je zagrlio i
poljubio. Posvuda oko nas bila je tama i zvuči kiše.
— A Reiko?
— Bez brige, zaspala je. A kad ona spava, onda zbilja spava. — A onda je Naoko
upitala — Hodeš li mi zbilja opet dodi?
— Naravno da hodu.
— Čak i ako ti ne budem mogla ništa dati?
Kimnuo sam u mraku. Osjedao sam njezine pune dojke. Dlanom sam pogladio
obris njezina tijela kroz spavadicu. Od ramena preko leđa do bokova, stalno sam
iznova prelazio rukom preko nje, utiskujudi liniju i mekodu njezina tijela u mozak.
Nakon što smo neko vrijeme ležali u tom nježnom zagrljaju, Naoko mi je
prislonila usnice o čelo i ustala iz kreveta. Njezina blijedoplava spavadica
bljesnula je u tami, nalik na ribu.
— Zbogom — rekla mi je slabašnim glasom. Slušajudi kišu, utonuo sam u
spokojan san.
Idudeg jutra još je kišilo - sipila je sitna, gotovo nevidljiva jesenja kišica, nimalo
nalik na jučerašnju provalu oblaka. Vidjelo se da kiši samo po mreškanju lokvica i
kapanju koje se čulo sa streha. Kad sam se probudio, ugledao sam mliječnobijelu
maglu kako okružuje prozor, ali kako se Sunce dizalo, vjetrid ju je otpuhao, pa su
iz nje izronile okolne šume i brežuljci.
Kao i dan prije, doručkovali smo i otišli počistiti ptičnjak. Naoko i Reiko obukle su
žute plastične kabanice s kapuljačama. Ja sam navukao džemper i nepropusnu
vjetrovku. Vani je zrak bio vlažan i studen. I ptice su se sklonile s kiše, pa su se
zbile u dno kaveza.

pP— Ovdje je dosta hladno kad pada kiša, zar ne? — rekao sam Reiko.
— Sad de sa svakom kišom postajati sve hladnije, dok ne padne prvi snijeg —
rekla je. — Oblaci iz Japanskog mora ovdje ispuštaju tone snijega.
— Što se zimi radi s pticama?
— Unesemo ih unutra, naravno. Što bismo drugo - da ih zaleđene iskopamo iz
snijega? I onda ih odmrznemo, oživimo i povi-čemo: OK, navali narode!
Čupnuo sam žičanu mrežicu, a papiga je zalepetala krilima i zakriještala:
"Seronja!" "Hvala!" "Ludo!"
— E njega bih ja rado zamrznula — rekla je Naoko sjetno. — Mislim da du
stvarno poludjeti ako to budem morala slušati
svako jutro.
Kad smo očistili ptičnjak, vratili smo se u stan. Dok sam se pakirao, žene su
odjenule radnu odjedu. Zajedno smo izišli iz zgrade i rastali se kraj teniskih
terena. One su skrenule desno, a ja sam nastavio ravno. Dovikivali smo pozdrave
i ja sam obedao da du opet dodi. Naoko se blago nasmiješila i nestala iza ugla.
Na putu do kapije sreo sam nekoliko ljudi, sve u žutim kabanicama kakve su
imale Naoko i Reiko, i svi su imali nataknute kapuljače. Po kiši su sve boje bile
neobično jarke: tlo je bilo intenzivno crno, borove grane blistavo zelene, a ljudi
omotani žutom djelovali su kao prikaze s onog svijeta koje smiju hoditi zemljom
samo za kišovitih jutara. Lebdjeli su nad tlom u tišini, nosedi poljodjelske alatke,
košare i vrede.
Čuvar se sjetio moga imena i označio ga na listi posjetitelja dok sam izlazio. —
Vidim da ste došli iz Tokija — rekao je stari. — I ja sam jednom bio ondje. Samo
jednom. Svinjetina im je famo-
zna.
— Je li? — pitao sam, ne znajudi što da mu odgovorim.
— Nije mi se baš sviđala hrana u Tokiju, ali svinjetina je bila da prste poližeš.
Vjerojatno ih uzgajaju na neki poseban način.
Rekao sam da ne znam, sad sam prvi put tako nešto čuo. — A kad ste to bili u
Tokiju?
— Hmm, da vidimo — rekao je, nakrivivši glavu — je li to bilo kad se oženio
Njegovo Veličanstvo krunski princ? Moj sin je bio u Tokiju, pa sam rekao, morao
bih bar jednom i to vidjeti. Sigurno je to bilo 1959.
— E, tako davno je svinjetina u Tokiju sigurno bila dobra — rekao sam.
— A danas? — pitao je.
Nisam siguran, rekao sam, ali nisam baš čuo da je nešto posebno. To kao da ga je
razočaralo. Po svemu sudedi, htio je nastaviti razgovor, ali rekao sam mu da
moram stidi na autobus i krenuo prema cesti. Nad stazom uz potok mjestimice su
još lebdjele krpe izmaglice, ali vjetrid ih je odnosio prema strmim obroncima
obližnje planine. Svako malo zaustavio bih se u hodu, okrenuo, i bez ikakva
posebnog razloga duboko uzdahnuo. Osjedao sam se kao da sam došao na planet
na kojemu vlada malo drukčija sila teže. Pa naravno, rekao sam sebi tužno: sad
sam u izvanjskom svijetu.
Vrativši se u dom oko pola pet, smjesta sam se presvukao i otišao u
prodavaonicu ploča u Sindžuku da odradim svoje radno vrijeme. Ja sam pazio na
prodavaonicu od šest do pola jedanaest, nešto malo bih i prodao, ali uglavnom
sam sjedio kao ošamuden i gledao nevjerojatno šaroliko mnoštvo ljudi kako
promiče vani. Bilo je obitelji, parova, pijanaca, mafijaša, živahnih djevojaka u
kratkim suknjama, bradatih hipija i barskih hostesa, te nekih nedefiniranih
tipova. Kad god bih pustio žestoki rock, hipiji i odbjegla mlađarija okupili bi se
vani, plesali i udisali razrjeđivač, ili bi samo sjeli na zemlju i besposličarili. Kad bih
stavio Tonvja Bennetta, nestali bi.
Odmah pokraj nalazila se prodavaonica u kojoj je neki sredovječni čovjek
pospanih očiju prodavao "igračke za odrasle". Ja nisam mogao zamisliti zašto bi
itko htio kupiti raznorazna seksi
pomagala koja je držao, ali činilo se da mu prodaja ide kao luda. U uličici koja se
nalazila dijagonalno nasuprot prodavaonici ploča vidio sam pijanog studenta
kako povrada. U igraonici preko-puta nas u drugom smjeru kuhar iz lokalnog
restorana provodio je pauzu igrajudi tombolu uz novčane oklade. Ispod streha
prodavaonice koja je preko nodi bila zatvorena čučao je neki garavi beskudnik, ne
mičudi se. U prodavaonicu je ušla djevojčica ne starija od dvanaest, trinaest
godina, namazana blijedoružičastim ružem, i zamolila me da stavim Jumpin ]ack
Flash od Rolling Stonesa. Kad sam pronašao ploču i pustio joj je, počela je puckati
prstima u ritmu i drmati kukovima, te stala plesati po dudanu. Onda me zatražila
cigaretu. Dao sam joj jednu od poslovođinih, koju je zahvalno popušila, a kad je
ploča završila, otišla je bez ijednog "hvala". Svakih petnaestak minuta začuo bih
sirenu hitne pomodi ili policije. Naišla su tri pijana direktora u odijelima i
kravatama, smijudi se iz svega glasa i dovikujudi "Dobra guzica!" lijepoj dugokosoj
djevojci u telefonskoj kabini.
Što sam dulje gledao, postajao sam sve zbunjeniji. Čemu sve to, k vragu? Sto sve
to zapravo znači?
Poslovođa se vratio s večere i rekao mi — Hej, znaš što, Vata-nabe? Preksinod
sam povalio malu iz butika. — Ved prije nekog vremena bacio je oko na djevojku
koja je radila u obližnjem butiku, i svako malo odnio bi joj ploču na dar.
— Bravo — rekao sam mu, našto mi je on ispričao sve o svom podvigu, u detalje.
— Ako odeš poševiti žensku, evo što ti je činiti — počeo je, sav pun sebe. —
Prvo, moraš joj nosit darove. Onda je moraš napit. Ono, baš napit. I onda obaviš
poso. Lakše ne može bit. Kužiš?
Zbunjeniji nego ikad, ukrcao sam se na putnički vlak i vratio u dom. Navukao sam
zastore, ugasio svjetla, ispružio se u krevet, i obuzeo me osjedaj da bi se Naoko
svaki čas mogla uvudi kraj mene u krevet. Sklopivši oči, osjedao sam kako joj se
grudi meko nadimlju o moja prsa, čuo njezin šapat, i osjetio obrise njezina tijela u
svome naručju. U tami sam se vratio u njezin mali svijet.
Osjetio sam miris livadske trave, čuo nodnu kišu. Mislio sam na nju golu, kakvu
sam je vidio na mjesečini, i zamišljao je kako čisti ptičnjak i gaji povrde, a njezino
meko, lijepo tijelo bilo je umotano u onu žutu kabanicu. Stišdudi svoj nabrekli
penis, mislio sam na Naoko dok nisam svršio. To kao da mi je malo razbistrilo
mozak, ali nije mi pomoglo da zaspim. Osjedao sam se iscrpljeno, očajnički sam
želio zaspati, ali san mi jednostavno nije htio dodi na oči.
Ustao sam iz kreveta i stao kraj prozora, a moje oči odlutale su prema stijegu.
Sad kad na njoj nije bio nacionalne zastave, motka je sličila divovskoj bijeloj kosti
koja je stršila uvis u nodnu tamu. Što li Naoko sada radi, pitao sam se. Naravno,
sigurno spava, spava dubokim snom, ogrnuta tamom u onom svome
čudnovatom malom svijetu. Uhvatio sam se kako mislim: neka od tjeskobe bude
sigurna bar u snovima.
7
1 DUDEG JUTRA, U ČETVRTAK, NA SATU
tjelesnoga nekoliko sam puta preplivao olimpijski bazen. Od takve energične
tjelovježbe glava mi se još malo razbistrila pa sam ogladnio. Nakon što sam pojeo
obilan ručak u studentskom restoranu poznatom po svojim obilnim ručkovima,
krenuo sam u knjižnicu odsjeka za književnost pronadi neke podatke, kadli sam
naletio na Midori Kobajaši. S njom je bila neka sitna i graciozna djevojka s
naočalama, ali kad me je ugledala, prišla mi je sama.
— Kamo ideš? — pitala me.
— Na književnost, u knjižnicu — rekao sam.
— Daj pusti to i hajde na ručak sa mnom.
— Ved sam jeo.
— Pa što onda? Možeš opet.
Na kraju smo otišli u obližnju kavanu, gdje je ona pojela tanjur currvja a ja sam
popio kavu. Imala je bijelu košulju dugih rukava ispod žute vunene veste s
uzorkom riblje kosti, usku zlatnu ogrlicu i Disnevjev sat. Curry joj se očito sviđao,
a popila je i tri čaše vode.
— Gdje si bio? — pitala je Midori. — Zvala sam te ne znam koliko puta.
— Nešto si me htjela pitati?
— Ništa posebno. Samo sam zvala.
— Razumijem.
— Sto razumiješ?
— Ništa. Samo "razumijem" — rekao sam. — Onda, je li bilo novih požara?
— Baš je bilo zabavno, zar ne? Šteta nije velika, ali zbog onoli-kog dima sve je
djelovalo kao pravo. Super stvar. — Midori je is-kapila još jednu čašu vode,
udahnula i stala promatrati moje lice. — Hej, što je tebi? — pitala me. — Izgledaš
kao odsutan duhom.
Oči ti nisu fokusirane.
— Dobro sam — rekao sam. — Vratio sam se s puta pa sam umoran.
— Izgledaš kao da si upravo vidio duha.
— Tako dakle.
— Hej, imaš danas popodne predavanja?
— Njemački i vjeronauk.
— Možeš to preskočiti?
— Njemački ne mogu. Danas imam test.
— Kad završava?
— U dva.
— Okej. Hodeš da poslije odemo u grad na pide?
— U dva popodne?!
— Malo za promjenu, zašto ne? Izgledaš totalno odsutno. Hajde, dođi piti sa
mnom, da se malo vratiš u život. To i ja želim -piti s tobom da se malo vratim u
život. Sto veliš?
— Dobro, može — rekao sam uzdišudi. — Potražit du te u književnom traktu u
dva.
Nakon njemačkoga sjeli smo na bus za Šindžuku i otišli u neki avangardni bar po
imenu DUG, iza knjižare Kinokunija. Oboje smo za početak uzeli votku-tonik.
— Ja katkad svratim ovamo — rekla je. — Kod njih ti nije neugodno ako
popodne piješ.
— A ti često piješ popodne?
— Katkad — rekla je, zveckajudi ledom u čaši. — Katkad, kad svijet postane
pretežak za život, dođem ovamo na votku-tonik.
— Zar svijet katkad postane pretežak za život?
— Katkad — rekla je Midori. — I ja imam svoje problemčide.
— Kakve?
— S obitelji, dečkima, neredovitim menstruacijama. Tako to.
— Onda popij još jednu.
— I hodu.
Mahnuo sam konobaru i naručio još dvije votke-tonik.
— Sjedaš se kako si me u nedjelju poljubio? — pitala je Midori. — Mislila sam na
to. Bilo je lijepo. Baš je bilo lijepo.
— To je lijepo.
— "To je lijepo" — ponovila je za mnom. — Kako čudno govoriš!
— Da?
— No, razmišljala sam o tome. Razmišljala sam kako bi bilo lijepo da je to bilo
prvi put da me je neki dečko poljubio. Kad bih mogla promijeniti redoslijed
događaja u životu, definitivno bih htjela da mi to bude prvi poljubac, definitivno.
A onda bih cijeli život mislila nešto kao: Hej, što li se dogodilo s onim malim Va-
tanabeom s kojim sam se prvi put poljubila, na gornjoj terasi, sad mu je negdje
58? Zar to ne bi bilo super?
— Da, stvarno — rekao sam, krčkajudi pistaciju.
— Hej, ma što je tebi? Zašto si tako odsutan? Još mi nisi ni odgovorio.
— Vjerojatno se još nisam priviknuo na svijet — rekao sam nakon kradeg
razmišljanja. — Ne znam, osjedam se kao da ovo nije stvarni svijet. Ti ljudi, taj
okoliš: jednostavno mi ne djeluju stvarno.
Midori je naslonila lakat na šank i pogledala me. — U nekoj pjesmi Jima
Morrisona bilo je nešto takvo, gotovo sam sigurna.
— Ljudi su strani kad si stranac.
— Mir — rekla je Midori.
— Mir — rekao sam ja.
— Stvarno bi trebao sa mnom u Urugvaj — rekla je Midori, još nalakdena na
šank. — Cura, obitelj, fakultet - daj sve to lijepo nogiraj.
— Ideja nije loša — rekao sam smijudi se.
— Zar ne misliš da bi bilo divno kad bismo se riješili svega i svih i otišli nekamo
gdje nikoga živog ne poznajemo? Katkad mi dođe da to učinim. Zbilja, zbilja mi
dođe da to učinim. Recimo, ti me odvedeš nekamo daleko, daleko, a ja bih ti
rodila puno djece, žilave kao mali bikidi. I živjeli bismo sretni do kraja života, i
valjali se po podu.
Nasmijao sam se i popio tredu votku-tonik.
— Ali ti vjerojatno još ne želiš puno djece žilave kao bikidi — rekla je Midori.
— Zaintrigirala si me — rekao sam. — Volio bih vidjeti kako izgledaju.
— To je u redu, ne moraš ih željeti — rekla je Midori jedudi pistaciju. — A ja evo
pijem popodne i govorim štogod mi padne na pamet: "Ja bih sve nogirala i
pobjegla." Čemu idi u Urugvaj? Tamo imaju samo magareda govna.
— Možda imaš pravo.
— Posvuda samo magareda govna. Govno tu, govno tamo, cijeli svijet je od
magaredih govana. Hej, ovu ne mogu otvoriti. Evo ti je. — Midori mi je pružila
pistaciju. Namučio sam se dok je nisam otvorio. — Ali kako mi je u nedjelju
laknulo] Išla sam s tobom na gornju terasu, gledali smo požar, pili pivo, pjevali
pjesme. Ne znam kad sam zadnji put osjetila takvo potpuno olakšanje. Ljudi me
stalno na nešto prisiljavaju. Čim me vide, počnu mi govoriti što da činim. Ti me
bar ni na što ne prisiljavaš.
— Ne poznajem te dovoljno da bih te na išta prisiljavao.
— Hodeš redi, da me bolje poznaješ, i ti bi me prisiljavao, kao i svi drugi?
— Mogude — rekao sam. — Tako ljudi žive u stvarnome svijetu: stalno jedni
druge na nešto prisiljavaju.
— Ti ne bi. Ja znam. Stručnjak sam kad treba nekoga prisiljavati
i kad tebe netko prisiljava. Nisi ti taj tip. Zato se s tobom i mogu opustiti. Imaš li ti
uopde pojma koliko na svijetu ima ljudi koji vole druge prisiljavati, a i da njih
drugi na nešto prisiljavaju? Hr-petinal A onda oko toga prave veliku frku, kao, "Ja
sam je prisilio", "Ti si me prisilio!" To vole. Ali ja to ne volim. Ja to činim samo
zato što moram.
— A na što ti prisiljavaš druge ili drugi tebe? Midori je stavila kocku leda u usta i
počela je sisati.
— Želiš me bolje upoznati? — pitala je.
— Aha, recimo.
— Hej, slušaj, upravo sam te pitala: "Želiš li me bolje upoznati?" Kakav ti je to
odgovor?
— Da, Midori, volio bih te bolje upoznati — rekao sam.
— Zbilja?
— Da, zbilja.
— Čak i ako bi morao odvratiti oči od onoga Što ugledaš?
— Tako si loša?
— Pa, na neki način — rekla je Midori mrštedi se. — Hodu još jedno pide.
Pozvao sam konobara i naručio četvrtu rundu pida. Dok nisu stigla, Midori je
podbočila bradu rukom, još nalakdena na bar. Ja sam šutio i slušao Theloniousa
Monka kako svira Honeysuckle Rose. U lokalu je bilo još pet-šest mušterija, ali
jedino smo mi pili alkohol. Jak miris kave unosio je atmosferu prisnosti u
sumornu unutrašnjost.
— Jesi li slobodan ovu nedjelju? — pitala je Midori.
— Mislim da sam ti ved rekao, nedjeljom sam uvijek slobodan. Do šest, kad
moram na posao.
— Dobro onda, hodemo li se ove nedjelje družiti?
— Može — rekao sam.
— Dodi du po tebe u dom u nedjelju ujutro. Ali ne znam još kad. Je li to u redu?
— Može — rekao sam. — Nema problema.
— A sada da te pitam: možeš li pogoditi što mi se sada radi?
— Ne mogu ni zamisliti.
— Pa, kao prvo, želim ledi na velik, širok, paperjast krevet. Želim se udobno
raskomotiti, napiti, i da nigdje u blizini nema magaredeg govna, i da ti ležiš kraj
mene. A onda, malo pomalo, skidao bi mi odjedu. Jaaako nježno. Onako kako
majka svlači malo dijete. Jaaako polako.
— Hmm...
— I onda se ja isključim i ugodno mi je, a onda najednom shvatim što se događa
i povičem: "Prestani, Vatanabe!" A onda kažem:
"Ti mi se stvarno sviđaš, Vatanabe, ali viđam se s drugim. Ne mogu ovo.
Konzervativna sam što se tiče ovakvih stvari, vjerovao ti ili ne, zato molim te
prestani." Ali ti ne prestaješ.
— Ali ja bih prestao — rekao sam.
— Znam da bi. Nema veze, to je samo moja fantazija — rekla je Midori. — I onda
mi ga pokažeš. Svoju stvar. Kako strši nagore. Ja naravno smjesta zatvorim oči, ali
ved sam ga na trenutak vidjela. Pa kažem: "Prestani! Ne čini to! Ne želim nešto
tako veliko i tvrdo!"
— Nije tako veliki. Običan je.
— Nema veze, to je obična fantazija. I onda se ti jako rastužiš, i meni te bude žao
pa te pokušavam utješiti. No, no, jadničak mali.
— I kažeš da ti se to sada radi?
— Baš tako.
— A joj.
Otišli smo iz bara nakon pet rundi votke-tonika. Kad sam pokušao platiti, Midori
me pljesnula po ruci i platila šuštavom novčanicom od 10.000 jena koju je
izvadila iz novčanika.
— U redu je — rekla je. — Upravo su mi platili, a ja sam zvala tebe. Naravno, ako
si zadrti fašist pa ne dopuštaš da ti žena plati pide...
— Ne, ne, u redu je.
— A i nisam ti pustila da mi ga staviš.
— Jer je tako velik i tvrd — rekao sam.
— Tako je — rekla je Midori. — Jer je tako velik i tvrd.
Onako pripita, Midori je promašila jednu stubu, pa smo zamalo pali niza stubište.
Sloj oblaka koji je zastirao nebo sad se povukao, i kasnopopodnevno sunce
nježnom je svjetlošdu kupalo gradske ulice. Midori i ja neko smo vrijeme tumarali
naokolo. Rekla je da bi se rado popela na drvo, ali nažalost u Sindžukuu nije bilo
za penjanje pogodnih stabala, a Carski vrtovi su se zatvarali.
— Baš šteta — rekla je Midori. — Obožavam se penjati na
drvede.
Nastavili smo hodati i gledati izloge, i ubrzo su mi gradski prizori postali stvarniji
nego prije.
— Drago mi je što sam naletio na tebe — rekao sam. — Mislim da sam se sad
malo više priviknuo na svijet.
Midori je stala kao ukopana i zapiljila se u mene. — Istina je — rekla je. — Oči su
ti sad mnogo fokusiranije nego prije. Vidiš? Godi ti druženje sa mnom.
— U to uopde nema sumnje — rekao sam.
U pola šest Midori je rekla da mora doma spremiti večeru. Rekao sam da du se
autobusom vratiti u dom i otpratio je do
postaje.
— Znaš što mi se sada radi? — pitala me Midori dok sam odlazio.
— Nemam pojma na što sada misliš — rekao sam.
— Želim da mene i tebe zarobe gusari. Onda bi nas svukli i svezali jedno uz
drugo, licem u lice, gole, onim užadima.
— Zašto bi to napravili?
— To su perverzni gusari — rekla je.
— Ti si perverzna — rekao sam.
— I onda nas zaključaju u teretni prostor i kažu: "Za sat vremena bacit demo vas
u more, pa se dotle zabavite."
— I...?
— I mi onda sat vremena uživamo, i valjamo se naokolo isprepletenih tijela.
— I to je glavna stvar koja ti se sada radi?
— Tako je.
— A joj — rekao sam ja, odmahujudi glavom.
Midori je došla po mene u nedjelju ujutro u pola deset. Upravo sam se bio
probudio i još se nisam ni umio. Netko mi je počeo udarati na vrata i vikati: "Hej,
Vatanabe, neka ženska!" Sišao sam u predvorje i zatekao Midori kako sjedi
prekriženih nogu u nevjerojatno kratkoj traper suknji, zijevajudi. Svaki student na
putu za doručak usporio je i zabuljio se u njene duge, vitke noge. Imala je zbilja
lijepe noge.
— Jesam li došla prerano? — pitala je. — Sigurno si se tek probudio.
— Možeš pričekati petnaest minuta? Da se umijem i obrijem.
— Mogu čekati, ali svi mi dečki bulje u noge.
— A što si mislila, kad si došla u muški paviljon u tako kratkoj suknji? Naravno da
bulje.
— No dobro, nema veze. Danas imam stvarno slatke gadice -sasvim su ružičaste,
na volančide i čipkice.
— Tim gore — rekao sam, uzdišudi. Vratio sam se u sobu, umio i obrijao što sam
brže mogao, odjenuo plavu košulju s ovratnikom na kopčanje i sivu sportsku
jaknu od tvida, a onda sam se vratio i izveo Midori van kroz kapiju. Oblijevao me
hladan znoj.
— Reci, Vatanabe — rekla je Midori, gledajudi u paviljonske zgrade — ovdje svi
dečki drkaju - cap-ca-rap?
— Vjerojatno — rekao sam.
— Misle li dečki na cure kada to rade?
— Valjda. Sumnjam da itko dok drka misli na burzu ili spreza-nje glagola ili Sueski
kanal. Ne, prilično sam siguran da gotovo svi misle na cure.
— Sueski kanal?
— Na primjer.
— Dakle, oni valjda misle na neku određenu curu, je li tako?
— A zašto to ne pitaš dečka? — rekao sam. — Zašto bih ti ja tako nešto
objašnjavao nedjeljom ujutro?
— Samo me zanimalo — rekla je. — Osim toga, on bi se naljutio da ga tako nešto
pitam. Rekao bi da djevojke ne smiju postavljati takva pitanja.
— Što je sasvim logičan stav.
— Ali mene zanima. To je čista znatiželja. Misle li dečki na neku određenu curu
dok drkaju?
Odustao sam od izbjegavanja odgovora. — Pa, ja da. Za druge ne znam.
— Jesi li ikad mislio na mene dok si to radio? Reci mi istinu. Nedu se ljutiti.
— Ne, nisam, da ti pravo kažem — odgovorio sam iskreno.
— Zašto? Nisam ti dosta zgodna?
— Ma, zgodna si ti. Slatka si, i super ti stoje seksi kompletidi.
— Zašto onda ne misl iš na mene?
— Pa, kao prvo, tebe smatram prijateljicom, pa te ne želim uvlačiti u svoje
seksualne maštarije, a kao drugo...
— Imaš neku drugu na koju moraš misliti.
— To bi otprilike bilo točno — rekao sam.
— Pristojan si čak i kad je o ovako nečemu riječ — rekla je Midori. — To mi se
kod tebe sviđa. Pa ipak, ne bi li me pripustio samo na kratko? Želim biti u nekoj
od tvojih seksualnih maštarija ili sanjarija ili kako god ih ved zoveš. Molim te to
jer smo prijatelji. Koga drugog mogu tako nešto moliti? Ne mogu tek tako
nekome pridi i redi: "Kad večeras budeš drkao, možeš li molim te jednu sekundu
misliti na mene?" To te molim baš zato što te smatram prijateljem. I želim da mi
poslije kažeš kako je bilo. Znaš, što si radio i tako to.
Pobjegao mi je uzdah.
— Ali ne možeš mi ga metnuti. Jer smo samo prijatelji. Zar ne? Dok god mi ga ne
metneš, možeš raditi što god hodeš, misliti što god hodeš.
— Ne znam, nikad to još nisam radio s tolikim ograničenjima — rekao sam.
— Hodeš li samo misliti na mene?
— Dobro, mislit du na tebe.
— Znaš, Vatanabe, ne želim da dobiješ pogrešan dojam — da sam nimfomanka
ili da sam isfrustrirana ili da te izazivam. Mene te stvari jednostavno zanimaju.
Želim znati kako je to. Odrasla sam okružena samim djevojkama u djevojačkoj
školi, to znaš. Želim znati što dečki misle i kako su im ustrojena tijela. I to ne
samo iz dodataka ženskim časopisima, nego iz pravih praktičnih analiza.
— Praktičnih analiza? — progunđao sam.
— Ali moj dečko ne voli kad mene zanimaju stvari ili kad hodu nešto pokušati.
Naljuti se, zove me nimfačom ili ludačom. Ne dopušta čak ni da mu popušim. E,
to je jedna od stvari koje umirem od želje proučiti.
— A-ha.
— I ti mrziš kad ti netko puši?
— Ne, ne baš, ne mrzim.
— Bi li se moglo redi da voliš?
— Da, moglo bi se. Ali možemo li o tome drugi put? Gledaj, pred nama je lijepo
nedjeljno jutro, i ne želim ga upropastiti pričama o drkanju i pušenju. Idemo
razgovarati o nečemu drugom. Je li tvoj dečko na istom fakultetu kao mi?
— Ne, on ide na drugi, naravno. Upoznali smo se u školi, na sekciji. Ja sam bila u
djevojačkoj školi, a on u muškoj, i znaš kako to rade, zajednički koncerti i tako to.
Ali ozbiljno smo prohodali poslije ispita. Hej, Vatanabe.
— Što je?
— Samo jednom to učini. Misli na mene, dobro?
— Dobro, pokušat du, idudi put — rekao sam, predajudi se.
Sjeli smo na putnički vlak za Očanomizu. Kad smo u Šindžukuu presjedali, na
postaji sam kupio tanki sendvič sa štanda kako
bih nadoknadio propušteni doručak. Kava koju sam uz to popio imala je okus po
kuhanoj tinti. Nedjeljni jutarnji vlakovi bili su puni parova i obitelji koji su krenuli
na izlete. Skupina dječaka s bejzbolskim palicama i jednakim dresovima jurili su
po vagonu. Nekoliko djevojaka u vlaku imale su kratke suknje, ali nijedna tako
kratku kao Midori. Midori je svako malo povlačila svoju nadolje. Neki muškarci
buljili su u njezina bedra, zbog čega mi je bilo neugodno, ali njoj to kao da nije
smetalo.
— Znaš što bih sada voljela raditi? — prošaptala je kad smo ved neko vrijeme
putovali.
— Pojma nemam — rekao sam. — Ali molim te, nemoj sada o tome. Netko de te
čuti.
— Šteta. Imala sam ludu ideju — rekla je Midori, naočigled razočarana.
— Nego, zašto idemo u Očanomizu?
— Vidjet deš.
Kako se oko postaje Očanomizu nalazilo mnoštvo dopunskih škola19, nedjeljom
je taj dio bio pun školaraca koji su krenuli na nastavu ili pripremu za ispit. Midori
se gurala kroz gužvu jednom rukom čvrsto stišdudi remen torbice, a drugom
moju ruku.
Bez ikakva upozorenja, upitala me — Hej, Vatanabe, znaš li ti razliku između
konjunktiva sadašnjeg i prošlog u engleskome?
— Mislim da znam — rekao sam.
— Da te onda pitam, čemu takve stvari služe u svakodnevnom životu, molim te
lijepo?
— Baš ničemu — rekao sam. — Možda nemaju nikakvu konkretnu svrhu, ali
zbilja te uče da neke opdenite stvari počneš shvadati sustavnije.
Midori je na trenutak ozbiljno o tome promislila. — Nevjerojatan si — rekla je. —
To meni nikad nije palo na pamet. Ja sam stvari kao što su konjunktiv,
diferencijalni račun i kemijski simboli uvijek smatrala posve beskorisnima.
Totalnom gnjavažom. Pa sam ih uvijek ignorirala. A sad se moram zapitati je li
moj cijeli život promašen.
— Ignorirala si ih?
— Aha. Ono, za mene ne postoje. Nemam blagog pojma što znači "sinus" i
"kosinus".
— Nevjerojatno! Kako si onda položila ispite? Kako si se upisala na fakultet?
— Ne budi smiješan — rekla je Midori. — Da bi prošao na pri-jamnome ne
moraš znati ništa! Samo ti treba malo intuicije - a ja imam sjajnu intuiciju.
"Odaberite točan odgovor od ponuđena tri." Ja odmah znam koji je točan.
— Moja intuicija nije dobra kao tvoja, pa do neke mjere moram biti
sistematičan. Kao svraka koja skuplja komadide stakla u šupljinu stabla.
— Ima li to neku svrhu?
— I ja se pitam. Vjerojatno je tako lakše obavljati neke stvari.
— Kakve stvari? Daj mi primjer.
— Recimo metafizičko razmišljanje. Svladavanje nekoliko jezika.
— Kakve koristi od toga?
— Ovisi o osobi koja to čini. Nekima koristi, nekima ne. Ali to je uglavnom
vježbanje. Drugo je pitanje ima li neku svrhu ili nema. Kao što sam rekao.
— Hmm — rekla je Midori, naizgled impresionirana. Povela me za ruku nizbrdo.
— Znaš, Vatanabe, ti zbilja dobro znaš objašnjavati.
— Ne znam baš — rekao sam.
— Istina je. Stotinu sam ljudi pitala čemu služi konjunktiv u engleskome, i nitko
mi nije dao dobar i jasan odgovor kao ti. Čak ni nastavnici engleskoga. Ili se
zbune, ili naljute, ili se samo nasmiju. Nitko mi nije dao iole pristojan odgovor. Da
sam imala nekoga kao što si ti kad sam postavljala to pitanje, da mi je to tako
logično objašnjeno, možda bi čak i mene zainteresirao konjunktiv. K vragu!
— Hmm — rekao sam.
— Jesi li ikad čitao Kapital?
— Aha. Ne cijeli, naravno, ali neke dijelove jesam, kao i vedina ljudi.
— Jesi li ga shvatio?
— Neke dijelove sam shvatio, a druge nisam. Da bi čitala knjigu kao što je Kapital
moraš usvojiti neku osnovnu intelektualnu aparaturu. Ali mislim da razumijem
osnovnu ideju marksizma.
— Misliš da student prve godine koji nije čitao takve knjige može razumjeti
Kapital na prvo čitanje?
— To je gotovo pa nemogude, rekao bih.
— Kad sam ja išla na fakultet, učlanila sam se u sekciju narodne glazbe. Samo
sam htjela pjevati pjesme. Ali drugi članovi bili su obični prevaranti. Naježim se
kad ih se samo sjetim. Kad se učlaniš, prvo ti kažu da moraš čitati Marxa. "Za
idudi put pročitajte od stranice te i te do stranice te i te." Netko je držao
predavanje o tome kako narodne pjesme moraju biti istinski povezane s
društvom i radikalnim pokretom. Pa kvragu sve, otišla sam doma i zbilja se
potrudila to čitati, ali ništa živo nisam razumjela. Bilo je gore od konjunktiva.
Nakon tri stranice sam odustala. Onda sam kao dobra mala pionirka otišla na
idudi sastanak i rekla da sam čitala, ali nisam razumjela. Od tada pa nadalje
odnosili su se prema meni kao da sam idiot. Nemam kritičku svijest o klasnoj
borbi, rekli su, ja sam društveni bogalj. Hodu redi, bili su stvarno ozbiljni. I sve to
zato što sam rekla da ne razumijem neki tekst. Zar nisu bili grozni?
— A-ha — rekao sam.
— A i njihove takozvane diskusije bile su grozne. Svi su govorili velike riječi i
pretvarali se da znaju o čemu se govori. Ali ja bih postavila pitanje kad god nešto
nisam razumjela. "Što znači ta imperijalistička eksploatacija o kojoj govorite? Ima
li to neke veze s Istočnoindijskom kompanijom?" "Znači li razaranje obrazovno-
industrijskog kompleksa da nakon diplome ne smijemo raditi za neku tvrtku?" I
slične stvari. Ali nitko mi ništa nije htio objasniti. Ma kakvi - užasno bi se naljutili.
Možeš li ti to vjerovati?
— Da, mogu — rekao sam.
— Jedan se proderao na mene: "Glupačo, kako živiš kad uopde nemaš mozga?" E
pa onda mi je bilo dosta. To nisam bila spremna trpjeti. Dobro, nisam jako
pametna. Iz radničke sam klase. Ali radnička klasa drži svijet u pogonu, i radničku
klasu izrabljuju. Kakva je to revolucija kad se samo razbacuje velikim riječima
koje ljudi iz radničke klase ne razumiju? Kakvo je to sranje od socijalne
revolucije? Hodu redi, i ja bih rado poboljšala svijet. Ako nekoga stvarno
izrabljuju, moramo to zaustaviti. U to ja vjerujem, i zato postavljam pitanja. Zar
nemam pravo?
— Imaš pravo.
— I onda mi je sinulo. Sve su to lažnjaci. Na pameti im je samo da impresioniraju
nove članice svojim velikim riječima kojima se tako ponose, pa da im mogu
zavudi ruku pod suknju. A kada diplomiraju, ošišaju se na kratko i naprijed u
Mitsubishi, IBM ili Fuji Bank. Nađu lijepe supruge koje nikad nisu čitale Marxa,
dobiju djecu i daju im mondena nova imena od kojih ti se povrada. Koji de
obrazovno-industrijski kompleks oni razoriti? Daj me nemoj nasmijavati! A ni
novi članovi nisu bili ništa bolji. Ni oni ništa živo nisu razumjeli, ali pretvarali su se
da razumiju i smijali su mi se. Nakon sastanka bi mi rekli: "Ne budi blesava! Pa
što onda ako ne razumiješ? Samo se složi sa svime što kažu." Hej, Vatanabe,
imam ja stvari od kojih sam znala još više poludjeti. Hodeš čuti?
— Naravno, zašto ne?
— Pa, jednom su sazvali kasnonodni politički sastanak, i svakoj djevojci su rekli
da napravi dvadeset rižinih kuglica za zakusku. Hodu redi, zamisli ti tu spolnu
diskriminaciju! Ja sam odlučila da du za promjenu šutjeti, pa sam poslušno došla
sa svojih dvadeset rižinih kuglica, sve po propisu, unutra umeboši, izvana nori20.
I što misliš da sam dobila za svoj trud? Ljudi su se poslije žalili jer su moje kuglice
iznutra imale samo umeboši, i nisam donijela ništa uz njih! Druge djevojke
napunile su svoje kuglice ikrom ba-kalara i lososom, i još su donijele lijepe debele
kriške prženih jaja. Tako sam se razbjesnjela da nisam mogla govoriti! Sto si
umišljaju
ti raspačivači "revolucije", s kojim vražjim pravom rade frku oko rižinih kuglica?
Neka budu sretni što su dobili i umeboši i nori! Neka se sjete da u Indiji djeca
umiru od gladi!
Nasmijao sam se. — I što je dalje bilo sa sekcijom?
— U lipnju sam se ispisala, toliko sam bila ljuta — rekla je Mi-dori. — Vedina tih
studentskih tipova su totalni foliranti. Umiru od straha da de netko otkriti kako
nešto ne znaju. Svi čitaju iste knjige, svi prosipaju iste slogane, i obožavaju slušati
Johna Coltra-nea i gledati Pasolinijeve filmove. Tebi je to "revolucija"?
— Hej, mene nemoj pitati, ja revoluciju nikad nisam vidio.
— Pa, ako je to revolucija, nek si je metnu znaš kamo. Mene bi vjerojatno
strijeljali što sam stavila umeboši u rižine kuglice. I tebe bi strijeljali, jer razumiješ
konjunktiv.
— Moglo bi se dogoditi.
— Vjeruj mi, znam što govorim. Ja sam iz radničke klase. S revolucijom ili bez
revolucije, radnička klasa i dalje de jedva spajati kraj s krajem i živjeti u istim
svinjcima kao i prije. A što je zapravo revolucija? Sigurno nije samo mijenjanje
imena na gradskoj vijednici. Ali ti frajeri to ne znaju - oni samo znaju svoje velike
riječi. Reci mi, Vatanabe, jesi li ikad vidio poreznika?
— Nikad.
— E pa ja jesam. Puno puta. Upadnu ti u kudu i počnu se praviti važni. "A za što
vam služi ova knjiga poslovanja?" "Hej, dosta su vam traljavo vođene te knjige."
"Ovo vi zovete poslovnim izdatkom?" "Pokažite mi sve svoje račune i to odmah."
Mi dotle čučimo u kutu i kada dođe vrijeme večeri moramo ih počastiti sušijem
deluxe - dostava u kudu. E pa da ti kažem, moj otac nijednom nije utajio porez.
Takav je on, poštenjak iz stare garde. Ali daj ti to reci porezniku. On samo kopa i
kopa i kopa i kopa. "Prihod vam je ovdje malo nizak, zar ne?" Pa naravno da je
nizak
kad ne zarađuješ! Došlo mi je da vrištim: "Idite kontrolirati one koji imaju novca!"
Misliš da bi se poreznici drukčije ponašali da dođe do revolucije?
— Malo vjerojatno, malo vjerojatno.
— E pa eto onda. Ne želim vjerovati ni u kakvu vražju revoluciju. Vjerovat du
samo u ljubav.
— Mir — rekao sam.
— Mir — rekla je Midori.
— Hej, kamo mi idemo?
— U bolnicu — rekla je. — Tata mi je ondje. Danas je na mene red da budem s
njim cijeli dan.
— Tata?! Mislio sam da je u Urugvaju!
— To sam lagala — rekla je Midori službenim tonom. — Cijeli život galami da bi
u Urugvaj, ali nikad nije uspio. Jedva da može iz Tokija.
— Koliko je bolestan? — pitao sam.
— Samo je pitanje vremena — rekla je. Nastavili smo hodati u tišini.
— Znam što govorim. To je isto imala i mama. Tumor na mozgu. Možeš li ti to
zamisliti? Jedva su prošle dvije godine otkako je umrla od tumora na mozgu, a
sad ga je i on dobio.
Hodnici Sveučilišne bolnice bili su bučni i puni vikend-posjeti-telja i pacijenata s
manje teškim simptomima, posvuda je lebdio onaj posebni miris bolnice, oblak
dezinfekcijskog sredstva i buketa cvijeda koje su donijeli posjetitelji, te urina i
madraca, a sestre su jurile tamo-amo uz resko kloparanje potpetica.
Midorin otac bio je u poluprivatnoj sobi, u krevetu do vrata. Onako opružen,
izgledao je kao neko sidušno stvorenje s kobnom ranom. Ležao je postrance,
mlitavo, klonula lijeva ruka bila mu je nepomična, a u nju je bila zabodena
intravenozna igla. Bio je to malen, žgoljav čovjek koji je djelovao kao da de se još
više smanjiti i stanjiti. Oko glave bio mu je omotan bijeli zavoj, a nezdravo bijele
ruke bile su istočkane rupicama od injekcija i intravenoznih dripova. Njegove
poluotvorene oči zurile su u prazno, u neku fiksiranu točku, nalik na dvije
podlivene kugle
koje su se nekontrolirano trznule u našem smjeru kad smo ušli u sobu. Fiksirale
su nas nekih deset sekunda, a onda su opet polako odlutale u prazno.
Od samog pogleda na te oči bilo je jasno da de uskoro umrijeti. Na njegovoj puti
nije bilo znakova života, tek blijedi tračak nečega što je nekod bilo život. Tijelo mu
je bilo nalik na oronulu staru kudu iz koje su odstranjene sve instalacije, i sada
čeka da bude do temelja srušena. Oko njegovih suhih usnica nicali su bu-senčidi
brkova, nalik na korov. Dakle, pomislio sam, čak i nakon što iz tijela nestane
toliko životne snage, brada i dalje raste.
Midori je pozdravila debeljka u krevetu kraj prozora. On joj je kimnuo i
nasmiješio se, očito nesposoban da išta kaže. Nekoliko se puta nakašljao te,
nakon što je iz čaše kraj jastuka otpio nekoliko gutljaja vode, premjestio je težinu
i prevrnuo se na bok, okredudi se prema prozoru. Kroz prozor se vidio samo
rasvjetni stup i nekoliko strujnih kablova, ništa više, čak ni oblačak na nebu.
— Kako se osjedaš, tata? — rekla je Midori, govoredi ocu u uho kao da iskušava
mikrofon. — Kako si danas?
Njezin otac pomaknuo je usnice. 'Ne dobro', rekao je; umjesto da izgovori te
riječi, on kao da ih je oblikovao iz suhog zraka u dnu grla. 'Glava', rekao je.
— Imaš glavobolju? — pitala je Midori.
'Je', rekao je on. Očito nije bio u stanju u jednom dahu izgovoriti više od jednog-
dva sloga.
— Pa, nije ni čudo — rekla je ona — baš su ti je rezali. Naravno da te boli. Zao mi
je, ali budi hrabar. Ovo je moj prijatelj Vata-nabe.
— Drago mi je — rekao sam. Midorin otac dopola je rastvorio usnice, a onda ih
opet zatvorio.
Midori je rukom pokazala na plastični stolac kraj podnožja kreveta i ponudila mi
da sjednem. Poslušao sam je. Midori je ocu dala da popije vode i pitala bi li pojeo
neko vode ili vodni žele. 'Ne', rekao je, a kad je Midori počela navaljivati da nešto
pojede, rekao je: 'Jeo sam.'
Na nodnom stolidu kraj uzglavlja stajala je boca s vodom, čaša, zdjelica i maleni
sat. Midori je iz velike papirnate vrede ispod stola izvadila čistu pidžamu, donje
rublje i druge stvari, poravnala ih i složila u ormarid kraj vrata. Na dnu vredice bila
je hrana za pacijenta: dva grejpfruta, vodni žele i tri krastavca.
— Krastavci? Što oni tu rade? — pitala je Midori. — Nemam pojma što je došlo
mojoj sestri. Na telefon sam joj rekla točno što da kupi, a sigurna sam da
krastavce nisam spominjala! Trebala je donijeti kivi.
— Možda te nije dobro razumjela — rekao sam.
— Da, možda, ali da je promislila, shvatila bi da nisu krastavci. Hodu redi, što de
pacijent s njima? Da sjedi na krevetu i žvače sirove krastavce? Hej, tata, hodeš
krastavac?
'Ne', rekao je Midorin otac.
Midori je sjela kraj uzglavlja i počela ocu pričati svakakve novosti od kude. Slika
na televizoru postala je mutna pa je zvala servis; teta iz Takaida za nekoliko dana
dolazi u posjet; ljekarnik g. Mijavaki pao je s bicikla: takve stvari. Otac joj je
odgovarao mrmljajudi.
— Sigurno nedeš ništa jesti? 'Ne', odgovorio je njezin otac.
— A ti, Vatanabe? Hodeš grejpfrut?
— Ne — odgovorio sam.
Nekoliko minuta kasnije Midori me odvela u televizijsku dvoranu i sjela na kauč
popušiti cigaretu. Tri pacijenta u pidžamama također su pušili i gledali nekakvu
političku diskusiju.
— Hej — prošaptala je Midori, a oči su joj se zasjajile. — Onaj stari sa štakama
gleda mi u noge otkako smo ušli. Onaj s naočalama u plavoj pidžami.
— A što si očekivala kad nosiš takvu suknju?
— Ali to je lijepo. Sigurno im je svima dosadno. Vjerojatno im ovo koristi. Možda
im uzbuđenje pomogne da se brže oporave.
— Samo da ne proizvede suprotan učinak.
Midori se zagledala u dim koji joj se dizao iz cigarete.
— Znaš — rekla je — moj tata nije tako loš. Katkad se naljutim na njega jer kaže
grozne stvari, ali u duši je pošten i istinski je volio mamu. Na svoj način je
proživio život što je dublje mogao. Možda je malo slab, i uopde nema glavu za
posao, i ljudi ga baš ne vole, ali mnogo je bolji od lažljivaca i varalica koji stalno
nešto izglađuju jer su tako slatkorječivi. Ja nisam ništa bolja od njega, jednom
kad nešto kažem ni ja više ne popuštam, tako da se stalno svađamo, ali on
zapravo nije loš.
Midori mi je uzela ruku kao da podiže nešto bačeno na ulici i stavila je sebi na
krilo. Pola moje ruke ležalo joj je na suknji, a pola dodirivalo njezino bedro. Neko
me vrijeme gledala u oči.
— Oprosti što sam te dovela na ovakvo mjesto — rekla je — ali bi li još malo
ostao sa mnom?
— Ostat du s tobom cijeli dan ako hodeš — rekao sam. — Do pet. Volim biti s
tobom, a nemam nikakva drugog posla.
— Kako obično provodiš nedjelju?
— Perem veš — rekao sam. — I glačam.
— Vjerojatno mi ne želiš pričati o njoj...o svojoj curi?
— Ne baš. Komplicirano je, i ja, nekako, ne bih to mogao dobro objasniti.
— U redu. Ne moraš mi ništa objašnjavati — rekla je Midori. — Ali smijem li ti
redi što ja mislim da se tu događa?
— Smiješ. Imam dojam da de sve što ti izmisliš biti zanimljivo.
— Mislim da je udana.
— Zbilja?
— Da, ima negdje trideset i dvije, trideset tri, bogata je i lijepa, nosi bunde i
cipele Charles Jourdan21, svileno donje rublje, gladna je seksa, i voli raditi sve
neke bljak stvari. Vas dvoje nalazite se radnim danima popodne i onda gutate
jedno drugo. Ali nedjeljom je njezin muž doma pa se ne može viđati s tobom. Je li
tako?
— Vrlo, vrlo zanimljivo.
— Traži od tebe da je vežeš i da joj vežeš oči, pa onda ližeš svaki centimetar
njezina tijela. Onda te tjera da joj svašta guraš, i zau-
zima nevjerojatne poze, kao žena od gume, a ti je slikaš polaroid fotoaparatom.
— Zvuči dosta zabavno.
— Sve vrijeme umire od želje za seksom, pa čini sve što joj padne na pamet. I
svaki dan misli na to. Slobodna je sve vrijeme, pa stalno planira: Hmm, idudi put
kada dođe Vatanabe, radit demo ovo, ili radit demo ono. Legnete u krevet i ona
poludi, isprobava sve te položaje, i u svakom svrši triput. I kaže ti: "Zar nemam
fantastično tijelo? Mlade cure više te ne mogu zadovoljiti. Mlade cure ti ovo nede
činiti, zar ne? Ni ovo. Je li ti dobro? Ali nemoj još svršiti!"
— Ti si gledala previše pornida — rekao sam smijudi se.
— Misliš? Malo sam se brinula zbog toga. Ali pornide obožavam. Idudi put moraš
me odvesti da pogledamo neki, vrijedi?
— Dobro — rekao sam. — Idudi put kad budeš slobodna.
— Zbilja? Jedva čekam. Idi demo na pravi sado-mazo, s bičevima, i, ono, kad curu
tjeraju da piški pred svima. To najviše volim.
— Idi demo.
— Znaš što mi se najviše sviđa u porno kinima?
— Ne mogu ni zamisliti.
— Kad god počne neka seksi scena, čuje se onaj zvuk "Gut!" kad svi odjednom
progutaju knedlu — rekla je Midori. — Super mi je taj "Gut!" Tako slatko!
Kad smo se vratili u bolničku sobu, Midori je opet stala oca bombardirati
rečenicama, a on je u znak odgovora nešto mrmljao ili bi samo šutio. Oko
jedanaest supruga čovjeka u drugom krevetu došla je mužu presvudi pidžamu,
oguliti vode i ostalo. Imala je okruglo lice i izgledala dobrodudno, i dugo je
čavrljala s Midori. Onda je došla bolničarka s novim intravenoznim dripom i prije
nego je otišla još malo je porazgovarala s Midori i onom ženom. Meni su oči
lutale po prostoriji i kroz prozor do strujnih kablova. Svako malo pojavili bi se
vrapci i sletjeli na njih. Midori je razgo-
varala s ocem i brisala mu znoj s čela, pomagala mu da ispljune sluz u rupčid i
čavrljala sa suprugom njegova cimera i bolničarkom, a povremeno bi i meni
uputila pokoju rečenicu i provjeravala intravenoznu napravu.
Oko pola dvanaest liječnik je stigao u vizitu, pa smo Midori i ja izašli u hodnik da
pričekamo. Kad je liječnik izašao, Midori ga je pitala kako je njezinu ocu.
— Pa, tek smo operirali, držimo ga na analgeticima, pa je zato dosta izmožden —
rekao je liječnik. — Trebat de mi još dva-tri dana da procijenim rezultat operacije.
Ako je uspjela, bit de u redu, a ako nije, onda demo morati donijeti neke odluke.
— Nedete mu više otvarati glavu, zar ne?
— To doista ne mogu redi dok za to ne dođe vrijeme — rekao je liječnik. — Uau,
kako kratku suknju imate!
— Nije li zgodna?
— A što radite na stubama? — pitao je doktor.
— Ništa posebno. Pustim da mi sve visi — rekla je Midori. Bolničarka iza doktora
zakikotala se.
— Nevjerojatno. Morate nam jednom dodi da otvorimo vašu glavu pa da vidimo
što ondje ima. Lijepo bih vas molio, dok ste u bolnici, idite dizalom. Ne treba mi
još pacijenata. I ovako imam posla preko glave.
Ubrzo nakon vizite došlo je vrijeme ručku. Bolničarka je krenula od sobe do sobe,
gurajudi kolica puna obroka. Midorin otac dobio je gustu juhu od mesa i povrda,
vode, kuhanu ribu očišdenu od kosti, te povrde ispasirano u nekakvu kašicu.
Midori ga je okrenula na leđa i podigla okredudi ručku u podnožju kreveta. Počela
ga je hraniti juhom. Nakon pet-šest žlica okrenuo je glavu na stranu i rekao: 'Više
ne.'
— Moraš pojesti bar još toliko — rekla je Midori. 'Poslije', rekao je on.
— Nemogud si - ako ne jedeš kako treba, nikad nedeš vratiti snagu — rekla je. —
Još ne moraš piškiti?
'Ne', rekao je on.
— Hej, Vatanabe, idemo dolje u kantinu.
Pristao sam, ali zapravo mi se i nije jelo. Kantina je bila puna doktora, sestri i
posjetitelja. Dugi nizovi stolaca i stolova ispunjali su golemu podzemnu špilju bez
prozora u kojoj kao da su sva usta jela ili govorila - nesumnjivo o bolestima, a
glasovi su odzvanjali i vradali se kao u tunelu. Tu i tamo kroz jeku bi se probila
neka interna obavijest liječnicima i sestrama. Dok sam ja zauzimao stol, Midori je
kupila dva standardna obroka i donijela ih na aluminijskom pladnju. Kroketi u
umaku od vrhnja, krumpir-salata, sjeckano zelje, povrde na pari, riža i miso
juha22: sve je to bilo naslagano na pladnju u istim onakvim bijelim plastičnim
posu-dicama kakve su davali i pacijentima. Pojeo sam pola, a ostalo ostavio.
Midori kao da je uživala u jelu, i pojela je sve do zadnjeg zalogaja.
— Nisi gladan? — pitala je, pijuckajudi vrudi čaj.
— Pa i nisam — rekao sam.
— To je zbog bolnice — rekla je, prelazedi pogledom po kantini. — To se događa
kad ljudi nisu navikli na ovo mjesto. Zbog mirisa, zvukova, ustajalog zraka, lica
pacijenata, stresa, razdraženosti, razočaranja, boli, umora — to te dokrajči.
Nešto te stegne u želucu
i ubije ti apetit. Ali kad se jednom navikneš, uopde nije problem. Osim toga, ne
možeš se dobro brinuti za bolesnika ako sam dobro ne jedeš. To je istina. Znam
što govorim jer mi se to dogodilo s djedom, bakom, mamom, a sad i s tatom.
Nikad ne znaš hodeš li propustiti idudi obrok, pa je važno jesti kad možeš.
— Vidim što hodeš redi — rekao sam.
— Rođaci dođu u posjet, pa siđu sa mnom ovamo na ručak, i uvijek pola ostave,
baš kao ti. I uvijek kažu: "Joj, Midori, baš lijepo što imaš tako dobar tek. Ja sam
previše uzrujana da bih jela." Daj se uozbilji, ja se tu brinem za pacijenta! Oni
samo navrate i pokažu malo suduti. Ja brišem govna i skupljam sluz i otirem znoj.
Da je za čišdenje govana potrebna samo sudut, imala bih pedeset
puta više suduti nego svi drugi! Umjesto toga oni vide kako jedem i onda me
pogledaju i kažu: "Joj, Midori, imaš tako dobar tek!" Sto misle da sam ja, magarac
koji vuče zapregu? Imaju dovoljno godina da znaju kako svijet funkcionira, zašto
su onda tako glupi? Lako je izgovarati velike riječi, ali važno je hodeš li ili nedeš
očistiti govna. I mene nešto zna zaboljeti, znaš. I ja se iscrpim kao i svi drugi. I
meni dođe da se rasplačem od muke. Hodu redi, daj ti pokušaj gledati hrpu
doktora kako se skupljaju na gomilu i nekome otvaraju glavu, a nema nade da ga
spase, i onda nešto unutra prčkaju, pa još jednom, pa još jednom, i svaki put je
čovjeku sve gore, sve je luđi, pa da vidim kako de se tebi to svidjeti! I povrh svega
ušteđevina se topi. Ne znam hodu li modi nastaviti s fakultetom još tri i pol
godine, a nema šanse da de moja sestra, ako se ovako nastavi, modi platiti
vjenčanje.
— Koliko dana u tjednu dolaziš? — pitao sam.
— Obično četiri — rekla je Midori. — Ova bolnica navodno nudi kompletnu
njegu, i sestre su divne, ali jednostavno imaju previše posla. Dobro je da neki član
obitelji malo uskoči. Sestra pazi na knjižaru a ja moram studirati. Ali svejedno
stigne dodi tri dana na tjedan, a ja dođem četiri. I još tu i tamo svratimo. Vjeruj
mi, kompletno radno vrijeme!
— Kako se stigneš družiti sa mnom ako si tako zauzeta?
— Volim se družiti s tobom — rekla je Midori, vrtedi plastičnu čašu.
— Idi se prošeci na nekoliko sati — rekao sam. — Ja du paziti na tvog oca.
— Zašto?
— Moraš se maknuti iz bolnice i opustiti, nasamo - ni s kim ne razgovarati, samo
razbistriti glavu.
Midori je oko minutu razmišljala o tome, a onda je kimnula. — Hmm, možda
imaš pravo. Ali znaš li što treba raditi? Kako deš se brinuti o njemu?
— Gledao sam. Uglavnom sam shvatio. Provjeriš ono intravenozno, daš mu
vode, obrišeš znoj i pomogneš mu da iskašlje sluz.
Guska je ispod kreveta, a ako ogladni dat du mu ono što je ostalo od ručka. Što
god ne budem znao, pitat du sestru.
— Mislim da de to biti dovoljno — rekla je Midori smiješedi se. — Ali ima još
nešto. Počinje se gubiti, pa zna redi čudne stvari -koje nitko ne razumije. Nemoj
se brinuti ako se to dogodi.
— Snadi du se — rekao sam.
Kad smo se vratili u sobu, Midori je rekla ocu da mora nešto obaviti i da du ga
dotle ja paziti. Činilo se da on na to nema što redi. Možda mu to ništa i nije
značilo. Samo je ležao na leđima i zurio u strop. Da nije svako malo trepnuo,
netko bi pomislio da je mrtav. Njegove oči bile su podlivene krvlju kao da je pio, i
svaki put kad bi duboko udahnuo nosnice bi mu se malo raširile. Osim toga, nije
pomaknuo ni mišid, i uopde se nije trudio odgovoriti Midori. Nisam mogao ni
zamisliti što misli ili osjeda u tmastim dubinama svijesti.
Kad je Midori otišla, pomislio sam da bih mogao pokušati s njim razgovarati, ali
nisam imao pojma što ni kako bih mu rekao, pa sam samo šutio. Ubrzo je sklopio
oči i zaspao. Sjeo sam na stolid kraj uzglavlja i promatrao kako mu se povremeno
trza nos, sve vrijeme u nadi da nede baš sada umrijeti. Kako bi to čudno bilo,
mislio sam, kad bi ovaj čovjek izdahnuo dok sam ja kraj njega. Na kraju krajeva,
vidim ga prvi put u životu, a veže nas samo Midori, djevojka koju slučajno
poznajem s predavanja iz Povijesti drame.
Ali nije umirao, samo je spokojno spavao. Približivši uho njegovu licu, čuo sam
njegovo slabašno disanje. Opustio sam se i počeo čavrljati sa ženom pacijenta u
susjednom krevetu. Nije prestajala govoriti o Midori, misledi da sam joj ja dečko.
— Divna je to djevojka — rekla je. — Krasno se brine o ocu; dobra je, nježna,
osjedajna i čvrsta, i još je lijepa. Budi dobar prema njoj. Nemoj je pustiti da ode.
Drugu takvu nedeš nadi.
— Bit du dobar prema njoj — rekao sam ne ulazedi u diskusiju.
— Ja doma imam sina i kder. Njemu je 17, njoj 21, i nijednome od njih ne padne
na pamet da dođe u bolnicu. Čim im završi
škola, odu na surfanje ili spoj ili ved nešto. Užasni su. Izmuzu iz mene džeparac i
nestanu.
U pola dva otišla je u kupnju. Obojica muškaraca čvrsto su spavali. Soba je bila
okupana blagim zrakama popodnevnog sunca, i ja sam se osjedao kao da bih i ja
svaki tren mogao zadrijemati onako nasađen na stolac. Žute i bijele krizanteme u
vazi na stolu kraj prozora podsjedale su da je jesen. U zraku je lebdio slatkast
miris kuhane ribe od ručka. Sestre su i dalje klaparale hodnikom, razgovarajudi
čistim, prodornim glasovima. Svako malo povirile bi u sobu i široko mi se
nasmiješile kad su vidjele da oba pacijenta spavaju. Bilo bi mi drago da imam što
za čitanje, ali u sobi nije bilo knjiga, časopisa ni novina, samo kalendar na zidu.
Mislio sam na Naoko. Mislio sam na nju golu, samo s kopčom za kosu na sebi.
Mislio sam na krivulju njezina struka i tamnu sjenu stidnih dlačica. Zašto mi se
tako pokazala? Zar je hodala u snu? Ili je to bila samo moja mašta? Kako je
vrijeme prolazilo i taj maleni svijet nestajao u daljini, postajao sam sve manje
siguran da su događaji te nodi bili stvarni. Ako bih sebi rekao da su bili stvarni,
vjerovao sam da jesu, a ako bih si rekao da su bili mašta, izgledali su mi kao
mašta. Bili su odviše jasni i detaljni da bi bili mašta, i odviše zaokruženi i prelijepi
da bi bili stvarnost: Naokino tijelo i mjesečina.
Midorin otac najednom se probudio i počeo kašljati, te tako prekinuo moje
sanjarenje. Pomogao sam mu da iskašlje sluz u rupčid i ručnikom mu obrisao znoj
s čela.
— Hodete li popiti vode? — pitao sam, na što je kimnuo po-maknuvši glavu oko
četiri milimetra. Pridržao sam mu staklenu bočicu za vodu kako bi mogao malo
pomalo pijuckati, dok su mu suhe usnice podrhtavale a grlo se trzalo. Popio je i
zadnju kap mlake vode iz boce.
— Hodete da vam dam još malo? — pitao sam. Učinilo mi se da mi nešto hode
redi, pa sam približio uho.
'Dosta je', rekao je tihim, suhim glasom - glas mu je bio čak tiši i suši nego prije.
— Zašto ne biste nešto pojeli? Sigurno ste gladni. — Odgovorio mi je laganim
kimanjem glave. Po uzoru na Midori, podigao sam mu krevet i počeo ga
naizmjence hraniti žlicama povrtne kašice i kuhane ribe. Neizmjerno dugo
trebalo mu je da pojede polovicu hrane, a onda je malo odmahnuo glavom da mi
signalizira kako mu je dosta. Ta kretnja bila je gotovo neprimjetna; očito ga je
boljelo ako bi se jače pomaknuo.
— A malo voda? — pitao sam ga.
'Ne', rekao je. Obrisao sam mu krajičke usnica ručnikom i ponovno polegao
krevet, a onda sam iznio posuđe u hodnik.
— Je li bilo fino? — pitao sam. 'Užas', odgovorio je.
— Da — rekao sam smiješedi se. — I izgledalo je gadno. — Midorin otac kao da
se nije mogao odlučiti hode li jače otvoriti oči ili ih zatvoriti, pa je samo šutke
ležao i gledao me. Pitao sam se zna li tko sam ja. Djelovao je opuštenije sa mnom
nego kad je tu bila i Midori. Vjerojatno me zamijenio s nekim. Ili sam ja bar tako
htio misliti.
— Baš je lijep dan — rekao sam, balansirajudi na stolcu prekriženih nogu. —
Jesen je, nedjelja, vrijeme je divno, kamo god odete, svugdje gužva. Najljepše je
na ovako lijep dan odmoriti se negdje unutra. Naporno je s tim gužvama. A i zrak
je loš. Ja nedjeljom uglavnom perem veš - ujutro ga operem, objesim na krov
paviljona, skinem ga prije zalaska Sunca, dobro ga izglačam. Glačanje mi uopde
nije problem. Posebno je zadovoljstvo kad izravnaš nešto što je bilo naborano. A
i dobro mi ide. Naravno, isprva mi nikako nije išlo. Sve sam gužvao. Ali nakon
mjesec dana prakse ved sam znao što radim. I tako mi je nedjelja postala dan za
pranje i glačanje. Danas, jasno, nisam stigao. Šteta: propade jedan savršen dan za
pranje veša.
— Ali nema veze. Sutra du ustati ranije da to obavim. Bez brige. Nedjeljom
nemam drugog posla.
— Kad sutra ujutro sredim rublje i objesim ga da se suši, otidi du na predavanje u
deset. Samo na to idem zajedno s Midori:
Povijest drame. Radim na Euripidu. On je bio stari Grk — jedan od velike trojke
grčkih tragičara, zajedno s Eshilom i Sofoklom. Navodno je umro u Makedoniji,
od ugriza psa, ali u to ne vjeruju svi. Uglavnom, to je taj Euripid. Meni se više
sviđa Sofoklo, ali to je valjda stvar ukusa. Stvarno ne mogu redi koji je bolji.
— Njegove drame odlikuju se načinom na koji se sve tako zapetlja da likovi
padnu u klopku. Razumijete? Pojavljuje se mnogo raznih ljudi, svi imaju svoje
probleme, razloge i opravdanja, i svaki ide za svojom idejom pravde ili srede. A
posljedica svega jest da nitko ništa ne može. Sto je i očito. Hodu redi, praktički je
nemogude da pobijedi svačija pravda i trijumfira svačija sreda, pa nastupa kaos. I
što mislite, što se onda dogodi? Jednostavno -na kraju se pojavi neki bog i počne
usmjeravati promet. "Ti izvoli tamo, ti dođi ovamo, ti se nađi s njom, a ti sjedi i
čekaj malo." Samo tako. On je tu da sve popravi, na kraju se sve sredi. To zovu
"deus ex machina". Kod Euripida gotovo uvijek imamo deus ex machina, i upravo
to je podijelilo kritičare.
— Ali razmislite malo - što bi bilo da u stvarnom životu postoji deus ex machina?
Sve bi bilo tako lako! Kad ti je teško ili se osjetiš uhvaden u stupicu, odozgo se
spusti neki bog i riješi ti sve probleme. Ima li što lakše? Uglavnom, to je Povijest
drame. Na fakultetu radimo manje-više takve stvari.
Midorin otac nije govorio ništa, ali sve vrijeme dok sam govorio nije skidao svoje
prazne oči s mene. Naravno, ja u tim očima nisam mogao vidjeti razumije li išta
od onoga što mu govorim.
— Mir — rekao sam.
Nakon tolike govorancije obuzela me strašna glad. Za doručak nisam jeo gotovo
ništa, a ručak sam pojeo samo dopola. Sad mi je bilo žao što za tim ručkom nisam
jeo više, ali žaljenje mi nije pomagalo. Pogledao sam u ormarid ima li što za jelo,
ali našao sam samo konzervu norija, pastile protiv kašlja Vicks i sojin umak. Bila
je tu i ona papirnata vredica s krastavcima i grejpfrutom.
— Ja bih pojeo malo krastavaca, ako smijem — rekao sam
Midorinu ocu. Nije mi odgovorio. Oprao sam krastavce u umivaoniku i u zdjelu
nakapao malo sojina umaka. Onda sam umotao krastavac u nori, umočio ga u
sojin umak i pohlepno sažvakao.
— Mmm, što je fino! — rekao sam Midorinu ocu. — Svježe, jednostavno, miriši
na pravo. Stvarno dobri krastavci. Mnogo bolja hrana od kivija.
Smazao sam jedan krastavac i bacio se na drugi. Bolesnička soba odjekivala je od
moga mljackanja. Tek nakon što sam pojeo cijeli drugi krastavac mogao sam
odahnuti. Na plinskom rešou u hodniku pristavio sam vodu za čaj.
— Pije li vam se štogod? Voda? Sok? — pitao sam Midorina oca.
'Krastavac', rekao je.
— Super — rekao sam ja osmjehujudi se. — S norijem? Kratko je kimnuo. Opet
sam pridigao krevet. Onda sam
odrezao jedan zalogaj krastavca, umotao ga u plošku norija, sve zajedno nabo na
čačkalicu, umočio u sojin umak i ubacio u pacijentova nestrpljiva usta. Gotovo ne
promijenivši izraz lica Midorin otac žvakao je i žvakao komadid krastavca, da bi ga
na kraju progutao.
— Kakvo je? Fino, zar ne? 'Fino', rekao je.
— Dobro je kad je čovjeku hrana ukusna — rekao sam. — To je kao neki dokaz
da si živ.
Jeo je dok nije pojeo cijeli krastavac. Kad ga je pojeo, tražio je vode, pa sam mu
dao iz boce. Nekoliko minuta kasnije rekao je da mora piškiti, pa sam ispod
kreveta uzeo staklenku za urin i približio je vrhu njegova penisa. Onda sam
ispraznio staklenku u zahod i isprao je. Zatim sam se vratio u bolesničku sobu i
popio čaj do kraja.
— Kako se osjedate? — pitao sam. 'Moja.. .glava', rekao je.
— Boli?
'Malo', rekao je, lagano se mrštedi.
— Pa, nije ni čudo, upravo su vas operirali. Mene, naravno, nikad nisu, pa ne
znam kako je to.
'Karta', rekao je.
— Karta? Koja karta? 'Midori', rekao je. 'Karta.'
Nisam imao pojma o čemu govori, pa sam šutio. I on je na neko vrijeme zašutio.
A onda mi se učinilo da govori 'Molim'. Sirom je otvorio oči i upro ih u mene.
Naslutio sam da mi nešto želi redi, ali nisam imao ni najblažu ideju što.
'Ueno', rekao je. 'Midori.'
— Postaja Ueno? Kratko je kimnuo.
Pokušao sam rezimirati da vidim na što cilja: "Karta, Midori, molim, postaja
Ueno", ali nisam imao pojma što mu to znači. Pretpostavio sam da mu u glavi
vlada zbrka, ali za razliku od prije oči su mu sad bile strahovito bistre. Podigao je
ruku za koju nije bila prikvačena intravenozna naprava i ispružio je prema meni.
To mu je vjerojatno predstavljalo golem napor, jer se vidjelo kako mu ruka dršde
u zraku. Ustao sam i stisnuo tu slabunjavu, naboranu ruku. Uzvratio mi je stisak s
onoliko snage koliko je uspio prikupiti i opet rekao: 'Molim.'
— Ne brinite se — rekao sam. — Ja du se pobrinuti za kartu i Midori. — Pustio je
da mu ruka padne na krevet i zatvorio oči. A onda, glasno udahnuvši, pao je u
san. Uvjerio sam se da je još živ, a onda izašao da stavim još vode za čaj. Dok sam
srkao vrudu tekudinu, shvatio sam da sam na neki način zavolio tog malenog
čovjeka na rubu smrti.
Žena drugog pacijenta vratila se za nekoliko minuta i pitala je li sve u redu.
Umirio sam je i rekao da jest. I njezin muž čvrsto je spavao i duboko disao.
Midori se vratila poslije tri.
— Bila sam u parku, potpuno sam se isključila — rekla je.
— Učinila sam ono što si mi rekao, ni s kim nisam razgovarala, pustila sam mozak
na pašu.
— Kako je bilo?
— Hvala, sad mi je mnogo bolje. Još imam onaj osjedaj tromosti i zamora, ali
tijelo mi je mnogo laganije nego prije. Valjda sam bila umornija nego što sam
mislila.
Kako joj je otac čvrsto spavao, nismo imali što raditi, pa smo kupili kavu iz
automata i popili je u televizijskoj dvorani. Prijavio sam Midori sve što se
dogodilo dok je nije bilo - da joj je otac lijepo odspavao, onda se probudio i pojeo
malo onoga što mu je ostalo od ručka, onda je vidio mene kako jedem krastavac
pa je i on tražio, da je pojeo cijeli i piškio.
— Vatanabe, nevjerojatan si — rekla je Midori. — Mi ga svi kao ludi pokušavamo
natjerati da bilo što pojede, a tebi je pojeo cijeli krastavac! Nevjerojatno!
— Ne znam, mislim da me samo vidio kako s apetitom jedem svoj.
— Ili ti možda jednostavno znaš ljude navesti da se opuste.
— Nema šanse — rekao sam smijudi se. — Mnogi de ti redi da je upravo
suprotno.
— Što misliš o mome ocu?
— Sviđa mi se. Ne da smo si bogzna što imali redi. Ali ne znam, djeluje mi kao
dobar čovjek.
— Je li šutio?
— Stalno.
— Trebao si ga vidjeti prije tjedan dana. Bio je grozan — rekla je Midori,
odmahujudi glavom. — Kao da je potpuno skrenuo i podivljao. Gađao me čašom,
vikao grozote: "Dabogda crkla, kravo glupa!" Od te bolesti ljudi znaju podivljati.
Ne zna se zašto, ali ljudi najednom postanu strašno pakosni. Isto je bilo i s
mamom. Sto misliš, što mi je rekla? "Nisi ti moja kdi! Mrzim te iz dna duše!" Kad
je to rekla, na sekundu mi se sve zamračilo. Ali takve stvari sastavni su dio ove
bolesti. Nešto pritisne neki dio mozga pa ljudi govore svakakve gadarije. Čovjek
zna da je to zbog bolesti,
ali svejedno zaboli. A što očekuješ? Ja se tu ubijam od posla zbog njih, a oni mi
govore grozote.
— Razumijem te — rekao sam. Onda sam se sjetio čudnih fragmenata koje mi je
promrmljao Midorin otac.
— Karta? Postaja Ueno? — rekla je Midori. — Pitam se što mu je to značilo.
— A onda je rekao Molim i Midori.
— Molim te brini se za Midori?
— Ili možda želi da odeš u Ueno i kupiš kartu. Red riječi je zbrkan, tko zna što je
htio redi? Znači li ti nešto postaja Ueno?
— Hmm, postaja Ueno. — Midori je neko vrijeme razmišljala. — Jedino se
sjedam da sam dvaput bježala od kude, kad mi je bilo
osam i deset godina. Oba puta sjela sam na vlak iz Uena do Fuku-šime. Karte sam
kupila novcem koji sam uzela iz blagajne. Netko me doma jako naljutio, pa sam
se htjela osvetiti. Imala sam tetu u Fukušimi, dosta mi se sviđala, pa sam otišla k
njoj. Tata me vratio doma. Došao je po mene čak u Fukušimu - sto pedeset
kilometara! U vlaku do Uena jeli smo ručak iz kutije23. Tata mi je pričao svašta
dok smo putovali, sitnice između kojih bi bio dug razmak. Recimo, o velikom
potresu iz 1923.24 ili o r atu ili o vremenu kad sam se rodila, stvari o kakvima
obično nije govorio. Kad sad pomislim, jedino smo se ta dva puta tata i ja lijepo
narazgovarali, samo nas dvoje. Hej, možeš li ti to vjerovati? - tata je bio usred
Tokija za vrijeme jednog od najvedih potresa u povijesti, a nije ga ni primijetio!
— Ma nemoj mi redi!
— Istina je! Vozio je bicikl s prikolicom kroz Koišikavu i ništa nije osjetio! Kad je
stigao kudi, s krovova u susjedstvu otpali su svi crjepovi, i svi u obitelji grlili su
stupove i tresli se od straha. Njemu još ništa nije bilo jasno, pa je, kaže, upitao:
"Koji vam je svima vrag?" To je "draga uspomena" mog oca na Veliki potres u
Kantu! — Midori se nasmijala. — Takve su sve njegove priče iz starih dana.
Drame ni od korova. Samo su malo pomaknute. Ne znam, kad ih on priča, nekako
dobiješ dojam da se u Japanu ved
pedeset-šezdeset godina nije dogodilo ništa važno. Ustanak mladih časnika iz
1936., rat za Pacifik, njemu je sve to nekako: "A, da, sad kad si spomenuo, mislim
da se tako nešto dogodilo." Strašno smiješno!
— I uglavnom onda mi je u vlaku pričao sve te priče, djelide priča, dok smo se
vozili iz Fukušime do Uena. A na kraju bi svaki put rekao: "Što znači, Midori, da je
sve isto kamo god da odeš." A ja sam bila dovoljno mala pa me to impresioniralo.
— Dakle, to je tvoja "ugodna uspomena" na postaju Ueno? — pitao sam.
— Aha — rekla je Midori. — Jesi li ti kad pobjegao od kude, Vatanabe?
— Nikad.
— Zašto?
— Nisam imao dovoljno mašte. Nije mi palo na pamet da pobjegnem.
— Užasno si čudanl — rekla je Midori, krivedi glavu kao da je istinski
impresionirana.
— Pitam se — rekao sam.
— No, uglavnom, mislim da je tata htio redi neka se brineš za mene.
— Zbilja?
— Zbilja! Ja takve stvari razumijem. Intuitivno. Reci mi, dakle, što si mu
odgovorio?
— Pa, nisam razumio što govori, pa sam samo rekao OK, ne brinite se, ja du se
pobrinuti i za tebe i za kartu.
— To si mu obedao? Rekao si da deš se brinuti za mene? — pogledala me ravno
u oči, sa smrtno ozbiljnim izrazom lica.
— Ne to — brzo sam je ispravio. — Stvarno nisam znao što govori, pa...
— Bez brige, šalim se — rekla je ona sa smiješkom. — To mi je super kod tebe.
Midori i ja popili smo kavu i vratili se u sobu. Njezin otac još je čvrsto spavao.
Izbliza se čulo kako ravnomjerno diše. Dok je po-
podne odmicalo, svjetlost na bolničkom prozoru bojila se prigušenim, blagim
tonovima jeseni. Na električnoj žici otpočinulo je jato ptica, a onda su odletjele
dalje. Midori i ja sjedili smo u kutu sobe i sve vrijeme tiho razgovarali. Čitala mi je
iz dlana i prorekla da du doživjeti sto i petu, triput se ženiti i poginuti u prometnoj
nesredi. — Nije loš život — rekao sam.
Kad joj se nešto nakon četiri probudio otac, Midori je sjela kraj njegova jastuka,
obrisala mu znoj s čela, dala vode i pitala boli li ga još glava. Došla je sestra da mu
izmjeri temperaturu, zabilježila koliko je puta urinirao i provjerila intravenoznu
aparaturu. Ja sam otišao u televizijsku dvoranu i malo gledao nogomet.
U pet sam rekao Midori da idem. Njezinu ocu sam objasnio
— Sad moram na posao. Prodajem ploče u Sindžukuu, od šest do pola jedanaest.
Svratio je pogled na mene i kratko kimnuo.
— Hej, Vatanabe, ne znam kako da ti ovo kažem, ali zbilja sam ti zahvalna za ovo
danas — rekla mi je Midori kad me otpratila do prijamnog šaltera.
— Nisam bogznašto učinio — rekao sam. — Ali ako ti još mogu pomodi, dodi du i
drugi tjedan. Volio bih opet vidjeti tvog oca.
— Zbilja?
— Pa, u domu baš nemam što raditi, a ako dođem ovamo opet du dobiti
krastavac.
Midori je prekrižila ruke i peticom stala tapkati po linoleumu.
— Voljela bih da opet idemo piti — rekla je, lagano nakrivivši glavu.
— A pornidi?
— Prvo demo to a onda idemo piti. I razgovarat demo o gadostima, kao i inače.
— Nisam ja taj koji razgovara o gadostima — pobunio sam se.
— Nego ti.
— Uglavnom, razgovarat demo o takvim stvarima, napiti se i otidi u krevet.
— A što de se onda dogoditi, znaš — rekao sam, uzdahnuvši. — Ja du pokušati, a
ti mi nedeš dati. Je li tako?
Nasmijala se kroz nos.
— Uglavnom — rekao sam — dođi opet po mene u nedjelju ujutro. Dodi demo
ovamo zajedno.
— Da odjenem malo dulju suknju?
— To svakako — rekao sam.
No idude nedjelje ipak nisam otišao u bolnicu. Midorin otac umro je u petak
ujutro.
Nazvala me u pola sedam ujutro da mi to kaže. Uključila se zujalica za
signalizaciju telefonskog poziva pa sam potrčao dolje u predvorje, prebacivši
samo džemper preko pidžame. Padala je tiha, hladna kiša.
— Maloprije mi je umro otac — rekla je Midori slabašnim, tihim glasom. Pitao
sam je mogu li joj ja kako pomodi. — Hvala
— rekla je. — Zbilja ne možeš. Navikli smo na sprovode. Samo sam ti htjela javiti.
S usnica joj se otkinulo nešto nalik na uzdah.
— Nemoj dolaziti na sprovod. Mrzim takve stvari. Ne želim te ondje vidjeti.
— Razumijem — rekao sam.
— Stvarno deš me odvesti na pornid?
— Naravno da hodu.
— Neki stvarno odvratan.
— Dobro du se raspitati.
— Fino. Nazvat du te — rekla je i spustila slušalicu.
Prošao je tjedan dana, a od Midori ni riječi. Nije nazvala, a u predavaonici joj nije
bilo ni traga. Kad god bih se vratio u dom, nadao sam se da de me zatedi poruka
od nje, ali nikad ih nije bilo. Jedne nodi pokušao sam održati obedanje tako što
sam mislio na nju dok sam masturbirao, ali nije išlo. Nekoliko puta pokuša
sao sam
se prebaciti na Naoko, ali taj put čak ni Naokino lice nije pomagalo. Bilo mi je
tako besmisleno da sam odustao. Potegnuo sam viski, oprao zube i otišao u
krevet.
U nedjelju ujutro napisao sam Naoko pismo. Ispričao sam joj za Midorina oca.
Išao sam u bolnicu posjetiti oca kolegice s predavanja, i jeo sam krastavce kod
njega u sobi. Kad je čuo kako mljackam, i njemu su se prijeli, pa je i on pojeo
jedan isto tako mljackajudi. Ali pet dana kasnije je umro. ]oš se živo sjedam kako
je tiho mljackao dok je žvakao komadide krastavca. Ljudi nakon smrti za sobom
ostavljaju čudnovata mala sjedanja. U pismu je dalje pisalo:
Kad se ujutro probudim, ležim u krevetu i mislim na tebe i Reiko u ptičnjaku.
Mislim na pauna i golubove i papige i pu-rice - i na zečeve. Sjedam se žutih
kabanica s kapuljačama koje ste ti i Reiko nosile onoga kišnog jutra. Ugodno mi je
misliti na tebe dok ležim u toplom krevetu. Osjedam se kao da ti čvrsto spavaš
sklupčana kraj mene. I razmišljam kako bi bilo divno da je tako.
Katkad mi užasno nedostaješ, ali uglavnom živim dalje, s onoliko energije koliko
uspijem skupiti. Kao što se ti svako jutro brineš za ptice i njive, i ja svako jutro
navijam vlastitu oprugu. Dok ustanem, operem zube, obrijem se, doručku-jem,
presvučem, odem iz doma i stignem na fakultet, ved sam je jedno 36 puta dobro
navinuo. Samome sebi kažem: "OK, neka mi ovo bude dobar dan." Prije nisam
primjedivao, ali kažu mi da ovih dana često razgovaram sa sobom. Vjerojatno
mumljam nešto sebi u bradu dok navijam oprugu.
Teško mi je što te ne mogu vidjeti, ali moj život u Tokiju bio bi mnogo gori da
nema tebe. Upravo zato što ujutro u krevetu mislim na tebe uspijevam navinuti
oprugu i samome sebi redi da moram proživjeti još jedan dobar dan. Znam da
ovdje moram dati sve od sebe, baš kao ti ondje.
Ali danas je nedjelja, a toga dana ne navijam oprugu.
Oprao sam rublje, i sad sam u sobi i pišem ti. Kad završim ovo pismo, zalijepim
marku i ubacim ga u poštanski sandučid, nedu više imati što raditi sve dok Sunce
ne zađe. Nedjeljom ni ne učim. Radnim danima dosta učim u knjižnici između
predavanja, pa mi za nedjelju ne ostane ništa. Nedjeljna popodneva su tiha i
mirna, i za mene usamljena. Čitam knjige ili slušam glazbu. Katkad se sjetim
različitih ruta kojima smo nedjeljom šetali po Tokiju. Dosta si jasno mogu
predočiti i što si na kojoj od šetnja imala na sebi. Nedjeljom popodne sjedam se
svakakvih stvari.
Pozdravi Reiko. Navečer mi veoma nedostaje njena gitara.
Kad sam završio pismo, odšetao sam se nekoliko ulica dalje do poštanskog
sandučida, a onda sam u obližnjoj pekarnici kupio sendvič s jajima i Colu. Pojeo
sam to za ručak dok sam sjedio na klupi i gledao neke dečke kako na mjesnom
igralištu igraju bejzbol. Kako je jesen odmicala, nebu je podarila intenzivnije
plavetnilo i vedu dubinu. Podigao sam pogled i ugledao kako prema zapadu teku
dva dimna traga, savršeno paralelna, baš poput tramvajskih tračnica. Do mene se
dokotrljala neispravna lopta, a kad sam im je dobacio, mladi igrači skinuli su kape
uz pristojno "Hvala, gospodine". Kao i inače u juniorskom bejzbolu, bilo je mnogo
slobodnih i ukradenih baza.
Kad je prošlo podne vratio sam se u svoju sobu i krenuo čitati, ali nisam se
mogao koncentrirati. Umjesto toga zatekao sam se kako zurim u strop i mislim
na Midori. Pitao sam se je li me njezin otac zbilja pokušavao zamoliti da se
brinem na nju kad njega ne bude, ali nisam mogao znati što mu je bilo na pameti.
Vjerojatno me zamijenio s nekim. U svakom slučaju, umro je u petak ujutro, dok
je padala hladna kiša, i sad više nije bilo mogude saznati istinu. Zamišljao sam da
se nakon smrti skvrčio i postao još sitniji nego prije. A onda su ga spalili u pedi, pa
je postao sam prah. A što je ostalo iza njega? Ne bogznakakva knjižara u ne bog-
znakakvoj četvrti i dvije kderi, od kojih je bar jedna bila više nego malo čudna.
Kakav je to bio život, pitao sam se. Dok je ležao u bolničkom krevetu s
razrezanom glavom i zbrkanim mozgom, što li mu je bilo na umu dok me gledao?
Dok sam tako razmišljao o Midorinu ocu, obuzeo me takav jad da sam morao
skinuti rublje s krova i prije nego se potpuno osušilo, i krenuti u Sindžuku da se
prošedem po ulicama i tako ubijem vrijeme. Nedjeljne gužve donijele su mi
djelomično olakšanje. Knjižara Kinokunija bila je natrpana baš kao vlak u vrijeme
špice. Kupio sam primjerak Faulknerove Svjetlosti u kolovozu i otišao u najbučniji
jazz kafid kojega sam se mogao sjetiti, te stao čitati knjigu slušajudi Ornettea
Colemana i Buda Povvella, i popio vrudu, gustu kavu neugodna okusa. U pola šest
zatvorio sam knjigu, izašao i otišao na laganu večeru. Koliko još takvih nedjelja —
koliko još stotina nedjelja - leži preda mnom? "Tihih, mirnih i usamljenih", rekao
sam glasno sam sebi. Nedjeljom nisam navijao oprugu.
8
O,
'KO SREDINE TJEDNA USPIO SAM porezati dlan na komadid razbijenog stakla.
Nisam primijetio da je jedna od staklenih pregrada na polici s pločama napukla.
Nisam mogao vjerovati koliko je krvi pokuljalo iz mene, toliko da je pod kraj
mojih nogu postao jarkocrven. Poslovođa je pronašao neke krpe i čvrsto ih vezao
oko moje rane. Onda je nazvao Hitnu pomod. Inače od njega nije bilo
bogznakakve koristi, ali sad je reagirao iznenađujude učinkovito. Bolnica je,
sredom, bila u blizini, ali dok sam stigao krpe su ved bile natopljene crvenilom, a
krv koju nisu mogle upiti kapala je po asfaltu. Ljudi su mi se hitro micali s puta.
Činilo se da misle kako sam stradao u tučnjavi. Nisam osjedao nikakvu posebnu
bol, ali krv nije prestajala curiti.
Doktor je hladnokrvno odmotao krvlju natopljene krpe, zaustavio krvarenje
podvezavši mi zglob, dezinficirao i zašio ranu, te mi rekao da dođem sutradan.
Kad sam se vratio u prodavaonicu poslovođa mi je rekao da idem kudi: napisat de
da sam odradio smjenu. Autobusom sam otišao do doma i krenuo ravno u Naga-
savinu sobu. Bio sam napet zbog porezotine pa sam s nekim htio razgovarati, a
Nagasavu ved dugo nisam vidio.
Našao sam ga u sobi. Pio je konzervu piva i na televiziji gledao emisiju za učenje
španjolskoga. — A koji se vrag tebi dogodio?
— pitao je kad je vidio moj zavoj. Rekao sam mu da sam se pore-zao, ali da nije
strašno. Ponudio me pivom, ali odbio sam.
— Pričekaj malo. Ovo de za minutu biti gotovo — rekao je Nagasava i nastavio
vježbati španjolski izgovor. Ja sam stavio vodu da zavri i skuhao si čaj iz vredice.
Neka Španjolka recitirala je rečenice za vježbu: "Nikad nisam vidio tako strašnu
kišu!", "U Barceloni je poplava odnijela mnoge mostove." Nagasava je naglas
čitao tekst na španjolskome. — Kakve grozne rečenice! — rekao je. — Stalno
nam daju takva sranja.
Kad je emisija završila, isključio je TV i iz malenog hladnjaka uzeo još jedno pivo.
— Sigurno ti ne smetam? — pitao sam.
— Jasno da ne. Poludio sam od dosade. Sigurno nedeš pivo?
— Ne, nedu, zbilja — rekao sam.
— E, da, neki dan su izvjesili rezultate ispita. Prošao sam!
— Ispit za Ministarstvo vanjskih?
— Tako je. Službeno se to zove "Ispit za službenike prvog razreda državne službe
za vanjske poslove". Kakav vic!
— Čestitam! — rekao sam i pružio mu lijevu ruku.
— Hvala.
— Naravno, ja se uopde ne čudim što si ti prošao.
— Ne, ni ja — nasmijao se Nagasava. — Ali lijepo je kada to dobiješ službeno.
— Misliš da deš jednom kad upadneš idi van?
— Ma ne, najprije te godinu dana obučavaju. Onda te na neko vrijeme pošalju
van.
Pijuckao sam čaj, a on je s očitim užitkom ispijao pivo.
— Kad odem, ako hodeš dat du ti ovaj hladnjak — rekao je Nagasava. — Volio bi
ga imati, zar ne? Super je za pivo.
— Aha, volio bih, ali zar nede tebi trebati? Živjet deš u nekom stanu, zar ne?
— Ne budi glup! Kad izađem odavde, kupit du si veliki hladnjak. Živjet du na
visokoj nozi! Bilo mi je dovoljno četiri godine u ovoj
\
kenjari. Ne želim više ni vidjeti nešto čime sam se ovdje služio. Samo reci, sve du
ti dati - televizor, termosicu, radio...
— Uzet du sve što mi daš — rekao sam. Uzeo sam udžbenik iz španjolskoga s
njegova stola i zabuljio se u njega. — Učit deš španjolski?
— Aha. Što više jezika znaš, tim bolje. A ja imam dara. Sam sam naučio francuski,
i to gotovo savršeno. Jezici su kao igra. Naučiš pravila jednoga, i svi rade na istom
načelu. Kao i žene.
— Aha, misaoni život! — rekao sam, a u tonu mi je bila sarkastična oštrica.
— Nego, vodit dute na večeru.
— Misliš, u lov na žene?
— Ne, pravu večeru. Ti, ja i Hatsumi - idi demo u neki dobar restoran. Da
proslavimo moj novi posao. Stari plada, pa demo otidi u neki zbilja skup.
— Zar ne bi trebao voditi samo Hatsumi?
— Ne, bit de bolje ako i ti dođeš. Bit de mi ugodnije, a i Hatsumi.
O, ne, opet Kizuki, Naoko i ja, sve ispočetka.
— Ja du poslije prespavati kod Hatsumi, a tebe pozivamo samo na večeru.
— OK, ako to zbilja oboje želite — rekao sam. — Ali što deš s Hatsumi? Kada ti
završi obuka, premjestit de te van, i vjerojatno te godinama nede biti. Sto de biti s
njom?
— To je njen problem.
— Ne razumijem — rekao sam.
Digavši noge na stol, Nagasava je nategnuo pivo i zijevnuo.
— Slušaj, ne planiram se ženiti. To sam Hatsumi jasno rekao. Ako se želi za
nekoga udati, neka samo izvoli. Ja je nedu sprečavati. Ako me želi čekati, neka
čeka. To želim redi.
— Mustra si, moram ti priznati — rekao sam.
— Misliš da sam govno, zar ne?
— Mislim.
— Slušaj, svijet je sam po sebi nepravedno mjesto. Ja nisam napisao pravila.
Uvijek je takav bio. Nikad nisam zavaravao Hat-sumi. Ona zna da sam ja govno i
da me može ostaviti kad god odluči da joj je dosta. To sam joj rekao još na
početku.
Nagasava je popio pivo i zapalio.
— Zar tebe ništa u životu ne plaši? — pitao sam.
— Hej, nisam ja potpuni kreten — rekao je Nagasava. — Naravno da me život
katkad plaši. Ali nije mi to polazna pretpostavka za sve drugo. Dat du mu sto
posto od sebe i idi što dalje mogu. Uzet du što želim i ostaviti ono što ne želim.
Tako namjeravam živjeti, a ako pođe po zlu, onda du zastati i zamisliti se. Ako
razmisliš, nepravedno društvo je ono društvo koje ti dopušta da svoje
mogudnosti iskoristiš do krajnosti.
— Meni to zvuči kao prilično samoživ način življenja — rekao
sam.
— Možda, ali ja ne čekam da mi išta padne u tanjur. Ja naporno radim na vlastiti
način. Trudim se deset puta više nego ti.
— To je vjerojatno istina — rekao sam.
— Katkad se osvrnem oko sebe i zgadi mi se u želucu. Zašto, kvragu, ti gadovi
nešto ne rade?, pitam se. Živo im se jebe za sve, a onda kukaju.
Zaprepašten oštrinom njegova tona, pogledao sam Nagasavu. — Meni se čini da
se ljudi trude. Ubijaju se od posla. Ili ja pogrešno gledam na stvari?
— Nije to trud. To je običan fizički rad — rekao je Nagasava odsječno. — "Trud"
o kojem ja govorim više je usmjeren na sebe i ima više svrhe.
— Hodeš redi, kao što ti učiš španjolski dok se svi drugi odmaraju?
— Tako je. Do proljeda du svladati španjolski. Engleski, njemački i francuski imam
u malom prstu, a i talijanski du ubrzo. Misliš da se takvo što događa bez truda?
Nagasava je odbio dim, a ja sam mislio na Midorina oca. On vjerojatno nikad nije
ni pomislio da počne učiti španjolski preko
televizije. Vjerojatno nikad nije ni razmišljao o razlici između truda i fizičkog rada.
Vjerojatno je bio prezauzet da bi mislio o takvim stvarima - zauzet poslom, i
dovođenjem odbjegle kderi iz Fukušime.
— Dakle, ta naša večera — rekao je Nagasava. — Odgovara ti u subotu?
— Može — rekao sam.
Nagasava je odabrao otmjen francuski restoran u tihoj sporednoj uličici u
Azabuu. Na vratima je rekao svoje ime pa su nas dvojicu odveli u odijeljenu
privatnu prostoriju. Na zidovima malene odaje visjelo je nekih petnaest slika. Dok
smo čekali da dođe Hatsumi, Nagasava i ja pijuckali smo neko fino vino i čavrljali
o romanima Josepha Conrada. On je na sebi imao naizgled skupo sivo odijelo. Ja
sam imao običan plavi blejzer.
Hatsumi je stigla petnaest minuta kasnije. Bila je pomno našminkana, imala je
zlatne naušnice, prekrasnu tamnoplavu haljinu, te ukusne crvene salonke. Kad
sam joj komplimentirao na boji haljine, rekla je da se ta boja zove ponodno plava.
— Kakav otmjen restoran! — rekla je.
— Moj stari tu jede kad god dođe u Tokio — rekao je Nagasava. — Jednom je i
mene vodio. Ja nisam baš lud za ovakvim snobovskim mjestima.
— Ne škodi tu i tamo otidi na ovakvo mjesto — rekla je Hatsumi. Okrenuvši se
meni, upitala me — Zar ne?
— Valjda. Glavno da ne pladam ja.
— Moj stari ovamo obično dovodi ljubavnicu — rekao je Nagasava. — Ima
ljubavnicu u Tokiju, znaš.
— Zbilja? — pitala je Hatsumi.
Otpio sam gutljaj vina, kao da ništa nisam čuo.
Ubrzo je došao konobar pa smo naručili. Nakon što smo izabrali predjela i juhu,
Nagasava je naručio patku, a Hatsumi i ja kirnju. Hrana je stizala bez žurbe, pa
smo polako uživali u vinu i razgovoru. Nagasava je najprije govorio o ispitu za
Ministarstvo
vanjskih poslova. Vedina ispitanika su smede, koje treba baciti u jamu bez dna,
rekao je, premda je mogude da u cijeloj toj hrpi ima i nekoliko pristojnih
momaka. Pitao sam ga misli li da je omjer kvalitetnih momaka naprama smedu
viši ili niži nego u širem društvu.
— Isti je — rekao je. — Naravno. - Svugdje je isto, dodao je: to je nepromjenjiva
zakonitost.
Nagasava je naručio drugu bocu vina, te za sebe još dupli Scotch.
Hatsumi je počela govoriti o djevojci s kojom me htjela spojiti. To je između nas
bila vječna tema. Stalno mi je govorila o nekoj "slatkoj curi iz kluba", a ja sam
stalno bježao.
— Ali zbilja je dobra, i zbilja zgodna. Idudi put du je dovesti. Trebao bi razgovarati
s njom. Sigurno de ti se svidjeti.
— Gubitak vremena, Hatsumi — rekao sam. — Ja sam previše siromašan da bih
izlazio s curama s tvog fakulteta. Ne znam s njima razgovarati.
— Ne budi šašav — rekla je. — Ova cura je jednostavna, prirodna i
neizvještačena.
— Hajde, Vatanabe — rekao je Nagasava. — Samo se upoznaj s njom. Ne moraš
je ševiti.
— To svakako ne! — rekla je Hatsumi. — Djevica je.
— Kao što si i ti bila — rekao je Nagasava.
— Točno — rekla je Hatsumi s blistavim osmijehom. — Kao što sam i ja bila. Ali
zbilja — rekla je obradajudi se meni — nemoj ti meni prodavati te fore da si
"previše siromašan". To s tim nema veze. Točno, na svakoj godini ima nekoliko
superuobraženih cura, ali mi ostale smo sasvim normalne. Ručamo u fakultetskoj
kantini za 250 jena...
— Čekaj samo malo, Hatsumi — rekao sam, prekidajudi je. — Na mojem
fakultetu imamo tri ručka: A, B i C. Ručak A stoji 120 jena, ručak B 100 jena, a
ručak C 80 jena. Mene svi gledaju ispod oka kad uzmem ručak A, a onaj tko si ne
može priuštiti ručak C
jede rezance za 60 jena. Na takav fakultet ja idem. Misliš li još da mogu
razgovarati s curama s tvoga?
Hatsumi se nije mogla prestati smijati. — Kako je to jeftinol — rekla je. — Možda
bih ja trebala tamo na ručak! Ali Toru, ti si zbilja tako divan dečko, sigurno bi se
dobro slagao s ovom curom. Možda joj se čak svidi tvoj ručak za 120 jena.
— Nema šanse — rekao sam, smijudi se. — Nitko to ne jede jer mu se sviđa; jedu
jer si drugo ne mogu platiti.
— Uglavnom, ne sudi o knjizi prema koricama. Točno je da idemo na taj
napuhani faks, ali ima nas mnogo ozbiljnih ljudi koji ozbiljno razmišljamo o
životu. Ne traže svi dečka sa sportskim autom.
— To znam — rekao sam.
— Vatanabe ima curu. Zaljubljen je — rekao je Nagasava. — Ali ništa nede redi o
njoj. Ništa ga ne može natjerati da progovori. On je zagonetka obavijena
enigmom.25
— Zbilja? — pitala me Hatsumi.
— Zbilja — rekao sam. — Ali ovdje nema zagonetke. Samo je komplicirano i
teško je o tome govoriti.
— Zabranjena ljubav? Ooo! Meni sve možeš redi! Otpio sam gutljaj vina da
izbjegnem odgovor.
— Vidiš što sam htio redi? — rekao je Nagasava, ved na tredem viskiju. — Ne
progovara. Kad on odluči da nešto nede redi, nitko to iz njega ne može izvudi.
— Kakva šteta — rekla je Hatsumi, režudi kriškicu terine i prinosedi je ustima. —
Da ste se složili, mogli smo izlaziti u četvero.
— Da, mogli smo se napiti i malo se mijenjati — rekao je Nagasava.
— Dosta je bilo takvih priča — rekla je Hatsumi.
— Kakvih priča? Vatanabe je bacio oko na tebe — rekao je Nagasava.
— To nema veze s ovim o čemu govorim — promrmljala je
Hatsumi. — Nije on takav čovjek. Ozbiljan je i brižan. Ja to vidim. Zato mu i
pokušavam nadi djevojku.
— Ma da, baš je ozbiljan. Kao onaj put kad smo zamijenili ženske, ono davno.
Sjedaš se, Vatanabe? — Nagasava je to izrekao s blazirariin\ izrazom lica, a onda
slistio ostatak viskija i naručio još jedan.
Hatsumi je spustila nož i vilicu i obrisala usta ubrusom. Onda me pogledala i rekla
— Toru, jesi li to zbilja učinio? Nisam znao kako joj odgovoriti pa nisam rekao
ništa.
— Reci joj — rekao je Nagasava. — K vragu sve. — Atmosfera je postajala
otužna. Nagasava je znao biti zloban kad se napije, ali večeras je njegova zloda
bila uperena prema Hatsumi, ne prema meni. To sam znao, pa mi je tim teže bilo
dalje ondje sjediti.
— Baš bih voljela čuti — rekla je Hatsumi. — Zvuči jako interesantno!
— Bili smo pijani — rekao sam.
— U redu je, Toru. Ne krivim te. Samo me zanima što se dogodilo.
— Pili smo u nekom baru u Sibuji, i upoznali s dvjema curama. Išle su na neki
fakultet i također su bile mrtve pijane. Uglavnom, ovaj...otišli smo u hotel i
spavali s njima. Bili smo soba do sobe. Usred nodi Nagasava mi je pokucao na
vrata i rekao da se zamijenimo za cure, pa sam ja otišao u njegovu sobu, a on u
moju.
— Curama nije smetalo?
— Ne, i one su bile pijane.
— Uglavnom, imao sam dobar razlog za to — rekao je Nagasava.
— Dobar razlog?
— Pa, cure su bile drukčije. Jedna je bila stvarno zgodna, ali druga je bila ružna
ko pas. Činilo mi se da je to nepravedno. Ja sam dobio zgodnu, ali Vatanabea je
zapala ona druga. Zato smo se zamijenili. Zar ne, Vatanabe?
— Da, valjda — rekao sam. Ali meni se zapravo sviđala ona koja nije bila lijepa.
Bila je ugodna u razgovoru i draga. Nakon seksa
ugodno smo razgovarali u krevetu, a onda se pojavio Nagasava i predložio da se
zamijenimo za partnerice. Pitao sam curu ima li što protiv, a ona je rekla da nema
ako mi tako želimo. Vjerojatno je mislila da ja želim povaliti ljepoticu.
— I je li bilo zabavno? — pitala me Hatsumi.
— Misliš, zamjena?
— Cijela stvar.
— Baš i nije. To se samo obavi. Tako spavati s curama i nije nešto.
— Zašto to onda radiš?
— Zbog mene — rekao je Nagasava.
— Pitam Toma — Hatsumi se otresla na Nagasavu. — Zašto činiš takve stvari?
— Jer me tu i tamo obuzme silna želja da spavam s nekim.
— Ako si u nekoga zaljubljen, zar ne možeš nekako s njom? — pitala je Hatsumi
nakon kradeg razmišljanja.
— Komplicirano je. Hatsumi je uzdahnula.
U tom trenutku otvorila su se vrata i stigla je hrana. Nagasavi je servirana
njegova pečena patka, a Hatsumi ja dobili smo kirnju. Konobari su na naše
tanjure složili hrpu svježe pripremljenog povrda i prelili ga umakom, a onda su se
povukli i ostavili nas same. Nagasava je odrezao komad patke i s užitkom ga
pojeo, te zalio viskijem. Ja sam uzeo zalogaj špinata. Hatsumi nije ni taknula
hranu.
— Znaš, Toru — rekla je — ne znam zašto je tvoj položaj tako "kompliciran", ali
zbilja mislim da to što si mi upravo ispričao nije
dobro za tebe. Ti nisi takav čovjek. Što ti misliš? — Spustila je ruke na stol i
pogledala me ravno u oči.
— Pa — rekao sam — i meni se katkad tako čini.
— Zašto onda ne prestaneš?
— Jer katkad imam potrebu za ljudskom toplinom — iskreno sam odgovorio. —
Katkad, ako ne osjetim nešto poput topline ženske kože, obuzme me
nepodnošljiva usamljenost.
— Evo, dajte da ja rezimiram u čemu je po mome mišljenju stvar — upao je
Nagasava. — Vatanabeu se sviđa ta cura, ali zbog nekih kompliciranih razloga oni
ne mogu u krevet. Pa on sebi kaže: "Seks je samo seks", i tu potrebu zadovolji s
nekom drugom. Što tu nije u redu? Sve ima savršenog smisla. Ne može sve
vrijeme sjediti u sobi i natezati maloga, zar ne?
— Ali ako je zbilja voliš, Toru, zar se ne bi mogao kontrolirati?
— Možda — rekao sam, stavljajudi u usta komadid kirnje u umaku od vrhnja.
— Ti ne razumiješ muške spolne potrebe — rekao je Nagasava Hatsumi. — Evo,
pogledaj mene. S tobom sam tri godine, i za to vrijeme spavao sam s mnogo
žena. Ali uopde ih se ne sjedam. Ne sjedam im se imena, ne sjedam im se lica. Sa
svakom sam spavao točno jednom. Upoznam se, obavim to, zbogom. To je to.
Sto tu nije u redu?
— Ja zbilja ne trpim tu tvoju bahatost — rekla je Hatsumi tiho.
— Nije sad bitno spavaš li s drugima ili ne. Ja se nikad nisam stvarno ljutila na
tebe što me varaš, zar ne?
— To se čak i ne može nazvati varanjem. To je samo igra. Nitko nikome ne nanosi
bol — rekao je Nagasava.
— Mene to boli — rekla je Hatsumi. — Zašto ti ja nisam dovoljna?
Nagasava je šutio i mudkao viski u čaši. — Nije da mi nisi dovoljna. To je druga
faza, drugo pitanje. U meni jednostavno postoji ta glad. Ako sam te povrijedio,
žao mi je. Ali nije stvar u tome jesi li mi dovoljna ili nisi. Ja mogu samo živjeti s
tom gladi. Takav sam čovjek. To je ono što me čini onim koji jesam. Ja tu ništa ne
mogu, zar ne shvadaš?
Hatsumi je napokon uzela jedadi pribor u ruke i počela jesti ribu. — Ali bar ne bi
morao uvlačiti Torua u svoje "igre".
— Ali Vatanabe i ja, mi smo ti vrlo slični — rekao je Nagasava.
— Ni jednoga ni drugoga u biti ne zanima išta osim sebe. Okej, ja sam bahat a on
nije, ali ni jedan od nas nije u stanju brinuti se za išta drugo osim vlastitih misli,
osjedaja ili postupaka. Zato
možemo razmišljati o stvarima na način koji je sasvim drukčiji od bilo čijega. To
volim kod njega. Jedina je razlika da on to još o sebi ne zna, pa zato oklijeva i
osjeda se povrijeđenim.
— Koji čovjek ne oklijeva i ne osjeda se povrijeđenim? — insistirala je Hatsumi.
— Hodeš redi da ti nikad te stvari nisi osjetio?
— Naravno da jesam, ali ja sam sebe disciplinirao tako da ih svedeni na
najmanju mogudu mjeru. Čak de i štakor odabrati najmanje bolan put ako ga
dovoljno šokiraš.
— Ali štakori se ne zaljubljuju.
— "Štakori se ne zaljubljuju." — Nagasava me pogledao. — To je super. Za ovo
nam treba popratna glazba - cijeli orkestar s dvije harfe i...
— Ne rugaj mi se. Ozbiljno govorim.
— Jedemo — rekao je Nagasava. —As nama je Vatanabe. Možda bi bilo uljudnije
od nas da "ozbiljne" razgovore ostavimo za neku drugu prigodu.
— Mogu ja otidi — rekao sam.
— Nemoj — rekla je Hatsumi. — Molim te, ostani. Bolje je kad si ti tu.
— Pojedi bar desert — rekao je Nagasava.
— Svejedno mi je, zbilja.
Svi troje nastavili smo neko vrijeme jesti u tišini. Ja sam pojeo ribu. Hatsumi je
pola ostavila. Nagasava je ved mnogo prije sma-zao patku i sad se sasvim
posvetio viskiju.
— Kirnja je bila izvrsna — pokušao sam ja, ali nitko se nije nadovezao. Bilo je to
kao da sam bacio kamen u dubok bunar.
Konobari su odnijeli tanjure i donijeli ledenu kremu od limuna i espresso.
Nagasava je jedva taknuo desert i kavu, te je odmah prešao na cigarete. Hatsumi
je ignorirala kremu. "A joj", mislio sam ja dok sam završavao s jelom. Hatsumi je
zurila u svoje ruke položene na stol. Kao i sva njezina odjeda, i ruke su joj
izgledale šik, elegantno i skupo. Pomislio sam na Naoko i Reiko. Što li one sada
rade, pitao sam se. Naoko možda leži na kauču i čita neku knjigu, a Reiko možda
na gitari svira Norvešku šumu. Osjetio sam
snažnu želju da opet odem u njihovu sobu. Što, k vragu, uopde radim ovdje?
— Vatanabe i ja slični smo po tome jer nas živo zaboli što nas nitko ne razumije
— rekao je Nagasava. — Po tome smo drukčiji od drugih. Svi se brinu hode li ih
ljudi oko njih razumjeti. Ali ja ne, a ni Vatanabe. Nas lagano zaboli. Čovjek nema
veze s drugima.
— Je li to istina? — pitala me Hatsumi.
_ Nije — rekao sam. — Nisam ja tako snažan. Ne mislim da je u redu ako me
nitko ne razumije. Imam ljude koje želim razumjeti i za koje želim da razumiju
mene. Ali osim tih nekoliko ljudi, pa, nekako imam dojam da tu nema nade. Ne
slažem se s Nagasavom. Mene jest briga hode li me ljudi razumjeti ili ne.
— To je praktički isto ono što sam ja rekao — rekao je Nagasava, uzimajudi u
ruku kavenu žličicu. — To je isto! To je kao razlika između kasnog doručka i ranog
ručka. Isto vrijeme, ista hrana, drugo ime.
Sad se Hatsumi obratila Nagasavi. — Zar te nije briga razumijem li te ja ili ne?
— Ti zbilja ne kužiš, zar ne? Osoba A razumije osobu B jer je pravi trenutak da se
to dogodi, a ne zato što osoba B želi da je razumije osoba A.
— Dakle, pogrešno je što ja želim da me netko razumije — recimo ti?
— Ne, nije pogrešno — odgovorio je Nagasava. — Vedina ljudi bi to nazvala
ljubavlju, ako misliš da me želiš razumjeti. Moj životni sustav mnogo je drukčiji
od tuđih životnih sustava.
— Dakle, hodeš redi da ti mene ne voliš, zar ne?
— Pa, moj i tvoj sustav...
— Nosite se i ti i tvoj jebeni sustav! — uzviknula je Hatsumi. To je bilo prvi i
posljednji put da sam je čuo kako viče.
Nagasava je pritisnuo gumb kraj stola i konobar je donio račun. Nagasava mu je
pružio kreditnu karticu.
— Oprosti zbog ovoga, Vatanabe — rekao je Nagasava. — Ot-pratit du Hatsumi.
Ti se sam vrati u dom, može?
— Ne moraš mi se ispričavati. Večera je bila sjajna — rekao sam, ali nitko mi
ništa nije odgovorio.
Konobar je donio karticu, a Nagasava je provjerio iznos i potpisao se kemijskom
olovkom. Ustali smo i izašli van. Nagasava je upravo htio zaustaviti taksi kad ga je
Hatsumi spriječila u tome.
— Hvala, ali danas mi se više ne da bitHtobom. Ne moraš me pratiti doma. Hvala
na večeri.
— Okej — rekao je Nagasava.
— Želim da me Toru otprati.
— Okej — rekao je Nagasava. — Ali Vatanabe ti je praktički isti kao ja. Možda je
drag dečko, ali u dubini duše ne može voljeti nikoga. U njemu uvijek postoji dio
koji je ostaje budan i na distanci. On jednostavno ima tu glad koja ne prolazi.
Vjeruj mi, znam o čemu govorim.
Mahnuo sam taksiju i pustio Hatsumi da uđe prva. — No dobro — rekao sam
Nagasavi — pobrinut du se da dođe doma.
— Oprosti što sam ti ovo priuštio — rekao je Nagasava, ali vidio sam da ved misli
na nešto drugo.
Kad smo ušli u taksi, pitao sam Hatsumi — Kamo ti se ide? Natrag u Ebisu? —
Stan joj je bio u Ebisuu. Odmahnula je glavom.
— Dobro. Hodeš da nešto popijemo?
— Da — rekla je kimajudi glavom.
— Sibuja — rekao sam vozaču.
Prekriživši ruke i sklopivši oči, Hatsumi se zavalila u kut sjedala. Njezine malene
zlatne naušnice svjetlucale su dok se taksi ljuljao. Njena ponodno plava haljina
kao da je bila sašivena da se uklopi u tamnu unutrašnjost taksija. Svako malo
njene ovlaš našminkane, lijepo oblikovane usnice lagano bi zadrhtale kao da se u
zadnji tren suzdržala da ne progovori sama sa sobom. Dok sam je gledao,
shvadao sam zašto ju je Nagasava odabrao da mu bude posebna družica. Bilo je
mnogo ljepših žena od Hatsumi, i Nagasava je mogao osvojiti bilo koju. Ali
Hatsumi je imala neko svojstvo od kojega bi vam srce ustreptalo. Nije to bilo
ništa silovito. Njezina je
snaga bila profinjena, ali izazivala je duboke titraje. Gledao sam je cijelim putem
do Šibuje i pitao se, premda nisam našao odgovor, kakve to emocionalne
vibracije osjedam.
Nekih desetak godina kasnije napokon mi je svanulo. Bio sam u Santa Feu zbog
intervjua s nekim slikarom i baš sam sjedio u mjesnoj pizzeriji, pio pivo i jeo
pizzu, te promatrao čudesno lijep zalazak Sunca. Sve je bilo prožeto blistavim
crvenilom - moja ruka, tanjur, stol, cijeli svijet - kao da je sve zapljusnuo neki
poseban vodni sok. Usred takva veličanstvenog zalaza kroz glavu mi je sijevnula
slika Hatsumi, i u tom trenutku shvatio sam što je značilo ono treperenje srca.
Bila je to neka vrst djetinje čežnje koja je zauvijek ostala - i zauvijek de ostati -
neispunjena. Zaboravio sam da postoje takve nevine, gotovo žigosane žudnje:
dugi niz godina zaboravio sam da su takvi osjedaji u meni ikad postojali. Hatsumi
je u meni probudila dio mojega "ja" koji je odavno ležao uspavan. A kad sam to
shvatio, to je saznanje u meni pobudilo takvu tugu da sam gotovo briznuo u plač.
Bila je to apsolutno posebna žena. Netko je trebao učiniti nešto - bilo što - da je
spasi.
Ali ni Nagasava ni ja to nismo uspjeli. Kao što su učinili i toliko drugi koje sam
poznavao, Hatsumi je došla do određene točke u životu i odlučila - gotovo
impulzivno - da de ga završiti. Dvije godine nakon što je Nagasava otišao u
Njemačku ona se udala, a dvije godine nakon toga prerezala je vene žiletom.
Tu vijest javio mi je, naravno, Nagasava. U njegovu pismu iz Bonna pisalo je:
"Hatsumina smrt u meni je nešto ugasila. Ovo je nepodnošljivo tužno i bolno, čak
i za mene." Razderao sam njegovo pismo na komadide i bacio ga. Nikad mu više
nisam pisao.
Hatsumi i ja otišli smo u mali bar i strusili nekoliko pida. Nismo mnogo govorili.
Kao neki izdosađen stari bračni par, sjedili smo jedno prekoputa drugog, šutke
pili i grickali kikiriki. Kad se bar počeo puniti, izašli smo u šetnju. Hatsumi je rekla
da de ona pla-
titi račun, ali ja sam insistirao da platim jer sam je ja pozvao na pide.
U nodnom zraku lebdjela je neka duboka studen. Dobro omotana blijedosivim
džemperom na kopčanje, Hatsumi je šutke hodala kraj mene. Ruku zabijenih u
džepove, nisam na umu imao nikakvo odredište pa smo samo lutali nodnim
ulicama. Ovo je baš kao šetnja s Naoko, palo mi je na pamet.
— Znaš li nejco mjesto u blizini gdje bismo mogli igrati biljar? — pitala me
Hatsumi najednom.
— Biljar? Ti znaš igrati?
— Aha, i to dosta dobro. A ti?
— Igram pomalo. Nisam baš dobar.
— Dobro onda. Idemo.
U blizini smo pronašli dvoranu za biljar i ušli. Bio je to malen lokal na samom
kraju zabačene uličice. Oboje smo odudarali od prljave dvorane za biljar -
Hatsumi u elegantnoj haljini a ja u plavom blejzeru i vojničkoj kravati - ali
Hatsumi kao da to uopde nije zabrinjavalo dok je birala štap i kiksala ga. Iz torbe
je izvadila kopču i pričvrstila kosu na sljepoočici da joj ne smeta pri igri.
Odigrali smo dvije partije. Hatsumi je bila dobra baš kao što je i rekla, a meni je
smetao debeli zavoj koji sam još imao preko porezane ruke. Uništila me.
— Izvrsna si — rekao sam, divedi se.
— Hodeš redi da izgled vara? — pitala me dok je odmjeravala udarac, smiješedi
se.
— Gdje si naučila tako igrati?
— Moj djed - tatin tata - bio je stari plejboj. U kudi je imao biljarski stol. Igrala
sam s bratom iz zabave, a kad sam malo narasla, djed me naučio pravim
potezima. Bio je sjajan čovjek - elegantan, naočit. Ali umro je. Uvijek se hvalio
kako je jednom u New Yorku upoznao Deannu Durbin26.
Ubacila je tri za redom, a onda četvrtu promašila. Ja sam uspio ugurati jednu, a
onda promašio lak udarac.
— To je zbog zavoja — rekla je Hatsumi da me utješi.
— Ne, to je zato što dugo nisam igrao — rekao sam. — Dvije godine i pet
mjeseci.
— Kako to da točno znaš?
— Nod nakon što smo odigrali posljednju partiju preminuo je moj prijatelj —
rekao sam.
— Pa si prestao igrati?
— Ne, zapravo ne — rekao sam nakon što sam malo razmislio.
— Samo više nisam imao priliku igrati. To je sve.
— Kako ti je umro prijatelj?
— U prometnoj nesredi.
Odigrala je još nekoliko poteza, ciljajudi kugle smrtno ozbiljna lica i precizno
odmjeravajudi jačinu udarca. Dok sam je gledao u akciji - njezinu kosu pomno
zadignutu tako da joj ne upada u oči, sjaj njezinih zlatnih naušnica, salonke čvrsto
položene na pod, njezine lijepe vitke prste uprte u zelenu čohu dok je ciljala
- osjedao sam kao da se njezina strana prljave dvorane za biljar pretvorila u dio
nekog otmjenog društvenog događaja. Nikad prije nisam s njom bio sam, i bilo mi
je to čudesno iskustvo, kao da me netko uzdignuo u višu sferu života. Poslije
trede partije - u kojoj me, naravno, opet uništila - rana mi je počela pulsirati, pa
smo prestali. /
— Oprosti — rekla je, i činilo se da se zaista brine. — Nisam ovo smjela
predložiti.
— U redu je — rekao sam. — Nisam se jako porezao, i uživao sam u biljaru.
Stvarno.
Dok smo izlazili iz dvorane, mršava žena, vlasnica lokala, rekla je Hatsumi — Imaš
dobro oko, sestro. — Hatsumi joj se ljupko nasmiješila, zahvalila i platila račun.
— Boli li te? — pitala je kad smo izašli.
— Ne jako — rekao sam.
— Misliš da se otvorila?
— Ne, vjerojatno je u redu.
— Znam! Trebao bi dodi k meni. Ja du ti promijeniti zavoj. Imam dezinfekcijsko
sredstvo i sve. Hajde, tu sam blizu.
Rekao sam neka se ne brine, da du biti dobro, ali insistirala je da moramo
provjeriti je li se rana otvorila ili ne.
— Ili možda ne voliš biti sa mnom? Želiš se što prije vratiti u svoju sobu, je li to?
— rekla je s vragoljastim osmijehom.
— Ni slučajno — rekao sam.
— Dobro onda. Pusti sad protokol. Brzo demo stidi pješice. Hatsumin stan
nalazio se petnaest minuta hoda od Sibuje
prema Ebisuu. Iako nije bila glamurozna, zgrada je bila i više nego pristojna, s
lijepim predvorjem i dizalom. Hatsumi me posjela za kuhinjski stol i otišla se
presvudi u spavadu sobu. Vratila se u gornjem dijelu Princetonove trenirke s
kapuljačom i pamučnim hlačama - i bez zlatnih naušnica. Stavila je kutiju s prvom
pomodi na stol, odvezala mi zavoj, provjerila je li rana još zatvorena, nanijela
malo sredstva za dezinfekciju i povezala novi zavoj preko posjekotine. Sve je to
izvela kao pravi stručnjak. — Kako to da si dobra u toliko stvari? — pitao sam je.
— Volontirala sam u bolnici. Nešto kao kad se igraš medicinske sestre. Tako sam
naučila.
Kad je Hatsumi stavila zavoj, donijela je iz hladnjaka dvije konzerve piva. Popila je
pola svoga, a ja svoje i još njezinu preostalu polovicu. Onda mi je pokazala slike
drugih cura iz kluba. Imala je pravo: neke su bile zgodne.
— Kad budeš htio djevojku, dođi k meni — rekla je. — Ja du ti je odmah nadi.
— Na zapovijed.
— Dobro, Toru, a sad mi reci istinu. Misliš da sam stara svodnica, zar ne?
— Donekle — rekao sam iskreno, ali sa smiješkom. I Hatsumi se nasmiješila.
Lijepo se smijala.
— Reci mi još nešto, Toru — rekla je. — Što misliš o Nagasavi i meni?
— Kako što ja mislim? O čemu?
— Što misliš da bih trebala raditi. Odsad pa nadalje.
— Nema veze što ja mislim — rekao sam, otpivši velik gutljaj hladnog piva.
— Sve je u redu. Samo mi reci što misliš.
— Pa, da sam na tvome mjestu, ostavio bih ga. Našao bih nekoga s normalnijim
shvadanjima i živio sretno do kraja života. Nema šanse da s njim budeš sretna.
Kako on živi, nikad mu ne padne na pamet da usredi sebe ili druge. Ostaneš li s
njim, samo de ti propasti živci. Meni je ved pravo čudo što si ostala s njim tri
godine. Naravno, meni je on vrlo drag, na svoj način. Zabavan je, ima mnogo
dobrih osobina. Ima jake strane i sposobnosti kakve ja nikad nedu imati. Ali na
kraju krajeva njegove ideje i način života nisu normalni. Katkad, kad razgovaram
s njim, čini mi se kao da se stalno kredem u krugu. Proces koji njega odvodi sve
više mene vrti u krugu. Osjedam se tako prazno! Naposljetku, i sami naši sustavi
potpuno su različiti. Shvadaš što hodu redi?
— Shvadam — rekla je Hatsu mi i donijela mi još jedno pivo iz hladnjaka.
— Usto, kad se zaposli u Ministarstvu vanjskih poslova i završi godinu obuke,
otidi de u inozemstvo. Što deš ti dotle raditi? Čekat deš ga? On se nema namjeru
ženiti.
— I to znam.
— Eto, nemam više što redi.
— Tako dakle — rekla je Hatsumi. Polako sam napunio čašu pivom.
— Znaš, dok smo maloprije igrali biljar, ne§io mi je palo na pamet — rekao sam.
— Bio sam jedinac, ali u djetinjstvu se nikad nisam osjetio zakinuto, nikad nisam
poželio imati bradu i sestre. Bio sam sretan što sam sam. Ali najednom, dok sam
s tobom igrao biljar, spopao me osjedaj da želim imati stariju sestru kao što si ti -
tako šik i lijepu u ponodno plavoj haljini, sa zlatnim naušnicama, i majstoricu s
biljarskim štapom.
Hatsumi mi je uputila blistav, sretan osmijeh. — To je najljepša stvar koju mi je
itko u posljednjih godinu dana rekao — rekla je. — Zbilja.
— Ja ti samo želim — rekao sam, zacrvenjevši se — da budeš sretna. Ali to je
zbilja suludo. Izgledaš mi kao osoba koja bi mogla biti sretna s bilo kim, pa kako si
onda završila baš s Nagasavom?
— Takve se stvari jednostavno dogode. Tu se baš i ne može mnogo učiniti. U
mom slučaju to je svakako istina. Naravno, Na-gasava bi rekao da sam za to sama
odgovorna, a ne on.
— Sigurno bi.
— Ali Toru, nisam ni ja najpametnija cura na svijetu. U svakom slučaju sam malo
priglupa, i staromodna. Za "sustave" i "odgovornost" uopde me nije briga. Ja se
samo želim udati i da me muškarac kojega volim svake nodi drži u naručju i da
radimo djecu. To je meni dovoljno. To je sve što želim od života.
— A ono što želi Nagasava s tim nema veze.
— Ali ljudi se mijenjaju, zar ne? — pitala me Hatsumi.
— Hodeš redi, odu van u svijet, dobiju po nosu i odrastu?
— Aha. A ako dugo vremena bude daleko od mene, možda se njegovi osjedaji
prema meni promijene, zar ne?
— Možda i bi, da je običan čovjek — rekao sam. — Ali on je drukčiji. Ima užasno
jaku volju - jaču nego što ti i ja možemo zamisliti. I svaki dan sve je snažniji. Ako
ga nešto udari, on se potrudi još ojačati. Radije de gutati puževe golade nego da
pred ikim poklekne. Što očekuješ od takva čovjeka?
— Ali meni ne preostaje ništa drugo nego da ga čekam — rekla je Hatsumi,
podbočivši bradu rukom.
— Toliko ga voliš?
— Volim — odgovorila je ona nakon kradeg oklijevanja.
— A joj — rekao sam ja uzdišudi i popio pivo do kraja. — Zacijelo je divno kad si
tako sigurna da nekoga voliš.
— Ja sam glupa staromodna djevojka — rekla je. — Jesi li za još jedno pivo?
— Ne, hvala, moram idi. Hvala na zavoju i pivu.
Dok sam stajao u hodniku i obuvao se, zazvonio je telefon. Hatsumi je pogledala
mene, zatim telefon, a onda opet mene.
— Laku nod — rekao sam, izlazedi. Dok sam zatvarao vrata, ugledao sam
Hatsumi kako diže slušalicu. Više je nikad nisam vidio.
Kad sam se vratio u dom, bilo je pola dvanaest. Otišao sam ravno u Nagasavinu
sobu i pokucao mu na vrata. Nakon desetog pokušaja palo mi je na pamet da je
subota navečer. Nagasava je subotom navečer uvijek imao nodnu propusnicu,
pod izlikom da de prespavati kod rođaka.
Vratio sam se u svoju sobu, skinuo kravatu, stavio jaknu i hlače na vješalicu,
obukao pidžamu i oprao zube. O, ne, pomislio sam, sutra je opet nedjelja!
Nedjelja kao da je stizala svaka četiri dana. Još dvije nedjelje i bit de mi dvadeset
godina. Ispružio sam se na krevetu i zagledao u kalendar, dok su me preplavljivali
mračni osjedaji.
Sjeo sam za stol da kao i obično u nedjelju ujutro napišem pismo Naoko. Pio sam
kavu iz velike šalice i slušao stare albume Milesa Davisa. Vani je padala sitna
kišica, a u mojoj sobi bilo je ledeno kao u akvariju. Iz debelog džempera koji sam
upravo izvadio iz kutije za skladištenje širio se miris kuglica protiv moljaca. Visoko
gore na prozorskom staklu nepomično se prilijepila golema debela muha. Bez
imalo povjetarca, zastava Izlazedeg sunca mlitavo je visjela na koplju nalik na
togu rimskog senatora. Mršav smeđi pas plaha izgleda dolunjao je u dvorište i
njuškao svaki cvijet u cvjetnoj lijehi. Nikako mi nije bilo jasno zašto bi bilo koji pas
po kiši hodao naokolo i njuškao cvijede.
Moje pismo bilo je dugo, i kad god bi me porezan desni dlan zabolio od olovke,
pustio bih da mi pogled odluta na kišovito dvorište.
Prvo sam pisao Naoko kako sam gadno porezao desnu ruku
na poslu u prodavaonici ploča, a onda sam joj napisao kako smo sinod Nagasava,
Hatsumi i ja proslavili to što je Nagasava položio ispit za Ministarstvo vanjskih
poslova. Opisao sam joj restoran i hranu. Hrana je bila sjajna, pisao sam, ali na
pola večeri atmosfera je postala neugodna.
Pitao sam se trebam li pisati o Kizukiju u svezi s tim da sam s Hatsumi igrao biljar,
no odlučio sam da hodu. Osjedao sam da bih o tome trebao pisati.
Još se sjedam posljednjeg Kizukijeva poteza toga dana -onoga dana kad je
preminuo. Bio je to težak potez iskosa i nisam očekivao da de pogoditi. Ali činilo
se da ga prati sreda: udarac je bio savršen, i bijela i crvena lopta jedva da su
ispustile ikakav šum kad su se okrznule na zelenoj čohi u posljednjem poenu toga
dana. Potez je bio prekrasan, i dandanas ga se živo sjedam. Gotovo dvije i pol
godine nakon toga nisam ni taknuo biljarski štap.
Ali te večeri kad sam igrao s Hatsumi nisam pomislio na Kizukija sve do kraja prve
partije, i to me istinski šokiralo. Uvijek sam pretpostavljao da du se, kad god
igram biljar, sjetiti Kizukija. Ali sjetio sam ga se tek kad je završila prva partija,
kad sam kupio Pepsi iz automata i počeo ga piti. Bilo je to zbog automata za
Pepsi: u biljarskoj dvorani u kojoj smo igrali stajao je jedan takav, i često smo
igrali u sok.
Osjedao sam se krivim što odmah nisam pomislio na Kizukija, kao da sam ga u
neku ruku iznevjerio. No kad sam se vratio u sobu, počeo sam o tome misliti
ovako: otkako se to dogodilo prošle su dvije i pol godine, i Kizukiju je još
sedamnaest godina. Sto ne znači da su moje uspomene na njega izblijedjele.
Posljedice koje je izazvala njegova smrt još su tu, u meni, jasno ih vidim, neke od
njih čak jasnije nego kad su bile svježe. Želim redi sljedede: ja du uskoro napuniti
dvadesetu. Dio stvari koje smo Kizuki i ja dijelili kad nam je bilo šesnaest ili
sedamnaest ved su iščeznule, i koliko god plačem
nedu ih vratiti. To ne mogu objasniti na bolji način nego ovako, ali mislim da
vjerojatno razumiješ što sam osjedao i što ti želim redi. Zapravo, ti si vjerojatno
jedina na svijetu koja to može shvatiti.
Sada mislim na tebe više nego ikad. Danas pada kiša. Kišovite nedjelje teško mi
padaju. Kad pada kiša, ne mogu prati rublje, što znači da ne mogu ni glačati. Ne
mogu u šetnju, a ne mogu ni ležati na krovu. Sve što otprilike mogu jest staviti
gramofon na automatsko ponavljanje i stalno slušati Kind ofBlue dok gledam kišu
kako pada u dvorištu. Kao što sam ti ved napisao, nedjeljom ne navijam oprugu.
Zato je ovo vražje pismo tako dugačko. Sad du završiti. Idem u blagovaonicu na
ručak.
Do viđenja.
INI I IDUDEGA DANA NA PREDAVANJU
nije bilo ni traga od Midori. Što joj se dogodilo? Prošlo je deset dana otkako smo
se posljednji put čuli telefonom. Pomislio sam je nazvati, ali odlučio sam da nedu.
Rekla je da de ona zvati mene.
Toga četvrtka u blagovaonici sam sreo Nagasavu. Sjeo je kraj mene s punim
pladnjem hrane i ispričao se što je zbog njega naša "proslava" bila tako
neugodna.
— Nema veze — rekao sam. — Zahvalan sam ti na tako finoj večeri. Ali moram
priznati, čudan način da čovjek proslavi svoj prvi posao.
— Itekako čudan.
Prošlo je nekoliko minuta; jeli smo u tišini.
— Pomirio sam se s Hatsumi — rekao je.
— Ne čudim se.
— A koliko se sjedam, bio sam oštar i prema tebi.
— Otkud toliko ispričavanje? — pitao sam. — Jesi li bolestan?
— Možda — rekao je, kimnuvši nekoliko puta. — Hatsumi mi kaže kako si joj
rekao da me ostavi.
— To je jedino logično — rekao sam.
— Da, valjda — rekao je Nagasava.
— Ona je divna cura — rekao sam, srčudi miso juhu.
— Znam — rekao je on s uzdahom. — Malo previše divna za mene.
Spavao sam kao zaklan kad je zazvonila zujalica za telefonski poziv. To me
dozvalo iz najdubljeg sna i bio sam potpuno zbunjen. Osjedao sam se kao da sam
spavao glave natopljene u vodi sve dok mi mozak nije nabubrio. Na satu je pisalo
da je šest i petnaest, ali ja nisam imao pojma je li jutro ili večer, a nisam se sjedao
ni koji je dan. Pogledao sam kroz prozor i shvatio da na koplju nema zastave.
Vjerojatno je večer. Dakle, zastava ipak nečemu služi.
— Hej, Vatanabe, jesi li sada slobodan? — pitala je Midori.
— Ne znam, koji je dan?
— Petak.
— Jutro ili večer?
— Pa večer! Kako si čudan! Da vidimo, Sad je, mmm, šest sati i osamnaest
minuta navečer.
Dakle, ipak je večer! Pa da, ležao sam na krevetu i čitao knjigu kad sam
zadrijemao. Petak. Mozak mi se pokrenuo. Petkom ne moram u prodavaonicu
ploča. — Da, slobodan sam. Gdje si?
— Na postaji Ueno. Hajde da se nađemo u Šindžukuu. Sad kredem.
Dogovorili smo vrijeme i mjesto i prekinuli vezu.
Kad sam stigao do DUG-a, Midori je sjedila na samom kraju šanka s pidem. Imala
je poludugi bijeli izgužvani muški kaput, tanki žuti džemper, tamnoplave
traperice i dvije narukvice na jednoj ruci.
— Što piješ? — pitao sam.
— Tom Collins.
Ja sam naručio viski-sodu, a onda shvatio da kraj Midorinih nogu stoji veliki putni
kovčeg.
— Nije me bilo — rekla je. — Upravo sam se vratila.
— Kamo si išla?
— Na jug do Nare i sjeverno do Aomorija.
— Na istom putovanju?!
— Ne budi glnp. Možda sam čudakinja, ali ne mogu istodobno putovati na sjever
i na jug. S dečkom sam išla u Naru, a onda u Aomori sama.
Pijuckao sam viski-sodu, a onda kresnuo šibicu da Midori pripalim Marlboro koji
je držala među usnicama. — Sigurno ti je bilo grozno zbog sprovoda i svega.
— Ma kakvi, sprovod je mačji kašalj. Ved smo se ispraksirali. Obučeš crni kimono
i sjediš kao dama, a drugi obavljaju sve što treba - stric, susjed, tako to. Donesu
šake, naruče suši, govore utješne stvari, plaču, prenemažu se, dijele stvari za
uspomenu. To je lako. Prava šala. U usporedbi s danonodnom njegom bolesnika,
to je zbilja prava šala. Sestra i ja bile smo izmoždene. Nismo mogle čak ni plakati.
Nije nam ostalo suza. Ozbiljno. Ali onda za tobom počnu šaptati: "Te cure su
hladne ko led." Pa što onda, mi nikad nedemo plakati, takve smo nas dvije. Znam
da smo mogle odglumiti, ali mi to nikad ne bismo učinile. Gadovi! Sto su nas više
htjeli vidjeti da plačemo, to smo mi bile odlučnije da im nedemo priuštiti to
zadovoljstvo. Sestra i ja smo sasvim drukčiji tipovi, ali kad je u pitanju nešto
takvo, posve smo usklađene.
Midorine narukvice zveckale su joj na ruci dok je mahala konobaru da naruči još
jedan Tom Collins i zdjelicu pistacija.
— I onda je sprovod završio i svi su otišli doma, a nas dvije pile smo šake do
sutona. Dokusurile smo veliku dvolitrenku, i još pola nove, i sve vrijeme smo
častile sve žive - ovaj je idiot, ovaj seronja, ovaj izgleda kao šugav pas, onaj je
svinja, onaj licemjer, onaj prevarant. Nemaš pojma kako je to bio dobar osjedaj!
— Mogu zamisliti.
— Naroljale smo se i otišle u krevet - obje smo bile mrtve pijane. Spavale smo
satima, a ako bi zazvonio telefon, samo smo ga pustile. Bile smo kao mrtve za
cijeli svijet. Napokon, kad smo se probudile, naručile smo suši i razgovarale što
demo. Odlučile smo na neko vrijeme zatvoriti knjižaru i uživati. Mjesecima smo
se ubijale od posla i zaslužile smo odmor. Moja sestra samo je htjela malo biti s
dečkom, a ja sam odlučila da du povesti svoga na piit na nekoliko dana pa demo
se jebati kao ludi. — Midori je naglo zaklopila usta i protrljala uši. — Ups, oprosti.
— U redu je — rekao sam. — Pa ste otišli u Naru.
— Da. Uvijek mi se ondje sviđalo. Hramovi, park s jelenima.
— I jebali ste se kao ludi?
— Ne, uopde, čak nijednom — rekla je s uzdahom. — Čim smo ušli u hotelsku
sobu i bacili torbe, dobila sam mjesečnicu. Pravi potop.
Morao sam se nasmijati.
— Hej, nije smiješno. Uranila mi je tjedan dana! Kad mi se to dogodilo, nisam
mogla prestati plakati. Mislim da mi je to bilo od stresa. Dečko mi se uuužasno
naljutio. Takav je: odmah se naljuti. A nisam ja bila kriva. Nije da sam ja htjela
dobiti mjesečnicu. Osim toga, meni one ionako teško padaju. Prvih dan-dva nije
mi ni do čega. Pazi da me se tih dana kloniš.
— Volio bih, ali kako du znati? — pitao sam.
— Dobro, nosit du šešir nekoliko prvih dana kad mi počne mjesečnica. Crveni.
To bi trebalo upaliti — rekla je smijudi se. — Ako me vidiš na ulici u crvenom
šeširu, ne razgovaraj sa mnom,
samo bježi.
— Super. Kad bi bar sve cure tako — rekao sam. — I što ste
radili u Nari?
— A što smo drugo mogli? Hranili smo jelene i šetali naokolo. Bilo je grozno!
Strašno smo se posvađali, i nisam ga vidjela otkako smo se vratili. Nekoliko dana
sam se motala tu, a onda sam odlučila da du lijepo sama otidi na put. Pa sam
otišla u Aomori. Prve dvije nodi bila sam kod prijateljice u Hirosakiju, a onda sam
počela putovati okolo - Simokita, Tappi, takva mjesta. Lijepo je. Jednom sam
pisala brošuru za kartu tog područja. Jesi li bio ondje?
— Nikad.
— Uglavnom — rekla je Midori, otpila Tom Collins, a onda
razvalila pistaciju — sve vrijeme dok sam putovala sama mislila sam na tebe.
Mislila sam kako bi bilo lijepo da si sa mnom.
— Kako to?
— Kako to?! — Midori je pogledala kroz mene. — Kako to misliš "Kako to"?!
— Baš tako. Kako to da si mislila na mene?
— Možda zato što mi se sviđaš, eto kako! Zašto bih inače mislila na tebe? Tko bi
ikad razmišljao da želi biti s nekim tko mu se ne sviđa?
— Ali ti imaš dečka — rekao sam. — Ne moraš misliti na mene. — Polako sam
otpio gutljaj viski-sode.
— Hodeš redi, ne smijem misliti na tebe ako imam dečka?
— Ne, nije to, samo...
— Neka ti jedna stvar bude jasna, Vatanabe — rekla je Midori, upirudi prstom u
mene. — Upozoravam te, u meni se nakupilo mjesec dana jada i bijede, i samo
što nisam eksplodirala. Zato pazi što mi govoriš. Nastaviš li tako, suzama du
poplaviti lokal. Jednom kad počnem, mogu cijelu nod. Jesi li spreman na to? Kad
počnem plakati, pretvorim se u zvijer, nema veze gdje sam! Ne šalim se.
Kimnuo sam i ušutio. Naručio sam drugu viski-sodu i pojeo nekoliko pistacija.
Negdje onkraj pljuskanja šejkera, zveckanja čaša i struganja ledomata Šarah
Vaughan pjevala je starinsku ljubavnu pjesmu.
— Između mene i dečka stvari ne štimaju još od incidenta s tamponom.
— Incidenta s tamponom?
— Aha, prije mjesec dana bila sam na pidu s njim i nekoliko njegovih prijatelja,
pa sam im ispričala priču o ženi iz mog susjedstva kojoj je izletio tampon kad je
kihnula. Smiješno, zar ne?
— To zbilja jest smiješno — rekao sam, smijudi se.
— Da, i svima drugima je bilo. Ali on je poludio i rekao da ne bih smjela pričati o
takvim gadarijama. Kakav hladan tuš!
— Uau.
— Divan je dečko, ali kad je riječ o takvim stvarima, zna biti užasno uskogrudan
— rekla je Midori. — Recimo, naljuti se ako odjenem rublje koje nije bijele boje.
Zar ne misliš da je to uskogrudno?
— Možda — rekao sam — ali to je samo stvar ukusa. — Meni je djelovalo
nevjerojatno da takav tip želi curu kao što je Midori, ali tu misao zadržao sam za
sebe.
— A što si ti radio? — pitala me.
— Ništa. Isto kao i uvijek — rekao sam, ali onda sam se sjetio pokušaja da
masturbiram misledi na Midori kao što sam obedao. Rekao sam joj to tihim
glasom kako drugi oko nas ne bi čuli.
Midorine oči su se razvedrile i pucnula je prstima. — I kako je bilo? Dobro?
— Ma kakvi, na pola puta mi je postalo neugodno pa sam prestao.
— Hodeš redi, izgubio si erekciju?
— Tako nekako.
— K vragu — rekla je ona i ošinula me zlovoljnim pogledom. — Ne smiješ
dopustiti da ti postane neugodno. Misli na nešto
stvarno seksi. Smiješ, dajem ti dopuštenje. Hej, znam što! Idudi put du te nazvati:
"O, o, to je super... O, osjedam to... Prestani, svršit du... O, nemojl" Govorit du ti
takve stvari dok to radiš.
— Telefon u domu stoji u predvorju kraj ulaznih vrata, ljudi stalno ulaze i izlaze
— objasnio sam. — Upravitelj doma zadavio bi me golim rukama da me vidi kako
drkam na takvom mjestu.
— Joj, baš šteta.
— Nema veze — rekao sam. — Opet du pokušati sam, ovih dana.
— Daj se potrudi — rekla je Midori.
— Hodu — rekao sam.
— Pitam se je li stvar u meni — rekla je. — Možda jednostavno nisam seksi.
Prirođeno.
— Nije to — razuvjerio sam je. — To je više pitanje stava.
— Znaš — rekla mi je — imam jako osjetljiva leda. Kad mi lagano prstima
prijeđeš preko leđa...mmmmm.
— Imat du to na umu.
— Hej, idemo sad na pornid! — predložila je Midori. — Neki odvratan sado-
mazo.
Iz bara smo otišli u jeguljarnicu27, a onda u jedno od najzapu-štenijih kina za
odrasle u Šindžukuu na trostruku predstavu. U novinama nismo našli drugo kino
koje bi prikazivalo sado-mazo filmove. Unutrašnjost kina odisala je nekim
nedefiniranim vo-njem. Dobro smo tempirali: dok smo sjedali na mjesta, upravo
je počeo sado-mazo film. Bila je to priča o tajnici i njezinoj sestri školarki koje
otme skupina muškaraca i podvrgne sadističkoj torturi. Muškarci su stariju tjerali
da radi svakakve grozne stvari pod prijetnjom da de joj silovati sestru, ali uskoro
se starija sestra pretvori u pomahnitalu mazohisticu, a mlađa se zapali od
gledanja svih akrobacija na koje je tjeraju. Film je bio tako sumoran i repetitivan
da mi je vrlo brzo dosadio.
— Da sam ja mlađa sestra, ja se ne bih tako lako zapalila — rekla je Midori. — Ja
bih još gledala.
— Siguran sam da bi — rekao sam.
— Uostalom, zar ti se ne čini da su joj bradavice malo pretamne za školarku i
djevicu?
— Svakako.
Midorine oči bile su prikovane za platno. Bio sam impresioniran: onome tko se s
takvom žestinom zadubi u film karta se i više nego isplatila. Stalno mi je prenosila
svoje misli: "O, Bože, daj ti to pogledaj!" ili "Trojica odjednom! Razvalit de je" ili
"Ja bih to na nekome iskušala, Vatanabe." Uživao sam u Midori mnogo više nego
u filmu.
Kad su se tijekom pauze upalila svjetla, shvatio sam da u cijelom kinu nema
nijedne druge žene. Neki mladid koji je sjedio blizu nas - vjerojatno student -
pogledao je Midori i otišao sjesti čak na drugi kraj.
— Reci, Vatanabe, digne li ti se kad gledaš ovakve stvari?
— Pa, da, katkad — rekao sam. — Zato ih i snimaju.
— Dakle, svaki put kad počne neka takva scena, svakom muškarcu u kinu stvar
se digne u stav pozor? Njih trideset-četrdeset svi odjednom u vis? To je zbilja
čudno, ako čovjek razmisli, zar
ner
— Da, valjda, sad kad si spomenula.
Drugi film bio je prilično normalan pornid, dakle još dosadniji nego prvi. U njemu
je bilo mnogo scena oralnog seksa, i svaki put kad bi počeli s felacijom ili
kunilinktusom ili pozom šezdeset i devet, cijelim kinom razlegli bi se glasni zvučni
efekti sisanja i srkanja s vrpce. Dok sam ih slušao, na neki čudan način me ganulo
što provodim život na ovom našem bizarnom planetu.
— Tko li se samo sjeti ovih zvukova — rekao sam Midori.
— Meni su super\ — rekla je ona.
Bio je tu i zvuk penisa koji ulazi i izlazi iz vagine. Nikad prije nisam primijetio da
takvi zvuči postoje. Muškarac je stalno dahtao, a žena je govorila uobičajene
izraze: "To!" i "Još!" - dok se grčila ispod njega. Čulo se i škripanje kreveta. Takvi
su se prizori nastavljali unedogled. Činilo se da Midori isprva u njima uživa, ali čak
je i njoj nakon nekog vremena dosadilo pa je predložila da odemo. Izašli smo i
nekoliko puta duboko udahnuli. Prvi put u životu učinilo mi se da je zrak u
Sindžukuu čist i zdrav.
— Baš je bilo zabavno — rekla je Midori. — Možemo jednom opet.
— Stalno rade iste stvari — rekao sam.
— Pa, što drugo mogu? Svi mi stalno radimo iste stvari. Tu je imala pravo.
Pronašli smo još jedan bar i naručili pide. Ja sam opet pio viski, a Midori je popila
tri-četiri koktela neke nedefinirane vrste. Kad smo opet izašli, Midori je rekla da
joj se penje na drvo.
— Ovdje baš nema drveda — rekao sam. — A čak i da ima, previše si nesigurna
na nogama da bi se sad penjala.
— Ti si uvijek tako razuman, k vragu, sve upropastiš. Pijana sam
jer želim biti pijana. Što tome fali? A ako i jesam pijana, svejedno se mogu penjati
na drvo. K vragu, popet du se na sam vrh velikog, debelog, visokog stabla i piškit
du po svima!
— Da ti se možda ne ide na zahod?
— Aha.
Odveo sam Midori u zahod na postaju Šindžuku, ubacio novčid u otvor i ugurao je
unutra, a onda sam na obližnjem štandu kupio večernje novine i čitao dok sam je
čekao da izađe. Ali nije izlazila. Nakon petnaest minuta sam se zabrinuo, pa sam
ved htio udi i vidjeti što je s njom, ali onda je napokon izašla, blijeda u licu.
— Oprosti — rekla je. — Zaspala sam.
— Jesi li dobro? — pitao sam, ogrdudi je svojim kaputom.
— Baš i nisam — rekla je.
— Vodim te doma. Samo trebaš otidi doma, prirediti si lijepu dugu kupku i otidi u
krevet. Iscrpljena si.
— Nedu idi doma. Zašto bih? Doma nema nikoga. Ne želim spavati sama na
takvome mjestu.
— Baš super — rekao sam. — Nego što deš?
— Idemo u neki hotel za jednu nod pa du spavati dok me ti cijelu nod grliš. Kao
top. Sutra ujutro negdje demo doručkovati pa demo zajedno na predavanja.
— To si sve vrijeme planirala, zar ne? Zato si me i nazvala.
— Naravno.
— Trebala si zvati dečka, ne mene. To je jedino logično. Zato služe dečki.
— Ali ja želim biti s tobom.
— Ne možeš biti sa mnom — rekao sam. — Kao prvo, do ponodi se moram
vratiti u dom. Inače du zakasniti. Jednom kad sam to napravio imao sam strašnu
frku. A kao drugo, ako odem s nekom curom u krevet, htjet du spavati s njom, i
nikako ne želim ležati i suzdržavati se. Ne šalim se. Na kraju bih te mogao prisiliti
na nešto.
— Hodeš redi, udario bi me, svezao i silovao otraga?
— Hej, ja se ne šalim.
— Ali tako sam usamljena! Želim biti s nekim! Znam da ti radim grozote,
postavljam zahtjeve a ništa ti ne dajem zauzvrat, govorim što mi god padne na
pamet, izvlačim te iz sobe i tjeram da me vodiš naokolo, ali ti si jedini kojemu
takve stvari mogu raditi! Nikad ni s kim nisam mogla istjerati svoje, nijednom u
ovih dvadeset godina života. Tata, mama, oni na mene nikad nisu obradali ni
najmanju pozornost, a moj dečko, pa, on jednostavno nije takav tip. On se naljuti
ako ja hodu da bude po mome. Pa se posvađamo. Ti si jedini kome mogu govoriti
takve stvari. A sad sam stvarno, stvarno, stvarno umorna, i želim zaspati dok
slušam kako mi netko govori koliko mu se sviđam i kako sam lijepa i tako to.
Samo to želim. A kad se probudim, bit du puna energije i nikad više nedu
postavljati takve sebične zahtjeve. Kunem se. Bit du dobra.
— Razumijem te, ali ja tu ne mogu ništa.
— Hajde, molim te! Inače du sad sjesti na zemlju i cijelu nod plakati ko kišna
godina. I spavat du s prvim koji mi se obrati.
To je upalilo. Nazvao sam studentski dom i tražio Nagasavu. Kad je došao na
telefon, pitao sam ga može li urediti da izgleda kao da sam se vratio. Sa ženskom
sam, objasnio sam.
— Dobro — rekao je. — Svrha je plemenita. Bit de mi drago da ti mogu pomodi.
Samo du okrenuti pločicu s tvojim imenom na
"u sobi". Bez brige. Samo ti ostani koliko god hodeš. Ujutro možeš udi kroz moj
prozor.
— Hvala. Dužnik sam ti — rekao sam i spustio slušalicu.
— Sređeno? — pitala je Midori.
— Uglavnom — rekao sam ja s uzdahom.
— Sjajno, idemo u disko, još je rano.
— Čekaj malo, mislio sam da si umorna.
— Za ovako nešto nisam. -A joj.
I imala je pravo. Otišli smo u disko, i dok smo plesali energija joj
se malo pomalo vradala. Popila je dvije viski-kole i nije silazila s podija dok joj
čelo nije bilo okupano znojem.
— Kako je ovo zabavnol — uzviknula je kad smo sjeli za stol da se odmorimo. —
Ovako nisam plesala ved sto godina. Nemam pojma, kad pokredeš tijelo, na neki
način ti se duh oslobađa.
— Tvoj duh je uvijek oslobođen, rekao bih ja.
— A, ne — rekla je ona odmahujudi glavom i smiješedi se.
— No, sad kad mi je bolje, umirem od gladi! Idemo na pizzu. Odveo sam je u
pizzeriju za koju sam znao i naručio točeno
pivo te pizzu s indunima. Ja nisam bio previše gladan pa sam pojeo samo četiri od
dvanaest kriški. Midori je pojela ostalo.
— Ti si se bogme brzo oporavila — rekao sam. — Još maloprije si bila blijeda i
nesigurna na nogama.
— Zato što je netko saslušao moje sebične zahtjeve — odgovorila je. — To me
oslobodilo. Uau, kako je dobra ova pizza!
— Ali reci mi, doma ti zbilja nema nikoga?
— Nema. Sestra mi je kod prijateljice. E, ta se zbilja boji svoje sjene. Ne usudi se
sama spavati u kudi ako mene nema.
— Hajde da onda zaboravimo tu glupost s hotelom za jednu nod. Ondje se
čovjek samo osjeda jeftino. Idemo k tebi doma. Sigurno imaš posteljinu i za
mene.
Midori je razmišljala o tome oko minutu, a onda kimnula.
— Dobro, provest demo nod kod mene.
Sjeli smo na liniju Jamanote do Otsuke, i ubrzo smo dizali metalnu roletu koja je
štitila izlog Knjižare Kobajaši. Na roleti je stajao papirnati natpis: privremeno
zatvoreno. U mračnoj knjižari osjedao se jak miris starog papira, kao da roleta ved
dugo nije otvarana. Pola polica bilo je prazno, a vedina časopisa stajali su u
zavežljajima za remitendu. Onaj osjedaj praznine i jeze koji me obuzeo pri prvom
posjetu sad se samo produbio. Prostorija je izgledala kao napuštena brodska
olupina.
— Ne planirate opet otvoriti? — pitao sam.
— Ma kakvi, prodat demo je — rekla je Midori. — Podijelit demo novac i neko
vrijeme živjeti same, bez ičije "zaštite". Sestra
mi se idude godine udaje, a ja imam još tri godine fakulteta. Trebale bismo dobiti
dovoljno da izdržimo bar toliko. A ja du i dalje raditi honorarno. Kad jednom
prodamo knjižaru, neko vrijeme živjet du sa sestrom u stanu.
— Misliš da de je netko htjeti kupiti?
— Vjerojatno. Znam ženu koja tu hode otvoriti predionicu vune. Nedavno me
pitala hodu li prodati lokal. Jadni tata. Toliko se mučio da otvori knjižaru, malo
pomalo je otpladivao zajam, a na kraju jedva da mu je išta ostalo. Sve se otopilo,
kao pjena na rijeci.
— Ali imao je tebe — rekao sam.
— Mene? — nasmijala se Midori. Duboko je udahnula i izdahnula. — Idemo
gore. Tu dolje je hladno.
Gore me posjela za kuhinjski stol i otišla ugrijati vodu za kupanje. Dok se bavila
time, ja sam pristavio kotlid za čaj. Dok smo čekali da se rezervoar zagrije, sjedili
smo sučelice za kuhinjskim stolom i pili čaj. Brade naslonjene na ruku, dugo me
netremice promatrala. Čulo se samo otkucavanje sata i zujanje motora hladnjaka
koji se uključivao i isključivao usporedo s termostatom. Sat je pokazivao da se
brzo primiče ponod.
— Znaš, Vatanabe, kad te čovjek bolje pogleda, imaš dosta zanimljivo lice.
— Misliš? — pitao sam, malo povrijeđen.
— Kod mene ti lijepo lice može puno postidi — rekla je. — A tvoje.. .pa, što ga
više gledam, sve više mislim: "Nije ni tako loš."
— I ja isto — rekao sam. — Svako malo sam sebi kažem: "Ma k vragu, nisam ni
tako loš."
— Hej, nisam mislila ništa loše. Ne znam ti ja baš dobro izraziti osjedaje. Zato me
ljudi pogrešno shvate. Samo hodu redi da mi se sviđaš. Jesam li ti to ved rekla?
— Jesi — rekao sam.
— Hodu redi, nije samo meni teško shvatiti muškarce. Ali shvatit du ja na kraju,
malo-pomalo.
Midori je donijela kutiju Maribora i zapalila. — Kad počneš od nule, moraš
mnogo naučiti.
— Ništa čudno.
— Joj, zamalo sam zaboravila! Hodeš upaliti štapid tamjana za mog oca?
Pošao sam za Midori u sobu s budističkim oltarom, zapalio štapid tamjana pred
fotografijom njezina oca i sklopio ruke.
— Znaš što sam neki dan radila? — pitala me Midori. — Skinula sam se do gola
pred tatinom slikom. Skinula sam sve do zadnje krpice da me dobro pogleda. Kao
u nekom položaju iz joge. Ono, "Evo, tata, ovo su ti moje cice, a ovo pička."
— Koji ti je vrag bio da to napraviš? — pitao sam.
— Ne znam, samo sam mu htjela pokazati. Hodu redi, pola mene nastalo je iz
njegove sperme, zar ne? Zašto mu ne bih pokazala? "Evo kderi koju si napravio."
Bila jesam malo pijana. Vjerojatno je to djelomice bio razlog.
— Vjerojatno.
— Ušla je moja sestra i zamalo se srušila. Ja stojim pred tatinim spomen-
portretom gola, raširenih nogu. I ti bi se malo iznenadio.
— Mislim da bih.
— Objasnila sam joj zašto to radim i rekla: "Dakle, Momo (zove se Momo), skini
se i ti, sjedni kraj mene i pokaži mu", ali nije htjela. Otišla je sva u šoku. Ona ti je
malo konzervativna.
— Drugim riječima, relativno je normalna, hodeš redi.
— Reci, Vatanabe, kako se tebi svidio moj otac?
— Ne znam se baš ponašati kad nekoga tek upoznam, ali nisam imao ništa protiv
da ostanem sam s njim. Bilo mi je baš ugodno. Razgovarali smo o svemu i
svačemu.
— O čemu?
— O Euripidu — rekao sam.
Midori se glasno nasmijala. — Kakav si ti čudakl Nitko ne razgovara o Euripidu s
čovjekom na samrti kojega je tek upoznao!
— Pa, nitko također ne sjedi pred spomen-portretom svoga oca raširenih nogu!
Midori se zakikotala i zazvonila u zvonce na oltaru. — Pa-pa, tatice. Mi se sad
idemo malo zabaviti, a ti se ne brini i lijepo spavaj. Više se ne patiš, je li tako?
Mrtav si, dobro? Sigurna sam da se ne patiš. Ako se patiš, idi se žaliti bogovima.
Reci im da je to okrutno. Nadam se da deš sresti mamu i da dete se pohvatati.
Vidjela sam ti pimpek kad sam ti pomagala da se popiškiš. Stvarno je impresivan!
Dakle, samo navali. Laku nod.
Naizmjence smo se okupali i presvukli u pidžame. Ja sam dobio novu pidžamu
njezina oca. Bila mi je malo tijesna, ali bolja nego nikakva. Midori je za mene
stavila madrac na pod oltarne odaje.
— Ne bojiš se spavati pred oltarom?
— Uopde. Ništa nisam skrivio — rekao sam, smiješedi se.
— Ali bit deš sa mnom i grlit deš me dok ne zaspim, je li tako?
— Tako je — rekao sam.
Praktički visedi s ruba Midorina malenog kreveta, držao sam je u naručju. Nos mi
je pritisnula o prsa a ruke stavila na moje bokove. Desnu ruku obavio sam oko
njezinih leđa, a lijevom rukom držao sam se za okvir kreveta da ne padnem.
Situacija nije bila previše seksualno poticajna. Moj nos počivao je na njezinoj
glavi, pa me njena kratka kosa svako malo zaškakljala.
— Hajde, reci mi nešto — rekla je Midori, lica zagnjurenog u moja prsa.
— Što želiš da kažem?
— Bilo što. Nešto što de me oraspoložiti.
— Stvarno si zgodna — rekao sam.
— "Midori" — rekla je. — Reci moje ime.
— Stvarno si zgodna, Midori — ispravio sam se.
— Što ti to znači, stvarno zgodna?
— Tako zgodna da je tvoja ljepota u stanju urušiti planine i isušiti oceane.
Midori je podigla glavu i pogledala me. — Ti zbilja znaš s riječima.
— Kada to kažeš, srce mi se smekša — kazao sam s osmijehom.
— Reci nešto još ljepše.
— Stvarno mi se sviđaš, Midori. Puno.
— Koliko puno?
— Kao proljetni medvjedid — rekao sam.
— Proljetni medvjedid? — Midori je opet podigla glavu. — Što ti sad pak to
znači? Proljetni medvjedid.
— Jednoga proljetnog dana šedeš sam šumom, i odjednom naiđe slatko malo
mladunče medvjeda s baršunastim krznom i sjajnim okicama. I kaže ti: "Zdravo,
mala damice. Hodeš da se valjamo?" I onda se ti i medvjedid cijeli dan grlite i
valjate po brdašcu punom djeteline. Lijepo, zar ne?
— Da. Jako lijepo.
— Eto, toliko mi se sviđaš.
— To je najbolja stvar koju sam ikad čula — rekla je Midori, privinuvši se uz
mene. — Ako ti se toliko sviđam, učinit deš što god ti kažem, zar ne? Nedeš se
naljutiti, je li tako?
— Naravno da nedu.
— I uvijek deš se brinuti za mene, zauvijek.
— Naravno da hodu — rekao sam, milujudi njezinu kratku, meku, dječačku kosu.
— Ne brini se, sve de biti u redu.
— Ali ja se bojim — rekla je.
Nježno sam je grlio, i ubrzo su se njezina ramena počela dizati i spuštati, i začuo
sam kako pravilno diše u snu. Iskrao sam se iz kreveta i otišao u kuhinju, gdje
sam popio pivo. Nimalo mi se nije spavalo, pa sam pomislio da bih mogao čitati
knjigu, ali u blizini nisam mogao nadi ništa vrijedno truda. Palo mi je na pamet da
se vratim u Midorinu sobu i potražim neku knjigu, ali nisam htio preturati okolo
da je ne probudim.
Neko vrijeme sam sjedio i gledao u prazno, pijuckajudi pivo,
a onda sam se sjetio da sam u knjižari. Sišao sam, upalio svjetlo i počeo tražiti po
policama s broširanim izdanjima. Nije bilo mnogo meni zanimljivih knjiga, a i one
koje su bile uglavnom sam ved pročitao, ali morao sam nadi nešto za čitanje, bilo
što. Odabrao sam izblijedjeli primjerak U žrvnju Hermanna Hessea koji je
vjerojatno ved dugo stajao neprodan u knjižari, i ostavio novac kraj blagajne. Bio
je to moj mali doprinos smanjenju dugova Knjižare Kobajaši.
Sjedio sam tako za kuhinjskim stolom, pijuckao pivo i čitao U žrvnju. Taj sam
roman prvi put pročitao kad sam se upisao u školu. A sada, oko osam godina
kasnije, čitao sam istu tu knjigu u kuhinji neke djevojke, u tijesnoj pidžami njezina
preminulog oca. Smiješno. Da nije bilo svih tih čudnih okolnosti, vjerojatno nikad
ne bih ponovno pročitao U žrvnju.
Knjiga je na trenutke bila zastarjela, ali kao roman nije bila loša. Polako sam je
iščitavao i uživao u svakom retku, dok sam usred nodi sjedio u tihoj knjižari. Na
polici u kuhinji stajala je prašnjava boca konjaka. Natočio sam si malo u kavenu
šalicu i stao pijuckati. Zgrijao me, ali ni od njega mi se nije prispavalo.
Malo poslije tri otišao sam provjeriti kako je Midori, ali ona je čvrsto spavala.
Vjerojatno je bila mrtva umorna. Kroz prozor je iz bloka dudana dopiralo meko
bijelo svjetlo nalik na mjesečinu i punilo sobu. Midori je spavala leđima okrenuta
svjetlu. Ležala je potpuno nepomična, kao zaleđena. Nagnuvši se nad nju, začuo
sam njezino disanje. Spavala je isto kao njezin otac.
Kraj kreveta je stajao kovčeg s njenih netom završenih putovanja. Preko stolca je
bio prebačen njen bijeli kaput. Pisadi stol bio joj je uredan, a na zidu nad njim
visio je kalendar sa Snoopvjem. Gurnuo sam zastor u stranu i bacio pogled na
opustjele dudane. Svi su bili zatvoreni, sa spuštenim metalnim roletama, a jedino
što je djelovalo kao da čeka zoru bio je automat za prodaju koji se grbio ispred
prodavaonice alkoholnih pida. Svako malo zrak bi protrnuo od cviljenja
kamionskih guma. Vratio sam se u kuhinju, natočio si još jedan konjak, i nastavio
čitati U žrvnju.
Kad sam završio, na nebu se ved razdanjivalo. Napravio sam si instant kavu, na
stolu pronašao malo papira i kemijsku olovku, te Midori napisao poruku: Popio
sam ti malo konjaka. Kupio sam knjigu U žrvnju. Vani je svanulo, pa idem doma.
Do viđenja. A onda, nakon kradeg oklijevanja, napisao sam: Baš si slatka kad
spavaš. Oprao sam šalicu od kave, ugasio svjetlo u kuhinji, sišao, tiho digao roletu
i izašao. Brinuo sam se da du biti sumnjiv nekom susjedu, ali u pet i pedeset i
nešto ujutro na ulici nije bilo nikoga. Samo su vrane čučale na krovu i smrknuto
promatrale ulicu. Pogledao sam blijedoružičaste zastore na Midorinu prozoru,
otpješačio do tramvajske postaje, odvezao se do kraja linije i odšetao se do
doma. Usput sam pronašao kafid koji je bio otvoren pa sam doručkovao rižu i
miso juhu, ukiseljeno povrde i pečena jaja. Obišao sam dom i kucnuo otraga na
prozor Nagasavine sobe u prizemlju. Odmah mi je otvorio.
— Kavu? — pitao me.
— Ma ne.
Zahvalio sam mu, otišao u svoju sobu, oprao zube, skinuo hlače, uvukao se u
krevet i čvrsto stisnuo oči. Naposljetku se nada mnom sklopio san bez snova,
nalik na teške olovne dveri.
Svaki tjedan pisao sam Naoko, i ona bi mi često otpisala. Pisma joj nikad nisu bila
odviše duga. Ubrzo su se u njima počela spominjati hladna jutra i večeri mjeseca
studenog.
Vratio si se u Tokio baš kad se jesensko vrijeme ustaljivalo, pa neko vrijeme
nisam znala redi je li se u meni otvorila praznina jer te nema ili zbog promjene
godišnjeg doba. Reiko i ja stalno razgovaramo o tebi. Kaže da te svakako
pozdravim. Dobra je prema meni kao i uvijek. Mislim da bez nje ne bih podnijela
boravak ovdje. Kad sam usamljena, plačem. Reiko kaže da je dobro što mogu
plakati. Ali usamljenost zbilja boli. Kad sam nodu usamljena, iz tame mi se javljaju
ljudi. Njihov je govor nalik na cviljenje stabala na nodnom vjetru. Kizuki;
moja sestra: stalno mi tako govore. I oni su usamljeni, i traže nekoga s kim de
razgovarati.
Kad sam nodu usamljena i trpim bol, često čitam tvoja pisma. Zbunjuju me
mnoge stvari izvana, ali tvoji opisi svijeta oko tebe donose mi divno olakšanje.
Strašno čudno! Pitam se, zašto je tako? Pa ih stalno iznova čitam, a i Reiko ih čita.
Onda razgovaramo o stvarima o kojima pišeš. Jako mi se svidjelo ono o ocu te
cure Midori. Svakoga tjedna veselimo se dolasku tvoga pisma, to nam je jedna od
malobrojnih razonoda — da, na ovakvu mjestu pisma su nam razonoda.
Trudim se svaki tjedan odvojiti vrijeme da ti pišem, ali kad jednom sjednem pred
prazan list papira, osjetim depresiju. I ovo pismo se zbilja silim napisati. Reiko
galami na mene da ti odgovorim. Ali nemoj me krivo shvatiti. Imam gomilu stvari
o kojima s tobom želim razgovarati, za koje ti želim redi. Samo mi je teško sve to
izraziti riječima. Zato mi je tako teško pisati pisma.
Kad smo kod Midori, zvuči mi kao zanimljiva osoba. Iz tvog pisma stekla sam
dojam da je možda zaljubljena u tebe. Kad sam to kazala Reiko, ona mi je rekla:
"Pa naravno da je zaljubljena! Čak sam i ja zaljubljena u Vatanabea!" Svaki dan
beremo gljive, skupljamo kestenje i jedemo ih. I to doista svaki dan: rižu s
kestenjem, rižu s gljivama matsutake , ali tako su ukusni da ih se nikad ne
zasitimo. Ali Reiko ne jede mnogo. I dalje puši cigaretu za cigaretom. Ptice i
zečevi su dobro.
Do viđenja.
Tri dana nakon moga dvadesetog rođendana stigao mi je paket od Naoko. U
njemu sam našao bordo pulover okruglog izreza i pismo.
Sretan rođendan! Nadam se da de ti ova dvadeseta godina biti lijepa. Meni de po
svemu sudedi dvadeseta godina za-
vršiti jadno, ali tebi želim da budeš sretan kao ti i ja zajedno. Doista. Reiko i ja
zajednički smo ti isplele ovaj džemper. Da sam ga plela sama, ne bi bio gotov do
idudeg Valentinova. Dobra polovica je Reikina, a loša moja. Reiko sve radi
izvrsno, pa katkad gledajudi nju mrzim samu sebe. Hodu redi, ja ni u jednoj
jedinoj stvari nisam baš jako dobra!
Do viđenja.
Budi dobro.
U paketu je bila i poruka od Reiko.
Kako si? Za tebe je Naoko možda vrhunac srede, ali meni je ona obična
šeprtljavica. Ali ipak smo ti uspjele dovršiti džemper do rođendana. Baš je lijep, je
li? Same smo izabrale boju i kroj.
Sretan rođendan.
IO
JN.AD SE SADA SJETIM 1969. GODINE,
pred očima mi je samo močvara - duboko, ljepljivo tresetište koje kao da de mi
usisati cipelu kad god koraknem. Izmoren hodam kroz mulj. Ispred i iza sebe ne
vidim ništa, samo nepreglednu močvarnu tamu.
I vrijeme je sporo klipsalo u ritmu s mojim teturavim koracima. Ljudi oko mene
odavno su krenuli dalje, a moje vrijeme i ja još smo zaostajali, probijajudi se kroz
mulj. Svijet oko mene stajao je na rubu velike promjene. Smrt je ved odnijela
Johna Coltranea, kojemu su se sada pridružili i toliki drugi. Ljudi su vrištali da de
nastupiti revolucionarni obrati - koji su, činilo se, uvijek bili tu negdje iza ugla. Ali
"obrati" koji su nastupili bili su obične dvo-dimenzionalne kulise, pozadine bez
sadržaja i značenja. Povlačio sam se od dana do dana, rijetko podižudi glavu,
očiju prikovanih za beskonačnu močvaru koja je ležala preda mnom, spuštao
desnu nogu, dizao lijevu, spuštao lijevu, dizao desnu, nikad ne znajudi gdje sam
točno, nikad ne znajudi kredem li se u pravom smjeru, znajudi samo da moram
nastaviti, korak po korak.
Napunio sam dvadesetu, jesen je ustupila mjesto zimi, ali u mome životu ništa se
bitno nije promijenilo. Posve ravnodušan, išao sam na predavanja, tri večeri na
tjedan radio u prodavaonici
ploča, tu i tamo čitao Velikog Gatsbyja, a nedjeljom bih prao rublje i pisao Naoko
duga pisma. Katkad bih izašao s Midori na ručak, u zoološki vrt ili kino. Prodaja
Knjižare Kobajaši protekla je po planu, pa su se Midori i njena sestra preselile u
trosobni stan blizu Miogadanija, u malo elitniju četvrt. Kad se sestra uda, rekla je
Midori, ona de unajmiti vlastiti stan. U međuvremenu me jednom pozvala na
ručak u njihov novi stan. Bio je to sunčan, lijep stan, i Midori se očito daleko više
sviđalo živjeti tu nego nad Knjižarom Kobajaši.
Svako malo Nagasava bi predložio da odemo na neku od naših ekskurzija, ali ja
bih uvijek imao drugog posla. Jednostavno mi se nije dalo gnjaviti. Ne da mi
spavanje s curama nije bilo privlačno: ali kad bih pomislio na cijelu proceduru -
pide u gradu, traženje pravih kandidatkinja, razgovor, odlazak u hotel - bilo je to
pr eviše truda. Još sam se više divio Nagasavi jer je nastavljao dalje s tim ritualom
a da mu nikad nije dosadio. Možda je ono što mi je rekla Hatsumi imalo učinka:
mogao sam sebe navesti da budem daleko sretniji samo misledi na Naoko nego
da spavam s nekom glupom bezimenom djevojkom. U meni je još živjelo sjedanje
na Naokine prste koji me dovode do vrhunca usred travnatog polja.
Početkom prosinca pisao sam joj i pitao smijem li je posjetiti tijekom blagdana.
Reiko mi je odgovorila da de me rado ugostiti. Objasnila mi je da Naoko ima
problema s pisanjem i da zato ona odgovara umjesto nje. Ne moram misliti da je
Naoko posebno loše: neka se ne brinem. To dolazi u valovima.
Kad su stigli blagdani, potrpao sam stvari u ruksak, obukao čizme za snijeg i
krenuo put Kjota. Onaj čudni doktor imao je pravo: zimske planine zastrte
snijegom bile su nevjerojatno lijepe. Kao i prvi put, dvije sam nodi spavao u stanu
s Naoko i Reiko, te s njima proveo tri dana radedi uglavnom isto što i prije. Kad bi
zašlo Sunce, Reiko je svirala gitaru, a mi smo sjedili i razgovarali. Umjesto na izlet,
otišli smo na skijanje. Poslije sat vremena nabadanja po planinama na skijama
ostali smo bez daha i sasvim se oznojili. Kad smo imali vremena, pomagali smo
stanarima i
osoblju u odgrtanju snijega. Doktor Mijata za večerom je skočio do našeg stola
da objasni zašto je srednji prst duži od kažiprsta, a kod nožnih prstiju je drukčije.
Stražar Omura opet mi je govorio
0 tokijskoj svinjetini. Reiko su se svidjele ploče koje sam donio iz grada. Skinula je
nekoliko melodija i vježbala ih na gitari.
Naoko je bila još manje pričljiva nego jesenas. Kad smo svi troje bili zajedno,
sjedila je na kauču i smiješila se, ali jedva da je išta govorila. Reiko je brbljala kao
da želi to nadoknaditi. — Ali ne brini se — rekla mi je Naoko. — Takvo mi je
razdoblje došlo. Mnogo mi je zabavnije slušati vas dvoje nego da sama govorim.
Reiko je samoj sebi zadala neke poslove kako bi se maknula iz kude da bismo
Naoko i ja mogli otidi u krevet. Ljubio sam joj vrat, ramena i grudi, a ona me je
rukom dovela do klimaksa kao
1 prije. Dok sam je poslije grlio, rekao sam joj kako sam svih ovih mjeseci osjedao
njezin dodir, i da sam mislio na nju dok sam masturbirao.
— Ni s kim drugim nisi spavao? — pitala je Naoko.
— Nijednom — rekao sam.
— Dobro onda, evo ti još nešto što deš pamtiti. — Skliznula je nadolje i poljubila
mi penis, a onda ga obuhvatila svojim toplim ustima i počela prelaziti jezikom
preko njega, a sa svakim pokretom usnica njezina duga ravna kosa zanjihala bi se
preko moga trbuha i prepona, sve dok nisam drugi put svršio.
— Hodeš li to pamtiti? — pitala je.
— Naravno da hodu — rekao sam. — Uvijek du to pamtiti. Čvrsto sam je zagrlio i
zavukao joj ruku u gadice, dotaknuvši
njezinu još suhu rodnicu. Naoko je odmahnula glavom i maknula mi ruku. Neko
smo se vrijeme šutke grlili.
— Na kraju semestra planiram se iseliti iz doma i potražiti stan — rekao sam. —
Dosta mi je domskog života. Ako nastavim honorarno raditi, modi du si pokriti
troškove. Bi li došla u Tokio pa da živimo zajedno, kao što sam ti ved predlagao?
— O, Toru, hvala ti. Tako sam sretna što si me to pitao!
— Ne kažem ja da ovdje nije lijepo — rekao sam. — Tiho je,
okolina je savršena, a Reiko je divna osoba. Ali nije to mjesto na kojemu bi čovjek
mogao dugo ostati. Za to je previše specijalizirano. Što si duže tu, to ti je teže
otidi, siguran sam.
Umjesto da odgovori, Naoko je upravila pogled prema van. Kroz prozor se nije
vidjelo ništa osim snijega. Teški snježni oblaci visjeli su nisko na nebu, a između
njih i snijegom prekrivene zemlje utisnuo se najmanji mogudi razmak.
— Dobro razmisli o tome, bez žurbe — rekao sam. — Što god se dogodilo, ja du
se do kraja ožujka preseliti. Kad god odlučiš, možeš dodi.
Naoko je kimnula glavom. Obavio sam je rukama oprezno kao da držim neko
umjetničko djelo satkano od krhka stakla. Obgrlila me rukama oko vrata. Bio sam
gol, a ona je na sebi imala naj-oskudnije mogude bijelo donje rublje. Tijelo joj je
bilo tako lijepo da sam ga s uživanjem mogao gledati cijeli dan.
— Zašto se ne mogu navlažiti? — promrmljala je Naoko. — To se dogodilo samo
onaj put. Na moj dvadeseti rođendan, u travnju. One nodi kad si me držao u
naručju. Što nije u redu sa mnom?
— To je čisto psihološki, siguran san — rekao sam. — Samo polako. Nema žurbe.
— Svi moji problemi su čisto psihološki — rekla je Naoko. — Što ako se nikad ne
oporavim? Što ako do kraja života ne budem sposobna za seks? Hodeš li me ti
svejedno voljeti? Hode li ti ruke
i usta uvijek biti dovoljni? Ili deš rješavati problem seksa spavajudi s drugim
djevojkama?
— Ja sam rođeni optimist — rekao sam.
Naoko se uspravila u krevetu i navukla majicu kratkih rukava. Preko toga je
obukla flanelsku košulju i spuznula u traperice. I ja sam se odjenuo.
— Pusti me da promislim — rekla je Naoko. — A promisli i ti.
— Hodu — rekao sam. — A kad smo kod usta, ono što si sad radila bilo je super.
Lagano se zacrvenjela i blago nasmiješila. — I Kizukiju se sviđalo.
— On i ja imali smo otprilike isti ukus i shvadanja — rekao sam ja sa smiješkom.
Sjeli smo za kuhinjski stol jedno nasuprot drugome, te popili kavu i razgovarali o
starim danima. Sad je ved više govorila o Kizukiju. Znala je zastati da pomno
odabere riječi. Svako malo počeo bi padati snijeg. Nebo se nije razvedrilo sva tri
dana što sam bio ondje. — Mislim da du u ožujku opet modi dodi — rekao sam na
odlasku. Posljednji put zabundano sam je zagrlio odjeven u zimski kaput, i
poljubio sam je u usta.
— Do viđenja — rekla je.
Došla je i 1970. — godina koja je donijela neke sasvim nove glasove, i to je stavilo
točku na moje tinejdžerske godine. Sad sam mogao zakoračiti u sasvim novu
močvaru. Onda je došlo vrijeme ispitima, koje sam položio relativno lako. Ako
nemaš što drugo raditi pa sve vrijeme provodiš na predavanjima, nije potrebna
neka posebna sposobnost da prođeš završne ispite.
U domu su se, međutim, pojavili problemi. Neki mladidi aktivni u jednoj od
političkih struja zadržali su kacige i željezne šipke i skrili ih u svojim sobama. Imali
su okršaj s nekim bejzbolašima, upraviteljevim štidenicima, te su dvojica od njih
ozlijeđeni, a šestorica izbačeni. Dugo nakon incidenta osjedao se šok, te su se
gotovo svakoga dana događali manji obračuni. U domu je vladala teška
atmosfera, i svi su bili na rubu živaca. I mene je zamalo premlatio neki bejzbolaš,
ali umiješao se Nagasava i uspio izgladiti situaciju. U svakom slučaju, bilo je
vrijeme da odem.
Jednom kad sam počistio vedinu ispita, počeo sam ozbiljno tražiti stan. Nakon
tjedan dana traženja našao sam odgovarajudi stan čak u predgrađu Kičidžodži.
Lokacija nije baš bila povoljna, ali bila je to kuda: samostojeda kuda - pravo blago.
Izgrađena kao vrtna kudica ili ved neka koliba, stajala je odvojeno na uglu
povelike okudnice, a između nje i glavne kude sterao se velik, zapušten vrt. Gazda
de se služiti glavnim ulazom, a ja stražnjim, pa du tako imati svoj mir. Imala je
jednu poveliku sobu, malu kuhinju i ku-
paonicu, te nezamislivo veliku garderobu. Imala je čak i verandu s pogledom na
vrt. Kudu je izdavao ugodan stari bračni par, i to daleko ispod tržišne cijene, pod
uvjetom da se stanar bude spreman iseliti dogodine ako se njihov unuk odluči
doseliti u Tokio. Uvjeravali su me da du tu modi živjeti sasvim po svojoj volji; oni
nede postavljati nikakve zahtjeve.
Nagasava mi je pomogao pri selidbi. Uspio je na posudbu dobiti kombi za
prijevoz mojih stvari, te mi darovao obedani hladnjak, televizor i veliku
termosicu. Njemu možda više nisu trebali, ali meni su bili savršeni. I on sam
trebao se iseliti za dva dana, u stan u četvrti Mita.
— Pa, sad se vjerojatno dugo nedemo vidjeti — rekao mi je na odlasku — zato se
čuvaj. Još sam siguran da demo se nakon mnogo godina sresti na nekom čudnom
mjestu.
— Ved jedva čekam — rekao sam.
— A onaj put kad smo zamijenili cure ona ružnjikava je bila daleko bolja.
— Nego što — rekao sam ja, smijudi se. — Nego, Nagasava, brini se za Hatsumi.
Tako dobru curu teško je nadi. I mnogo je ranjivija nego što izgleda.
— Da, znam — rekao je, kimajudi glavom. — Zato sam se nadao da deš je ti uzeti
kad meni dosadi. Vas dvoje bili biste sjajan par.
— Baš! — rekao sam.
— Samo se šalim — rekao je Nagasava. — Uglavnom, budi sretan. Nekako mi se
čini da deš doživjeti još mnoga sranja, ali tvrdoglava si ti faca, sigurno deš se
snadi. Mogu li ti dati jedan savjet?
— Samo daj.
— Ne sažalijevaj se — rekao je. — To rade samo pizdeki.
— Imat du to na umu — rekao sam. — Rukovali smo se i pošli svatko na svoju
stranu, on u svoj novi svijet, a ja natrag u močvaru.
Tri dana nakon selidbe pisao sam Naoko. Opisao sam joj svoju novu kudu i koliko
mi je laknulo što sam se maknuo od idiota u domu i svih njihovih kretenarija. Sad
mogu početi novi život, s novim razmišljanjima.
Moj prozor gleda na veliki vrt, koji svim mačkama u susjedstvu služi kao
sastajalište. Volim se ispružiti na verandi i promatrati ih. Nisam siguran koliko ih
se okupi, ali to je pravi mačji čopor. Sunčaju se u skupinama. Mislim da im nije
previše drago što sam se ja tu naselio, ali kad sam jednom iznio komad starog
sira, doplazilo ih je nekoliko i malo su gricnule. Vjerojatno demo se uskoro
sprijateljiti. U čoporu je i jedan prugasti mačak napola izgrizenih ušiju.
Nevjerojatno je koliko sliči mom bivšem upravitelju u domu. Samo čekam da
počne dizati zastavu.
Fakultet mi je malo daleko, ali kad mi počne treda godina, nedu imati puno
jutarnjih predavanja, pa i nede biti tako strašno. Možda je i bolje jer du u vlaku
imati vremena za čitanje. Sad samo moram ovdje nadi neki lagan posao koji
mogu raditi tri-četiri dana u tjednu. Onda se mogu vratiti svom životu i navijanju
opruga.
Ne želim te požurivati, ali travanj je dobro vrijeme za nove početke, i stalno mi se
čini da bi za nas bilo najbolje kad bismo tada počeli živjeti zajedno. I ti bi se
mogla vratiti na fakultet, ako sve bude dobro. Ako ti bude problem živjeti sa
mnom, mogu ti nadi stan negdje blizu. Najvažnije nam je da uvijek budemo blizu.
Ne mora to biti sad u proljede, naravno. Ako ti misliš da je bolje u ljeto, i to mi
odgovara. Samo mi javi što misliš. Dobro?
Planiram neko vrijeme raditi prekovremeno. Da pokrijem troškove selidbe.
Trebat de mi dosta novca za razne potrepštine kad jednom počnem živjeti sam:
tave, lonce, posuđe, takve stvari. U ožujku du biti slobodan, i svakako te želim
dodi vidjeti. Koji ti datum najbolje odgovara? Onda du isplanirati put u Kjoto.
Veselim se što du te vidjeti i jedva čekam da mi odgovoriš.
Idudih nekoliko dana kupovao sam potrebne stvari u obližnjoj šoping četvrti u
Kičidžodžiju, i počeo sam sam sebi spremati jednostavna jela. U obližnjem
skladištu kupio sam nešto dasaka i dao ih izrezati da si napravim pisadi stol.
Mislio sam da bih na njemu mogao učiti, a zasad i jesti. Napravio sam police i
opskrbio se lijepom zalihom začina. Bijela mačka od nekih šest mjeseci odlučila je
da joj se sviđam, pa je počela jesti kod mene. Nazvao sam je Galebica.
Jednom kad sam donekle sredio stan, otišao sam u grad i našao honorarni posao
kao pomodnik u slikarskom atelijeru. Tako sam radio dva solidna tjedna. Plada je
bila dobra, ali posao je bio ubitačan, a od isparavanja mi se vrtjelo u glavi. Svaki
dan nakon posla jeo sam u jeftinom restoranu, zalio sve pivom, otišao doma i
poigrao se s mačkom, a onda zaspao kao zaklan. Od Naoko sve to vrijeme nije
stizao odgovor.
Upravo sam bio usred slikanja kad mi je na pamet pala Midori. S njom nisam bio
u kontaktu ved gotovo tri tjedna, shvatio sam, i nisam joj čak ni rekao da sam se
preselio. Spomenuo sam joj da planiram selidbu, i rekla je: "O, je li?" Tada smo
posljednji put razgovarali.
Otišao sam do govornice i okrenuo njezin broj. Žena koja se javila vjerojatno je
bila njena sestra. Kad sam rekao svoje ime, rekla je — Samo malo — ali Midori se
nije javila.
A onda se sestra, ili tko god je to ved bio, vratila na liniju. — Midori kaže da je
previše bijesna da bi razgovarala s tobom. Preselio si se a da njoj to nisi ni
spomenuo, je li? Nestao si tek tako i nisi joj ni rekao kamo ideš, je li? E, pa sad je
ljuta ko ris. A kad ona poludi, nema pomodi. Pretvori se u zvijer. — Molim vas,
možete li mi je dati? Objasnit du joj.
— Kaže da je ne zanimaju tvoja objašnjenja.
— Mogu li onda vama objasniti? Jako mi je žao što vam ovo priređujem, ali biste
li me samo saslušali i prenijeli joj?
— A, ne! Morat deš to sam. Kakav si ti to muškarac? To je tvoja odgovornost, ti
to učini, i učini to kako treba!
Nije bilo nade. Zahvalio sam joj i spustio slušalicu. Nisam se mogao ljutiti na
Midori što je bijesna. Dok sam se selio, useljavao i zarađivao novac za dodatne
troškove, nisam je se ni sjetio. Za to vrijeme čak mi ni Naoko nije pala na pamet.
To kod mene nije bilo neobično. Kad god bih se nečim počeo baviti, sve drugo bih
isključio.
Ali onda sam počeo misliti kako bi meni bilo da je situacija bila obratna i da se
Midori nekamo preselila, a da mi nije rekla niti mi se javila tri tjedna. Bio bih
povrijeđen - i to jako, bez sumnje. Ne, mi nismo ljubavnici, ali na neki način
otvorili smo se jedno drugome dublje nego ljubavnici. Ta pomisao nanijela mi je
veliki jad. Kako je samo strašno raniti nekoga do koga ti je zaista stalo -i to
nesvjesno.
Čim sam se vratio s posla, sjeo sam za svoj novi stol i počeo pisati Midori.
Napisao sam joj kako se osjedam, što sam iskrenije mogao. Ispričao sam se, bez
objašnjenja i opravdanja, što sam bio tako bezobziran i bešdutan. Nedostaješ mi,
napisao sam. Želim te vidjeti što prije. Želim da vidiš moju novu kudu. Molim te,
piši mi, napisao sam, i poslao pismo preporučenom poštom.
Odgovor nije stigao.
Počinjalo je neko čudno proljede. Cijele blagdane proveo sam čekajudi pisma.
Nisam mogao na putovanje, nisam mogao doma roditeljima. Čak se nisam
mogao ni honorarno zaposliti, jer nisam mogao znati kad de stidi pismo od
Naoko, u kojemu de pisati neka dođem na taj i taj datum. Popodneva sam
provodio u obližnjoj šoping četvrti u Kičidžodžiju, gledajudi dvostruke projekcije
ili čitajudi u jazz kafeu. Ni s kim se nisam viđao, gotovo ni s kim razgovarao.
Jednom na tjedan pisao bih Naoko. Nikad joj nisam spomenuo da željno
iščekujem odgovor. Nisam je htio ni
na koji način opteredivati. Pisao sam joj o svome poslu kod slikara, o Galebici, o
rascvjetanoj breskvi u vrtu, o dragoj staroj gospođi koja prodaje tofu, o opakoj
staroj gospođi u obližnjem restoranu, o jelima koje sam spremam. No ona nije
otpisala.
Kad god bi mi dojadilo čitanje ili slušanje ploča, malo bih radio u vrtu. Od gazde
sam posudio grablje, metlu i vrtlarske škare, pa sam vrijeme provodio čupajudi
korov i obrezujudi grmlje. Nije trebalo mnogo pa da vrt postane lijep. Jednom me
vlasnik pozvao na čaj, pa smo na verandi velike kude ispijali zeleni čaj, žvakali
rižine krekere i čavrljali. Nakon umirovljenja dobio je posao u nekoj
osiguravajudoj tvrtki, kazao je, ali i odatle je otišao poslije nekoliko godina, i sad
se odmara. Kuda i zemljište ved su dugo u obitelji, djeca su mu odrasla i
osamostalila se, pa može pod stare dane udobno živjeti ne radedi ništa. Zato on i
njegova žena stalno zajedno putuju.
— To je lijepo — rekao sam.
— Nije — rekao je on. — Putovanja uopde nisu zabavna. Ja bih mnogo radije
radio.
Zapustio je vrt, rekao je, jer nigdje u blizini nije bilo pristojnog vrtlara i jer je
dobio razne alergije zbog kojih nije mogao sam raditi. Od košenja trave počeo bi
kihati.
Kad smo popili čaj, pokazao mi je kudicu koja je služila kao skladište i rekao da
mogu uzeti što god unutra nađem, manje-više kako bi mi zahvalio što sam uredio
vrt. — Nama ne treba ništa od toga — rekao je — stoga slobodno uzmi.
Kudica je bila prepuna svakakvih stvari - bio je tu stari drveni čabar, dječji bazen,
bejzbolske palice. Našao sam stari bicikl, blagovaonički stol praktične veličine s
dva stolca, zrcalo i gitaru. — Ovo bih posudio, ako nemate ništa protiv.
— Slobodno uzmi — rekao je on opet.
Cijeli dan zabavljao sam se s biciklom: čistio sam hrđu, podmazivao ležajeve,
pumpao gume, podešavao brzine, a na kraju sam ga odnio u radionicu za
popravak kako bi mu ugradili novu sajlu mjenjača brzina. Kad je bilo gotovo,
izgledao je kao nov. Sa stola
sam očistio debeli sloj prašine i ponovno ga prelakirao. Zamijenio sam žice na
gitari i zalijepio dio trupa koji je otpadao. Žicom sam sastrugao hrđu na vijcima i
podesio ih. Nije to bila neka gitara, ali bar sam uspio održati melodiju. Shvatio
sam da gitaru nisam imao u rukama još od škole. Sjeo sam na trijem i polako stao
svirati Up on the Roof od Driftersa. Zaprepastio sam se kad sam shvatio da se još
sjedam vedine akorda.
Zatim sam uzeo nekoliko drvenih dasaka i izradio si četvrtasti sandučid za pisma.
Obojio sam ga u crveno, napisao na njega svoje ime i postavio ga pred vrata. Sve
do tredeg travnja u moj je sandučid od pošte stiglo jedino nešto što su mi
proslijedili iz doma: obavijest odbora za proslavu godišnjice mature iz moje škole.
Proslava godišnjice mature bila je zadnje u što sam se htio upuštati. U tom sam
razredu bio s Kizukijem. Bacio sam ga u koš.
Popodne četvrtog travnja u sandučidu sam našao pismo. Na poleđini je pisao
Reiko Išida. Škarama sam lijepo i uredno prore-zao pečat i izašao na trijem da ga
pročitam. Imao sam dojam da vijesti nisu dobre, a tako je i bilo.
Najprije se Reiko ispričala što sam tako dugo čekao na odgovor. Naoko se
upinjala da mi piše, rekla je, ali nikako nije uspijevala napisati pismo do kraja.
Ponudila sam se da ti ja pišem umjesto nje, ali svaki put kad sam joj ukazala na to
da nije u redu što ti ne odgovara, odgovarala je da je stvar previše osobna, da de
ti pisati sama, i zato ti nisam pisala ranije. Zao mi je, zbilja. Nadam se da deš mi
oprostiti.
Znam da ti je zacijelo bilo teško dok si cijeli mjesec čekao odgovor, ali vjeruj mi, i
Naoko je ovaj mjesec bio jednako tako težak. Molim te, shvati kroza što prolazi.
Stanje joj nije dobro, moram najiskrenije redi. Dala je sve od sebe da stane na
svoje noge, ali zasad rezultati nisu dobri.
Gledano unatrag, sada vidim da je prvi simptom njezina
problema bio gubitak sposobnosti da piše pisma. To se dogodilo pred kraj
studenoga ili početkom prosinca. Onda je počela čuti glasove. Kad god bi
pokušala nešto napisati, čula bi ljude kako joj nešto govore, i zato nije mogla
pisati. Glasovi bi joj smetali da odabere riječi. Nije bilo tako strašno sve do tvoga
drugog posjeta, pa ja to nisam ozbiljno shvadala. Svima nama koji smo ovdje ti
simptomi dolaze u ciklusima, manje-više. U njenom slučaju nakon tvoga odlaska
jako su se pogoršali. Sad joj je teško i voditi običan razgovor. Ne može nadi riječi,
i to je užasno zbunjuje - zbunjuje i plaši. A "stvari" koje čuje postaju sve gore.
Svaki dan imamo sastanak sa specijalistom. Naoko, doktor i ja sjedimo i
razgovaramo, te pokušavamo locirati što se to točno u njoj slomilo. Meni je palo
na pamet da bi bilo dobro uključiti i tebe u neku od naših sesija, ako je to
mogude, i doktor se složio, ali Naoko je bila protiv. Mogu ti redi točno koje je bilo
obrazloženje: "Želim da se moje tijelo očisti od svega ovoga kad se susretnem s
njim." Nije u tome problem, rekla sam joj ja; sada joj treba pomodi da se što prije
oporavi, i navalila sam na nju sa svih strana, ali nije se predomislila.
Mislim da sam ti jednom objasnila kako ovo nije specijalizirana bolnica. Imamo
medicinske stručnjake, naravno, i oni pružaju djelotvorne tretmane, ali
koncentrirana terapija je nešto drugo. Svrha ovoga mjesta jest stvoriti
blagotvorno okruženje u kojemu de pacijent izliječiti sam sebe, a to ne uključuje
pravi medicinski tretman. Što znači da ako se Na-okino stanje još pogorša,
vjerojatno de je morati prebaciti u neku drugu bolnicu ili medicinsku ustanovu, ili
ved nešto. Meni bi to bilo jako bolno, ali to bismo morali učiniti. Što ne znači da
se ne bi mogla vratiti ovamo na nekakav privremeni "dopust". Ili, još bolje, mogla
bi se izliječiti i sasvim završiti s bolnicama. U svakom slučaju, činimo sve što
možemo, i Naoko čini sve što može. U međuvremenu se jedino možeš nadati
njezinu oporavku, i šalji joj i dalje ta pisma.
Pismo je bilo datirano 31. ožujka. Kad sam ga pročitao, ostao sam na trijemu i
pustio da mi pogled odluta u vrt, koji je sada sav bujao od svježine proljeda. Bila
je tu i stara trešnja, a njezini pupoljci bili su u punom cvatu. Puhao je blag
povjetarac, a dnevna svjetlost sve je bojila neobično zamudenim, zagasitim
bojama. Galebica je odnekud dolunjala, i nakon što se neko vrijeme češala o
ogradu verande, ispružila se kraj mene i zaspala.
Znao sam da bih morao ozbiljno razmisliti, ali nisam imao pojma kako. A, da
iskreno kažem, uopde mi nije bilo do razmišljanja. Uskoro de dodi vrijeme kad
više nedu imati izbora, a kada dođe to vrijeme, dobro du o svemu promisliti. Ali
ne sada. Ne sada.
Cijeli dan zurio sam u vrt naslonjen na stup i milovao Gale-bicu. Osjedao sam se
potpuno iscijeđeno. Popodne je odmaklo, približio se sumrak, a vrt su zaogrnule
plavičaste sjene. Galebica je nestala, ali ja sam i dalje zurio u cvjetove trešnje. U
proljetnoj polutami izgledali su kao meso koje se rascvalo kroz kožu nad
zagnojenim ranama. Vrt se napunio slatkastim, teškim smradom trulog mesa. I
onda sam pomislio na Naokinu put. Naokina prelijepa put ležala je preda mnom
u tami, kroz kožu su joj praskali bezbrojni pupoljci, zeleni i uzdrhtali na gotovo
neprimjetnom lahoru. Zašto tako lijepo tijelo mora biti tako bolesno, pitao sam
se. Zašto ne ostave Naoko na miru?
Ušao sam i navukao zavjese, ali čak ni unutra nisam mogao pobjedi od mirisa
proljeda. Ispunjao je sve, od tla naviše. Ali meni je miris proljeda sada u glavu
prizivao jedino onaj gnjili smrad. Zatvoren iza zastora, osjedao sam žestoko
gnušanje prema proljedu. Mrzio sam ono što de mi proljede donijeti; mrzio sam
tupu, pulsirajudu bol koju je budilo u meni. Nikad u životu nisam ništa mrzio
takvom silinom.
Puna tri dana nakon toga proveo sam kao da se budim na dnu mora. Jedva da
sam čuo što mi ljudi govore, a i njima je bilo jednako teško razumjeti mene.
Cijelo tijelo kao da mi je
bilo umotano u neku vrstu membrane, koja je sprečavala izravan dodir između
mene i vanjskoga svijeta. Ja nisam mogao dotaknuti "njih", a "oni" nisu mogli do
mene. Bio sam posve nemodan, i dokle god sam bio u takvu stanju, "oni" nisu
mogli doprijeti do mene.
Sjedio sam naslonjen na zid i zurio u strop. Kad bih ogladnio, okusio bih prvo što
mi je palo pod ruku, popio malo vode, a kad bi me dotukla tuga, ubio bih se u
viskiju. Nisam se kupao, nisam se brijao. Tako su prošla ta tri dana.
Šestog travnja stiglo je pismo od Midori. Pozvala me da se nađemo na kampusu i
ručamo, desetoga kad smo imali upise na predavanja. Odugovlačila sam s
pisanjem što sam duže mogla, što znači da smo kvit, pa hajde da se pomirimo.
Moram priznati, nedo-staješ mi. Čitao sam pismo, ukupno četiri puta, i opet
nisam shvadao što mi želi redi. Sto to može značiti? Mozak mi je bio tako smeten
da nisam vidio vezu između rečenica. Kako demo postati "kvit" ako se nađemo na
dan upisa? Zašto je htjela da odemo na "ručak"? Polako sam se gubio. Um mi je
postao mlitav, poput ras-kvašenog korijenja neke podzemne biljke. Ali nekako
sam znao da se moram iz toga trgnuti. A onda su mi na pamet pale one
Nagasavine riječi: "Ne sažalijevaj se. To rade samo pizdeki."
— Dobro, Nagasava. Nego što — čuo sam sebe kako mislim. Uzdahnuo sam i
ustao na noge.
Prvi put u nekoliko tjedana oprao sam rublje, otišao u javnu kupaonicu i obrijao
se, očistio kudu, nakupovao hranu i za promjenu skuhao pristojan obrok,
nahranio izgladnjelu Galebicu, pio samo pivo, i trideset minuta vježbao. Dok sam
se brijao, u zrcalu sam otkrio da postajem suhonjav. Oči su mi bile izbuljene.
Jedva sam sebe prepoznao.
Idudeg jutra otišao sam na podugačku vožnju biciklom, a nakon što sam doma
ručao, još jednom sam pročitao Reikino pismo. Zatim sam ozbiljno promislio što
sljedede učiniti. Glavni razlog zbog kojega sam tako teško primio Reikino pismo
bio je taj što je ono uzdrmalo moju optimističnu vjeru da se Naoko
oporavlja. Sama Naoko jednom mi je rekla: "Moja bolest mnogo je gora nego što
misliš: ima mnogo dublje korijene." A Reiko me upozorila da se ne može znati što
de se dogoditi. Pa ipak, dvaput sam vidio Naoko i dobio dojam da je na putu
oporavka. Bio sam pretpostavio da je jedini problem hode li skupiti hrabrost da
se vrati u stvarni svijet, i da demo ako to uspije nas dvoje udružiti snage i
pokušati zajedno.
Reikino pismo srušilo je imaginarnu kulu koju sam izgradio na toj lomnoj
pretpostavci, a za njom je ostala samo poravnana površina lišena osjedaja. Morat
du nekako vratiti uporište. Naokin oporavak vjerojatno de trajati dugo. A čak i
onda zacijelo de biti još slabija i imat de manje samopouzdanja nego ikad. Morat
du se prilagoditi takvoj novoj situaciji. No koliko god snažan postanem, to nede
riješiti sve probleme. To sam znao. Ali ništa drugo nisam mogao: morao sam
držati glavu gore i čekati da se oporavi.
Hej, Kizuki, mislio sam. Za razliku od tebe, ja sam odlučio živjeti - i to najbolje što
znam. Znam, bilo ti je teško. K vragu, teško je i meni. Zbilja teško. A sve zato što
si se ti ubio i ostavio Naoko. Ali ja to nikad nedu. Nikad, nikad joj nedu okrenuti
leđa. Kao prvo, zato što je volim, i zato što sam snažniji od nje. I postat du još
snažniji. Sazrijet du. Odrasti. Jer moram. Uvijek sam mislio da bih volio zauvijek
imati sedamnaest ili osamnaest, kad bih mogao. Ali više ne. Više nisam tinejdžer.
Sad imam osjedaj odgovornosti. Nisam više onaj isti koji sam bio kad smo se
družili. Sad imam dvadeset. I moram platiti cijenu da bih nastavio živjeti.
— K vragu, Vatanabe, a što je tebi bilo? — pitala je Midori. — Pa ti si gola kost i
koža!
— Tako loše izgledam, je li?
— Previše znamo ved čega s onom tvojom udanom curom, dam se kladiti.
Nasmiješio sam se i odmahnuo glavom. — Ni s kim nisam spavao od početka
listopada.
— Fju! Nemogude. To ti je šest mjeseci!
— Čula si me.
— Nego kako si onda izgubio toliko kila?
— Odrastanjem — rekao sam.
Midori mi je stavila ruke na ramena i pogledala me čudnovato mrko, ali ubrzo joj
se licem razlijegao nježan osmijeh. — Istina je — rekla je. — Nešto je drukčije.
Promijenio si se.
— Rekao sam ti, odrastao sam. Sad sam odrastao čovjek.
— Fantastičan si, kako ti samo radi mozak — rekla je kao da sam je zbilja
impresionirao. — Idemo jesti. Umirem od gladi.
Otišli smo u restorančid iza odsjeka za književnost. Naručio sam specijalitet dana,
pa je i ona.
— Hej, Vatanabe, ti se ljutiš na mene?
— Zašto bih?
— Sto ti nisam odgovorila, samo da ti vratim. Misliš da nisam smjela? Hodu redi,
ispričao si se i sve to.
— Da, ali ja sam bio kriv. Tako to ide.
— Sestra mi kaže da nisam smjela. Da sam bila previše nepopustljiva i
djetinjasta.
— Da, ali bilo ti je bolje, zar ne, kad si mi tako vratila? -Aha.
— Dobro onda, to je to.
— Ti zbilja znaš oprostiti, zar ne? — rekla je Midori. — Ali reci mi istinu,
Vatanabe, zbilja se nisi seksao šest mjeseci?
— Nijednom.
— Dakle, onda kad si me stavio na spavanje, sigurno ti je bilo gadno.
— Da, mislim da jest.
— Ali nisi, zar ne?
— Slušaj, ti si mi sada najbolja prijateljica — rekao sam. — Ne želim te izgubiti.
— Znaš, da si me tada pokušao na nešto prisiliti, ne bih ti se mogla oduprijeti.
Bila sam previše iscrpljena.
— Ali bio mi je prevelik i pretvrd — rekao sam.
Midori se nasmiješila i dotaknula moje zapešde. — Malo prije
toga odlučila sam da du ti vjerovati. Sto posto. Tako sam uspjela onako zaspati,
sasvim spokojno. Znala sam da de sve biti dobro, da sam s tobom sigurna. I zbilja
sam spavala kao top, zar ne?
— Nego što.
— S druge strane, da si mi rekao: "Midori, idemo to obaviti. Onda de sve biti
super", ja bih to vjerojatno napravila. Nemoj sad misliti da te hodu zavesti ili da
te dražim. Samo ti kažem što mislim, totalno iskreno.
— Znam, znam.
Dok smo ručali, pokazali smo jedno drugome upisne knjižice i otkrili da smo se
upisali na dva ista kolegija. Sto je značilo da du je viđati najmanje dvaput tjedno.
Kad smo to riješili, Midori mi je ispričala kako živi. Isprva se ni ona ni sestra nisu
mogle naviknuti na život u stanu - jer je prelako, rekla je. Navikle su po cijeli dan
trčati naokolo kao lude, njegovati bolesnike, pomagati u knjižari, ili ved što drugo.
— Ali napokon se navikavamo — rekla je. — Ovako smo stalno trebale živjeti - ne
brinuti se za tuđe potrebe, nego se pružati kamo god nam je volja. U početku
smo obje bile živčane, kao da nam tijelo lebdi nekoliko pedalja od zemlje. Nije
nam se to činilo stvarnim, kao da stvarni život ne može biti takav. Obje smo bile
napete, kao da de se sve svakog časa srušiti.
— Dvije brižnice — rekao sam s osmijehom.
— Pa, život je dosad prema nama bio okrutan — rekla je Midori. — Ali to je u
redu. Dobit demo sve što nam je ostao dužan.
— Siguran sam u to — rekao sam — poznajudi tebe. Ali reci mi, što ti sestra sada
radi?
— Prijateljica joj je nedavno otvorila šminkerski butik s modnim dodacima.
Sestra joj tamo pomaže triput tjedno. Inače studira kulinarstvo, nalazi se sa
zaručnikom, ide u kino, drži sve četiri u zraku, i jednostavno uživa u životu.
Midori me onda pitala kako ja sada živim. Opisao sam joj kudu, te veliki vrt i
mačku Galebicu, kao i gazdu.
— Je li ti lijepo? — pitala je.
— Dosta — rekao sam ja.
— Tko bi rekao — rekla je Midori.
— Da, a i proljede je — rekao sam.
— A ti nosiš taj fora pulover koji ti je djevojka isplela. Šokiran, spustio sam
pogled na bordo džemper. — Kako si
znala?
— Stvarno si poštenjačina — rekla je Midori. — Nagađam, naravno! Uglavnom,
što ti je?
— Ne znam. Pokušavam skupiti malo entuzijazma.
— Ne zaboravi, život je bombonijera.
Odmahnuo sam glavom nekoliko puta i pogledao je. — Možda nisam baš
pametan, ali katkad nemam pojma o čemu govoriš.
— Znaš, u bombonijeri imaš sortirane čokolade, i neke ti se sviđaju, a neke ne? I
onda pojedeš one koje ti se sviđaju, pa ti ostanu samo one koje ti se baš ne
sviđaju? Uvijek mislim na to kad mi se dogodi nešto tužno. "Sad samo da ove
smažem, i sve de biti u redu." Život je bombonijera.
— Pa, nekakva filozofija jest.
— Ali istina je. Znam iz iskustva.
Baš smo pili kavu kad su ušle dvije djevojke. Činilo se da ih Midori poznaje s
fakulteta. Njih tri usporedile su upisne knjižice i pretresle milijun tema: "Sto si
dobila iz njemačkog?" "Taj i taj je stradao u fakultetskim nemirima." "Super
cipele, gdje si ih kupila?" Napola sam slušao, ali osjedao sam kao da njihove
opaske dolaze s one strane svijeta. Pijuckao sam kavu i gledao prizor pred
izlogom. Bio je to tipičan proljetni fakultetski prizor na početku nove godine: na
nebu je visjela izmaglica, trešnje su cvale, novi studenti (to se odmah vidjelo)
nosili su pune ruke knjiga. Osjedao sam da sam malo odlutao i pomislio kako
Naoko ove godine opet ne može nastaviti studij. Kraj prozora je stajala čašica
puna anemona.
Kad su se dvije djevojke vratile za svoj stol, Midori i ja otišli smo se prošetati po
okolici. Ušli smo u nekoliko antikvarijata,
kupili nešto knjiga, otišli u drugi kafid na još jednu kavu, odigrali fliper u igraonici,
i sjeli na klupu u park te razgovarali — zapravo, govorila je Midori, a ja sam
uglavnom nešto gunđao u znak odgovora. Kad je rekla da je žedna, otrčao sam
do kioska i kupio nam dvije Cole. Kad sam se vratio, zatekao sam je da nešto brzo
škraba kemijskom olovkom na papiru s linijama.
— Što je to? — pitao sam.
— Ništa — rekla je.
— Moram idi — obavijestila me u pola četiri. — Moram se nadi sa sestrom u
Ginzi.
Otpješačili smo do postaje metroa i razišli se. Na odlasku mi je Midori u džep
gurnula komad papira, četverostruko presavijenog. — Pročitaj ovo kada dođeš
kudi — rekla mi je. Pročitao sam u vlaku.
Pišem ti ovo pismo dok ti kupuješ sok. Ovo mi je prvi put u životu da pišem pismo
nekome tko sjedi kraj mene na klupi, ali osjedam da jedino tako mogu doprijeti
do tebe. Hodu redi, uopde me ne slušaš. Zar ne?
Shvadaš li da si mi danas učinio groznu stvar? Nisi ni primijetio da imam drukčiju
frizuru, zar ne? Cijelu vječnost trudim se oko nje, pokušavam pustiti kosu, i
krajem prošlog tjedna napokon sam je uspjela urediti tako da se ved može
nazvati djevojačkom, a ti nisi ni primijetio. Izgledalo je dosta dobro, pa sam
mislila da du te malo šokirati kad me vidiš prvi put nakon tako dugog vremena, ali
ti to nisi ni registrirao. Zar ne misliš da je to užasno? Sigurna sam da se ne sjedaš
ni što sam danas imala na sebi. Hej, ja sam žensko! Pa što onda ako te nešto
muči? Možeš me bar jednom pristojno pogledati! Da si samo rekao: "Zgodna
frizura", oprostila bih ti što si utonuo u milijun misli, ali ne!
Zato du ti slagati. Nije istina da se idem nadi sa sestrom u Ginzi. Planirala sam
prespavati kod tebe. Čak sam ponijela i pidžamu. Istina je. U torbi imam pidžamu
i četkicu za zube.
Kakva sam ja glupača! Hodu redi, čak me nisi ni pozvao da vidim tvoju kudu. No,
dobro, kvragu sve, očito želiš biti sam, pa du te pustiti na miru. Idi, razmišljaj,
koliko ti srce želi!
Ali nemoj me krivo shvatiti. Nisam sasvim ljuta na tebe. Samo sam tužna. Bio si
tako dobar prema meni kad sam ja imala problema, a sad kad ih ti imaš, ja kao da
ti nikako ne mogu pomodi. Zatvorio si se u taj svoj mali svijet, i kad ja pokušam
pokucati na vrata, ti samo na sekundu podigneš pogled i isti čas se vratiš unutra.
Sada te vidim kako nosiš sokove - hodaš i misliš. Nadala sam se da deš se
spotaknuti, ali nisi. Sad sjediš kraj mene i piješ Colu. Gajila sam još tu zadnju
nadu da deš primijetiti i redi: "Hej, frizura ti je drukčija!" ali ne. Da jesi, poderala
bih ovaj papir i rekla: "Idemo k tebi. Skuhat du ti finu večeru. A poslije se
možemo maziti u krevetu." Ali ti si osjedajan kao čelična ploča. Zbogom.
P.S. Molim te, ne obradaj mi se kad se idudi put sretnemo.
Nazvao sam Midorin stan s postaje kad sam sišao s vlaka u Ki-čidžodžiju, ali nitko
se nije javljao. Kako nisam imao što drugo raditi, lutao sam po četvrti i tražio neki
honorarni posao koji bih mogao početi raditi kad počnu predavanja. Bit du
slobodan cijelu subotu i nedjelju, a mogao sam raditi i ponedjeljkom, srijedom i
četvrtkom poslije pet; ali uopde nije bilo lako pronadi posao koji bi odgovarao
takvom rasporedu. Odustao sam i otišao doma. Kad sam izašao kupiti namirnice
za večeru, opet sam nazvao Midorin stan. Njezina sestra rekla mi je da Midori još
nije došla doma, i da nema pojma kada de se vratiti. Zahvalio sam joj i spustio
slušalicu.
Nakon što sam pojeo, pokušao sam pisati Midori, ali nakon nekoliko neuspješnih
pokušaja odustao sam i umjesto toga krenuo pisati Naoko.
Proljede je stiglo, pisao sam, i počinje nova akademska godina. Rekao sam joj da
mi nedostaje, da se nadam kako demo se ved na
neki način uspjeti sastati i razgovarati. U svakom slučaju, pisao sam, odlučio sam
ojačati. Koliko ja vidim, to je jedino što mogu.
I još nešto. Možda to ima veze samo sa mnom, i tebi to možda nede biti važno, ali
više ni s kim ne spavam. To je zato što ne želim zaboraviti posljednji put kad si
me dotaknula. To mi je značilo mnogo više nego što možeš zamisliti. Stalno na to
mislim.
Stavio sam pismo u omotnicu, zalijepio marku i dugo sjedio za stolom zuredi u
njega. Bilo je to mnogo krade pismo nego inače, ali imao sam dojam da de me
Naoko tako možda bolje razumjeti. Natočio sam si palac i pol viskija, popio ga u
dva gutljaja i otišao spavati.
Sutradan sam blizu postaje Kičidžodži našao posao koji sam mogao raditi
subotom i nedjeljom: bit du konobar u malecnom talijanskom restoranu. Uvjeti
su bili dosta slabi, ali bili su uključeni troškovi prijevoza i topli obrok. A kad god
netko iz popodnevne smjene ponedjeljkom, srijedom ili četvrtkom uzme
slobodan dan (a to se događalo često), ja du ga zamijeniti. To mi je savršeno
odgovaralo. Poslovođa je rekao da de mi nakon tri mjeseca povisiti pladu, i htjeli
su da počnem raditi odmah u subotu. Bio je to mnogo pristojniji čovjek od idiota
koji je vodio prodavaonicu ploča u Šindžukuu.
Opet sam pokušao nazvati Midorin stan, i opet joj se javila sestra. Midori se od
jučer nije vratila, rekla je, umornim glasom, i sad se ved i ona brine: imam li
pojma kamo je otišla? Ja sam znao samo da Midori u torbi ima pidžamu i četkicu
za zube.
Na predavanju u srijedu vidio sam Midori. Na sebi je imala tamnozeleni pulover i
tamne naočale koje je onoga ljeta često nosila. Sjedila je u posljednjem redu i
razgovarala s mršavom
djevojkom s naočalama koju sam ved jednom vidio. Prišao sam joj i rekao da
poslije želim s njom razgovarati. Prvo me pogledala djevojka s naočalama, a onda
i Midori. Frizura joj je, zaista, bila nešto ženstvenija nego prije: zrelija.
— Nalazim se s nekim — rekla je, lagano krivedi glavu.
— Nedu te dugo zadržati — rekao sam. — Pet minuta. Midori je skinula naočale i
zaškiljila u mene. Izgledala je kao
da promatra ruševnu, napuštenu kudu stotinjak metara dalje.
— Ne želim razgovarati s tobom. Žalim — rekla je. Djevojka s naočalama me
pogledala, a oči su joj govorile: Kaže
da ne želi razgovarati s tobom. Žalim.
Sjeo sam u desni kraj prvog reda (predavanje je bilo o djelima Tennesseeja
Williamsa i njihovu mjestu u američkoj književnosti), a kad je završilo, polako sam
izbrojio do tri i okrenuo se. Midori nije bilo.
Travanj je bio odviše samotan mjesec da bi ga čovjek proveo sasvim sam. U
travnju su svi oko mene izgledali sretno. Ljudi su zbacivali kapute i uživali u
društvu na suncu - razgovarali su, igrali lovice, držali se za ruke. Ali ja sam uvijek
bio sam. Naoko, Midori, Nagasava: svi su otišli od mene. Sad nisam imao nikoga
da mu kažem "Dobro jutro" ili "Ugodan dan". Nedostajao mi je čak i
Smeđekošuljaš. Cijeli mjesec proveo sam s tim osjedajem beznađa i samode.
Nekoliko puta pokušao sam razgovarati s Midori, ali uvijek bih od nje dobio isti
odgovor: "Sad ne želim razgovarati s tobom", a iz tona njezina glasa znao sam da
tako i misli. Stalno je bila s onom curom s naočalama, ili bih je viđao s nekim
visokim mladidem kratke kose. Imao je nevjerojatno duge noge i uvijek je bio u
bijelim tenisicama.
Travanj je došao kraju i stigao je svibanj, ali svibanj je bio još gori od travnja. U
sve dubljem svibanjskom proljedu nisam imao izbora — morao sam prepoznati
treperenje svoga srca. To se obično događalo na zalasku Sunca. U blijedom
večernjem sumraku, dok je u zraku lebdio blag miris magnolije, moje srce bez
upozorenja bi se počelo nadimati, i treperiti, i trnuti od boli. Pokušavao
sam čvrsto zatvoriti oči i stisnuti zube, te čekao da prođe. I prošlo bi - ali polako,
bez žurbe, a za sobom bi ostavilo tupu bol.
U takvim trenucima pisao sam Naoko. U svojim pismima opisivao bih samo
dirljive, ugodne i lijepe stvari: miomirise raznih trava, nježni dodir proljetnog
lahora, svjetlost Mjeseca, film koji sam gledao, pjesmu koja mi se svidjela, knjigu
koja me ganula. I samog bi me utješila ta pisma kad sam ih pregledavao. I sam
sam osjedao da je svijet u kojemu živim lijep. Napisao sam bezbroj takvih pisama,
ali od Naoko i Reiko ni glasa.
U restoranu u kojemu sam radio upoznao sam studenta mojih godina po imenu
Itoh. Dugo je potrajalo dok taj krotki, povučeni student s odsjeka za ulja na
platnu nekog umjetničkog fakulteta nije sa mnom stupio u razgovor, ali na kraju
smo počeli poslije posla odlaziti u obližnji kafid i razgovarati o svemu i svačemu. I
on je volio čitati i slušati glazbu, pa bismo obično razgovarali o knjigama i
pločama koje nam se sviđaju. Bio je to mršav, zgodan dečko s mnogo kradom
kosom i daleko čišdom odjedom nego što je uobičajeno u studenata likovnjaka.
Nikad nije govorio mnogo, ali imao je točno definiran ukus i stavove. Volio je
francuske romane, posebice Georgesa Bataillea i Borisa Viana29. Sto se tiče
glazbe, najdraži su mu bili Mozart i Ravel. Baš poput mene, i on je tražio prijatelja
s kojim de modi razgovarati o takvim stvarima.
Itoh me jednom pozvao u stan. Nije bio tako zabačen kao moj: bila je to čudna
jednokatnica iza parka Inokašira. Njegova soba bila je prepuna slikarskog pribora
i platna. Zamolio sam ga da mi pokaže svoje radove, ali rekao je da mu je
neugodno išta mi pokazivati. Pili smo Chivas Regal koji je o tuđio iz očeva stana,
pržili gavune na pedi na ugljen, i slušali kako Robert Casadesus^0 izvodi Mozartov
koncert za glasovir.
Itoh je bio iz Nagasakija. Imao je djevojku s kojom je spavao kad god bi otišao
doma, rekao je, ali u posljednje vrijeme veza im baš nije štimala.
— Znaš kakve su cure — rekao je. — Kad napune dvadeset ili dvadeset i jednu,
najednom ih spopadnu svakakve ideje. Postanu
superrealistične. A kad se to dogodi, sve što je na njima nekada izgledalo slatko i
dražesno, sad počne izgledati obično i depresivno. Kad se sad nađem s njom,
nakon što to obavimo ona me počne ispitivati: "Sto deš nakon diplome?"
— I, što deš nakon diplome? — pitao sam ga.
Žvačudi zalogaj gavuna, odmahnuo je glavom. — A što mogu? Studiram
slikarstvo! Ako se čovjek počne oko toga brinuti, nitko više nede studirati
slikarstvo! To se ne radi za novac. I dakle ona kaže, ono: "Zašto se ne bi vratio u
Nagasaki i radio kao nastavnik likovnog?" Ona planira biti nastavnica engleskog.
— Više nisi baš lud za njom, zar ne?
— Pa, ukratko — priznao je Itoh. — I tko, zaboga, želi biti nastavnik likovnog?
Nedu cijeli jebeni život učiti tinejdžersku stoku kako se crta!
— To s tim nema veze — rekao sam ja. — Zar ne misliš da bi trebao prekinuti s
njom? I zbog nje i zbog sebe.
— Naravno da bih trebao. Ali ne znam kako bih joj to rekao. Ona planira cijeli
život provesti sa mnom. Kako joj, kvragu, mogu redi: "Hej, trebali bismo
prekinuti. Više te ne volim"?
Pili smo Chivas bez leda, a kad nam je nestalo gavuna, narezali smo krastavce i
celer i umakali ih u miso. Dok su mi među zubima hrskale kriške krastavca, sjetio
sam se Midorina oca, a to me podsjetilo kako mi je život jednoličan i bljutav bez
Midori, pa sam se gadno oneraspoložio. Nisam ni shvatio, a ona mi je postala
silno važna.
— Imaš ti curu? — pitao je Itoh.
— Aha — rekao sam, a nakon pauze dodao — ali sad ne mogu biti s njom.
— Ali razumijete se, zar ne?
— Nadam se. Čemu inače sve? — rekao sam ja i nacerio se. Itoh je utišanim
glasom govorio o Mozartovoj veličini. Mozarta
je znao napamet, onako kako dječak sa sela poznaje brdske staze. Njegov otac
obožavao je glazbu i od najmlađeg ga je djetinjstva okružio njome. Ja nisam
toliko znao o klasičnoj glazbi, ali sluša-
judi ovaj Mozartov koncert uz Itohove inteligentne i osjedajne komentare ("To -
taj dio", "A ovo?"), osjedao sam kako me obuzima mir, prvi put nakon tako dugo
vremena. Gledali smo polumjesec kako visi nad parkom Inokašira i popili Chivas
Regal do posljednje kapljice. Fantastičan viski.
Itoh je rekao da mogu prespavati, ali ja sam mu rekao da imam nekog posla,
zahvalio na viskiju i otišao od njega prije devet. Na putu kudi iz govornice sam
nazvao Midori. Na moje veliko iznenađenje ovaj se put javila.
— Žalim — rekla je — ali ne želim sad s tobom razgovarati.
— Znam, znam. Ali ja ne želim da naš odnos ovako završi. Ti si mi jedna od
malobrojnih prijatelja, i boli me što te ne mogu vidjeti. Kad du modi razgovarati s
tobom? Bar mi to reci.
— Kad se meni bude razgovaralo s tobom — rekla je.
— Kako si? — pitao sam.
— Dobro — rekla je i spustila slušalicu.
Sredinom svibnja stiglo mi je pismo od Reiko.
Hvala što tako često pišeš. Naoko vesele tvoja pisma. A i mene. Ne ljutiš se što ih
čitam, zar ne?
Oprosti što ti tako dugo nisam mogla odgovoriti. Da iskreno kažem, bila sam
malo iscrpljena, a nema ni dobrih vijesti. Naoko nije dobro. Neki dan došla joj je
mama iz Kobea. Nas četvero - ona, Naoko, doktor i ja - dugo smo razgovarali, i
došli do zaključka da Naoko neko vrijeme mora boraviti u pravoj bolnici, na
intenzivnom tretmanu, a onda de se možda vratiti ovamo, ovisno o rezultatima.
Naoko kaže da bi, ako je mogude, voljela ostati tu i sama sebe izliječiti, i znam da
de mi nedostajati i brinut du se za nju, ali činjenica je da ju je ovdje sve teže držati
pod kontrolom. Uglavnom je dobro, ali katkad joj osjedaji postanu iznimno
nestabilni, a kad se to dogodi, ne smijemo oka skidati s nje. Nitko ne
može znati što je kadra učiniti. Kad joj počnu te intenzivne epizode s glasovima,
posve se zatvori u sebe i samuje.
Zbog čega se i sama slažem kako je za Naoko najbolje da se neko vrijeme liječi u
pravoj ustanovi. Mrzim što to moram redi, ali to je sve što možemo. Kao što sam
ti ved jednom rekla, strpljenje je najvažnije. Moramo raspetljavati te zamršene
konce jedan po jedan, ne gubedi nadu. Bez obzira kako beznadno njezino stanje
možda izgleda, prije ili kasnije nadi demo taj razmotani končid. Ako se nalaziš u
mrklom mraku, možeš samo sjediti dok ti se oči ne priviknu na tamu.
Dok ti ovo primiš, Naoko de ved biti u drugoj bolnici. Žao mi je što ti javljam kad
je odluka ved donesena, ali sve se dogodilo brzo. Nova bolnica je vrlo dobra, s
dobrim doktorima. Dolje du ti napisati adresu: molim te, piši joj tamo. I meni de
javljati kako napreduje, pa du ti javiti što saznam. Nadam se da de vijesti biti
dobre. Znam da de ti ovo biti teško, ali ne gubi nadu. I premda Naoko više nije tu,
molim te, piši katkad i meni.
Do viđenja.
Toga proljeda napisao sam gomilu pisama: svaki tjedan jedno za Naoko, nekoliko
za Reiko, i još nekoliko za Midori. Pisao sam pisma u predavaonici, pisao sam
pisma za stolom kod kude, s Ga-lebicom u krilu, pisao sam pisma za praznim
stolovima tijekom stanke u talijanskom restoranu. Osjedao sam se kao da
pisanjem pisama držim na okupu komadide svoga raspadnutog života.
Midori sam pisao: Travanj i svibanj su za mene bili bolni, osamljeni mjeseci jer
nisam mogao razgovarati s tobom. Nisam imao pojma da proljede može biti tako
bolno i osamljeno. Bolje imati tri veljače nego ovakvo proljede. Znam kako je
sada prekasno da to kažem, ali super ti stoji nova frizura. Stvarno je slatka. Sad
radim u talijanskom restoranu, i kuhar me naučio praviti izvrsne špagete. Volio
bih ti ih uskoro skuhati.
Svaki dan išao sam na fakultet, radio u restoranu dva ili tri puta tjedno, s Itohom
razgovarao o knjigama i glazbi, pročitao nekoliko romana Borisa Viana koje mi je
posudio, pisao pisma, igrao se s Galebicom, kuhao špagete, radio u vrtu,
masturbirao misledi na Naoko, i pogledao puno filmova.
Bila je ved gotovo polovica lipnja kad je Midori počela razgovarati sa mnom. Dva
mjeseca jedno drugome nismo rekli ni riječ. Poslije jednog predavanja sjela je
kraj mene, naslonila bradu na ruku i ostala tako sjediti, ništa ne govoredi. S druge
strane prozora je kišilo - bio je to pravi pljusak, kao u kišnoj sezoni, pljuštao je
bez imalo vjetra, i namakao sve pod sobom. Dugo nakon što su drugi studenti
izmiljeli iz predavaonice Midori je ostala sjediti kraj mene bez riječi. Onda je iz
džepa na trapericama uzela cigaretu Maribora, stavila je u usta i pružila mi šibice.
Kresnuo sam šibicu i pripalio joj cigaretu. Midori je napudila usnice i nježno mi
puhnula oblak dima u lice.
— Je li mi dobra frizura? — pitala je.
— Fantastična je.
— Koliko fantastična?
— Toliko da bi se od njene ljepote srušila sva stabla u svim šumama svijeta.
— Zbilja tako misliš?
— Zbilja tako mislim.
Neko vrijeme nije skidala očiju s mojih, a onda mi je pružila desnu ruku. Primio
sam je. Izgledala je kao da joj je laknulo čak i više nego meni. Otresla je pepeo na
pod i digla se na noge.
— Idemo jesti. Umirem od gladi — rekla je.
— Kamo hodeš da idemo? — pitao sam.
— U restoran robne kude Takašimaja u Nihonbašiju.
— Zašto baš tamo?
— Tamo katkad volim otidi, to je sve.
Pa smo podzemnom otišli do Nihonbašija. Sve je bilo gotovo pusto, možda zato
što je cijelog jutra kišilo. Miris kiše ispunio je
cijelu veliku, prostranu robnu kudu, i svi zaposlenici na licima su imali izraz tipa
"A što demo sad?" Midori i ja otišli smo u restoran u podrumu, i nakon što smo
pomno pregledali plastičnu hranu u izlogu, oboje smo se odlučili za klasičnu
hladnu platu s rižom, ukiseljenim povrdem, ribom na žaru, tempurom i piletinom
terijaki31. Unutra je bila sve samo ne gužva, iako je bila sredina dana.
— Bože, kad li sam zadnji put ručao u restoranu robne kude — pitao sam se
naglas, pijudi zeleni čaj iz jedne od onih dopadljivih bijelih šalica kakve se mogu
nadi samo u restoranima robnih kuda.
— Ja volim raditi ovakve stvari — rekla je Midori. — Ne znam, onda se osjedam
kao da radim nešto posebno. Vjerojatno me to podsjeda na djetinjstvo. Roditelji
me gotovo nikad nisu vodili u robne kude.
— A ja potajno sumnjam da moji ništa drugo i nisu radili. Moja mama bila je luda
za robnim kudama.
— Blago tebi!
— O čemu ti to? Ja baš ne volim idi u robne kude.
— Ne, hodu redi da ti je blago što im je bilo stalo do tebe pa su te svugdje vodili.
— Pa, bio sam dijete — rekao sam.
— Kad sam ja bila mala, sanjala sam o tome da du kad odrastem sama otidi u
restoran u robnoj kudi i jesti što god poželim. Kakav isprazan san! Zar je zabavno
natrpati puna usta riže na ovakvome mjestu ako si sam? Hrana i nije tako sjajna,
restoran je samo velik, prepun, zagušljiv i bučan. No svejedno svako malo
pomislim kako du dodi ovamo.
— Bio sam strašno usamljen ova dva mjeseca — rekao sam.
— Da, znam. Pisao si mi u pismima — rekla je Midori ravnim glasom. — Nego,
idemo jesti. Sad ne mogu ni o čemu drugome misliti.
Pojeli smo sve pržene, pečene i ukiseljene stvarčice u odvojenim odjeljcima
ukusnih lakiranih kutija u obliku polumjeseca,
popili bistru juhu iz lakiranih zdjela, te zeleni čaj iz onih bijelih šalica. Midori je
nakon ručka zapalila cigaretu. Kad je popušila, bez riječi je ustala i uzela kišobran.
I ja sam ustao i uzeo svoj.
— Kamo sad želiš idi? — pitao sam.
— Na krov, naravno. To je idudi korak nakon ručka u restoranu robne kude.
Na krovu po kiši nije bilo nikoga, na odjelu za kudne ljubimce nije bilo prodavača,
a na kioscima i kudici za prodaju karata za dječji zabavni park rolete su bile
zatvorene. Otvorili smo kišobrane i počeli lutati među mokrim drvenim konjima,
vrtnim stolcima i štandovima. Bilo mi je nevjerojatno da u Tokiju postoji tako
pusto mjesto. Midori je rekla da želi pogledati kroz teleskop, pa sam ubacio
novčid i pridržao joj kišobran dok je ona škiljila kroz okular.
U jednom kutu krova bio je natkriveni prostor za igru s nizom atrakcija za djecu.
Midori i ja sjeli smo jedno kraj drugoga na nekakvu platformu i promatrali kako
pada kiša.
— Reci, dakle — kazala je Midori. — Nešto mi želiš redi,
znam.
— Nedu se opravdavati — rekao sam — ali onaj put bio sam zbilja potišten.
Mozak mi je bio posve smuden. Ništa nisam registrirao. Ali kada te više nisam
mogao viđati, jedna stvar postala mi je kristalno jasna. Shvatio sam da sam do
tada uspio preživjeti jedino zato što sam u životu imao tebe. Kad sam izgubio
tebe, bol i samoda zbilja su me dotukli.
— Zar nemaš pojma kako su meni ova dva mjeseca bila bolna i usamljena bez
tebe?
Ovo me sasvim zateklo. — Ne — rekao sam. — To mi nikad nije palo na pamet.
Mislio sam da si ljuta na mene i da me ne želiš vidjeti.
— Kako možeš biti takav idiot? Naravno da sam te željela vidjeti! Rekla sam ti
koliko mi se sviđaš! Kad se meni netko sviđa, onda mi se zbilja sviđa. Kod mene ti
to ne ide tako, čas mi se sviđaš, čas ne. Zar ni to ne znaš o meni?
— Ma, da, ali...
— Zato sam bila tako ljuta na tebe! Htjela sam te dobro šutnuti nogom u guzicu.
Hodu redi, tako se dugo nismo vidjeli, a ti si bio tako odsutan jer si mislio na tu
drugu curu da mene nisi ni pogledaol Kako se ne bih naljutila? Ali osim svega
toga, dugo sam imala dojam da bi za mene bilo bolje kad bih te se neko vrijeme
klonila. Da raščistim neke stvari u glavi.
— Kakve stvari?
— Naš odnos, naravno. Došlo je dotle da mi je u društvu s tobom bilo mnogo
ljepše nego s njim. Hodu redi, zar ti to nije čudno? I komplicirano? Naravno da mi
se on još sviđa. Malo je samoživ i uskogrudan i donekle fašist, ali ima mnogo
dobrih strana, i on je prvi muškarac za kojega sam se ozbiljno zainteresirala. Ali
ti, no, ti mi značiš nešto posebno. Kad sam s tobom osjedam da je sve onako kako
treba biti. Vjerujem u tebe. Sviđaš mi se. Ne želim te pustiti. Postajala sam sve
zbunjenija, pa sam otišla k njemu i pitala ga što da učinim. Rekao mi je da se
prestanem viđati s tobom. Rekao je, ako se kanim viđati s tobom, neka onda
raskinem s njim.
— I što si učinila?
— Raskinula sam s njim. Samo tako. — Midori je stavila cigaretu Maribora u
usta, zaklonila je rukom i zapalila, te uvukla dim.
— Zašto?
— Zašto?! — vrisnula je. — Jesi li ti lud? Znaš engleski ko-njunktiv, razumiješ
trigonometriju, možeš čitati Marxa, a ne znaš odgovor na tako jednostavno
pitanje? Zašto uopde moraš pitati? Zašto prisiljavaš djevojku da takvo što kaže?
Ti mi se sviđaš više nego on, to je sve. Voljela bih da sam se zaljubila u nekoga
malo zgodnijeg, naravno. Ali nisam. Zaljubila sam se u tebel
Pokušao sam nešto redi, ali osjedao sam kako mi riječi zastaju u grlu.
Midori je bacila cigaretu u lokvicu. — Daj molim te makni taj izraz s lica!
Rasplakat deš me. Ne brini se, ja znam da ti voliš
drugu. Ništa ne očekujem od tebe. Ali bar me možeš zagrliti. Ova dva mjeseca
bilo mi je gadno.
Otvorio sam kišobran pa smo otišli iza igraonice i čvrsto se zagrlili. Naša tijela
uprla su se jedno o drugo, i usnice su nam se spojile. Miris kiše lijepio se za
njezinu kosu i traper jaknu. Djevojačka tijela tako su meka i topla! Osjedao sam
kako se njezine grudi tiskaju o moja prsa kroz odjedu. Kad sam posljednji put
osjetio tjelesni dodir nekog ljudskog bida?
— Onaj dan kad sam te posljednji put vidjela, te večeri sam razgovarala s njim i
prekinuli smo — rekla je Midori.
— Volim te — rekao sam joj. — Iz dna duše. Nikad te više ne želim pustiti. Ali ja
tu ne mogu ništa. Ne mogu napraviti taj potez.
— Zbog nje? Kimnuo sam glavom.
— Reci mi, jesi li spavao s njom?
— Jednom. Prije godinu dana.
— I od onda je nisi vidio?
— Jesam, dvaput. Ali ništa nismo radili.
— Zašto? Zar te ne voli?
— Teško je to redi — rekao sam. — Vrlo je komplicirano. I zbrkano. I traje ved
jako dugo. Ne znam više što je što. A ne zna ni ona. Samo znam da imam
odgovornost kao čovjek, i ne mogu joj okrenuti leđa. Tako mi se bar sada čini.
Čak i ako me ona ne voli.
— Daj da ti samo jedno kažem, Vatanabe — rekla je Midori, prislanjajudi obraz
uz moj vrat. — Ja sam prava, živa djevojka, u žilama mi kola prava, topla krv. Ti
me držiš u naručju, i ja ti govorim da te volim. Spremna sam učiniti sve što mi ti
kažeš. Možda sam malo luda, ali dobra sam cura, i poštena, i marljiva, i prilično
sam zgodna, imam lijepe cice, dobro kuham, a otac mi je ostavio zakladu. Hodu
redi, sjajna sam prilika, zar ne? Ako me ti ne uzmeš, na kraju du otidi nekamo
drugamo.
— Treba mi vremena — rekao sam. — Treba mi vremena da
promislim i sve posložim u glavi, da donesem odluku. Oprosti, ali to je sve što
sada mogu redi.
— Da, ali ti mene zbilja voliš iz dna duše, zar ne? I nikad me više ne želiš pustiti,
zar ne?
— To sam rekao i to mislim.
Midori se odmaknula od mene s osmijehom na licu. — Dobro, čekat du! Vjerujem
ti — rekla je. — Ali kad me uzmeš, uzet deš samo mene. I kad me držiš u naručju,
mislit deš samo na mene. Je li to jasno?
— Savršeno sam razumio.
— Briga me što deš mi učiniti, ali ne želim da me povrijediš. Toga mi je u životu
bilo dosta. Više nego dosta. Sada želim biti sretna.
Privukao sam je bliže i poljubio u usta.
— Baci taj prokleti kišobran i zagrli me objema rukama - čvrsto! — rekla je.
— Ali bit demo mokri do gole kože!
— Pa što onda? Prestani razmišljati i čvrsto me zagrli! Puna dva mjeseca čekam
na ovo!
Spustio sam kišobran i zagrlio je na kiši. Jednoličan šum guma s autoceste
omotao nas je poput magle. Kiša je padala bez prestanka, bez zvuka, natapajudi
njezinu i moju kosu, i poput suza tekla niz naše obraze, po njezinoj traper jakni i
mojoj žutoj najlonskoj vjetrovci, te se širila u tamnim mrljama.
— A da se vratimo pod krov? — pitao sam.
— Dođi k meni. Nikoga nema doma. Ovako demo se oboje prehladiti.
— Istina je.
— Ovo je kao da smo upravo preplivali rijeku — rekla je Midori, smiješedi se. —
Kakav dobar osjedaj!
Na odjelu rublja kupili smo povelik ručnik i naizmjence otišli u zahod obrisati
kosu. Onda smo sjeli na podzemnu, i doplativši karte otišli do njezina stana u
Miogadaniju. Pustila me da se istu-širam prvi, a onda je otišla i ona. Dok se moja
odjeda sušila, Mi-
dori mi je posudila da odjenem kupadi ogrtač, a ona se presvukla u polo majicu i
suknju. Sjeli smo za kuhinjski stol popiti kavu.
— Pričaj mi o sebi — rekla je Midori.
— Što o sebi?
— Hmm, ne znam, što mrziš?
— Piletinu i spolne bolesti i brijače koji previše govore.
— Što još?
— Samotne travanjske nodi i čipkaste tabletide za telefon.
— Što još?
Odmahnuo sam glavom. — Ničega se više ne mogu sjetiti.
— Moj dečko - hodu redi, moj bivši dečko - imao je gomilu stvari koje je mrzio.
Recimo, kad ja nosim prekratke suknje, ili kad pušim, ili što se prebrzo napijem,
ili kad govorim gadosti, ili kada kritiziram njegove prijatelje. Dakle, ako ti se išta
na meni ne sviđa, samo reci, pa du vidjeti što mogu.
— Ničega se ne mogu sjetiti — rekao sam nakon kradeg razmišljanja. — Nema
ničega.
— Zbilja?
— Sviđa mi se sve što obučeš, i sviđa mi se što činiš i govoriš i kako hodaš i kako
se napiješ. Sve.
— Hodeš redi, zbilja sam u redu ovakva kakva sam?
— Ne znam kako bi se mogla promijeniti, pa si valjda dobra takva.
— Koliko me voliš? — pitala je Midori.
— Dovoljno da se svi tigrovi na svijetu otope i postanu kao maslac — rekao sam.
— Ludnica — rekla je ona s notom zadovoljstva u glasu. — Bi li me opet zagrlio?
Legli smo u njezin krevet i zagrlili se, ljubedi se dok nam je zvuk kiše punio uši.
Onda smo razgovarali o svemu i svačemu, od nastanka svemira do vlastitih
sklonosti kad je riječ o tvrdodi kuhanih jaja.
— Pitam se što mravi rade kad pada kiša — rekla je Midori.
— Nemam pojma — rekao sam. — Oni su marljivi, pa vjerojatno tada čiste kudu
ili rade inventuru.
— Ako su tako marljivi, zašto ne evoluiraju? Isti su od pamtivijeka.
— Ne znam — rekao sam. — Možda im tjelesna građa nije pogodna za evoluciju
- za razliku od, recimo, majmuna.
— Hej, Vatanabe, puno ti stvari ne znaš. Ja sam mislila da znaš sve.
— Svijet je velik — rekao sam.
— Planine su visoke, a mora duboka — rekla je Midori. Gurnula mi je ruku ispod
kupadeg ogrtača i napipala moj nabrekli penis. Progutavši knedlu, rekla je — Hej,
Vatanabe, šalu na stranu, ovo nede idi. Ja nikad ne bih mogla primiti ovakvu
veliku, tvrdu stvar. Nema šanse.
— Šališ se — rekao sam s uzdahom.
— Aha — rekla je ona, kikodudi se. — Ne brini se. Sve de biti u redu. Sigurno de
udi. Ovaj, mogu li pogledati?
— Samo izvoli.
Midori se zavukla ispod pokrivača i sveg me isprepipala, nategnula kožu mog
penisa, odvagnula težinu mojih testisa na dlanu. Onda je provirila van i
uzdahnula. — Savršeno! — rekla je. — Ne laskam ti! Stvarno mi je savršen!
— Hvala — rekao sam osjedajudi čistu zahvalnost.
— Ali zbilja, Vatanabe, ti to ne želiš raditi sa mnom, zar ne -dok sve to ne riješiš?
— Nema šanse da ne želim s tobom — rekao sam. — Toliko to želim da du
poludjeti. Ali to jednostavno ne bi bilo u redu.
— Kako si tvrdoglav! Da sam ja na tvome mjestu, jednostavno bih to učinila - a
onda bih poslije razmišljala.
— Je li?
— Samo se šalim — rekla je Midori slabašnim glasidem. — Vjerojatno ne bih ni
ja, da sam na tvome mjestu. I to volim kod tebe. To stvarno volim kod tebe.
— Koliko me voliš? — pitao sam, ali nije odgovorila. Umjesto toga stisnula se uz
mene, prislonila mi usnice na bradavicu i počela micati ruku kojom mi je obujmila
penis. Prvo što mi je palo na pamet bilo je kako to čini sasvim drukčije nego
Naoko. Obje su bile nježne i divne, ali nešto je tu bilo drukčije, pa je ovo djelovalo
kao posve drukčije iskustvo.
— Hej, Vatanabe, kladim se da misliš na onu drugu curu.
— Ne mislim — slagao sam.
— Zbilja?
— Zbilja.
— Jer to bi mi zbilja bilo grozno.
— Ja ne mogu misliti ni na koga drugog — rekao sam.
— Hodeš mi dirati grudi, ili dolje? — pitala je Midori.
— O, volio bih, ali radije ne. Ako učinimo sve to odjednom, bit de mi previše.
Midori je kimnula glavom i počela nešto šuškati pod pokrivačem, te svukla gadice
i prislonila ih uz vršak mog penisa.
— Možeš svršiti u njih — rekla je.
— Ali uprljat du ih.
— Daj prestani! Rasplakat deš me — rekla je Midori, kao da je na rubu suza. —
Samo ih trebam oprati. Zato se nemoj suzdržavati, svrši kad god hodeš. Ako se
brineš za moje gadice, kupi mi nove. Ili nedeš modi svršiti jer su moje?
— Ma kakvi — rekao sam.
— Hajde onda, idemo.
Kad sam svršio, Midori je pažljivo razgledala moju spermu. — Uau, koliko toga
ima!
— Previše?
— Ma ne, ludice, u redu je. Samo ti svršavaj koliko hodeš — rekla je s
osmijehom. Onda me poljubila.
Navečer je Midori otišla u kupnju i skuhala večeru. Jeli smo za kuhinjskim stolom,
tempuru i rižu s graškom, i sve zalili pivom.
— Jedi puno da imaš puno sperme — rekla je Midori. — Onda du ja biti ljubazna
i pomodi du ti da je se riješiš.
— Hvala lijepa — rekao sam.
— Znam ja svakakve načine. Učila sam iz ženskih časopisa dok smo još imali
knjižaru. Jednom su imali specijalno izdanje o tome kako se brinuti oko muža da
te ne bi varao dok si trudna i ne možeš se seksati. Ima gomila načina. Hodeš da
iskušamo?
— Jedva čekam — rekao sam.
Nakon što sam se rastao od Midori, na postaji sam kupio novine, ali kad sam ih u
vlaku otvorio, shvatio sam da nemam ama baš nikakvu želju da ih čitam, i
zapravo nisam ni shvadao što piše. Samo sam bio u stanju zuriti u nerazumljivu
tiskanu stranicu i pitati se što de mi se sada dogoditi, i kako de se stvari oko mene
promijeniti. Osjedao sam kako svijet svako malo podrhtava. Duboko sam
uzdahnuo i zažmirio. Što se tiče onoga što sam toga dana učinio, ni najmanje se
nisam kajao; zasigurno sam znao da, kad bih sve morao ispočetka, ovaj bih dan
proživio na posve isti način. Čvrsto bih grlio Midori na kišnom krovu; smočio bih
se s njom do gole kože; i dopustio bih da me u krevetu prstima dovede do
vrhunca. U to nisam sumnjao. Volio sam Midori, i bio sam sretan što mi se
vratila. Nas dvoje možemo uspjeti, to je bilo sigurno. Kao što je sama Midori
rekla, ona je prava, živa djevojka kojoj žilama teče krv, i svoje je toplo tijelo
predavala mome naručju. To je bilo sve što sam mogao učiniti kako bih potisnuo
snažnu želju da je skinem do gola, raskrilim njezino tijelo i utonem u njezinu
toplinu. Nikako se nisam mogao natjerati da je zaustavim jednom kad mi je
uhvatila penis i počela micati ruku. Htio sam da mi to čini, ona je to htjela, i bili
smo zaljubljeni. Tko je to mogao spriječiti? Bila je to istina: volio sam Midori. I
vjerojatno sam to ved neko vrijeme znao. Samo sam jako dugo izbjegavao taj
zaključak.
Problem je bio u tome što takav razvoj događaja nikako nisam mogao objasniti
Naoko. To bi u svakom času bilo dovoljno teško, ali sad kad je bila u ovakvom
stanju, nikako joj nisam mogao redi
da sam se zaljubio u drugu djevojku. A osim toga, ja sam još volio Naoko. Koliko
god uvrnuta ta ljubav bila, volio sam je. Negdje u sebi još sam čuvao široko,
otvoreno prostranstvo, nedirnuto, samo za Naoko.
Mogao sam jedino napisati Reiko pismo i sve priznati, potpuno iskreno. Kod kude
sam sjeo na verandu, promatrao kako nodna kiša lije na vrt, i slagao rečenice u
glavi. Onda sam otišao do stola i napisao pismo. Gotovo mi je nepodnošljivo što
ti sada moram pisati ovakvo pismo, počeo sam. Ukratko sam opisao svoj odnos s
Midori i objasnio što se toga dana dogodilo.
Uvijek sam volio Naoko, i još je volim. Ali ovo što postoji između Midori i mene
na neki je način odlučeno i konačno. To ima neku neodoljivu snagu koja me vuče
u bududnost. Prema Naoko osjedam silno mirnu, nježnu i čistu ljubav, ali ono što
osjedam prema Midori posve je drukčiji osjedaj. On samostalno stoji i hoda, živi i
diše, vibrira i drma same temelje moga bida. Ne znam što du. Zbunjen sam. Ne
želim se opravdavati, ali vjerujem da sam živio što sam iskrenije mogao. Nikad
nikome nisam lagao, i godinama sam se trudio ne povrijediti ljude. No ipak sam
se sada našao u ovom labirintu koji me baca tamo-amo. Kako je to mogude? Ne
mogu to objasniti. Ne znam što da učinim. Možeš li mi ti redi, Reiko? Samo se
tebi mogu obratiti za savjet.
Te večeri poslao sam pismo preporučenom poštom.
Reikin odgovor stigao je pet dana kasnije, s datumom 17. lipnja.
Da počnem s dobrim vijestima. Naoko se oporavlja mnogo brže nego što je itko
mogao očekivati. Jednom sam s njom razgovarala telefonom, i govorila je krajnje
lucidno. Možda de se čak ubrzo ovamo vratiti. A sad o tebi.
Mislim da sve shvadaš preozbiljno. Divno je što voliš nekoga, i ako je ta ljubav
iskrena, nitko se nede gubiti u labirintu. Moraš imati više vjere u sebe.
Moj savjet vrlo je jednostavan. Kao prvo, ako te ta Midori tako snažno privlači,
prirodno je da si se u nju zaljubio. To može završiti dobro, a i ne mora. Ali takva
je ljubav. Kad se zaljubiš, prirodno je da se predaš. Tako ja mislim. To je
jednostavno oblik iskrenosti.
Kao drugo, što se tiče pitanja trebaš li spavati s Midori ili ne, to sam moraš
odlučiti. Ja tu ništa ne mogu redi. Razgovaraj s Midori i dođi do vlastitog
zaključka, onako kako se tebi čini najbolje.
Kao trede, nemoj to redi Naoko. Ako se stvari razviju do te mjere da joj svakako
budeš morao redi, onda demo ti i ja zajedno smisliti neki dobar plan. Zasad samo
šuti. Prepusti to meni.
Četvrta stvar koju moram redi jest da si za Naoko bio takav izvor snage da čak i
ako prema njoj više ne gajiš ljubavne osjedaje, još joj umnogome možeš pomodi.
Dakle, ne mozgaj o tome i ne razbijaj glavu na taj svoj superozbiljan način. Svi mi
(a pod time mislim svi, i normalni i ne tako normalni) nesavršena smo ljudska
bida koja žive u nesavršenu svijetu. Ne živimo s mehaničkom preciznošdu
bankovnog računa niti mjerimo svoje linije i kutove ravnalima i kutomjerima.
Imam li pravo?
Meni se čini da je ta Midori sjajna cura. Ved iz tvog pisma razumijem zašto te
privukla. A razumijem i zašto te privlači Naoko. U tome nema ničega grešnog.
Takve se stvari stalno događaju u ovom našem velikom svijetu. To je kao da
čamcem isploviš na prekrasno jezero po divnom danu, i misliš kako su i nebo i
jezero divni. Dakle, prestani se gristi. Stvari de se razviti onako kako se moraju
razviti ako im dopustiš da idu svojim prirodnim tokom. Koliko god se ti trudio,
ljudi de biti povrijeđeni kada za to dođe vrijeme. Takav je život.
Znam da zvučim kao da govorim s propovjedaonice, ali vrijeme je da naučiš tako
živjeti. Previše se trudiš prilagoditi život svojim idejama. Ako ne želiš završiti u
ludnici, moraš se malo više otvoriti i prepustiti se prirodnom toku života. Ja sam
obična nemodna i nesavršena žena, ali svejedno katkad pomislim kako život
može biti prekrasan! Vjeruj mi, to je istina! Dakle, prestani s time što sada radiš i
budi sretan. Potrudi se da budeš sretan!
Ne moram ni redi da mi je žao što ti i Naoko niste dočekali sretan kraj. Ali tko
može redi što je najbolje? Zato treba zgrabiti svaku šansu za sredu koja se ukaže, i
ne brinuti se previše za druge. Iskustvo mi govori da u životu ne dobijemo više od
dvije-tri takve šanse, i ako ih propustimo, kajat demo se do kraja života.
Svaki dan sviram gitaru, ni za koga posebno. Čini mi se malo besmisleno. Ne
volim ni mračne, kišne nodi. Nadam se da du opet imati priliku svirati gitaru i jesti
grožđe u sobi s tobom i Naoko.
No, dobro, do tada... Reiko Išida
11
IVeiko mi je pisala nekoliko puta
nakon Naokine smrti. Nisam ja kriv, rekla je. Nitko nije kriv, kao što se nikoga ne
može kriviti ni za kišu. Ali nisam joj odgovorio. Što sam mogao redi? Čemu bi to
služilo? Naoko više nije bilo na ovome svijetu; postala je tek šačica pepela.
Naoko je pokopana krajem kolovoza u Kobeu, u krugu obitelji, a kad je sprovod
završio, vratio sam se u Tokio. Stanodavcu sam rekao da me neko vrijeme nede
biti, a šefu u talijanskom restoranu da se nedu vradati na posao. Midori sam
napisao kratku poruku: zasad joj ništa ne mogu redi, ali nadam se da de me još
malo čekati. Iduda tri dana proveo sam u kinima, a kad sam pogledao sve nove
filmove u Tokiju, spakirao sam ruksak, uzeo iz banke svu ušteđevinu, otišao na
postaju Šindžuku i sjeo na prvi ekspresni vlak koji je odlazio iz grada.
Kamo sam sve putovao ne mogu se sjetiti. Dosta se jasno sjedam prizora,
zvukova i mirisa, ali imena gradova nekamo su nestala, kao i svako poimanje
redoslijeda u kojemu sam putovao od mjesta do mjesta. Išao bih od grada do
grada vlakom ili autobusom, ili bih stopirao kamione, vredu za spavanje širio sam
na praznim parkiralištima, postajama, parkovima, na obali rijeka ili
mora. Jednom sam ih nagovorio neka me puste da prespavam u kutu mjesne
policijske postaje, a drugi put spavao sam kraj groblja. Nisam mario gdje spavam,
dokle god nikome nisam smetao i dok sam u vredi za spavanje mogao ostati
koliko želim. Iscrpljen od hoda, upuzao bih u nju, sasuo u grlo malo jeftinog
viskija i čvrsto zaspao. U ljubaznim gradovima ljudi su mi davali hranu i tablete
protiv komaraca, a u ne tako ljubaznim pozvali bi policiju da me najuri iz parka.
Meni je bilo svejedno. Samo sam htio spavati u nepoznatim gradovima.
Kad bi mi ponestalo novca, nekoliko bih dana radio kao nadničar dok ne bih
zaradio koliko mi treba. Za mene je uvijek bilo posla. Išao sam od grada do grada,
bez ikakva odredišta na umu. Svijet je bio velik, pun čudnih stvari i neobičnih
ljudi. Jednom sam nazvao Midori jer sam joj morao čuti glas.
— Semestar je odavno počeo, znaš — rekla je. — Na nekim kolegijima ved traže
eseje. Što kaniš? Shvadaš li da te nema ved cijela tri tjedna? Gdje si? Sto radiš?
— Oprosti, ali ne mogu se vratiti u Tokio. Ne još.
— I to je sve što deš mi redi?
— Sada ti zbilja nemam više što redi. Možda u listopadu... Midori je poklopila
bez riječi.
Nastavio sam putovati. Svako malo odsjeo bih u nekom jeftinom prenodištu da se
okupam i obrijem. Ono što sam vidio u zrcalu izgledalo je strašno. Sunce mi je
isušilo kožu, oči su mi bile upale, na obrazima sam imao mrlje i posjekotine.
Izgledao sam kao da sam upravo ispuzao iz neke špilje, ali to sam ipak bio ja. To
sam bio ja.
Tada sam ved putovao obalom, što sam dalje mogao od Tokija - možda sam bio u
Totoriju ili na skrivenoj strani Hjoga. Bilo je lako sam hodati obalom mora. Uvijek
sam u pijesku mogao nadi udobno mjesto za spavanje. Zapalio bih vatru od
naplavljenog drva i ispekao malo suhe ribe koju bih kupio od mjesnog ribara.
Onda bih progutao malo viskija i slušao valove, misledi na Naoko. Bilo je previše
čudno misliti da je mrtva i više nije dio ovoga svi-
jeta. Nisam mogao usvojiti tu istinu. Nisam to mogao povjerovati. Čuo sam kako
se u poklopac njezina lijesa zabijaju čavli, ali još se nisam priviknuo na pomisao
da se vratila u ništavilo.
Ne, njezina slika još je bila previše živa u mome sjedanju. Još sam je vidio kako
ustima obuhvada moj penis, kako joj kosa pada po mome trbuhu. Još sam
osjedao njezinu toplinu, njezin dah, i onaj bespomodni trenutak kad nisam
mogao ništa drugo nego svršiti. Svega sam se toga sjedao jasno kao da se
dogodilo prije pet minuta, i bio sam siguran da je Naoko još kraj mene, da mogu
samo ispružiti ruku i opipati je. Ali ne, ona nije bila ondje; njezina put na ovome
svijetu više nije postojala.
Onih nodi kad nisam mogao spavati pred oči su mi se vradali prizori s Naoko.
Nikako ih nisam mogao potisnuti. U meni se naguralo previše uspomena na nju, i
čim bi jedna od njih pronašla i najmanju pukotinu, ostale bi nezadrživo pokuljale
van, nalik na nezaustavljivu bujicu: Naoko u žutoj kabanici kako onoga kišnog
jutra čisti ptičnjak i nosi vredu s hranom; urušena rođendanska torta i onaj
osjedaj kad su Naokine suze promočile moju košulju (da, i tada je kišilo); Naoko
kako hoda kraj mene u zimskom kaputu od kamelhara; Naoko kako dira kopču za
kosu koju je uvijek nosila; Naoko kako me netremice gleda onim svojim
nevjerojatno bistrim očima; Naoko kako sjedi na kauču, nogu podvučenih ispod
plave spavadice, brade naslonjene na koljena.
Uspomene bi me žestoko preplavile nalik na valove nadolazede plime, i otplavile
moje tijelo na neko nepoznato novo mjesto -mjesto gdje žive mrtvi. Ondje je
živjela Naoko, pa sam mogao s njom razgovarati i držati je u naručju. Na tome
mjestu smrt nije bila presudni element kojim je završavao život. Ondje je smrt
bila tek jedan od mnogih elemenata od kojih se sastojao život. Ondje je Naoko
živjela sa smrti unutar sebe. A meni je rekla: "Ne brini se, to je samo smrt. Nemoj
da ti smeta."
Na tome čudnom mjestu nisam osjedao tugu. Smrt je bila smrt, a Naoko Naoko.
"U čemu je problem?" pitala me s plahim osmijehom. "Ja sam tu, zar nisam?"
Njezine dobro poznate male
kretnje blažile su moje srce nalik na iscjeljujudi balzam. "Ako je ovo smrt,"
pomislio sam, "onda smrt i nije tako loša." "Istina je," rekla je Naoko, "smrt nije
bogzna što. To je samo smrt. Ovdje mi je sve tako lako." Naoko mi je govorila u
intervalima između udara tamnih valova.
No na kraju bi se plima povukla, a ja bih ostao na plaži sam, bespomodan, nisam
mogao idi nikamo; tuga bi me obavila dubokom tamom, a onda bi potekle i suze.
Manje sam osjedao da plačem, a više da iz mene suze cure same, nalik na znoj.
Iz Kizukijeve smrti naučio sam jedno, i vjerovao sam da je ta spoznaja postala dio
mene u obliku filozofije: "Smrt postoji, ne kao suprotnost životu, nego kao
njegov sastavni dio."
Živedi svoj život mi hranimo smrt. Premda istina, bila je to samo jedna od istina
koje moramo naučiti. Iz Naokine smrti naučio sam ovo: nijedna istina ne može
izliječiti tugu koju osjedamo kad izgubimo voljenu osobu. Nikakva istina, nikakva
iskrenost, nikakva snaga, nikakva ljubaznost tu tugu ne mogu izliječiti. Samo
možemo do kraja izdržati tu tugu, i nešto iz nje naučiti, ali ono što naučimo nede
nam pomodi da se suočimo s idudom tugom koja de nas zadesiti bez upozorenja.
Slušajudi nodu valove, osluškujudi šum vjetra, dan za danom ja sam mislio takve
misli. S naprtnjačom na leđima i pijeskom u kosi, kretao sam se sve dalje na
zapad, živedi od viskija, kruha i vode.
Jedne vjetrovite večeri, dok sam ležao umotan u vredu za spavanje, i plakao, uz
neku brodsku olupinu, kraj mene je prošao mladi ribar i ponudio mi cigaretu.
Primio sam je i prvi put zapalio u više od godinu dana. Pitao me zašto plačem, i
gotovo refleksno rekao sam mu da mi je umrla mati. Ne mogu podnijeti tu tugu,
rekao sam mu, pa sam krenuo na put. Izrazio mi je duboku sudut i iz kude donio
veliku bocu sakea, te dvije čaše.
Vjetar je brisao preko pjeskovite plaže, a mi smo sjedili i pili. Rekao mi je da je i
sam u šesnaestoj godini izgubio majku. Nikad zdrava, iscrpla se radedi od jutra do
mraka. Slušao sam ga samo
napola, pijuckajudi šake i svako malo protisnuvši nešto u znak odgovora. Osjedao
sam se kao da slušam priču iz nekog dalekog svijeta. Sto on to govori, k vragu,
pitao sam se, i najednom me preplavio žestoki gnjev: došlo mi je da ga zadavim.
Koga briga za tvoju majku? Ja sam izgubio Naoko! Njezina prekrasna put sad je
nestala s ovog svijeta! Kog mi vraga govoriš o svojoj jebenoj majci?!
Ali moj gnjev nestao je jednako brzo kako se razbuktao. Sklopio sam oči i
nastavio odsutno slušati beskrajnu ribarevu priču. Naposljetku me upitao jesam li
jeo. Nisam, rekao sam, ali u ruksaku imam kruha i sira, jednu rajčicu i komadid
čokolade. Sto sam ručao, pitao me. Kruh i sir, rajčicu i čokoladu, odgovorio sam.
— Čekaj tu — rekao je on i otrčao. Pokušao sam ga zaustaviti, ali odjurio je u
mrak ne osvrdudi se.
Mogao sam samo nastaviti piti šake. Po obali su bili razbacani komadidi papira od
petardi koje je netko ispalio na pijesku, a valovi su udarali o žalo uz divlju riku.
Mašudi repom, prišao mi je mršav pas i stao njuškati oko moje logorske vatrice
ne bi li našao što za jelo, ali na kraju je odustao i otišao dalje.
Mladi ribar vratio se pola sata kasnije s dvije kutije sušija i novom bocom sakea.
Gornju kutiju neka pojedem odmah jer u njoj ima ribe, a u donjoj su samo rolice
norija i pržene opne tofua^2, pa de potrajati cijeli dan sutra. Napunio nam je čaše
sakeom iz nove boce. Zahvalio sam mu i sam pojeo sve iz gornje kutije, premda
je tu bilo i više nego dovoljno hrane za dvojicu. Kad više nismo mogli piti šake,
ponudio mi je da prespavam kod njega, ali kad sam rekao da bih radije spavao
sam na obali, nije navaljivao. Ustajudi, iz džepa je izvadio smotanu novčanicu od
5.000 jena i gurnuo mi je u džep na košulji. — Uzmi — rekao je — kupi si nešto
zdravo za jelo. Izgledaš grozno. — Rekao sam da je za mene učinio i više nego
dovoljno i da ne mogu primiti još i novac, ali nije ga htio uzeti natrag. — Nije to
novac — rekao je — to su moji osjedaji. Ne misli previše o tome, samo uzmi. —
Mogao sam mu samo zahvaliti i primiti novac.
Kad je otišao, najednom sam se sjetio svoje nekadašnje djevojke, one s kojom
sam prvi put spavao u završnom razredu srednje škole. Prošli su me trnci kad
sam shvatio kako sam se ružno ponio prema njoj. Jedva da sam i pomislio na
njezine misli i osjedaje, ili na bol koju sam joj nanio. Bila je tako draga i blaga, ali
ja sam tada njezinu dobrotu uzeo zdravo za gotovo, i uopde nisam o tome dalje
razmišljao. Sto li ona sada radi, pitao sam se. I je li mi oprostila?
Preplavio me val mučnine, i povradao sam kraj starog broda. Glava me boljela od
previše sakea, i osjedao sam se loše jer sam lagao ribaru i uzeo njegov novac.
Vrijeme mi je da odem u To-kio, odlučio sam; ne mogu ovako dovijeka. Ugurao
sam vredu za spavanje u ruksak, provukao ruke kroz remene i otpješačio do
mjesne željezničke postaje. Čovjeku na blagajni rekao sam da želim što prije stidi
u Tokio. Provjerio je red vožnje i rekao da ujutro mogu stidi do Osake ako budem
presjedao s jednog nodnog vlaka na drugi, a odatle mogu superbrzim vlakom.
Zahvalio sam mu i novčanicom od 5.000 jena koju mi je dao ribar kupio kartu za
Tokio. Dok sam čekao vlak, kupio sam novine i provjerio koji je datum: 2.
listopada 1970. Dakle, putovao sam cijeli mjesec. Znao sam da je vrijeme za
povratak u stvarni svijet.
Mjesec dana putovanja nije me ni obodrilo, niti ublažilo udarac koji mi je nanijela
Naokina smrt. U Tokio sam stigao u približno istom stanju kao što sam i otišao.
Nisam se čak ni mogao natjerati da nazovem Midori. Sto sam joj mogao redi?
Kako bih počeo? "Sad je sve gotovo, ti i ja možemo biti sretni zajedno"? Ne, to
nije dolazilo u obzir. No kako god ja to izrekao, činjenice su bile iste: Naoko je
mrtva, a Midori je još tu. Naoko je sada bila hrpica bijelog pepela, a Midori
ljudsko bide koje živi i diše.
Preplavio me osjedaj da sam nešto oskvrnuo. Premda sam se vratio u Tokio,
danima sam bio zatvoren u svojoj sobi. Pamdenje mi je i dalje bilo prikovano za
mrtve, a ne za žive. Sobe koje sam u njemu odvojio za Naoko bile su zamračene,
pokudstvo prekriveno bijelim prevlakama, prozorske daske prašnjave. Vedi
dio dana provodio bih u tim sobama. I mislio sam na Kizukija. "Dakle, napokon si
uzeo Naoko", čuo sam sebe kako mu govorim. "No, dobro, ionako je bila tvoja.
Sad je možda ondje gdje joj je mjesto. Ali na ovome svijetu, na ovome
nesavršenom svijetu koji pripada živima, ja sam za nju učinio sve što sam mogao.
Pokušao sam izgraditi novi život za nas dvoje. Ali pusti sada to, Kizuki. Dajem ti je.
Tebe je, ipak, izabrala. Objesila se u šumi mračnoj kao dubine njezina srca.
Jednom davno ti si u svijet mrtvih odvukao dio mene, a sad je Naoko u taj svijet
odvukla još jedan dio mene. Katkad se osjedam kao kustos u muzeju - u
golemom, praznom muzeju, u koji nitko nikada ne zalazi, a ja ga čuvam, ni za
koga osim za sebe."
Četvrti dan po mome povratku u Tokio dobio sam pismo od Re-iko. Preporučeno.
Bila je to jednostavna poruka: Ved tjednima ne mogu stupiti u kontakt s tobom,
pa se brinem. Molim te nazovi me. U devet ujutro i devet navečer čekat du kraj
telefona.
Nazvao sam je te večeri u devet. Reiko se javila čim je prvi put odzvonilo.
— Jesi li dobro? — pitala je.
— Manje-više — rekao sam.
— Smijem li te prekosutra posjetiti?
— Posjetiti? Misliš, ovdje u Tokiju?
— Upravo tako. Želim da porazgovaramo.
— Odlaziš iz sanatorija?
— Jedino tako te mogu posjetiti, zar ne? U svakom slučaju, i vrijeme mi je da
odem. Ovdje sam ipak ved osam godina. Budu li me još držali, počet du trunuti.
Bilo mi je teško progovoriti. Nakon krade šutnje Reiko je nastavi la — Bit du u
superbrzom vlaku u 15.20, prekosutra. Hodeš li me dočekati na postaji? Još se
sjedaš kako izgledam? Ili te više ne zanimam sad kad je Naoko mrtva?
— Ni govora — rekao sam. — Vidimo se na postaji u Tokiju prekosutra u 15.20.
— Lako deš me prepoznati. Ja du biti stara gospođa koja nosi kutiju za gitaru.
Takvih nema baš mnogo.
I doista, lako sam u gužvi uočio Reiko. Imala je muški sako od tvida, bijele hlače i
crvene tenisice. Kosa joj je bila kratka kao i uvijek, a okolo su joj kao i obično
stršili čuperci. U desnoj ruci imala je smeđi kožnati kovčeg, a u lijevoj crnu kutiju
za gitaru. Čim me ugledala srdačno mi se i naborano nasmiješila, i ja sam se
zatekao kako joj uzvradam širokim osmijehom. Uzeo sam njezin kovčeg pa smo
otpješačili do vlaka za zapadna predgrađa.
— Hej, Vatanabe, koliko ved imaš tu strašnu facu? Ili se to danas u Tokiju tako
nosi?
— Malo sam putovao, stalno sam jeo smede — rekao sam. — Kako ti se svidio
superbrzi vlak?
— Užasan je! — rekla je. — Ne možeš otvoriti prozore. Htjela sam kupiti lunch-
paket u nekom bifeu na postaji.
— Prodaju ih u vlaku, znaš.
— Da, bezobrazno skupe plastične sendviče. To ne bi pojeo ni pas s maslom.
Meni su se uvijek sviđali ručkovi na postaji Go-tenba.
— Nekada davno, prije superbrzog vlaka.
— Pa, i ja potječem iz davnina otprije superbrzog vlaka!
U vlaku za Kičidžodži Reiko je kroz prozor promatrala krajolik Musašina
zainteresirano kao turist.
— Je li se jako promijenilo u ovih osam godina? — pitao sam.
— Ti ne znaš što ja sada osjedam, zar ne, Vatanabe?
— Ne, ne znam.
— Bojim se — rekla je. — Toliko se bojim da bih mogla isti čas poludjeti. Ne
znam što bih trebala učiniti ovako izbačena van u svijet, sama. — Zastala je. —
Slušaj, "isti čas poludjeti". Zgodan izraz, zar ne?
Nasmiješio sam se i primio je za ruku. — Ne brini se — rekao sam. — Bit deš ti
dobro. I dovde te dovela vlastita snaga.
— Nije me moja snaga izvukla odande — rekla je Reiko. — Nego Naoko i ti.
Nisam mogla izdržati bez Naoko, i morala sam dodi u Tokio kako bih razgovarala s
tobom. To je sve. Da se ništa nije dogodilo, vjerojatno bih cijeli život provela
ondje.
Kimnuo sam.
— Što namjeravaš raditi odsad pa nadalje? — pitao sam Reiko.
— Idem u Asahikavu — rekla je. — Gore, u divljinu Hokaida! Moja stara
prijateljica s fakulteta ondje ima glazbenu školu, i ved dvije-tri godine me moli da
joj pomognem. Rekla sam joj da je ondje prehladno za mene. Hodu redi, napokon
izađem na slobodu, i sad bih trebala idi u Asahikavu? Teško se uzbuditi oko
takvog mjesta - to je neka rupa.
— Nije tako strašno — rekao sam ja, smijudi se. — Bio sam ondje. Nije loš gradid.
Ima posebnu atmosferu.
— Siguran si?
— Apsolutno. Mnogo bolje nego da ostaneš u Tokiju.
— No, dobro — rekla je. — Ionako nemam kamo, a stvari sam ved poslala. Hej,
Vatanabe, obedaj da deš me dodi posjetiti u Asahikavu.
— Naravno da hodu. Ali moraš li idi odmah? Ne možeš malo ostati u Tokiju?
— Voljela bih se zadržati koji dan, ako mogu. Mogu prespavati kod tebe? Nedu ti
smetati.
— Nema problema — rekao sam. — Imam veliku garderobu u kojoj mogu
spavati, u vredi za spavanje.
— Ne mogu ti to učiniti.
— Ne, zbilja. Garderoba je golema.
Reiko je ritmično tapkala po kutiji za gitaru koju je držala među nogama. —
Vjerojatno du se morati malo prilagoditi prije nego odem u Asahikavu.
Jednostavno nisam naviknuta na vanjski svijet. Mnogo stvari ne razumijem pa
sam napeta. Možeš li mi malo pomodi? Samo tebe mogu pitati.
— Učinit du sve što mogu da ti pomognem — rekao sam.
— Nadam se da ti ne ometam planove — rekla je.
— Nemam nikakve planove koje ti možeš omesti — rekao sam.
Pogledala me i blago iskrivila krajeve usnice u osmijeh, ali nije rekla ništa.
Ostatak puta do postaje Kičidžodži govorili smo malo, kao i u autobusu do moje
kude. Razmijenili smo nekoliko nasumičnih komentara o promjenama u Tokiju,
Reikinu boravku na Glazbenoj akademiji i mojem putu u Asahikavu, ali o Naoko
nismo govorili. Prošlo je deset mjeseci otkako sam posljednji put vidio Reiko, ali
dok sam hodao kraj nje osjedao sam se neobično smiren i utješen. Poznat mi je
taj osjedaj, mislio sam, a onda mi je palo na pamet da sam se tako osjedao dok
sam hodao ulicama Tokija s Naoko. I kao što smo Naoko i ja dijelili mrtvog
Kizukija, Reiko i ja dijelili smo mrtvu Naoko. Zbog te pomisli nisam mogao dalje
razgovarati. Reiko je još neko vrijeme govorila, ali kad je shvatila da ja ništa ne
govorim, i ona je ušutjela. U autobusu nismo progovorili ni riječ.
Bilo je to jedno od onih ranih jesenskih popodneva kad je svjetlost oštra i jasna,
baš kakva je bila godinu dana ranije, kad sam posjetio Naoko u Kjotu. Oblaci su
bili bijeli i uski kao kosti, nebo prostrano i visoko. Miris povjetarca, dubina
svjetla, sidušni cvjetidi u travi, fina jeka koja je pratila zvukove: sve mi je to
govorilo da je jesen opet tu, i da se razdaljina između mene i mrtvih sa svakim
ciklusom godišnjih doba povedava. Kizukiju je još bilo sedamnaest, a Naoko
dvadeset i jedna: zauvijek.
— O, koliko mi je lakše kad sam na ovakvu mjestu! — rekla je Reiko, osvrdudi se
oko sebe kad smo sišli s autobusa.
— Jer nema ničega — rekao sam.
Dok sam je kroz stražnja vrata i vrt vodio do svoje kudice, Reiko se dojmilo sve
što bi ugledala.
— Ovo je fantastično! — rekla je. — Sam si izradio te police i stol?
— Aha — rekao sam, nalijevajudi nam čaj.
— Očito si vješt s rukama. I kako ti je sve uredno!
— Smeđekošuljašev utjecaj — rekao sam. — Pretvorio me u manijaka. Ali gazda
se ne žali.
— Joj, tvoj gazda! Trebala bih mu se predstaviti. Ono je njegova kuda, na drugoj
strani vrta?
— Predstaviti? Zašto?
— Kako to misliš "zašto"? Neka stara čudakinja pojavi se kod tebe i počne svirati
gitaru, što de čovjek misliti? Bolje odmah početi ispravno. Čak sam mu donijela
kutiju slatkiša.
— Vrlo lukavo — rekao sam.
— Ta ti mudrost dolazi s godinama. Redi du mu da sam ti teta s majčine strane,
da sam te došla posjetiti iz Kjota, zato mi ne proturječi. U ovakvim slučajevima
razlika u godinama dobro dođe. Nitko nede posumnjati.
Reiko je iz torbe uzela kutiju slatkiša i smjerno se otišla upoznati. Ja sam sjedio na
verandi, ispijao još jednu šalicu čaja i igrao se s mačkom. Prošlo je dvadeset
minuta, a kad se Reiko napokon vratila, iz torbe je izvukla limenku rižinih krekera
i rekla da je to dar za mene.
— O čemu ste tako dugo razgovarali? — pitao sam, žvačudi kreker.
— O tebi, naravno — rekla je Reiko, grledi mačku i trljajudi obraz o nju. — Kaže
da si vrlo pristojan mladid, ozbiljan student.
— Sigurna si da je mislio na mene?
— Ni najmanje ne sumnjam da je mislio na tebe — rekla je, smijudi se. A onda je
uočila moju gitaru, uzela je, uštimala, i odsvirala Desafinado Antonija Carlosa
Jobima. Ved mjesecima nisam čuo Reikinu gitaru, pa me preplavio onaj stari
osjedaj topline.
— Vježbaš gitaru? — pitala je.
— Ležala je u gazdinom spremištu pa sam je posudio, i svako malo nešto
drndam po njoj. To je sve.
— Poslije du te podučiti. Potpuno besplatno. — Reiko je spustila gitaru i skinula
sako od tvida. Sjedila je naslonjena na stup verande i pušila cigaretu. Na sebi je
imala kariranu košulju od madrasa kratkih rukava.
— Lijepa košulja, zar ne? — pitala je.
— Lijepa je — rekao sam. Košulja je zbilja bila zgodna, sa zanimljivim uzorkom.
— Naokina je — rekla je Reiko. Sigurno nisi znao da nosimo istu veličinu.
Posebice kad je tek došla u sanatorij. Poslije se malo udebljala, ali još smo nosile
otprilike isti broj: bluze, hlače, cipele, šešire. Nismo mogle dijeliti jedino
grudnjake. Ja nemam praktički ništa. Pa smo uvijek razmjenjivale odjedu.
Zapravo, to je bilo više kao zajednička imovina.
Sad kad je to spomenula, uvidio sam da je Reiko građena gotovo identično kao
Naoko. Zbog oblika njezina lica i njenih tankih ruku i nogu uvijek sam imao dojam
da je sitnija i mršavija nego Naoko, ali zapravo je bila iznenađujude čvrste građe.
— I sako i hlače su njeni — rekla je Reiko. — Sve je njeno. Smeta ti što me vidiš u
njenim stvarima?
— Nimalo — rekao sam. — Siguran sam da bi Naoko bilo drago da netko nosi
njezinu odjedu - posebice ti.
— Čudno je to — rekla je Reiko, pucnuvši tiho prstima. — Naoko nije ostavila
nikakvu oporuku - osim za odjedu. Naškrabala je rečenicu na notesu na stolu.
"Neka svu moju odjedu dobije Reiko." Baš je bila čudna, zar ne? Zašto bi se
brinula baš za odjedu dok se spremala umrijeti? Koga briga za odjedu? Sigurno je
imala gomilu drugih stvari koje je htjela redi.
— Možda nije — rekao sam.
Odbijajudi dim cigarete, Reiko kao da je utonula u misli. A onda je rekla — Želiš
čuti cijelu priču, od početka do kraja, zar ne?
— Želim — rekao sam. — Molim te, reci mi sve.
— Pretrage u bolnici u Osaki pokazale su da se Naokino stanje popravlja, ali da bi
trebala ondje ostati malo dulje kako bi mogli nastaviti s intenzivnom terapijom, u
cilju dugoročnog oporavka. To sam ti rekla i u pismu - onome koje sam ti poslala
oko desetog kolovoza.
— Da. Pročitao sam to pismo.
— Pa, 24. kolovoza nazvala me Naokina majka i pitala smije li me Naoko posjetiti
u sanatoriju. Naoko je htjela spakirati stvari koje je ostavila kod mene, i kako me
neko vrijeme nede modi viđati, htjela je sa mnom razgovarati, možda čak i
prespavati u našem stanu. Rekla sam da može. J ja sam nju jako htjela vidjeti i
razgovarati s njom. I tako su idudeg dana, dvadeset i petog, stigle Naoko i njena
majka, taksijem. Nas tri zajedno smo radile, pakirale Naokine stvari i brbljale.
Kasnije popodne Naoko je rekla da mama može idi doma, ona je dobro, pa su
pozvali taksi i mama je otišla. Uopde se nismo brinuli jer je Naoko bila izvrsno
raspoložena. Zapravo, dotad sam bila jako zabrinuta. Očekivala sam da de biti
potištena, iscrpljena, mršava. Hodu redi, znam koliko pretrage, terapija i ostalo u
takvim bolnicama znaju izmoriti čovjeka, pa sam zbilja dvojila kako de prodi
posjet. Ali čim sam je ugledala, odmah sam se uvjerila da je dobro. Izgledala je
mnogo zdravije nego što sam očekivala, smijala se, šalila i govorila mnogo
normalnije nego kad smo je posljednji put vidjeli. Bila je kod frizera i sad se
hvalila novom frizurom. Pa sam pomislila da nema mjesta brizi, čak i ako joj
mama ode i ostavi nas same. Naoko mi je rekla kako de ovaj put dopustiti tim
bolničkim doktorima da je jednom zauvijek izliječe, a ja sam rekla da bi to
vjerojatno bilo najbolje. I tako smo nas dvije izašle u šetnju, i sve smo vrijeme
razgovarale, uglavnom o bududnosti. Naoko mi je rekla kako bi jako voljela da
nas dvije izađemo iz sanatorija i negdje zajedno živimo.
— Da zajedno živite? Ti i Naoko?
— Tako je — rekla je Reiko slegnuvši ramenima. — Ja sam joj rekla da meni to
odgovara, ali što s Vatanabeom? A ona je rekla:
"Ne brini se, ja du s njim sve urediti." To je sve. Onda je govorila gdje demo živjeti
i što demo raditi, takve stvari. Nakon toga otišle smo u ptičnjak i igrale se s
pticama.
Uzeo sam pivo iz hladnjaka i otvorio ga. Reiko je zapalila još jednu cigaretu, a na
krilu joj je mirno spavala mačka.
— Ta cura sve je bila smislila. Sigurna sam da je zato bila puna energije,
nasmiješena i onako čila. Moralo joj je to biti silno olakšanje kad je smislila što de
točno učiniti. Završile smo s pretresanjem njenih stvari, a ono što joj nije trebalo
spalile smo u metalnoj bačvi u vrtu: bilježnicu koja joj je služila kao dnevnik i sva
pisma koja je primala. I tvoja pisma. To mi je bilo malo čudno, pa sam je pitala
zašto pali takve stvari. Hodu redi, uvijek je pomno spremala tvoja pisma na
sigurno mjesto i stalno ih čitala. Rekla je: "Rješavam se svega iz prošlosti da se
mogu ponovno roditi u bududnosti." Pa, ja sam joj povjerovala na riječ. A to je u
neku ruku i logično. Sjedam se da sam pomislila koliko želim da ozdravi i bude
sretna. Toga dana bila je tako dražesna i ljupka: da si je samo vidio!
— Kad je to bilo gotovo, otišle smo u blagovaonicu na večeru, baš kao nekod.
Onda smo se okupale, a ja sam otvorila bocu dobrog vina koje sam čuvala za
posebne prilike kao što je ta, pa smo pile, a ja sam svirala gitaru. Beatlese, kao i
uvijek, Norvešku šumu, Michelle, njezine omiljene pjesme. Obje smo se osjedale
dosta dobro. Ugasile smo svjetlo, skinule se i legle u krevet. Nod je bila užasno
sparna. Prozori su nam bili širom otvoreni, ali nije bilo ni daška vjetra. Vani je bilo
mračno kao u rogu, skakavci su kričali, a miris ljetne nodi bio je tako težak da je u
sobi bilo teško disati. A onda je najednom Naoko počela govoriti o tebi - o onoj
nodi kad je spavala s tobom. Do u najsitnije detalje. Kako si joj skinuo odjedu,
kako si je dirao, kako je osjetila da je vlažna, kako si ušao u nju, kako je bilo
divno: sve mi je to živo i detaljno opisala. Pa sam je pitala: zašto mi to sada
govoriš, odjednom? Hodu redi, do tada mi nikad nije otvoreno govorila o seksu.
Naravno, imale
smo otvorene razgovore o seksu u okviru terapije, ali bilo joj je neugodno idi u
detalje. A sad je nisam mogla zaustaviti. Bila sam šokirana.
— Rekla mi je: "Ne znam, jednostavno mi se o tom razgovara. Prestat du ako ti
se ne sluša." "Ne", rekla sam, u redu je. "Ako o nečemu moraš govoriti, najbolje
je da sve istreseš. Slušat du što god mi želiš redi."
— Tako da je nastavila s pričom: "Kad je ušao u mene, nisam mogla vjerovati
koliko boli. To mi je ipak bilo prvi put. Bila sam tako vlažna da je odmah skliznuo
unutra, ali svejedno mi se u mozgu zamračilo - toliko je boljelo. Gurnuo ga je što
je dublje mogao, mislila sam, ali onda mi je digao noge i ušao još dublje. Od toga
su mi cijelim tijelom prošli srsi, kao da se namačem u ledenoj vodi. Ruke i noge
su mi utrnule, a kroz mene je prošao val hladnode. Nisam znala što se događa.
Mislila sam da du toga časa umrijeti, ali bilo mi je svejedno. Ali on je shvatio da
me boli, pa se prestao micati, i dok je još bio duboko u meni počeo me posvuda
ljubiti - kosu, vrat, grudi - i to dugo, dugo. Malo pomalo u moje tijelo vratila se
toplina, i onda se vrlo polako počeo micati. O, Reiko, bilo je tako divno! Činilo mi
se da de mi se mozak rastopiti. Htjela sam zauvijek tako ostati, zauvijek ležati u
njegovu naručju, do kraja života. Tako je bilo prekrasno."
— Pa sam je onda pitala: "Ako je bilo tako prekrasno, zašto nisi ostala s
Vatanabeom i nastavila to činiti svaki dan?" Ali ona je rekla: "Ne, Reiko, znala
sam da se to više nikad nede dogoditi. Znala sam da je to nešto što de mi dodi
jednom, i otidi, i nikad se nede vratiti. To se događa jednom u životu. Nikad prije
nisam osjetila tako nešto, a ni ikad poslije. Nikad nisam osjetila da to želim
ponovno raditi, i nikad više nisam bila tako vlažna."
— Ja sam joj, naravno, objasnila da se to često događa mladim ženama i da u
vedini slučajeva prođe s godinama. Napokon, taj put je uspjelo: nema mjesta
brizi da nede opet. I sama sam imala svakakve probleme kad sam se tek udala.
— Ali ona je rekla: "Ne, nije to, Reiko. To me uopde ne zabrinjava. Samo ne želim
da itko ikada više uđe u mene. Ne želim da me netko na taj način oskvrne -
nitko."
Popio sam pivo, a Reiko je popušila drugu cigaretu. Mačka se protegnula na
Reikinu krilu, pronašla novi položaj i opet zaspala. Reiko kao da nije znala kako
nastaviti sve dok nije zapalila tredu cigaretu.
— Nakon toga Naoko je počela jecati. Ja sam sjela na rub njezina kreveta i
počela je milovati po kosi. "Ne brini se," rekla sam joj, "sve de biti u redu. Lijepa
mlada djevojka kao što si ti mora imati muškarca da je grli i usreduje." S Naoko su
se cijedili znoj
i suze. Uzela sam veliki ručnik i obrisala joj lice i tijelo. Čak su joj i gadice bile
posve mokre, pa sam joj pomogla da ih skine - e sad samo malo, ne umišljaj
nikakve gluposti, nije tu bilo ničega škakljivog. Stalno smo se kupale zajedno. Bila
mi je kao mlađa sestra.
— Znam, znam — rekao sam.
— E pa uglavnom, Naoko je htjela da je zagrlim. Rekla sam da je daleko prevrude
za grljenje, ali rekla je da je to posljednji put što se vidimo, pa sam je zagrlila.
Samo malo. Između nas sam stavila ručnik kako se naša znojna tijela ne bi lijepila.
A kad se smirila, opet sam je obrisala, obukla joj spavadicu i smjestila u krevet.
Odmah je čvrsto zaspala. Ili se možda samo pretvarala da spava. Bilo kako bilo, te
je nodi izgledala tako dražesno i ljupko, lice joj je bilo kao u trinaest- ili
četrnaestogodišnjakinje kojoj nitko od rođenja nije učinio ništa nažao. Vidjela
sam taj izraz na njezinu licu i znala da mirna srca mogu zaspati.
— Kad sam se u šest ujutro probudila, nije je bilo. Spavadica joj je bila ondje,
gdje ju je bacila na pod, ali odjede, tenisica i baterije koju sam uvijek držala kraj
kreveta nije bilo. Odmah sam znala da nešto nije u redu. Hodu redi, ved i samo to
što je uzela bateriju značilo je da je otišla po nodi. Za svaki slučaj pregledala sam
njezin stol i našla poruku: Neka svu moju odjedu dobije Reiko. Smjesta sam sve
probudila pa smo je krenuli tražiti na sve strane.
Pretražili smo svaki pedalj imanja, od spavaonica do okolne šume. Trebalo nam
je pet sati da je nađemo. Čak je ponijela svoje uže. Reiko je uzdahnula i pogladila
mačku.
— Hodeš čaja? — pitao sam.
— Hodu, hvala — rekla je Reiko.
Stavio sam vodu da zavri i donio kotlid čaja na verandu. Približavao se zalazak
Sunca. Dnevno svjetlo je oslabilo, a duge sjene stabala protezale su se čak do
naših nogu. Pijuckao sam čaj i promatrao čudnovato nepravilan vrt s neobičnom
mješavinom žutih planinčica, ružičastih azaleja i visokih zelenih nandina.
— Onda su došli bolničari i odnijeli Naoko, a policija me počela ispitivati. Ne da
je tu bilo mjesta sumnji. Postojala je ta neka oproštajna poruka, i bilo je očito da
je riječ o samoubojstvu, a oni su kao normalno prihvatili da je samoubojstvo
jedna od stvari koje duševni bolesnici rade. Tako da je sve bilo prilično pro forma.
Čim su otišli, ja sam ti brzojavila.
— Kakav je to bio tužan mali sprovod — rekao sam. — Njezinu obitelj očito je
uznemiravalo Što ja znam da je Naoko preminula. Sigurno nisu htjeli da ljudi
saznaju kako je to bilo samoubojstvo. Vjerojatno nisam smio ni otidi. Zbog čega
mi je bilo još gore. Čim sam se vratio, dignuo sam sidro i krenuo na put.
— Hej, Vatanabe, idemo u šetnju. Možemo kupiti i nešto za večeru. Umirem od
gladi.
— Može. Jede li ti se nešto posebno?
— Sukijaki — rekla je. — Godinama to nisam jela. Sanjala sam o sukijakiju - kako
se natrpavam govedinom, mladim lukom, rezancima, prženim tofuom i povrdem.
— Naravno, to demo kupiti, ali nemam tavu za sukijaki.
— Prepusti to meni. Ja du je posuditi od tvoga gazde. Otrčala je do glavne kude i
vratila se s povelikom tavom, plinskim rešoom i gumenim crijevom.
— Nije loše, ha?
— Nije loše!
Kupili smo sve sastojke u obližnjim dudančidima - govedinu,
jaja, povrde, tofu. Ja sam izabrao dosta pristojno bijelo vino. Htio sam platiti, ali
Reiko je insistirala na tome da plati sve.
— Zamisli samo kako bi mi se obitelj smijala kad bi čuli kako sam nedaku
dopustila da plati hranu! — rekla je Reiko. — Osim toga, imam sa sobom dosta
gotovine. Zato se ne brini. Nisam iz sanatorija izašla bez novčida.
Reiko je oprala rižu i stavila je da se kuha, a ja sam na verandi posložio sve za
kuhanje. Kad je sve bilo spremno, Reiko je izvadila svoju gitaru i iskušala je
svirajudi laganu Bachovu fugu. Kod teških dijelova namjerno bi usporila ili
ubrzala, počela svirati uzdržano ili pak sentimentalno, očito uživajudi u
raznolikosti zvukova koje je izvlačila iz glazbala. Kad je svirala gitaru, Reiko je
izgledala kao sedamnaestogodišnjakinja koja uživa u novoj haljini. Oči su joj se
blistale, i pudila je usnice u lagani smiješak. Kad je završila, naslonila se na stup i
zagledala u nebo, kao da je utonula u misli.
— Smijem li te nešto pitati? — pitao sam.
— Naravno — rekla je. — Samo sam razmišljala kako sam gladna.
— Zar ne planiraš vidjeti muža ili kder dok si tu? Sigurno su negdje u Tokiju.
— Blizu, u Jokohami. Ali ne, ne planiram ih vidjeti. Sigurno sam ti ved rekla: bolje
je za njih ako nemaju više veze sa mnom. Počeli su novi život. A i meni bi bilo
strašno da ih vidim. Ne, najbolje je da ih se klonim.
Zgužvala je praznu kutiju cigareta Seven Stars i iz kovčega izvadila novu. Potrgala
je markicu i stavila cigaretu u usta, ali nije zapalila.
— Kao čovjeku meni više nema pomodi — rekla je. — Ti gledaš u blijedo sjedanje
na ono što sam nekod bila. Najvažniji dio mene, ono što je bilo unutra, odavno je
umro, i sad funkcioniram samo preko automemorije.
— Ali ti se meni sada sviđaš, Reiko, ovakva kakva si, bila ti bli-
jedo sjedanje ili ne. I možda moje mišljenje nije bitno, ali zbilja mi je drago što
nosiš Naokinu odjedu.
Reiko se nasmiješila i zapalila cigaretu upaljačem. — Za tako mladog muškarca
doista znaš kako usrediti ženu.
Osjetio sam kako crvenim. — Samo govorim ono što stvarno mislim.
— Da, znam — rekla je Reiko smiješedi se.
Kad je ubrzo nakon toga bila gotova riža, nauljio sam tavu i posložio u nju
sastojke za sukijaki.
— Reci mi da ovo nije san — rekla je Reiko, njušedi zrak.
— Ne, ovo je stopostotno stvaran sukijaki — rekao sam. — Empirijski govoredi,
naravno.
Umjesto da razgovaramo, bacili smo se na sukijaki uz pomod štapida, popili puno
piva, i završili s rižom. Privučena mirisom, pojavila se i Galebica, pa smo s njom
podijelili obrok. Kad smo se dosita najeli, naslonili smo se na stupove trijema i
tako sjedili promatrajudi mjesečinu.
— Jesi li sad zadovoljna? — pitao sam.
— Sasvim — progunđala je. — Nikad u životu nisam toliko jela.
— Sto sad želiš raditi?
— Popušiti cigaretu i otidi u javnu kupaonicu. Kosa mi je katastrofa. Moram je
oprati.
— Nema problema. U ulici imamo jednu.
— Reci, Vatanabe, ako smijem pitati, jesi li spavao s tom curom Midori?
— Misliš, je li bilo seksa? Ne još. Odlučili smo da nedemo dok se situacija ne
sredi.
— Pa sad se sredila, zar ne?
Odmahnuo sam glavom. — Misliš, sad kad je Naoko mrtva?
— Ne, ne to. Ti si donio odluku davno prije nego je Naoko umrla - da nikad nedeš
napustiti Midori. Bila Naoko mrtva ili živa, to nema veze s tvojom odlukom.
Odabrao si Midori. Naoko
je odabrala smrt. Sad si odrastao, pa moraš preuzeti odgovornost za svoje
odluke. Inače deš sve upropastiti.
— Ali ja je ne mogu zaboraviti — rekao sam. — Kazao sam Naoko da du je čekati,
ali nisam uspio. Na kraju sam joj okrenuo leđa. Ne kažem da je itko kriv za to: to
je samo moj problem. Mislim da bi se sve tako završilo i da joj nisam okrenuo
leđa. Naoko je sve vrijeme birala smrt. Ali to nema veze s ovim. Ne mogu
oprostiti sam sebi. Ti mi kažeš da se ništa ne može učiniti kad se osjedaji
promijene, da je to prirodno, ali moj odnos s Naoko nije bio tako jednostavan.
Ako razmisliš, ona i ja bili smo združeni na granici između života i smrti. Tako je
bilo od samog početka.
— Ako osjedaš bol zbog Naokine smrti, savjetovala bih ti da zadržiš tu bol do
kraja života. A ako iz toga možeš nešto naučiti, nauči. Ali isto tako, nevezano s
tim, moraš biti sretan s Midori. Tvoja bol nema veze s vašim odnosom. Povrijediš
li je još više, rana de biti preduboka i nedeš to više modi popraviti. Dakle, koliko
god ti bilo teško, moraš biti jak. Moraš još više odrasti, postati pravi odrastao
čovjek. Otišla sam iz sanatorija i došla čak u Tokio da ti to kažem - cijelim putem
u onom lijesu od vlaka.
— Shvadam što mi govoriš — rekao sam Reiko — ali ja još nisam spreman
krenuti dalje. Hodu redi, bio je to tako tužan mali sprovod! Nitko tako ne bi smio
umrijeti.
Reiko je ispružila ruku i pogladila me po glavi. — Svi demo jednom tako morati
umrijeti. I ja, a i ti.
Otpješačili smo kraj obale rijeke do pet minuta hoda udaljene javne kupaonice, i
doma smo se vratili osvježeni. Otvorio sam bocu vina pa smo sjeli na verandu i
pili.
— Hej, Vatanabe, možeš donijeti još jednu čašu?
— Naravno — rekao sam. — Ali zašto?
— Priredit demo svoj sprovod za Naoko, samo nas dvoje. I nede biti tako tužan.
Kad sam joj pružio čašu, Reiko ju je do vrha napunila i položila
na kamenu svjetiljku u vrtu. Onda je sjela na verandu, naslonila se na stup s
gitarom u rukama, i zapalila cigaretu.
— A sada donesi kutiju šibica. Najvedu koju nađeš.
Donio sam veliki paket kuhinjskih šibica za domadinstvo i sjeo kraj nje.
— A sada želim da staviš jednu šibicu na zemlju svaki put kad odsviram neku
pjesmu, samo ih poslaži u nizu. Ja du svirati sve pjesme kojih se sjetim.
Prvo je odsvirala nježnu, prekrasnu verziju Dragog srca Henrvja Mancinija.
— Darovao si Naoko tu ploču, zar ne? — pitala je.
— Jesam. Za pretprošli Božid. Tu pjesmu je jako voljela.
— I ja je volim — rekla je Reiko. — Tako je nježna i lijepa... — Odsvirala je još
nekoliko dionica iste melodije prije nego je
otpila vino. — Pitam se koliko pjesama mogu odsvirati prije nego što se potpuno
napijem. Bit de ovo lijep sprovod, zar ne - ne tako tužan?
Reiko je prešla na Beatlese, te odsvirala Norvešku šumu, Yes-terday, Michelle, i
Something. Otpjevala je Here Comes the Sun, a onda odsvirala The Fool on the
HM. Ja sam nanizao sedam šibica.
— Sedam pjesama — rekla je Reiko, otpivši još vina i zapalivši novu cigaretu. —
Ti dečki zbilja su znali što je životna tuga, i blagost.
Pod "ti dečki" Reiko je, naravno, mislila na Johna Lennona, Paula McCartnevja i
Georgea Harrisona. Nakon kratkog predaha, Reiko je zgnječila cigaretu i opet
uzela gitaru. Odsvirala je Penny Lane, Blackbird, Juliju, When Vm 64, Nowhere
Man, And I Love Her i Hey ]ude.
— Koliko je to pjesama?
— Četrnaest — rekao sam.
Uzdahnula je i upitala me — A ti? Znaš li ti nešto odsvirati -možda jednu pjesmu?
— Nema šanse. Užasan sam.
— Onda sviraj užasno.
Donio sam svoju gitaru i počeo nabadati Vp on the Roof. Reiko se odmarala uz
vino i cigarete. Kad sam završio, zapljeskala je.
Onda je odsvirala gitarsku obradu Ravelove Pavane za preminulu infantkinju te
prekrasno čistu izvedbu Debussvjeve Mjesečine.
— Obje sam usavršila nakon što je Naoko umrla — rekla je Reiko. — Njen
glazbeni ukus do samoga kraja nije se uzdigao iznad sentimentalnoga.
Zatim je odsvirala nekoliko Bacharachovih pjesama: Close to You, Raindrops
Keep Falling on my Head, Walk on By, Wedding Bell Blues.
— Dvadeset — rekao sam.
— Ja sam žena-džuboks! — uzviknula je Reiko. — Moji profesori onesvijestili bi
se da me sada vide.
Nastavila je pijuckati, odbijati dimove i svirati: nekoliko bossa nova, Rogersa i
Harta, Gershvvina, Boba Dvlana, Raya Charlesa, Carole King, Beach Boyse,
Stevieja Wondera, Sukiyaki Song od Kjua Sakamota33, Blue Velvet, Green Fields.
Katkad bi sklopila oči i kimanjem pratila melodiju ili tiho pjevušila.
Kad smo popili vino, prešli smo na viski. Vino iz čaše u vrtu prolio sam po
kamenoj svjetiljci, te nalio viski.
— Kako stojimo brojčano? — pitala je Reiko.
— Četrdeset i osam — rekao sam.
Kao našu četrdeset i devetu pjesmu Reiko je odsvirala Eleanor Rigby, a pedeseta
je bila repriza Norveške šume. Nakon toga odmorila je ruke i otpila malo viskija.
— Možda je to dosta — rekla je.
— I jest — odgovorio sam. — Čudesno.
Reiko me pogledala u oči i rekla — Slušaj me sad, Vatanabe. Želim da zaboraviš
na onaj tužan mali sprovod koji si vidio. Zapamti samo ovaj divni naš.
Kimnuo sam.
— A evo još jedna priđe — rekla je, i kao pedeset i prvu skladbu odsvirala svoju
omiljenu Bachovu fugu. Kad je završila, rekla je glasom koji je bio tek malo čujniji
od šapta — A da to obaviš sa mnom, Vatanabe?
— čudno — rekao sam. — I ja sam upravo na to mislio.
Ušli smo unutra i navukli zastore. A onda, u zamračenoj sobi, Reiko i ja pali smo
jedno drugom u zagrljaj kao da je to najprirodnija stvar na svijetu. Skinuo sam joj
bluzu i hlače, a onda i donje rublje.
— Imala sam čudan život — rekla je Reiko — ali nikad nisam mislila da de mi
gadice skidati muškarac devetnaest godina mladi od mene.
— Hodeš ih radije sama svudi?
— Ne, samo daj. Ali nemoj da te šokiraju sve moje bore.
— Volim tvoje bore.
— Rasplakat deš me — prošaptala je.
Posvuda sam je izljubio, posebno pazedi da jezikom prijeđem preko svih
naboranih mjesta. Imala je grudi kao curica. Milovao sam ih i grickao bradavice
zubima, a onda sam zavukao prst u njenu toplu, vlažnu rodnicu i počeo ga
pomicati.
— Krivo mjesto, Vatanabe — prošaptala mi je Reiko u uho. — To je samo bora.
— Ne mogu vjerovati da se u ovakvom času šališ!
— Oprosti — rekla je. — Bojim se. Nisam ovo radila godinama. Osjedam se kao
sedamnaestogodišnja curica: došla sam dečku u njegovu sobu, i odjednom sam
gola.
— Da ti pravo kažem, i ja se osjedam kao da nasrdem na sedamnaestogodišnju
curicu.
Držedi prst u njenoj "bori", pomicao sam joj usnice uz vrat sve do uha i prstima
držao bradavicu. Kad joj se disanje pojačalo i grlo počelo podrhtavati, raširio sam
njene duge vitke noge i lagano ušao u nju.
— Pazit deš da ne zatrudnim, zar ne? Vodiš brigu? — promr-mljala mi je Reiko u
uho. — Bilo bi mi strašno neugodno da u ovim godinama zatrudnim.
— Bez brige — rekao sam. — Samo se opusti.
Kad sam ušao do kraja, zadrhtala je i ispustila uzdah. Gladedi je po leđima micao
sam se u njoj, a onda najednom, bez upozorenja, svršio. Bila je to silovita,
nezadrživa ejakulacija. Grčevito sam je stisnuo dok je moja sperma ritmično
brizgala u njezinu toplinu.
— Oprosti — rekao sam. — Nisam se mogao zaustaviti.
— Ne budi smiješan — rekla je Reiko, pljesnuvši me po križima. — Za to se ne
moraš brinuti. Zar ti je to uvijek na pameti kad to
radiš s curama?
— Da, uglavnom.
— E pa sa mnom ne moraš na to misliti. Zaboravi. Samo se prepusti, koliko god
hodeš. Je li bilo dobro?
— Fantastično. Zato se i nisam mogao suzdržati.
— Nije vrijeme za suzdržavanje. U redu je. I meni je bilo divno.
— Znaš, Reiko — rekao sam.
— Što?
— Trebala bi opet nadi ljubavnika. Sjajna si. Ovo je strašna šteta.
— Pa, razmislit du — rekla je. — Ali pitam se imaju li u Asahi-kavi ljudi ljubavnike
i tako to.
Kad mi se nakon nekoliko minuta opet digao, ušao sam u nju. Reiko je zadržala
dah i izvila se ispod mene. Micao sam se polako i bez riječi, grlio je, i razgovarali
smo. Bilo je divno tako razgovarati. Ako bih rekao nešto duhovito što ju je
nasmijalo, njezini drhtaji kroz penis su prešli na mene. Dugo smo se tako grlili.
— O, ovo je divno — rekla je Reiko.
— Nije ni micanje loše — rekao sam.
— Hajde. Pokušaj.
Podigao sam joj bokove i ušao što sam dublje mogao, a onda
sam stao uživati u osjedaju kruženja sve dok naposljetku, kad sam se do kraja
nauživao, nisam svršio.
Sve u svemu te smo nodi četiri puta združili tijela. Na kraju svakog puta Reiko mi
je ležala u naručju, blago uzdrhtala, sklopljenih očiju, i duboko uzdisala.
— Nikad više ovo ne moram raditi — rekla je Reiko — do kraja života. O, molim
te, Vatanabe, reci da je istina. Reci da se sada mogu opustiti jer sam ovo radila
dovoljno za cijeli život.
— To ti nitko ne može kazati — rekao sam. — Ne možemo znati.
Pokušao sam uvjeriti Reiko da bi putovanje zrakoplovom bilo brže i lakše, ali ona
je insistirala da u Asahikavu pođe vlakom.
— Volim trajekt do Hokaida. I nemam želju letjeti zrakom — rekla je. Otpratio
sam je na postaju Ueno. Nosila je gitaru, a ja
njezin kovčeg. Sjeli smo na klupu na peronu da pričekamo vlak. Reiko je na sebi
imala isti sako od tvida i bijele hlače koje je nosila kad je stigla u Tokio.
— Zbilja misliš da Asahikava nije tako loša? — pitala je.
— Lijep je to grad. Ubrzo du te dodi posjetiti.
— Zbilja?
Kimnuo sam. — I pisat du ti.
— Obožavam tvoja pisma. Naoko je spalila sva ona koja si joj poslao. A bila su
tako dobra!
— Pisma su samo listovi papira — rekao sam. — Spališ li ih, ono što je u tvom
srcu ostaje; zadržiš li ih, ono što nestaje nestat de.
— Znaš, Vatanabe, zapravo se bojim sama idi u Asahikavu. Zato mi svakako piši.
Kad god čitam tvoja pisma, osjedam da si sa mnom.
— Ako to želiš, stalno du ti pisati. Ali ne brini se. Poznajem ja tebe: dobro de ti
biti kamo god da odeš.
— I još nešto. Imam dojam da je u meni nešto zapelo. Da ne umišljam?
— Samo blijedo sjedanje — rekao sam i nasmiješio se. I Reiko se nasmiješila.
— Ne zaboravi na mene — rekla je.
— Nedu te zaboraviti — rekao sam. — Nikad.
— Možda se više nikad nedemo vidjeti, ali kamo god da odem, uvijek du pamtiti
tebe i Naoko.
Vidio sam da plače. Prije nego što sam shvatio što činim, ved sam je stao ljubiti.
Drugi ljudi na peronu zurili su u nas, ali to mi više nije bilo važno. Bili smo živi,
ona i ja. I samo smo morali misliti na to kako demo nastaviti živjeti.
— Budi sretan — rekla mi je Reiko dok se ukrcavala na vlak. — Savjetovala sam ti
sve što sam mogla. Više ti nemam što redi.
Samo da budeš sretan. Uzmi moj dio srede i Naokin, i spoji ih u jedno za sebe.
Uhvatili smo se za ruke, a onda se rastali.
Telefonirao sam Midori.
— Moram razgovarati s tobom — rekao sam. — Imam milijun stvari o kojima
moram s tobom razgovarati. Milijun stvari o kojima moramo razgovarati. Na
ovom svijetu želim samo tebe. Želim te vidjeti pa da razgovaramo. Želim da
počnemo ispočetka.
Midori mi je uzvratila dugom, dugom tišinom - tišinom nalik na sve magličaste
kiše svijeta koje padaju na sve netom pokošene livade svijeta. Čela pritisnutog o
staklo, sklopio sam oči i čekao. Napokon je tišinu prekinuo Midorin tihi glas —
Gdje si sada?
Gdje sam sada?
Čvrsto ščepavši slušalicu, podigao sam glavu i okrenuo se da vidim što se nalazi
izvan telefonske govornice. Gdje sam? Nisam imao pojma. Ni najblažeg pojma.
Gdje je ovo? Pred očima su mi promicali samo bezbrojni obrisi ljudi koji su
odlazili u ništa. I opet sam iznova stao zazivati Midori iz samog središta ovoga
mjesta zakopana u ništavilu.
Prevoditeljičine napomene
1. Prema konvenciji na hrvatskoj glazbenoj sceni, naslovi glazbenih brojeva
ostavljeni su u izvorniku, osim u slučaju skladbe koja je i naslov knjige, te opde
prihvadenih prijevodnih ekvivalenata.
2. Kamen je tipično japansko jelo, rezanci obično posluženi u juhi s mesom ili
povrdem.
3. Honda je 1967. godine lansirala N-360, svoj prvi mini-auto, duljine samo 3 m.
Ovaj model ubrzo je osvojio tržište i postao kultni statusni simbol medu mladima.
4. Tzv. bullet train (vlak-metak) jest superbrzi japanski putnički vlak.
5. Japanski književnici. Kenzaburo Oe (r. 1935) u svojim se romanima bavi
uglavnom odnosom mita, povijesti i suvremenog japanskog društva; dobitnik
Nobelove nagrade za književnost 1994-(najpoznatije djelo Tihi plač). Jukio
Mišima (Yukio Mishima) (1925-70) piše o srazu tradicionalnih japanskih vrednota
i duhovnog siromaštva današnjice; završio život harakirijem.
6. Rižine kuglice (moči) tradicionalno su jelo koje Japanci jedu za Novu godinu,
obično u miso juhi, ali i kao dodatak drugim jelima. Točan postupak izrade
propisan je tradicijom, a prave se od posebne vrste riže i vrlo su ljepljive, te se
svake godine nakon no-
vogodišnjeg slavlja u medijima pojavljuje podatak o tome koliko se ljudi zagušilo
jedudi taj specijalitet.
7. Osamu Dazai (1909-48.) japanski književnik (najpoznatiji roman Sunce na
zalazu); nekoliko se puta pokušavao ubiti, da bi na kraju i uspio počinivši
dvostruko samoubojstvo zajedno s ljubavnicom.
8. Obred čaja tradicionalni je japanski ritual koji simbolizira slogu, mir, čistodu i
poštovanje prema gostu. Obred čaja održava se u prostoriji koja služi samo za tu
prigodu, a svaki pozvani gost (obično ih je četiri) ima u tom ritualu svoju ulogu.
Sastoji se od točno utvrđenih etapa i može trajati do četiri sata, a osim nekoliko
vrsta čaja služi se i bogat obrok od tradicijom propisanih jela, od kojih svako ima
svoju simboliku.
9. Zeleni obad je kultna kriminalistička televizijska serija prikazivana 1966-7.,
slavna prvenstveno zbog borilačkih sekvenci u kojima nastupa Bruce Lee kao
Kato, vjerni pratitelj glavnog junaka.
10. Kinokunija je najvedi lanac knjižara u Japanu.
11. Sveučilište Keio najstarije je japansko sveučilište, osnovano 1858. g., a od
njega je prestižnije tek državno Tokijsko sveučilište.
12. Ajumi Išida (Ayumi Ishida) je japanska pjevačica koja je 1968. objavila jedan
od najpopularnijih japanskih evergrina Blue Light Yokohama.
13. Tempura je tradicionalno japansko jelo od komadida morskih plodova,
povrda i voda pohanih u dubokom ulju.
pri-
14. Džunsai je biljka iz porodice lopoča koja se u Japanu rabi za pravu raznih jela;
jaja dašimaki japansko je jelo slično rolanom zapečenom omletu.
15. Daikon rotkvice su divovske japanske rotkvice oblika nalik na veliku mrkvu
(duge 20-35 cm> promjera do 10 cm), blagog okusa i bijele boje, neizostavni
sastojak mnogih japanskih jela.
16. Izu je poluotok zapadno od Tokija, rekreacijsko središte poznato po
mineralnim vrelima.
17. Ferdinand Beyer (1803-63) autor je prve početnice za učenike glasovira.
Njegova tradicionalna metoda, premda zastarjela, i danas je najpopularnija u
Japanu, zemlji napredne tehnologije, gdje je učenje glasovira dobilo maha 1950-
ih kao metoda mentalnog oporavka od ratnih strahota.
18. Wilhelm Backhaus (1884-1969), njemački pijanist i Karl Bohm (1894-1981)
austrijski dirigent.
19. Dopunske škole (japanski džuku) specijalizirane su ustanove koje pomažu
učenicima da se pripreme za polaganje prijamnih i drugih ispita, ali i da bolje
svladaju neke predmete. U Japanu i drugim istočnoazijskim zemljama ovakva
mreža dopunskih škola toliko je razgranata da one praktički tvore paralelni
obrazovni sustav.
20. Umeboši je ukiseljena japanska marelica, tradicionalni japanski specijalitet
koji se često jede s rižom te takvo jelo podsjeda na japansku zastavu (crveni krug
na bijelom polju), a stavlja se i u sredinu rižine kuglice. Nori su listovi morskih algi
koji se obično omataju oko rižinih kuglica, ali rabe se i u mnogim drugim jelima.
21. Charles Jourdan, slavni francuski proizvođač cipela, sinonim za luksuz.
Njegove cipele nosila je između ostaloga i Brigitte Bardot, a proslavio se po tome
što je svaka njegova kolekcija cipela imala ograničen broj modela, ali svi su se oni
proizvodili u preko dvadeset boja i svim veličinama, te tri širine.
22. Miso juha je tradicionalna japanska slatkasto-slana juha čiji su glavni sastojci
riba, morske alge i soja. Sadrži aktivne mikroorganizme i dio je tradicionalnog
japanskog doručka, a obično se služi u lakiranim zdjelicama s poklopcem i pije se
izravno iz zdjele.
23. Japanski bento, ili ručak iz kutije, tradicionalni je obrok koji se jede izvan
kude, a svaka japanska domadica posebno se diči
vještinom spravljanja takve ukusne i za oko privlačne porcije jela. Obično se
sastoji od riže, ribe ili mesa i komada ukiseljenog ili kuhanog povrda, a
tradicionalno se pakira u lakiranu kutiju. Takvi ručkovi prodavali su se i na
željezničkim postajama, a u japanskim školama dugo nisu postojale menze pa je
raskošan bento postao statusni simbol među učenicima.
24. Dana 1. rujna 1923. ravnicu Kanto pogodio je potres jačine 7,9 stupnjeva
Richterove ljestvice, koji je potpuno uništio grad Joko-hamu i okolicu. U njemu je
život izgubilo oko 150.000 ljudi.
25. Izraz "a riddle wrapped up in an enigma" prvi je put upotrijebio Winston
Churchill 1939. da njime označi nemogudnost predviđanja ruskih postupaka, i
otada je ušao u jezik.
26. Deanna Durbin (r. 1921.), kanadska glumica i pjevačica iz zlatnoga doba
Hollywooda. Premda najbolje pladena glumica svoga doba, u dobi od 28 godina
zbog udaje se povukla i otišla živjeti u Francusku.
27. Restorani u kojima se prodaju raznorazni specijaliteti od jegulja
rasprostranjeni su u Japanu.
28. Gljive matsutake važan su sastojak tradicionalne japanske kuhinje, veoma
skupe jer se teško uzgajaju, a postoji i tradicija darivanja ovih gljiva koja se
održala čak i u moderno doba među japanskim poslovnim ljudima.
29. Georges Bataille (1897-1962.), francuski književnik i filozof; Boris Vian (1920-
59.), francuski romanopisac. Obojica su se bavila temama seksualnosti, nasilja i
smrti.
30. Robert Casadesus (1899-1972.), francuski pijanist i skladatelj.
31. Terijaki je tradicionalni japanski način pripremanja jela, pri kojemu se
pečeni ili kuhani komadidi mesa namaču u slatkoj marinadi od sojina umaka,
rižina vina, sakea i šedera.
32. Tijekom proizvodnje tofua (sojinog sira) na površini se skupljaju debele opne,
koje se skupljaju i suše, te rabe pri pripremi raznih jela.
33. Kju Sakamoto (1941-85.), japanski pjevač čiji je najvedi hit Suki-
yaki Song 1963. dospio na prvo mjesto američke top-liste. Premda
se u pjesmi ne govori o jelu sukijaki, nego o autorovoj nesretnoj
ljubavi, na Zapadu joj je nadjenuto takvo, "tipično japansko" ime
" radi lakše pamtljivosti. Kju Sakamoto je poginuo u zrakoplovnoj
nesredi.
O prevoditeljici
Maja Tančik rođena je 1974. u Zagrebu,
a djetinjstvo je provela u Novom Slankamenu (Srijem), što ju je uvelike formiralo
kulturalno i jezično. Diplomirala je engleski i španjolski jezik i književnost na
Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radi kao mlađi asistent na Katedri za englesku
književnost toga fakulteta. Dosad objavila sljedede prijevode: romani Taxi Anne
Daviš - (Hena-com, Zagreb, 2002), Bijes Salmana Rushdieja (Vukovid & Runjid,
Zagreb, 2002 — Godišnja nagrada Društva hrvatskih književnih prevodilaca za
najbolji prijevod proze), Teško je nadi dobra čovjeka Flannerv O'Connor (AGM,
Zagreb, 2003), Požuda Josephine Hart (Mirakul, Zagreb, 2003), Misli... Davida
Lodgea (Vukovid & Runjid, Zagreb, 2004). Za Zagrebačku nakladu prevodi
integralnu strip-ediciju Harolda Fostera Princ Valiant. Na Tredem programu
Hrvatskoga radija te u književnim časopisima objavila je prijevode niza
fikcionalnih i nefikcional-nih tekstova. Prevodi i za televiziju.
Knjižnica Zelina
540019755