MLADEN SCFIST/ARTZ

/ HP.VATSKANAKON TUDMANA
 MLADEN SCFT\YARTZ

KnJiZnica
SABRANA DJELA MLADENA SCH$TARTZA
Svezak I: Hrvatska nakon Tudmana HR\ATSKA
Urednik
Ivan Ludie
NAKONTTJDMANA
Recenzenti STUDUA O IVACIONALIVOMUSUDU
Prof. Dr. sci. Ivan Biondie
Prof. Dr. sci. Nedjeljko KujundZie

TehniAka pripraua
Dr. vet. med. Roman Filipii6
Ing. inf. Mariana Salkovie

Naslounica
Darko Kovaeie
Vicko Matana

Tisak:
BIROTISAKd.o.o.
Vrandudka44,10000Zagreb
Tel:0113095-232

Sponzori
Roso & Birotisak
Ing. arh. Slavko Brkani6

Iuuenalis Samizdat
O Mladen Schwarrz 2O0O
Iuuenalis Samizdat
ZAGREB 2OOO
 Kuaterniku,
G^54% Poglauniku,
?ant Vrhouniku.

CIP - Katalogizacija u publikaciji

Nacionalna i sveudili5na knjiZnica, Zagreb

uDK323.L (497.5) "rgg'

32-05 Tudman, F.

SCFNIARTZ, Mladen
Hrvatska nakon Tudmana : studija o
nacionalnom usudu / Mladen Schwartz. - Zagreb
Iuvenalis samizdat<i. e. vlast. nakl.>, 2000. -
@njiZnica Sabranadjela Mladena Schwattza ; sv. 1 )
533 str.

Kazalo.

rsBN 953-98181-0.9

I. Tudman, Franjo - Politidko djelovanje

II. Nacionalni identitet -- Hrvati III. Hrvatska -
Unutarnja politika -- 1990. -

400502047
 KAZALO

AVANT PROPOS .............

13
Smrt Franie Tudmana. - Tudman outsider i pobiednik. -
Tudmanove pogre5ke. - Tudmanovo umiranje. - Tudmano-
vo nasljedstvo.- Predsjednidkiizbori. - Budi5a i Granie. -
Mesieevapobjeda. - Tko ie Stipe Mesie?- Tudman nakon
Tudmana.

POGLAVTJEr.
P r o s l o u :C e m u o v a k n j i g a ?. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .4. .3.
Hrvatska kriza. - Zidovsko-masonska nagadanja. - Nepri
jateljsko rovarenje. - Tudman i demokraclja. - Tudmanova
bolest. - Strvinarskereakcije na nju. - Moguea je bolja Hr-
vatska.

POGLAVTJErI.
U u o d : N a r a z m e d ut i s u e l i e C.a. . . . . . . . . . . . . . ............53
SaZimajueesamoosvje5eenje. Moderna. Sekulafizacijai - -
demokratizacija. - Multiplikacija i akceleruciia. - Emanci-
pacija, totalitarizam, otudenje. - Dekadenciia. - Globaliza-
cija. - Pregled )O( stoljeea. - Njegova kultura. - Njegova
politika. - Njegova religioznost. - Njegov slom. - postmo-
derna. - Sto nas deka?

POGIAVTJE III.
Franjo Tudman - dovfek i djelo .....77
Zivotopis uzornog disidenta. - Tudman kao pisac. - Tudma-
nov revizionizam. - Tudmanovi kritiiari. - Tudmanove am-
 MLADEN SCH$/ARTZ: HRVATSKA NAKON TUDMANA
bivalencije. - Tudmanovi temeljni promaSaji.- Tudman -
ioviek usllda. - Je li Tudman bio diktator? - Tudman - Tito
- Pavelif. - Tudmanov "antifaSizam"i opeehrvatskapomir-
ba. - Tudman i Zidovt. - Tudman, Srbi i Bosna.
POGLAVLJEIV.
Ekskurs: Hrvatskanacionalnasudbina.... ...... 157
eovjek, nacija, usud. - Bit nacije. - Nacija i nacionalizam.
- Narod i nacija.- Etnogenezahwatskih susieda.- Hrvatski
povijesni hod. - Ban i Sabor.- NesreCaJugoslavija.- Neza-
visna DrZavaHrvatska.- Je li ona mogla opstati?- prigovori
koji joj se upu6uju. - Mit Jasenovac.- Hrvatsko proljeCe.
POGLA\T,JEV.
RadanjeRepublike Hrvatske 799O-2OOO .......183
-
Katastrofaeuropskih komunizama. Obnova velikosrpstva.
- HrvatskaSutnja.- Tudmanov ias. - Rastegnutoosamosta-
ljivanje. - Razoruiana Hrvatska. - Hrvatski tat. - Ie li on
dobiien?
POGLAVTJEVr.
Kriza i kritika. r99
Hrvatsko srljanje u demokraciju. - Izostala krvava kupka. _
Nema velikih vizija. - Til faze Republike Hrvatske. - Hrvati
izumiru. - Srpska veleizdaja. - Hrvatski rar: oklijevanje i
triiumf. - Popustanje Srbima. - polovidni raskid s jugosra-
venStinom. - NagodbenjastvoTudman - Milosevif. - Tuct-
man protiv muslimana. - posvemainjakriza. - Bijeda hwat-
ske polititke klase.
POGTAVT,JE Vrr.
Zivot i smrt HrvatskeDemokratskeZajednice............. ..231
Nastanak HDZ'' - Tajna njegove pobjede. - rJ potrazi za
identitetom. - Demokrseanska epizoda. - Tudmanova ka-
marila: dramatis person@. - Frakcije. - parizani, tehno-
menedzeri, nacionaristi.- }lDZ nakon Tudmana. - Detud-
manizaciia?- Poraz i linjanje Tudmanova pokreta. - Uzroci
njegove propasti.
8
KAZALO
POGIAVLJE VIII.
""""""" 259
SluZbei druZbe nagadaiu
"Medunarodta zaiednica" drLi Hrvatsku pod poveealom' -
RaspadJugoslavijekao trajni Sok. - Rusenie hrvatske drza-
ve.-NagadanjaoRepublicinakonTudmana._Institutii
meSerari.- LaL demoskopije. - Mijesanjeu hrvatske izbore.
- Ne ee usPieti'
POGLAVTJEIX.
Ekskurs: Naiela povijesnih promjena """"" 271
povijest i politika. - sto se moze dogoditi Hrvatskoj? -
Revolucija. - Platon, Aristotel i Polibije o povijesno-politie-
kim promjenama.- Sto nam to govori o Hrvatskoj?- Pareto,
Mosca, Michels, Max lilreber. - oligarhiie i elite. - cirkula-
cija elita: uopee i u Hrvatskoj. - Bit povijesti. - Linearni i
ciklitnimodelpovijesnogatijeka._Povijestkaopustinja.-
Povijesne oaze i fatamorgane. - Kontingencija povijesnoga
ne ni5ti nadu.
POGLAVLJEX.
Sto aeka Hrvatsku? '.'...'.297
Hrvatska metapolitika. - Manipulirani izbori' - le Li HDZ
hotice otisao s vlasti?- Promienavlasti. - Divlje "nevladine"
udruge. - Novogodi5nja naran(asta revolucija' -- Komuni'
zam ie mftav, nidolazi postmoderna lievica. - Zurno kr5e-
nje predizbornih obefania' - Otimadina mediia' - MrLnia na
nacionalnu Hrvatsku. - u sluZbi tudina. - Pokorno ispunja-
-
vanje naloga. - Srbi su opet btaea. - Sto deka Hrvatsku?
Sto eeka Bosnu i Hercegovinu?
POGLAVLJEXI.
Neprijateljskahidra diLe glave ......333
-
Pojatat ee se neprijateljsko mahnitanje. Neprijateljske igre
skrivata. - Nema politike bez "opisa nepriiatelia" ' - C^rl
Schmitt. - Srbi kao neprijateli. - Uloga Zidova. - Jugo-ne-
priiateli. - Suradnja unutarnjeg i vanjskog nepriiatelia' -
Amerika i svjetska nadvlada. - Njihova subverzija' - "Ne-
zavisfii" mediji. - Psiholoski rat pfotiv Republike Hrvatske.
 MLADEN SCHWARTZ: FIRVATSKA NAKON TUDMANA
- Slabosti Ll hrvatskoj nacionalnoj duSi. _ Starievic o hr_
vatskim naroclnim manama.
POGTAVLJE XII,
Drlavni udar: s lijeva il' s desna?................ ... 36I
Smicalica o puzefem puiu s desna. - pui je puzao s lijeva.
- Pripremanje HDZ-ova poruza. - pripravljanie kaosa. _ Iz_
lazak na ulice. - Parlamentarni strajk. - Destrukcija precl-
sjedniikog autoriteta. - Afera dviju Ankica. - pokuSai Gra-
nieeve "otmice". - Rat protiv tainih sluZbi. _ posezanie za
clrZavnom televizijom. - Crkva kao saveznik puzafucih. _
Mlaki ,zvrat reLima. - Je li hrvatski ustav pucistiiki? - Na-
roclne simpatije za vojsktr. - lijevi rat protiv vojske. _ precl_
sroii li Hrvatskoj vojni pui?
POGLAVLJE XIII.
E k s k u r s : B e s p u c az b i l i s k e d e m o k r a c i j e. . . . . . . . . . . . . .
. . . . . .. . . .3 9 5
Besmislena rijei "demokracija',. - Demokracija je rijetka
biljka. - Kritiiari demokraci je. - LaL ied'akosti. - Narocl i
nacija. - Ve6ina se vara. - Siva boja demokracije. _ I tr
clemokraciji vlaclaju manjinske klike. - Demokracija je me-
tapolirieka. - Parlamenti i psihologija gomile. - posast stra-
nak:r. - Izborne farse. - Demokratska tiraniia. - zlo libera-
lizma. - Liberalizam je protiv slobode i istine. - Liievi libe-
ralizam. - Demokracija 6e propasti u velikoj katakrizmi. -
Plebiscitarna demokracija i voda.
POGLAVL.IE XIV.
J e l i b u d u C n o s td e s n o ?
..............4
. .l.g.
Demokr;rcija na hrvzrtskinaiin. - Nesporazumi oko desnice.
- Par lijevo-des'o prijeko je potreban. -
Desnic:r kao iclealni
tip. - Desnica i konzervatizam. _ Sto je konzervatizamt _
Konzervativni paradoks. - Konzervativna Revoluciia. - Nou-
ttelle Droite. - ona 'e srrvaea Krsca'stvo. - Fasizam. -
Buduenost desnice i otpori. - povijest hrvatske clesnice. -
Desnica u danaSnjoj Hrvatskoi: stranke, uclruge, osobe. _
zasto se hrvarska desnica ne ujedini? - Nedosraje joj jasnih
ideja i sveza s euro-desnicom. - Samo je desnica Treei put.
10
KAZALO
POGLAVLJEXV.
Hrvatskakakvu hoeemo """"""" 457
Sto je Hrvatskoj potrebno za nowr velicinu? - Uklanjanje
partitokraciie. - Cielovita Hrvatsk:t. - Hrvatski trijumf na
Terazijama.- Prestanakvazalne politike. - Desno-konzef-
vativni duh. - Jakadriava. - Suverenitet nad povije56u' -
Dovr5enjenacionalnedrLave.- Nova obitelj' - Osobita pod-
ruiia zaStitei obnove.- Gospodarstvenitemelji' - ZaEuro-
pu naciji. - Pregledhrvatske povijesti' - Program nacional-
nog spasa.
POGLAVT.IEXVI.
Appendix A: Sjecanjana mo;'epoznanstvos Tudmanom.............. 481
ZaFranit Tudmanacuo sam kao dijete. -Yeza s Tudmanom
preko Brune BuSiea.- Tudmanovo raspitivanje o meni. -
Prvi brzoglasni razgovori s Tudmanom. - Moje putovanie u
Kanadu. - Tudman na Svedskojteleviziji. - Akcija za Tud-
mana u Svedskoj.- NeuspjelodovodenjeTudmanau Sved-
sktt. - Tudmanova nevjerica u Hrvatsku. - Sttsrets Tudma-
nom u Hamburgu.- Moj povrataku Hrvatsktt.- Moje pomke
i sugestijeTudmanu. - Moji susreti s Tudmanom.
POGLAVLJEXVII.
........497
A p p e n d i xB : K u c l s r l j aS r b i j a ? ' . . . . . . . . . . . . . . . .
Neugoclansusjed Srbi. - Srpske mane krive su za njihovo
demoniziranie u hrvatskim odima' - Korijeni velesrpstva.-
Srpski imperijalizam neclorastaoje srpskim ambicijama. -
Dvoistvo srpskoga nacionalnog karaktera. - Srpski odnos
prema Hrvatima. - Olivliavanje ietni5tva nakon Tita. - Sto
ieka Srbiju?- Dana5njaSrbija ie mixtum conxpositum.-
Izgledi srpske clesnice.- Hrvatskoi odgovatanacionalistiika
Srbija.- Milo5evienije jedino srpsko zlo. - Srbija nije po-
raLena.- Hrvatsku ee braniti Hrvati, a ne Srbi. - Dvojbenost
NATO-ova udara na Srbiju. - Kako rijesiti problem srpskih
petokolonaSai beogradskih presizania?
1l
 AVANT PROPOS

Umro je Franjo Tudman. Ode auktor historia rerunl. gestarum,

a ujedno i acteur povijesne zbiljnosti (res geste), ode u povijesnicu.
Ode Franjo Anti PaveliCtt.
Ili moZda Titu, na koiega se "ne5to viSe" nego na Poglavnika po-
zivao, iako je Poglavnik priie Tudmana obnovio nakon dugih stoljeea
hrvatsku drlavu, a Tito ju ie potom joS jednom porobio, uklopio u
toboZnju federaciju jugoslavensku,gdje je Hrvatska pala Zrtvom vele-
srpskoga imperijalizma.
Posljednje ga ie putovanje vodilo suetom stazom, kako bi finale
toga sloZenogi dramatitnog Livotapodcrtao ono Stou niemu inace nije
uspjelo doei do uvjerljivog rzraLaja:Kr5eanstvo. Marija Bistrica - Vatikan
- Oltar Domovine na Sve Svete - napokon, detrdeset dana pustinie,
muke i kuSnje.
Tudman je umirao dugo i nedostojno, nalik svome zaStitniku i
uzom Titu. Politika, ne samo dvoibena medicinska etika, nije mu dala
mriieti.
A nije se ni sdm dragovolino i pokorno predao u ruke sestrici
Smrti, on koji je pred tolikim nepriiateljim z^ iivota bio pokoran i
ponizan, a pred tolikim prijateliima nesnoSliiv,krut, bahat i osoran.
Bio je autoritaran, autokratski tip, demokratski legitimiruni lr-:rrazi-
diktator s mjerom i granicama,jak, pun volje i energije, a bio je ujedno
i slab, bojaLljiv, nespretan. Odludan i uporan, wrd i tvrdoglav, nu uiedno
isto toliko njeLani sentimentalan,bio je i pomirliiv, znao je skriven od
javnosti pozorno saslusatiprotivnika kojega bi pred publikom nestrpljivo
i nemilosrdno ocrnio - rijetju, vef na prvi pogled protuslorran, piile-
poran, i stoga je polafizitao duhove - kao i svi veliki povifesni muZevi.
Bio je u dugotrajnom i sralnom dodiru s legijama najrazlititijih
ljucli, a ipak je bio usamljen.Jest, neki su ga voliei i mnogi po5rovali,
ali i takvi bi ga se bojali, ne bi ga razumjeli, ili bi se i u odnosu spram

r3
 MLADI]N SCIIWARTZ: I{RVATSKA NAKON TUDMANA
AVANTPROPOS

niega dokrajaposvetili zaokuplienostisamimasobom, prepustili

se neza_ Insovinu. Macek, minimalist, kada je doSao tas za maksimalna rjejenja,
dovoljenim suparniikim ambicijama, zavisti i zlobi. Hvarili
s, ga ,r"-tr,, se powtkao. Ante Pavelie za iedvt ietiri godine izgubio je
apologetski, poclaniikim manirizmorn, kovali u zvijezcle,a
takoclerga-i
nepr.vjereno' necr<;kazano i nepraveclno optuzivari. pigme;i mu, "po Hrvatskll.
obiiaju, nistr mogli oprostiti njegor..uneupitnu veliiinu. A veliiina
"simpatiina" - i to m, je s grotesknimnerazumijevanjem nije
uvijek iznova
spoiitavano. Tako je, kao i svaki velikan, ostao ocrsvojih suvremenika
Tuclmanov:r Hrvatsk" bil^" r"rrrsena. Naslijede Sto iu je
clobrim clijelom neshvaeen. "r;
Kljuino je pak Tudmanovo protusrovlje, biografski gredano, optereeivalo nije to clopustilo: posvemaSnja bijeda, iskvareni "kadrovi"
bilo i zloiinadke politidke metode kao ba5tina propalog komunistickog
sadrZan' u obracenju Titova partizanskog,jugoslavenskog
i komunis- sustava; Domovinski rat sa svim ljudskim Lftvama i materijalnim
tiikog generala u konzervativnog 'acionalisti-kog cacdiila.
Ali je o' rtz;tranjima Sto ih je on sobom donio; tro5kovi obnove i zbtiniavania
oclnvijek u sebi nosio klicu kasnijegasve vise oiit.vanog
Istina,nije predvidaoda ce se u turbulentnomvremenu naci
hrvaistva. diurvih armija prognanikit - sve je to oteZalo hocl onakvoj Hrvatskoj
na samorn kakl'r.r su priZeljkivali, i za kakwt su naraStajima ginuli prokuSani hrvatski
dclu svoganaroda. Mi drzavotvo'i, nacionalistiiki ernigranti,
okuprjeni sinovi. Tuclman ie hrvatski rat voclio nepodno5ljivo oklijevajuee; umjesto
oko Tuclmanova surzrclnikaBrune Busica, zar,.tTasmo povlerovali
u gstrajnog napredovanja, pobjedouosna ie vojska stalno koiena
tjcgovn misijn, pa smo ie na razne naiine i pripremati;
sdrn T'uclman, nepotrebnim prirnirjima i povladenjima. Uspje5no vraeanje hrvatsko gzt
pak, joSmi je koncem listopaclalgg8 govorio da ga zanima
samopisanje, teritorija u Bosni bilo je nasilno prekinuto pod vaniskitn diktatom, a
a ne oolitika, jer je Beogradprejak a da bismo m.r ," mogri
.,spiotrviti. traclicionalne i opravdane hrvatske pretenziie nt BiH su napttStene. U
I takav prot.srovan outsiderr postao je, u prosucrbimnogih,
po ratu naudio se Vrhovnik potpisivati svaki papir koji bi mu podmetnuli
jedna ocl naivaLnijihliinosti tisueljeine hrvatskepovilesti.
lvojemu cljelu na stol. Kroz ttt nemilu naviktt uvieZbao se sluSati stfance i tt miru.
stiecaiem povoljnih okor'osti bilo mu je cranocrapovede
svo, narod Dobar dio sttvereniteta predao je u mke kojekakvim inozemnim guber-
kao pravi iovjek na_pravommjestu r pravo vrijeme. Dok
su se njegovi natorima, nadzornim povjerenstvima i agentima svjetske nadvlade.
suparnici jos uvijek nemoeno koprcali u jugosravenskoj
,rrr.ii,- rr. Pod tudinskim pritiskom pristao je na faktiinu srpsktt autonomiitl
vjerujuei u svoj hrvatski narocl, Tuclman je Jodu5e
razmje'ro clugo u "mirno reintegriranom" Hrvatskom Podunavljtt, te na masovni povratak
taktizftao s konfecleralnimmoclelom,ali je to iinio
oiekujuci claga srbi eetniakih petokolonaSa u iasu kada je hrvatska nacija s olakSanjem
odbiju, te tako oni postanu"krivcima" za ruspacljugosravenske
zajed'ice povjerovala cla ih je zauvijek skinula s vfata. Srpske je zlodince abolirao,
mrZnje' Imao je prirom sralno precr oiima ivrsii
itrateski cilj potpune zr hrvatske vojskovode poslao u Haag. Redovitim zazivaniem Titove
hrvatske nezavisnosti.
sablasti ohrabrio je zagovornike pro5loga nenarodnog poretka i potakntto
Nitko drugi nego or1,samo on, uspio je nakon
sloma srecr'jevje- porast ogavne jugonostalgije. Nezainteresiran za m rfio pospje5ivanie
kovnoga hrvatskogkraljevstvapostiei i usiuvati
hrvatsku clrZavu.Zrinski pojeclinih drZavnih sluZbi, doveo je mnoge vidove narodnoga Zivota do
stt i Frankopani ostari bez grive. Ba'
.felaiic igrao je beiku igru, a zastoia i propadanja. Stanovitom sklonoSeu nepotizmtt izazvao je protiv
Hrvatske izborio 'ije. A'te starievie nije postigno
,rist", osim sto je sebe zavist i nepravednu mrZnju mnogih. Tek Sto je izmirio i ujeclinio
poticao.i pripravljao na borbu. Kvaternik
gine, takocteri Radie. Hebranga Hrvatsku za jedinstveni otpor neprijatelju, polttdio je njezintt tlowt
stt smakn'li 'jegovi drugovi. Tito nam je
'a vrat navario jos jecr'u polarizaciiu: ovoga puta za i protiu Tudmana.
Pa ipak, n usporedbi s velidanstvom postignute nacionalne dtLav'
' ll svojin.r nosti, zapetatene napokon i grandioznim vojniikim pothvatima, manjka-
llesDLt1ima pottijesne zbiljnosti (Nakladni
zag,rel> 1989, str'. 27j) 'r'uclnl,ur zavod Matice l{rvatske,
se'poziva ria tnyigLr Ilansa Mayer.a Axrssenseiter, vosti u izveclbi drLave i stilu njezina Sefa zadobijaju sporednu vaZnost;
ttrt.ttskl<rpn pfedlaZc da se rijei iz i tr
naslova ne prevocli engleskom (outsiaer = cttttsajder), esencija mora ovdje po znadaju ustllknllti pred egzistencijom. U ovome
te nttdi mogtlce hruatske in:rdicc;
r,rzgrednik, trspr.rtnik, krajputnik, mimogrecllc z^llitc, easu, promaSaji, pogreske i slabosti Tudmanove Hrvatske ostaju na mar-
izopienik, stekli5 itcl., vec rrrcma ,
<limenziji ziiaeenya. Tudman jc pril'ucen Mayer.vorn
fasilambom "nzgfedniki" (premcla ginama povjesnice, a sve osobne, privatne primiedbe koje su neprija-
.r.tny ,i.rt.,. u njirr ubraja nar,rastito zr.r."J, ir.ri,r-
seksualce i f-eministice!) jer. se s razlogtm telji nemilice upueivali Predsjedniku, krasit ee tjezine fusnote.
i sam takvim osieea.

14 r5
 MLADEN SCTIWARTZ: HRVATSKA NAKON TUDMANA
U uzvi5enom easu Tudmanove smrti i hrvatski se narod dobrim
dijelom uzdignuo nad svoie slabosti,shvatio je povijesnu velidinu svoga
vode, poklonivsi mu se dostojno i dostojansweno, te je - kao sto to
biva u granitnim situacijama sudbinskih dogodaja, Lttve, fata, smrti... -
natkrilio sama sebe, postao opet ponosnom i samosvjesnomnacijom.
Niie on iskazao samo obicnu, dirigiranu i sugeriranu suCut nad licem
poznatim mu iz dnevnih soba s malih ekrana, pa ni dovjeku kojemu
naprosto duguje podast jer ga je ovaj oslobodio izlanaca ropstva. Postao
ie taj narcd ponovno mistidnom velidinom, koia predstavlja daleko vi5e
nego aritmetidki zbroj svojih pripadnika, te iz koje progovara jedinstvena
nacionalna duSa. Taf nepatvoreni uzlet nije bio jace pomueen niti
banalnim pesimisticko-defetistickim manirizmom anonimnih ulidnih ispi-
tanika, kofi su pred kameramakao navijeni ponavljali isprazno pseudo-
proro5tvo po koiemu "Hrvatska nikada vi5e ne ee imati ovakvog Pred-
sjednika"!
Nadasvenepodno5ljivo, medutim, bilo je ne5to ranije, u tjednima
agoniie, promatrati kukavnu farsu s pozornice majmunjega cirkusa nekoe
nazvanog tasnim imenom Hrvatskoga Dtlavnog Sabora. Duboko
gniu5anje izazivala su stranadka natezaniavlasti i oporbe oko Ustavnog
zakona o Predsjednikovoj sprijetenosti, licemjerna sluZbena odavanja
poiasti umirueem Vrhovniku uz istodobno vrijedanje njegove liinosti;
ponudena nam je bila kombinaclja panegirika i lakrdija5tva, provala
sentimentalnostikoju je te5ko odvojiti od izrazanezahvalnostii mrZnje
spram umirueega.2
Za srodan ugodaj muenine pobrinule su se i prve reakcije otvo-
renog ili prikrivenog neprijatelia na vijest o Vrhovnikovoj smrti. Dio
krivnje za niih snosi i sam umrli Sef drZave. Svojim autoritetom, oz-
bilino5etrnastupai cjelovitim habitusom on je spontano izazivaoposto-
vanje. Na nesreeu,htio je, pod uplivom duha vremena, u svojoj lidnosti
spoiiti nespoiivo: autokratskognacionalnog vodu i demokratski izabranog
politidara koji je danonofno izlolen na milost i nemilost procjenama,
kritikama, mrcvarenjima, izrugivanjima "slobodnih medija". Do5lo je to
najbolje do izrai:aja za njegova Livota, kada ga je jedan Feral Tribune
2 Za Tudmanove agonije naglo su skoiile cijene hrvatskih dionica (Pliua, Pod-
rauka, ZagrebaCka banka). To je takoder zorno posvjedoiilo o stavovima i odekiv:r-
njima unutarnjeg i vanjskog neprijatelja; razvidno je bilo da medunarodni me5etari
predvidaju kako ee poslije Tudmana zavladati Hrvatskom - sto se i dogodilo.
T6
AVANT PROPOS
neumofno ismiiavao, a da on nije imao ovlasti cvrstom rukom stati na
put toi drskosti.,nego je bio upucen na redovite sudske procese, koje
bi morao guDltl.
Ne iz malogradanskepristoinosti, nego iz strahopoStovanjaprema
drami patnje, misteriju smrti, kao i prema otaistvtl drzave i nacije,
Dogorovu u danima Tudmanova umftania imala je zaSutjeti plebejska
rutirienu iezieina.Nu, posve obratno, dobila je krila! Ljevidarskapiskarala
koja su Tudmana kao naidraLu Lttvu nemilice blatila za Livota, njegovu
agoniju nisu protumaiila kao povod za s\zdrtaYanje,nego kao bogodanu
prigodu za joS nevideno ilivliavanie kanibalnih poriva pfotiv Tudmana
i hrvatske drlave. Netko jebez sfama zavapiokako je Tudmanovadtflava
kostala lO% niezina pudanstva (te je dakle nije trebalo stvarati), a netko
se gorko potuZio da od pohvala pokojniku ne ostaiepfostora zakritit?.n
stav pfema njemu (a niegov i svi drugi listovi upravo su se natiecali u
neumjesnoj kritiinosti). PoznatiudbaSkikomentator Spijunskogatjednika
ustvrdio je kako sll se oko Tudmana okupljali "neofa5isti" (da nam je
bar znatiilelinimaotkrio tajnu i imenovao nekog od njih!), jedan nas je
iz redova Tudmanovih renegata poudio kako Predsiednik niie poznavao
Bosnu (argument: niie u njoj Zivio!), a jednaje perspektivna politidarica
orjuna5kogpedigrea s lijevo-feministidkogkrila veselo uskliknula kako
ee se nakon Tudmana "hryatski identitet modificirati u europski".
Sa svakom su pojedinoSeu, kao da je to nalog dobra ukusa,
strvinarski novinari Zutog, crvenog ali i sivog - reZimskog tiska, zbtjali
Salu, svakoj su gesti upueivali usiliene kritike. Ako obitelj posjeti
uminreega, zlo je i naopako; ako koji dan izostane, jo5 gore i joS
smjeSnije. Ovo cjepidlatko zanovijetanje, ovo nesmiljeno natezanje i
konstruiranje, promatranje posve nevaZnih ili samorazumljivih detalja
pod strogim sitnozorom, triiumfalno raskrinkavanjetrivijalnosti, - sve
je to bilo u oiitoj sluZbi nekrofilnoga ntganja driavi i autoritetu,
poniZavanja odlazefe veliiine te postavlianja standarda pothvatima sto
ih za slijedeeerazdoblje snuju i pripravljaju inozemni gazdena dije su
konce privezana sva ta marionetska piskarala.
U hotimienom pretjeravaniu,u grotesknom sitnicarenju, dostojno
su im se pridruZili i politikanti, koii su dak i u izvedbi stranatke pjesme
"BoZe iuvaj Hrvatsku" na komemoraciii za Predsiednika prepoznali
"politiaki skandal" (Gotovac), ili fosilne Zido-komunistidke kreature
poput Dunje Richtmann-Augu5tin,koja je u posve normalnom, dostojan-
stvenom i svedanompokopu obnovitelja Dtlave "znanstvenom" (de)mis-
tifikacijom prepoznala- ni manie ni vi5e negoli urodenidko proizvodenje
mitova! Vlast i oporba stale su se medusobno optuZivati za uskrat res-
pekta umrlom Sefu drZave,oporba je spoditalavlasti da umirueeg Tud-
17
 MLADEN S(]HTTARTZ: IIRVATSKA NAKON .|UDMANA
mana zlorabik;to El Cida, Spanjolskognacionalnogiunaka koji ie mrtav
na konju predvodio svoje ratnike. Sto god vlast s obzirom na Tudmanovu
agoniiu dinila - bilo je pogre5akai nespretnosti- oporba le izobilno
koristila, cjepidlaieei, secirajueireienice, rijeii, pojedinosti, grimase,
ne u interesu boljeg stila nego potaknuta sladostra5eemzbog nestanka
nemilog ioj vladara,eda bi otitovala svoju bezgraniinu mrZnju na sve
Sto ima ikakve veze s Tudmanom, njegovom politikom i suradnicima,
napokon, sa Zestokimi beskompromisnimzastupaniemhrvatske driave.
I tako lijevo-liberalnaprotuhrvatskapla6eniika klika, u dosluhu sa
svojim inozemnim gospodarima,slavi svoj pir nad smreu "diktatora",
"faSista"i "iudoviSta",hladi pjenusce,zazivacrnohumornu muzu, pi5e
humoreske, histeriino se cereka aparatima za umjetno odrZavanjena
Zivotu - orgija, veseli se, talambasai ludnje - ba5 kao da ie to bila
prigoda i5ieznueajugo-tiraninaTita, a ne Predsjednikakoji nas je njegove
tamnice narodaoslobodio. Ntr oni se siti isplaka5epred dvadesetgoclina,
i sadabi im samo joS sllzavacuspio iscijediti pokoju suzu.
A vanjski nam neprijatelj dotle kao nikada pnrla ruku ne bi li nam
pomogao n "integraciji" i "demoktatizaciii".Njegov favorit biiase- Mate
Gr:rnie. Nakon Tudmana - GraniC.Tako, i samo tako, smije HDZ nad-
Zivieti osnivaia: kao potpuno pokorena stranka pokomika, koja ee se
svojim srljanjem ulijevo doskora bezostatno stopiti sa svojirn sestero-
glavim suparnicima i pretopiti se s njima u jeclinstvenu bezobliinu,
plastidnu masu koju ee judeo-masonskibogovi moei modelirati do mile
vcrlje, a zajedno s njom i hrvatski narod. Nu, prevarili su se u r.aiunu.
Hrvatski narod moZe biti opterecen brojnim manama sto ih je u sebi
razviotijekom svojemukorrpne proslosti.AIi kad nastupivelika pogibelj,
on nvijek nepogre5ivo znade prepoznati s koje mu strane dolazi spas.
:i. * t. ,r ,:
- Pripremzrjueise za izbore, koji sn oiito valriji i od vrhovnika i ocl
Hrvatske, Tudmanovi dojucerasnjidvorjani bez odmaka i odgode zapo-
iese biesomueno detudmanizftati. canjuga i ne pocrvenivsi ocl sticla
vrafa Dinamo, protiv kojega je, sekuncliraiueiruclmanu, bio izrekao
najzeseihrijeii. Pavletif, orodeni pseudovrhovnik neprimjerenih ambi-
clja, za raiun oporbe zapodinje rat protiv sigumosno-izvjestajnezaied-
nice. Dojuter "tvrdi HDZ-ov desniiar" (?!), seks najavljuje,u savrsenorn
sttglasjus anarhoidnom oporbom, smanjivzrnjepredsiedniikih ovlasti i
decentralizaciju.
S Tudmanom, }lDZ je bio podno5ljiv. Stvorio nam fe drZar,u i
vojsku, oslobodio zapretlr.o hrvatsfvo,poveo obrambeni i oslobodilaeki
18
AVANT PROPOS
nasljednici: minimalna dtiava,
rat. Ono sto nam spremaju Tudmanovi
- ono Sto miljama tazdvaia vec i
,i.t""u politika, mlake manire sve
su dosli na vlast, od
i.arro*" iradezeovca Granita, a pogotovu one koji
- ce tesko probavljivo. U Hrvatskoj danassvatko
lrrrrf.i^ SefadrZave bit
dtaavom. u puku se uvrijeZilo
,"irri oo je dorastaoodgovornostivladanja
posao potrebna stanovita
rf.n"A" uvierenjeda se, doiim je za svaki dmgi
Za, 150
SloU i sposobnost, poeziiom i politikom mole baviti svatko.
natiecalo se preko 4 tisuCe Sarlatana, Zudnih slasti i
saborskili miesta
vlasti. I svatko ie ocl njih bio nepopravljivi optimist. Kada bi sve stranke
clobile onoliko zastupnika koliko stl po svojim tvrdnjama oiekivale,
trebalo bi u SabonrsieclalAza tisuetl zastttpnika.Pa ipak parlamentarni
izbori, uza sve nedostojne zna(aikekoje ih po naravi stvari pfate' imaju
makar jednu clobru stfanu: ne moZe ba5 svatko biti izabran, jedan clio
Stakora ostaie vani. Zato se glavna bitka bila samo izmedu dviie, _snagom,
a sve vi5e i stavom, uglavnom iziednacene fronte: HDZ'a i Sestorki.
Imajuei u vidtt vjefoiatnost da desne snage ovoga puta ne ee polttciti
snalan i odludan prodor u nacionalnupolitiku, hrvatski su drZavotvorni
nacionalisti spram reztltata smjeli biti gotovo ravnodu5ni:za5tobi, naime,
jedan Matesabio bolji od Raiana?Koja je to mistefioznt prednost Jure
Raclieacla bismo ga pretpostavili Radimiru eaiieu? U eemu je Nikica
Valentie toliko nadmoe:rn nad Zlatkom Tomeicem? Nu z to ie Budi5a
bio bar dva koplja iznad Mate Granica. Obojica slt se, uostalotn, uzrSla
u tabom gnbitnika, i od poraza se moZda nikada viSe ne ce oporaviti.
HrvatskaBiskupskaKonferencija pozvalaje vjernike da glasujttpo
savjesti.eiloi i kojoj? Kr5canskoj?Nacionahroj?Cudorednoj?Osobnoj?
Dobroj ili lo5oj? A kako da glasuju nesavjesni?Biskttpi se ne boje
restauraciie komunizma. Ni mi. Ali smo svjesni pogibelji restauracije
Jttgoslavije.Biskupi priZeljkufu na vlasti struene i po5tene ljude. Takvi
su moZd:r dobri za bankovne iinovnike, ako ovi ne izdaju bankovne
tajne. U politici potrebno je vi5eod toga: u njoj treba karizme, odvaZnosti
i poZrtvovrlosti; ideja i ideala; volje, vizije, svijesti o poslanju.
Jedini je Franio Tudman izvojStio kakwr-taklll hrvatskn drltwu,
kako-tako slrverenu i nezavisnu, i to u ieclnoj svjetskoi konstelaciji u
kojoj nam ne prijeti izravna pogibelj da ponovno, s himbenim i
dvojbenim, k tomu jo5 na smrt osu<lenimsaveznicima,ratnim porazom
izgubimo i drZavu, kako se to dogoclilo s katastrofom 1945.
MoZda ie ova drlava na koncu ipak viSe stvorena Tudmanovom
nego narodnom voljom. A narod poznajeuzviSenetrenutke, ali dozivljava
i padove. Zato: Hrvatsku ipak iako moZemo izgubiti ako ona nakon
Tudnranovr razdoblja ne iinjedri jos odluinilih, jos zeseih hrvatskih
nacionalista,kako ne bi na telu drZavei naroda za duLi rok ostao netko
I9
 MLADEN SCHWARTZ: HRVATSKA NAKON TUDMANA
od onih diletanata i mediokriteta koje je umdi vrhovnik, na niihovo
nezadovoljstvo,tako nepogresivoprepoznavao,netko od tih bezbrojnih
i bezbojnih liberajaca,seljaiina, komunjara, kriptojugoslavenai agenata
biieloga svijeta,kakvi su se kotili i jatili pod krinkom hrvatskenacionalne
oporbe, da bi nam sadazasjelina vlast. Tek snaznimuZevi mogu stvoriti
preduviete za uzdignuee naroda-po-sebiu naciju-za-sebe, t<ato ni odgo_
vorni vode, u skladnoj suradnji s osvijestenimpukom, tuvali i unapriye_
divali svetu stvar Hrvatstva.
Trai.ili smo od rudmana opetovano da imenuje zamjenika,
nasljednika, kako slr to, svatko na svoj nacin, uiinili i ljudi kojima se
divio: Franco i Tito. Nije na to pristao. Zato posliie Tudmana ubrzo
moLe nastati bezvlasee. MoZedoei do nesmilieneborbe zavlast u stran_
kama i medu njima. zamislivi su nemiri, prevrati, pobune, nisu iskljuieni
ni dr7avniudar, socijalnaili nacionalnarevolucija, gradanskirat. sve sto
se moze dogoditi u Rusiji ili srbiji, moglo bi zadesiti i Hrvatsku.
Unutarnji i vanjski neprijatelj izabno je isprva Maru Grani(a. Ta
okolnost nikako nije govorila njemu u prilog, bas kao ni najavasto ju
je dao u Berlinu - da ce Hrvatskanakon Tudmana jos Zustrije posrlyiti
u "eurointegracije". otito je on bio idealna figun za dovrsenje posla
koji je bio povjeren Tudmanu, samo ga je ovaj ipak izbjegao'dokrala
obaviti - posla ponistenjahrvatskogasuverenitetaJ,edno, novoj nasilnoj
zaiednici dotutenih naroda, u svojoj pogubnosti zahrvatsku naciju joi
daleko kobnijoj nego sto je to bila ona iz koje smo se na jedvite jade
i uz more prolivene krvi tek uzmogli osloboditi.
Poslije Tudmana zato Hwatska nije smjela pasti ispod standardai
normi koje je on nrznacio. Hrvatskatreba, ona zawijeduje pravo vodstvo,
i ona ee ga nakon sadaSnjega meduvlaseai dobiti. Hrvatska mora dalje,
kako bi postalaveea, bolja i ljepsa, jata ivlastitija negoli sro je
bila pod
Tudmanom.
Tudman je umror. Naprijed, Hrvatska!
i Njegov sp.ovod i pokop
biri su crostoj'i i primjereni. Narocr je svakako u
velikom brojrr pohrlio, kako je gore reeeno, ocllti Stovanje
preminulom pr.eclsjedliku,
dijelom iz.pfobttdenogatttentienogporiva samosvjesne
n:iclp, iz nepatvoreneodaposti
ob'ovitelju Drzavei u znak iskLe'og prizna'ja za'jegovo
djelo, ali ipak i pod clojrnom
dramatiinog povijesnogcasai sugestivrrogu-biy.rrin..l..,
isii yenaroi, ne zaboravimo,
iSao masovno i s:l sttzamatt oiima ispratiti i nepriiatelie Fhvatstva
kakvi su bili Karn-
dordevii i Broz. Rijei je o potankostima,oasor,rripsihologije koje nikoga
ne bi rrebale
odve6 ttznemiriti ili dovesti u pornutnju. Stoga groteskna bila teoriya
ie Tudmanova
premijera Zlatka Matese po kojoj je veliki narodni mimohod pred
Umlim imao biti
shvaien kao bjelodani dokaz da on nije bio diktator. o sanctissiinct simplicitas!
Odmah
ie z2|toMatestt ispravio anonimni ei:.,;rcljJutarniega Listct s umjesnom primjedbom cla
20
AVANT PROPOS
u meduvremenu t*u,,* 'l,'o."o"o*a, drugog Predsjednika,
rekoh, nije htio (ili moz'daipak nije
stiepana Mesiea.aTudman, kako
odrediti nasljednika.A i da ga je imenovao, pitanje je bi li ga
,iii"O
[pe.i posttudmanovskoj pomutnii, u punom jeku "emancipaciie od
"tir"irt.d auroriteta" htieli poslusati.Ni burbonski kraljJuan Carlos niie
' Uglavnom, izabran
se drLao Francovanaputka za buduenost Spanjolske
je
eoviet koji , iako vi5egodi5njiTudmanov suradnik, njegovapotpuna
ie
'r.rotoinorr.-
Tudman ie autoritaran, Mesie antiautofitaran; Tudman
zdravoantipatiian, Mesiepuiko-
nacionatist,Mesic kozmopolit; Tudman
fraierski simpatiian . Da ie Tudman poZivio i bio suoden s moguenojcu
koirabitativnogasuvlada,mogueeje da ne bi pristao imenovati premijefa
iz redova oporbenih stfanaka,nego bi ga odredio iz (makr i manjin-
skoga)HDi-a. S druge strane,kolale su glasineda bi Tudman priie kraja
-".tdotu bio sklon ograniiiti ustavne ovlasti Predsjednika Republike,
svjestan (poput Tita) da ga nitko ne moZe bezostatno naslijediti. u
pfvom bi slutaju njegova odluka uslijedila tfajnom krizom, slitnom
onoj Stose poptlt trakavicebila rastegnulaoko imenovaniazagrebatkog
gradonadelnika.U drugom, Hrvatskabi ostalabez snaZnogavode.5Ostala
ie, medutim, i ovako.
bi onclaTito, s obzirom ua svoj veletlni sprovod, bio najveCidcmokrat. - Zltprtvo ie
naroclTita i Stovaogprtvo kao diktatora,koliko goclnjegovadiktaturabila protnhrvatska.
A dio strahopostovanjaupueivanog Tudmanu takodet ie proizlazio iz niegovih kvazi
diktatorskih manira. Masa naprosto, popllt Zene, voli fake lfude - kako ie to Emiltl
Ludwigu kazaoMussolini.
I Nakon intermezza s clvojicom provizornih obnaSateljacluZnosti.Drugi od
njih, Zlatko Torntie, niie imao vrerlena uei n povijest, ali se prvi, Vlatko Pavletit, zir
kratkotrajnog "manclatii"nspio proslaviti barem af'erom "plislu5kivanil-". L:uti tjednik
Nacional lako ga je , naivnoga, irspio navesti na tanak led i podmetnuti mu dezinfor'
maciiu o ozl'uienosti njegova ureda. Tom "patkorn" treb;rlo ie polueiti dvostruki cilj:
osramotitisigurnosr-ro-izvje5tajne sluZbezbog nezakonitedjelatnosti,a ujedno se izrtlSati
"prcdsjednikn" i niegovoi ishitrenoj reakciji. Pavletie je odmah sabrao maksimum
hir-rjenogirlltoriteta i naredio provjeru, koja dakako nije d:rlanikakva posljetka. Potom
je neuvjerljivo izjavio kako je clao provjeravati ier se nagadao prisluskiv:rnjrtsvegll i
svakoga- iako je bilo jasno da je reagirao tek iz povrijedene taStine.
s Bez obzim na razloge:pokazatida velidinapripada samoTudmanu, ili preptlstiti
Hlatsku mlakonjama kako bi lakse propala - zamisao o slabljeniu predsiednidke
institucije pod svaku cijenu bila je Stetna.Uvijek postoji moguinost zlopor:rbevelikih
ovlasti, kao Sto ie i u vremenirna klasiinih monarhija posvuda moglo biti i lo5ih
kraljevzr.Ali nevolii se, kada dode, nade lijeka. Mogu6nost nastnpania problema ne
moZe biti razlogom da se problemi "preventivno" stvarajll. Hlvatska se nije rnogla
pozvati ni na neki ozbiljniji inozemni precedens'. general de Gaulle, nedvojbeno
povijesnai karizmatskafigurir, ostavio je svoj usrav na snazi i za svoje nasljednike.Oni
27
 \\
MI-ADEN SCHWARTZ: HRVATSKA NAKON TUDMANA AVAN'T PITOPOS

Predsjednidka predizborna kampanja bila ie za Republiku Hrvatskn zabtanila kandidaturLl, a neki stt shvatili da su se
ie Zena rr zadnji eas
vi5estruko poniZzrvajuea.Ocljednom je ulica, potpomognuta medijskim posvjedoiio ne samo
il; Salili. Ali je iitav tai gfoteskni teataf ipak
tvorcima "javnoga (iitaj: objau(enoga) mi5ljenja", na brzinu improvi- svatko smije kandidir:rti za Predsjednikas, i
otof""r, cla se u H|atskoj
zftala kriterije po kojima valja obaviti izbot slijedefega Sefa drZave. On izvrgnuti ntgltt i poruzi, nego i tuZnu
iim. pr.Arjeclnidku instituciju
mora biti svestran, naobtalen, sno5ljiv, ugodan, iednostavan, prozapadan, na koncu closlovce bilo tko doista i mogao postati
eini.tri..r cla bi
svje2, mlad, slab i, nadasve, simpatiian. Opis se doslovce baS nije mogao Bio bi, naime, toleriran, Lrzet ozbilino, pristalo bi se
er.is;"anikom.
izravno odnositi ni na jednoga ocl kandidata, ali ona presudna oznaka u demokraciji pristaje na sve samo
- simpatiCan - objedinjavala je pretendente poput Graniea, Letice i Sutke na njega, kao Sto se vee i inaee
"odluka" veeine, a pogotol'tt ako
ako iza toga stoii sveta i nedodirljiva
Mesiea. I tako se mlja kandidati poiela ulagivati birackoj rulji eda bi na i naivna.
ie ioS ta clemokracija, kao tt Hrvatskoj, clostattlo neiskusna
nju ostavila iim simpatidniji dojam. Procijenili su da ee najbolje proei Kako ie kampanja zt1>o(ela, tako je i zavrsila. Hrvatska niie dobila
ako u oiima osiromaSenogpuka djeluju skromno. Zato se jedan unaprijed dostojnog Preclsjednika. Ali vafa se onai koii misli da bismo bitno bolje
odricao zrakoplova, drugi tielohranitelja, treei tepiha, tetvrti vatrenih proSli u sluiaju Bucli5ine pobjede. U sklopu televizijske predsiednidke
govoranciia (koje su znak samosvjesne autoritarnosti!)6, peti - spomen- kampanle DnLena Budi5e prikazan je i dokumentarni film o zagrebaikom
6elije u lepoglavskom zatvom. A morali su znati da to sve skupa jeclva sttrdlntskom Straiku s konca 1971, zbog kojega je, Titovim udarotn u
cla zna(i ne5to malo vi5e od niiega, i da se takve s mozatainosti, ako Karaclorclevtt, okoniano preporodno razdoblje Hrvatskog Proljeca.
clospiju na vlast, sigurno ne 6e drlati. Glavna je licnost ovoga filma, kao i samog Strajka, studentski voda
Pred sretnom je Hrvatskom dakle prodefilirala mala ali odabrana Dra2en Bucli5a. Iste veceri gledateljstvo je moglo ttiivati tt jo5 jednom
druZba kandidata za predsjednidke kandidate, a potom i samih kandidata predizbornom nastupu liberalnoga vode Dralena BudiSe. O5troumnijem
za Predsjednika Republike. Bio je to tragikomiini mimohod liudi - uz promatraiu ni;'e moglzr promaii golemil razlika izmedu ove clvojice
dvife ili tri iznimke - bez ikakvih zaslug:r, katizme, a uglavnom i samo- imenjaka. Mlacli Budi5a iuclo je nacionalnog zanosa, samosviesti i hra-
po5tovanja. Na pozornicu su dospjeli sivi, potroSeni politikanti, beskrvni brosti, ali i nadahnutog govorni5tva. On ie bogodana karizmatska figura
nadomjesci iz reclova oporbe, anonimni demagozi eiji se program preclvodnika nacionalne revolucije. Prepoznali stt ga plebiscitarno, aklzr-
iscrpljuje u najavi cla fe vlastoruino, pje5ke "Setati psa" (srbizam!), macijom, i njegovi stuclenti, kao Sto su ga prepoznali jttgo-udba5ki zlo-
poluludi narkomani iz svijeta estrade, rnonetarni i bankovni mesije koji tvori kada su mu odrezzrli naiviSu kaznu.
najavljujn spas nacije povratom nekih sitnih novaca, samoimenovani Stari je Bucli5ablijeda sjena svojega mlaclenaikog oprecnjaka. Oiito
generali dezerterskih eeta. Ekscentrici i Sarlatani,glupani i vucibatine. se 1971 istroSio. On je iovjek ishlapjele, zakriljale karizme, srozao se
Tko god mnije da u nekom, kakvom bilo poslu i5ta znaii, da je dobar do obienog malograclanskogpolitikanta, koji se svaki cas zbog neeeg
pjevai, postolar, lopov ili susjed, svatko tko uopee nosi ponosno ime pristojno ispriiava, kolebljivog, neodludnog liberal:r, nesigurnog demo-
"iovjek", umislio je sebi da isto tako moZe biti i dobar, uspjesan krata koji prisjecanjem na svoje bolje vrijeme, na svoje tada5nje kreposti,
predsjednik drZave: po onom uvrijeZenom puikom uvy'erenju da se nastoji iz biraikoga tijela closlovce izmoljakati potrebne glasove ne bi
poezijom i politikom smije baviti svatko. li postzro dekorativni Sef hrvatske clrZave bez iieclne ozbiljnije, stvarne
Poietna navala na predsjedniiku sluZbu uskoro se ipak ponesto ovlasti, osim prava na slanle hrvatskih junaiina u Haag.,
sti5ala.Netko nije uspio prikupiti potrebnih l0 tisuea potpisaT,nekomu
n Nc moze
se liudima <lielotvolno zakonorn zablaniti da buchr ludi. Ako sc uctko
mtt ni po iemtt nistr bili dorasli, ali su u okvim postojefih ustavnih ovlasti ipak bcz dostlttnilt razloglrsmarllr Nial>olc,rnorn.Hitlelorl ili lsuklstorn, tu pocesto ni rtaibolli
Francttskoj omogtrCili stabilnost u kontinuitettr. Tako se, mutatis mutanclis, dogodito psihijatru nc rnoZe pomoei. e,ii sc ipak moZe i mora promisliti o nizu triinkovitih
i tt ligiptu nakon smrti legendarnog, jakog Rctisa Nassera. Prirnjeri bi se mogli redati z:tpreka koje bi takvima onemogucile pristr.rp u skupiuu predsjeclnickih kandiclata.
i dalje. Morlritr sc postirviti strogi kriteriji to;i r. ne svocle salno lla brol' potrebnih p<-rtpisa.
(' Kandidlt ulorir u hrvatskom srnislu
Zaboravio je plitom na Hitlerovu pouku cla je jedno politiiki govor, a nesto ') biti netko.
sasvim drugo - predat'anje sveuiilisnog prof'esora. Ipak, cla ie izabran, BudiSa bi ubrzo clospio r.r sr.rkob s Raeanom jel se nc bi
- Ittro zadovoliiti svodenjem predsjeclnickih
Kolaju glasine cla je manjak potpisa nagnao i jednoga Vladirnira Seksa na ovlasti na sveiano prerezivanje vrpci, Sto
ur, mcdtltim, Racan lakSe pokusao
odustajanje ocl pleclsjednieke kandidature. nartetnuti "svojemu" kandidatu Budi5i, nego

22 23
 MLADEN SCIIWARTZ: HRVATSKA NAKON TUDMANA AVANT PROPOS

U svojoj kampanji BudiSa ie izrekao i stvari koje se nikako ne
mogu usuglasiti s politidkom ambiciiom i zdravim odno5aiem sprart
politidkoga. On je, primjerice, posve ozbilino i u uvjerenju da je smislio
pun demago5kipogodak, ili, Sto je vjerojatnije, u ielii da nastupi kao
nenadma5ivipo5teniatina, najavio kako 6e poslije pet godina (nakon
isteka prvog mandata) otiei u - mirovinu! Time je jasno pokazao Sto
drLi,do politiakog polo1aja:on je za nj samo izvor dvojbenih povlastica,
koje narod ne voli, pa ih treba stidljivo prihvaead samo dok je to
neizbjeLivo, ali ih se prvom povoljnom prigodom valja odre6i. Politika
za Budi5u nije ono Sto je ona oduvijek bila i za narode i za niihove
velike muZeve, pa bi trebala biti i z^ njega: misiia, duZnost, zadaea,
sluZenje.Dade se to odiitati i iz Budi5ina ideala politidara. On, mnije
kandidat, treba biti naobraZen:u makroekonomiji i sociologiji, psihologiji
i filozofiji. Prevarit 6e se, medutim, onaj tko bi pomislio da su, za
Budi5u, ova znanja potrebna radi bolieg vladania narodom i vodenja
dtlave. Ne, ona su vaZnakako bi se ostavio dobar dojam pred (toboZe
silno naobruienim) stranim kolegama!
Koliko je neozbiljno shvatio drZavnidku ulogu, govori i podatak
da se Budi5a(uglavnom s pravom, koliko god problem inade bio sloZen)
odluino izjasnio protiv Radanovedroge marijuane, ali ga odito odvee
ne uznemiravamnogo veCenacionalno zlo, koje se sastofiu legaliziranom
masovnom pomoru ljudskih bi6a putom abortivnoga autogenocida.
Takoder, "obe6ao" je Hrvatima da fe im dovufi ioS 55000 Srba (koliko
ih se vee vratilo), nu buduei da ih treba negdje i smjestiti, najavio je -
u iemu se, uostalom, ne razlikuje od svojih protukandidata - da 6e u
tu plemenitu svrhu potraZiti pomoe "medllnarodne zaiednice". Dakle,
kolaboracija sa svijetom radi ugroLavanjaelementarnog nacionalnog
interesa.lo
Propali, neslavni HDZ-ov kandidat Granie, poslu5na zapadna
marioneta, dostojno je glede Srba sekundirao svojemu sunatjecatelju
Bttdi5i. Kako bi pruZio i svoj skromni prilog mamljenju srpskih masa u
neodekivanom,neZeljenomi nepredvidljivom Mesieu. S druge strane bilo je znakova
d:r se Raian uplaSio odvee istaknutog predsjednika Budi5e,pa ie odmah nakon Nove
Godine poduzeo slabljenjepotencijalnogasuparnika (kojemu kasnije nije do5ao ni na
popri5te njegova gorkog potaza u predizbornoj noei), i stao podupirati Matu Granida
(kojega "hoee svijet"). Pritom je Radanodito previdio jednu kljudnu Budi5inuprednost
n odnosu na Graniea:dodim je Granie obeeavaosamo "sirnpatienu" Hrvatsku, Budi5a
nam ju je stavio u izgled i "simpatienu i dragu". Niie to mala stvar!
") NajvaZnije je da se Antu Pavefieablati kao izdajnika. Ali je PleliC s tadaSnjim
velesilama suradivao radi afirmacije hrvatske drLave,a ne, kao ovi dana5nji, radi njezina
rastakanja. Pavelii nije vraeao Srbe u Hrvatsku, nego je udinio sve da svoj hrvatski
narod jednom za svagda oslobodi od srpskoga neprijatelja.
izvalro mudroliju koja bi ga odmah motala diskvali
Hrvatsku, Granif ie
Gznirqtida se ovole uopee nesto drii do naielnih stavova, politiakih
Srbi bi se, mniie predsjednidki kandidat
;;;;;^:,^^i njihove formulacije.
ministar vanjskih poslova, trebali vratiti kako
iO"?"J"OtSn;i Tudmanov
fi"i"iV.fika Britanija ukinula ulazte-vize koje nam je nametnula zbog
"iiit" je jasno iznio
srpskih "emigranata" iz hwatskih krajeva. Grunie
je osloboditi se mrskih ulaznih viza (koie, usput
*Joi.-pri"titete: bolje
nego desetaka, pa i stotina
iriLi,,", London ionako nije kanio ukinuti)
prvom prigodom opet zakuhali
iir.reu srpskih petokolonaSa koji bi
te sfpske mase bile na
rlvofuci;u i raLt!Zalto bi, precizitao ie Granie,
t.t.t O*gim zemliama ili bosanskim detnicima, kada ih liiepo moLe
ztrinuti Hrvatska?SjeeajuCise ovakvih bisera iz predizborne kampanje,
Covjek je tak donekle sklon vidjeti i neSto dobro u Mesieevu izboru:
nismo dobili Gtanifa za Predsjednika'll
stiepan je Mesi6 izabranza PredsjednikaRepublike s uvjerljivom
premoei (njegovih 56,Ot%napffimaBudiSinih43,99yA." Ali ovai postotak
'.x
rlZnakovitzr ie za ovai tip kampanje, politieke pameti i shvaianja drZavni5tva
bila Graniieva izjava "Zelio bih postati obiian pledsjednik." U demu obidan?U tome
da ne odskate od drugih? Ali onda je kao i svi ostali, te niie iasno za5to bismo morali
izabrati ba5 njega. Ili je ipak od drugih razli(it? Onda nije obidan nego je neobidan! Ili
misli da predsjednik treba biti obidan tovjek? Ali obidan tovjek nije za predsjednika!
Ird. - U usporedbi s trojkom Budi5a:Grani6-Mesie, ostali kandidati s dostatnim brojem
potpisa politiaki su bili rnanje zanimljivi, jer nisn imali stvarnih izgleda da budtt izabrani
Neki od niih nisu bili nadistn ni sa svojim politiekim stavovima,lutajuei bezglavo po
prostranoj zemlji izmedu lijevog centla i ne5to Ze56edesnice - kao Prkaiin i Mereep.
Osobito je Ante Prkaein iritirao svojom nemogniom kombinacijom tipa ogranieenog,
tubiti nesignrnogprovincijalca, nevjestogglurnatanjasuverenogSarmera,i umi5ljenog,
hvalisavogdociranja kojim je agitirao za svojn navoclnupolitiaku mudrost. Tomislav
Mertep bio mu je posve dorasraonarcisoidnim veliianjern svoje malenkosti, koju je,
s istinskim strahopostovanjemprema samotnesebi, u skoro svakoj redenici po nekoliko
puta spominiaou treeem licu. ProfesorSeparoviei pravaSkivoda Dapie bili stt istinski
gubitnici predsiedniikih izbora u tom smislu da oni jedini nisu zavrijedili tako nizak
rezultat, jer bi obojica, sv:rki sa svojim specifidnim manama, dakako, ipak bili posve
prihvatljivi predsfedniciLl ovom tremrtkn hrvatskogatrajania.Ta dvojica bili su i jedini
kandidati koji se, vodeni zdravim instinktom, nisu pojavili na veteri 5to ju je za svoie
suparnike priredio DraZen Budi5a,tada jo5 uvjeren u pobjedu. Napokon, Ante Ledie
rao gospodalstveniki SlavenLetica kao sociolog anglosaksonskeSkole,nisu oiitovali
specifitno potitiekih kreposti i stature a da bi se mogli pojaviti kao legitimni pretendenti
na..republikanskoprijestolje. - Televizijska prezentacijakandidati pak imala je sva
oDllieZiadobro svladaneameriekelekcije, te su potencijah-ri
predsjednici,kao na kakvom
natieaaiLltreCerazrednihmisica, morali prolaziti testove s pitanjima o cijeni ulja i
mlijekr, polagati raeun o svojim bankovnim radunima i sl. Istini za voljtl, ako sam
cobro pazio, nisu se bili <tuZniizjasniti najdraLojboji i o tome jesu li sretni.
o
12Tndman je
na svojim dmgim predsjedniikim izborima, 15 VI 7997, vet. tt
prvom kmgu
dobio 61,42%:.- irlogu, na maigini, samokritidno priznati kako sam se

24 25
 MI-ADEN SCHWARTZ: HRVATSKA NAKON TUDMANA AVANI'P]{OPOS

jo5 nipo5to ne daie pravo komentatorima koji govore o tome da je Me.si6a,koji je' kako rekoh' ditavim svojim habitusom
na. Ali s\ za
MesiCaizabrao"hrvatski narod". Nije ga izabrala"opfit volja", ali ga nije Ai"|rr)vaokao Antrtudmanpar excellence,glasovalii oni iz protutudma-
izabnla niti "volja sviju". ZaMesiea nisu glasovalibrojni biraii koji su primjerice nagla-
;;;u;;, i^gera, kojima je Budisaizvanjskim svojstvima,
se odludili za Budi5u. Za Mesica nisu glasovalimalodobnici. Napokon, suzdrzanoscu, kao i stanovitim, premda vrlo
;;;?ostolanstvenom - nalik pokojnom
zaMesifa nisu glasovaliapstinenti, kojih je ovoga puta bilo skoro 4O%,. nrvatskim nacionalizmon, izgledao odvee
ii"^ii
Ne5to preko 2O'/"glasovapripadnika narodne zaiednice dakle ne mogu
Vodi. protiv Mesica- a ne bi trebalo
se smatfati "narodnom voljom". Kako god bude vladao, Mesica ee legi- Budisa je izgubiopredizbornu bitku
timirati tek razmjerno mala manjina u narodu. Posve je druga stvar da je o'a bila teleuiziiska bitka i nista drugo!'r - iet
biri d;;l;; u to da
je i ona djelomice bila zavedena,glasovalanesviesno,iz prkosa i 1eIjna i bezgrije5nopo5tene,moralne
L oriouiio" doiam prilicno krure, hladne
promjene pod svaku cijenu. Time naprosto Zelim rclativizirati izborne ljudska narav instinktivno pla5i'
f"r;;, taLve se uobiiajeno porotna
rezultate nasuprot njihovoj nepromi5ljenoj mistifikaciji. joj se takva osoba nametne, ali je ne
Oii e:. se ocl nje clati voditi kacl
U iemu je tajna Mesieevauspjeha,Stoje njegove glasaie ponukalo g Stoje odvec komplicirao,
/i',^a" birati. Bu6i5aie kampanji pogrije5io
da se odluie za njega?Svakako,tll sll na prvome mjestu zasieenost napadno zabrinut i zaokuplien
S, i. bio pretjerano obazriv, neizravtn,
desetljetnom vladavinom HDZ-a te svim nevoliama koje je ona sobom Pogrijesio je Sto je govorio
lstavllenim dojmom i izgledima na uspjeh.
donijela, kao i posve nepolitiina potreba da se smrtno ozbiljnog Tud- istin.r, umjesto clakao Mesie Sarmantnoi lukavo obmanjuie' Odgovarao
mana zamjeni njegovim antipodom, Antitudmanom. Za Mesiea su gla- napaclaie,dodim se Mesie izbiegwao braniti
ie i reagiraona Mesieeve
sovale mase nezadovoljnika,priZeljkujuei bilo kakvu vidnu promjenu u od izravnih optuZabai racliieisticao kako on vodi "pozitivnu" kampanju
uvjerenju da ona ne 6e uroditi joS veeim zlom. Za Mesi(a se vjerojatno za bolju Hrvaisku, a prigovore Sto mu ih upucuju prepredeno otklaniao
izjasnio i nemali broj biv5ih komunista, koji su od njega kao biv5ega kao izraz zle volie ili znak podmukle Llrote.
partiia5aodekivalizaStitnkakvu im je pruZaoi Tudman. Razliiite skupine svakako,ovaj se govor o Buclisinim"pogreskama"mora tzeti cum
iugo-nostalgitarai nacional-mazohistatakoder su u njemu prepoznale grano satis; nije zaprayo doslovce riied o pogreskama, nego prije o
dobrodoSlogpolitiiara koji fe napustiti naglaSenonacionalnuusmjeridbu manikavostima.Jasnoje, naime, da nitko ne moZepfotiv vlastite prirode
iz junaikih godina Republike. Veliki se broj biraia odlucio za Mesiea i lidnosti, osim ako ne Zeli neuvjerljivo glumatati. Utoliko je Budi5abio
kao otjelovljenje obicnog, priprostog, dobroeudnog, opu5tenog, nesa- u pfavu kaclafe oclbio u zadnji dasmiienjati image i naiavio da ee ostati
vr5enog ljudskog stvorenja, s kojim se lako mogu poistovjetiti, i time "kakav jest". easovitaodstupanjaod te odluke, poput "leta balonom",
vlastite slabosti simbolidno pretvoriti u krepost koja se dak moZe do- samo su ga dodatno koStalaglasova.
mognuti drZavnog kormila. osim naveclenihMesieevihprednosti i Budisinih manjkavosti, jos
Ali postoji i jedan osobiti "dijalektidki mehanizam" odnoSaja su i neke izvanjskeokolnosti doprinijele Mesieevojpobjedi. Izvieltava,nie
Tudman-Me"sif,koji je odito dielovao na mnoge birade da se opredijele o njegovimuspiesimatijekom kampanjebilo je umnogome tendenciozno
za niega. Mesie je kao biv5i Tudmanov bliski suradnik, bez obzira na i tako je i samopotaknulo njegor,'ukasniju uspieSnost.Naprimjer, prika-
njilrov kasniji razlaz,mogao za mnoge Tudmanove pristaSebiti prihvat- zivanjeMesicevadobro organiziranogskupa u Splitu uplivalo je na tada
liiviji od BudiSe, kojemu nisu mogli oprostiti dzrie u Vladu, svojim joS neodluine biraie da se i sami priklone oditom favoritu. Kada je vec
pristankom na koaliciju, doveo clojucera5njejugo-komunisteIvice Rada- stekao toliko pristasa, steei ee ih jos i viSe, pobijedit fe, pa dakle
budimo uz pobjednikal To je nesvjesnalogika biradke naklonosti koja
djeluje po nadeluselffulfilling prophecy: ako nesto uopee predvidamo,
u svojoj plognozi prccl pli krug zadnjih predsjedniikih izbora prilidno prevario. onda ee se ono utoliko vierojatniie doista i dogoditi sllgestivnim die-
Granieu sam predvidio neodredenih 15-55% (dobio ie 21,69%), Budi5i 20-30% (dobio lovanjem samogpredvidanja.I obratno, ako se za neku stranku primjerice
28%), Separovi1ttlO-2O%(O,25%), Mesierr 7,5-10,5%(41 ,65%), Dapieu 4,3'/,,(1,78"/,),
Mereeptt 3,7% (0,85'1,),Lediiu 2,8%,(O,85%,),Prkacinu l,T - 3,3'/,'(O,28%),te napokon
Letici namijenih 1,7%,a clobio je ditavih 4,17%. Kod svakoga kandidata dopnstio sam rJ Zeljko
toleranciju od x 2'/", a stvalno clobijene postotke glasova ovdje sam ispisao plema Mulnar', hnmorist i plstolov, novinar i TV-voditelj, izrlzio mi je uvjerenje
(la tla
objavi privlemenih i nesh.rZbenih rezultatata od 25 sijetnja 2000. Pripaclnici Nove le Mesicev uspjeh oclludno utjecao clvokratni nastup u njegowr gledanom noenorn
Programu Nightmire
Hrvatske Desnice primili su naputak da glasujtt za Antu Dapiea ili Zvonimira Separovica. Stage.

26 27
 MI-A.DEN SCIIWARTZ: HRVATSKA NAKON TTIDMANA AVANT PROPOS

ne oaekuje da je u staniu postiei vise ocl 5%tglasova,z niLrse ne ee ni pristupnoj besjedi valja ujedno vidjeti i
glasovati.tau povoljne izvanjskeokolnosti,napokon, mozernopribroiiti ovoj masonsko-kozmopolitskoj
prisegu pravim Mesifevim mandatorima'
i manipulativni utjecaj divljih udruga poput "Gonga" u prilog ljevice, rtit""
Mesi6em Hrvatska je dobila razmietno vfeme5nogl8,
pa time i preclsjednidkogkanclidataMesiea,bezoinu, otvorenu potporu Sabtiepanom
Predsfednika. Neobidno je i pomalo smijeSno da
ameriike ambasadei r\ezinaprvog iovieka,15zatimraiunalno montirane ali vftalnog, Sportskog
fredslednikom postao po svemu vee istroSeni, bankrotirani, marginalni
Mesieeve predizborne Tv-spotove u kofima se stvara iluzija velikih f,
'oolititar,
koji se na svjetla pozornice vratio iz samoga zapetka, po5to
sknpova i masovnog skancliraniakandidatu i sl. stranke uspio
Na Mesiievoj inauguraciji nije se, kako ie najavljivano ili prika- na parlamentarnim izbotima nije na listi svoie Narodne
saborski mandat. Nu budttCi da je Mate Granic - manje
zivarTo,okupila nekakva svjetska"krema", nego sll se, po naravi stvari, izboriti iak ni
zil1valjujuei oiitom nedostatku kvalifikacija, a viSe zbog previralia i
pojavili predsjednici ili premijeri nekih susjednih i rranzicijskih, inaie - ubrzo otpisan kao kandidat, BttdiSa tt
lakta5enja u uminteemu HDZ-u
u svjetskim dimenzijama niposto vaZnih zemalja. Jedini zna(ajnlji niie imao izgleda za premocnu pobjedu, a desnica
svoioi neodredenosti
clrzavnikbio je iasni sef turske DZumhurije si.ilejmanDemirel, pouzdani doSla u neSto pfefanom povijesnom trenutku -
sa svojim kandidatima
prijatelj ne samo pokojnoga Franje Tudmana, nego i hrvatskog naroda.
trijumfirali su Mesieev opsjenarski Sarm, njegova neozbilinost i ispfazna
znakovitija ocl priclo5lih n:rrodnih predvodnika bila je pokroviteliska
obefanja ugodna uhu napacena puka Zelinog slatkih iluziia. AIi joS netko
nazoenost velike Keve Albright, uz predstavnike srpske oporbe, koje
mierodavniji bio ie ielian zavodnika Mesieeva tipa - tzv. "medtlnarodna
joj je novoustoliiena vlast dopustilaprimiti basusred hrvatskogaglavnog
zaiednica", zloslutno egzaltirana pobjedom Mesica i "demokracije".
grada, i koji su uostalom i doputovali u Zagreb na njezin poziv, cime Zloslutno, velim, jer nema mnogo tazloga za veselje Mesieevim
je na marginamaMesiCeveinauguracijeHrvatskakonaino promovirana izborom. Zivotopis mu je krcat nedoreeenostima, dvojbenostima, poli-
u pedesetiprvu"republiku" usA.'('Taj su dojam potvrdili i jedini sluzbeno titkim griiesima. On potjete iz jedne iskljndivo partizanske obitelji i
pozvani novinari: Ivo Pukanie i srefko JurdanarT,najmarliiviji americki opetovano ie znao isticati kako su on i njegovi srodnici "utkani u revolu-
glasnogovornicii asistentihrvatskogaguverneraMontgomeryja u hrvat- cijtr". eak ie i sebe osobno prikazivao kao partizanskoga gerilca-veterana,
skim medijima. Bez predsjednickelente, kao kakvu krpu bijesno odgur- iako su ga lokalni partizani odniieli u Sumu kao nedoraslo diiete. O
nnvsi sveti hrvatski barjak Sto mu se nasaoda putu do tribine, Mesie ie Mesieevu ocu pripovijedalo se kako je kao partizan nekoga iovjeka
nakon formalne prisege oclrzaokratak govor n kojemu ie istaknuo kako ubio radi cipela. O oievoj smrti kolaju dvije veniie: da su ga ubili
ga obvezujeinozemstvoi kako ee doprinijeti proZimanjusvijetate pruZiti Usta5ei da je mirno umro prije nekoliko godina.'e Nije jasnije ni pitanie
potporu njegovu povezivanfr,kao i slobodi medija, manjinskim pravima, podrijetla njegove supruge Milke, u dije srpske korijene postoji tvrdo-
demokraciji, moralnoj politici i uopce Novomu svjetskom poretklr. u glavo puiko uvjerenie, protivllo tvrdnjama samoga Mesiea cla mu
fe
Zena Ukrafinka.20

" llacionalnlt jc climcnzija ove ncsvjesne logikc u totltc da se za malc str:rnke

ue glasuje kako se ne bi rasprSili glasovi potlebni za upjeh slienih, a izgleclnijih veeih r8 Mesic je roden
. na sam lladnjak 1934 godine,clvai pol mjesecanakon atentat;r
stranaka. ll llrvatskoj, balcm Sto se desnice tiec, ovakvo razmiSljanje ocito ioS nije na kralja Aleksandra, kojega ee kasnije naslilediti na eelir .fugoslavije.1-udman je,
steklo pravo grad;rustva. S clmgc stranc, na lrrincip setf lulfilting ltrophecy oslanja se pretlzimavSi1990 vodstvo nad Hruatskom,
bio tri godine stariji negoli Mesie u easn
clemokratski zakonodavac kako bi trvodenjem izbornogir praga osu<Iio na beznaeainost tustolieenia.
raclikalnc strauke, koje bi bez toga praga mogle imati mnogo veeih izglecl:r i clobijati '' Do zakljucenia
rukopisa nisam LtspioistraZiti ovu pojeclinost.
mnogo viSe glasova. Lu vrijeme kampanje,onaj tko se uopfe usudio zainteresiratiz ovo pitanje
15Vei prvi clan uakon Sto je izabran, .':
Predsjednik ic viden kirko Zurncl odlazl ntt :lnrt ie-.od Mesifeva stozera,Mesieaosobno i prevladavajueegaraspoloZenjau javnosti,
raport Montgomeryjr.r. Dro.opttlzen kao "rasist"
koji prebrojava krvna imca. Ali to i sLenJ pitanja uop6e nisu
16 ()d Amelikanaca, i zloglasni
Warren Zimmermann, biv5i US-poklisar u lttvi^sna, a kamoli nedopustiva. Narod ima pt^vo znati o podrijetlu i nacionalnim
Beogtadtr, izjtlio je kako Mesiea - kojega je upoznao kao pledsjednika Jugoslaviie u svojega Preclsjednikas vise razloga negoli zavirivari mu u ranjnr, easu ili
Sllft:lttla
zajedniikoj im prijestolnici - neobieno cijeni. Kad iovjek samo vidi tko je sve nije nesre6a niti sramota za .reku dimu, hrvatsku gradanku, t ni za
;:::*,:".I*o
odnSevljen Mesieem i njegovom vladom...! dlzaru, ako je dama rodom slucajno Srpkinja. Ali izbor .rpiavo takve bradne
'7 Ako medu novinare ne uvrstimo srtradnika Globusa Zeljka ;:i::1,:
Malnzrra, koii ie easukada Hrvatskagrca pod velikosrpskimjarmom baca itekako vaZnosvjetlo
;;:z;:u
rr4 rrlezlnazantenika,
kao predsjednik Republike Pe5ienice zapr^vo Mesieev drZavnidki kolega. koji se inaderado prikazuleprogonjenim hrvatskim nacionalistom.

28 2g
 MI-ADEN SCHWARTZ: HRVATSKA NAKON TUDMANA
Mesie je u predizbornoj kampanji2l priopeio da je l99O postao
prista5ahrvatske drLave kada ie uvidio da seJugoslavijane moLe odrLati.
Iz te izjave slijede barem dvije zanimljive implikacije. Dok seJugoslaviia
kako-tako odrlavala, i dok su zatvori bili puni hrvatskih boraca za slo-
bodu, a na zapadnim plotnicima od Udbine ruke ginuli hrvatski emi-
granti, Mesie nije bio prista5a hrvatske, nego jugoslavenske drlave.
Drugo, da nije uvidio kako je JugoslavijaneodrZiva,on bi i nadalje bio
jugoslaven. Jer, valja podsjetiti da Hrvatska nije zadobila nezavisnost
iednokratnim dekretom 1990, nego je Jugoslavijau nekom obliku Zivo-
tarila joS skoro dvije godine. Ovo zakaSnjelouvidanje moguenosti i
potrebe hrvatske drlave nije najbolja preporuka za tovjeka koji toj
drLavi upravo postaie predsjednikom."
Zaptavo je Mesi6, i po vlastitu priznanju, joS od davnogavremena
1963/64 bio StiCenikJosipa Boljkovca, inate provierenog i notornog
iugo-udbaSa.A Tudmanu ga ie poslije preporudio drugi notorni jugo-
udbaS, krvavi egzekutor bjelovarske Ozne, iovjek koji je vlastoruano
odvezao nadbiskupa Stepinca u Lepoglal'u - Josip Manolie. S takvim
guruima i u takvu okruZju stvarao je mladi Stipe svoju nacionalistidku
karijeru!23BliskostManolieu poknzaoje Mesie i 1967, kada su se obojica
svrstali medu najo5trije kritiiare Deklaracije o naziuu i poloZaju
hruatskoga knjiieunog jezika. Potpisnike ovog uostalom vdo umje-
renog, stidljivog i samorazumljivogzahtievaza u5iuvanjem nacionalne
samobitnosti Mesie ie oznatio diverzantima protiv jugo-socijalizma te
"bratstva-jedinstva", usporedio ih s teforistima i zattaLio za niih kazneni
progon.zaKako je od takvog nadobudnogbraniteljanajcrnjeg staljinskog
jugo-unitarizmau tijeku tada vef zapodetogHrvatskog ProljeCamogao
2' V. primjelice Feral Tribune br.749l
22JoS kao ponosni "predsjednik SFRJ" Mesi6 se bezostatno poistovjetio s tom
tvorevinom, leZerno se uhodao u ulozi Titova nasljednika, davao je o .Juzi pozitivnill
izjilt i otvoreno izralavao vjeru u njezinu bndu6nost, s ratom ili bez njeg:r. Nakon
preuzimanja duZnosti hrvatskoga pledsjednika odmah je poaeo obllaziti Llpravo olupinu
bivSe Jr.rge:plve slr na redn bile Slovenija, BiH i Makedonija, Crnn Gor-u posjetio je joS
prije izbora, a nema dvojbe da bi nezaustavljivo pohrlio u Beograd istoga easa kada
Milo5evie , po njegow uvjerenju jedini bad guy medu Srbima, side s vlasti. Samo, do
toga ce se joS nacekati.
2JU jednom televizijskom razgovoru Boljkovac je tvrdio kako je jo5 1990 osobno
oti5iro "prijateljima u Beograd" (sicl) kako bi provjerio ie li Stipe na popistt udba5a, i,
"hvala Bogu", nije tamo naSao njegovo ime. Ali sam Boljkovac kao Stipin za5titnik bio
je na takvim popisima!
2i U Republiikom vijeeu Sabora "SRH", 30 travnja 1967, uostalom na samu
'Wienerneustadtu.
oblfetnicu pogibije Zrinskoga i Frankopana u Tijekom svoje pred-
sjedniike kampanje, Mesie je uporno i ne odvee spretno izbiegavao objasniti svoju
30
AVANT PROPOS
nacionalist" dostojan robijanja u Staroj Gradiski25,nije
n*stati.hrvatski
baS lako razumletl
godinamanakon sloma Hrvatskoga Proljeia Mesie ie dokazano
tainom policijom: sustavno' dragovoljno i
.rrr"Ciu"6 s jugoslavenskom
joi je informaciie o vodeeim hrvatskim naciona-
i""".r"r*no.-pruLao
svoje kritiine komentare. Tako ftain^ suradnja
lr;r#; i iznosio im o njima
se, kako to Mesie pokuSava,protumaiiti i opravdati niegovim
"i-iZ. sudbinu ff^Lefle putovnice. Takoder nije po sebi razum-
,^iii^"i.^za
je
Iti"o Ouse Udba zanimalazaMesifa jer bio nacionalist. Za' nacionalista
iirdiSu nije se zanimala, jer je dobro znalada s niime nikada ne ee naei
"Spiclov" (uhoda) blatio Dekla-
iiiranie$i iezik. Jet, dok ie Mesi6 kao
raciju, Budi5aie dizao nacionalmr revoluciju. Zanimliivo ie, medutim,
do koje ie mjere kroz deset godina hrvatske nezavisnosti,umiesto da se
nacijanovoosvojenomslobodom i vraCenomtaSfu oplemeni i procisti,
opala razina eudoreda i mjerila javne dopuStenosti. Posvema$njom
tilativizacijom i bagatelizaciiom, sve je postalo dopu5teno, prihvatljivo
i oprostivo. Umjesto da zbog ove suradnjeMesieu odludno uskrati pristup
preclsjedniikom polozaju, biraiko je tijelo nehaino preslo preko nje
kao preko kavalirskog delikta, Stovi5e,nagradilo ju je dodjelom man-
data.26
Biografija Stipe Mesiea u godinama obnovljene hrvatske drZave
opee je poznat^. Bio je predsjednik Vlade, predsjednik Jugoslaviie27 i
Sabora - Zastupnidkoga doma, dodim je njegov kompanjon Manolie
ttlcrgtt tt hajki na Deklaraciju. Kada je od njega ipak nasilu iznuden odgovor, on se
sveo na posve nesuvislu i odito izmastamr pridu o tome kako su Mesic i njegovi
istomi5ljenici n dogovoru s Bakarieem napali Deklaracijtt. eda bi naveli Tita da njima
zainat po5tedi njezine potpisnike, jer se u tom tasu kod njega nalazro KdeZa. Kome
ovo pravdanje djeluje shvatljivo i uvjerljivo, zavrijeduje osobitu pohvalu.
Mesii nije razvidno rastumadio razloge svoje osude. Navodno je bio zatvorcn
zoog nacionalistiikih Sala i primjedaba. Takve, medutim, resko je dovesti u svezu s
onako gorfiivirn neprijatel jem Dektaracije.
"'Jednako je zitnimllivo i znakovito c1ase nad ovom moralnom eroziiom stao
zgtazJli upravo onaj koji je za ratun
Udbe i sZim pruZao nemale intelektualne uslttge
lugo-reZimu r'rborbi protiv Katoliike crkve u I{rvaia. Usp. Nenad Ivankovie, "Hrvatsk;r
(moraln_a) patologijai'.
Vjesnik ocl 4 vellade 2000!
On je ttr formalnu, z ptavo poniZavaiuau i apsurclnu duZnost - na koju je
.,, .''
ttrvatska- pristala
irnenovati s,roga pre,lstavnika kako proces nzdrtrhivania r-re bi pre-
velikom brzinom
i ostrinom izazvao Beograd na Zestoku ieakciju (svejedno jn je izazv:aol)
vrlo ozbiljno, iak se uZivio u duznost "vrhovnog zapovjednika
;:l:i.i9 JNA" i izdavao
lol nekakve "naredbe" za povladenje
ili sl. Ali je zato kaosef jugo-drZavi prisegnuo da
cc duvari njezin
poredat<, a q svibnja 1991 stavio svoj potpis na odluku po r.o;q ,1we,'
smije uredovati
po Hrvatskoi.
31
 MLADEN SCFIWARTZ: I.IITVATSKA NAKON TUDMANA AVANT PROPOS

ztuzeo miesto predsiednika drugoga, Zupanijskog cloma hrvatskog u saborskomstanu nakon smienii-
nerc.niegovo usanienje Po--sudelom
parlamenta. zaiedno stt 1994 pokusali udar (koji je Mesie kasnije prikazao
snkobom s Tudmanom zbog njegove politike podjele Bosne), zajedno j'if}
Tf{i:,';i:i;,;:\::ti'.: ji"$t"ijffil:.i?::J#il'hTff":
.
Abdie?.
.
sotovou marginalije.
spadaiu
.)32,
su unatoi Zilavom otporu bili smiienjeni28,pokusali su veci dio HDZ. "#Ji;i" tiff^iu' ili;J
t Mesie na
predstavljanjimanarodlr' ie
ova kadra odvuci u svoje novoosnovaneHrvatske nezavisnedemokrate, U svojirn predizbornim covjeka virtuoznog t izbiega'
promatfaia ostavljio cloiam
da bi se ubrzo razi5li i da bi Mesic poftalio novi politicki zavicaj u Drodofniieg i rastegljivombafatanju istinom; uviezbanog u
reclovima Savkinih Narodnjakaze,koji su ga i kandidirali za protekle vaniu izravnllto(lfaovofa
oDrezfiom,preventivllomokolisanjuiuzvraeanjupfotllnapaclima'svjes- mu dopustila spontane'
izbore. Mesiceva politiaka karijera izmedu lgg4 I 1999 obiljelena
ie ;U;;;.i ,"u't't nije toliko 'ista a da bi
njegovim dragovoljnim svjedoienjem protiv hrvatskih vojnika i Drzave
na neprijateljskom Haaskom tribunalur., te njegovim zdusnim uklju- nepromistjenelSKaZe.MesieSpretnomotaipetlja'*izv|a(I,,se,Sarm
blefira,fabulira,mlstificifa,retusirasvoitluloguukljucnimzbivanjtma.
u clrZaniui ponaSanju'baSkoliko
tivanjem u sramotnu jugo-nostalgiiarsku kampanju za povrat naziva i
eita se to u niegovoj mimici Sesligi'
"trga inava fasizma" negcl:rSnjemTrgu Kulina Bzrnaoclnosnoclanasniem
iJ,;;;;"renimlli pie5u6enimrijecima. Programmtt je, medutim, iedno-
Trgu hrvatskih velikanA.rru nsporedbi sa svim tim nepodopstinama, suradnias Haagol, ngka vrsta viernosti
t**"" t ptozirun.PovratakSrba,
glasine o suclbini llovca predanoga Mesieu za potrebe obrane, njegovo sviiet bez granic:r'liudska i manjinskaprava'
ffit()n" BosnaBosancitn:r,
hitr<>zauzimaniemjesta u nadzornom odboru croatia-osiguranja, afera s l o b o d a m e d i i a i , k a o z a j e d n i d k i n a z i v n i k ' a u i e d n o k n t n a"medu-
svihovih
poslusnost spram
oko njegove nesudene "cementare", ali i ona oko tvrtke Omicron-com- progro-rLih sastolaka,bezuvietnai neupitna
ali iz nemoei svoje
i"rJorr. z jednice,,.I Tudman joj se pokoravao,
premoenom
Hrvatske kakvom ju je stvorio, nevoljko' pravdajuei -se
.,tog i takvog,; nepfaveclnogi nasilnog svijeta, koji pred odima
18 MesiC
ic svoj otltor potkrijepio r-re samo oclbijanjem napustanja sluZbenih snagom
plostoriia tr Sabom, nego i iseljavanja iz velebnog sluZbenog stana (340 mr) Sto ga je ima samo svoi interei. tr,leilese pokorava vlastitom voljom, iz uvjerenia
dobio na uporabu samo do isteka duZnosti. i s nemalim uZitkom.
re Njezina predsjeclnika lladimira
caiiea Mesic jc jos 1991, kada je Tndman Mesie, koji se, kurkoreie, gnjuSa tasizma,u svojemu pauSalnom
onoga htio ukljuiiti r.t Vladu "uacionalnog jedinstva", kao tajkuna llazvao "gallgsterom
na(l ganllsterima" i tako zuprijceio njegclvo imenovanjc ministrom. napadajuna Hercegovce pokazao se kao nepatvoreni rasist. Nu buduei
1" Svoi clragovoljni i ncsluvni posjet
l{aagu McsiC ie poktrsao opravclati time Sto da je za razliku ocl ifaicleia l;'evidar,njemu se rasizamopra5ta.Dakako'
jc tanro toboZc tlptttZivao MiloSeviea i neke srpskc zloeince. I nakon izbora za opia5ta mu se u kmgovima kozmokraciie, ali ne i medu samim Herce-
Preclsjcclnika, ol1 sc nije distancirao od tclga sralnotllol.t cinrr. Stovisc, postao
le osebujni govcima. Njih je pogodila najavada ee Republika Hrvatska Hercegovce
glasuogovot'trik jttdeo-rutsonskoga sudiSta naroclnoj slnbodi, pa je u tom svojstnr,
praktieno pr"p.rrtiti samima sebi i suZivottt s druga dva konstitutivna
tijekour nastupa na emisiji "2 tr.9" zagrcbaeke otvolene Televiziie 3 ozuika 2000, u
povodtt izricanja drakouske osude generalu BlaSkicu pozvao na
"naroda" u BiH. Pogocliloih je kada im je poruiio da se ude ribolol'tt'
ltovjerenie u Zalbeni
postttpak pred istirn tim Ilaaskim triblmalom! U toj emisiji, uostalom, ponovio je i Zato mu je hercegovackigeneralLjubo eesie Roisi naiaviouskrat posltts-
svojn poznattl teztl da je Milo5evie planirao rat, te cla ce i on zavr5iti u Haagg. Kao da nosti kao buclucemVrhovnom z:rpovfeclliku.Mesiega ie preko Pavletifa
je jedan iedini eovjek doista nspio "zavesti" dobrofuclni i miroljubivi srpski narocl (a dao smijeniti, i kada je Rojs na Markovu trgu Mesieu srdadno testitao
z ptlLvo je srpski nacionalizam "zaveo" jugo-komunistidkog internacionalista Miloseviea), izbor, nile re ta gestani izclalekamogla smatfatipmZanjemhercegovadke
i kao cla bi Hryatska nesto imala od osude srpskoga Vode pred stranim sudom na
nekakvu vremenskn kaznu!
ruke-pomirnice.Mesie ie,bez obzirana izbor rijeii i kasnijaopfavdania,
Jr Mesie se time plidruZio najmrainijim predstavnicima protltll:troclnog,
Hercegovcimaobjavio fat. A to ne ee biti pravi naiin da se nadvladaju
p:rttizanskog, titovskog jugo-boljSevizma kakvi su negdaSnji jugoslavenski voini sudac, zlehudeposljedice "herceg-bosanskoga" secesionizma.
"subnorovac" Ivan Fumie, i zatiratelj hrvatske prosvjete, kulturni inkvizitor Stipe Suvar.
S njima je 9 svibnja 1999, tr tijeku Zestokih desnicarskih protndernonstracija, zartdio
batine i stlzavac. Sada je jedan od najZumijih pothvata nove vlasti povrat partizanskog
i2 Mesiccvukampanju
imena trga. To je ime, medutim, 1990 maknuto s dobrim razlozima. Ako postoie Zrrve vodio je izborni stozerna delu s bivSimvisokim cljelatnikom
udbe Andelkorn.;agecieem, medu ilanovima bili su i Ivana Sikie, Chris tsojanoviei
faSizma, postoje i Lfive kornnnizma i demokracije. A pod kultom "Zrt^va fa!;izma" a
pokojna je .|ugoslavija njegovala uspomcnLt na "zloiine" Nezavisne Dr2ave Hrvatske, ,os neki za kole sriu to vriieme bili vrlo zainteresiraniorgani gonjenja. tlsp. o tome
Josip Jovie, "stjcpan Mesie - vizionar ili opsjenar?Skica za portret predsjedniikog
obdrZavajuei crni mit o hrvatskoj samostalnosti, koju ie trebalo prikazati "faSistiikom",
t<andidata",stoboana
clakle u svakoj varijanti losom i stoga nedopustivom. Dalmacija od 5 veljade 20001

32 33
/-#e
 MLADEN SCI]WARTZ: HRVATSKA NAKON TUDMANA
AVANT PROPOS

Stiepan Mesie u poaerku je sebe javno zamiSljaokao

. . slabog pnfDlulo neruztmiievanje Mesic oiituje i glede srpskoga pitanja,
predsjedr-rika, i namijenio si je, sukracrnovradajueojicreoiogijiminimalne pfevrtljivost: dok
clrLavei mlake politike, ulogu ,,jezi(ca,,,rn .rrugi,sa'zadafomuglavuivania ,,, ^.,r.lri- clolaze<1oizraLaiajos i njegova povrSnost i
rara Srbima borbeno uzvikivao da nestanu s hrvatskoga tla,
kojekakvih kompromisa. Ali ve6 'akon p*ogu kruga precrsjecl'iikih il'.i;;,,;;e -
,^"^^^
ai^na opancima ne ponesu i hrvatsku zemlju sada o' jedi'og
izbora on se vidno osilio, praktitno naredirjueiprovizornom
sefu clrzave "_1.i,,^i.fi^ vidi u srpskomu vodi MiloSeviitt. Mesic iak govori o tome
razrje5enjeRojsa, grozeei se "puiistiikim;' geireralima, traleci
smyenu Ii",l''ii^tska bila "u ratu s Milosevieem", a ne sa Srbima, srpskom
ureclnikasloboclneDalmacijeJosipa Jovyfajer se ovaj nsucliopodsietiti
na 'eke neslavnepojecli'osti 'jegova. politic:kogzivottpisa, Zir*"i, Srboslavijom, velikosrpskim imperijalizmom' Takoder mlr se
nayavlyuluei svojatao samo BiH, a zaboravlia na srpsku okupaciju
obraiune i priieteei se kako fi naclzirutisab-or.Tako se
on s jedne IUrt a^ je Milo5evic
Hrvatske. Sretan ie da ee se u Europi uki'uti
stfane priklonio modelu (polu)protokolarnog predsjed'ika mini;at'rnih ;;itkth dil.lorro Republike
ce se i svi Hrvati nacizaiednobez granica. Ne pada mu
ovlasti, a s clrugestfane obeeaoie z2.lTvate u svim politiakim clomenama. n iirr, tako da
i^ oo111.tcla je to vec bilo ostvareno u pokojnoj Jugoslaviji: svi su
zelio bi biti predsjed'ik-gradanin,narodski eovlekrJ, bez posebnog
imttniteta pred zakonom priiati Saljivezgocle! i svake subote fl*",i i,ivieli u jednoj dtiavi bez granica, ali granice nisu vrijedile ni za
hrliti 'a srpskoga gosPoclarl'J-
kirvu u charlie. Istoclobno iziavlju,jekako ne treba zuriti s
usturvnim
promjen:rma, Sto znaci da Leli za sebe sto clulje i sigurnije
saiuvati od
Tuclmananaslifeclenevrlo Siroke i detaljne ovlasti.
U svojim obraca'jima publici kroz tjecrnepredizbornoganatjeca'ja,
Dobili smo ono iega smo ,. O",",, cla Hrvatska izgttbi svoj
Me_1ieje iznoseniem niza dvojbe'ih, prijepornih stajalisttt
izrlzivao (poltr)preclsjedniiki sllstav, jaku i nacionalnu figuru na kormilu zemlie,
razliiitc reakcije: ocl obiine zadrske spram izgovoreniir rijedi,
preko cla se naroclna sudbina prepusti u ruke saborskih rulja, protokolarnih
sumnjii:rvosti prema govorniku, pa clo ozbiljne zabrinutosti
za suclbintr marioneta, te izruei na milost i nemilost suparnidkim natezaniima izmedtt
naroda koji bi mu mogao biti povjeren. po'ajprije je probrematiean
trojice muZeva neodredenih ovlasti, malih sposobnosti i velike taStine.
njegov odnos prema neprijatelju. Mesic se priclruzio ietama
nijekatelja Tihi, puzajuii ljevidarski pue, koji je joS 1998, tt dosltthtt s ameriikim
same opstojnosti neprijatelja hrvatske clriave i nacije.rs
Kada bi netko srediSnjicama, uglavnom obavio svoj posao pripravljanja smjene vlasti:is,
u Francrrskojustvrdio cJaje 2o%,Francuzaprotiv Francuske_
kao sto naSaoje, prepoznao je svojega pravog kolovodu u Stjepanu Mesieu. Za
je to Tudrnan rekao za Hrvatsku - tai bi, m'ije
Mesic, oclmah letio iz predsjednika Hrvatske dobili smo jugo-predsjednika u rangll i sa stilom
politike.ir' zatudno je i zabrinjavajuceclaMesic hrvatsku predsjednika Republike Pe5ienice.-reNa eelo drZave pretvorene u ame'
clr?awr,obnov-
lje'u teskom rn,kom i rijekama Lrvi, smatra jecl'ako ridki banana-protektorat zasjeo je pendanl Saljiviine Zeljkt Malnara.
tako stabilnorn i
neupitnomkao i tisuegodisnjuFrancusku,kojoj nitko'e'ijeie
identitet,
koju nitko ne trpa y ycrnagionalne, jugoslavenskeili srii'e
integracije,
niti u njoj postoji izdajniika petokolonaska ma'jina koja joj t7 Ll istoj pleclizlrornoj
emisiji ocl I1 L Zanesen liuropom bez grauica, MesiC je
se prijeri
ratom i pripojenjem Njemadkoj ili Rusiii. tom zgodorn Ilrvate pozvao cla sc nieega nc bojc (valjda ni Srba, ni Ilaaga, ni ameridkog
p-rotektora), a tt st'odnom je
duhu 2 veljaee , razgovlrajuci s'l'V-novinurkom Illoverkom
Novak'Sfzic, iznio uvjrlenje cla
iJ Mcsie sc na.odn cc uspore<Ino s ausirilskim nklrpanjem tr lluroptt tt
r-rragujc,ali on ga r biti, ka. i svi demagozi, ma.je-vise sltbiti h:riclclovske snagc. BaS kao cla Haicler nije trpravo rcakcija na eulopsk<.r
p'czire . osjetilo sc t' i lu:*ltlji
1>o./i"eudous&o7pogreski, kacra je u prvom 1.V-'astu1>u 'ako' dokidanje etnickih incliviclualiteta
i brisar-rjcgranica! l,teiie ti srljao u "cui'oclcrnokri-rtskc
izl><>r;r,tunraceci kako Ijuclima pr.igooom svojih ispijanyu t nrr" rrlrucivao nekakve procese" a tlprltvo
_je ce ol-ll - srecoln - izlrzviLtinacir>nalne otDore u svim samosvlesuim
p<rrrrkc,.urnjesto "pomke,' rckao _ pu"uge. ttnloclima [uroyrc.
Sto je tfaZio, vee ie i clobio. Zbo! neprimjerena vica o Tudmanu '*
i MiloScviiu tolnu v. poglavlje XII: "DrZavui r.rdar.:s liieva il' s dcsnai,"!
ispriaanoga pariSkomu Le. Monde-u,, iime je povrijecri. g _C)
l5r Kaz.cnog zak.nika, "' Dr. l)anko Plevnik, irnajuei takoder u viclu oru upadnu slicnost, a misleei da
stiti trgled ltepublike Fhvatske, proiiv gradaninir siyepana Mesica je moze ustvlditi vec
I:iillt :" l4 veljace zal>oceto linianje Preclsjednikovih ovlasti, cluhovito ga je oznaeio
2oo0 opcinsko drZavno oclvietni5tvo zaprimilo kazncnu piil^l \(' predsiedniku fepublike pantovaak" (rt
u oclrjetlika Dtrbl.avka Stobodnoi Datmaciji ocl 7 III 2000). Mesie ,
Buljana. 'l,',::t]tinl'
net'ado stoiule na pantovcaku. Z.tto
35V. o tomu .,Neprijareljska ;e pueki jezik, ri Mesieevu stilu, smislio
1>oglavljeXI: t bt'tdom": cle se,
3('Na Ilrvarskoi televiziji,
hidra cjiZe glave,,! nutt
rvresniclt. n:rime. ocl s;rtla dvori. po svofirc ziteliu. zovtl -
Pr'eclsjednic'ki
1l sijeinia 2000.

34 35
 MLADEN SCTIWARTZ: HRVATSKA NAKON TUDMANA AVANT PROPOS

Mesie moze biti, i on doista i iest - kao i Malnar - ugodan i srdaaan

dovjekao.On je nedvojbeno duhovit, StoviSe,resi ga pretjerana, eksce-
sivna, gotovo neurotiina potreba za Salomi neozbiljnoSeu.Nu, fedno
je Mesie{ovjek, drugo je njegov politiaki Zivotopis, njegova proslost;
trefe ie Mesie kao politicar u razdoblju Republike Hrvatske, tetvfto
Mesic kao njezin predsiednik, a peto fe institucija Predsjednika, iije
dostojanstvo i mistidnu aureolu valja na sve nacine Stovatii iuvati, pa
#ar'*r***ff$$;
'*t+;**ii:r***-:
i od zloporaba ili oskvrnuCaStoih moZebitno poiini trenutaani obnaSatelj pred
predsiednidkedasti.Sadasu se u "personalnoiuniji" stopili Mesi6 iovjek, st]o::n u sada5njemdastt' iest niegova odgovornost
neizbieLivo i
politidar i predsjednik. Mi mu, nakon Sto je jednom izabran, moZemo vremena, precl povijesnim velikanima
hrvatskim pororyenjima_sviju Republikom
slabosti i manjkavosti njegove pro5losti oprostiti, zaboraviti ili staviti n'rvatskeiraci;'e'pred velikom hrvatskom
iunadkimlegijama ovisi hofe li usebi osjetiti zov te-smrtno
ozbiljne
medu zaporke. Ali, moei eemo ga i morati prosudivati prema onome mrtvih. Samoo "1t-t koji mu je
Sto bude iinio kao prvi medu Hrvatima. DuZnost ee nam biti pomnjivo hofe li izrabiti svoju Sansu' mandat Neba
odgovornosti,
bdijeti nad svakim njegovim korakom, nad svakom rijetju i gestom - uiini boljom' ljep5om i jadom' Za tu uzvi5enu
doclilellen,da Hrvaisktt Boiii blagoslov' BoZju pomoc'
na dobro svete nam Hrvatske, cla ona ponovno zadobije svoj sada misiju i uspieh " ";"iu^r;^ :^ li 1*!i:?ti rrgu tekst Predsiednidke
oSteeeni ponos i uniZeno dostojanstvo,da procvjetaju svi oblici ze koiom ie i sim iavapio ditajiei na Markowr
Franjo Tudman'
narodnoga Livota, da Hrvatska zzruzmeneponovljivo mjesto koie ioi pttr'#- il, ga je bio Jrodio pokojni
Tudm:rna"?
pripada u Europi i Svijetu,ali samo kao slobodnai samostalna,sllverena, Koja je pat< Iuclmntto*'i suclbina "flakon
nezavisna drlava: s Mesieem, bez niega ili protiv niega! N a k o n s m r t i , v e l i d i r r e s e o b i c n o n r 5 e i n t Z e . M a s a u z d i Lmakar
eheroje,
mrtve. vecina vladara,
Kako ee se pona5atiMesie u ulozi hrvatskogapredsjednika te5ko ona ih i obara _ ziu" ili mftve, a osobito
s vremenom nago-
ie predvidfeti. Jer, pouzdano znamo da je pokorni izvr5itelj naloga za svoievladavine udinili i mnogcl dobra' u narodtt
zbog onoga zlog
"medunarodnezajednice",ali nam ie poznato i da je neozbiljan,prevrtljiv milaju kritienu maslr potajne mrinje i 1elieza osvelo.m
Sto ih nizi 6uti
i nsto taSt iovjek. S nlim su, dakle, mogu6a iznenadenia: lijeva ali i u njihovu cljelu, ali i zbog uobidajene zavisti i zlobe
desna. Jedno ie sigurno: on ne ee tako lako pristati odreei se svojih Spramvi5ega.Kadavelitirraodesovogasvijeta,ulicaseosjetiolakSan
nema vi5e
ustavnih veleovlasti. Vee je najavio da ee kotiti ustavne promiene u opu5tenom,ovla5tenomna nekontroiirane izlieveprosta5tva;
djelotvornih zaprekapristoinosti i strahopoStovanja,- i oko mrtvo ga moae
tom smjeru, a ako do njih i dode, uvifek ce ih spretno zn ti izigtati, na
Stetu i na nezadovolistvo preostale dvojice sudionika u danaSnjem se nekaZnjenopovesti strastvenid,ansemacabre.azU vremenimaanomije
provizornom "trijumviratu" Mesi6-Tomcic-Raian.Mesie je zamisliv kao i clekaclenciiekao Sto je ovaj naS konac Tisucljeea,velidina se namah
zabavlja(.i "paido" iz Charlie-ia, ali ga se bez odvee pote5koea mole zaboravi,ali ona svelednoostaie u povijesnici, u kojoj ee uspomen 17?
zamisliti i kao puiista ili diktatora. Prijatelj naroda Mesie mogao bi se nju biti pohranjena i saauvanazt bolie daneod nezahvalnih' povrsnih
i u najveeoj mjeri otucliti od tog naroda, mogao bi postati najbahatiji, i pakosnih suvremenika i njihove Lablie perspektive' -
najiskvareniji, naipohlepnifi medu polititarima. NakonTudmanovesmftizlnjegovesu..rrasljednike,',smuSen
hadezeovskostaclobez pastira, postolile nadelno dvije moguenosti: ili
Racan i Tomdic najbolje znaju Sto ih ieka kad poinu prepirke
oko ovlasti i nadleZnosti,oko imenovanjaovog duZnosnikaili sluZbenog
putovanja u onu zemlju. Ali Mesif ne ee izazivati samo sukotre u ll
.fosip Jovie, "Gresnik koii ie otkupio griiehe svlieta"' Slobodna
Dalmaciia
poput Tudmana (Split) od f l'r.flre"'2000. Ali da potitiearne Ui'Oletovao j:olatizirajuce,on mora biti
redovimavladajueih.On ee, po mi5ljenjuJosipaJoviea,
neutralna, "moralna", Llresnafigur:r bez velikih ovlasti, ili pak mora biti karizmatski'
plebiscitarno..f"nt="i Oif.raror.Stranadkipolitidar sa Sirokim djelokmgom uvijek dijeli
narod na manje ili viSe sukobliene skupine pristaSai protivnika'
i') Netom se vrativsi iz emigracije, doZivio sam Mesiea kao "silno simpatiana '' otpt'a.,'t".ri tiielo
, r" rr". striieljanogflobiesiti za nogc i polom mtr mrtvo
svata", pa sam to na jednom javnom skupu tako i rekao, naglasiv5i odtnah i razlike kclje o-bescastiti : k;k;'l;-;. 29 travnia 1945 tt"r
svjetina ucinila s Benitom Mussolinijim
me od niega dijele; Mesica se, jo5 kao bliskog'Ittdmanova sut'adnika, lako clalo politieki milanskom piuzzall Loreto.
prepoznati i smjestiti.
37
36
 MLADEN SCHVARTZ: HRVATSKA NAKON TUDMANA AVANT PROPOS

ee se joS neko vriieme kupati u Tudmanovoi slavi, a u najmanju nrku

provlatiti u sieni mftvoga Vode, kako bi svaki svof potez opravdavali H'iT:il'5';
l'"1ff
lil:f;J3.;g:,rJ,fi;:';:fr
;*fru1*:#ft
ukorijenjeno5euu njegove zamislii djela, - ili ee ga, naprotiv, Llporabiti -. e'
kao Zrtveno janje, proglasiti ga iedinim krivcem za sve nevolie nastale J, eno'zute koalictl u sliiede6oi,fazi ponovno u miru pozabavi
Kada se "lav,rost"
u razdobliu niegove vladavine.a3 lzbor izmedu ove dvije variiante post-
tudmanovskogakontinuiteta ovisio je o prvoj procjeni njegovevladavine r,d,;;;;"1"1*llffiT,;l?*?,ft
mofi nastuPlr '1}AJ':fr:ltf#",]i/,'fi ffi::tl
u dasu niegova odlaska,o tome hofe li ukupan dojam o niegovu deset. vise ee djelo naei svoie tfaino miesto
Tudmanovo
ia apoteoza'
ljecu biti preteZito dobar ili pak uglavnom nepovoljan. Dogodilo se, Dosvefnasn
^nacionalno* p"-..rr;r, kao djelo uspj.esnogobnovitelja hrvatske drLavne
vremenom
medutim, barem u prvi mah, ne5to treee. Nije do5lo do izriiite "detud- nepodopStine'toiih je dosta bilo' biti s
slobode, a sve ce
manizacije"44,niti se pokojnoga Vrhovnika kuje u zvijezde.Nakon dos-
s v e d e n e n a S v o i t l n e b ' i t ni uzthvaljujuei
- 1 . ' . ' . N a n j esamom
g a c e sTudmanu'
e t l t o m p o gsada
l e d tdobio
lgledati
toinog sprovoda i pokopa, on je na neko vriieme pao u zabora#s, slidno kao na fita, t<o|i ie'
zasjenjentrima izbornim cirkusima Sto su uslijedili odmah nakon njegova panteonu: apsurdno i groteskno, ima li se na umlr
preminuea, kao i agonijom njegove umirude stranke,i potisnut u sviiesti iii..,or;;n;arskom biia posve suprotna Tudmanovoj: ovaj je Hrvatsku
da ie Titova uloga
ralja, a onai ju je' drugi put u )o( stolieeu'
]|#t*"t;;utoin,.ttskih
protulrrvatski, teroristiiki jugoslavenski
'it
nasilno tlgufao u velikosfpski,
Ovaj dmgi raslrletaj predvidio je i ljevidarski escjist Bolis Buden, rckavSi u
jeclnom interuieuu.Jutarnient
okvir.
Listu (14 studenoga 1998) kako e c naslieclnici "svo zlo
koje je iz togtr (stvaranja hrvatske drZave - M. Sch.) proiza5lo delegirati na njega". I
drr.rgi Ijevicarski esejist - i dramatnrg - Slobodan Snnjder, kako se i priliii, zh.rrado je
zltltjevlto o "sntonu tndmanizma" (Ncttti List od 7 veljaee 2000, na dan Mesiceva izbora).
r' Ipak jc do3lo tlo poplave uvrcda i kletvi u sklopu ritualne nekrofilije inade
pismenil.t i profinjenih ljevidarskih pera; Tudman je posmrtno unaptijeden u
"krvoZeclnog cliktatora", paec, "vonjaltt stlinu", "ljeSinu koja stvara sanitarne pro-
blcme". Uz ovtr navalu lilskog:r tankoeutja zapoiela je i uobitajena 6;llama o tako
izrazito pjesniikoj terni kao Sto je novac: koliko je potroScno na Tudmanov sprovod
i pokop, koliko je niegov ured godi5nje tro5io, je li plaeao polez, tko rnu fe pheao
lijeienje, hoec li njegovoj uclovici biti smanjena mirovina itd. itd. Kada se vidjelo da
trtu se u Zttrbi i nesoliclno zgotovljena grobnica za tri lnjeseca poaela raspadati, zaduli
srt sc i glasovi koii su traZili premjeStaj njegovih smrtnih ostatak:r na skromnije mjesto.
Ocljednom se otkrilo dl je ilegalno pokopan na krivom mjestu, i cla nitko nije duZan
platiti tro5kove clotjerivanja njegova zernaljskog poeivaliSta. - Zanirnljivo je da su ga
se i najbliZi suraclnici, clonekle uviieno docltrSe, odmah stali odticati, tuZeci se na ono
'l'udman 'Indman,
bcz iega nc bi bio niti bi Flrvatska bila Hrvatska - n:r niegovtt
"autoritarnost": P:rvletie, Granii, Pa5alie,Domljan, Caniuga..., clakle svi oni koji to r-ristl
eitrili za njegova Zivotr. Pozornosti jc vrijeclna i okolnost cla ie, u nastaloi pomntnji,
'fttdman -
do daljnjeg:r, rnoZda ioS zadugo - ostati ne samo bez nafljepSega zagrebaikog
trga, lrego i bcz najobienije ulice koja bi nosila nfegovo ime. Time bi se dogodilo neSto
Sto valfda povijest nc pamti: da sc osnivaiu clrZave ti:ri;wa ne odtrZi ni takvirn
samorazumljivim spomenom u glirvnom gr;rdu. Ja sarn svojedobno pletpostavljao da
vlasti tako tvldoglavo ustlajavaju kod naziva "trga marSala Tita" kako bi ga rnorale
sctmo jednont mijenjati'. kad umre Tudman. Ali glasovi koji su to zatrliili oclmah
n:rkon njegove smrti ostali su nensli5ani, a sada je vei kasno. Liberal-socijalistima ne
ce ni na pamet pasti kako bi bilo clostojno i na tai naiin obiljeZiti nspomenu n4
osnivaca Driave. Njima je vaznije da preSno dodu na svoje neprijatelji DrZave - "Lrtve
faiizma".
t5 HDZ-u dak nije uspjelo ni nazvati po pokojniktt, dill'em eitave Republike
Hrv:rtske, te Bosne i Hercegovine, vise od pet-Sest provincijskil-t ttlica.

38
39
rq
t-
z
tl.
|-l
l-{
€
ct)
 T.PROSLOV:
enuu ovA KNJIGA?
Republika Hruatska nalazi se u dubokoi krizi' Sui znaci goaore
d,a smo na sudbonosnom raskridiu, pred odluCnom prekretnicom.
Tako ne razmiilja samo onai koiega bi se s razlogom moglo snxatrati
zlobnikom i protiunikom, paie neprijatehiem. Tako stuari uidi i onai,
Itou&e,pogotoau onaj, koji ouu zemlju i njezin narod uoli, a suuerenu
drtaunost cijeni, i sujestan je urijednosti Zrtaaa Sto su uloiene u
nJezlno ozbiljenje, pa suojoj naciji leli dobro i spreman je pospjeSiti
JoJprobitke.
Daleko za sobom ostauili smo euforiCnu sueianost ponoune
uspostauenacionalno-driaune slobode na ru{euinama jugoslauenske
tamnlce naroda. Patos Domouinskoga rata sa suojom junaikom i
triJumfalnom tragikom takoder blijed.i u sjecanju onoliko, koliko
h.ruatska driaua gubi sposobnost zahualnosti prema junaekom
ratnickorn narastaju koji joj je omogucio d,a nastane i d.a opstane.
Ono uzuiseno postupno prepuita mj-esto
farsiCnom.
. Sue je u Hruatskoj postalo zaeud.no i upitno, sue se d.oimlje
tnuAnim i tuoSnim; izrazom posuemasnjeg
rasapa, izuorom oprau-
9.::S.n.ezadouoljstua, dostatnim razlogorn za neruozu i tjutnju, ra-
zum I:iiy irn p o uod o m n esmi lj en og k ritizi r stua i p ogub n e p orariz
a cij e.
Gdie se sluti raspaa organsile tuari, onamo hrle struinat i hijene,
racunajuci da
Ce AoCt naiuoie.
knjiga nastala uprouo kao rezultat ujere i nade u hruat-
*n,, ^?.r:le
unatoe suim zlostutnim naujeStaiima, ali i kao suje_
;:::!"riost
lwceftJe uolie da se, miilju, rijeiju i d.jetom, iduSno sudjeluje na
79r7anfi te buducnosti. cilj je opisati nastanak Republike Hruatske
na koncu
XX stoljeCa, piio iesetljece njezine poaijesti, njezine

43
 MLADEN SCFTWARTZ: HRVATSKA NAKON TUDMANA I. PROSLOV:CEMU OVA KNJIGA?

korijene, sujetta i sjene, s osobitim obzirom na li1nost i dielo Fra'nie isiekuje, kakuaie poieljna, i kako cemo pomoci
kakua nas bud.ucnost u njezinu stuaraniu naduladaju one nesklone.
Tudmana, na ulogu njeSoua.pokreta., Hruatske Demokratske Zaied- s- cbrnn€ narn su.nice
nice, kao i na uporno protudriauno rouarenje hruatskih nepriiatelia. pitamo se poglauito o onorne Sto ie
Tliiui
t^\iiri, tt o hruatskoj sudbini
Valja nam istraiiil eimbenike i uzroke sadainjega stania, prociieniti isCekuie:o politiikom ishodu, nAime, bitno ouise i onai ele-
d.ostignuto, te orisati ono Sto sliiedi, ito nas eeka, kakuu bismo Hrua't- -s
odars k o o cij alni, k ao i onaj sub limnii i, kulturalno -
"rir"ri* ti i, goip
sku trebali smatrati pozeljnonx a sto nas, naprotiu, uuce u propast. duhouni'
"
Ujedno je oua knjiga Cin prosuieda protiu bahate umiSlienosti koie- Doduie, i potitika je na suoj naein ouisna o idejama. Poiaue li
k-akuih ameriekih instituta, opskurnih organizacija i fundaciia, Sto pokretaike misli nouoSa eona, xxl
se naskoro duboke, snaine
-rloUeCa,
su za raiun suojih naredbodauaca Lt.Spiiunskim centralama priie obuzet Ceone i suiiet politike, i izmiienit ie nai opstanak na
uremena stali najauliiuati hruatske promiene kakue sami priielikuju, sujetskoi pouiiesti. Sue gouori da
ioii" JoS neuiden u dosadainjoi
i tim najauama. pokusauali pomoCi da se one dogode uprauo onako jednoga nouog stania europskoga
smiiemo oeekiuati kristalizaciju
duil.a, koje Ce silouito zahuatiti sue slojeue i sue razine naSega
. kako bi to njima odSouaralo.
zarana su, naime, iid.ousko-masonskeklike u suoiim gnijezdima postojanja, pa ta.ko naulastito i suiiet politike. Hruatska iz toga dra-
-matiCnog
d,itjem Amerike punom parom zapoeeles nagadaniima i maStarijama gibanja zasigurno ne Ce biti izuzeta. Ali, ta terna ueCspada
o Hruatskoj kakua Cebiti nakon odlaska Franje TudmanA s pouiiesne u Jednu sliiedeCu rasPrauu'
pozornice. Pritom su se drhale po prilici sliiedece logike: Istina, ne brinu se o hruatskom usudu i buduCnosti hruatske
^Pred,sjed.nik
ocle neumoljiuoScu bioloike determinacije, ili u nii driaue sarno neprijateljske nam strane sluEbe. Brinu o njima brigu
zaplowaeBo-preuratniikom aranimanu, Hruatska uise ne ce biti I domaCa zanouijetala, narcisoidne i sebi dostatne stra.nke i straneice,
stoje bita, ili sto je trebala i morala biti. Raeunale su da ce od koJtma Je Hruatska uaina sAmo toliko koliko im je potrebno da one
poitati ouoga puta posue bezostatno pokorni i usluini protekto u nJoj uzmognu dospijeti na ulast. Bez ideja i identiteta, bez
-spreman prepoznatljiuijih i osebujnijih programa, ali i bez dublje uolje za
na posluinost pred inozemnim gospodarom u mieri
uecoj od. one na koju ie pristaiala Tudmanoua Hruatska. Na' sual Jedlnstuom - osim dakako onim koje im je potrebno da skupno
zasJednu htruatskomu narodu na grbaeu - baue se one uporno i
naein, oCekiuale su da Ce hruatska drhaua biti u suome temelJ
neumorno same sobom, sanjajuCi, tako dugo dok same ne dospiju
srusena i, ne moguci d,oiekati tai dan, predocauale su ga sebl na ulast, o njezinoj smjeni pod svaku cijenu, te priziuajuCi neku
suojoj maiti, pota.jno snujuci kako ce mu ubrzati nadolazak. maglouitu, neodredenLt, i Lt toj neodredenosti tim pogibeljniju demo-
Trebalo im je, medutim, ueC onda, a treba im napose na kratizaciju @ak im ni demokiacija, kao konacno i aeymirano stanje,
promjena koje su se d.ogodile,pokazati da buduca Hruatska i bt ,_lS: douofna, nego im trebi proces, koji zaurSaua u nedogled.u),
Tudmana mohe i mora naci put suome uieuuaniu, ali i iacanju ?ii:
prtkladnu
iedino za njihou iim iazmahaniji i iim neobuzd.aiiii tou
rastu i ozdrauljenju na suim podruejima suoSa iiuota. valia u mutnom.
poruciti cla Hruatska nikada ne ce biti onakua kakuom sepri takoie nekomu stalo do ubrzanog smjeitanja Franje Tudmana
u njihouim naumima i nacrtima. Nego ce biti onakua kakuom _I
hruatskeproStosti, nekomu pak do toga da, u zrakopraznom
hoCe i kakuom ie treba hruatski narod' I da Ce tai narod, u plT?:_:?l""rjnso,oo,ari,i),ifp;;;;r;'r;;;t;*-;;;i;;"r;;;
:::::!:
nju suojih ciljeia, znati od.baciti proSram nacionalne kapitulaciJe uiez,ama- jer i ne ;;;;;;
samoubojstua, ito mu ga kroje genocidna Amerika i de |:::f.:r:nm
/tJonn-,^ _ , _
r ---v*..vv o ,oe @t -t 9'v ;;ii;;':",*;;';;;;:i;,";
wtllLw\-@, uu tt,@, uuu, @v

nego dakle tek do puke dentokra(tiza)cije, a ona

Zapad., sujetske nad.ulad'ei gtobalna judeokracija, fantomskt "' ';f
;i";:"::?o.robiti,
narod,na zajednica" i iskreno nam neskloni ueliki bijeli suiiet, s : j:::'I?:r:nije-jamacn,,ot,n$I;;;',;;";';L';,;i;;,"htrp"o:
re@tv
se u priurernenoj koaticiji nasla hruatska crueno-iuta Lieuica. Je wu trf ua.ttJt<y. ,t IrJ .4t'ot.oty t<ot.t<u Jv,

,;;;:: em ,@-uuutJu
-rv.,e razdobtj u krize,
K|-tzg, nesigurnosti ti nexzuJesJq
neizuj esja, uazno
uaino
Sto Ces Hruatskom biti nakon Tudmana - to dakle niie : l,.lctttt^+:: ::!,asni Tteslgurnos[t
rito s! i, mir, naci onatno j edinstu o i nad.stranaeki
i ne smije biti tema arnerickih instituta. To ce procieniiuati, i o sensuq:edq
;;:::' ::":,o
bi ,n Jao,ntoi uzuratitoir!;:;:;#: ;;:tr{i;"::;;:;; con.
Ce,sukladno suojemu interesu, odluiiuati suuerena hruatska n
To je ujedno i tema i razlog oue kniige. Zelimo se, naime, z

44 45
 MLADEN SCHWARTZ: FIRVATSKA NAKON
TUDMANA
I. PROSLOV:ETUU OVE KNIIGA?

Mandat predsjednika Franje Tucrmana ;r; stabiie!{ predsiednika (moguCe je da ie i Tudman mislio kako
istekcto bi godine 2oo2. '.nnio, "nistjednik ne zauriieduje Siroke oulasti poput Obnouitelja
on niie pokaziuao uotju da izriuno i osobno 'iiiortt)
pruzi pritog ocrgouor4 obautjaiu suoiu politiiku rutinu'
na pitanje o Hruatskoj nakon Tudmana.
l{a sugestije koje str mu, iz
oclredenih desno-nacionatistiCkih kt
god.ina sprijecttos m da,poput r :; \
_ 2 "";7:i:, *T:'
ri
ff: r!:: : : U: ;:
:;;;::,,ff!:"p,fj!M;
odredi if :'"- predsjednik,
suojeganasrlecrnika, ?,i " ireceni"
::;:::?, : kak"o oiti) uiteta urasti, Osim nagadanjem protuhruatskih druZbi iz inozemstua,
reagirao, 6r'pogotouu nije pokazao da ie rirliii; razmistjanje o predstoieCernusudu hruatske driaue potaknuto je bilo
bi ih bio ,p,riio, "ii!
d1ugi, mnogo ueii Tudmanou uzor, njegolt
prihuatiti. i Tudmanouom boleSCuo koioi ie opCinstuoprui put doznalo koncem
koncandant Tito, pripremio je miran prijera2
nsg4rgnji urhounl 1996, i ko.ia .ie ubrzo postala politickim cimbenikom. u trenutku
ihaorinn
nakon suoga odraska, primda se u propagandistickeza razdobrje dok sam ouo naumio pisati, Predsiednik ie joS bio iiu i zdrau, koliko
stupidno dekramiraro kako ce ctoci -poitiii surhe tek ie to bilo moguce kao rezultanta malignog oboljenja te intenziune i
"sloiene
Tia Trto- (a sam je Tib terapije kojoj su 8a podurgnuli. Fazama oporauka oiito su
?:,: :l:' k::,: : :: ano !: F?:t mbdro
::":1 autj nf k i ni
ngi, o oais no raspasti).
I krrtnta-
e iias slijedila razdoblja recid.iua ili komplikacija. Snagom uolje za tiuot i
sigurno, orektiu nimnih rih r"'iirri1ffilJl;
primi eren apsurdnoi, suuisnoi i nadas za moC, kojoj zasigurno ualja pridodati i mistiinu djelotuornost
ue nestabilnoj uisenacionalnoJ ustrajnih molitaua Sto su mu ih upuCiuali, Predsiednik je uglaunom
zaieclnici kakuu ie predstaitioto Titoua
lugostau4a),, ,n,ko da bi nesmetano obauliao suoje duinosti. Nu era Tudman ipak se uujerljiuo
T"(*?"7 mogao'poituziti kao mocrerza riesauanje pitanja
nasrijeda pribliiauala koncu, i neouisno o tjelesnoj kondiciji njezina protago-
u posttudmanskoj Hruatskoj.
nlsta. Uz osjeCajodgouornosti pred suojim narodom, ta nas.fe okolnost
Nije oduec uierojatno i da je Tudr-nay ponukala na promiSljanje onoga s eime smo suoceni, sto nas iseekuje,
razmi,jao na naiin gra-
souite metreseJran.cuskoga kra[ia rjudeuita sto ie za nas pozeAno i sto nam je einiti kako bismo izbjegli nepo-
xv marpize de pompa-
doLrr, kojoj sepripisuje ona seuicna i 2eIjno.
cinicna rijec srijepa za pouijest,
sudbinu, a koja gtasi Aprdsnous Od samog poietka Tudmanoua oboljenja, medutim, nxogao se
le cl€luge - neka
f::"y(:::,:-::o:::u:y :",-:otnu
nakon.nasnastupit,iiirrip*";;;Z;;;rrrA;:;;;. pratiti licemjeran odnos prema ouomLt.uprauo sa strane koja je, po
unatoi sustlu:toi duojbi oforbenoga naraui suojega utopijskog i perfekcionisilekog sujetonazora, inaie
^odanost a,eia hruatskog pctritickog
korpusa u preds.iedntkouu n.ajglasnija u osudi suakojakih iudorednih nesaursenosti, pa tako i
idearima parramentarne
demokracije, razuicrno njegouih rijeci i dlela k'aio je on taj uid t1cer1.!14a.RiieC je o tijeiom krilu hruatske politiike scene. Nepo-
politickoga ustroja, mozaa ( -tz
mu"i uuictajuii njegoue ktjuine manjka- gresiuim instinktom ocutiti su politieki
struiniri d.ahposttudmanou-
uosti' smatrao, poput drugih markantnih t^!"S.f razdobtja ueCpruih dana, prectsjednikoua
demokraiskih potitiiara za borauka na
naSega uremena, naprosto - manjim medicinskim pretragama u USA.
zlom. Stoga se ipak mole Cak su, diletanti kakui jesu, okuSali
p retp ostau i t i k a k o b i ru dm a n p
u korist oporbe, doduse nnrido, jer je
r i hu i t i o trem ok ra tsk'u p ro mi en u ura sti 11?,".t-?""os praui pokuSaj ctriaunog uclAre,pod pokrouite(stuom
ameriike
bio uujeren Lapo je oporba 'stojedinice"amb'sade i poiredouanjem oztograsenbg ,toj"oi na iliti
manje negoli drzavotvorna stranka - nekoC nacionalno preuratniCke
HDZ sposoLna r orhstrno cuuati mtadeSkekrugoualne
zasade uskrsre nacionarne dr,aue, - prfflS"1: koja_
ali se moguioj izbornoj pobjedi ie u mjesecima smrtnoga hropca uetikosrpske jugo-
nekakuih sestorki, ,i njima sriine ouureuine odiprala
udruge k"onkirenata sadainjoj ne bai nesraunu uiogu ieanoga od katarizatora
uladauini, ne bi od.ueC.napadno niezina prem"inuCct.
i djetotilrno opirio,
Na sliian naCin uieroiatnoie daie i histeriCnim,,masounim demonstracijama', na
Tudman i suclbinet Hruatske, ,.r.^r')!:rr:nim
';:::::y,,rrgy
nakon sto on napusti potiticao popriste u reiiji Radija rot, oporba je, uec i suojim nesuuistim,
uidio, u redouitoj smjeni
Iegalno i legitimno izabranrh sirinackih
ktika, koje u dijalektici ,;;"^:::::l:nlm.gouorima, bielodano posujedoiita da joj nije stato
koalicija i opozicija, pod okriljem ' rv4oLlurte qtt€rfletiue jednoj
stabijeg iti jacig pirtament,, jaCeg orojne propuste ulasti koja je neduojbeno kriua za
i promaiaje u suim dijetouima poritiikoga posra,
46
4/
 MLADEN SCHWARTZ: HRVATSKA NAKON TUDMANA
nego joj je do pukog nekontroliranog iiiuliauania nad Predsjedniko-
uom bole1Cu,te nedostojnog i beSCutnogpriZelikiuania niezina okon-
eanja na pacijentouu Stetu.
Pokazala je kako nenl.a obzira ne sarno prema intimi i bolesti
Coujeka,premda joj je uprauo eoujek toboZe zlatnim slouima upisan
u njezinu rutinsku frazeologiju - nego, StouiSe,i prema sudbini i
botjitku naroda (kojim bi htjela zauladati, ne znaiuCi ni kako bi tu
ulast obnasala, a ni s kojim bi cil:iem i programom to Cinila!), prema.
osiguranju uujeta potrebnih da se, u miru i stabilnosti, postaue temelii
buduCoj boljoj Hruatskoj.
Dala nam je lijeua oporba tako ujerodostojan predokus onoga
Sto ouaj narod Ceka kada joj bude poklonio poujerenie i predao ioi
mandat za uodenje driaue: kaos i anarhiia.
Citauom kampanjom za pretuaranjem Predsiednikoue bolesti
u jaunu Cin'jenicu ona je potkrijepila suoj temeLjni stau - ne brine se
pritom ni za ozdrauljenje bolesnika, niti za prauo iaunosti, a ponai'
manje za dobrobit Republike. Zanima je tek da i na tai naein posiie
nepoujerenje i paniku, da narodu utuui kako ga bez nie ieka neiz'
ujesnost, da pripomogne nxontiranju predreuolucionarnog stania, u
kojem Ceje zabludjele mase, ostauljene bez moguCnostiprauog izbora,
automatizmo?r't ulice izuikati na ulast.
Da bi se obrazloiio zahtjeu za dostupnoSCupredsjedniikoga
oboljenja nadzoru opCinstua, nisu se birala sredstua sofisteriie i ne'
ukusa.Jedan od kolouoda anarhoidnog ium.alizma, negdaSnji simpa-
tizer nacional-konzeruatiunog driauotuornnog lagera, a danas
komentator plaCeniCko-Spijunskogjugo-restauratorskog tiska SreCko
Jurdana zuani Rus (ioS iz dana suojega srednjoSkolskogprauouiemog
komunizma), posegnuo je Cak za usporedbom Franje Tudmana s
posae mu nesliCnim predsjednicima, iija bolest niie predstauliala
driaunu tajnu. Tako Jurdana spominje Frangoisa Mitteranda,
Vaclaua Hauela i "marSala Tita", ali sakriua od suoiega eitatelistua
da je Mitterandoua okolica Predsjednikouu bolest itekako tabuiziral.a,
da protokolarno-uresni Sef driaue poput Hauela nemA nikakua bit-
nijeg utjecaja na politiku, bio on zdrau ili bolestan, te da su, napo'
kon, lijeCniCki bilteni o Titouu umiranju izlazili tek zato d.a bi se
tonx pozornoSCuposueCenom njegouim unutarnjim organima pod'
crtao kult njegoue jedinstuenosti, te kako bi se mjesecima hinila nie'
goua neumrlost sue dok nije uspjeSnookonCanposao na priprenxaniu
diktatoroua naslij eda.
Ouoj nedostojnoj plebejskoj galami, pod izlikorn da narod "imct
prauo" biti informiran o bolesti suoga uode, mnogo ie toga osta.lo
48
I. PROSLOV:CEMU OVA KNTIGA?
osobe na suoiu intimu, u koju spada i bolest, medi-
neiasno. Prauo
'riiip"
i drZaun.a taina, dostojanstuo driaunika, postouanie, paee
po naraui stuari duguje, te stanouitct,
TlnonopoStouanjekoie mu se
")-
na d emok ratskii im ustroj ima uSCuuana sakralnost politiCkoga
t-'tot u' i protiu demokratske strasti koia bi
ie dakle uuierljiuo gouorilo
obezuriiedila, i ono nedodirliiuo izniiela na iauu,
sue 6anatizirala,
A zaSto? Da bi narod dobio priieko mu potrebne
|,or^^ publico.
,,informacije" na koie ima 'prauo"? Da bi poduzeo neke miere? Da
bi se gradani masouno poCeli iauliati lijeiniCkom konziliiu sa
saujetima pueke medicine?Suakako za narod niie neophodno, niti je
probitatno znati detalie o zdraustuenom staniu suojega Vode. RiieC
-ie
bila tek o maniini ko.ia ie huikala na iZiuliauanie nad slaboSCu
-uelikana.
A Tudmanie, ualia to naglasiti, nosio suoiu bolest muieuno
I ponosno.
PredsjedniCka se bolest ne taji za.to jer bi se je Predsjednik
sramio ili se bojao njezine objaue. Od oue narod ne Cepostati palnet-
niJi, osim Sto Cese moida izloiiti zauodniikom zouu preuratniCkih
duSa koje su prepoznale suoj trenutak i digle glaue, i Sto Cega obuzeti
strah i beznade. Ali to i jest ono na fto ciljaju snage kaosa i anarhije.
HoCepomutiti narodu suijest, kako bi mu zakazala samoobrana i
kako bi postao prijemCiu za lijeuu manipulaciju, kako bi se u njemu
potaknuo poriu za pobunu i borbu protiu ulasti. Snage reda i poretka
Cine obratno. One Cuuaiu uladareu autoritet, ne dopuitaju da ga se
poene asocirati s njegouim bubrezima i jetrima. Ne odaju uladareuu
bolest,pa ni smrt, sL)edok ne bude sigurno da uijest o njima ne Ce
djelouati razorno i pogubno. One, koct Sigeta, pokazuju mrtua sul-
tana u uspraunom poloiaiu, da ga kroz prozirni Sator uid.e njegoui
ratnici.a6 One umrloga nacionatnog junaka El Cida posjed.aji na
konia kako bi i mrtau uodio suoli tbgiie u pobjectu.h jesu"Ii i te
Iegije imale 'prauo na informaciju"?
Bolest Franje Tudmana, dospjeuSi jednom na stranice Zuto-
cruenoga tiska, postala je potitiCkim
Cimbenikom, o kojemu Ce, uz
"' u bitci kocl Sigeta(szigetv:ira)r 556 Turci su pobijedili hrvatske snage,koje
otpor pod Nikolom Snbifern Zrinskim. Turski vojskovoda, sultan
;ll,:,::i'.,,ttn:rcki
"qrL,rrritn
:I,,..,"n].oic tijekom jednomjeseeneopsade grada.
Biv:r,,, _-:l"a ie__olegen<larnojSpanjolskojlidnosti iz XI st., Ru1,uRodrigu Diazu de
lit campeactor (Lorac) , at cxt (voda, gospoclar, prema arapskom
;;;;;ATli9:i
i l6t:;:i,:::a ;e povijesni borac protiv Maura, iija su djela prepriiavant kroz predaju
Ourri'., .i|lt^_-ul)ravo s njime su'I'udmana, vidjesmo, usporedili strvinarski jalnici u
tuhit, p"i'ii""r'"l,I3,Tii. umiesto da sn shvatili sru uzviSenost, plemenitosr i realizam
49
 MLADIN SCHWARTZ: I{RVATSKA NAK()N TUDMANA
ljeuicu, pouesti racuna i pristaSe hruatske driatrc. U prepucalaniu
oko Tudmanoue bolestijasno se oiitouala uainost jakog predsjednika,
kakuog driauotuorna struja smatra neophodnim. Pokazalo se dct
mu.ie jedina alternatiua kaos. Pokazalo se to kroz itokuSai liieuoga
udara koji je, destruiraniem Predsiednikoua autoriteta, saiamskim
licitiranjem o njegouoj tjelesnoj potroienosti, trebao Sirom otuoriti
urata bezulaSCu,kao prehtdiju za restauraciju retima internacio-
nalistiike, koznrcpolitske ljeuice uz Cursti oslon na nfezine inozemne
,Trentore.
Treba otuorenct istaknuti da kn'jigu htose nasla pred iitateljem
ne pise prorok. Koja je posuepouzdano, i kakua je u detalju buduCnost
Hruatske, ja ne znam. MoguCe mi je prosuditi u kakuu se stanju
moja Domouina nalazi i koju joj poliileku sudbinu treba poZeljeti.
Kako Cese, medutim, oduijati njezin hod kroz urijeme, dade se tek
priblilno procijeniti kroz zdruieni zahuat stanouite paraproroCke
intuicij e i nekog uida p araznanstu enog'fr,t turoloSk og" pre d.uidanj a,
tttemeljenih na pomnoi i odgouornoj raSClambi danoga stanjct u
ozraiju politiikog, psiholoSkog i op6enito ljudskog iskustua, te
zdrauoga razLtma.u mjeri u koioj je njima moguCeraspolagati. Oduiie
je iimbenika u igri kada je rijeC o sloienim odnosima ljudi i njihouih
skupina, strasti, predoebi i interesa, odueCje neproziran udio Boije
promisli, infernalnih silnica i Ljudske slobode, a da bi uizija onoga
buduCeg smjela polagati prauo na nepokolebljiuu pctuzdanost.
Nu, ako nam i nije dano posue proniknuti u ono Sto nadolazi,
suakako nam je prepuSteno ulastitim snagama, po najboljem znanju
i sau.iesti, utjecati i sudjelouati kako bi ono buduCe bilo Sto
primjerenije naiim *eljama, potrebama i probitku. Mnoge sile postoje
na Zemlji, al nijedna kao Coujek silna - ueli Sofoklo. NaSe su moCi
ograniiene, troSne, sputane, ali su, paradoksalno, ipak n.iedno i
neizmjerne, Uz BoZju pomoC nije nam uskraCeno stuarati i stuoriti
bolju Hruatsktt. Pred desetak godina, u jednom brzoglasnom
razgouoru, Franjo Tudman, u kojemu smo tada mi borbeni emigranti
uidjeli buduCeg obnouitelja hruatske drZaue (i nismo se preucu"ili),
rekao mi je, na klasiCni upit *ito da se radi?", po prilici ouo: ito
moZemo uiiniti kada je, euo uidite, Beograd takau kakau jest?! Ja Cu
nastauiti pisati suoje knjige, a ui uani pomozite mi oko izdauaia.
Kao Predsjednik, Tudman je rado i u srodnom duhu podsjeCao
na "taj i takau" ueliki suijet, koji je toboie tako moCan i nepobjediu
50
I. PROSLOV:ETUU OVA KNIIGA'/
malom narodu ne ostaie mnoSo prostora za pre-
da takoZuanom
prepustania suoie osobnosti, suoje ulastitosti, iaCemrt od
'iuTenie bez
sebe.
Nu, nije baS tako. Da ie suijet do te mjere beznadno nadmoCan
nikada mi u niemu ne bismo uspieli
nasim snagcima i nadama,
A ako nam je to usitielo, uspiet
uskrisiti nezauisnu hruatskr't drZauu.
jaianje. SAmo, zct to .ie
Cenam sasuim sigurno i niezino uSeuuanie i
pobijediti ulastiti defetizam, potrebno .ie naduladati, ubiti
Doffebno
'u
sebi ono maloduSie, onu neuiericu ct ulastite moCi, iz koie d7nAs,
kao i iz nauedena Tudmanouog dictuma, strtle nesuuisle i pogibelirte
poruke o suemoinim Zidouima, o suemoCnoi "medunarodnoi zaied-
^nici",
tako snnznqi da.io.i se ne moiemo u.sprotiuiti, te ioi se, dakle,
moramo pokoriti. Isti dt'th generirao ie tt proSlosti i ubitainu tezu o
nepobiediuosti i uieenosti Jugoslauije. Borcima koii su doma i uani
ginuti za Hruatsku bilo ie otkriueno kako ta teza niie doli gniusna
ropska laZ. Bilo im je izrauno jasno kako njihoui napori i njihoue
zrtue nisu besmisleni i uzaludni, kako zbiljski postoje izgledi na
uspjeh. Ustrajni i neustraiiui uuijek mogu pobijediti. Nosimo li ct
srcu tu istinu i djelujemo li sukladno njoj, imat Cemo bolju lfruat-
sktt!a6t'
46bV'rli'r
lrriznati cla Zivimo u trcnutku kada krltkorotne prognoze nerijetko
opovrgavxvec slijedeei dan. Stogasarl se u ovoi knjizi, glede predvidanja, orijentila<r
ponaiviSeuu srednior'ocncprociene moguc'egarazvitka.Mjestirnicne praznine teksta,
kao i clielornicnancltotpunost referenci, irnaju svoj razlog u joS uvijck ne posve
sredenotn stanju autorove golemc knjiZnice i lrisrnohrane. Ponegclje sirm sc lacli
izno5eujapodutakarnorno oslanjatiua siefanje,ali samo ako sam bio siguranda mc
ono ne vara. Niz vaZnih natuknica i poticala za rad na ovoi raspravidtrguiemAni Ludic,
a wrtki Roso €z llirotisak srdaeno zahvaljujem sto je uz tiskalske radove obavila i
ttlogn spouzora,ock'ekavSi se naplatezt svoj iad. - Glede tehniekogavi<lapriprernanja
knjige pak, svjesuo snm se i iz iskrenog uvjerenja oclrekao lektorsko-korektorskih
ttslttga,obavivSisiutl za sebetaj dio posla.Veei dio trobicajenihnevolja s predstavricima
easnogalektorsko-korcktorskogstulis,,,-reporieae, istini za voljtr, od moZebitnih mana
li:.q"."i|
predstavnika,nego oclrlesretneokolnosti da zbog lopskoga sratllsahrvatskog
do
111199t <lanasniic mog;robiti poduzer posaokoclilikacilei siurdnrdizacijehrvatskoga
grarnatikei pravopisa, ie da stoga u toj oblasti vladajtr posvemaSnjaneoclre-
:Tj1*"'
qenost, rlerecli sarnovolja.nito mi je drazi pmZiti maha vlastitoj n-go[ tuclojiamovolji,
lerza svo.ie.poneka<lneuobieajene,pa i nedosljeclnejezitno-pravopisneoclabireimam
uo,Dre^ razloge,a trtclabi mi intervencija, revno se i kmto drZeei nadela ispravljaike
-^]lll:ttttgttrno poneku vaZnu finesu i Zrtvovalakoju opravdanu leksidku
1>r'evidjela
moiega izri(aia, ili potrebni mi recenidni ritam Sto ga uspijevam poludiri
:f::rie?ost
oosntprnjem od uobicajeire
t::: interprurkcije, te time krivotvorili porukri teksta.
,,-'l'l-,1,1Ptimjer, toga pravopisnog koiektora koji bi zajamdeno *ogoo prariti sve
neizbieZivevarijacije velikog i malog poietnog slova u rijedima kao Sto str
";;Hii,|l
r-"t'v r nrvatstvo".Ukoliko je pariot,
korektor.bi mi, i nesvjesno,uporno npisivito
51
 III. UVOD:
NA RAZMEDU TISUCLJECA

velika prekfetnica koju odekujemo za Hrvatsku, i kojtt nastoiimo

pospjesiri nf nadin za nasu zemliu najbezbolniji i najpovoljniji, uklapa
ie ti prijelomno vfiieme globalne ljudske slldbine, Sto se povezuie ne
samo s kfaiem tekueega stolieea, nego i s navfsavaniem puna dYa
tisuelieeana5egaokcidentalnog traianja ukoliko je ono ukorijenjeno n
grdko-rimsko-Zidovskojtradiciji, nu bitno oznadenoonim svietsko-povijes-
nim novnmom koii je sobom doniielo Krseanstvo,pa i onda kada ie s
ovim u fatnom stanju. Uputno ie stoga, pfiie negoli bismo se odvaZili
na razvijanfera$alambi i predvidanit posveeenih posebno hrvatskom
usuclu, smjestiti pfedstojeea r^zmisliania u Siri sklop osvje5civaniao
koncu na5egaTisueljeea.
malo "s", a veliko "H", premda u ovom sluiajtr nije rijed o patriotizm', Nije pritom, dakako, posriiedi uvierenie kako bi upravo povodom
nego o neaemu
posve dr'gorn.'I'akoder bih se, primjerice, izlozio'pogibelji
rabljena rijec "hidra" nepromisljeno zamijeni teSiom ,,Hvidrom",
da mi se inaee riietko krSeanskogajubileja i "okrugle" znamenke 2000 valjalo odekivati neke
pa bi isparo da, izridite je<lnokratnei dalekoseLnepfevntne promjene. Samaoblietnica'
govoreei o mnogoglavoi neprijateliskojhidri, z pfavo
izazivamnaSuStovanjadosto;nu
tdrugu'atnih invalida!.tsuduci da sJ moje i ispravke tipkopisa, uostalom, i nije povijesno besprijekofira, ier ie, prema pouzdanim
moguce pogreSke
dakako idu samo na moju dusu. 'l'o, medutim, ne vrijedi za izosttnakgrekih istraZivanjima,Is* roden koju godinu "priie Krista", Sto znadi da ie
akcenata;
z.aniilt je kriva iskljuiivo elektronskatehnika. Teksiu nisam pridoclao dvomilenijsko slavljepo sebi vef iza nas.Osim toga, povijesni preokreti
popis rablje'e
Iitcrature iz jednostavnograzloga:nije ri1'eeo Skolskomradr"rili
doksograf'skojdisertaciji, ne drZe se nekih osobito upadnih znamenki, koliko god da se poviiest
a iz samogaie stiva i pripadajueih napomena uglavnom ruzvidno
r, toje- su duhovnorn liudi ipak odvija u razmiern; zaokrLrZenim,prepoznatljivim i medusob-
ozraejtl moje ideje kod kufe. Budi na koncu eitateliu svracenaporo.rror,
i lla einienicu no razliiitim cjelinamu, t olitr trajanie uistinu iznosi po prilici jedno
da stanovito
-ponavljanjepojedinih tema (kao sto s' Domovinski rat, pogr.eSke
Tudmanove vlasti, Bosna, srbi ird.) kroz razrii'itekonreksre
niie srueaino.To je bilo stoliece.
potrebno kako bi se one osvijetlile s vi5e stranai kako reka-
bi se istiknula njihova vaznost. Rijec je, naprosto, o potfebi saiimaiutegasamoosvje5eivania,
Korekture i 'adoprne ove k'jige zapoeeo sam ' cranima pitulacije i odredivanja nasegamjesta u vremenu, potrebi koia niie na
iz*rienja svoiega starog
suborc;r i prijatelja Mladena Naletilifa-TLrtezloiinackom Haaskom
tr.ibunalu.Tuta je tlu epohalnoga raspol o2enja, hranj eno g obnovl j eni m kataklizmatienim
mogao poeiniti i pogreSke, vlastitom krivnjom ili pod dojrnom
nametnutih nam slutnjama, apokaliptidnim strahovima i eshatoloSkim nadama Sto
okolnosti. AIi niiednom Hrvatu ne smije suditi sud koji nije hivatski. 'l'utino
posljedica je svega onoga protiv Cegagovori ova kniiga!- izruienje
obiljeZavajuliorr". TisucljeCaunatod njegovoj neprikladnosti da sam po

52 >J
 MIADEN SCHWARTZ: I-IRVATSKA NAKON TUDMANA
sebi izrazi iSta metafiziiko. Nu, povod nezamjefljivom radu duha je tu,
i nama se je na nj odvaLitibez obzira na banalnu narav samoga poticaja.
Povijesni trenutak u kojemu smo se zatekli mi Hrvati, skupa s
ostalim dlanovima takozvanoga "dovjeianstva", ne okontava samo dvije
tisuee godina krSeanskoga Zapadt, nego, prije svega, predstavlja krai
na5ega XX , te poietak novoga, XXI stoljeCa.Ponajprije nam je stoga
osvrnuti se na ovaj ocljeljak vrelnena koji je na izdisaju i u kojemu nam
fc lrilr; clano, su-cljclatno,ili pak samo promatradki, Zivjeti svoje dane.
Dvadesetostoljeee,recimo to odmah, svojevrsnoje zaoitravanje,
prenaglaSavanje,prenapinjanje, a istodobno ispunjenje, dovr5enje,
dokiclanjei nadvladavanjeduhovne epohe koju nazivamoModerna. Ova
ne predstavljadrugo doli na5e"modefno", "suvremerro",zaptavo Novo
Doba, Novi Vijek, Sto ga raiunamo od sloma SrednjegaVijeka neSto
prije ili ne5to poslije godine 1500.46'
Ako je Antika vidjela iovjeka kao dio Svijeta,koji je predstavljao
okosnicu niezinemisli, a SrednjiVijek tovjeka smjestiou odnoSaiprema
Bogu, koji ie samo sredi5teBitka, Modernan Renesansi,u obnovi staroga
poganstva (ali i hermetianog okultizma Istoka) - premda ne gubeCi
odmah oslon na BoZansko - postaje humanistiika, poduzima bitnu
pobunu protiv Boga, smje5tajuCina njegovo miesto nesavrSenu,troSntr
i griie5nukreatum. Stogaje cjelinaModerne,svojom bitnom odrednicom,
povijest sekularne antropolatrije. Covjek se iznova uzoholio, potinio
hybris, obijesno precijenio svoju vaZnosti svo;'emo6i, te tako pripravio
put svojoj postupnoj degradaciji koja je dostigla vrhunac tek s na5im
XX stolie6em.
Ako je Moderna, preko Kopemika, u fizikalnoj oblasti napustila
geocentridnu hipotezu, zamijenivsije predotbom o Suncu kao sredistu
naSegaisjeckasvemira,metafizicki,ona je prigrlila upravo geocentrizam,
postavilana prijestolje diviniziranog LiteljaZemlje, iovjeka, a stvoritelja
Neba i Zemlje, tiju vjeinu svjetlost simbolizira fiziiko Sunce,prognala
u zzrpeeakosobne savjesti i privatnog raspolagania, prepLlstivsi ga,
konaino, korjenitoj upitnosti i, napokon, izriiitomu nijekanju.
Moderno je vrijeme vrijeme postupnog zamirania onoga BoLan-
skoga. Nije ovo, dakako, skriveno svakom modernom oditovanju. I
"'' Ovdje rne ne zanimaju tria zna(enjt "moderne" kojima se ona ve2e za XIX
stoljeee,./in de sidcle ili umjetnieko-knjizevtlestilove, ili nekritiena uporaba rijedi u
smislu puke sadaSnie"snvremenosti".
>4
II. IJVOD: NA RAZMEDUttSUCrTEee
zna biti rcligiozan, spfeman na obraeenje, pokont i mo-
nadilje coviek
Ati Doclnlll se razilaziti i sukobljavati Duh Sveti i duh vremel:r,
ovoga razdoblia,duh vfemenaduboko zahvatioi samu
liiirt,-;; kralu
krScanskttCrkvu' -
Modernaje svojom kljuinom oznakom sekularna. Sekularizaciia
icnfV.l zntCi posvjetovnjenje, pretvaranje onoga crkveuog Ll ono
l.I*-"no. Tako je istraZlje i clrnStvovnaznanostpro5logai ovog stolieea
i,'. oclvajanjaocl Crkve, religije i \riefe. U clubljemsmisltt,sekrt-
"ro..r meclutim,valja shvatiti kao oclvracaujcocl Bogzr,ocl otloga
i"ririi.iir,
onoga Sto nam nije osjetillo dano, Sto
Su.rog, od transcendencije,od
niyeu naSem iskustwt i Sto nije u pfostofu i vremenu, nego je vjedno,
Sekularizacija je pristanakna iskljuiivo sudje-
,frot.ttno i nepromjenjivo.
onoga i nema, kao da nije uistim
lovanle u ovome sviietu kao da
zbiliskadar onoga onostranog:StogaMax Weber i govori o sekularizaciji
kao o pojavi "raztarutnia"(Entzauberung). Vrhunac takve sekularizaciie
paracloksalno se u na5em stoljeeu dogodio upfavo pristankom same
-crkve
na prilagodbu duhu i naravi ovoga sviieta, Sto, kako ie poznato,
Drugi vatikanskisabor(1962-65) izraLavarazvikanimpoimom aggiorna-
rnento.aT
KrSfanska je antropoloSkapredodba o dovjeku ovoga shvaiala
kao BoZjedjelo, stvoreno na sliku i priliku BoZjtt, da bi se dovjekova
sliinost s Bogom, djelovanjem istoanoga grijeha, zamaglilado nepre-
poznatljivosti. Usto su ljudi, gledani s BoZje visine u svojstwt Bo?ie
djece,svi jednaki, Bog ih jednakovoli, ali im je za potrebe ovosvjetskoga
ustroja clodijelio nzlilite darove, sposobnosti i rang.
Kada je jednom Moderna uspjela dovjeka Llgurati u prvi plan
vrijednosti, na1'ednocje ishlapilo njegovo pravo na osebujni takobitak
tt svirn posebnostima koiima se on razlikuje od drugih ljudi. U
Krscanstm,jednakostljudi vrijedila je precl Bogom. Moderna je, pak,
ljudsku iednakostpoduzela presaditi u ljuclski svijet, objaviv5iLrsamom
poeetku bespoStednirat ljudskim nzlikama, hiferarhiji i rangu, autoritetu,
aristokracijii elitama.
''
,-, . U nlstoianjn da se z:tsacle,odluke i cluh ovoga Koncila izveclu do skrajnjih
t<on_zekvenci,
kltoliika ljevica, s pribliZavanjemkonca stoljeea, sve agresivuiieisdae
zahtievepopttt clokinuczr
celibata,svoclenjaienskoga sveieiridkog redinja, prilagocibe
rnolalke "tecevinama" seksualne r-evoluiiye,velikodu5nog oclnosa spraln
llit::
PLtorexja, posvemxsnjennutarcrkvene"dernokratit .iir" i sl..Io5od konca os:rmdesetih
gibanje u Crkvi naziv:rotreCekoncilaskim, imguti na umn okolnost da mu
:,i-"T
L'tKili 9uodrasticnerefbrme clrugogaVaticanuma nisr"rbile dostatne. Zanimljivo je cla u
godinr.r-dvijekardinal C;rrlo Maria Martini, i sampapabile (noguti izgleclni
;::ilt']
zr papinslu sluzbu), i doslovce naglaSava, porrre ., opisanom clirhu, potrebu
Jljllldlt
4zlvanjn
"tr.eceqa koncilu...
55
 MLADEN SCHWARTZ: HRVATSKA NAKON TUDMANA II. UVOD: NA RAZMEDUTISUELIEEA

I kao Sto ie Moderna, odvrafaiuCipogled od Boga i transcenden- racisricka desnica i staljinistidka ljevica, a ideolog pjesnieko-slikarskoga
cije, sekularna- tako je ona, nespremna prihvatiti danost i zadanost .lrrj"r^ futurizma, faSist Marinetti, kliie u bombastiinoj avangardistidkoj
liudskih ruzlika, nijeduCi hiierarhiiu, - demokratska.Nije pritom rijec ".nzi y*o je zahr-rktali samovoz liepsi od krilate Nike Samotradke. I
samo o njezinoj sklonosti za politiaku demokraciju, koliko god je istina inav tai moclerni kantsel od
pocetka je usmjeren vlastitu fasapu i rasapu
da je veliko vrijeme politiake demokracijenastupilo Llpfavou modernim ciie je afirmacije pfvotno uopee i nastao.
h.rrnaniteta, radi
stoljefima. Rijed je o opeenitijem i dubljem stawt koji nastoii por.uei
korjenite posljedice iz uvjerenja u bitnu jednakost ljttdskih pojedinaca.
Te posljediceseZudo radikalnihispadademokratskesvijestiu modernim
revolucijama, u anarhistidkomodbacivanju drZavnogautofiteta i stege, cjelokupni je, naime, ;.;t 0"r., pokrenula volia zapunim
kao i do nastranosti suvremenog masovnog dm5tva i civilizaciie, do- oswarenjem iovjeka, za njegovim ispunjenjem i oslobodenjem. Izvrsiti
sljedno egalitaristidkogpoimanja prava i sloboda,te dana5njegnasilnog nr volju zna(i- provesti program moderne emancipaciie.Iztihi potieae
procesa "demokratizaclje",u kofoj se demokraciia, od jasno definirane iz rimskoga prava i ozna(ava oslobadanje sina od otinske vlasti. Sin se
metode obnavljanjai obna5anjapolitiake vladavine, pretvafa u beskrajni emancipira ocl oca, postaie slobodna liinost upfavo stoga jer vi5e nije
karuselposveeenosvajanjusveveeegi veCegpfostofa utopiiske slobode, samo sin u relaciji spram oca, jer je prerastao, nadvladao tu relativnost
Sto u konzrdniciuvijek znadi terora, tiraniie i totalitarizma.'i8 puke relacije, postajuci kao neovisni iovjek ne5to nalik apsolutnorn,
Uz sekularizacljui demokratizaciju, izralene su odrednice Moderne samostalnotn, o sebi samom stojeeem i ovisnom.
multiplikacija i akceleracija. I tt pfostoftl (kako matefiialnom, tako i Oslobadanje od svih oblika ovisnosti, nesafirostalnosti - fopstva -
duhovnom) i u vremenu, Moderna nudi neuspofedivo vi$e sadr|ina postaie opsesijorn modernih stoljeea. Covjek se oslobada od Boga i
nego ranije epohe. To 6e reei da je u nioj veei broj ljudi, njihovih Crkve, ocl zablucla i preclrasuda, od aristokraciie, od vlasti uopie. Oslo-
proizvoda, druStvovnih skupina, ideja i stavova,problema i dilema' Sve bada se burZuj, oslob:rcl:rproleter; oslobada se lerta, mladic, homosek-
ie mnogostmkije, usloZnienije, kompleksnije. S druge strane, sve se sualac, iivotinja... Nu sva se ta modefna emancipacija ne odvija radi
dogadabrZe, uZurbanije,nestrpljivije. Nestaoie mir koji je raniji dovjek, postizania zavrijedene i primferene slobode onoga koji je nepravedno
ali i tovjek Istoka, nalaziou meditaciji i kontemplaciji hranjenoj blizinom trpio ropswo. Ona uvijek dolazi s jednom pretjeranoseu, s jednim uiikom
i neupitnoSeuvjeinosti. Moderna progresivno gubi vjednost, i zato ie emancipaciie - ntzovimo ga tako po uzoftl na Marxov viSak vrijednosti
obuzeta btzim osvaianiembuduenosti, iurnjavom kroz vrijeme kako bi ili Marcuseov viSak potiskivanja. Uviiek, naime, subjekt emancipacije
ga Sto bolje cijeloga obuhvatila kao neki nadomjestak nadvremene ima postati neSto clrugo, llovo, nesto Sto on nije, uvijek mora biti
viecnosti. ttzdignttt na vi5u razinu bitka. sin moZe prekinuti sa svojim sinovskim
BrZa su stoga i doslovce moderna prometala - u vodi, u zraku i bivstvom jer mu ono lle pripacla kao nesto po sebi, nesto supstancijalno,
nego je samo u oclnosn, u relaciji spram oca. Nu kada marksizam ocl
na zemlji. Ali, brZi je i Zivotni ritam, brzo se smjenjuiu mode i stilovi,
industrijskog raclnika oiekuje, i piiprema ga,
dominirajucatehnicka pomagala,ideologije,politicke vladavine.Moderan dapostane mesijom iitava
eovieeanstva,koji ce, dokinucem
je kult lritre snage, napretka, rekorda, natiecania4e.Kao njegov iamac klasnoga clru5tva clokinuti i sebe sama;
kada feminizam hoee
nzviia se idolatrija mladosti i tielesnosti. Nemirni, dinamicni Zivot postaie i:enu izbaviti lanaca fla tarjnaiin da je pretvori u
mxskarca; ka<Ia pokret
za5titnim znakom moderne epohe, s vrhuncem u naSemturbulentnom Animal tib(eration) hoee provoditi zaStitu
)O( stoljeeu.Na podetku toga stoljeeanatjeiu se u kultu ubrzanetehnike dodjeljujuei im "prava,, (koja, ako uopee nekom pripadaju,
1tl::t"1"
nrinadaju samo dovjeku), i time ih uzvisujuCi na razinu lyudskoga
floa -
u svitn tim sluiajevima imamo posla s vi5kom emancipacije.
i' C) problemn demokracije v. pobliZe u poglavlju XIII ove kniige (Ekskurs : ir',':
ttcinak sastoji ,. , to-. da subjeki emancipacije tim posrupkom
"Bespuia zbiljske demokracije")! :)tqou
't"
Agon, agonistika, dakako su znani u grikoj Antici, Stovi5e su joj jedno od
svoiu sloboclu, nego, naprotiv, postaie zrtvotnnovog oblika
l"^*:^"t"
-'"'",i1 roDov:tnja
bitnih obiljeZja. I Srednji se Vijek natieae na svojim viteSkim turnirima. Ali tt Moderni jednclj nametnutoj biti koja mu izvorno ne pripada.
natfecanje zadobija strogo sekularnu, materijalnu dimenziju, odi5eenu od svega tt nastojanju da dovjeka promovira do vi5e razine Bitka,
duhovnog i izdvojenu iz organske cjelovitosti ljudske osobe. Najbolje se ova razlika
:,,r^^^lPrlvo
"ruuerfl? ie upucena
opaZa nsporedbom antiike i moderne Olimpijade.
izgradnji instrumentarija totalne politike. Kako bi

56 57
 MI-AI)EN SCHWAIT'I'Z: I'IIiVA'I'SKA NAKON TIJDMANA
II. UVOD: NA ITAZMIDTITISUCLTtsCA

iovjeku, slijeclom ideologiziranoga hipedrumanizm, bilo udovoljeno proveuijencije. U

do krajnosti, potrebno je z1r njegor.'r-rse dobrobit brinuti bezostatno, ,, nolernici prema clogmatskom marksizmu sovjetske
:'-)iri"i^^
nekilt sljeclbenika Frankftirtske Skole i filozofemima skttpine
potpuno, obuhvatno, ne propustivSi nijednu sastAvnicu njegova oclre- 'j,,l,.f PRAXIS, otudenie tz praksu,
clenja - od elementarnih, ali triviialnih pitanja gospodarstva, pA sve do i"n. oko zagrebadkoga dasopisa ie,
antropologiie, oltologije
potreba najprofinjenijih slojeva duha. ::.;"1" srediSnjom kategorifom marksistidke
n^f,"i-irloruflie
tropce. eitava ie filozofiia', naime, bila shvaeena kao dtthov-
Ova moderna sklonost totalitarizmu razliknie Moclernu od svih marksizmu iavlia
ranifih epoha, u kojima se politika uvijek iznovir dakako mogla poiavljivati In .rrirrr"-a epohalnoga prevfata, koji se u klasiinom
revoluciia, a tt ovim, neomarksistiikim shvaea'jima tai
i kao tiraniia, kao despocija, kao nasilje nacl pojeclincem, ali nikada t^,ipiof.t.rska
"dezalijenacije". Imajttfi tt vidn
svoju moc nije rasprostirala toliko Siroko i prodorno kako su ioj to .r.ui^, imao bi biti program obtthv:ttne
rliet. alienation osim "otttdenie" zna(i i "lttdilo" - taj
omogrreili tek moclerni oslonci vladavine - nacionalna integraciia, tzna- i. u .ngt.skom
ponajbolje mogao odrediti kao (uostalom
preclovali sustav suobracanja, i razlitite ideologije raclikalnoga ljuclo- ni se ttp marksistidke filozofije
medicina'
ljnblja. -Marx socifalna
neuspje5na)
ie zlrprtl<> u svim razclobliima svcljega opusa fazfll tfao
Sve moderne utopiie, noSene ieZn;'om za savrsenim popravljanjem
fenomen otttdenja, s tim cla se u kasnijim radovima navlastito posvetio
i poboljSanjem ljudskoga sviieta, skoniavale su, u mjeri u kojoj im ie U marksiztntl, rijei je tr vi$e vfsta
viclovima gospodarskog otudenja.
bilo mogu6e svoja naiela ostvarivati preko politiake prakse, u totali- proiz.voda rada od radnika tijekom radnoga pfocesa,
ogdelja: o otuclenju
tarnom teroru. Manje ili vi5e totalitamih obiljeLia bilo je u svim oblicima
o otuclenju samoga rada, o otuclenju iovjeka ocl samoga sebe (samoottl-
modeme politike, podam od revolncion:rrne demokracije sa svojom
ctenje), crclsvojeg:r rodnog, "generiekog" bica (Gattu.ngswesen), napo-
tiraniiom uecinskog odluiivanjtt, ali i tiraniiom same demokratske
kon, ocl suljudi te ocl svoje drustvovne naravi. Sve te vrste otudenja
clogme - preko komunistiike cliktatttre proletariiata clo faSistidke obiljeZavaju povijest klasnih borbi, u kojoj su i politika, ettclorede ili
totalne lli totalita.rne clrltle.
religija takocler jeclva nesto vi5e doli oblici otudenja. U komunistidkom
Totalna emancip:rcija iovjek:r kao projekt Moderne doZivjel:r je
eshatonu imale bi sve forme otudenia biti nadvladane, i tada bi dovjek
neuspjelr. Totalni, Novi iovjek nije stvoren, kao Sto nije prizvan u zivot ponovllo dospio u posjecl svoje nepatvofene, izvorne biti.
niti Nietzscheov Nacliovjek, makar ne na onaj naein na koji je on to
Teorija otudenja u naSe je vrijeme, clakle, nettpitnom baStinom
zami5ljao, kao iovjek bucludnosti. Nadiovjek pak kao iovjek iznimnih intelekttralne ljevice. Nju prije Marxa zastupa i filozof Hegel5o, rttzl'tLu0i
tvoriteljskih moci, genijalna, sveta ili junaika iznimka u moru osreclniosti, diialektiake oclnose otuclenia izmedu ideje, prirocle i duha. Ona, mecltt-
bio je moguc u svirn prostorima i vremenima, i nije ga tek trebalo tim, nije strana ni clesno-konzervativnim misaonim tijekovima. O otttdc-
stvarati, u alkemijskim laboratoriiima moderne totalne emancipaciie, njtt govore i neokonzervativci Freyer i Gehlen. Nu, doiim prvi prihvaca
kao jos neviclenog homunculetsa koji ne bi bio tek rijetka i plemenita neke clijelove marksistidke analize, susreCu6i se s ljevicom u niezinoj
iznimk:r, nego ozbiljena mogucnost ljuclskoga bica uopee. kritici kapitalizma, pa tako i otudenja koje se racla u strllkturama kapit;r-
listiike ekonomije, Gehlen u otudenjn dovjeka ocl svoje izvorne naravi
- kroz institncije
::: ):: t: :i: :::
kao svoju drugu narav - vidi z ptavo otvafaltie prostofa
ljuclske slobocle.
Kolaps moclernoga projekta poluiio je dakle da iovjek, kako ga Lijeva i desna kritika suglasne su u osudi ljudskoga otudenia, kao
je najavila i na pojar.u prisiljavala utopijska humanistiika icleologija, ne .
Sto su suglasne i u odbijanju liberalnoga glavniearstva, politidkog celltra
osvalle savrseniji, umniji i bolji, nego dzt Lrpravo i zaslugom moderne je
emancipaciie oeituje nove i dublje simptome svoje trosnosti, ali i izo- Soji ie strilll i iech'roji clrugoj. U svome korijenu, meclutim, otudenje
Krscanskaicleja. Ona se poglavito oclnosi na otuclenje, otpaclanje iovjeka
paeenja. Modemi iovjek, zakogaje stolje6ima pripravljano BoZje prijes, oo Boga, nl iovjekov
Pacl, njegov istodni grijeh. Kzrsnijzrfilozofijska
tolje, prcZivio je moderni eksperiment iscrplien, ogoljen i jaclan, pre- razmatranja fenomena
otuclenia kao napuStanja ljuclske naravi ili uda-
puSten posvemaSnjem otudenjct. --
Ideju otudenja podetkom druge polovice ovoga stoljeea snaZno je '"
Hcgcl, meclutill, nije jeclnoznaeui mislilac "ljevice"; postoje i legitimne
razvila jechra marksistidka Skola, pozivajtci se na spise tzv. mlaclog Marxa r.^
\onzelvxLivnc
illterpl.etacijc n;egova opuslr.

58 59
 MLADEN SCI.IWAR'I'Z: HRVATSKA NAKON TUDMANA II. UVOD: NA RAZMEDUTISUCLTECA

ljavanitrod idealnog pojma, "platonske ideje" iovjeka, predstavljajutek buduci da se kroz civilizaciiu covjek
^;t;lizaciiisvoistveua je clekaclencija,
sekularizaciju ove izvorno krseanske predotbe. r zato je u modemoj Montesquieu, napokon, rastlanjuje pojal.u deka-
telnji da se dovjek totalno i radikalno emancipira od onoga ozta(ja Iruaui. od prirode.
\),.,.ii. na primjem propasti Rimskoga imperija.52 Njegovo nzmaffanie
Bozanskog,pocl kojim ga je pouzdano driao Srednji vijek, kao kljuina povezanog sa zamftanfem klasitne rimske
il"r.iri^ potitietitl institttcija,
niezina oznakaprepoznatljivo otudenie par excellence.eovjek, koji ie znakovito s obzirom na slidnosti stafoga Rima i
imao postati svoi, postaoie tud i sebi samomui Bogn koji ga ie stvorio. lr.porii.-osobitcr ie
Izvorno otudenie ljudskoga bica po starom Adamu u praskozorie ljud- nalega vremena'
Uosralom, naje danaSnje propadanje clojmljivo je anticipirano vee
skogaroda, dopunjeno ie sadanovim otpadanjemod Bozanskog,kojim icleal narodne zaiednice, sabrane u gradskoj
je izgradivanamoderna strategija destmiranja SrednjegaVijeka. v helenizmu, kada antiaki
u kojoi se medusobno preplicu i podupiru politika i etika,
irZavi noLtc",
nebuloztlom, neoclredenom sudjelovanju u svjetskom
usrupa mjesto
naivno priZeljkivanoj svjetskoj
cradinst!'Lr, Lt tttopiiskoi, imaginarnoi,
Zr1avi rcooponol.tq.Ovaj stoiaki kozmopolitizam, koji se rada na izmaku
Moderno otpadanje eorr;.t" oO;.*" u svoiim zavrSnimkoracima je usporediv s clana5njomagresivnom globa-
ie6le vclike epohe, posve
popraeeno je sustajanjem,linjaniem, iscrpljivanjem i propaclanjem clekaclentni iimbenici Ztpada nastoie zattiieti misao,
iizaciiom, kojom
ljndskih zajednica u podmiju zallatenom moclernim proiektom, sto pr:rkstt organski i povijesno izraslih i potvrdenih
osieeaj, volju i
ce reei u nasem zapadnom svijetu. za ovaj proces stoii nam na r:rspo- nacionalnih cltlava'
laganjufrancuska,u xvII stoljecu ponijemtena, a kasnije opeom upora- Stari Rim zahvatila je dekadencija u vriieme julijsko-klaudijskih
bom prihvacena rijei "ddcadence",dekadencija - posljeclniaopcenita careva, kada le traclicionalno euclorede pokleknulo pred etosom okrut-
crta Moderne na koju u ovim uvodnim tazmatraniimazelimo sazeto nilr, saclistickih iZivljavzrnja,lalii pred uvoZenjem razmek5ane, nemtlZevne
ukazati. helenske estetike. Nu, konadna dekadencija obuzela je Rimsko Carstvo
Moderna, ruzumijese, ne zapo(inie svoje claneclekaclentno,nego, na njegovu kraju, koji je konadno poluiil:l osebujna suraclnia barbarskih
naprotiv, punim poletom, zanosom novoga, vjerovanjem u beskraini nasrtaja izva:nai unutarnjeg rasapa drustvovno-politiikog poretka, ras-
napredak, moc razurnai pobjedu Dobra nad zlim. U svojemu nastupu, takanja Cndorednog kodeksa te aitavog Zivotnog stila koji fe obiljeZavao
ona ne opada, ona se nznosi, uztliie i raste. pa ipak, vec je poietna Rim za njegovih vrhunaca.
njezina egzaltacijazlokobno odredenasjenom naclolazeeepropasti. ona Gubitak dvrstog upori5ta u vjeri i moralu predaka, opadanje duhov-
ie sobom i u sebi nosi od samog poietka. ne discipline, kapitulacija karaktera i volje, prepuStanje niskim poZudama
Kao i otudenje, dekadencijunsporedno razaznajui ljevica i clesnica, i strastima, ugoclnoj raskoSi i luksnsu, progla5avzrnierazvnta za krepost,
odreclujr"reije, svaka svojim mjerilima, u svijetu politike, umjetnosti ili epikureizam, pacifizam, Sirenfe egzotianih sekti i sinkretiinih religija,
cudoreda.Tko god je, meclutim,i kako god clijagnosticirao, dekaclencija praznovjernog okultizma, magije i astrologije - sva ta obiljeLja rimske
je stvarnostnasih dana,koji su svoj skrajnjidomasajdoseglisa zamimcim dekadencije mogu se pratiti i u izcli5ueem XX stoljecu.
XX stoljefem. Njegov kraj ujedno je i vrhunac izopake i izrod.avanja I u naSim danima zapainmo slabljenje religioznog odnosa prema
dtrhovnih zasadaModerne Sto su mu u korijenu. sviietu, porast licemierne eudorednosti, nihilizam i imoralizam, spfegu
Dekadencija,to danasznaii neotklonjil.u propast iedne civrlizacije, najbanalnije sentimentalnosri i najbeseutnije okrutnosti, mahnitanje
jedne kulture, jedne poviiesne epohe. Machiavelli i vico, Rousseaui ogoljele sebiinosti,
osamostaljenje iiste spolnosti i apoteozu bluda,
Montesquieu, pitali sll se, svaki na svoi natin, o uzrocima i vidovima lt..u1,
izopaeenja i nastranosti, kult prljivog, ruZnog i zlog, sterilni
dekadencije.Kod Machiavelliiaonaje istovjetnas kompcijom politiikoga rrraorriZ?rr,teroriziranje
bizarnostima i jeftinim provokacijama,beznade
poretka. vico, kao kasnijespengler,vidi u njoj rek jeclnuetaplr cikliinoga
procesa kroz koji prolazi svaka civilizaciiatt. za Rousseaua,pak, samoj
---_--_
5' Spengler ee govoriti Usp. r-rjcgove Cctnsiddrations sur les causes (te la grandettr des Romai.ns et
o ktt.lilri, smatrajnei ciuilizacijtt upravo niczipirn ,to teur
qe ,^-"
dckadentnim razdobljem. ddcadenie (17j4\.

60 6I
 MLADEN SCIIVAIT'I'Z: HRV{I'SKA NAKON'l-t IDMANA II. T]VOD: NA RAZMEDU TISUCLIICA

i pesinrizam popraeene porastom strepllje, tjeskobe i zdvoja. Na svakom pfotiv kosovarskih Albanaca, proZivljavaiuei pri-
koraku, dakle, iscrpljenost, uruSavanje, rasap... To je dekaclenciia.s3 _onocidnifl pohoclom
vlastitu katlklizmtt'
Dekaclencija je kadit baka rada unuku, kad anglikanski svefenik irr t svoitt je -
"vjenea" dvojicu homoseksrnlaca a lijeva intelektualna republika za taj Veliki rat potpalien u Sarajew izazva.o propast tfiiu Cafstava
Uslijedilo je vrijeme revolucij:r.
.,rsf()Llgarskog, ljemackog i otomanskog.
din pronalazi ditar,'ulegiju izlika i opravdanja; kada par feministica dobija njima, ruske listopaclske revolucije 1917,
i'i.lri"fp- najvece medtt
clijete stvoreno iz kombinacije svojih kromosoma. Dekadencija je kada politiakih oblika naSegastoljeCa.Ruska je
i"'[i.nuo se i sliiecl vodefih
se plemstvo poine pona5ati na snobovski nacin. Dekadenciia, napokon, i politiaktl praksu marksistiikog komunizma, koji
nije puka slabost, mlitavost i lijenost, puki izostanak boljeg i jaieg, puki L:u,rf.r.i;^ ilstalirala
ostao tek iclejnim nacftom skrajnie ljeviiarske
negcttiuum. Ona je aktivno, organizirano, agresivno zlo. Te5ko je clvojiti iri ttg irje zasigtlrno
ne5to njegovim opona5zrnjem, zr jo5 viSe otporom
u njezinu pobjedu. Nu iza nje, protiv nje, njoj usprkos, - clol:rzi novi iJeologile. Ov:rko,
orotiv
'l njega, roclen je i clrugi veliki politiiki moclel XX stoljeea, fa1izam.
poietak. je zadobila
rnoclerua liberllua, parl:rmentarna demokracij:r konacno
svoje obrise u iultifasistickorn pohodu sredinom stoljeea, ali i kao ieclina
ba5iinica sloma f:rSizma i komunizma nakon grandiozne katastrofe
::: :F :F ': ':

europskih komunizama kotlcem osamclesetih.

I tako smo Lt ovoln pregledu sumarno orisali na5e moderno doba
kao sekularno i clemokrqtsko, kao cloba multiplikacije i akceleracije;
emancipaciie i totalitarizml, te, n:rpokon, otctdenia i dekadencije,
kojoj smo, k;ro presuclnom obiljeZju kasnih dana Moderne, posvetili
nesto vefu pozornost. Sve su se ove crte postupno razvijale tijekorn
moderne poviiesti, s poietkom u raclikalno humanistickoj Renesansi i
humanisticko-dernokratskoj Reformaciji, preko m:rsonsko-racionalistickog
Prosvjetiteljstva koje je bitno pripravilo plebejsku, teroristiiku, ekstrem-
no clemokratsku i radikalno sekulamn Francnsku Revolnciiu, sve do
materijalistidko-scijentistiikog XIX stoljefa i ovogzr naSeg XX stoljeCa,
posliednjeg clometa Moderne pred nfezino nepovratno utnluee.
XX stoljece, u koje smo mimo volje baiel1i, ne osjecajudi se u
njemu nik:rda posve kao kod kuee, a koje njegovi apologeti iz Lablie
perspektive slave kao kmnu svega dosadaSnieg dogadanja, pomnija i
dublja raSclamba razmierno lako moze raskrinkati i kao nafmrainiji eon
ljrrclskoga traianja. Na izdisaju njegovih dam zadl.fa je filozofijsko-
povijesnoga uvid:r rekapitulirati ga, promisliti i osmisliti, kako bi bilo
dokinuto i prevladano zahvatom nove duhovne i politiike volje.
XX stoljeee otkriva nam se u svojim zavr5nim mjesecim:l kao jedan
zaokrtrLeni kontinuum. Njegova je naiizrai.enijzt zrntaika u tome da ie
ono kao nijedno do sada stoljefe krvi, patnje i nesreea. Ne ce biti
sluiajno da je ztpoeelo teroristiikim velikosrpskim ispadom kojim je
zzrpalien Svjetski Rat, te da mu velikosrpstvo svira i posljednji akord,
Drugi svjetski rat, kao nastavak Prvoga, koji je ostilo ttedovrSen,
i koji je, nepravednim versajskim diktatom, izazvtro nove sukobe, a
ponajprije njemaiki revatts, okonian je pobjedom clemokratsko-komtt-
nistiike koalicije. MoZe se samo pretpostavljati kako bi nam izgledao
svijet cla desnicarska ideja i akcija nistt pretrp jele ponz. Ovako, dobili
smo neplurih pola stoljeea labilnog mira, zajamtenog uiinkovitim ravno-
vjesjem straha - medusobnom atomsk<lm prijetnfom obijtt strana bipolar-
noga konclominija, kojemu su monstruozne velesile-blizanci SSSRi USA
poclvrgle, u koncentriinim krugovima, Berlin, Njematku, Europu i titavi
svijet.
Svakako, globalni cliktat dviju naclnacionalnih totalimmih tvorevin:t
nije svijet poSteclio riltova uopee. U XX stoljecu ratovi su se voclili ka<r
i tt clrugim epoharna, otkacla je svijeta i vijeka. Stovi5e, preko clviesto
lokalnih ratov:r nakon zach'tjegavelerata pokazalo se po ukupnim uiin-
cima razornijim negoli Sto su bila ona clva orija5ka sukoba. Ratovi se
nastavljaju i sacl:ri u njihclr,r.rznaku umire n:r5e krvavo stoljeee.
Od pocetka, XX je stolje6e pratila neka tuclna umiSljenost, nepo-
kolebliiva ttvjerenost n to cla ono predstavlja sam vrhunac cjelokupnoga
:1zl/itka svietske povijesti. U oiima pacifisra, ono to sigurno nije moglo
ortt. Podrucie kofe je poluiilo
nedvojbeni napreclak, meclutim, bile sn
znanost i tehnikl.
Uz postupno istoclobno skrajnje suZavanjesakralnog
viclokntga, opaclanje
duhovnih disciplina, religije ifilozofiiesi, umjetnosti
--=--_

5r Ocl njezina razornog cllclovanja za saclasrr - clivnog li iuda! - izuzet"e .",.-^,'lJopcc nijc plijepolna bjelodanaistina da jc XX stoljefe claloniz istaknr-rtih,
zap:rclne ;^,:,'l:no"k9 gcniialnitrfilozofit.Naveclemti ovcljeimena Ilussetla,Fleicleggcrai-faspersa,
vojskc. Koji tajnclviti cimbenik smijemo smatt'ati znsluZnim da su natn ostale posteclele'i Scstova. Ilenrija llergsona i Otta rWeiningcra,popis ce svakako ostati
;::::11"u.'
-"I'utpl-lll.
Kako dugo ce joS odolijevati ltepotkupljivom zakonu propasti'/ Ali svi su ti filozofi u rlrtu s ovovjekovljem,sa svojim vreulcnorn,oni rristt

62 53
 MIADEN SCHWARTZ: I]RVATSKA NAKON TUDMANA
i cudoreda,one dviie ostvarilesu doista uspone nevidene u dosadaSnjim
vremenima. Uspostavljenje Stovi5ediktat pozitivne znanosti kao vrhov-
nog autoriteta, scijentistiike ideologije, tehnidke rekonstmkcije svijeta
i primat ekonomije nad politikom. I dok fe progres u okvirima zflan-
stveno-tehniikog spoznavanja,istraLivanjai izumiteljstvaneupitna dinje.
nica, nije toliko jasno predstavljali sama pojava znanosti i tehnike (na
uStrb duhovne kulture) kakav velebni napredak, ili je moZda prije i
sama sastojkom obuhvatne dekadencije Sto smo joj svjedoci.
Uz ostalo, i znanstveno-tehnidkojrevoluciii moZemozahvaliti velik
gospodarskiprosperitet koji nam je clonijelo)C( stoliece.S druge strane,
niegova se ekonomija odvijala u stalnom kontrapunktu procvata i krize,
zaveliki dio narodai ljudi znatilaje nedostojnosiromaStvo,a nesmiljeno
izrabliiva.ckomzloporabom naravnih zaliha izazvalaie ekolo5ke katastrofe
i pogibli koje ee biti te5ko otkloniti, sve i ako se poni5te one duhovne
i materijalne pretpostavke koie su je omoguCile.
Dmgi Svjetski Rat nanio je naiteli udar - bijeloj Europi, kofa se
naslau ulozi pliiena dviju izvaneuropskihvelevlasti,istoinjaike sovjetske
despocijei provoditeljice globalnogakultumog, ne-kulturnogi protukul-
turnog impefijalizma, Amerike. I dok ie istodnaEuropa grcalapod tiran.
skim Zezlom komunizma, koji joj je oduzeo i materijalno blagostanjei
duhovnu slobodu, europski Zapadpostao fe produZenomrukom amerid-
ke ideologije pragmatizm i konzumizma, te Zrtvom galopirajuce deka-
dencije. Zatovtljeme provedenaje emancipacijaTreeegaSvijeta,dogo.
dio se demografski boom obojanih pasmina, na sve strane poiere su
nicati nove "nacionalne ckLave", a proces kolonizacije obrnuo je smjer:
maseAfrik^r7tc i Azijataiz bivSih kolonija, u potrazi za boliim zivotom
u jednome sviietu koji ie sve manje strahopostovanjaumio pokazivati
za granice, pohrlile su u kolonijalne matice, u visokorazviiene zemlie
zapada,u njihove glavnegradove,ispunjajuciljevidarskekozmopolitske
klike dubokom zadovoli5tinom izgledimarasnog mijesanja, a u stvarnosti
postavljajuei pretpostavke rasnim ratovima koji nam tek predstofe.
S druge strane, kozmopolitske strasti kroz iitavo su stoljeCe
ubrzanim ritmom stvarale preduvjete za kona(ni uspjeh onoga Sto ie
nazvano "globalizacijom". Rijei je o potpunom ostvarenju svietskoga
jedinstva,unifikaciie i unitarizacije"iovjedanstva",o provodeniu u djelo
na njegovoj "visini" i u bituotn mu smislu ne pripadaju, tek gostuju n njemu. Naprotiv,
marksizarn i pozitivizam prav€ su filozofije ovoga vremena, i to sLl Llpravo stoga jer su
tt svojoj biti protufilozofijski. Marksizam dokida filozofiju uime njezina "ostvarenja" po
revolttcionarnom radniStru, a pozitivizam svojim antimetafiziikim patosom oslona na
zdtav razrm, iskustvo i empirijsko-eksperimentalnu znanost.
64
II. TIVOD: NA RAZMEDU TISUELTECA
''medunarodne zaiednice" pod vodstvom kakve samo-
mfia fantomske
_-,nn? mocne, trranske svietskenadvlade,koju u konkretnoj provedbi
u obliiju planetarne judeokracije s kljudnom ulogom
i^[, itrrtznaietno
Lli,-jr"i.nih nafoda" i njihovih petokolona5au svijetu politike, privrede,
ali jo5 i viSemasonskevelesile Amerike kao svjetskoga
'I^ii.^/r^ kulrure,
ir]^iirii"i
koii je na sutonu stoljeea ostao bez ikakva suparni5tva.
v--- 'io
bi trebalo biti konaino ispunienje nastfanogasna Mcluhanovih
pnisona o suietskom selu, kako bi se dovr5ila opsesivnamoderna ideia
tazlika medu ljudima, osobnih i skupnih'
i'i."dnukotti, o nivelaciji svih
nacionalnih i rasnih'
Toj zamisli sluzi i postupno uklanianje svieZine, raznolikosti,
puta tiiekom stoljeea
bogatswamisljenja iz ljudskoga svijeta. Vee vise
iz Imerike nam je naiavliivana "smrt ideologiji" , ali ie ona ujedno imala
zna(iti i smrt svjetonazori i filozofiii, da bi na koncu namiesto svih njih
ipak ostala Livjeti jedna fedina superideologija iije ie podrijetlo u
pt.n.lrtol revolttciji, i koja ie za svoianedodirliiva boZanstvaproglasila
-demokraciju,
"liudska prava", formalne gradanske"slobode", politiaku
korektnosti, dosllednosvemutome, pfogon svakeiole Ze5ee,muZevnije,
dublfe i smionije ideje kao - zlo(ina vrijednog ostracizma i tamnidka
detiri zida. Vjerni odsiai ovoga tefofa osrednjosti zapalamo i u zboru
dana5niihpolitiiara, koji vode svijet. Karizmatskejunake i nacionalne
vode prvih desetlfeeasmijenili su sredinom stolie6a markantni lideri
autoritarnog stila i stature, da bi se koncem stolieea poeeli rapidno
umnaZatibezbojni Sarlatanii diletanti, klonirani hermafroditi, simpatidne
face poput "mene i tebe", zn koie bi se moralo ustvrditi da su nekom
kobnom pogreskom i zabunom zalttali u politiku, kada bi ono iime se
takvi bave uopee joS imalo nekog supstancijalnogdodira s politikom.
Ono Sto se koncem stolfeda kristaliziralo kao proizvod traino
utjecajnih, a napokon u svojoi biri ipak nadvladanihfilozofija, svjetona'
zora i ideologija, i Sto kroz nekoliko velikih i rasprostranjenihmisaonih
naplavinaodreduie duhovni profil epohe, najveeim dijelom predstavlja
sastoiakjedne monstruozne, univerzalne superideologije. U nju se, s
nesto natezanja,mogu uvrstiti svi ti opei duhovni smjerovi kao Sto su
nmerikanizam i Kozmopolitizam, Scijentizam,Liberalizam i Neu; Age.
Pa_i Misticizam kakav je primjeren
koncu stoljeCaprije bi prista;ao u
t1|w ASe nego Sto jo5
sudjeluje u nepatvorenoj kr5eanskojbaStini. Sto
ou: tice, i ona se, pod vidom koncilikog Kr56anstva,posve prilagodila
lt
ucmokratskoj
super-ideologiji o kojoj je riied. Medu svjetonazorima
YclrKogastila
danasjedino Islamski fundamentalizami Nouuelle Droite
navjeshiu duhovne
uspone jednoga,novog eona, kojeg ee nam valjati
osvojiti u
misli i dielu, kako nas ne bi ,riporrratno'ugusio Neut Age,
65
 MLADEN SCII.WARTZ: HRVATSKA NAKON TUDMANA II. LIVOD: NA RAZMEDUTISUELTEEA

kako nas ne bi progutala superideologija radikalno totalitame demo-

kracije, koja nam donosi tihu i ugodnu smrt slobodnogaduha, ljudskog
dostojanstvai svake nade.
Promatrana,medutim, manie kao opeenita duhovna poSast,a vi5e
kao politiiki ustroj u uZem smislu, liberalna demokracija pokazuje se
kao stvarnapogibelj i nepriiateli na5ih dana, ali i kao privremena alter-
nativa uklonjenom komunizmu u trenutku kada bolja nije staiala na
dohvat ruke. Zahvaljujuei ustrajnom maru tvoriteliskoga genija, koji
uklanja postoieeeuvifek novim vizijamai projektima, ne ee ni ona sama
moci izbje6i vlastiti kolapsmSenaunutarnjim protuslovljima,povijesnom
iscrplieno5eu i temeljnom protimbom ljudskof naravi. Protagonisti i
adepti liberalne demokracijebit ce tada pometeni sa svjetskepozornice
u granclioznimprevratima koji fe naliiiti povijesnoj propasti europskih
komunizzrma.
Realni fa5izam,koji je obiljeZavaoeuropske napore prve polovice
stoljeCai doista predstavljaoveliki pokret europske mladel| simptom
nove volje, energije i strasti, da bi potom skoniao u pseudorimskom
patosu i gubitku velerata,ne moZe se i ne ce se mehanitki restallrirati,
ali njegova nepotroSenajezgrttmole postati rasadnikomideja neophod-
nih za duhovnu i politiaku obnovu Europe.
Napokon, bez obzka na znane nam i oiite njegove recidive u
dnevnoj politici i uspjehe njegovih ublaZenih varijanti kroz praksu
izbornih rituala, - komunizamje kao svjetskopovijesnifenomen marksis-
tiike utopije, teroristiike boljSeviike praks_e
te sovietskogimperijalizma
konatno i bitno skinut s dnevnoga reda. On danas prelivljava ispod
razine vremena, kroz stranadkiZivot i kroz stanoviti naslijedeni lupeski
mentalitet (koji nostalom nije tipicna ni iskliuiiva oznakakomunizma
niti je karakteristiian samo za njega). U tom obliku, komunizam je
danas potpuno liSen svoje dogmatske i doktrinarne rigoroznosti i
najvefim je dijelom ustupio mjesto samo donekle mu srodnoj socifal-
demokraciji.
XX stoljeee stoljeee je egalitarnogmasovnog druStva55, masovne
kulture, masovnih emancipatornih pokreta. DiZu se mladel i lene,
anafhisti i pacifisti, ateisti i nudisti, organiziraiuse militantni
udnrZtrj' se
Il-.,*.ksualci, narkomanii rokeri, bitnici i hipici, trockistitko-maoistitki
1i",l"."i.fi gtopisti-Sezdesetosma5i, gorljivi sljedbenici neototemistiiko-
Zivotinja preftinkcioniranih u izopatene humanoiclne
kulta
IrarrirrtaLog opskrbljene "ku6ne ljubimce"' I sve to sa
i"*a,-,airtiivim "pravima"
megalopolisa, sve se to
:r;fr parolama gmile predjelima svjetskih
-
galami i rovari uime slobode i jednakosti, uime toboZnjeg
"i^irr'na
"L.i"iir, livot i uZitak, pod znakom neogfanidenog permisivizma i
i citav se tai groteskni teatar doimlje kao zdvojni
il.it ro;nughedonizma,
je od nebeskogpriiestolia, Sto mu ga
lrif ruse"ujetenadovjeka,kojemu
i.-iramiienila antropolatrijskaModerna, preostao ioS samo komadie
Leainiekibranjene pohlepne sebidnosti,bez dostojanstva,bez tasti i
ponosa, bez smisla za askezui pripravnosti na plemenite Lrtve, bez
ikokrr^viSegcilja i dtrbljeg smisla'
)C( stoljece,nadovezujueina sekularnezasadeprethodnoga, Sirom
je otvorilo vrata nacliraniu praktiinog ateizma. Mimo sve zamisljene
tre)kristijanizttclje i evangelizacije kao suvremenog nadomiestk^ z^
militantno misioniranje negdaSnjihvremena, tai ie prodof ateistiake
antifeligiie nzrn:rimanji broj sveo zaiednicu autentidnih kr5cana.Izvan
KrSeanstvuimanentnih modela interpretacije, misao o Smfti Kr5fanstva
zadobrlajesvoj stvzrrnismisao.Danasje na dielu nedvoibeno zadobijanje
prevlastieklektiikoga sinkretizmttI,{etuAge, koji ee biti u stanju usisati
preostatkesvih svietskih religija, sve dok presudni zahvatiu postizanitl
novoga eona ne potaknu i djelotvornu unutarnju preobrazbu i samo-
obnovu Krscanstvx.
U vremenu koje nam je clonifelo vrhunac sekularizacije,nije
stlvremenoj korupciji dosljedno odolijevala niti velebna hijerarhijska
strLlkturaKatolidke Crkve, Llnatodsvoiem skrajnjem uporiStu u Trans-
cendenciji, svojoi konzervativnoj tracliciji te tisuCljetnome lukavstwt i
mudrosti.MoZclase Crkvi ucinilo da je i ovogaputa, prihvativsi s Dmgim
vatikanskimkoncilom zasacle dekadentnog Zapada,ioS jednom uspiela
nadmudritinesklonu joj epohu. Bit ee, medutim, ipak da je u pitanju
bilo puko salnozavaravaniekada je zavodljivi nagovor duha uremena

55Muogi su se ovovjeki ideolozi i filozofi okuSali stvaralastvu.

u nepostednoj kritici masovtlogu visoj kr-rlturi,eriakoi dr.rZnosti
i Zivotnomsmisln.Onega je dobro proniknuo
drttStvl. Ntt ono je rt pravilu pledstavljalo lopticu koju su jeclno drugom clobacivali climcnziju)O( stoljeca, ali je previdio da i u njegovim tbtalitarnirn fokretima
l,l.t-onu
lijevo i desno krilo ztrptdnoga duha, optr.rZujuii se medusobno za poruasovnjenje dieltr sarno primitivni masovni instinkti, nego i duh elite koja masu fbnnila i
:::1,,:t
ktrltnre, politike i m:rnila. U svojoj glasovitoj ra Rebeti1n de las Masas (193 I ), mednrim,
iilr::11av1tot ictcjei idealc. Stogaje dublji uvicl pruzio Ivan Or5anii u svojoj filozofiii
Spanjolski mislilac Jos6 Oltega y (iasset rnasovno-barbarskn narav pripisuje i lasizrnu (voda i pokret, Croaiiaprojekt, zagreb 1999; usp. o tomn i moj proslov
3::::i
i komunizmu, a u rrr:tsovrlo dmstvo svrstava i liberalnu demokraciju. Masa prem:r kniizi!): po njegor-u uvjelenju, slijepi rnasovni poriv oplemenjuje se u
;;:::::t::i toealisticnoscu
Ofteginu natteavanju niie politieka ni socijalna, nego je antropolo5ka kategol'iia. Masa vodi i idejarnavocliljama,pa tako kroz pokret i mase doseZu
;,;,:"tt
'oztntt sntisl:r,
ie, nastlprot eliti, stanje obiina covjeka lisena duha. Ona je protivna svakoj velieiui, tvotiteljskog elana i pripravnosti na zrwe.

66 67
 MIADEN SCTIWARTZ: HRVATSKA NAKON TUDMANA
prepozna.lakao inspiraciiu Duha suetoga, i na retenom vaticctnumlt
Ll svoi arsenalpod krSeanskimimenom preuzelasvu silu prosvjetitelisko-
masonskih dogmi poput diialoga i tolerancije, ljudskih prava i sloboda '
iovjeka pojedinca - od kojih je tiiekom FrancuskeRevolucije upravo '""'^ "-'.Utrkricke,
sama Crkva ponajviSe stradala.U svome danaSnjemstanju Crkva bi,
medutim, na svoj barjak bez ikakvih veeih poteSkoeamogla ispisati ono
ozloglaseno revolucionarno troistvo libert4-egalit4-fraternit1. rndivi.
dualna sloboda namjesto za,jednitarskeduZnosti, iednakost sviju liudi
ne samos BoZjevisine, nego i za sebe,po sebi i medusobno,te, konaino,
bratstvo medu ljudima uz suvereno ignoriranje iskonske iinjenice io-
vjekova Pada, koja ga iini nesavr5enim,tro5nim i zlim, neprijateljem
svojegaBliZnfeg.
Nezaustavivono5enivalom dubokih reformi donesenihna Drugom
Vaticanumu, jol smioniji i nestrpljiviji predstavnici posvetovnjenog
Kr5eanstvaidu i dalie. TnLi se,kako je vee redeno, dokidanjecelibata,
zenski sveeeniiki red, posvemaSnjademokratizacijacrkve i snoslfivost
spram nasilnog, genocidnog pobadaja. Ovai treCekoncilaskis6trend
tiiekom devedesetih doveo je Crkl'u n Austriii na sam mb rascjepa.
I u p;rracrkvenojdomeni, u ambiientumarksistidkih"oslobodiladkih
pokreta" s primietnom notom katoliike ba5tine, kao i u kontekstu
teoloskih razmisljanja pod nadahnueem razbl'a,Lenomarksistiikih
recepatasekularnogaspasa,razlitite "teologije oslobodenja", "teologije
nade", "teologijebez Boga" brinule su se da ne ponestaneljevidarskog
naboja Kr5eanstvuXX stoljeea.
U suoienju s tako snaZnimporivima potiskivanja onoga izvorno
kr5fanskogaza liubl novotarija duha vremena i pomodnih postapalica
politiike demagogije,zastupnicimatradicionalnoguporista i nepatvorene
ba5tine, koji nisu ieljeli da se niihova crkva $oz^ do ekspoziture me-
dunaroclnemasoneriie,nije preostalo cloli da, pod vodstvom oclvaLnoga
i dosljednoga nadbiskupa Marcela Lefebvrea, budu prograseni nakaz-
nom i nastranom sektom, te napokon izopceni iz Mistiinog tijela Kris-
tova.
S onu stranu Kr5canstva,posao sveopfeg posvjetovniavaniaobav-
ljale su i sve brojnije sekte istodne, zapadne,okultne, parakrseanskeili
svjetonazorne provenijencije, iija je poplava jedna od najupadnijih
duhovnih zna&jki izdi5ufe Moderne. sav taf sektaski polet i rascvat
obuhvatiti u njegovoi istoanjaekoj i pseudokrSfanskoj, znanstvenoj,
pafaznanstvenoji ezoteridnoj dimenziji, postavio je sebi za cilj rastuii
pokret koji od Sezdesetihgodina,potaknut hippie-komunamai porastom
tt'Usp. napornenu 47!
68
IJVOD: NA RAZMEDUTISUCLInee
za halucinogene droge' djeluje pod ambicioznim imenom
zanirnlrtrin poku$aj inte-
^t^.,t A{'e. navleslx, love dvijetisueljetne ere Vodeni2'ka i
)il^ sinkretidke duhovnosti nadolazefih dana.
OUo je konac XX stoljeea u duhovnoj
sferi obiljeZen agresivnim
politidkoi razini izdisuee je stoljece oznaieno
-o.f irarriernNeu,Age-L na
europskom kontrarevolttcijom, koja je u nizu pfete2ito mirnih
:,.';"";
ocl 1989 nadalje poput gnjilih kru5aka redom razruSila i oborila
;;
L,".oske komtrnistiike poretke, pomevSi usput nenafavne vi5enacio-
,n-,p.rijalne odnosno miniimperijalne tvorevine SSSR,6SSR i SFRJ,
uieclinivSi za sada barem dva najveca diiela rascjepkane Njematke.
"oi"i
t"
I ako su klittcne medu malobrojnim uistinu sudbinskim lidlostima
srolieca u njegol'u poietku i prvoj polovici bili
potpaljivai stoljetnoga
svietskog rata, srpski nacional-:rnarhist Gavrilo Princip, bolj5evidki tfiillm-
viii Bronstein-Trocki, Uljanov-Lenjin i DZuga5viliStaliin te fa5istieki kori
feji Mussolini i Hitler - okonianje su stoljeCa na svjetskopovijesni nadin
pfvoga ranga pripravili i dovrSili Mihail Gorbadov kao stedajni upravitelj
sovietskoga cafstva, te Kafol'Woityla, koji je u svojstwt pape-outsidera
Ivana Pavla II, konzervativca-naprednjaka u personalnoj uniii, smi5ljenom
i sustavnom politikom, pokretanjem poljskoga pokreta Solidarnoii i,
neizravno, susliednih gibanja u drugim zemljama istoinoga bloka,
potaknuo cljelotvorno ruSenje europskih komunizama.
U prvi mah izgleclalo je kao da slom komunizm:r otvara put
samopotvrdivanju onoga desnog, konzervativllog, ali svojim svjeZim,
prodornim nastupom ujedno i revolucionarnog nacionalizma, diji ie
priroclni razvitak n:rsilno prekinula iinjenica izgubljenog velerata. Danas,
medutim, osluskujuci posljednji predsmrtni hropac hlapeceg:r stoljeea,
moramo se tjeskobno zapitati nije li komunistidka tiranija svoiim iSdez-
nueem trstupila mjesto dosad najstra5nijoj, najizopatenijoj, najnelfudskiioj
strahovladi koju poznaje Povijest - globalnoi vladavini nivelatorskog i
teroristiikog liberalizma, koji dovjeka pretvara u zombiziranu marionetu
svjetske masonske kriptokracije, kreaturu Sto joi se na njeLan naiin
tlni5tava samosvojni dnh, pa dok
ie ona pod komunizmom joS mogla
Drti slobodtra i u lancima, saclalanaca viSe nema, ali je i sloboda iiltezla
onkraj obzorja. U nepovrat?
69
 MLADEN SCHWARTZ: HRVATSKA NAKON TUDMANA
Tesko ee na zakljudak o zamitanluistinske slobode pfistati onai
koii slobodupronalazitt pukom povrSnompluralitetu mnijenja,u Sarenilu
toleriranih oditovanjaljudskosti,u "lunaparku idejA", kako je jednom
zgodomtTopisana takozvanaPostmoderna.
Postmodernaje vec dvadesetakgodina u sva-ijim ustima. Svakom
se cini da ie nadleLano njoj prozboriti koju rijei - ocl francuskog
afektanta i pomoclnog skribenta pa do dnevnog piskarala. Sto ;e ona
zapravo?Posljednji izum XX stoljeca?vrhunac Moderne, niezin kolaps,
njezina negaciia?I5dekivani Novi Eon o kojem ie ovdje bilo govora?
Preluclij buducih dana, zbunjeni, smu5eni intermezzo izmedu dvije
markantne epohe? Konac sviju konaca?Historiziraitfi ironicni relativi
zam?Obnova antiracionalizmau misli i djelu'/Umjetniiki stil?Eklektiako
raspoloZenjeumornoge-fin de sidcle-a?PosvemaSnjaneobvezatnost i
samovolja?Ili moZda ne mnogo viSe od sezonskefrancttske mode?
Dovr5avanjemXX stoljefa uvidamo i slutimo kako je s njime na
izdis;rjui ukupna Moderna.Moderna je u krizi, ona Se iscrpila i uruSit
ee se u sebi, baSkao Sto se iznutra unt5avasve ono demu je doSaokraj,
a barbari izvanatek mu olakSavaiusamrtne muke. Moderni je svijet na
zalasku,a da ioSnife ustupio mjesto novomu naletu duha, novoj kulturi,
novom eonu koji ee ga smijeniti. Postmodernll se pokatkada shvaea
ka.o nouum, kao slijecleeuetapu, koja bi uslijedila modernom samo-
ispunjenju i okonianju. Ali, takva predodba sukobljavase sa dinjenicom
parazitanog vegetiranja postmodernih pothvata na dodu5e clobrano pre-
suSenim,nu, makar u uspomenii maSti,i nadaljedjelotvornim modernim
vrelim:r.
Odlucufufa fe stogazna(fika Postmoderne,koja je u meduvremenu
obuhvatila sve oblasti duhzr:umietnicke grane, filozofiisku refleksijtt,
politiiku teoriju i praksu, pa tak i pozitivnu znanost- upravo eklektika,
nesustzrvniodabir onoga zgodnog, prikladnog i uporabljivog iz mase
predrudnog materifala,pa bilo ono medusobnoi nespojivo.Postmoderna
Zivi od kombinirania ironienih citata, neozbiljnog nabrajanjaizobilnih
sastoiaka,kako bi ih bez redapovezala,promijeSalai reciklirala.Ponestaje
u njoj jasne artikulacije, odludnog opredjeljenja, snaZnogi prepoznat-
ljivog duha kojemu nije uzmanjkaloStovanjaza alrtoritet metode i naiela.
Postmoderno miSljenje nazvano ie zato "slabim miSljenjem", koje je
nedogmatsko,hipotetitko, kondicionalno, nenasilno,hermafroditsko.
Umjesto strogosti,nudi nam blagost,umjerenjaStvo,pristoillost; umiesto
571'rewelyan (1983).
70
II. T]VOD: NA RAZMEDU TISUELIECA
protivna svakom
^a i nc ozbilj nosti, zabavno Sadatanstvo.Postmodetna ie
t^'l'.";."o,
oeitovanju, odbija ga kao "ekstremistidko". Uljudena retorika
tipiano je iedo Postmoderne, i ne bi ga
ll'nue.fu politicat corcectness
:^;1" razumieti ni jedna raniia epoha. Snobovski patos koji nosi Post-
radatzv. retro-chic, pomodni nostalgicni povratak na ono ve6
,Il.tnu
L"^rf.. Nema u tome muZevne reakcionarnosti, odgovorne volie za
'u,]nrr*irotrjem; sve je neobvezuiuee,koketno i proizvolj'o.
postmoderna je u svojoi biti, bez obzka na osebujne naglaske,
inak ios uvijek modefna, ona je neka vrsta nemoenogsaZetkaModerne
niezina nadvladavanja.ssOna ie
i'_ nnjnu^,naviesraj i povijesno mjesto
zavfiniakord Moderne, izakoiegt tek valja i5dekivatiuistinu novi eon5e-
pfepoZnavaiufi znakove vfemena,
U meduvremenu pfeostaie nam,
prihvatiti i radikaliziratiimplicitni naputak Postmodernei u njoi zastupati
nesmiljeno protumoderne pozicije, uime i za voliu nastaiueepost-
postmocleme. Tek ee ona oznaiiti novi poietak koii slutimo, i koii smo
pozvanioZivotvofiti. Stogase na izmaku XX stoljeca prioritetna ztdaea'
sustoliu tome da mu se olaksa pfopast, da ga se - dotttde. Medu
prvima koji su poieli rabiti fiie( postmoderna bila je americko-Zidovska
spisateljicaSusanSontag.Ona se kasnijeproiula i kao atttoricaknjige
o bolesti kcr.ometctfori6o.Tt koincidencija navodi nas na plodotvornu
misaoo dana5niojbolesti, velepo5astis konca XX stolfecapoznatoi pod
imenom Aicls, sida iliti kopnica, u koioj, slifedom njezinih osebujnih
znaiajki, moramo sagledatipravu metaforu postmodernih vremena Sto
su nas obuzela. Za nzliku od anakronih "pomodnih" bolesti poput
kuge, tuberkuloze ili raka, kopnica je neodredena, nedefinirana, baS
kao i sirmaPostmoderna.Kopnica je dakako bolest-na-smrtkao i mnoge
dntge, nu ona je, prije sve[4a,bolest-na-bolest.Ona, destruiraniem imu-
nitetnoga sustava,omogucuje poiavu bilo koje bolesti, bila to obicna
gripa ili proljev, od kojih, u nedostatku vlastitih protutijela, moZemo
umrijeti. Kopnica kao bolest zap.'avopostmoderno citira, eklektiaki
kombininr clnrgebolesti.
s"Splitski a), nabrajajuei
krSeanskimislilac.fakov-furie(pseuclonimZeljkr Malcle5ie
specifiel.rcodrednice Postmocternc,
napominje k:rko je ona ipak ostalamoderna tt dva
svoia stava: iucliviclualizarn plnralizam. -
i bvi su, medutim, toliko o<tluiuju6i, da
Posvc opt':tvclavajr-r
bitno smjeStanjesveukupnc Postmoclerneu povijest modernoga
dlrhx
5eOu,
ttostalom, ne ie nastupiti bez oclsndne pomoCi filozofijskoga urna. Filozofi
stt^do.s:ttla
sviiet samo turnac.ili. iru r.ijei 1e o tornu cll gl se rnijenjir. a upravo ie
utt-rzotii:l suodgovomu
za provoclen je za.danemiienc. Ostanimo z ()vrr zgodu na toj
pafafixzi -
i djelomicnoj reinterpreiaciji - glasovite Marxove XI feze o I:euerbacht.t,
' preptlstimo
razratlbu icleje jeclirom sliledeeem kontestu!
("'
Strs:ul Sontag, Illness as Metctphor (1977>.
7I
 II. LIVOD: NA RAZMEDU TISUELJEEA
MLADEN SCT{WARTZ: I{RVATSKA NAKON TUDMANA

a dovjek se sam definirao svoiim Padom

Ljevica, moderna ili postmoderna, otituje zaiudni afinitet spram ieclflotfl zarrviiek.stvorioBog'
,,--tnoorabornsvo,e koji se koncem )o( stoljeeasimbolidki
Aidsa, osjeea mu se duhovno sfodnom, prepoznaje u njemu vlastiti "ronoa".iolje),
\4-r '.. . - ^ X ^ t r ai l z a n s w e r t r i s u t n a i s v e o b u h v a t n l d e k a d e n c i j a '
ljeviiarski naboi, koji ie izrai,en vef samom okolnoSeu da od njega :^::r?:'t;;^;;;;ik^o""prisutnai.sveobuhvatntdekadenciia'
i ,ot'Jiii,^.*i;.t je moguee osloboditi pfostofe na kojima poviiesno
privilegirano oboljevaju homoseksualci, emancipatorna skupina par
-excellence. a nikad unisteno'
Lievica u Aidsu vidi svetu kravu, pa ni niezin deklarativni moZese raskriti ono epohalno skriveno
*oZrT^Zi,'iet:, - ortno. U povijesti stt stoga jos moguee velike stvari'
lrumanizam ne bi je ponukao da za oboliele od side odobri karantenu, rer neuniStivo
,.t ,'-*;;"c xx stotle ea,i tim:ei Tisueljefa,
nuka Ll nama obnavljanie
ler bi se nedodirljive "sidaSe"njome diskriminiralo, ogranicilo im
buducnos.ti' Buduenost nam se javlia u
sloboclu.Sloboda, zckavliei Livot potencijalnih novozaraLenihljevidarske n^s.g?"o,f.,o'";",.tpramstanjima sviiesti poput brige' strepnie i nade'
borce za ljudska pt^va kopnicara ne zanima,dakako, tako dugo dok i u razuditim
tfuturalima, nacrrima, futuristidkim predoibama, znanstvenim
ili
sami ne obole od Aidsa:tada, naime, i za njih podiniu vrijediti osobita Jri' ir"u,ropijskim u prorodki m v iziiama' eovjek
pfava. ,'futurolo.ki-" p"J"iO iniima' napokon'
umjesto karantene, ljevica pfotiv Aidsa promiie terapiiu i pre- mole nzmi{liati' On moZe na njoj i raditi' moZe
o svojoj btlclucnosti
buducnosti. .ona jest, paradoksalno, otvorena
vencijn - prosvjecivanjem.Aids je bolest Sto ju je i stvorilo prosvjeti trrr' ri -aro"ikom svoje BoZjim rukama i
teljstvo, racionalistidko vjerovanje u moe tazurmai dobrog dovjeka' ilri.*.".ili ljudske 'lobod"' ali u isto vrijeme i u
paradoks prikladno moZe ilustrirati
kojeg ce spasiti znanjei koji ima pravo na svoj individualni uZitak mimo pocliiniena Nfegovoj volji' Taj se je odluka
svih obzira i protiv svih ogranidenja.Tako je, u kasnoj fazi prosvjeti' i;;]frj.- fiiz;,, t<rtstovaRaspeea,bogoumorstva.Slobod'a
zatraLitii poluditi Kristortt smft, i
telisWa,pokrenuta tzv. seksualnarevoluciia, koia ie, uz masovnll smftnost zi,Jovabil:r ocl rimskog namje3nika
ipak je ona ujedno bila i plod
nerodene djece, izroclilajo5 i smrtnu velepo5astAids' Moderno bi dakle oni za njtt snose p.,n.i odgovornost' Pa
prosvjetiteljstvo imalo lijeeiti bolesti koje je samo proizvelo. Time se BoLjevoljedaseZrtvomBogodovjekanesretniljudskirodoslobo
spasa'.
moderni krug zaWafa.To ie facit grandioznogamodernog "napfetka". istoenoga'grijehai pripusti u predjele vjecnoga
proroke'
Moderna je oboljela od Aidsa, oboljela od bolesti na bolest, bolesti na Konac Tlsueileia nadairnjuje sakralne i sekularne
civilizaciia, a
smrt. Ona ce propasti, ali ne i mi skupa s njom. Jer, gdje je pogibelj, Ftrkuyamanam navijesta kraj pov'ijesti, Huntington fatove
DtLava'
tamo faste i ono spasonosno- kako to ponavlia filozof Heidegger, Brzezinski'astupanje gtobaine prevlasti SjedinjenihAmeridkih
Oclgonetaeibuclueega-predkazujunam raspletaje na svim razinama'
navodeei bliskog mu klasiino-romantianog piesnika Holderlina.
Pripremajunas rla elementarnenepogode, poltre i povodnie' potrese
i uragane,ekolo5ki kolaps majdice Zemlie, smrt Sunca' iznenadenia iz
svemifa, posjete benignih ifi malignih izvanzemaliaca, urusavanje
smo vrlo kasni ljucli, a moLda kozmosa.proiie., ,t"- g"..r.tske,tjelesnei duhovne promjene u tovieku'
Nismo na kraju ,r,i;., tru;.rr" ;.;"
da ljudski rod nastavi korekture njegove nafavi, nove i stare poSasti,nove napretke prirodnih
smo vrlo mladi: moi.e biti, premda nije vjerojatno,
pouzdano znati. znanosti i tehnike, svjetske fatove, izmjenu politidkog stila i ustroja'
trajatijo5 stotine tisllea godina. Mi o tom ne moZemo
nevidene katastrofe, velebne kataklizme i katane.
AIi, unato kvazi-apokaliptiinoj godini 2000, sigurni smo da je neki
( pita'
Naravno, niie zaclafa ove knjige odgovarati na sva ta i takva
odsjetak povijesti jo5 precl nama. $to nas u njemu ieka, $to ee s n:rma nja.6rRaclilu,. t.k o pocetnom osvjescivanju, o reflektifanju osebujnog
biti? trenutka u koiemu itto r. na51i, kako bismo naznacili koordinate tt
u svjetskoj povijesti na djelu je niz dimbenika, svaki pokuSai niezina kojima ce se oclredivati sudbina Hrvatske. Za tu sudbinu od male je
monokauzalnogtumaaeniapromaSuie.Povijest,za Hegela,stvaraiuveliki vaZnosti impozantna clecimaln a znamenkakoia obtlieLava odlazak jednog
vode, ali i povifesni narodi i lfudske stfasti.I doista je povijest svojevrsna mileniia. Sto c" i kako ee biti s Hrvatskom, o tome, svakako u skloptt
rezultantavi5estrukih silnica - od BoZjevolie, preko tesko zanemarivih
demonskih intervencija, preko ljudskih napofa - diela tovjekove slo- =----
bode, sve do trivijalnih sluiajnosti. U svjetskoi se povijesti doduse sve Problernatikom naznaeenom u ovome Uuodu isCrpno se i Sustavno bavi mOja
R\iiga. Konu(. ov^e
nepfestalno mijenja, ali se u njoj ne miienia ni5ta bitno, a po_vijesnaie TisuClieta i Noui Eon, koja ee, nadati se je, iziCi iz tiska tiiekom
Zeljno iSeekivr".,-ninif"."e, - 2000'
posljednje godine naiega stoljeia
promlena nebitna. Povijest ne moZe stvoriti Novog tovjeka. eovjeka ie ali ioS uviiek

/)
72
 MLADEN SCFIWARTZ: HRVATSKA NAKON TUDMANA

opeenitog svietskog stanja, ponaiprije odlutuju specifidni imanentni

dimbenici. O njima je ovdje rijed.

PATER PATRI/E

/1
 ilr. FRANJOTUDMAN - CO\TEKI
DJELO

ZTvoroeTS aZORNOG DISIDENTA

Desetakgodina hrvatskog oslobodenjau sklopu Republike Hrvatske
bitno ie obiljeZeno snaZnom lidno5eu niezina Predsjednika. Znalo se
unaprijed, a nakon njegove smrti i iskusilo, da kada Franjo Tudman,
pofitiekom ili biolo5kom determinacijom, jednom bude napustio nacio-
nalnu scenu, ni5ta u Hrvatskoj viSe ne ee biti kako je bilo za njegove
vladavine. Valja nam stoga poietno prikazati i osviietliti ovu znaiajnu,
zanimljim i sloZenufiguru, jer fe to pridonijeti boljem razumijevanju
onoga Sto ie Hrvatska ovih deset godina bila, Sto ona danas jest, ali i
onoga Sto sutra moZe ili treba biti.
i njegov veliki uzor Tito, Franio Tudman je Zagorac,roden je
l!22 u malom mjestu sjeverozapadneHrvatske Veliko TrgoviSee,kao
sm elanaHrvatske seliadkestranke StiepanaTudmana, koji je okoniao
svof zivot pod sumnjivim okolnostima. o toj smrti iznose se razlitite
pretpostavke:Stiepanasu smaknulipartizani, pak
ili usta5e,ili je poginuo
uu vlastite ruke, nakon Sto je ubio
svoju drugu Zenu, Franjinu ma6uhu.
,, zagrebu'
,^_Tld-an, koji je puiku Skolu poiazio u rodnom myeitu, a srednju
u kao mladi6 vee se u poietku gradanskograta u Hrvatskoj
PridruzioTitovoj partizanskojgerili, koja je, predvodena
komunistidkom
i.pod pokroviteljstvom moskovskog boljSeviikog diktatora
{.T,:ll*
dolaskaHitlerovih rrupa u SSSRpovela borbu za ruSenje
illlli,1,n1k3n
uTr5,1s:eke".Nezavisne Drlave Hrvatske i za uspostavu sovjetske Hrvatske
svojih minimalnih granica, kao neke vrste federalne jedinice u
ili:::
"^"'p: obnovljene jugoslavenskezajednice naroda.
jugoslavenskepobjede i uspostavefaktidne koalicije Titovih
ior.*_')ofon
"rtcrnacionalistiikih komunista i tetniikih velikosrpskih
sovinista,

77
 MLADEN SCH$/ARTZ: HRVATSKA NAKON TUDMANA
Tudman se, kao vetefan paftizanske revoluciie, naSaopfedodreclen za
sudielovanje u samoj avangardi novouspostavlienevlasti. Svoje je
SkolovanjedovrSio kao slu5atelj"viSevojne akademije" u Beogradu, te
je stupio u redove jugoslavenskogministarstvaobrane i bio dodijeljen
generalStabuTitove vojske, ubrzo i sam u dinu general-majora,najmladeg
generala 'JNA". Bio je i pomo6nik glavnog urednika Vojne enciklopedije.
Tudman je, nakon kritika koje je doLivjela njegova knjiga Rat
protiu rata, 1967 zatralio ruzvoiatenje kako bi u Zagrebu kao direktor
preuzeo tzv. "Institut za historiju radniikog pokreta Hrvatske"62.Ideo-
loSki inspirirana tematika nije pruZala odvee materijala za znanstveno
istraLivanie, ali je pod okriljem Instituta poduzeto vi5e pothvata od
nacionalnevaZnosti,pa tako i pokuSafsvodenjabroja Zrtavau sabirnim
logorima NezavisneDrlave Hrvatske na uvjerljiviju mjeru, kako bi se
pariralo protuhrvatskoj promidbenoj mitologiji srpsko-komunistidkog
pobiednika.
Tudman je od 7953 @akon habilitacije) do 1966 djelovao kao
profesor na Fakultetu politiakih znanosti Zagrebatkoga sveuiili5ta63,
uredujuci usput, kao glavni urednik, tasopis Puteui reuolucije, radeei
kao dlan uredniStvai u nekim drugim redakcijamate drle(i povremena
predavanjana inozemnim simpozijima i sveudiliStima6a.Izabran je u to
vrijeme i u visoke forume komunistiike vlasti: za (lana ideoloSkog,pa
poviiesnog povjerenstva CK SKH, te glavnog odbora tzv. "Subnora"
Hrvatske - udruge partizanskihveterana.Bio je zastupnik u Hrvatskom
saboru, jedan od ielnika Matice Hruatske, dodim, susliedno zabrani
SefaTitove tajne policije AleksandraRankovica, nije bio pripu5ten z^
ilana Akademije; postao je to tek kao PredsjednikRepublike, kada se
ona po drugi put u ovome stoljeCuoslobodila"jugoslavenskog"pridjevka
i ponovno postala Hruatska Akademija Znanosti i Umjetnosti. Tudman
ie 1967 zbog "hrvatskog nacionalizma" (koji mu je prvi put sluZbeno
pripisan 1964) bio uklonien iz Instituta. Iste godine isklfuien ie i iz
komunistiike partije zbog svojegapotpisa na, uostalom vrlo umierenoi
i samorazumljivoiDekalaraciji o naziuu i poloiaju hruatskoga knjiieu-
nog jezika, koju je objavio iasopis Telegram. Kasniji Tudmanovi pre-
mijeri, StipeMesieiJosip Manote, sudjelovalisu tada u reZimskojkampa-
nji protiv "nacionalistidke" Deklaracije medu najgrlatijima. On je u
naknadnim reinterpretacijama svoiega Livota,tvrdio kako se joS kao
djeiak, u ozradju domoljubno usmjerene roditeljske kuee, priklonio
"i Pri CK SKI-I.
63 S predmetom "socijalistiika revolucija i suvremena nacionalna povijest"
61 U Njemaekoj, Italiji, Francuskoj, eSSR, Americi i Kanadi.
78
III. FRANJOTUDMAN _ EOVJEK I DJELO
te da se i na pristupanie partizanskoj gerili odrudio upravo
'hrvatstmr,
.^^,itt"i I nrezrflnrvatsko-nacionalninaboj. Kako god procjeniivali ove
jest Tudmanova hrvatska orijentacija
")ilJ,l"r'*ltdnye, ono Stoje neupitno
patfiot-
:,1,':;:; Sezdesetih.U to vrijeme on intenzivno druguje s nizom
li'.r"tf?"ie ara, razo(aranih centralistidkim i srbocenricnim ustfojem
".r11,""'f"noslaviie : s pattizanskimdasnicimaJankom Bobetkom, Ivanom
i Vladom Mutakom, s negda5niimkomunistidkim teroristom'
ilJ|;i.;* Ivanom Siblom, sa zagrebay
Ajvefzantomumterenohrvatske usmjeridbe
Veeeslavom Holjevcom, a napose i nadasve s
iin,^goA.naeelnikom
;;iikil piscem Miroslavom KrleZom, hrvatskim Goetheom, koii je,
i osobnom priiateljstvu s Titom,
,"",.e svolemu strasljivom oportunizmu
zamietnu distancu spram
iniitetienoSeu svoje naravi i opusa usduvao
te avf stu ukorij enjenost
iii o6ratrziranog i nasilnog primitiv-komunizma,
u hrvatskom nacionalnom bi6u'
Tudmanovadoktorska disertaciia65pisanaje u duhu marksistidko'
titovskoga pravoviela i uz uporabu potpunog arsenalapfotiv svega$to
moZedjilovati nalik hrvatskom nacionalizmu, nu ipak, ona odi5e nezado-
voljstvom unitarnom Jugoslavijomu svoioj pfvoi, kraljevskoj varijanti,
sugerirajueikako je i s onom drugom, komunistidkom,nevoljau neriie$e'
nom nacionalnompitanju, zakoje su, po Tudmanovu mnijenju, njegovi
pafiizarnijoS u ratu ponudili prihvatljivi model rjeSenja.
Kako je pod Titovom vladavinom svako, pa i najumjerenije i
najstidljivijeisticanje hrvatskogaprobitka uglavnom bilo stavljenoizvan
zakona,Tuclman je sa svojim nazofima tiiekom godina dospio pod udar
u biti velikosrpskog rcLima.Nakon smjenjivanjas miesta ravnateljaInsti
tuta, on je par godina mogao igrati jednu od najistaknutijih uloga u
nacionalnombldenju tijekom Hruatskoga prol:ieCa,da bi s njegovim
slomom potpao pod progon koji je pogodio tisuee domoljuba i nacio-
nalista.Tako je 1972 Tudman osuden na dvije godine zatvoraG,koji je
mogao potrajati i mnogo dule da se z^ nzmietno blagu kaznu nije
zaloLiosam diktator Tito (koiega ie, izgleda, Krle7;azamolio za intewen'
ciju), znajuei vkazati milost svome Zagorcu i negda5niemgerilcu.
65(Jzroci
krize monarhistitkeJugoslauiie od u.iedinieryia 1918 do sloma 194 1
lfiss ), 1965. Povjesniear Ljubo Boban, a s njim i mnogi Tudmanovi protivnici, izriieli
su wrdnitr kako Tirdmanovi
doktorska ndnja poeiva ni plagijatu, te da zato nije moglit
urtt obranjena n Zagfebu,
nego je ispitivanje doktoranda obavljeno tt Zadrtt. Nasuprot
ov-_oj..
stoji pretpostivkr oa iudman nije mogao doktorirati tt glavnom gradu zbog
DYU,ln nacionalistickihsravova.
"" Kazna mu je kasnije smanjena na jednu godinu, a od toga odleLao ie 9
mjeseci.
79
 MLADEN SCFIWARTZ: HRVATSKA NAKON TUDMANA III. FRANJOTUDMAN - EOVJEK I DJELO

U meduvremenll, prisilien na Sutniu, otpoaeo je dodire sa tamnice naroda tako i od tiranskoga komufiizma'
nd fugoslavenske.
zagovotnicimademokratizacijei konfederalizacijejugo-drZave,Milovanorn izborniuspjeh.on je postignuruz potporu domo-
odgovarajuei
Dilasom i Mihajlom Mihajlovim. Pod vodstvom njih trojice iak ie, sa ll,riei,
PY':::- ,ti I iseliene Hrvatske'
siedi5temu New Yorku, bila u tom duhu osnovanai posebna otganizacija vrnrnL' *" velikim svotama novca i
iaciia' je Tudmanov tlspon olakSala
(CADDY). Na kritike iz krugova borbene emigracije da se udruZio s nu Tudmanju ie kasniiepolitieki posvemarginali-
negda5njim fanatiinim jugoslavenom i nasilnim bolj5evikom Dilasom, ,n^ZnZiZgfta.'cijom,
doduse, da se u Hrvatski DtLavni Sabor bira dvanaest
-:^a6e Odfedlo 1e,
te uvjerenim antinacionalistom Mihajlovim, Tudman bi tada uzvtaeao "riii"p^ruu iz diasporc, koji su medutim predsravliali jedva nesto vise
kako je to za njega jedini put izlaska iz izolacije. Nakon Titove smrti, "Ji-iLlrr"e mas€ podobne za HDZ-ove manipulacije. Posliie ie i ta
Tudmanu ie 1981 zbog objavljivaniau inozemstwr6T dosudenotri godine pod pfitiskom medunarodnih guverneraHrvat-
I"'rtupf;."osr emigracije je postao
onkraf brave, nu i ovoga puta proSaoje s kra6im robijanjem, i to zbog lr.. a.rveaenau pitanie i znatnosmaniena'Uglavnom,Tudman
bolesti, koja mu je takoreei uraiunata u olakotne okolnosti. drlave. Dojuder, bio je povjesnidar, kronidar
il; obnovljenehrvatske
U zaworu se drZao dobro, a jedna anegdotakoju je priopfio njegov gestarum. Sada mu je usud dosudio
iJCiil A;.f", pit". historie rerun'r.
priiatelj, proljeearski gradonaielnik Jastrebarskog i kasniji politiiki da stvara res geste. Od sada,
Ol-r"apf"i€ na oblikovanju poviiesti,
emigrant Franjo Mikulie, svjedoii o Tudmanovoj ivrstini, ali uiedno i iire""ibiogrfiiia.i povijest druge hrvatske dtLaveu )O( stolieeu dobrim
stanovitoj umiSlienosti i razmaLenosti:zahtiievaoje, naime, od zatvorske Ailetom Padajuujedno'70
uprave da, kao "partizanski general", smije piti iz kristalne taSe.
Koncem osamdesetihTudman se poieo slobodnije kretati, poiavio
se i u emigraciji, isprva tajno i s laZnom putovnicom, a kasnije legalno
i s urednim papirima vee umirufe drLave.U meduvremenu posve je TUDMAN KAO PISAC
bio napustio svoje mladenacke marksistiiko-komunistiike himbe i
tlapnie, i pribliZio se nekom "postmarksistidkom",sociial-demokratskom Franio Tudman autor je veeeg broia knjiga, koie su uglavnom
pluralizmu. Ponesendramatidnomistoenoeuropskomkontrarevolucijom nastaleprije uspostave hrvatske drZave i zato nose obiljeZja niegovih
1989, procijenio je da je nastupilo vrijeme za promjene i u Hrvatskoj. ranijih lijevih, marksistidkih,titovskih i umiereno iugoslavenskihflazora,
Stoga je sa skupinom istomiSlienika osnovao Hrvatsku Demokratsku ali odituju t vaLnemotive njegova disidentskog razmillianja. Tudmanove
Zajednicu68, koioj se spretnim manevriranjemumio nametnuti za vodu,
pa ie, u prolje6e 1990, ponudivSi u konkurenciii stranaka razmjerno (t Nakon
osnutka Republike Ilrvatske i konacnog sloma Jngoslavije,hrvatska
najnacionalniji progr^m, a time i izglede hrvatskog oslobodenia kako politieka emigraciia u clotada5niemsmislu prestala je postojati. Izgubiv5i n iv"Zniii
ralson d'€tre, velikosrpskgtamnicn hrvatskog naroda, te poklonivSi isprva povjerenje
Tudmanovtt pokretu, postLlpno je raspustila skoro sve svoje brojne organizaciie i
('7'Iudmanu je ugasilaizdavanjesvojih glasila.Nakon razotannja s HDZ-om u velikom dijelu negdaSnje
upisan u grijeh interuieta u ernisiji Svedsketelevizije "tlrvati -
emigraciie,prije se zapa.ia;tumor i dezorijentacija,negoli spremnost na podupiranje
teroristi ili borci za slobodu". Tu emisiju zamislioje i potaknuo Bruno BuSie, a oswalili
stranakaumjereno nacionalne oporbe.
su je Nikola Majstrovie, Hrvat zaposlen na SvedskojTV, i SvedskiTV-novinar Bengt '')
Gciransson.Usto je Tudman inkriminiran i zbog interuieraa Vladimiru Markoviir.r, - Izlagati potanko Tudmanovu biografiju znacilo bi izifi iz okvira kniige; za
naSe- potrebe dostaranje saZetak.Opsirniji objavljeni Zivotopisi su ovi: Davor Butkovie
navodnom studenttt politiikih znanosti,nu, po svemu sudeei,provokatorn iz Rakovice
pokraj Beograda,rt kojoj se nalazioveliki udbaSkicentar. Markovii je interuiew poslao ;11tolivlo Grakalie, Prilozi za potitiCku biografiju dr. Franje Tudmana, predsjednika
Kepu.blike
u Miinchen, uredniku Hruatske Driaue Ivanu Jelieu, koji ga je naivno i objavio. uz Hruatske (Azv, Zagreb 1991) te Zet;kb rmse lj, iranjo Tudman, Biografija
\,\Jrobus,Zagreb 1991). Iscrpnu kridenu
zaworsku kaznu, Tudmann je dosudeno i 5 godina zabrane javne djelatnosti. v. o biografiju najavio je Darko Hudelist, koji je'
tomu XVI poglavlje (Appendix A: "Sjefanja na moie poznansrvo s Tudmanom")l lg^t:-"1:f u tiedniku Globis, posljednjih gool.ra ve6 predstavio dosta Zivotopisnih
('8Pwi pttt Tudman je javno predstavio "ratcrrfrlx. Za iedan apologetski pristup Tudmanovoj politici u poeetcima njegove
HDZ 28. veljate 1989, na jeclnoi tribini
udruge tadajoSgenitivno zvane"Dm5tvo knjiZevnikaHrvatske".-Iudman je tom zgodom iTlLi"" trsp. Zdravko Gavran, Kako su ruSili Tudmana (Dornovina TT, Zagteb
proaitao Prednacrt programske osnoueHDZ, a potom su zaredaligovornici Dubravko 7,!,2 .!t'i: Tttdmanove smrti o njemu je s ljevidarskih poziciiaobjavio knjigu i Marinko
Horyade, Neven Jurica, Vlaclimir Seks, Stjepan Se5elj,Ivan Gabelica, Hrvoje Hitr-ec i iulrc,-(luanan, Anatomija neprosuijecenog apsotuil2ma', FeralTribune, Split 1999>,
drugi. V. Dubravko Hoffatie, Dr. Franjo Tudman, Sintezateorije i plakse; Ilvatsko irl_i19tltiu zagrebaekogiuriatsno[ Stoui nikon Predsjednikovaodlaska Dubravko
rturvatic
Slovo, Zagreb 1999, str. 18-19! obielodanio ie 1999 brosuir Dr. Franjo Tudman, sinteza teorije i prakse.

80 81
 MLADEN SCHWARTZ: HRVATSKA NAKON TUDMANA
su omiljele teme partizanskarevoluciia i partizanskoratovanje,stvaranie
i nedostatcijugoslavenskedrZave,nacionalnopitanje kod Hrvata i drugih
europskih naroda, hrvatski otpor protiv centralistiike Jugoslavije,borba
naroda za samoodredenjei nadnacionalneideologije.TtOvdje nas zani-
maju samotekstovi u kojima se iznoseTudmanovi nazon o nacionalnom
pitanju.
Prvi put ie Tudman javno nastupio kao "ideolog nacionalizma" u
svojoi knjizi Velike ideje i mali narodi.72 Naizgled, tekst odiSe uobi-
dajenom jugokomunistidkom retorikom. NezavisnaDtlava Hrvatska za
autora je, posve po tekueoj navadi sluZbene mitologije, "kvislin5ka
tvorevina", srbodetnidkaagresijana NDH, s posljedicamakoje je izrzvala,
predstavlja"bratoubilatki rat" i "besmislenoklanje", marksistiiko meto-
dolo5ko polazi5teraspraveotvoreno se brani, a komunistickoj se partiii,
po nstaljenoj Sabloni, izri(e kompliment da je tek ona na podruiju
Jugoslavije uspiela riieSiti nacionalno pitanje. Tudman se bezostatno
poistoviecujes naielima "federalizma"i iedino od iega strepi jest raspad
Jugoslavijei njezina okupaciia po "staljinistima".
Pa ipak, pozorniji i dobrohotniji iitatelj otkrit 6e u knjizi niz uglav-
nom neizravnih, ali vrijednih uvida u stvarno stanje hrvatske nacije pod
vladavinomvelikosrpskogajugo-hegemonizmau njegovoj komunistidkoj
varijanti. Tudmanovaje sredi5njatezaugroZenostmalih naroda velikim,
objedinjujueim ideologijamamoenih drlavainaclja,Sto ih ove nameeu
svojim ittva.ma kako bi ih toboZe usreeile, a zapravo ih podjarmile,
oduzele im samobitnost i slobodu. Redom tako poduzima Tudman
raskrinkavanjepanslavizma,socijalistidkogintegralizmai neoimperijalis-
tiekog univerzalizma.Varira na svoje odabrane teme o manjkavostima
i slomu prve Jugoslavije,o nacionalnoj problematici Titove driave, o
pitanjima ruta,i mira. Osobito je valno Sto se na kraju odituje kao
neskriveni prista5adokinuea kondominija dviju svjetskih sila nad Euro-
pom. Tudman se priklanjaviziji europske zaiedniceslobodnih nacional-
nih drZava.73
'l Glavna su
djela Tudmana kao polititkog publicista, povjesnicara i filozota
poviiesti, uz navedenu clisertaciju, i slijedeea: Rat protiu rata (1957), stuararqie
socijalistiCke .lugoslauije (1960), Velike ideie i mali narodi (1969), Nacionalno pitanie
t.t sut)remenoj Europi (1981) i Besplt|nt pouijesne zbiljnosti (1989).
72Frirnjo Tudmatt, Velike ideje i 'mali narodi, Itasplave i ogledi. Matica
Hrwatska,
Zagreb 1969 (2, proSireno izd. 197O). Knjiga se sastoii iz aetiri dijela. Naslovlla remir
raspravlja se u plvomu dijelu. Potom slijede prosudba najnovije hlatske povijesti,
razmatranje pitanja rata i mira te raselamba problematike Europe i velesila.
7r Unarod konvencionalnoj, ideolo5ki oprereeenoj terminologiji
i ezopskom
jeziktt, vrijednosti ove knjige jasno sn prepoznale nacionalne snage Ll Domovini i
82
III. FRAN.JOTUDMAN - EOVTTT I DJELO
Ta ie viziia pregledno, sustavno i ztelo izloLenajedno desetljece
vesniietr knjizi Nacionalno pitanje u suuremenoj Europi.Ta Ovclje
,i,a*^n najpfiie ptula povijesni ptikaz nacionalnih pitanja u Europi od
kongresa(1815) do sporazumauJalti (1945). Osobito razm tr'-
".at"g regionalnu i manjinsku problematiku u nizt zemaliazapadne
Io.ionitn.,,
svietskogfata, posvecujtt6ise navlastito
iistodne Europeposlije Dmgoga
podruiju juZnoslavenskogakonglo-
zao1ffenomnacionalnom pitanju na
Zakliuiuje kako se Europa dodu5ekre6e pfema integra-
fne'2t2-narocli.
ispunjenje volje pojedinih naroda za samoodre-
ciii, ali uz nsporedno
denjem, te postizanje potpunoga nacionalnog suvereniteta.Tudman se
izia1njwaza cielovitu, ali policentridnu Europu i protivi se kako njezinoj
podjeli po izvaneuropskimvelesilama,tako i uiedinjenju na centralistidki
naein.
Europsko ujedinjenje ne 6e biti izvodljivo po uzoru na Ameriku
nego na Skandinaviju,uz po5tovanjerazliditih etnidkih sastavnicai nji-
hove samosvojnosti.Povijesna je tendenciia porast broja nezavisnih
dtiava. Narodi naravno tei.e nezavisnosti, i pritom rabe razlidite oblike
borbe.Ona je radikalnija,nasilnija,ako je Ze5eiteror kojemu fe pojedini
narod izlol.en.I europsko jedinstvo,uostalom, mole se ostvarivatisilom,
kako su to ainili Napoleon i Hitler. Tudman vjeruje da ee se u na5e
dane Europa, prema prihvatljivoj formuli zajedniceslobodnih i ravno-
pravnih naroda, ujediniti na miran nadin.
Ova Tudmanova studija (kao i kasnijaBespuCapouijesne zbiljnost)
obiluje filozofsko-povijesnimrazmislianjimao sudbini nacija i o ulozi
sile u povijesti. Tudman u njoj vidi na djelu sveopfe vratanje, kruZenje,
smjenjivanjemraenih i manje mradnih razd,oblia.U povijesti se, glasi
njegov pesimistiiki dictum, ni5ta bitno ne mijenja. Vetike mase ne
vode glavnu rijei, manjine vladajucih odluduju. Mali narodi nemaju u
velikojpovifesti svoju riiet. Nu, kada se tlaienje pokalenepopusrliivim,
oni se diZu na omzje i u konainici ipak postiiu svoynacionalni cltl. ra
i komunizam moZe uspieti
samo pod uvjetom clarn svoj stiieg istakne
Bruno BuSie,nekoc Tudmanov suradnik na Instirutu, napisao je vrlo po-
lt":1,-".:lt*,
;;?:tl^:,".T.tiu IY. Hruatski knjiieuni tist bt. 17 (rx/r96g>, Zagreb,sir. 3!].'r.lakladnik
(Miinchen-Ilarcelona),pocl ravnareljswomVinka Nikoliia, Tndmann
i;12::'-o:.,.'ilo
t' r>rr,dodiielio
nagrad'
-hrdrnan, zt velike ideie...kao najbolj'domovinsku knjig'godine.
tnii",. -.]^.jn.;o Nacionalno pitanje u suuremenoj Europi. Dodatak: pisac
strclom, KnjiZnica Hrvatske Revije (Serija ,,Ljudi i krajevi", sv. XXI.),
M,i"i-^jj'^"
E;;;;;:::T:itce.lon;r 1981. Usp. englesko izdanje: Nationatism in Contemporary
,, S*ili.)"'.urnbia llniversity Press,New York 1981; v. i njernadkiprijevod, objavljen
zbog tadasnie
- "-ttrtnalitcitenfrage njemaekeantiparijeprema hrvatskimnacionalnimdisidentima:
D;;;j::,
im hetiigen Europa: Bok:rtron, Scidert:iliel!g6.
83
 MLADEN SCHWARTZ: HRVATSKA NAKON TUDMANA III. FRANJOTUDMAN - COVJEK I DJELO

i nacionalno oslobodenie.Nacionalizamje, naime, jadi od svih integra- prozbori o Tudmanovim Bespu-

Niie ovdje miesto da se opsirniie
tivnih ideologija. .,,^^-'nnufiesnezbitinosti. Neka samo bude naznaaenata neobidna
povezat',
Uz prodorne uvide, redaju se kroz tekst joS uvijek i neke stare ?'1,i7"t ^o"umentalna filozofijsko-poviiesnafreska, labavo
iluzije. Tudman vjeruje da ie TitovaJugoslavijaod potetka bila nezavisna domi5ljena, pfetenciozrl^, frLrsveiedno moena i dojmljiva
::ffi;;r^"
od Moskve, da je Tito imao zna(ajnth pozitivnih strana7s, da je partizanska \::;;:-; ulozi sile u poviiesti, o povijesnom "zlosilju", kako ro zove
obogacivanju svojega hrvatskoga leksika mofem dragocjenih
tlrlL""--
revolucija bila autohtona. U ditavoj knjizi nema spomena o bleibur5komT6
pokolju hrvatskevojske i civila. S druge strane,u ovoj fazivee ie potpuno i upofabi rzraLaine, barokne krleZijanske fraze.
iin^iru^u i neologiztma
"u^to,,Uo"
razra(unao sa svojom komunistidkom proSloSeui izridito osudio politidki ?-r"^i-iif"i coltage na temu neiscrpne i neukrotive ljudske zloee u
monopol KP. Shvatio je da je Jugoslavijatotalitarna driava koja nijede i bez suvisnog, jeftinog monlizkanja, odituje
i'rrrlrrtiri.alisticno,
slobodu. Sto 1ejoS vaZnije, priznao ie da je NezavisnaDrlava Hrvatska s povijesnim danostima i pesimizmom Sto iz niih
,ri"n6rr suocavania
"rrirr,.
predstavlialaispunjenje volje veeine hrvatskog naroda, nije dakle bila Z^nualjujuei tom muZevnom fealizmu, bez koiega moZemo nad
(samo) "kvislin5ka tvorevina"! Govoreei o nepravednim avnojskim Jouii.rni- usudom cmizdfiti, ali ne moZemo o niemu fazmisliati, ova
pfostofa i za optimistidne
granicama,Bosnn i Hercegovinu (kao, uostalom, i Srijem, Batktt, Boku iozornosti vfiiedna studiia uspiieva ostaviti
narodnih telnil za opstan-
Kotorsku...) otvoreno je ozna(io hrvatskim zemliama. Proniknuo je u iade glede ipak moguiega uspjeha naravnih
narav velikosrpskog imperijalizma.TT PredloZioje i alternativu: konfede- kom u slobodi.
ralnu, demokratsku i neutralnu Jugoslaviju. Nu, imajuei na umu niz Ta kombinaciia poviiesnoga pesimizma i nacionalnog optimizma
nepoznanica,iracionalnih dimbenika,koje nije pobliZe imenovao, zaklju- utilila je knjigu od samog poaetka nesimpatianom svim vrstama nacio-
tio je kako ova alternativanije jedina moguea.Druga bi bila "ukljudivanje nal-mazohista i nepfi jatelja hrvatske samostalnosti, a zbog nametnlrtog
samostalnih nacionalnih drLava (s podruija tada5njeJugoslavije - ,44. nam Domovinskog fatL i zaokllplienosti sloZenim pote5koeama koie su
Sch.) u medunarodni poredak".78 nakon osloboclenja pogodile hrvatsku drlawr, ova knjiga niie jo5 ditana
i promiSljana u mjeri u kojoj ie to zavrijedila. SaZimajuci pak ovdje
uvodno Zivotopisni itinerarij i povijesno-povjesnidafsko djelo Franje
Tudmana, ukazati nam ie i na knjigu Bespuia, kao na jedan od markant-
75 l-Irv:rtskapolitiika ernigracija bila je Sokirana 1'udmanovom tvrdoglavom nih tragova po kojima eemo se siecati ovoga nesvakida5njeg i zrna^inog
obranom f ita i nakon svih politiikih i osobnih isknstavakoje je sabraopod njegovom hrvatskog muLr'.1')
vladavinotn. Ocl kada je podeo posieeivati ernigraciju, Tudman bi svoju pozitivnn
vizttrtt jugo-diktatorabez ikakva krzmanja iznosio i ortodoksno ustaSkimauditorijima.
Uz neke suradnike,poknSavaosami sim, u tajnim dopisimakoje s:rmmn slao,Tndmana
argumentirano uvjeriti u neodrZivostnjegove lakirovke - nu bez uspjeha. Stovise, i TUDMANOV REVIZIONIZAM
kroz sve godine borbe za Hrvatsku od dolaska na njezino ielo, ostao je nekritidno
<ltluSevljensvojim starim trzorom. O Tudmanol'n odnosn spram Tita v. dalje u ovom
poglavlju, odjeljak "Tudman-Tito-Pavelii"!
_ U svojim ranim spisima, Franjo Tudman izlaLe pafiizanstvo i drugu
76 Pod "Bleiburgom", dakako, razumijem cjelokupnu kalvariju stotina tisllea
lugoslaviju s pozicija pobjednika, koji je i sam sudjelovao u borbi za
pripadnika hrvatskog naroda u svibnju 1945 i kasnije kroz marSeuesmrti i kriZni pttt, utovsku federaciju i dija je borba bila okrunjena uspjehom. I u mjeri u
a ne samo izravne likvidacije dijela vojske na Bleibur5kom poljn.
77 Pi5uei o SSSR-u,aLrtorz.LpaZ^kako je "povijesno-drustvenazakonitost da t<o;ojopravdava lli ftar,i umierenu hrvatsku autonomiiu u sklopu
svaka viSenarodnazajednica, i svaka ideja, postaje instrumentom najbrojnije nacije
(...)". Nacionalno pitanje..., str. 218. ------
18Nacionalno pitanie..., str. 203. To je bio prvi put da jedan autor usred
7"
velikosrpskeJugoslavijeposlije sloma 1945 otvoreno i iavno napiSekako bi seJugoslavija LTlrrvatskoj javnosti Bespu1a pouijesne zbilino.s/i postala sll temom ponajvi5e
,k^^
-."u8 netlmjerenih
imala raspasti,te ustllpiti miesto nezavisnoidrZaviHrvatskoi,Slovenijii ostalima.Veliki Zidovskih reakciia n:r neka dokumentirana, faktografska mjesta o
autoritet Sto ga je Tudman, unatoa svoioj naivnoj apologiji ipak protuhrwatskog, ponasanju r-rjasenovadkom sabirno.radnom logoru, te o rlsistitko-Sovinis'
i,ll^".tk.l
",'ru; politici danasnje cionistieke
jugoslauenskog diktatora, tih godina zadobio u hrvatskoj emigraciji, iiji su vodeii drLtve lzrael. Hwatski neprijatelj pobrinuo se da
muZevi tt Tudmanu sve vi5e prepoznavalibudueeg obnovitelja hrvatske drZavnosti,- posht2e za potpirivanje jednog mudnog i dugotrainog skandala na Stettt
;::lesta
-"varsKe
izrastaoje zasigurno i na ovom njegovom odvaZnomi iskrenom priznaniu. drzave. Kampanja je zapocela odmah po objavi Bespuca, kada je Zidovski

a4 85
 MLADEN SCH$/ARTZ: HRVATSKA NAKON TUDMANA III. FRANJO TUDMAN - EOVJEK I D.IELO

obnovljene jugo-zaiednice,Tudman takoder istupa uime ratnog pobjed- ^r,nm f2tlt.82Dovode se u pitanie
pobjednidki prikazi i tumadenja, i to
nika: zakliutci hrvatskoga partizanskog"parlamenta" - Zctunoha - na ::;;;,, koncentricnih krugova. Tako se u faSizmu i nacional-socijalizmg
koje se poziva,naime, predvidjeli stt stvaranje"narodne republike Hrvat- l'"iii viSe neko apsolutno, metafizitko zlo, nego se oni smjestaju u
ske" kao doduSekvazi-suverenepseudodrlave u svojim minimalistitkim '-'J^i
.roviiesni kontekst i kontinuitet, tumade se uzrodno-posljedidnim
granicama, ali ipak politiake tvorbe koja je zadrLalamakar neki privid svoiimantipodima,staljinskimkomunizmom
i mdiment samostalnedrZavnosti.
;ilJd'"* I usporeduiu:1
i llberalnomdemoKracl,om'
Taj je cilj dakle bio zacrtan, i njegasu pobjedni(ki pafiizani makar U drugom tematskom krugu, revizionisti relativiraju njemaiku
formalno i ostvarili, sve dok ostvarenienije bilo posve zbrisanozbiljskim svjetski fat. Nagla5avase kako njemaiki zlo-in lije
krivnju za Drugi
'iigui^,
djelovanjem velikosrpskoga integrizma, koji se ubrzo nametnuo kao jedinstven, ili dak naiveei zloiin svjetske povijesti. Razvija se
glavni iimbenik i arbitar i u "novoj" Jugoslaviii. iiieljita, obrazloLenasumnja u
planski i masovni genocid nad Zidovima,
Pobjednici, medutim, kako je znano, piSu svoju povijest tt kljuiu a osobito u metode njegova provodenja poput plinskih komora.
uce uictis, te5ko pobijedenima; oni uzurpiraju monopol na historiograf- Demistificifa se i de-demonizka figuta njemaikoga Fcihrera. Razmatra
ske interpretacije, svoja djela idealiziraiu, a ratfiog gttbitnika uniZavaju se uloga Engleske,Amerike i SSSR-a u pripremanju svjetskogasukoba.
do hulje i zlodinca.soKako bi se suzbile krivotvorbe istine koje nastaju Svraea se, napokon, pozofnost kako na zloeine Saveznika,tako i na
radom ovako instrumentaliziranepovijesne znanosti, i koje su osobitog ratne i poratne Lrtve i civilna stradanja na strani sila Osovine, te l1a
maha uzele s pobjedom nad "fa5izmom" u posljedniem veleratu - zadniih rnasovnesavezniike zlodine nad "kolaboracionistima", "pomo6nicima
desetljeeapojavila se ditava literatura koja, pod imenom historiograf- okupatora", nakon svrSetkarata.
skoga reuizionizmrat, nastoji spasiti ono rankeovsko ruie es geuesen U ffeeem tematskom krugu, s obzirom na noviju hrvatsku povijest
(kako je doistabilo) od naplavinapodeSenihverzijadogodaja,nametanih pak, cilj je revizionistidkog pristupa preispitati neprijateljske verzije o
diktatom pobjednidke sile. UstaSkompokretu, Nezavisnoj DtLavi Hrvatskoj i poglavniku Anti
Od podetka pedesetih godina ovoga stoljeCa,velik broj autora Paveleu ili, specifiino, o natavi sabimo-radnogalogora u Jasenovcu i
poduzeo je posao prerade naisvetijih dogmi literature o Drugom svfet- ostalih.S dmge strane, zadaeaje tevizije ukazatina zlodine Jugoslaviie,
komunistidko-partizanske gerile, te demistificirati liinost i ulogn njihova
kolovode, "mar5alaTita". Revizionistidkaintervencija pokazulase u hrvat-
skom sludajuprijeko potrebnom utoliko viSe Sto hrvatsku povijest XX
intelekttralac Slavko Goldstein, zbog toboZnieg Tndmanova antisemitizmtt, otkazao stoljeeanisn samo pausalnokrivotvorili globalni pobjedniiki saveznici,
svaku tlr.rdueu suradniu (!) nakladnikn Matica Hffatska, koji se nsndio objaviti Tudma- nego su na toi raboti zduSnodjelovali i na5i izravni velikosrpski neprija-
now stndijn. O pomutnji izitzvttnoi "antisemitskim" detaljima \ Bespu|in'M v. d:rlje n
telii u koaliciji s jugokomunistidkim titovcima.
ovom poglavlju, ocljeliak "'l'udman, Zidovi i Slbi"!
8"'I'eorija o "rutnim zloeinima", uostalom, tek je jedirn ocl sporednih proizvoda Tudman, kofi je, kako smo vidjeli, svoju povjesnidarskukarijeru
icleologije koja leZi u temeljirna pobjednieke historiografije. "Ratne zloiine", naime, zapoceokao tumai pobjednitkih partizanskihmitova, u kasnijim rado-
po detiniciji eini pobijedeni, nikad pobjednik. To je ujedno i posve dostatan r,rzlog da
se plipovijedanjr.r i zanovijetanju o "ratnim zlodinima", kao instrumentu pobjednidke
pravde, uskrati svaka pozornost, Cudoredno ili pravno uvaZavanje. Stvar, dakako, dobija
na ozbiljnosti kada pobjednidka strana pod pritiskom jakoga "saveznika", a z pravo i -,-^_n'Medtt istaknutepreclstavnikerevizionistiike Skolebroje FrancuziPaul Rurssinier
',lc$ov-11n51avljac
pritajenog neprijatelja, preuzme retoriku "ratnih zlo(ina" u primjeni na samll sebe, i Robert Faurisson;Amerikanci Arthnr R. Butz i RicharclHarwoocl;
pocne bez ik;rkve potrebe osudivati i progoniti "ratne zloeine" vlastitih postl'oibi. A Th.iesChristopherseni Udo Walencly.Osobito vaZnomjesto medu revizionistima
ilf:tl
upravo se taj slucaj dogodio s Republikom Hrvatskom, koja inace na sav glas poruiuje ontanskom povjesnidaruDavidu Irvingu. Skoli su bliski llelmut Diwald, Armin
il;ii]j
"tuttter^(dnhovniorac Noue
svijetu da je dobila rat protiv srpskog agresora i njegove pete kolone! Desnice u Franciiskoj i Njemadkoj), Ernst Nolte (poznat
8t fujed "revizionizam" (prema novolat. reuisio = ponovni ogled) rabi se tt Ustastva kao ne-fa5istidkog,nacionalno-osloboditeljskog
pokreta), te
nli,.i"jllpl"laciii
razliaitim znaeeniima. U rnarksizrnu, revizionizam oznatava nevjernost izvornoj dogmi, kritical britanskog udjela u bieiburskorn zlodinu, Nikolaj giof lolstoy.
i;;;]^ti*i
ortodoksnom naukn; u Zidovstl'n, revizionistidkom se naziva desnidarska, fa5istidka t"1""|LjlT_ih revizionistiekim istraZivanjimadao je tzv. Leuchter Report, studija u
struja cionistiikog pokreta. Revizionizam je i dovodenje u pitanje Versajskoga spora- t"j"'.1'lltttko'niemacki inZenjel Fred A. Leuchter znanswenimargumentimapodupire
zuma, s kojim su bile nezadovoljne Njernatka, MadZarska ili Hrwatska. Cetvrti jc smisro niffifi;nottojanitr plinskih komora u njemadkom sabirno-radnomlogom Ar.rschwitz-
rijeii koji ovdje imamo u vidn.

86 87
 MLADEN SCHWARTZ: HRVATSKA NAKON TUDMANA III. FRANJOTUDMAN _ EOVJEK I D.IELO

vima, a poglavito u kniizi BespuCa,pribliZio se u vi5e pojedinosti wrdnja- ,,^ I solidafnosti, napokon, Sto su iate dolazile do
izraLaia brojne
tt:;" - opadalo je i prvotno
ma revizionistidkih atltofa. Vrlo otvoreno on je ovdje progovorio i o - koiima se morala suoditi hrvatska driava,
vfueem pitanju iskljudive njemadkekrivnje za f^t, pokazujttCirazumije' ll"rl"ti."je
novim nacionalnim vodom, herojem i osloboditelfem.
vanie za-nacrofialnepotrebe faziediflienei poniZene Njemadke' Doveo i)l^tt^
']l,l,I--tr" rnll
se karizma, njegove nesimpatidne cfte dospjele su u prvi
je u dvojbu i samu svetu krawt Holo, najmiliji feti5 pobjednidke judeo' da je dosadio i svojim dojutera5njim oboZavateliima, a iz
',"""r^
fillj., porrrmnjavSiu kabalistidkuznamenku od "sest miiiiuna". Iznio ie o njemu dobrim dijelom ponestalo
je i osnovnog poStovania
isto talo niz zlotina Stosu ga poiinili pobjedniiki Saveznici,ukljuiujuei iii. a"griemo
liudskoj osobi, a poglavito ako ona obnaSa tasnu i
i zlodine ameridkog eksponenta na Bliskom Istoku' cionistidke drLave uzviSenu duznost
Sefa drZave'
Izrael, tijekom niza ratova Sto ih je ona vodila pfotiv starosjedilaca U morn napadaia na Tudmanas3, potjecali oni iz obiavlienoga
Palestinacai svoiih arapskih susjeda. Zuto-cfvenog pfotureZimskog tiska, ili iz usmenog
mnijenja, sa stfanica
U prosudbvtn nedavnehrvatske proslosti, Tudman je vee daleko irrnuln orloga Sto je iz socioloSkoga Largona preuzeto i nekritidno
- istice se jedan difuzni, opeeniti ali
odmakao od uobidaiene pobiednitke stefeotipiie, koju je u ranijim rabljelo kao "javno mniienje",
spisima i sam marljivo zastupao. Njegove ocjene Nezavisne Driave desfi prigovor koji se moZe protumaditi kao plod razoe antnia. Hrvati stt
Hrvatske,koju je hrvatski nafod svakakovi5e trebao i lello negoli Hitler od eovleka koji im je ponovno u ovom stolje6u priskrbio dri:avu odekivali
i Mtrssolini, tijom se "kvislinSkom marionetom" desetljeeima laLno vi5e osobne suzdrZanosti i skromnosti. Niie toliko u pitanju negodovanje
prikazivalo fatnlr Usta5ku drZal'u - kao i diferencifani, dokumentitani zbog njegove, uostalom legalne, uzurpacije moei, samodrStva' Narod
ptikazistanja i Livotau jasenovadkomlogoru - s pfavom su mu priskrbili voli jake ljude, on clapaie nema niSta ni protiv diktatora, ako stl ovi
etiketu revizionista.Ona u sebi ne sadrZini5tasramotno' nego, naprotiv' pravedni i ako sluZe narodu uvecavajttei opCe dobro. Narod nije "demo-
oznacavatasni napor da se povijesna istina spasi i za zn fiost i za krat". Rijed fe o drugome: narod je u svome Predsjedniku prepoznavao
probitak vlastita naroclaod historiografskogaSundakojim su pobiednici stanovitrf beseutnost, bezosjeeajnost, aroganciju, cinizam, koji su mn
trastoioli retuSirati svoie zloiine, uzveliiati pothvat dobijenog rata, a dopustili da posegne za zfi tnim osobnim luksusom i priskrbi olakSice
pobjednika, i nakon vojnickog poraz^, poniziti u svoioj samosvjesti, dlanovima svoje obitelji, ali i materijalni procvat maloj kliki bogatuna-
dostoianstvLl, nacionalnom ponosu i volji za samoobranom. "tajkuna", eiji je imetak rezultat povlastica i meSetarenjabez uloZenoga
'Pa
ipak, Tudmanu su ne samo inozemna, nego i domaea ztnovietala produktivnog rada, u iasu kada dijelovi puka grcaju Lr nezaposlenosti
i neimaStini, nesigurnih plaea i mirovina, na rubu Zivotnog minimuma.
upofno stala spoiitavati ba5 ovu hvalevrijednu sklonost fevidifaniu
Narod lak5e podnosi siroma5tvo nego nepravdu.
uitaljenih protuhrvatskih kliSeja.Uklopilo se to Lr posvema5njuhajku
kojoj su svojegaPredsjednika,nedugo nakon uspjesnogostvarenjaglavne Ovakav ressentiment mole se shvatiti, pa dijelom i opravdati, ali
duSevno stzrnje u kojemu on nastaje niie slobodno od jednostranosti i
strate5ke zadafe, obnove nezavisne drZavnosti, izloLile legije niegovih
robovanja sebidnim porivima. Covjeku koji
nesmiljenih kritidara, nepomidiivih protivnika i zakletih neprijatelja' ie, stjecaiem povoljnih
okolnosti, kao i vaZnim udjelom vlastitlh napora, nakon sedam desetljefa
jugoslavenskog
nijekar\a Hrvatske ostvario nacionalni cilj, moZe se
Tnogg toga progledati kroz prste, pa mu oprostiti i odredenu nelrmie-
TUDMAT{OVI KRITICARI renost8a.Takav
dovjek ima veee zasluge, pa i vefa prava, ali i potrebe

---__
U podetku pfocesa hrvatskogosamostaljivania,u zanosu osvaiania
nacionalne drZavnosti i postupnog uklanjania sveza s omfaZenorn ,"-,^il,N:t ovomenasmiestune zanimajuprigovoriupuieni Tudmantroclunutarnjih
', rantskih
Srbl, tnedrtnarodnog
Jugoslavijom, hrvatski narod bio je prilidno jednoduSan piznavaiuei izmisljotinc
p-otitiete oporbe.Takoderne ulazitnou
nepriyateiyai
jedinstvenu spasiteljskuulogu Sto ju je povijesni usud dodijelio Franii Hllditit'
,rruzevimlt i laZi kakve nalod po svojoj naravi raclo iiri o istaknutim
Tudmanu. $to ;e, medutim, Hrvatska bila bliLa svome cilju potpune
d.,..*,,1-.Ottt, ic, ttostalom, psiholoski r:rzumljiva kada se odituje kod covjeka koji je
drLavnenezavisnosti, Sto su viSe, sa zamiranjemratnih opeftciia, hlapile ,ri;:-"1:ttlxa satnozataino raclio u nemilosti, pocl progonima, Zil'uei prilieno asketski i
'atazuCi
obnovlfene kreposti junaStva,pripravnosti fl Zfivu, nacionalnog jedin- osobnim ,rtua-^ i elanove svoie obitelii.

88 89
 MLADEN SCIIWARTZ: }IRVATSKA NAKON TUDMANA
- kako bi bezbri|no i neometano mogao obavliati svoju nacionalno
vaZnuduZnost- nego koji bilo proizvolino odabranipripadnik nacional-
noga korpusa.
Nije svakomu dano da sve ima odmah, da smije na to polagati
pfavo, bez rada, bez Lrtve, podesto i pogntltog1 vfata pod teretorq
svoje pforuhrvatske krivnie Sto ie mlae iz pfopalog jttgo-reZima.Nu,
centrale za psiholoski rat dobro zn iLrkako ee instntmentalizftati prirodni
ljudski egoizam,usmjeravajueiga cladovodi u pitanie temelje vladavine,
koja samaza sebe svakakomoZe biti, i iest, nesavr5ena,ali bi ntSenjem
njezinih temelja nestalo i Hrvatske. Tom metoclom uvjeZbavase ljude
cla se oduie Skromnosti i poniznosti, da samo traZe svoja prava i isticu
postojeee ili nepostojede zasluge,ne pitajuei se o svojim duZnostima
spram Domovine. Uei ih se da iznosesvojeprigovore iz zavistii pohlepe,
umjesto iz odgovornog i eudorednog domoljttblja.
OmraZeni "kleptokrati" pak sigurno su dielomice potekli iz
ambijenta opskllfilih me5etara, koji dojucer nisu bili nitko i niSta,
kojima ie prekonoc clano da medusobno razdijele veliki dio tlacionalnoga
bogatstvzr,da bi u kratkom roku, svojim egoizmom i nesposob
cloveli povjerene im segmenteprivredno-noviarskoga Livottrclo steiai
i kolapsa. Ono Sto kritiino raspoloZenipromatrai nije sklon uvidj
jest, medutim, uloga koju su neki ocl tih novokomponiranih kapitali
odigrali u potetnom procesu radanja Hrvatske iz pepela, njezinog
naonrZavanjai organiziranjaobfane.
Tuclmanuse, uostalom, i opeenito spoiitavalo da vodi krivu priv'
rednu politiku. Ovakav prigovor moZe biti opravdan samo u ogranice-
nom, premda nikako nebitnom smisltt. Tudman je svakako,kao glavni
kreator politike u Republici Hrvatskoj, odgovoran i za odabir samih
temelja gospodarskepolitike, za izbor privrednog modela. On je ope'
tovano tumacio kako niie bilo druge mogucnosti nego prihvatiti, kao
jedinu alternatiwr bankrotiranoj komunistickoj privredi, trZi5teumiesto
plana, a privatno vlasni5tvo i inicijatil.u umjesto drZavnog vlasniStva
nad privreclnim dobrima. U tom smislu, jest nfegova zaslugaili krivnja
Sto se odludio za kltpitalistiaki gospodarski poredak (koji je u naSirn
uvietima nuZno morao zna(iti kriminalno ljudoZderje, mafiokraciju i
pauperizaciju), kao Sto je odgovoran i za ptikl;tnianie liberalno-demo'
kratskom parlamentarilom modelu u politici.
Ni u politici ni u gospodarstml,naime, Tudman nije bio spreman'
a vjerojatno ni pozvarT,za razmi5ljalje o Treeem putu, o mogu6nostima
i rje5enfirnakoji ee jednako izbieei nevolje marksistiikog komunizma,
kao i liberalnog kapitalizma. Osim toga, u okvirima politiakog sustava
kakav ie lrrvatski,baSkao i u zemliamanegda5njegkomunistidkogltgera,
90
I I I . F R A N . I O ' I ' I . ] D M A N- C O V J E K I D . I E L O
politiikom iovjeku da odlttdttje o pitaniima
^c oadt g dio vrhovnom
].lr-lr.a.. To je zadafa njegove Vlade , iiji je premijer vi5e ekonomska
v^),n gospodarstva.
oolitiika figura, neka vrsta nadministra
"""- Nrpokon, Tudman, nalik drugim drZavnicima obuzetim nadasve
naroda, po svojoi ie vokaciji bio
nnCofil zudbinom i probitkom svoiega
politika je kod niega staiala iznad svega ostalogas'i".Ona
ISviet politike,
,. nrtou sredi5tu njegove
pozofnosti i natkriljavala i ono Sto je po rangll
ir"o,f politike
- kao gospodarstvo - ali i ono Sto je nadilazi - kao
kultura. Postoie, dakako, gospodarska i kulturna politika, ntt
"ir"L^ i znatna autonomiia gospodarstva i kulture. Niih je Tudman kao
Dostoii
^politiear
prepr'rStaodrugima* ir'.
Koliko gocl Tudman i niegova vlada morali biti izravno i pojedi-
nadno prozivani z.L one nepodopStine koie su jednoznaino i dokazano
skrivili, mnoge nevolje mlade hrvatske drLave mogu se tumaditi nesret-
nom komunistiikom baStinom, nespretno5cu i nesnalal.enjem nove poli-
tiike klase u iznimno sloZenim uvjetima hrvatske politike, ali i organi
zacijskim, financijskim i psiholo5kim iscrpliivanjem koie nam je donio
Domovinski rat s:r svim svojim popratnim pojavama, nzarunjima, rije-
kama prognanika, pridoSlim izbjeglicama iz susjedne Bosne i Herce-
govine, legiiama invalida i razvoja(enih branitelja.
U obranu biv5ih hrvatskih vlasti valia navesti i pogubne utinke
sredstavajavnog priopcavania, koja u Republici Hrvatskoi djeluju posve
sloboclno, premda se to Llporno nijede kako bi se Hrvatska podvrgl:r
dodatnirn pritiscima optuzbom da ne Leli zajamciti punu slobodu tiska,
a nametanjem potpuno neograniiene samovolie medija satierala u kaos
i anarhiju. Zuto-crveni tisak Republike, koji drili i uzdrLava sprega
umttarnjeg i vanjskog neprijatelja, manipulatora i Spiiuna, neprestance
;e huSkao ionako nezadovoljni puk protiv vlasti, spotitavajuCi joj i ono
za Sto je doista kriva kao i ono za Sto je sasvim necluZna. Cili je pritom
bio vrlo proziran: zlorabiti donekle opravclani narodni biies cjepidlaikim
I pretieranim, ali i bezoino
izmiSljenim prikazom manjkavosti vladajuce
lolili!"
i ispacla pojeclinih njezinih duZnosnika, kako bi se isprovocirali
socijalni bunt, pobuna,
protuhrvatska revolucija, graclanskirat, i potom
n;eSenje potraZilo
u restauraciji dodu5e svr[anutog, ali nikacla iznutra
sl(rsenog nenarodnog
jugoiclnog rehima.
*---...
2",.".,.:"
Slavko Golclstein primiietio je kako sr"ri .l.lrdmanova historiograf.ska cljela
.tJi,i'ii*tti:H,,1;:rl.otedenih politi.kih stirvovll,p'r se zatoi ne bi moglasvrstatirt
uurr.U,or,llt obziraua svojeprivatnekulturne,osobitournjetniekealinitete,koie je
91
 MLADEN SCI{1ffARTZ: HRVA.I'SKA NAKON TUDMANA III. FRAN]O'I'I]DMAN _ EOVJEKI DJELO

Iza kriticnosti Zuto-crvenih medija prema Tudmanu krio se glas

njilrovih gospoclara, lijevo-libefalnih klika Zapada u sluZbi svjetske ""0''^nT:*;?;ffi?:H?'?ff :Tl'Ji:iXlilf lft'"t'H::l;f
i:i;Tf
jricleokracije i uopCe globalne nadvlacle, koja se nikada nije pomirila s
za samovolj'imi iednostranimobezvrije-
Jf i,.,'irr.,girrunjem,
';;;;;;',;*.,,trtiiu:"^:'^f
"illlii.r, imineargume
dinfenicom hrvatske dtLave. U oiima nesklonog n:rm, dekadentnog 1Y'::.":::1T:':1?,?li.f bile nacionalle
mu Zrtva oduviiek
Zapacla Tuclman je predstavljao neugodan trn. Vide ga kao krutog, tiranifl ogovaraD;cm, a osobita stt
stiromoclnog vlaclara, autoritarnog, konzervativnog politiiara starog ;fti". mltti' tiPei i diela'
pogreSke' krivi potezi donedavnoga
kova, anakronitno strano tijelo u zbont mladenaekih (ali i ne viSe tako Izvan su ctvojbe mnoge
mladih). nonsalantnih, ordinarnih ficfiri6a poput Clintona, Solane ili njegovi promaSajikoje ce jedna bolia draavnavlast
hrvatJ;; vladara,
Tonny Blaira, neureclnih i neukusnih feministiakih matrolla d la uklanjatii ispravljati.Ali nisu samo stvarniTudmanovi
*"r"iin'"norrpno
Madeleine Albright, rijeiju, suvtemenih, progresivnih, politidki korektnih rakr,,uiavinu napadaia, objeda, pace zgoline mrznje .
Dfopusti izazvtru ru5i s pijedestala
lidera, tiia je presudna znttaika da se osjeeaju obveznima pristojno i uz b;;. l-rimoslo l>iti govora o porivu ulice da periodidno
bila postavil:r.Ta ie iracio-
osmjeh oclgovoriti na svako novinarsko pitanie, plaeajuei time tfibut Ilri:,ri.l"i. 1e'a'irj jos 'ebavno s.ushitom
djelomice za'clobila takve razmierc da
totalitafnoj clemokratskoj mediokraciji, diji produkt i ciie mafionete oni iniro pr""ituclmanovika histerija hrvatskoga Predsjednika
predstavljaju. ,. , irrir."im slaclosrrascem zahtiyevaloizrudenje
Tudman pripada tipu politiaara kakav ie na zapadu jos prevladavao u H a a g , < l a k l e n a o r r a j i s t i t r i b u n a l z a t i j i m b i s e k l t r p a m a h tsi epfavom
lovidjeti
do Sezdesetih godina, i Zapad, a s njim i njegovi domaei aclepti, nisu srpskog genociclnogagfesora,i u kojem se inace
f;rt"u"ir.e stvofen za poftebe specijalnoga
mu mogli oprostiti Sto je takav. Nu, kakav god inate bio, samo je takav Drepoznajei'stmmeirisvjetskih nadvlada
mogao obnoviti i usduvati hrvatsktt driavu - Sto za niih i predstavlia iati prc,tiv ReptrblikeHn"atske'
Tudmanov lteopfostiv grijeh. Njima mnogo blili i prihvatljiviji politidari' Imajufi ir viclu kako je lavina optu2aba na Predsjednikov raiun
manjkavosti
kao Raian ili Gotovac, u tome ne bi uspieli. Zato stt se i ulagali tako bila uglavnomsavrsenonezainteresiranaza stvafne,krupne
nlegove unutarnje i vanjske politike, i pfetezito zaokupliena osobnom
nadljudski napori da bi se njih i slicne im dovelo na vlast! partizan'
antipatiiom, tvirfnom zaviseute prebiranjem po Tudmanovoi
Za crnu sliku Franie Tudmana u javnosti brinulo se i uobitajeno -
skol, komunistiikoj i jugoslavensko;proslosti koje se on odavna odre-
ljeviiarsko izbjegavanie pozitivnog mi5ljenja. Ljevica se kloni odobravanja
kao i osloboclio,pa je to svojenacionalno-politiako obraeenje uvjerljivo
kao vrag tamjana. Ona se zgraLanad pohvalom fer u njoi vidi nedostojnu,
ropsktr apologiju. Njezino je miSlfenje u tradiciji revoluciie, i z;tto ie posvjecloeioi na cljelu - tesko mozemo izbieei pitaniu kakav je to
negativno, neg:rtivistiiko, kritiino, kritizersko. Ljevica je kritika svega zapravonaroclkoji svojegaspasiteljai oslobocliteliaiz ralja velikosrpske
postoieeeg, kako su to u bivSoj tvorevini tumaiili filozofi praksisovci, deipocije vee z;'koiu'g;ding potinje olajavati i blatiti, ponilavati ga,
a u programu njihovog "saveza komunista" iz 1957 pisalo je kako nista
uskraCivatimu svakopoStovanje,napokon, priZeljkivatimu bolest, Smft,
nije tako dobro da ne bi moglo biti zamljenjeno joS boljim, ioS
nasilnisilazaks vl;rsti,l ne razmiSliajueio tome hoee I zazivanaalternativ:r
uopee biti bolja.
pravednijim. Dakle: permanentna revolttcijasa'!
I kakav je ro narocl koji za Sefi svoje krvljtt osvojene drlave ne.
JoS jedan cluSevni pokret, medutim, odvratio ie posljednjih godina euti ono iskonsko, arhetipsko strahopostovanjeSto se po naravi stvarr
mnoge Hrvate od svojega Predsjednika. Kao Sto je, u danima narodne
ukazr.rjevec samoj ir-rstitucijinarodnoga vode; koji mu ne priznaie ne-upit-
euforije, Tudmanu osobno pripisivano n zaslugtt i ono Sto se dogadalo
ni i nedoclirljivi, sakrosanktniautoritet, koji ga, napokon, te idealizfta
po automatizmu opeenitoga velikog europskog prevrata s konca
makar onako kako je to tinio s jugoslavenskim,dakle nepriiateliskim
osamdesetih, t:tko su mu se sada poiele upisivati u grijeh i stvari koje vladaromTitom.
nisu bile u njegovoj vlasti. Do5la je pritom do izraLaia i jedna ocl ruZnih
Odgovor na ovo pita'je valja nam, medutim, ffaLiti izvan tzeg
podnrcja izopake u naioclnoj dusi i cudorednoj sviiesti. Problem je
izravnopu.r.i"n s politiakim navadama,politiakom modom trenutka, s
odredenim duhom
"r'Svakirko, ima i ljevica, upravo ona
- pitradoksalno - ima svoie iclole, koje
vfemena bas u nevrijeme importiranim u Hrvatsku,
idcalizira i smatra nedodidjivima Ali izvan svojega svijeta ona poznaje samo sktajnji eiji je narod, kaclamu je bio najpotrebniji, ostao bez spasonosneza5tite
negativizam.

93
92
 MLADEN SCI].WARTZ: FII{VATSKA NAKON TT]DMANA III. FRANJO ]'UDMAN - COVJEK I D.IELO

duha stege, odgovornosti i prihvaeanjaorganskehijerarhije u drZavnol tek nekoliko bez pretenzije na sustav-
Evo, za illrstfaciiu, ^primjera,
zajednicis"'r. ^^, ;6akako i na potpunost. Pfofesionalni, i to ekstremni mrzitelj
Zalto je hrvatski narod - svakako, ne cio, vee jednim svoiirn nll^,-^o^
Predsiednika bio je ukrajinsko-hrvatski publicist Predrag
velikim dijelom - tako brzo okrenuo leda Franii Tudmanu? Rekosmo, l:::,';;r;. koiemu se, istini za voli:u, mora priznati da, kao fanatiini
njegovi politiiki grijesi pritom igraju najmanju ulogu. Rijec je o :;;;". likada i niie imao ilta zaiednidko s Hrvatskom (osim majdin:t
destruktivnom pokretu duSe.Nu iime ie ot izazvan?Vlast je nedvojbeno '^lliJ"tfal a cla bi mu neSto trebao zna(iti Sef hrvatske dtLave. Matvejevie
dosadila, istro5ila se, s visina nacional-revolucionarnogpatosa (iako je i ponekog Hwata, ali 1e zbog
l'.",i-JroSf"m poretku znao \zeti u zaStittt
sama fevolucija, sama kryava kupka, na nesrefu izostala!) srozala se u '-",-,irr.o i nacionalizma, ve6 njima unatoi. Nakon
hrvatskog domoljublja
bijedu dnevne mtine, ispraznostparlamentarnogpraznoslovlja.Iscrpljena i,1""f,,,"i" hrvatske drlave, Matvejevic, ionako
sklon depresijama, tl
je kaizma, odvaZni i samozatajnijunaci pretvorili sll se u cinidne pobjegao u emigraciju (Pariz, Rim), odakle odaSilje otrovne
l.liu i.
pragmatike. nt[azeti uvijek dobrodo5licu tl tiskovi-
,tripfii. pfotiv svoje Domovine,
Bezosfecajnostvladajufih za narodne nevolje, njihova arogancija, kakvi su Feral Tribune lli l{oui List. U
narna unutarnjeg neprijatelja
srebrohleplje i vlastohleplje,pocinjene nepravde,djelotvorna promicba iednom napisrt Tttdmana je naslovno saleo u formulu "Egocentrik koji
'ie
unutarnjeg i vanjskog neprijatelja - sve to sigurno moLe objasniti dio stvorio karikatttrlt"Elr'
' od <hiave
nezadovoljstvakoie u narodu raste tijekom posljednje fazeTudmanove Zidovsko-hrvatska povjesniiarka Mirjana Gross iziavila ie svoje-
ere. Nu svejedno se ne moZe clokrajarastumaditi neumoljivost i bes- dobno da ne Zeli biti primljena u Hrvatsktt Akademiju tako dugo clok
kompromisnost, nezahvalnostkoja se tako brzo rodila prema onome je u njoj Franjo Tudm:rn. Valjda je mislila da bi Tudmanu trebalo oduzeti
pocl tijim je vodstvom ipak obnovljena hrvatska sloboda. Ona je po dlanstvo (ili cekati da on iz nie istupi) kako bi ga ona bila spremna
svojoj dalekoseZnojvrijednosti neusporedivo bitnija za narodni Zivot prihvatiti. AkademikJosip Broz, alias "marSal Tito", niie ju smetao ni u
nego sve pogoclnosti koje narodu pripadaju i koje mu je dojutera5nja Akademiji, a ni in:rde. On je smio biti i diktator i hoh5tapler - t^ njegovo
vlast i svojom krivnjom uskraeivala,nn koje ee hrvatski narod, ako se jugoslavenstvo, njegovo hrvatoZderje ga je ispritavalo!
nauti solidarnosti i strplienju, uskoro u boljim uvietima clobiti. Ali, da Zidov Slavko Goldstein, kako smo vee spomenuli, zbog dvije ili tri
nema slobodne i nezavisnedrLave, njezinog teritorija i granica, njezine stranice tudih citata u jednoj voluminoznoj Tudmanovoj knjizi otkazao
policije i vojske, - ne bi bilo Hrvata. Sto bi nam onda zna(ile visoke i
redovite mirovine?
I)vorli, StoviSc jc bio, clodnse nakratko, clo izgubljenih izbora, ponovllo irnenovittt tt
Bezostatnoodbojan stav spram Predsjednikanije obiljelavao samo Vlaclu.
zn tan dio njegova "biradkog tijela", nego i predvodnike i zavodnike Nijc slucajno (la su to Scpavo pamfletsko Stivo jedva clocekala oba ljevicarsko-
toga tijela u borbi za glasove.U Hrvatskoj je (itav niz politiiara svoju ;ttgonostalgiina glasila: Feral Tribu.ne u svollc br.683 (19. X 1998), a Not)i List
politicku platformu i opdenito drianje temeljio u prvom redu na osobnoj mjcsec clana kasnijc, u izclanjn od 21. XI 1998. Napis, koji nosi naclnaslov "skica za
Frunje 1'udrn:ura", mnogo je vise portret Prech'agaMatvejeviea, toenije, njegovog
nrLnji prema Franji Tuclmanu(povezanojnedvojbeno i uz odgovarajueu f]:t:l"t
x_rtttcarskogplofila. 1'cSko je
, nairne , vjerovati da bi se i jednog lealnog vl'.rdzrraovoga
zavist, jal)nt'.Nu osobito neprijateljstvo prema njemu rutinskom revno56n svijetl moglo svcsti
slrmo na slijeclei;r obiljezja, kojt Matvejevic pririsuje T'nctnantt:
iskazivali sn predstavnici lijeve inteligencije i medija. l}11ltl
olrolost, tuniSljenost, samoljublje (nota bene, cljelomice vrlo srodne, ako ne i
ozrukc; Mrivejevic ih pleon:istiino nablaja kako bi rudmanova zloea ispala
:::"]":1"
rto opsirniirt),
clcspotsko ponasanje, sklonost obrnanama, sarnoljublje (jos jedamput
"'i'' Problem je , dakako, u nveZenoj pornodnoj i pogubnoj demokraciji. O tomu pl] 1'_-"go."t1tricllost, jeclnr vrstit paranoje, sklonost paracli, travestiii, odori, gardi...
lnu spoL'it:rvir stil i jezik, gr.b, kunu, ambicije, nepredvidljivost, izdajr.r jugo-
usp. u ovoj knjizi poglavlje XIII (Ekskurs : "Besptrca zbiljske demokracije")! -;Xi-"
ni' Medu njirna se osobito istiie Dobroslav P;rraga, koji, zbog jeclnoga davnog r'atni kukavidluk, iimpatiyu za ustase prostaljiniiam i antistatjinizam, grarn-
;i;:::t'_11' ,
razo(ttrilajufeg iskustva s Tudmanom, u ovome vicli apsolntnog demona hryatske trr.r;;"'-Pritgltittc, viel'sku neiskrenost, znanstveni diletantizarn, totalitarizam, osvajzrnje
dan;rSnjice, i u njemr,r ne r.rspijeva pronaei ni traeak dobra. U ol'u kategoriju spadajn antisernitizam, srozavanje ugleda Itrvatske (clo kojeg je fugom;rnu
M;:,:::l::.tja,
joS svakako Ivan Zvonimir didak i Ivan Supek, nadalje, od odbadenih 'I'udm:rnovih f.rC--jil'-il',.srgulno silno stalo) itd. itd. Opisujr.rfi, zapjenjen mrZnjorn, toboZujtt
sttr:rclnika koji mu ne mogu oprostiti nemilost, Stipe Mesi6, Zdrtlko Mr'Sie, Vjekoslav natt ^,,i'I"t'.trcrlost, Matvejevie ostaje i bez svojeg inaee dosta dobrog litelarnog izrii\a:
znak neiskrenosti
Vidovic, Vladitnir Primor:rc, Sloboclan Prosperov Novak. NeSto bolje rtzlaz st poclnijeli urii"'ll i neiistih namjera. Kojeg Ii onda cuda kad ovaj priglupi i
1-'tt sitStllVilk
Krunislav Olnic i Zvonimir Separovii, koji je u meduvremenu opet ['rio dospio u milost okonca pozivom cla Tudman podnese ostavkn!

94 95
 MLADEN SCFIWARTZ: HRVATSKA NAKON TUDMANA rlr. FRANJOTUDMAN - COVJEKr DJELO

ie za (itavu vjeanost svaku suradniu staroi hrvatskoj uljudbenoj udruzi I tako rnu se dogodilo, na Prvi Svibnja 1998, da ga u Maksimiru
Matica Hrvatska. Uz petoricu srodnih mozgovifa, Goldstein je preko j
A^ F ek;Lfrrrstri rani, neodgo eni i b ezobtazni diet anc, nekakav fu kcio nar
svog i Sorosevogiasopisa Erasmus u jeku Domovinskoga ra,tazatta1iO llilorunistieke (ili postkomunistiike?) RadanovemladeZi,koji mu je
Tudmanovu ostavku. Za tiie dobro? U cijem intefesu? Hfvatske fatne Il"urnu" pmZenu ruku i zapiietio mu se neka ga njome ne dodiruje.
pobjede? Uivr56enja i ia(.aniahrvatske drLave? "dTazinii o stanjtt ove Republike ditave fomane govori okolnost da se
Osobito pikantan apsurdponudila je korifejka partizanskeznanosti, irinikg rle samo ni5ta nije dogodilo
(ioS je, slijedeei dan, dao iziavu
dojuderaSnjapravovjerna komunistica, Zidovsko-hrvatskaetnologinia f.*inamat), i da Predsjedniku nitko od tjelohranitelja nije pritekao u
Dunia Rihtman-Augtt5tin,kada je u jednom interviewuss Tudmanovu ,ro,no., nego ie Tudman u neprijateljskom tisku k tome
jo5 i la1no
vladavinu usporedila s komunistidkom diktaturom. Odito fe joS uvi ZoruZrn kako ie balavca eu5nuo. Da se netko dosjetio na sliian naiin
sasvim clobro mislila o svojoi komunistidkoj diktaturi (kada je tako lo$e iiazvtti negdaSnjega Sefa mladifeve pattiie "marjala Tita", taj ne bi
mislila o vlaclavinidanaSnjeHrvatske, koja s njom nema nimalo veze), Dro5ao s ('uSkom, nego bi ga pfogutao mrkli mrak. Toliko ova drLava
- pokazavSiipak spremnost da, za svrhe polemike, Tudmana oznadi drLi do sebe, ttime demokracije i ljudskih pr^va, da dopu5ta i nekaZnjene
kao diktatorir. iavne n:rsrtajena svoga Predsjednika.
Kako fe nisko medijska manipulaciia u staniu sptlstiti se s cil Jedanod vrhunaca ove nedostojne kampanje,kofa i opet svjedoti
da se hrvatskoga Sefa drZave pod svaku cijenu izvrgne mglu i podsmijehu, o potpunom pomanjkanju kreposti ?|i-aneuerecundia (strahopo5tovanje),
zorrTopokazuje pothvatlutarnjeg Lista, koji fe tiiekom 1998 isko mogao se pratiti koncem 1998, kroz hajku na bankovni raiun Tudma-
koniunkturu napisa o hrvatskoj aristokraciji, da bi izveo sliied nove supruge, premcla je na njemu bila nzmjemo mala svota, otito
smicalictr. Prvo je u ;'ednom dlanku Hruatskom plemiCkom zbo doista prikupljena kroz viSe godina od ponovljenih izdanja i priievoda
podvaljeno kako bi PredsfednikZelio postati niegovim ilanom. Naravno Tudmanovihknjiga. Koliko god je Tudman nepromi5ljenodavaopovoda
takvu se Zelju ne bi moglo ispuniti, manje z to jer u Predsjednika da mu se moZespoiitati nepotizam, niskost recene hajke nije oiitovala
plave krvi (postoji, naime, i novo plemswo), a vi5e iz ruzlogaito tek pomanjkanje respekta, samokontrole i osjecaja za mjeru, nego i
ne dodijeljuju staliSkeudmge, nego okruniene glave. licemjerjejedne "javnosti" koja je, u istom dahu s moralistiikim demoni-
Kacla je PlemiCki zbor ow podvalu raskrinkao, demanti ziranjemPredsjednikai njegoveobitelii, svecanoproglasilanacionalnom
Predsjednikovu Zelfu cla stupi u redove plemenita5a,Jutarnji List j heroinom notornu kr5iteljicu zakona. Ispalo je d,a je moralno, da je
trijumfir:ro: Predsjednik je odbijen, ne daju mu plemstvo! Na taj n legalno i legitimno izdati bankovnu taynu, obezvfiiediti sigurnost nov-
Tudmana se prvo prikazalo snobom, a potom i nevriiednim plemi eanih trloga, ugroziti uglecl noviarskog zavoda,samo da bi se naroclu
titule, pa ga se dakle clvostrukoponizilo. I sve to u ozratju neposustale gladnomjeftinih senzacijai zeljnom poniLavanjavelidina ponudio
iedan
galame o manjkavoj slobodi tiska u Republici Hrvatskoj! i ne osobito pikantan poclatakiz prlvatne sfere Sefa driave.B6
I tako je Predsjednik, n svojim najboljim danima slavlien i kovan NahuSkanplebejskomgalamom clijelamedija upregnutog u kola
,_ .
K^o,a
u zvljezde poput Stipice Radiea ili Poglavnika Paveli6a, doZivio da ga nistl hrvatska,dio naroda dopustio je daga se sroza s visina sto ih
nekompetentno, nekvalificirano, neargumentirano psuju i ogovaraju, le dostigaokao nacija-za-sebe, ponorrno osvojenogaponosa i dostojan-
stva, kadar cla vlastitim
blate i vrijedaiu; da ga procjenjuju sitniiavo, jednostrano, da izvlate ,.rogorir", krvavom Zrtvom osvaja slobodu sa
njegove mane iz konteksta, obasipaju ga zaviSeu i opsiedaiu mrZnjom. lvoi i za buduee nara5raje.prihvatio je bijednu ulogu Sro ju mu je
narniienio neprijarelj,
I tako sll ga, na stranicama Zuto-crvenog tiska, kroz feljtone u ulogu nezadovoljnog zanovietila, kojl svojega
nastavcima secirali narudeni novinski sugovornici, memoaristi za dnevnu ----_
uporabu, negclaSnji Tudmanovi ratni drugovi, paftizan(ine koji se nikada slt Tndtlanovi kriticari nesposobni za ptn:vrr,postenu, obzirnu kritiku
-,ru^l-.|ttft
nisu mogli sroditi s uskrsnueem hrvatske dtLave, Sto ju je, prema sluZ' .fi ,"3^lll]
uicgovi poklonici neclorasliispravnornpoStovanju.Tudman se, po zlehudom,
benoj veniji, pripravio upravo njihov Sumski "Zlvnoh". uCu"iJ.lll],t. pa .donekle i korisnom obidaju, okmZio laskavcima i klimavcima,
p"Cf"i^,11'llt.ctodvornicirna,pripuzima i liigavcima, poslusnicima, pokornicima,
a[ I podanicima.'I'akvi su mu se neumorno ulagivali radi vlastita probitka,
tsto toliko malo voljeli i postivali kao i oni <trugi.
",r].,'',if-,t" Nu o romu u sliledeeem
s5Ferul Tribune br. 688 (23. Xl 1998>. "Oi.fitil

96 97
 MLADEN SCHWARTZ: HRVA|SKA NAKON TUDMANA
PredsiednikaoptuZuje da leti zrakoplovima,Lelefi ga posjesti na bicikl,
kako bi mu se onda mogao smijati.
Nu budu6i da predsjednik drLave nikada ne moZe biti privatna
persona, pa ni politidar-pojedinac,jedan medu mnogima (iak i ako ga
se svelo na puku protokolarnu marionetu), on ne samo Sto svoju drZavu
predstavlja,nego je i, tt odredenom smislu, s njome iedno. Zato se
provoditelji specijalnog i psiholo5kog rata toliko i trse uniziti autoritet
Predsjednika,izbrisati aureolu i auru koje ga krase i kada griie5i, i kada
vodi krivu politiku. Predsjednikase moZesavjetovati,moLega se navoditi
na politiake korekture, moZe ga se dostojno i dostojanstvenonapadati,
moic mu se naei i zamjena- koja ne smije biti gora od njega! - moZe
ga se napokon i svrgnuti, ali ga se ne moie ttivijalizitati, banalizirati,
bagatelizirati. Tko je to u Tudmanovo vrijeme dinio u Republici Hrvat-
skoj, sebi je iinio, i svom narodu, kojemu ie na taj nadin nanio trainu,
dugorocnu Stetu.
TU D M A NOVE A M B I VALENC IJE
Kao i drugi znatajni muZevi, Franjo Tudman, koliko god cjelinom
svoje liinosti izljeven iz jednog komada, nije bio jednoznadan, jedn
stavan,neprotuslovan.Potekaoiz titovskogajugo-internacionalizma,bio
je jedan od najevrScihi najemotivniiih hrvatskih nacionalista.U mladosti
bolj5evik, joS se prije svoje izborne pobjede 199O poziv^o 17 socijal-
demokraciju,da bi do5av5ina vlast provodio uglavnomklasidnuvarijantu
konzervativnepolitike . NiStau njemu - ni kao iovjeku ni kao politiiaru
- niie bilo demokratsko, a ipak
ie usud upravo njega odredio da
hrvatskom narodu nametne tai po mnogodemu nesretni oblik politiike
vladavine.sTPrije dolaskana vlast znao ie davatidefetistiike iziave pod
dojmom beogradskenasilnicke bahatosti, ali je ujedno n;'egovaou sebi
nepokolebanu vjeru u skrajniu pobjedu "malih naroda" koji su odludili
dostignuti slobodu. O Nezavisnoj Drlavi Hrvatskoj jednom bi priznao
da je njoi vodila volja ditave hrvatske povijesti, a drugi bi ;'e put, u
87Ne bi propustio ni jednu prigodu da, uz ostale atribute pridavane Republici
Hrvatskoj (samostalna i slobodna, suverena i nezavisna) pridoda i ono "demokratska"
- baS kao da hrvatski narod ne bi imao pravo na drZavu ako bi u njoj vladao kakav
drttgi ustroj osim dernokratskog. U toj ritualnoj demokratskoj frazeologiji oponaSurlaga
je revno i njegova kamarila.
98
IIL FRANJOTUDMAN - eovlEr r D.IELO
neprijateljem, sfozao do "kvislinSke tvorevine".88
suglasjrrs hrvatskim
"i"ir", sn osobe za povr5na promatraia, koji ostaje na privatnom,
i"rrt.m.f;.nom i nedomi5ljenom dojmu, uvijek tvrd orah. Ne Zeleci ih
iitavoj njihovoj sloZenostii niiansiranosti,vjeruiuei u crno-
sistedtti tr
svijeta i ljudi u njemu, takav mora pojednostavniti,
lli.f" narav naSega
jednostranoi stoga krivo'
'liosuduluei
Z^lrunliujuci Tudmanovim proturjedjima i nedosljednostima,a s
prosudbama suvfemenika, o ujemu n
dnrge stfane simplifikatorskim
z pf^vo dvije stubokom razliiite, nepomirljive predodbe.
naroclukolaiu
Iedng su sfforili upfavo opisani kritiiari i sitnidari, a druga potiede od
niegovih ulizickih apologeta. Tako imamo posla s dva Tudmana, koji
izgledaitkao da medu njima ne bi bilo nikakvih dodirnih totaka. Mogli
bismo ih provizorno nlzvnti andeoskim i dijabohenim Tudmanom.
Ne treba osobito ni isticati kako je u andeoskommodelu Tudman
nestvafnA,pttpirnata himba, poput svih drugih narodnih voda kojima
podaniCkasvijest i interes pridaju nadljudske kvalitete. On je vrhovni
domoljub,povjesnicari poviiesnavelidina u personalnoiuniji, najveei
narodni sin, genijalni vojskovoda, dtLavnik koji ni u fednoj pojedinosti
nije bitno pogrijeSio8".On je otac hrvatske nezavisnosti,obnoviteli
hrvatske dtlave nakon devet stoljeeaeo,koju ie uSiuvao kroz sve bure
i oluje rata i poraea, i spretno je vodio unatoi otporima nesklona nam
svijeta.
Nasuprotovom panegiriku stoji demonskakarikaturau kojoj nema
ni trunka dobroga.ona nam oslikavadovjekakoji je nekof bio partizanski
borac protiv hrvatske drLave,Sumskipolitiiki komesar, a kasnije odani
poklonik jugo-diktatora,general buduee hrvatoZderne'JNA", u du5i je
uviiek ostaoboljSevik,pa je i sam postao bahatim diktatorom u najboljoj
,^^^ I
Ovako se izrazio na velikom skupn mladeZi"Pobjedniika generacij;-'4. Yl
'>>>' totn zgodrlm ltltsaojc pohvalnih rijeei i zit "otvoreno cltustvo", iijeg je icleologa
t ptovoditelja Sorosa
s pravom bio odredio kao hrvatskog neprijatelja.
Valia llriPomennti du je i sam Tndman bio jedan od upornijih zagovornika
^-^^ shvllcanja,
wrog ^,""
ponlvliajuei prigodice rado kako on i njegova Vlaclanisu po-inili "ni
,ednustr:ttcsktrpogr.esktr...
Ovl ic tvrclnja ustrajna koliko i netodna. Prya hrvatskzrdrlava nakon clevet
srnr:-..
tocniie' 839 godina nakon pxrlrasti sreclnjevjekovne Hrvarskei njezine narodne
l#ill:
ttastalaic 1941, trajala do ti45 i zvila se NezavisnaDriava Arvatska. Moze
#iTlil9:
gledlti tla ujezinrt nezavisllosti suverenirer,ali se to fiioze, ne bez vtzlogit,
c,"ll'ltltltn
d;;;::..::tt.Snjom l{epublikorn Hrvatskom. einjenica je da su obje bile izrtz hrwatske
..",,'i,,",-t^tlu XX stoljecu. To nije bio slutaj s rzv. "naroduo-", pa ,,socijalistiikorn
.ffi;Tf]"..Hrvatskom, ier je ona, bez obtzira.na mjem svole airtonomije (koja se
,. J}l:'.],likrda nije bila velika), predstavljaladio Sire,fecleralne drzavne zajednice,
-*\rc lllje
imala atributll vlastitedrzavnosti.
99
 FRANJO TUDMAN _ EOVJEK I D.IELO
MLADEN SCHWARTZ: HRVATSKA NAKON TUDMANA [I.

maniri komunisticke Skole. Kao vladaf hrvatske drLave, okruZio

nedostoinim luksusomet i tastim ceremonijalom, a svojoj obitelji p Dez.I,:f *-
i#;
;J:KUffi'J.,^"ff;:';:;^;i.1ri'i?H partizanskognaslieda
partizanskognaslieda
nepotistidke olak5ice. Doveo je svoi narod do same granice socij fitierou'
fitiekom "^-"1^^, i" i.iIm okrar:iie i demokrseanstva,
locilaiaimokracije demokr5eanstva,
suverenitet i podani5tvo.
podno5ljivog, pa i nile, sa svoiim "pandanom" Milo5evieempodijelio
'riffi;,r;r;m,T:.1" i;.iffi',:ffi:':',X!":
$::ffi;i"J.s'raztmiievania
za.ustastvo,
Bosnu (ili je to makar pokuSavao),a svoiom usporednom krivnjom
rat zavriiedioje - ni manje ni vi5e nego da ga se kao "ratnog zlodi
izruii na milost i nemilost Haa5kom tribunalu!
f,:ii,lli,l;,,11,,'
pojaveupravo u niegovoj
njegovedvoine
Hrvati sll, u svojof sklonosti bespoStednoj kritici baS koliko
lilJt"tr. t..g" .;..okosnica
uJcdiniteljai polafizatorahrvatske nacije' Drukdije nije
dvostnrkojulozr drama-
idolatriii, za svojega Predsjednika izradlll ove dvije liste protivn _: d^olo biti s taKOeksponiranomi jakom lidnosctt, Ll vfemenu
svojstava.Oni koji su ga vidjeli iskljudivo negativnim, 2elieli su da ga prevr^t^ i otv^r^nja novih, epohalnih perspektiva hrvat'
;il;"r";."dnog i sedamdesetdugih
pod svaku ciienu ukloni s vlasti, pa doSlo nakon njega Sto bilo. I'r."i"fraciii'akon stoljeea drLavnenesamostalncisti, - nedostoinogrobo-
drugi, u svome bezostatnom odu5evljenju, nairudiie bi i na Tudma ceperogocli5nji hrvatski interregnum
ile;;:'.,'
bili primijenili onu raniju, neuspielu formulu "i nakon Tita - Tito". trinia pott velikosrpskim itrgoslaviiama'
ce biti da je istina, kao ni inaie, negdie po sredini. Ona je negd
drugdje: u visini i u dubini. Ali i kritieari i apologeti imaiu u pon
pravo. Tudman je povijesna lidnost koia se ne moZe promatrati
prizemne, iablje, ali ni iz odvee pdije perspektive. Nu, razlike u pros
TUDMAIVOVI TEMELTNI PROMASAJI
uiinile su da je Franjo Tudman, koji je, do5av5iza nacionalnog
trebao ublaZiti, ako veC ne i posve otkloniti, sve uzroke podjela Raniji clojam odgovornih promatrata o nizu upadnih slabosti
lrrvatskoj naciii, i dopriniieti niezinu jedinstvu, zapnvo u posljedn Tudmanove vlaclayine pokazto se tiiekom vremena djelomice kao plod
fazi svoje vladavine postao presudnim dimbenikom polarizacije. krivog tumacenja, uvjetovanog odvee nestrpljivim odekivanjima' PoneSto
poglavito
njega lomila su se koplja, oko njega se narod razdkao, diielio za ie kasnije popravljeno, postignuto, ostvareno. Ovamo spadaiu
protiu. On je izazivaoZestokesimpatije i Zestokeantipatije. Nitko u podetku f:rta izgubljeni teritoriji. Hrvatska ih je povratila pod svojtt
postiglo
njemu niie bio ravnoclu5an.I tko ga je u meduvremenu vidio do iurisclikciju. Nu ipak, to se clogaclalosporo, okliievajuee, nije se
zapravo ie time takoder izraLava.onegativnu ocjenu. Ovo dvoistvo u cijelosti silom oruLja,ezpa je to nzlog da u Hrvatskom Podunavlju
doZivljavanjuTudmanove liinosti i djela potrajat ee po svemu hrvatski suverenitet u okmZlu ratoborne srpske manjine uopee nije
neupitan. Ne samo sto sn brojni srpski uliezi ostali na tom razntSenom
sve do niegova konatnog ulaskau povijest. Tada ce se strasti stiSati,
prostoru, na koji se hrvatski povratnici nikako ne vracaju u broju vrifed-
ce prigovori izblijedjeti,preselit ee se u historijskemarginalijei ust
nom pozornosti. Srbima, koji su u velikoj veCini, na ovai ili onaj nacin,
pred onim uistinu povijesnim,bitnim i trajnim. Dok su, medutim, nji
bili ukljuieni u pobun., p.oiiv svoje clomovine Hrvatske, dodijeljena je
povijesnevelitine blizu, Hrvati s njima te5koizlazena krai. Ne razdvaj
generalna amnestija i aboliciia, dobili su posao, kuee i mirovine,
ono Sto je u njima ljudsko-odvee-ljudskood onoga Sto ee odoljeti opskrbljeni str povlasticama i osobitom obzirnoScu vlastiei, i stekli su,
vfemena. susljedno svim tim uclmZenim susretljivostima, drLavt u clrZavi.
Ali, markantni poviiesni muZevi nisu protuslovni samo u
svoiih suvremenika, koji se prema nfima odreduiu kruto i iskljud
Oni i u sebi samimanose dvojswo. Konzervativnisu, ali i revolucionarni --
emotivni i racionalni, profinieni i nasilni, nacionalni i imperiialni I J'ttdmrtt.tov
r,"^^--
uspostavesrpskc minist;rr policije, stari partizan i uclba5Josip Boljkovac, nakon
<jr2aveu drzavi s centrom u Kninu svakodnevnoje ritualno ponavljao
tt Kninu "progovoriti pravna rJrLava",nu to se nije dogodilo sve dok u ljeto
;::::.i
et Zanimljivo je kako su isti krititari nekoe "marsalu Titu" oprastali i tnnogo ,ilil,ltit progovoriia sila oruzya,a tada Boljkovca vef odavno vi5e nije bilo u politici.
'tt pl?Dx-z:l
ciscenjeKnina bila su 1990 odbacena.eilom "zaslugom"?
vecn mjeru diktatorskih ovlasti, ba3 kao i bezotnog izobilja kojim se bio okruZio. Ako
se o tome niie moglo govoriti do Titove smrti, za posljednje desetljece druge Jugoslavije su^,,* I'Tako, naprimjer, mali Srpeici ne morajn u hrvatskim Skolamaueiti o zlodinu
'"t'tt cetnickih
(1980-90) to ne vriiedi. Tko ie Sutio, Sutio le jer je preferirao iugoslavena Tita. oceva eda bi se pbst.dl.lo njihove senzibilneduSice.Srpskiobveznici

100 101
 MLADEN SCHVARTZ: FIRVATSKA NAKON TUDMANA III. FRANJOTUDMAN _ COVJEK I DJELO

Svaki je das nare-

Model oslobadanja okupiranih podrui1'a niie u potpunosti bio
cr^vencirna. Propustio je provesti opcu mobilizaciiu'
motivi-
tat hrvatske volie, i zato je bio pracen nizom nedopustivih ustupaka r'- --n^ffeblla, i samo krivo shvacenim politiakim obzirima
divao tt-v""-^'^ -,-o ^nhicdniikih nostroibi. aiii bi borci u takvim prigo-
popu5tanja, poput pristanka na povrat srpskih masa tek Sto su one
sretnim raspletaiemratnih zbivania,u panici i rasulu napustile hrva #XH;*Tiff |J:T,H-
:i,?Ll;.ffiT'J$lil'ili,i;$l,i:'J,:
korak po korak' zbos tosa
tlo, na kojemu su oduvijek predstavljalekamen smutnje, petu liff#; napreclovaniem
liuritiruni"m,
t
hrvatskih neprijatelja te stalni dimbenik nestabilnosti. .'-T^,;; dr1ania nazva,lisu ga u prava5kim, hosovskim krugovima
U podetnoj fazi rata,uspjesii polet na5evojske uiinili su za y;:;;r; ; r (okl i ievaio)t{', a kadaie zapaLenanj egova sklonost da potpisui e
da se njezine operacije proSire dak i na podrudja koja su Hrv u jeku borbi' pa potom i sve drugo sto bi od njega
Z;;;":" primitia -
oduzeta u ranijoj srbo-jugoslavenskojpro5losti. Bez veeih pote5ko6a moe.'iji i drskiji medunarodni nadzornici i povjerenici
)iirii^trsve
"iriiirt^se parola, ispisivanai na zidnim grafitima:"Ne dajte mu pero!"'
gubitaka moglo se u jednom trenutku zaposjestihrvatsku Boku Kotorsku
(a HOS je vee nadirao i na Istoinu Hercegovinu s Trebiniem i su diielom obuzeli defetizam i defenziva' zaredali
il"ruorrtt rat clobrim
njem). Vojska je na to bila spremna, a politika nije ni pomi5ljala. tat^ cesto je bila nedostatna,koordi-
su suvisnipregovclri, otgttnizacijv je i
iitavo trajanje Tudmanove Republike Hrvatske ni jednom jedinom p ;il; postroiui lose je provodena, dostava novog oru1ia kasnila
su izdaje i sabota2e poai
godom nisu sluZbeno iztalene legitimne pretenzije na Boku, kao i il; i.:sraro vec bilo neuporabliivo, udestale
Istodni Srijemsa Zemunom, dijelove Batke sa Suboticomi dntge h shrim kadrovima u trupi, iunaci bi ginuli prigodom prisilnih
il;;. goloruki mladici tierani su na
krajeve. Zato se Zagreb do dana danaSnjega rnora natezati oko komad ,.,ovUeenia '^ umiesto na bojnom polju,
zyanog "Prevlaka", u nedostojnoj defenzivi protiv srpskih presizanja neizobfatena dieca stradalabi u okr5ajima kojima nisu bila
i*[o".,
na tai dio hrvatske zemlje. doraslani obukom, a niti psihidki.eT
Od podetka Tudman je Domovinski rat vodio neodludno, nije Tijekom rata doslo je do veeeg broja preteZito nerazjasnienih
Zelio ni objaviti ni proglasitiea; nije u njega vjerovao, pa je jedno vrij likvidaclja,koje su uglavnompogodile najborbenijedijelove naSevojske,
iak zakoiio proces naoruZavanja i uvoz ortrlia,e5 a kada je rat domoljnbne nacionlliste i osvjedodene drlavotvofne boiovnike. Od
izbio, nije mu se predao zduSno,svim srcem. Nije shvatio da rat k hrvatskemke pao je u Hercegovini pravaSkiborac BlaZKralievie, jer se
je zapoieo u Sloveniji sutra mora zaktcati i na njegova vrata. Us zalagaoza ckLavno1'eclinstvo Herceg-Bosnees i za borbeno zajedni5tvo
je, unatoi sporazumu o zajednidkoj obrani, pomoe nesimpatiinim katolidkih i muslimanskih Hrvata u borbi pfotiv zaiedniikog, srpskog
neprijatelia.
nisr.t do daljnjeg;r dr.rZr-risluZiti u hrvatskoj vofnoj sili. Dodu5e je 15. sijeinja 2000
istekao moratorij na novadenje srpskih vojnih obveznika, ali ee oni eitalu 2000 godinu,
osim u sludajn iztieite i.elje zr noSenjem hrwatskog orurZja.,sluZiti "civilni rok", a stvari
e('Po nadimku rirnskog vojskovode, diktatora Iiabija M;rksima, iz vremena punskih
ee se toboZe normalizirati tek 2001. Sto je sve to negoli povlastica za pobunjenika koji
je zawijedio najoStriju kazntr? Sto je to nego drZava u drZavi, kako bi se po diktatlr ratovit. Eugleski socijllisti, skloni opreznom refbrmizmu i posvema5njoj mlakosti' osl1o-
vali str tt proSloln siolieer.r clll5tvo nazvano, po njegovom imenu, Itctbian society' U
vanjskog neprijatelja nagtadil<t unutarnjeg?
er Ministar obrane u podetkn rata, bivSi general "JNA" Martin Spegelj, predlagao nasem Domovinskom raru, me<1urirn, niie smjelo biti mjesta za "fabijevce"!
je blokadn i zauzimanje svih jugo-vojarni na podrucju Republike Ifrvatske. Time bi se Ovo otczucc, rastegnr.lto mtovodstv<-rsltrZbeno sc opt'avdavtlo pocettlonr
hrv:tt-skonrnespremnoselr
cloSlo rr posjed te5kog naomZanja, jugo-vojska bi se demoralizirala, ostala bi bez vojnog zn rat i nastojanl'em da se "internacionalizncijom" sttkoba
instrumentarija kojim je kasnije ratoval:r protiv Bosne i Hercegovine i ne bi se, u vriicrne", tc du se iztljegnl razl;rainjzri genocicl Sirih razrnjela, do kakvih je
,t{trPi
xastriie
stlalrtr od uspjeSne hrvatske obrane, usudila napasti. O pojedinostima ove epizode doSlo tliljern Bosne i u Kosovi. Pa ipak, lirvatska ie (uia Ilwatska, nota benel)
neSto drugo.
general Spegelj pisao ie u viSe nastavaka tfednika Globus, podam od br. 238. Njegowt Srbima ie bilo laslo 4a se njJne moZe pokoriti i vladati uspjeSno eitavim
podmcjem, a kamoli istl-iiebiti hrvatski puli. 'l'o bi daleko premasilo ne samo
miSljenju kasnije se, preSav5i n oporbu, priklonio i bivSi premijer i predsjednik Sabora 3[:inim
"W' n"go i politicke i psiholoSke kapacitete srpskoga agresora. Zato nt punoga
a kasniji Sef drZave Stipe Mesii, te je iznio pretpostavku da bi nakon zf,Lrzec vojarni
"*tno protiv I{rvatske nije dolazio g obzir, izato-je hrvatska obrana mogla i morala
Milo5evie odustao od Hrvatske. Tudman niie pristao na ovaj koncept, raaunajllei sa ultl manie
snaZnorn vojnom odrnazdom iz Beograda, ali i pozivajuei se, uz zduSno sekundiranje samozataina.
8 Pod
Zdrlka Tomc:r, na volju "medunalodne zaiednice". r,o -^ , ovim nazivom ne razumijem bivSu paradrZavnu secesionistidku tvorevintt
e5 Dio omZja bivSe "telitorijalne obrane" predan je 'lNA" kada je vee bila -'L|odT,.iu
.-"u zapadne Hercegovine, nego, po tradicionalnoj uporabi rijeti, cielinu hrwat'
pokraiina Bosna
uspostavljena'l'udmanova vlast. i Hercegovina.

702 103
 MLADEN SCFIWARTZ: FIRVATSKA NAKON TUDMANA
Takoder u Hercefaovini pao je zrtvom atentata Ludwig pavlovie
Lutko. On je bio najmladi sudionik Bugojanskeskupine, koja je l)f2
pod vodstvom braee Adolfa i Ambroza Andri6a, doSla iz emigracii
zapaliti hrvatsku nacionalnu pobunu protiv Jugoslavije. Pavlovie
preLivio borbe s jugo-vojskom i policijom, a Tito mu ie smrrnu k
pretvorio u 20 godina robije. Pola Livota odleLao ie u tamnici, da
samo nekoliko mjeseci nakon oslobadanjabio ubifen od sunarodni
Pod nenzja5njenimokolnostima izgubio je Livot i legendarnii
Miro Bare5ie.On se proslavioI9Tl,kadaje u Stockholmuu s
likvidirao udbaSkogzlikovca vladimira Rolovica, Titovog "ambasadora
sa specijalnom zadaeomda u Sveclskoiugu5i hrvatsku borbu. Na
dugogodiSnjegrobijanja i mno5tva avantura, Bare5ieje u srpnju 1!!
potaino doSaou Domovinu kako bi se ukliuiio u obranu. eim ie do5
primili su ga u negda5njojTitovoj vili "Zagofe" Vice Vukoievie (
pomocnik ministra policije) i Gojko Su5ak(minisrar iselieniStvai d
iovjek ministarstvaobrane). umjesto da ga odvrate od brzog odlaska
frontu, i iskoriste niegove sposobnosti i iskustvo za izobrazbu
voinika, odmah su popusrili njegovoj iarkoj i.elji da se oproba
"hrvatski voinik"ee, kakvim se uvijek nazivao.Za miesec clana bio
mftav.
U rujnu 1991 ubiien je i prava5kivoda Ante paradZik,u sa
na prilazu zagrebu, kao irtva hotimice krive doiave. osudeni su sa
redarstvenicikoji sll po njojpostupili, misleei da imaju posla s *ma
cem", ali ne i onaj koji je Parudlika, javliajufi slijededoj nadzornoj postaji
niegov dolazak,upravo tako prikazao. smr6u paradLikaoznaien je
razvitak koji je kasnife doveo do krize u Stranciprava. Kroz rat, ona
ie
odrZavalasvoj ugled i utjecaj, kao i desnidarsko-nacionalistidkurazinu,
zahvaljujnfi ratnom djelovanju crnokosuljaSa-hosovaca, ratnika koji nisu
pristajali na kompromis, primirja i povlaienja. Nakon rata, bez snaznog
i borbenog vodstva jednog paradLika,stranka se razdijelila na niz fra.kciir,
od kojih ie jedna, Paragina,otplovila u vode proameriikog liberalizma
"ljudskih prava", a druga, najja(a, pod vodstvom Ante Dapiea, irtvovara
dobar dio reputacije pretijesnom suradnjom s vlaclajuComstrankom
HDZ i ovisno5euo njoj.
"e Baresii je mjesecirnaradio na svom dolasku u Domovinu. I menc bi aesto
lTazivlo iz Pangvltja sa zzrmolbomda pornognem, u dogovorn s vlastima, njegovtr
povratku Ntr htio je doei kao vojnik, a ne kao anonimni povratnik. I SuSaki
tad;Snii
ministar unntarnjih poslovaJosip Boljkovac porueili su mti preko rnene 6;r se srrpi, jer
jo5_nije moguie z j^maiti mu punu sigurnost. Kako je oirda ipak dosao,
clitbi bez
ikakve potrebe preko noci izgubio Zivor, ostaie jo5 nepoznanicbm.
704
rlr. FRANJOTUDMAN - COVJEK r DJELO
i tragiine smfti moraju se smjestiti u kontekst
sve ove nasilne
rltl kako ga je vodio vrhovnik hrvatske voine sile, i
oorno"vinskog?- fatovodstva koje su poietno bile izloZene.Da
fiii., ^^"i1avosti njegova
3^"L,'ii" orsrnizftan samosvjesnije, viSe pouzdania i poleta ne samo
s
pripravnosti na
ll.i^.rr"ini, gai. nije manjkalo najveeegodusevljenjai
i.{r"" ,t *, i hrabrosti, nego i na politiikim ruzinamakoje su donosile
- izhjeglebi se zasigttrnoi ove glasovite,ali i brojne lleznalle
il;k.
ii"i ,r hrvatskeepopeie s konca stoljeca'
Da ie nacionalnapolitika bila vodena samostalno,naielno i dugo'
podloZna neodgovornim improvizaciiama i krivim
roino, da nije bila
,rro.i.nrn1a, 1e bi nam se dogodila i naiveeakatastrofaDomovinskoga
sttkob hrvatskih katolika i muslimana u hrvatskoj
tran,'bratotrbilacki
Kada se danasta nesreeaovako n zove svojim pravim
Herceg-Bosniroo.
irnenom, to nillazi na shvatljivo negodovanjekako Hercegovacatako i
Dubok je jaz medu niima iskopan upfavo tim ratom
muslimana-Bo5n;'aka.
koji nije bio naS rat, koji nam je bio lukavo nametnut, i koji je na svaki
naiin valialo izbieci. Obje strane snoseza niegadio krivnie, nu da je do
njega uopce do5lo, zasluga je onih inozemnih, medunarodnih snaga
kojimaje interesbio rasteretitibosanskeSrbe,i oslabitipoziciie, jedinstvo
nesrpskog,Stoce reci vjerski podiielienog, ali etniaki i povijesno cjelovi-
tog hrvatskog korpusa u Bosni i Hercegovini.
I clok je Franjo Tudman joS u poietnim tjednima nove Republike
Hrvatske ponavljao u svojim 1'avnimizjavamaono Sto znaju svi hrvatski
drZavotvorninacionalisti od Staraevieai Pavelieanadalie- da su bosanski
muslimani Hrvati islamskevjere, da su StoviSetista hrvatska pasmina,
cvijet lrrvatskenacije - nakon izbijanjahrvatskogarata u Bosni prekonoc
su mu muslimanipostali "janjiiari", "osmanlije"i "balije",odbojni, strani
element koji se nikadzrne ee integrirati u hrvatsko nacionalno bice.
Nastaoje tako duboki sukob, koji nije uspjelapremostiti ni pobjed-
niika suradnjaArmije BiH s Hrvatskim Vileeem Obrane na oslobadaniu
Bihaekekrajine i clijelovaBosnei Hercegovine Sto su ih zaposfelisrpski
osvajaeiror.Danas razumljiv:r mti,nia izmedu dvije zartcene hrvatske
------
"x)V. bilje5ktr98!
^,.^. - "" Sttkob nijc sti5an vee i stoga ier ratne operacije nisu mogle biti uspje5no
ifSlttlt:, Na dom:rk llanje Lr.rkc,kacla su vee lokalni Srbi poieli pakirati prnje za
iiljf.i-!ltttiectnickirn vojskamazabranjenoje bilo daljnjenapreclovanje!Tadasnjiministar
poslovl Mate Granie kazao mi je kako je 1'udman imao dvrsrn voliu nast,rviti
;";l:Iti
potlrucja u Bosni, ali da su mn Amerikanci zaprijetili bombardiranjem
;#":1qt1","
cilieva i dl je zato oclusraood svoga rlanma. Muftiya Sevko ef. omerbaSie,
;;;"':Iln
*r' rekao mi je
'u,no o istoi temi da je sim Tudman, l>ez obzftani Amerikance, zaustavio
napredovanie.
105
 MLADEN SCH.WARTZ: IIRVATSKA NAKON TUDMANA
strane ostat ee najbolnija rana koiu je hrvatsko narodno tkivo zadobilo
Domovinskim ratom, i trebat ee vremena, stfplienia, tazbotitosti, rnq-
<lrosti i velike, vizionarske i ivrste politike da bi ona zaciielila. Da je
Tudmanovapolitika bila takva u samom poaetku, ovaj bi se te5ki udarac
jamaino dro izbjeci.
A kakva je lrebala biti? Priie svega,uistinu suverena,samostalna,
nezavisna,imuna na inozemnepfitiske i ucjene.Vodena samopotfebama
narodnog biea, nacionalnim interesom, drZavnimrezonom.Jer, hrvatski
probitak nije bio u podjeli Bosne i razbiianiuhrvatskog korpusa u njoj.
On se sastoiao u porazu i uklanjaniu uljeza, srpskog tlzurpatorskog,
tlaciteljskog i ekspanzivnogsastoikabosanskogmozaika,u povezivanju
katolitkog i muslimanskog segmenta na nadin koii najbolje odgovara
objema stranama, kako bi se dugorodno pripremilo sjedinjenie
trurdicionalnehrvatske pokrajine Herceg-Bosner02 matici Domovini. Tai
bi se uiinak bio pospjesio da je Tudman muslimanske izbjeglice, koji
su dobili utoai5te u Republici Hrvatskoj s izbiianiem rata u Bosni 1993,
unovaiio u hrvatsku vojsku, umjesto da ih s vfemenom vtata u Bosnu
gdje su se ukljudili u frontu protiv hercegovadkih Hrvata katolika.
JoS temeljitije poluiio bi se t^j cili da se, u nekoj od niza faza
sporazumijevanias Alijom Izetbegovieem,Tudman s njim dogovorio o
zajednitkoj vojsci za borbu protiv Srbau Bosni i Hercegovini. Nekoliko
puta, Stovi5e,bili smo na domak konfederacije izmedu Republike
Hrvatske i BiH. Izetbegovie ju je, u lucidnim intervalima svoje inaie
nedosljednei smu5enepolitike, i sam opetovano predlagao.torUmjesto
'o'zV. bilje5ku 98!
'0J Alija Izetbegovii bio je vee otprije bio poznat kao jedan od pledvoclnika
bosanskih mnslimana, iskreni vlernik (premda nikakav firndamentalist), urli isto tako
slijep za nacionalnu problematiku, prista5a zamisli o islamskom kontinuurntt od Bosne
clo Indonezije. Na procesu u Salajevu 1983 Izetbegovie, joS kao mladii alltor iedne
Muslimanske d,eklaracije, nasao se n;r ielu skupine od 13 muslimanskih opttlZedka,
i bio ostrden na 14 godin? z tvor^. TadaSnji pledstavnici jugo'Zidova, plcdvodeni
posrbljenim virovitidkim Zidovom, zaclrtim jugo-kornunistom Lavoslavom Kadelbttrgom,
uostalom, zcluSno str pozdravili ol'n teroristiikn osudu. Na 7 godina bio je osuden i
Edl'rem Bidakiie , koii ie poslije imenovan bosanskim premijerom. Izetbegovie je, postav5i
prvim covjekom BitI, desto oaitovao nesnalaZenje u nacionalnoi politici, poeam od
vjerovanja u tzv. "asimetriinu" jugo.federaciju i uvjerenja da ga se niSta ne treba ticati
hrvatski Domovinski rat. S drr.rgeje strane on doista bio opetovano spreman na neku
vrsru clrZavnog zajedniSwa BiH s Republikom Hruatskorn, koje bi nedvojbeno odgovaralo
hrvatskorn nacionalnom interesn. Izetbegovie kao doktrinarni antinacionalist, medntim'
nije imao izravnih simpatija za hrvatske nacionalne teZnie. Jedna od buduiih zadaea
hrvatske nacionalne politike sastojat ae se zato u potrazi za bosanskim muslimanorn-
I-Irv:rtom, s kojirn fe Zagreb moii zapoieti konaeno rje3avanje zarnrSenogir povijesnog
kompleksa muslimansko-katoliikih i hrvatsko-bosanskih odno5aja.
105
III. FRANJOTUDMAN - COVJEK I DJELO
,_ -,r sp razfnotriliuvjeti pristankana taj priiedlogro'.Cijebi prihvacanje
o1
]L""."ideni naiin unaprijedilo povijesni hrvatski probitak, Vladimir
liJi" i"S^u ie tada, po izbiianju katolidko-muslimanskog rat^, n2L
?Il"ttrf"u" ideju o prekidu diplomatskih odnosa s BiH i izbacivanju
ih izbjeglica iz (trie) Hrvatske!
,frriitr"tt
rrr---
politika se uglavnom i vodila pfema.ovakvim predodbama, te ie
ispao virtuozno: od organskclgsastoikahrvatskenacije i
ueinat odista
IriioA"og-ie, saveznikau borbi pfotiv Srba, stvorio se krvni neprijatelj.t05
i^"or"" bez obzfta na zaoktete u politici Sto je prema nioj vodena
po am.ri.t om cliktatu, ostalaza Hrvatsku stfano tiielo' inozemstvo kao
putovnicama i na iijim granicamaobje
iru"to drugo. u koje se putuje s
stfanenaplactritrcaritrtt'
Kaclase koncem 1994 zaoitrila situacija oko Bihaca, priieteei da
je bihackl krizu
ee dovesti clo njegova pada-u srpske ntke, Tudman
nazivao"nekakvim sludaiem" i uvjeravao da se on Hfvatske ne tiie
ni3ta, te cla se on zbog Bihaca ne 6e isprovocirati na ttlazak u rat.
Ministar rata Su5akbio je, sfeeom, drugog mi5ljenja, najaviv5iobratno:
ako padne Bihae, Hrvatska ee u6i u fat. A kako i ne bi kada bi ioi tai
pad bosanskeSrbe doveo joS bliZe granicama! Hrvatska se slijedefe
godine doista uplela u rat, ali preventivno, da Bihae ne bi pao. Tai ie
rat za tten ponovno ujedinio katolitko i muslimanskoHrvatstvo u borbi
protiv srpskogneprijatelia.Nu nije udntZenim voiskamabilo dopu5teno
da dosegnuBanju Luku, te da uljeza, koji se vee uZurbano pripravljao
na bijeg, konadno i najure preko Drine. A za uklanjanje jaza tt rascjep'
ljenom bosansko-hercegovaikomHrvatstvu vee je bilo ponestalo volje.
Do slijedeeezgode! Pod medunarodnim pritiskom Tudman je prista<;
na potpisivtr:njetzv. Daytonskogsporazuma,kojim je polovica hrvatske
Bosnei Hercegovine,progla5avanjemnekakvog pandrlavnog srbistana
pod nazivom "republika srpska",praktidno prepu5tenaSrbiji, azapetd'
cen je i gubitak danasdisto hrvatskih krajevakakavje BosanskaPosavina.
^ . . "" Ta je konfederacijakasnijen Daytonu i potpisana,ali je ztlivio samosporazlllll
o^fede.r'alnorn
povezivanjr-ikatoliekog i'muslimanikog dijela u BiH, clok je plan o
xonf'ede.raciii pio u zaborav. U svakom sludaju, medutim, katoliiki je helcegbvaiki
l^"Il lo.fo" sto ie vec bio nahuskanprotiv mirslimanai prosao s njima krwavi rat, te
smrtnom rnrzniom prerna,ryima,tek sacla,u nalgore nevlijeme, nl z'tpoviied
il^lo"ii9
''**ntn
gospodaraIflatske, bio s njima natjeran r.r('konXederaciju.Postoji li irne
ac r?l(vupolitiku?!
t Valj:r
nri^.,, za ljubav povijesne istine podsietiti da je Tudrnanov "Zavnoh", koji je
promociiri "rnuslimanske nacije", time neizravno odgovorrn i za krvavi
;?1:1"
"'cQtlhrvatskirat sredinorn deve<lesetih.Tako je eto "Zavnoh" priclonio "rjeSavanju
'.4(ilonalnog
pitania,,.
r 07
 MLADEN SCFIWARTZ: IIRVATSKA NAKON TUDMANA III. FRANJOTUDMAN _ EOVJEKI DJELO

Isto tako je, potpisivanjem paralelnog Erdutskog sporazlrma, od H

skog Podunavlja stvorena srpska <JrLavau dtiavi, koia se ne
suverenitetuRepublike Hrvatske,u kojoj nema hrvatske vojske, a
stvo je snaZnopro5aranoaetniakim elementom.Umalo je sliina sudb
bila pogodila i zaposiednuta podrucja oko Knina. Tudmanova vlada
vee bila prihvatila nevjerojatni plan Z-4, koiim bi se za srbocetni
pobunjenike, umjesto omie oko vrata, kakva ide veleizdajnike, osi
najsira kvazidriavna autonomija.t06sreeom su vode bandita oceki
ioS viSe, na Sto Hrvatska ipak nije mogla pristati, pa Tudmanu
preostalo drugo nego da medunarodne gazde ipak uvjeri u
vojne akcije racli konainog oslobadanja tog okupiranog clijela Hrvats
Tudmanova politika od poierka je bila podloZnitka prema veli
bijelom svijetu, premn svfetskim naclvladamil,prema globalnoj jtr
kraciji. Pritom on nije slijedio svoju ideiu o konaenoj pobfecli svak
autentianog masovnog osloboditeljskoggibanja oclluinog da pol
rrspjelr.Niegova politika viSeje proizlazilaiz one s ovom konkurirai
icleje, koju je u svojim spisima takoder zastupao. prema n1'oj,o
svijetom vladaju velike i nemoralne sile, kojima se mali narocli
mogu oduprijeti. Tudmanova retorika kao drLavnika na ielu svoie
svako malo se utjecala fatalistidkom opisivaniu "tog i takvog svi
kakavvec jest", kakav mi kao "mali narocl"ne mozemo mijenj:rti,te r
se dakle moramo prilagodavati - sto u konaenici zna(j: pokoravati.
Tudman je nerijetko, i s pravom, znao optuLivati svoje protivnike d
rade za strane gospodare. Tko bi to mogao porefi kad,aje u pitanj
jedan vlado Gotovac, lider kozmopolitskih riberala, kofi se osjeea
sretniie kadaga kakav sluzbenikameriike ambasadepozovc na razgc
Gotovac je nedvosmisleno najavio i obeeao da 6e on i njegova garnitura
tr sluiaju pobjecle na izborima, vocliri americku politiku. To je stajalistt
kasnije podkrijepio stavom kako su ljudska prltva vaLniiaod suverenite
sto praktiino znaii poziv Amerikancima na vojnu intervenciiu
l(x'.JoS'l'udmanovom
mirovnotn inicijativom ocl 2. stuclenogtt 199-7preclvidene
srt za "kotare Kniu i Glina" Siroka lokalna i kulturn;r autonomija pocl tncdunur.oclnirn
naclzorom, Sto bi znaiilo clvostnrko odricanje ocl hrvatskog stivereniteta: i za radun
Srba, i tzv. "medunaroclne zajeclnice". Izglecla da je Tuclmin <tvirn prijecllogorn htio
predtthitriti konferenciju koju su guverneri i kontlolori planirali za polli gocline, pa je
tako preduhitrio i katastrof:rlne odluke koje bi ona donijela! Ovako lli onit o, ispalo bi
cla su Srbi nagradeui za svoju pobunu, te cl;r su voclili "pravcclnu borbu za svoja pr"rrr".
ro- f)il smo mi nemoini
pred jaeirna, tu istu tvrdniu iznio mi ie .I'udman tr
jednom brzoglasnom razgovoru (joS u listopaclu 1988, dakle rr pr.eclveterje
prop4sti
.lttgoslavije!) s obzirom na Beogracl.Po toj logici mogli smo sutke osiati n jugoslavenskorn
fopstvu.
,r_,atskoicim bi oni stekli dojam da niezinaunutarnia politika u nekom
i::;r; odsrtrpaod ultraliberalnog ameridkog modela. Nu dok su se u
il,Lir.no. tabont mnoZili iziavei postupci koii se najprikladnije dadu
'^!^iiri
pod tradicionalnu mbriku ueleizdaja - podloZnost inozemnim
v,lt"rrlimi i shvacanjima,naputcima i nalozima, bila je bitnom sastav-
;ll;, i Tuclmrnovepolitike.tosVelikiTudmanov uzor Tito, na kojega
prezirtlei osjeeajeveeine svojega naroda, uvijek iznova
"" Vrtrovuik,
"izivao, ztno ie drlati clo suverenitetasvoie drL;we, koja se na Zalost
pridriavanie
ixala Jggoslaviia,a ne Hrvatska. Titu nitko nije nametao
"slobodnih
"liudskihpravx",niti se marljivobrinuo oko sttdbine medija"
u niegovoi tvorevini. Svakako, bilo je to vriieme hladnoga rata i bi-
niie Amerika sa svoiim fiksnim idejama jo5 postala iskljutivim
polarireta,
nadzornikomsvjetskihposlova.Pa ipak, ni u razdobliu tzv. "popuStanja"
i globalne histerije "l1'uclskihprlrv^" Sto ju je pokrenuo ameridki pred-
sjednik Carter, nije Zapad pokazao odvee zanimania za kritiku jugo-
totalituizma, u danima Titova Livota kao ni nakon diktatorova iSiez-
nuea.r')') Tudman je, medutim, vee od podetka svoje vladavine,htio-ne-
htio, dvoibenom i u najmanju mku ambivalentnomtaktikom kupovanja
vremenana naiin "internacionalizaciie" hrvatskog pitania, sustavnoradio
r"n'l'ttclntauovapolitika oslona na
IJSA nijc clocluSedoscz:rl:r dimenzije iz.daje, ili
je ttmjcsntl <tcllctliti jc poclaniikom i pokorniikon.r. Li odnosu prema Arnerici, Ilrvatska
sc vee tada ltouaSala tclduo plcma onom neslavnom pravilu Sto ga
ie raskrinkao KrleZa:
tlo.uarsi un'altrc signorc. tJvifek nam treba gospodar, nikada doslovcc svoji ua svome.
Osl<lbotlimo li sc PcSte i Beia, slljamo u lalle lleoglacla. Skinemo li s vrata prvu
Jugu,
do prollrtsti stllo vjcrni Ilcrlinu. SrtrSili se titovska.fugoslavija i komunizarn, glibimo u
itrtcgllrciie". O novo-starom duhrr ovisnosti svjecloci ova zgoda: Kabinet
^z1ll)it(ll)(-
Prcdsicdnikl iztl:ro
ic 15. listopacla 1998 pliopeenjc tr kojemn poliie ila je Tudman
Andriiu llcllrar.rga mt. (s kojim
sc p<ltitiiii uprlrvo bio razisaoj oznaeio "ameriikim
agcntoln".'l'o lli. trrtiuc,
kaZe sc r.t pliopienju, znaeilo cla je Ilffatskl objavila rat
Americi, tc jc j;tsno
d;t takvim glasinaina rietko hoce pokvariti naSe odnose s njom. -
axtc'' t)pttlZiti llellrltnga
da jc ameridki Spijun nije nvlecla Flebranga, nego Arnerike.
vcci jc,,grijclt
uvriiccliti Ameriku nego biti itrani agentl
-
.,,,,^. ]j"'sliiedcca aurentiina ancgclota ispriiao ju je meni bliskoj osobi jeclan od
Plipoviesti - govon vise nego sva sila politidkih raSdliunbi. .feclnom je
itjllll'k" 'Iira
Posictivsi na llrijturima, iatrahio od nlega da iz nasravka fovjerljivog
;,':'ltt''
tacla drugog iovjeka u drzavi, Stann Dolanca. Tito ne samo cla je ovaj
;;il:l:'".trkloni
nego se na Breznjevr izderao da mu ne fe on odredivati nazoine
il:ll1l,odlrio,
pa sc crk toliko razljutio da je iz7\reanjevljevih usta istrgnno vee pripaljenu
;;"::::"
.k;;::1'1",,-ogatu luobiiajeni poklon Ficlela Castra), re ju bijesno nogom razgazio n,t
C"r.|]._\J.n,l
perzijskorn sagu. To je ono Sto nazivamo snverenitetom, osobnim kao i
1'tr Ickciiu Tudmau nikada niie dokraja savladao. On se svojim stranim
'"il]]ll1ll:
*'rru'
iu".i"'lt,ltmt,l>ez obzirit na raltg, uvijek doslovce klanjao, a pokloniti bi se, protoko-
trebao
ledino sv. Ocu l)api!

108
109
 MI.ADEN SCI-IWARTZ: IIRVATSKA NAKON TUDMANA III. FRANJOTUDMAN - COVJEKI DJEI,O

na tome da se Hrvatska izrudi na milost i nemilost bjelosvjetskirn i

,itr bezbroiLrihvensova i ovetra. karingtona stoltenberga, bilclova, klaj-
vagabundima,otielovljenima u beskrajnom nizu inozemnih nadzornika guldimana, galbrajta... Svaki od njih podeo bi se ubrzo
i.iu^. setbarda,
i povjerenika koji redovito posjeeuju Hrvatskn i izravno se miiesaiu u guverner Republike Hrvatske, do1ivliavaiuci je kao
1,,1...,i kao stvarni
sve vidove njezinih unutarnjih poslovarro.Zato je pod Tudmanom vanjska banana-republiku i ne pateei oclvee zbog iinjenice da
politika uvijek djelovala nesamostalnoi ovisno,bez velikih inicijativa i li'ani, karipsktr
diieliti joS s najmanje tucetom
i.,-nuu.rn.rsko svojstvo i ovlasti mora
viziia, dugoroinih profekata diktiranih drZavnim rezonom. Uvijek su se Kao najprikladniji izvrSitelj takve vanjske politike pokazao
.enTstcnitr.rrr
n nioj osjeeali pretjerani oprez, strah da se ne bi slucajno nastupilo koii nije sludajno postao ministar inozemnih poslova s
odvec ivrst<t i samosvjesno;posvemaSnjapasivnost, defenziva,reagira- se Mate Granic,
Hrvatskoj. Vee i svoiim habitusom
naicl'ljim staZem u Republici mlakog,
nje umjesto agiranja. Vrhovnim mjerilom hrvatske politike, vanjske ali i konciliiantnog dobriiine, na duZnosti na kojoj bi tejko moglo
,n.t og
i unutarnje, nu isto tako i ponaSanjauopee, postao je odgovor na fopski lilave i neumoliive cvrstine, on je ponajbolje otjelovljavao
biti odvi5e
upit "Sto 6e refi svijet?".Umjesto da po Stepinier..unaputku osluSkuje
susfetliivu i ovisniiku narav hrvatske vanjske politike.tt3 Tudman ie
bilo vlastita naroda (a u tome, i ni u iemu dmgom, i jest genuina
imao jedinstvenu povijesnu Sansu da ovai narod, koji je kroz stoljeea
"demokracija"!),hrvatskase politika do besvijestiiscrpljivalau spremnom
bez<lrLavlia zakrlljao u zastra5enu podanidku rulju po sebi, ponovno
poclvrgavzrnjuinozemnim hirovima, naredbamai zabranama,polititkoj
probudi, izmijeni, obnovi, udini ga samosvjesnom, ponosnom i dostojan-
ispravnosti i inkriminaciji "govora mrlnie". Bilo ie to i u sluzbi napora
stvenom nacijom za sebe. U poietcima pobjedonosnog, junaikog Domo-
da se zadobije potpuno povjerenje predstavnika svjetske demokratske vinskog rilta, ova je zadaCaizgledala blizu ostvarenja. Hrvatska mladost
naclvladena ielu s USA i dana5nfomnadnacionalnom, tehno-birokrat- oiirovala je na crti bojiSnice - oplemenjena smrtnom pogibelji, blizinom
skom Europom, eda bi se StobrZe,dok se jos nismo kako valja oslobodili smrti, koja banalne vrednote pukoga Livota u tren iini ni5tetnim -
ni preostatakalikvidiranejugo-zaiednice, posrljalou njihove "integracije", poZrtvovnost, hrabrost i stegu kakve su u Hrvata od sloma onoga slavnog
Sto brZe izgubilo slobodu, samostalnost,suvefenitet i samobitnost, za Usta5kog naraitaja postupno pale u zaborav. Trebalo je clalje na tome
-ije su ostvzrrenjehrvatski ratnici prolili more krvi. opet se obistinila graditi, valjalo je utiniti da vojne kreposti naSih branitelja zaiive i tr
ona nesretna rijei da Hrvati ne mogu bez stranog gospodara.Umjesto civilnom, mirnodopskom Zivotu. Valjalo je vojsku osposobiti i osokoliti
da zrelo i razborito razmotre ima li uopee tazlogtt,lezili u nacionalnom da postane predvoclnicom ovoga naroda u miru, kao Sto ga je voclila i
interesu prikljucivati se voinom paktu NATO, kacla nas on tek moile tt5duvalau ratu. Umiesto tog:r, vojsku se ponizilo, r:rtnike se pretvorilo
ttwrci u ratove koji nisu hrvatski; ima li smisla i koristi pridruZivati se tt gomilu prosjaka bez mirovine i invalidnine, posla i kuee, ludaka
centralistiikoj Europi kakvaje danas,i iz koje neke ilanice samogledaju oboljelih od toboZnjeg "posttrallmatskog vijetnamskog sindroma",
kako bi opet izisle, ili je probitainije cla se ukliuiimo u frontu borbe za zlocinac:roptereeenih krivnjom za nekakve "ratne zlodine", koje
ie, da
Europu nacijarrr,koja ce jedina uspjeti parirati i djelovanjuameriikog ih ie i moglo biti i cla ih bilo, smjesta trebalo amnesrirati i skinuti s
fe
impeiializma na na5em kontinentu - hrvatski cliletanti i politikalti dnevnog recla. Narclcl je u podetku Tudmana ocluSevljeno prihvatio -
prihvatili su savrSenonekritiino, konformistiiki, nametnutu ideiu da dodiiali su mll ve6 bili i;ugoslavila i komunizam, ^Tudman je predstavio
svijet tezi integracijama,pa nam, kao dobrim pokornicima, ne preostaje najuvjerljiviji program njihova nacJvlarlavanja,koliko gocl cla je dugo i
negoli da i sami to gibanje pokorno prihvatimo kao najmudrije sto
postoji. s vremenom se Tudman dobrim clijelompretvorio u taoc:r svih
'.''' [l stlsiecluojSrbiji politika se nikada nije spustilana rako niske grane. Srbi
mogu l)iti imperijalisii,
zlodiirci ili primitivci. Ali oni su i nacionalisti koji euvaju dast,
Iro llkljttittjuci t dostojanstvosvoganaroda,i pritorn su jeclinstvenii beskompromisni.Oni nisu
ovcljc, clakako, i vanjsku politiku, koja je isto tako unqtarnia stv,u
jeclne dlZave i o kojof ova takocler mor;r suvereno odluiivati. i::9:
k.l lhvrti, ali str politicari, i .svoisuverenireri nezavisnosrbrtne i pocl cijenu
'rrVidjestuo ill|).l'ct-
. da je l'ttdmau u svojim spisima z:rstupao oStnr protimbu ideologiji
;":1]:t kako se to zorno pokazalo u clanima NATO-ove agresije na Srbiju. Srbi ec
nacluacioualnog integlaliztnn i nniverzalizma. U politiekol praksi nije bio tako s.citrtviur sviictom. ali nikome ne ce clopustiti da im dticii lekcile ti "ljtrclskim
closiye- ::i:ilt
da'n. Zagov';tranje Er-trope naciji u suradnji s nacional-revolucioniirnom 'rAYrl)l:l'"Njihov Voda
europskorn t" nikada se ne bi srozaona volinlr marionetn inozemstva.
internacionalom zastrtpala je u Republici Hrvatskoj najbeskompromisnije .,.,_,^. Kacf:rsu ga jcclnom zgoclom pozvz,lina nekakav posvc beznatajri cocktai!-
Nova IIrvat-
ska Desnica, iini je slogan "Prvo I{rvatska - oncla Europa;' s razlogbrn prihvatila i Dapieeva Predstlvnika NATO-savezau Washingtonu,naivni je Granie sav sretan lrskliknuo
i-.'l/
AdKosc "vcc
Hrv:rtska str:rnka prav:r. osiccamokao ClanicaNATO-a"!

110
111
 MLADEN SCFTWARTZ: HRVATSKA NAKON TUDMANA III. FRAN.IO TUEMAN _ EOVJET I DIELO

upofno t^ktizkao s vafiiantom konfedefaciie. Narod, koji je djelomice
sigufno bio zavedeni nedvojbenomkarizmom jugoslavenskoga diktatora,
p^ ga je zadrLao u razmjerno dobroj uspomeni kao alternatil'u disto
-etnidkoi Velikoj Srbiji, clobio je sadasvoga,hrvatskog Titeka, samo za
sebe. Ispfva je Tudman bio tlistinu popularan. Kako se rat wtkao kroz
svoje faze i postupno iscrpljivao, kfeeuei se ipak nekakvom svom
okontanju, pfemda nije bilo posve jasno ni kada je poaeo ni dokle je
ttajao, tako Su se kafizma, autofitet i ugled Predsiednikasve viSe linjali.
Tesko ie reei koji je dio naroda na izborima 1997 glasovaoza Tudmana
i izabrao ga nt niegov zavrlni mandat, kada se iskljuce apstinenti,
konformisti, biradi "maniega zla", nLrnedvojbeno je da nakon Blieska
i Otuie 1995 on vi5e nije doZivio zviezdanlh dasova.rraPro5ireno je
miSljenje da se po uspjesnom obavljanju ovih akciia Tudman trebao
povn6i, kako bi ostao na visini svojega skrajnjegpostignuca kao prvo-
ftrzredn pojava hrvatske povijesnice. Postoii jedan problem na koji je
ukazao i sam Tudman, pozivajuei se na britanskog povjesnidara i filozofa
povijesti Arnolda Toynbeea. Ovai ie, naime, primijetio da je "onaj dntS'
tveni sloj ili politiaki pokret, ideia i povijesna lidnost, koji ttspjeSno
odgovori na jedan povijesni izazov,rijetko (je) kada uspjeSanu odgovont
na slijede6i povijesni izazov."tt: Sils to zbog opijenosti pobjedom,
nasilnog nametanjasvoie volje, bezobzknog poricanja drugih n zora -
onaj koji se pokazao uspjeSnimosnivadem dtLave ne mora, dakle, biti
sposoban i za njezino uspjesno u5iuvanje i izgradnju. MoZe biti da bi
podrobnija raSdlambaowr formulu potvrdila i u Tudmanowt sluiaju.
Nu, gledal'u6iunatrag, Llzasve otevidne i kljuine manjkavosti njegove
vladavine, ipak je tesko pronaei jednu jedinu lidnost pozn t\ iz
svakodnevlja etablirane hrvatske politike, koia bi se mogla smatrati
sposobnom za bolje vodenje Hrvatske u ovih deset godina negoli Sto je
to bio u stanju Franlo Tudman.
TUDMAII - cOUlnX asuDA
Medu drlavotvornim nacionalistima koji su se borili za ponovnu
zaralnaie zaziviela misao da bi priklad-
uspostamf hrvatske nezavisnosti,
proglalenje i preuzimanje nove hrvatske drZave, kada za
na^lienost zt
(post)titovske
niu sazrije vrijeme slomom Jugoslavije, bio upfavo Franjo
Njegove su prednosti bile ocite vef na prvi pogled. Imao je
Tudman.r16
iskustva s Titovim reZimom, s komunistitkom Jugoslavijom, u iijem je
stvaranju sudjelovao, iije ie manjkavosti istraZivao kao povjesnidar te
ie, smiono izriiuCi svoje miSljenje o njoi, zadobio i muieniiku aureolu
politickog ttzuika. Tudman je nedvojbeno bio nadvladao svoju negdas-
nil "djecju bolest ljeviiarenja", nastlrpao je kao hrvatski domoljub i
realistiini analitidar nacionalne problematike. Kao osoba djelovao je
strogo i ivrsto, kruto i "antipatiino" - slobodan one hermafroditske
ljigavosti koja Lrko odbojno djeluje kod mnogih demokratskih polititara.
Povrh toga, imao je iskustva sa Srbijom i s jngo-vojskom iz samog Beo-
grada,pa mu se nije mogla spoditati lakovjernost i naivnost inade prilidno
desta kocl hrvatskih politiakih muZeva. Napokon, bio je prihvatljiv i za
svijet, jer je zavrSetak Dmgoga svfetskog rata dodekao u odori "anti-
faSistickogpobjednika", neoptereeen onime Sto sn Saveznici vidieli kacr
"UstzrSkuhipoteku". Ove su se proglloze desetak godina kasnije i
obistinile . Tudman je , doduSe u nizu razvudenih koraka, proglasio novtr
nezavisnu drz:rvu Hrvatsku.rrT on je isplivao na velikom valu povijesnih
promjena, l>ez izravnih svojih zasluga za msenje velikosrpske tamnice
narod:t, ali je povoljni trenutak znao prepoznati te ga iskoristiti i vlastitim
sposobnostima. Narod bi prihvatio i dmgoga, d,a
ie taj nastupio pro-
gramom koji stavlia u izgled zajednidko uklanjanje uklanjanje
dva vrhovna
zla, komunizma i
Jugoslavije. Nu samo je Tudman Ll tome bio posve

Ihvittsku politiiku ernigraci.jn s Tudmanom je povezao Bmno BnSie. Nakon

,,,,._,^ ""
kacl ic kampa;rtiir ztr Hrvatskn r.rslan svoju iavrsnu tirzrt, i sim san se, n
,1lt^",11_tt"tti:
tra lrtvrtskom i njemadkom, poeeo zalagati za to clzri I{ffati i svijet u Tudmamr
;;::':::tl,
1'tc.poznaitt llrogtlceS
vocln bucluee drvatske dr?aye. U istorn smislu poslao sam vise
P U I ' t t k as i l n l o l n c ' f r t d r n : r n u .
I'r PoniZavajnei Tudmanov ulazak, dvije godine kasnije, u razru5eni Vttkovar, srtm to proglasenje u svojoj maSti godinama zamiSljao kao kratki,
i.,,,.^,.1.^-9.jlbno
koji nije smio biti osloboden silofir hrvatskog omZj:r, i u kojem je odrZao vatreni govol' cin: natik nekoe volskovodi Slaviu Kvatcrniku na zagreb:riiom kr-ugovalu
illtj:Itt
samo za Sacicu odu5evljenih pripuznika Sto ih je u vlakn poveo sa soborn - po svemlr 1941, 'Indmarl se, u novodizajniranoj generalskoj odJri, pojavi pre<i kame-
.*;:l:11t.,
predstavlja samo cistn suprotnost veliianstwr onih vojnickih pobjeda. ;;,: -"rliwrcrllrrlrn, TV i ploiita pr-oglas o uspostavi hrvatske dii,ave. Kako sam se naclao,
iT,'-:b1.cke
115BespuCa pouijesne zbiljnosti. Maticur Hrvatska, Z:tgreb 1989, str. 42O. or stlastvenijim i svedanijim glasom negoli sto ga je irnao vojskovoda
"'rc Qesctott.avltniskc
Gramatiaki nespretan prijevod navoda nisam ispravljao. z,rode.

t12 r13
 MLADEN SCF{WARTZ: HRVATSKA NAKON TUDMANA rrr. FRANJOTUDMAN - COVJEK r DJELO

uvjedjiv.118A izvanjski su, "objektivni" povijesni uvjeti bili vrlo povoljni
za hrvatsko oslobodenje.Komunistidki su se poretci, poiam od Poljske
i MadZarske,poglavito zahvalpjuei sustavnomradu sv. Oca Pape s polj-
skim nacional-sindikalnimpokretom SolidarnoSC,zapo(.eliruSiti popqt
domino-kocaka.Sovjetskise Savezpod pritiskom tih velebnih promiena,
a pod vodstvom neopreznog reformatora Gorbadova, kojemu su se
dogadaji izmakli iz ruku, poieo unt5avati i raspadati, a Njematka pak
ujedinjavati. Plima " demokratizaclje" zahvatilaje i pokojnu Jugoslaviju,
tako da su s vremenom i u Hrvatskoj podele nicati ne-komunistitke
stranke, u hrvatskim uvjetima naravno iztaLenognacionalnog predznx-
ka. Ali ni sve to ne bi jo5 po sebi zna(ilo da s komunistitkim poretkom
pada i Pgo-zajednica. Zapad niie ni pomi5ljao da bi mogla propasti
njegova mezimica. Zapadnieksponent Ante Markovie upravo ie mudro-
vao o svojim reformamakoje bi spasileJugoslaviju,a odnarodeni intelek-
tualci saniarili su o nekakvoj toboZ popravljenoj, demokratskoj i konfe,
deralnojJugi.I da su takvi - liberali, demokrati,socijal-demokratidospjeli
u Zagrebuna vlast, oni bi s Beogradom,pa eak i s MiloSevi6em,moZda
i uspjeli nati "zajednidki jezik" na Stetu Hrvatskei uSli u neku prividno
retuSiranuzajednicu po svadijemukusu, da bi je Srbi zatas pretvorili u
diktaturu izkoje se viSene moZevan. Na sreeu,izbore je dobio Tudman.
Za neophodni ostatak posla ipak se je, medutim, umjesto nekog hrvat'
skog nacionalnog caudillalte, pobrinuo Sumadinskipseudobon parte,
koji je svojim otvorenim i sve agresivnijim provodenjem programa
velikosrpskog miniimperijalizma otvorio odi i najnaivnijim i najumje-
renijim Hrvatima. Donekle je uspio nacionalno osvijestiti iak i neke
biv5e prista5etitovskoga federalizma,nautene ipak na ne5to blai,e i u
meduvremenu manje nasilno nijekanje hrvatske samobitnosti od onoga
Sto ga je Milo5evi6 stavljao u izgled, a ubrzo, kako ee se pokazati, i
oprobao u genocidno-koljaikoj praksi. Zelimo li sacla,nakon okondanja
Tudmanove ere, u povijesnof perspektivi prosllditi i od mora nevaLnog,
"E Bilo je , doch.rSe
, mi5ljenja da bi Tudman u svome vlastohleplju rado prihvatio
vlast nad aitavom Jugoslavijom, mak;rr konfederalnom, i da se upravo zato i z lag o za
konfederaciju. Time bi ujedno postao jo5 slidniji svojem uzorn Titu. BiljeZim ove
spekulacije kao kuriozum, prepuStajudi ih sferi Sale i nagadanja.
rre Takvim je, i po vlastitu osvjestenju, mogao postati
ornraZeni komunistiiki
aparatcik i guSitelj hrvatske kulture Stipe Suvar, kojemu je narod, Lrnatoa svih grijeha,
poaeo klicati tirn ie naauo da ga se u Beogradn - cak i njega! - nazivt "Usta5om".
Sttvar je, jasno, bio doktrinarno odvef zadrt za predvodnika "kontrarevoh.rcije", a
nacionalno dovoljno ravnodn5an da ne prihvati ulogu nacionalnog izbtvitelja. On je
odbio onu isttt ulogu koju je njegov tada5nii pandan u Srbiii Milo5evie obierudke
prihvatio.
774
razlueiti ono ttistinu bitno, Sto ce ostati trajnim
.norednog,sltlcainog
Yl.."imdjelom od presudne vaZnostiza nacionalnubuducnost - morat
':::;;.koliko
god inade pfema poiedinim vidovima Tudmanove politike
i,ii'lii,ieni, ttstvrditi na ovome miestlr
joS jednom slijedeeu nepobitntt
iiriinir", u iitavoi hrvatskojpovijesnici nakon
pfopasti srednjevjekovne
"ii'nu, pocl vladarimanarodne krvi pocetkom XII stoljeCa,Franjo Tudman
t" hrvatski voda'
'- naiuspje5niji
'Su-fie
ie pao kod Sigeta.Zrinski i Frankopan bili su ubijeni. Ban
Ielacif igrao je bedku igru, svakako i na korist Hwtta, ali hrvatska
"drr^uonije se rodila naporima njegove politike. Ante Stardeviepoticao
ie i pripravljao na borbu ali je nije poveo. Njegov dioskur Kvaternik
'pao-je
izdtriom kao voda Rakovidke bune. Stiepan Radi6 ubijen je s
irugovima u beogradskojkoniu5nici. Hebrangasu ubili njegovi drugovi
tu jugoslavenskojtamnici. Tito nas ie opteretio jo5 jednom, manje ili
vise velikosrpskom, nu io5 dugotrajnijom i okmtnijom Jugoslavijom.
Madeku je uspjelo tek donekle izmijeniti status Hrvatske u okvirn
Jugoslavije,a kada su se poiavili izgledi potpune nezavisnosti,sramotno
ie dezertirao.Ante Paveli6 nakon samo 4 godine Hrvatsku je izgubio.
Ovako osobito mjesto u hrvatskoj povijesti hranilo je i dalje poticalo
Tudmanol'nta5tinu.U bitnim stvarimasluSaoje samo sebe,Ll (etfti zida
znaoie prihvatiti i savjet, ali to ne bi javno priznavao.U svojim odlukama
oslanjaose i na prosudbu zbilie ali i na dugorodne vizije; na nacionalnu
strastali i proradunatu pragmatianost;na srce i na razum; strpljivo bi
dekao trenlltak povoljan za dono5enje odlule, nu kada je bilo Zurno
donijeti je, znao je i to udiniti. Unatod karakternim manjkavostima,
stanovitom tvrdoglavlju, zadrtosti i bahatosti, u svojoj je liinosti
povezivao neSto od tradicionalnih kreposti: mudrosti, razboritosti,
hrabrosti, pa i pravednosti, a asketskom predano5du svojoj duZnosti
oonekle je nadoknadivao popu5tanja nepotistiakom protekcionizmu.
Jeornoje Franjo Tudman stvorio i u5tuvao kakvu-takl'uhrvatsku drlavu,
kako-takosuverenu i nezavisnu, i to u jednoj svjetskoj konstelaciji u
kojojnam ne priieti odve6 izravnai oclve6golema pogibelj da tu drZawr,
s ntmbenim i dvojbenim
saveznicimakao nekoe, ratnim porzrzompopllt
1945, ili pak zakulisnim manevrima i kombinacijimtbez nasega
:,:-:91
-
ftloietgyaniu,poiror,.o izgubimo. Stvorio ju je kada je mnogima pr.md^
'tc-t
eliti najsvjesnijih drZavotvornih nacionalista - vef izgledala kao
politika jest umije6e mogufega, kako rede
li",ll? Tptosto nemoguee.
;:iYnt kancelar Bismarck. Ali, u politici moramo teZiti onome mogueem
;ii l9nOa kada izgleda nemoguee. Oni koji su se na t^i nai,inboili za
::lil:k, drZavu, doZivjeli s, darra, ispunjenje svoga sna. Medu njima
""vulro mjesto pripada
Franii Tudmanu.
7r5

MLADEN SCTIWARTZ: }IRVATSKA NAKON TUDMANA
JE LI TUDMA]V BIO DIKTATOR?
U svojoj alttointefpfetaciii Tudman je prenagla5avao udio vlastite
povoljne okolnosti
zasl'ge, kao i zaslgge Jvoje stranke, u odnosu na
pod fojima su oni stvarali hrvatsku drZavu, ali i u odnosu na ulogu
poviiesnom iasll' na vrijeme,
iame hrvatske nacije, koja se tl pravom
priklonila strani
osvijestila o vlastittt stanju, potrebama i probitku, te se
polititkoj
koyJ ye prepoznlllakao z:rgovornicu hrvatske slobode. I u svojoj
prnt il, stifom i manir:rma, Tudman je u svakoj prigodi svjedodio o
iaZnosti koitr sebi priclaje.Suvremenicimaodgojenimatl duhu demo'
kratskog egalitarizmatakvo dfiinie djeluie iritantno i anakrono' Njima
se dini ciaje prohujalo razdobljemarkantnih muZeva.Zapruvoie takvima
uvijek mlesto kt<la zt njima osjeti potrebu naroclkoji treba povesti. Za
- govoraSeMussolini.
massa O lct donna - An'Ia gli uomini fortitzo
Tgdman je iitavom svojom litnojeu, samouvjereno5eu, voljom, ener'
gijom, osobnom hrabroseu,svijeseuo misiji, bio iak dovjek. osjeeajne
slabosti i povremena nesigtlrnost oml temeljnu odrednictt uopee nisu
ugroZavale. Prosudujttfi njegove odludne poteze i samovoljno vodenje
politike, a smatraiuei usto autokfatski natin vladanja vrijednim pokude
- Tuclmanovi protivnici raclo su ga prigodice ozn:rcavali pogfdnicom
"cliktator".Ova rijee, me<lutim,nije samapo sebi pogrclna.Ona potieee
iz starogaRima, gcljeje Senat,u prigodama osobite vaniske ili unutafnie'
pogibli za clrlav:u,imenovao cliktatora s iznimnim ovlastima na Sest
mleseci. Taj se manclirtmogao samo jeclnom produljiti. Tek kasniii
clikt:rtori-uzttrp:rtoriuveli stt navikn cloZivotnogvladanja. U naSem
srolleeu,cliktatorskise vladalou obje ne-clemokratske varijantepolititkog
ustroja, u faSizmu i tt komunizmu, kao i u razlieitim desno-lijevim
reZimima Trecega Svijeta.Diktaturu obilielava svemoeuavlast jednoga
dovjeka, koji je ne clijeli s drugim politiakim instancama,ne odgovara
-provedenom
im i nije poclloZanirprnrrno izboru oclnosno stvarnoi
moguenosti smiene. N:r prvi pogled je jasno cla Franjo Tuclman ne
udovoljava ovim kriterijima. Hrvatskom je u njegovo clob:rvladao tzv.
polupreclsjeclniiki sllstav u kojemu PreclsjednikdoduSenije sveden na
simboliann figtrm bez ikakve moei, nego imenuje svoju Vladu i predsjeda
jom, ali svoju vlast mora dijeliti sa zakonodavnom i sudskom, koliko
god se ustavno smatrao i vrhovnim nadzornikom nad njima. Predsjednika
bira narod, i to na odredeni konatli rok i u ogranicenom bfoiu man-
data. On ie u Hrvatskoi doduse bio ujedno i predsjednik vladaiufe
rr" Masa je popllt zcltc - voli jlke ljude
r16
III, FRAN.JOTUDMAN _ COV.IEK I DJEI-O
- nu to su poiesto i
k^o i vrhovni zapov;'ednik oruzane sile
.rcaoke,
t^tjj,"r-,
clemokratskih driava, koji k tomu mogu vladati i dva desetljeea,
Pt^''r""rr nitko stoga joS ne fe nazvati diktatorima'12t
Pu ""Orru sto su protivnici kod Tudmana dolivljavali kao diktatorsko,
L:^ ie zrLprf,vonjegov autoritarni habitus. Tudman se znao diviti
]'^l"ii"i* diktatorima, i to posve razli(itog predznaka, kakvi stt Tito i
ni.]".".
Aii on nikada nije poprimio potpuni zbroj obilje1iakoia takve
cine cliktatorima. Ono Sto ga ie njima privlaiilo, ttz, kako mu
;i;;;r..
sposobnost da poluie nacionalnu pomirbu (Franco
,.-einifo, 1;'ihol'u
naci;'e, a Tito medu narodima kojima ie vladao), -
untrr". Spanjolske
tii, i. 1,pt.uo njihova autoritarnost, spfemnost
da donose odluke bez
postivania razvodnjenih, sterilnih, Stetlih i
,nog,, cliskusilc i bez
pogibeljnih clemokratskih postupaka; svijest dt ie va,Lniialiinost nego
proceclura.
je obiljeZavala autofitafna licnost i tt smislu Sirem od
Tucfu-n:rna
njezin.rstrogo politiakog znaienja, a ta okolnost, osim urodenih karak-
ternih oscl>iu:r,sigttrno ie poiivala i na dugogodi5njoj Tudmanovoj voj-
niekoi karijeri. On je u sebi nosio crte koje je Erich Fromm opisivao
kao autoritafne, pfollalazefi u njima, karikaturalno, iak i sado-mazo-
histiiktr clirnenziju. Fromm je svoju a;na,liztrtz2izveo na primjeru pfipacl-
nika njemaekoga n:rcional-socijalizma.Prema gore oni se pona5airl pokor-
no, "mazohistiiki", a prema dolje zapovjednidki, "sadistiiki". U prvorn
sltriaju oni dakle poStuju autoritet, u drugom ga obnaSajv. Za oba tipa
ponaSanjaTudman nam je pruZio izobilnih ilustracija. Valjalo ga je samo
promatrati kada je okruZen svojim doglavnicima, suradnicima i pot-
iinjenima. Prema niim:r drilto se s visine, arogantno i strogo, a oni su
mu se na oclgovarajuei nadin potainiavali. Nu, iim bi se pojavio kakav
valan strallac, moZcl:rneki treeerazredni Zidovski funkcionar iz Amerike ,
namah bi nestujirlo uspravn:r stava i ostrog, smrtno ozbiljnog pogleda.
Preclsjednikse tada simpatidno smijesi, spontano ili usiljeno, vee prema
raspoloZenjr.r,clodirn mu se tijelo savija u obicno predubok susretliivi
naklon, kakav bi bio duZan samo onima rangom vi5ima od sebe, a to
znaii nikome osim sv. C)cirpape.
----
,.,.[]
n,,."... <lvurnuhr, 1994 i 199g, javno sarn precllagaoTndmann cla cloista prelrzm(j
q^trttorskr:
ovl:tsti. Plvi put s ciliem cl:r nas, uz oslon nil snage nacionaluc desnice,
"'4c..1 potlz(llnijc dovecle
ratnoj pobjedi i punom suverenitetu; clrugi put kako lli
;dpriiecio
^'tu
pliictecc jlcanjc ,rar.ci.roidne, ,r.odgor.o.r." i nesposobn. potltiet oporbe
rzr:lvllc "
llogibclii za ltrvltsku clrzavu. eini rni se du ni Tudrnan ni hrvlrtska ilrvnost
"ic savietc nisn shvarili ozbilino, premcla su takvi bili.
Irr
Ll knjizi Escape lront .freedom (194r).
L77
 MLADEN SCHWAITTZ: HRVATSKA NAKON TUDMANA
rrr. FRANJOTUDMAN - eOVJEK I DJELO

- ali istodobno pruZa (dok ne dosadi) i

U Tudmanove autoritarne znataike valia ubrojiti i njegovo okru- ,r bavlienju samom sobom
Livanje opoftunistima i poslu5nicima, sivim mediokritetima i sitnim It^tt u iluzijtr
slobode'
protudemokratskog
tehnokratima, kakvi su pfedstavljali veei dio njegove svite.r2301 je U tom fascrepu izmeclu osobnog zdravog
mofao biti siguran da takvi ljudi, sposobni izvr5avatinaloge, nisu spo- --a"Usai istoclobuepotrebe da se, silom prilika, prihvati demokratski
sobni za odveesamostalninastup, nisu tt staniu ugroziti njegovtt vlada' :;;;i koji je pri ruci, jedini dani i z^dani stil politi'kog
'ji"n"*.irkao iedi'i
- Tndman se nije uvijek najbolie snalazio'Inade mu se ne bi
virtu. Zirto ie izbjegavao u svojoi blizini iake, rasne muZeve bogate
stra5eui iclejama.Ali takav postupak oiito nalaZevee i stanovita drLav' X",,'""artir,kao n jednom govofltr26,da pozove stfanke na zabotav
nidka muclrost,i drZavnik ga se moZe odreei samo ako kljucne poloZaje l.,"Lt.rsoOnih razlika u interesu opeeg narodnog dobra. Politiake stranke,
povjeri neupitno odanim suradnicima, a takve u praviltt moZe naei ;ajm.,
'ii Zive ocl razlika, itraliti od niih da ih se odreknu zna(i oiekivati
je
rnt ro u reclovimavlastite obitelji i rodbiner2j,u kojima su izravni sukobi ,, salne sebe dokinuti. Svakastranka uvjerena da bas ona, kao
iil.an" clruga,najbolie sluZi opcem dobm i da uopce ni$ta drugo i ne
i rivalswa, ako ie svatko u svome interesu dostatno zasi6en,razmjerno
korist. Stoga se
rijetka pojava.Medutim, na podfueiima izvan iztavnog obnaSanjavlasti, eini doli Sto nesebiino i mudro radi na nafodnu
moZe upueivati poziv na jedinstvo. MoZe ga se upueivati
za taznesavjetodavneuloge, drZavnikbi trebao zaposlitivrhunske umove strankamane
su stranke niegovo jedinstvo v.eeopasno
i samostalnelicnosti. Kod Tudmanato niie bio sludaj- niegov savietnicki norocl.r,ali to se iini onda kada
ugrozile, pa je narodno 1'edinstvonacin da se ukloni Stetan utiecai
korpus cljelovaoje posve bliedunjavoa, uostalom,i suviSno.r25
Kao i svaki autofitarni politiiar, Tudman je pokazivao neskrivenu, sffan:rkiriz itvnoga Livota.
iskrenu, instinktivnu antipatiiu prema politiakim strankama.Nije to bio, preclsjeclnikje dakle, ve6 i samom logikom svoie nadstranaike
kako misle povrSni kritiiari, preostataknjegovaboli5eviikog mentaliteta pozicijet2T, cluZanodrLavatikritidnu distancu spfam politidkih stranaka,
i jednopartijskeproSlosti.Rijedje bila i o legitimnoibrizi OczrDomovine, a politiiko i nacionalnojedinstvoosiguravatistalnim napofima na obiedi
nacionalnoglider:t, za narodno jedinstvo, koje strankesvojim mnoSwom njavanjunacionalnogabiftt. Nu, umjesto narodnog jedinstva, Tudman
i natezanjimasustavno razaraju.Pa i vlastiti politiaki instrument, Hrvatsku je pozvao na stranaako jedinstvo.
Demokratsku Zajednicu, nije zamislio kao stranku meclu strankama, U <luhttiste te zamiene,u javnom nastupu odrZanom tek mjesec
koja pobjeduie ili gubi na izborima, nego kao sintetiiki, opfenarodni dana kasnijer28, on se posve s\zdrZava od opravdanih kritika na raeun
pokret s plebiscitarnim mandatom da ispuni svoiu poviiesntt misijtt. politiakilr stranaka i sinclikata, rtznoraznlh meSetarai agenatakoji su ih
S druge strane,Tudman ie, u povijesnom trenutktt koji ga je doveo preplavili, i propu5ta prigodu da se stavi na stranu s pravom nezado-
na vlast, imao od politiikih modela na raspolaganjusamo parlamentariltl voljnog, ogordenognaroda.Umjesto toga, on vlastiti pauperizirani puk,
liberal-clemokracilu.To tim vi5e ier je hrvatski narod, nakon desetljefd tisuee demonstranatakoje je socijalna bijeda izvela na ulice - cinicna
simbioze iugoslavenskihokvira s autokraciiamasvake vrste, i sam bio paranojavlasti ili ipak losi, zlonamjerni savjetnici?- proglasavaSaeicom
i.elian odu5ka kakav mu je mogao pruZiti samo nesputani pluralizttm provokatora.Izrugujnei se puckom bllntu iz socijalnog o(aia, dopustio
je Tudman sebi u istom govoru - Sto nije moglo biti posve slucajno -
organiziranihpolitiakih volja, dakle stranadkisustav,koji ujedno dakako
znati i relativizami permisivizam,i partitokraciju i iscrpljivanje politike i da najgrublje uvrijedi herojske postrojbe HOS-a, Lelefi ih u jeftinoi
antifaSistiekojmaniri etiketirati "crnoko5uljaiima" (a to stt bile krvave
crne koSttlje, u kojima se ginulo za hwatski Dom!). Ali to nije bilo
oosta,nego je rijei "crnoko5uliaSi",i ne zamiietivsi,pretvorio u "cmoru-
r2i [J Pristupnoj rijeii pred Hrvatskim Dr2avnim Saborotn 30. svibnja 1990
'Iudman --=--_
jc jo5 mogao reei: "Ne Zelirno stvarati niti poticati podanidke poslttSnike,
intelektualne dodvorice i laskave karijeriste (...)". Ir"
'r1 U torne i lcZi Iliiec ie o Predsiednikovoi gocli5njoj Poslanici, Citanoj pred narodnim
feclna od nezamjenjivih prednosti tradicionalne monarhiic. zastupnicim:r
'25 Dojtm je, rnakar izvanjski, bio da Trtdman, po onoj Sartreovoj zamjedbi, Hrvatskoga DrZavnog Sabora u sijeenjtr 1998.
rj'Nc
prihvaea samo savjete s kojima se vee unaprijed sloZio. Savietnicima je, k:rko mi je bez razloga, tlaZilo se od Tudmana, i to s raznih strana, da nakon izbortt
za Pre dsiednit<a
objasnio jedan od njih (dr. Andelko Mijatovic), bila duZnost da se n 8 sati ujutlo pojave ''emokrarskoj ncput6t e z mrzLte svoje elanstvo u matidnoj partiii, Hrvatskoj
na svom radnom mjestu pri Predsjednidkim Dvoriml i da,,za svaki slueaj, bndu tu, na Z:rjeclnici.
'r"
raspolaganju Predsjeclniku. Rekao bi tovjek - kao u haremu. Na IV Saboru HDZ-tr, odrzanom 21. i 22. veljaie 1998.

118 rL9
 MLADEN SCII$/ARTZ: IIRVA.|SKA NAKON TUDMANA III. FRANJO TUDMAN - COVIEK I DIEI,O

kaSe", pa je dakle najljuee junacine Domovinskoga rata poistovjetio g Koliko god Tudman na svoje kritiiare ostivljao dojam autokratskog
ietnitkim urotnicima koji stt, osim za Prvi svjetski rat, odgovorni i 24 svojim ovlastima uistinu sabirao veliku zalihu politiake
vladaoca, a u
veeinu nesreea Sto stt tl ovom stoliecu sna5le hrvatsku nacijtt.r2e je nerijetko nastllpao popllt protokolarnog, obezvla5eenog
moci, on
Ove i sliine nespretnosti bile sr-rposljedica Tudmanova nesnala. za neke zapadnia(ke ustave (Njemadka,
oreclsjednika, karakteristidnog
i.enia u svijetu u kojemu za politiaku igru vrijede demokratska pravila. Svicarska). Obraeao se savjetima, apelima, prijedlozima
italiitt, Austriia,
Demokracija je jedna od moguCih politiekih formula, i dobre politrke drLava
cla. u poiedinoi oblasti bude djelotvornija i bolja. To su tada
kako
moLe sasvim pouzdano biti i mimo demokracije. Ali, ako je stiecaiem bez pokriea, kojima ne slijede djela. Umjesto da donosi ivrste
bile rijeii
prigoda ona jednom vee prihvaeena kao temelj i okvir, oiitovat ee se moraju poStivati i provoditi, Predsjednik ie u takvim
oclluke koje
neizbjeZno i neke svoje razmjerno dobre strane. I za Tudmana kao prigoclama izgleclao kao da tek lukavo pripravlja teren za. ttzmicanje
autoritarnog preclsjednika, okolnost da je suoden s politiakom oporborq lako bi sc moglo kazati da je "lijepo to rekao, ali ga na Zalost ne
mogla je za njega rezultirati stanovitim prednostima. Postojanje legalne sluSajrr".Na ov:tj naiin ponaSaju se i diktatori kao Tito, kada znaju da
opozicije, nzlime, Tudmanovoj vladavini osiguravalo je ugled demo. ne zele iskreno provesti nektt mjeru, a iz demagoSkih se razloga izjasne
kratske vlad:rvine, ito zzt Tudmana kao politiiara koji toliko pazi na nioj tr prilog, eda bi se za njezin neuspjeh okrivilo dmge. Poznavatelii
mnijenje "tog i takvog svijeta" nipo5to nije moglo biti svejedno. Zrtim, diktatorskih i :[rtoritarnih poredaka lako uspiju prozriieti ovakvo glu-
koliko god se on smatrao sposobnim i politiiki mudrim, pa i "strate5ki" mattnie i ono, umjesto da poluii uspjeh, kod njih ostavlia tek muian
nepogre5ivim, iz krugova oporbe, bila ona zlonamjern:r ili ne, ttvijek osjeeaj.
mtr je mogao pristiei kakav valrn podatak, naputak zt makar i kritiano, Svoie alltoritarno nagnufe - koje nije bilo puka poza, nego ivrsto
polemiino promiSljanje, kakva dobrodo5la sugestiia, prihvatljiva i ukorijenjeno u njegovoj licnosti, ali i u njegovu vojno,komunistickom
uporabljiva zamisao. odgojtr, pa susljedno i u njegovim zrelim polititkim nazofima - Tudman
Promatr:rno sa stajaliSta vlasti, postojala je joS jedna vi'Zna. uloga je prigocfice clovodio do apsurda, izraiavajuei ga u trivijalnim povodima
oporbe, navlastito one desne, u uvjetima Tudmanove vladavine. Ona ie ili na rreprimjereni naiin, Sto je oboje prikladno Lrpravo za posao rusenja
naime mogla Predsjedniku pomoei, naiinjuei teme i nudeei rjeSenja autoriteta. vlaclam s velikim ovlastima dopusteno je miiesati se i u
kakvi njemu nisu bili clopuSteni, fer kao posrednik medu ekstremima i odluke n;r niZim razinam?t ako se makar i neizravno tiiu driavnog
osoba koja Stiti opeenarodni probitak nije mogao u pojedinim pitanjima probitka. Nu onda on to mora iiniti clobro promisljeno, kako ne bi
sam zagovarati odvee radikalne zahvate. Ali ako to umjesto njega udini poiinio nepopr:rvljivu pogresku, s osjecajern za mjeru i clobar ukus, a
oporba, on se tada moZe pozvati na njezine zahtjeve kao na pritisak ujedno zasticen ocl otvoren og izlaganjakritici i javnoj debati te ponizenju
opozicije, Stovi5e,kao na glas naroda, i tako steci izliku za poneki potez koje bi pritom mogao clozivjeti, i napokon, opskrbljen jasnim ovlastima
ocl koiega bi se inate morao suzdrZati.rJo KoJeomogucujtr da, nakon Sto je oclluka jednom pala, prestanu
sve
naknaclnc raspfe.
Tudtnan nije imao sre6u da ti precluvjeti buclu kako valja ispunjeni,
t.^;
'''' 'l'udmanov govol' na ovom stranatkom sknpu ostavio je opCenito muean trpustio u neke svoye borle inade nedostojne aure i kafizme
Xll.:t!
ffi.clrzavc'
dojarn. Sarn je Predsjednik postao socijalni rizik, izazivtjuei svojim cinizmorn lijerd Nuimut'ija i za niegov autoriret svakako naisterniia bila je
prcvrat. Pokazao je jcclnaku virtrx)z11ostodbivSi od sebe i noguce sirnpatizere s ljevice, 'ragtxonllC'na
afera oko imena nogometne momiadi Dinamo. Tudman
kao i inaec zajamienc pristaSe iz nacional-konzelativnog lagcra. Zanimljivo jc da rnu le.lt Pocetku svoje vladavine
kasnije njcgov "crnoluka5ki" gaf ltitko nijc ni slroiitao: ljevica sc naravllo zlttrado
,o-irlio da se ovo ime, naslijedeno iz
povcselila, a dapiievci se, zbog svoje ovisnosti o tIDZ-u, nisu odvaZili na prosvjed. lltltl"g Poretka, i iesto rabljeno cliljem zemalia sovjetskoga bloka,
rJ" I,lko u svojim reclovir.naokuplja lrrojne i isklcne cirZavotvornc clomoljube i o:t:^,i i zamije'iti novim, prikladnijim
llYll za tek oslobode'u nacio-
nacionaluc desnitare, Dapiceva jc Hrvatska stranka prava oaito sh.rZilai takvoj svrsi. Ona drzavu nego 5ro je to onay relikt komunistiike
;l1ilt
**rta tehnom aniie i
je izlicala ono Sto Tn<Lnan, kako bi nsinvao glas clobrog centruma5a, nije srnio sanr od pfOgfeSi.
sebc. Ona je poduzimala i akcije kakve HDZ nije Zelio podr.rzeti na svojn luku i odgo' svim svoiim argumentima protiv Dinama Tudman je imao
vornost. Dok str vladajtrei u tome vidjeli korist, oni su to i tolerirali, a pravaSe nagradivali Drr.,^Su tutno je jedno zaboravio. Smetnuo je s uma ctaje taj naziv za
olakSanim ulaskom n Satror. Ako pak ovi pretjeraju , dolazi prepoznatljiv nkor', moZda il il;;:^',
-' 'atsKe
vidtt kakvog kotnentzrra protiv Dapica na stranicama tada (kao i sada) reZimskogVjesnika. navijaceu pokojnojJugoslaviji znaiio neStoposve drugo nego

720 t2r
 MLADEN SCI]Ii(ZARTZ: HRVATSKA NAKON TUDMANA
Sto je znaeio z ptiittelie nogometa u Pandeml ili Kijewr. Dinamo ie \
jeclnom razdoblju bio postao inadicom za sveto ime Hrvatska, za Hrvatskq
porobljenu i raspetu ali prkosnu i nepobjediru. U vriieme hrvatskog
tuCenia vikalo se na stadionima:"Hajduk-Dinamo'Savka-Tripalo".To je
bio uzvik nacionalnogajedinstvai volje za slobodom.Takav se Dinamo
sa svoiim punim nabojem drZavotvorne odluke nije mogao prevesti
neutralnom i akademskomCroatijom, nLrsvakakojoSi manje smije$nim
akronimskim, malogradanskimHaik-om (Gradanskim), kaktv je ubrzo
i napuSten.
Ne samo ovim opetovanim prekrstavaniern,nego ios vise Pred-
siednikovom uporno56u i nakon Sto je moLda,sliiedeei svoj bolji ttvid,
sirvatio kako je pogrijesio, ditava ie afeta zadobrTaskandaloznedimenzije.
Predsjednikje zbog ovoga svog inata riskirao izlaganiejavnoj pofuzi, ali
i otvorenim, agresivnim uvredama prigodom gostovanjau stadionskoj
loZi, kojegase kao veliki prijatelj nogometnogaSportanije mogao odreei.
Dinamoua navijadka skupina Bad Blue Boys u vrijeme nacionalnoga
pfevfata nosila je Hrvatsku na usnama i u srcima, i iz svoiih je redova
dalaniz junaka Domovinskogafata, da bi sadaokrenula leda Tudmanu
i time se dobfim dijelom otudila i od ove dt7;ave , za koiu je simbolidno
rttovala na stadionirnl, a na bojiSnici prolila i svofu krv.
Na slidan na6in samovoljno i nedomiSljeno,Tudmart ie diztinirao
novi hrvatski grb i stifeg kojemu je on stavlienu srediSte.U vremenu
jugosrpske cliktature, hrvatski su nacionalisti gdje god stt mogli, a
navlastito u fedovima nacionalnepolitieke emigracije,isticali kod kuee
stfogo zabranjeni barjak "bez socijalistidkih oblieLia" , Sto 6e rcei bez
omraZene masonsko-komunistidko-panizanske zviezdurine, i sa starirn
povijesnim hrvatskim grbom na njezinu mjestu. Ujedno se na gfbu
najie5Ce rabilo potetno bijelo polje, iet ie, bez obzita na povijesnu
utemeljenost i biiele i crvene varijante, bilo prikladnije uzeti onu koju
je sluzbeno rabila i NezavisnaDraavt Hrvatska.I njezin je grb podinjao
bil.ti- poljem, da bi ga partizafiinakonslomaNDH, uz obilje mastovitih
dodataka, zamijenili sebi draZim cryenim.
U podetcima Republike Hrvatske konadno je narod odahnuo i
slobodno razviosvoj triclicionalni naroclni stiieg s hrvatskim grbom. Ali
i Tuclmanu je, poput nfegovih suboraca partizana, bilo do inovaciia,
valj<Iamu je djelovao odvee skromno. I tako je nastao famozniviienac
sastavljenocl hrvatskih pokrajinskih grbova. Dodatak je koliko suviSan
toliko i nepotpun: neaostaie grb hrvatske Herceg-Bosnelrr.eitava
konstntkcija djeluje odbojno, usiljeno i odveCkomplicirano, nafativno'
rI V. biljeSktt 98.
t22
III. F-RAN.IO TUDMAN - COVJEK I D.IELO
-r.snlikativno.rr2 Pokrajinski su se grbovi mogli uklopiti u neku dntgu
l^".lUn.t cjelinu
- na Predsjednidkom stijegu djeluju umjesno i ukus'o.
ii, a^ ih tr ovom obliku mofamo
gledati na driavnoi zastavi zasluga je
'J^*o
pt"tjerane Predsiednikove samovolie i sklonosti svemo6nom
"-ii.S"tt;.r u sve pojedinosti dak i kada to mijeSanje nije osobito uspjelo
'i-ioa^
svojom upitnoSctt t^z^fa autoritet Predsiednika Republike.
poseban sluaai izvrgavania Tudmanova autoriteta podsmjehu
ore4stavljao je njegov odnos
prema splitskomu zafrkantsko-anarhoidno-
iueorrostalgicarskom tjedniku Feral Tribttne, koji je najveei dio svoga
'orlo
r,o ro posvec ivao sustavnom izrugivanju Predsj edniku hrvatske dtLav e.
irostoie uvijek dva naielna naiina uzvfata na o\rll vfstu iavne mladenaike
obijesti i drskosti. Prihvatimo li pravila liberalne demokracije, moZemo
provociranje trpjeti i snoSljivo ga upisati t neizbieLive popratne pojave
slobode javnog nastupa, mi5ljenja i kritike. U tom sluiaju ne smijemo
na njega reagirati, ne smijemo se s podiniteljima upuStati u polemikn,
ne smijemo njihoru Salu (koliko god da su joj ozbilini ciljevi!) shvaeati
ozbiljno jer iemo ispasti smije5ni, ujedno pruZajuci potporll ozbilinosti
njihove destntkcije.
Drugi je nadin odluino se i dosljedno suprotstaviti poigravanju s
dostojanstvom drZave, i staviti svaki oblik vrijedanja njezina predsjednika
izvan zakona. To praktitno znadi zabraniti tiskovine poput Ferala ili na
svaki njihov ispad pllstiti da se zamjetno osjeti djelovanje drZavne sile.
Ova su dva modela politiakog reagiranja medusobno nesuglasna i
nespojiv:r. Ne moZe se u istom dahu biti i tolerantan i represivan. MoZe
se razmiSljati, i moze se razlicito misliti, o prednostima ili manikavostima
lednoga ili drugoga. Ali, :rko smo se odludili za jedan, moramo dmgi
iskljuiiti. Ako ne 6emo ili ne moZemo gristi, ne smijemo ni lajati.
rr2 Pttcki
:*
tm_enrt
se jezik smiesta pobrinno cla ovoj kleaciji ne pomanjka priklaclnog
NovoSr'ltje , tuko, nazivanZivotinjskomfnrmorn, Zivotinjskim cafstvoln, zoolo5-
Klnlrtolr, stocnom fiu'mom,
bestijar-ijem,menaZerijom,cirknsom, rnijesanimmesollt,
m,esancem, gemistoln,rogovima("netko je grbu nabio rogove"), kr.ijestom,plotom,
Ijj'l:tl'
saikacorn,kokardorn, (raskloplyenirn)petokrakderom... pa eaLki smeCent
;;:;'jf:r"lo u orniSkorndjevojaikorn Zargonu). Uzeo sam si rmcla i pobiljeZio ove
d"tietke samo da istaknem uvjeienje kako je nepromisljena preds;eclnieka
.lit^tll^t,
Postigh ucinak potpuno obratan od Zeljenog: umjesto strahopostovanja
;;;Ylt
sirnbolom, poluiila je ordinar.no plebejsko izrugivanje. Zarc ee biti
;;;::.:1.""im
ifr ,,]"]-tl.lt.ltogoduom trenutku osloboditi tradicionalni grb ovoga neslavnogdodatka,
Tun,l,^",^t"*toprez pled sarnozvanimreformatorima drZavnih simbola, koji su nakon
poceli dizati glave ne bi li, u hisreriii svcopcegarasapanacionalno"drZavnog
.il:::t:
turi,,','-"t, po krxtkol'n postupku uklonili iitav grb (kao Sto sn vee uklonili i Predsjecl-
mnrn.,'llr.,]-,
-"cui{ ll nacionalni barjak "redizajnirali", te spjevali novu, ,,suvLemeniju,'
hirnnu,
srilrt rap ili heauy metal.
r23
 MLADEN SCH.WARTZ: HRVATSKA NAKON TUDMANA III. FRAN.JOTUDMAN _ EOVJPT I DJELO

A upfavo su to <lvojstvo i ta nedosljednost oznadili Tudmanovo
clrLanje iAtLanje niegovih savjetnika u navedenu sludaju' Predsjednik je
pfotiv Feralouih
dopustio da ga se nagovori oclobriti pokretanje postupka
,roiinur", koji su ga u jednoi od niza prigoda bili uvrije_dili' Vee je to
bilo pogreSno. Uvrecle ee se nastaviti, prigode ee se redati, na tekueoj
,rrp.i, ti se onda moraju nastaviti i tuZbe; prekine li se s njima, ostavit
ce^se neodlucan i lo5 dojam. TuZi li se pak u beskraj, pfateei time fitam
Feralouih provokacija, tuLakanie ee u odima naroda ubrzo postati zamof'
no i komiiiro, Sto ce za posljedicu imati linjanje Predsjednidkog dostojan'
stva. To tim pfiie jer svaki sud u liberalnoj drlavi trodiobe vlasti u svako
cloba moZe closucliti u prilog ntgadima, a pfotiv Sefa drLave. Stoga se,
clzrkle, i u sludaiu Ferala valialo odluiiti: tolerirati bez prigovora ili
zabraniti. I-ertium non datur.
Ocl Tuclmanovih kvazicliktatorskih intervencija u sfeftl sporednog
ili simboliinog n:ribolji je dojam ostavila njegova samovoljna izmiena
Preclsjeclniike prisege na Markol'u trgu 1992. U vee sroceni tekst, Tud'
man je , ditajuci ga, unio dodatke dviju vrhovnih vrednota, tfanscenden'
cije i nacije, pa se nepredvideno obratio i hruatskom narodu (umiesto
tek bezliinoj masi "svih gradana Republike Hrvatske") kao i sveviSnjem
Bogu (zazivajtti na koncu Njegor,'u pomoe).t:r3 Oba dodatka kasnije su
uSli u saborskim glasovanjem ozakonjeni tekst prisege, pa ih je'
pridrLavajuei se legalistiake fofme, na svojoj inauguraciji, unatoa budnoi
kampanji zdruZenih ateista, agnostika i antinacionalista, proditao i
Tudmanov nasljeclnik Stjepan Mesie . Ne treba biti prorok da bi se pfed'
vicljelo kako ovakva Predsjednidka prisega, uspije li se crveno-Zttti rcZim
neko vriieme odrZati na vlasti, ne ee biti duga vijeka.
MoLdaje uopCe odredena Tudmanova tragika sadrLanau tome da
ju ie prettzeo,
2a frfe(n1naravi i dimenzijamapoviiesne zadaceSto
'i)rl^o posrati karizmatski nacionalni leader, diktatorski voda pokreta
li, lalik niima. Takav statusi habitus odgovafaobi njegovoj neus-
".Srr misiji. Nasuprottome, medlrtim, popfimio je pozu demokratski
-^."aiuoi
izabranogstranaakogpolitiaafau kojoj je djelovaonevoliko
i'.*lrin.,i6uog,
se na demokracijtt, ali stavljaiuei svima na
i ieuvyerllivo, pozivajuei
pfihvaea bezostatno,da hoee nesto drugo i drukdije,
znanie'cl^oru ne
srcem, ne jasno i doreteno. U
,onlo tt. zclusno,ne dokraia, ne svim
politiakog miesancana pola
konadnici,ostao ie nekom vfstom hibrida,
puta izmedtt ltrttokrata i demokratl'rJ4
Nakon Tudmauova odlaska s poviiesne scene nema viSe mjesta
ovoi vrsti polutanstva. Ono Sto se tini da smo dobili jest radikalna,
konzekventna, beskompfomisna pluralistidka demokra cija, uza SVefazof-
- prisvajanie
ne poslieclice koie ona sobom donosi. Alternativa je pak
neogranicenih ovlitsti po nacionalnoj eliti, uz pllnu odgovornost i bez-
uvjetni pristanak na tragiani usud koji bi joj dodijelila njezina neuspies-
nost u ispunjavaniu zadate nacionalnoga spasa.Izmedn ove dvije moguf-
nosti vrlo ee se brzo opet odludivati. Odluku ee hrvatska naciia morati
donijeti uz bok velikima ovoga kontinenta (ako i u njima sazriie vrijeme
za epohalnu odluku), mimo njih, ili protiv njih. Nn, izbjeei duZnosti
odluke ona ne ce moci.
TT]DMA^^/_ TITO _ PAVELIC

Kako nam se kroz deset godina svoje politike predstavio, i kako

rri Nakon'l'ndmanove srnrti, predsjednik Llsttvnog sttclakoji ga je bio pt'isegnuo' smo ga ovdje prlkazali, Franju Tu<lmana moZd;- bi se najuspjeSnije dalo
prispodobiti s Vladkom
.laclranko Cmic, na inkvizitolsko pitauje novinara jeclnog ljevidarskog tjednika lzvalio Maikom, Raclicevim nasljednikom, jer je i on
jc kako u clanaSnjim nvjctima ne bi cloptrstio takvo krSenje procednrc. Naravno da ne ...........--.--
bi, kacla je'fu<1man lnrtav, a ct'zalu preplavila neobuzdana dcmokratizacija i nedostojna ''' Ne
'faj rno2e biti govola o tolne da sn Tudmanovi pristase, pripuznici i posluSnici
plebejizacija manira! "fi.rdmamr se niie usndio protusloviti. i takav Crnie aak se ,,--. ,.
t'tPi^eli t, stroSoln srnislu izgladiti kult njegove liinosti. Kult licnosti moie cvletati
kanio kancliclirlltr ztr Tudrnanova nasllednika, ali je ubrzo oclustao, zakljuiiv5i odito da sdmo^nl tlrl
'fako se dikt:rtorske ili totalne drzlie., iio Tudmanova Hrvatska nije bila. Koliko
u njcgclvu Dugom Se[t ne bi za to bilo tnoguce prikupiti potrcbne potpise.
u rcZimskim lrredijima Tudmana (iesto
posvetio svojoj fitrmi maiaka i pod stare dane joS uspio doktorirati iz Llstavnog prava' :^"".."t s razlogom) hvalilo i velidalo, toliko ga
a u povijesnu ce fnsnotn uei kao preclsjednik Ustavnog sud:r koji je pravomofuo oporbcne, alternarivne republike nesmiljeno olajavalo, ismijavalo,
;i".::,lltttlit"a
zirprijecio rcgistraciju Novc Hrvatske Desnice . - Glede pak Tudmanove geste, ona se vriiedrlo i blatilo, iinilo se dakle s njim sve ono Sto jedan uspjeSan kult
il:"^t-tlt:,
rnora se promatrati u najboljoj tracliciji decizionizma, koji oznacava moene tlzurpacije isklir.rcuje. Kacla je Tuclman nmirao, nije se u bolniikoj kapelici
*.]'"11"_O.."vjctr.ro
i samovolje (n closlovnom smislu rijeii) autoritarnih, cliktatorskih i karizmatskih voda, Dut."]:'i':,]lntttvtt slkupiti viSe negoli par bakica ili slueajnih dokolidala. Kult lidnosti
totalitarnih, su<Ibinskih muZeva. Slicno su (u nacinu, ako ve6 ne i po climenzijarna) uarod, zastrasuje, djeluje sugesrivnorn snagom. lzgleda d;r su oni kojima
i. t^l1Y_i'1.tt'a
postupili Bonaparte, kada je iz ruku Pape Pija VII uzeo krunu kako bi se sam okrunio - h;,':'":*rna smetalo sve dime je nalidio Titu, clocim ih kocl Tita nije smetalo ni5rit
znborxvili kako je izgledao nepatvoreni kulr lienosti.
za imperatora, ili Hitler, koji se, preventivno guseei Rcihmov pue, javno proglasio "vr' "T;;:
' quman-Tito_pavelic,, Usp. slijedeei odjeljak:
hovnim sucem niemackoga naroda", za Sto, dakako, nije imao nikakvih papinratih ovlasti' !

124 r25
 III. FRAN.IOTUDMAN - EOVJTT I D.IELO
MLADI]N SCIIWARI'Z: HRVATSKA NAKON TUDMANA

stil vladanja, voclicr

pfvoga,SefaRepublike Hrvatske: ,-^-rrrristiCke ideologije i neprihvatljivo samodrZaiki
oaitovao neke crte karakteristicneza i Hrvatsku na njezinu korist, spasivSi je od
federativnomili konfedera' |"ju."" svgie Jugoslavije
odredenu sklonostoklijevanjui kompromisu' u slutaju pobjede aetnia-
tivnom uredenju odnoSalaia Srbijom'
povezivanje osebina narodnoga i"lLir:"r. toj., ti-ouo jamaino bila dozivjela
politidara' Uostalom' Madek ie autot velike Srbije'ti'
vode i demokratski legitimiranog ^"o* ton..Pta
llnr
pavelieu Tudman se izjaSnjavaos manie t.aLavania, pa i
je plod sporazuma s veliko' O Anti
prolekta tzv. BanovinJ Hrvatske, koja bila Svijetu,koncem osamdesetih,
LpJr.i_ imperijalizmom onogadoba, koja
je susravno progonila hrvatske n^siecuiucihrvatskekolonije u Novome
predstavljatiskrajnju todktt u li"" l.'izgovartti pfave panegirike Titovim sposobnostimai zaslugama,
nacionalistet3r,ikoja nipoStonije mogla
Tudman ie opetovano i:;'; i, piect sobom dobrim dijeiom imao publiku koja se u mladosti
pro..r., ozbiljenja itrvaiskogn nacionalnog sna'
Madku i nije slucajno da je ttga sumskoga genija borila upfavo pod vrhovnim zapovjed-
izrriauto polwale seljaikomu vodi Vladku "r.it" Pa ipak, povfemeno bi priznav^o, ^
clao preniieti niegove kosti na Mirogoj prije
negoli tj to' kako je barem Iir1u"* irstaSkogaPoglavnika.
.ieini"tto sa smrtnim ostatcima Pavelieai Tita' ."r.,,rr. u vriieme priie ocklavanjaprvih izbota za hrvatski Sabor 1990,
'[^'f.o
nalavio,
' predstavliala (i) izraz povijesnih tei'nii
Paipak, glas "diktatora" koji je Tudmanapratio od
podetkanjegove i" Paveliceva drlava
nez visnoj drZavi' Glede
vlaclavine,uiinio je cla se pojavi veea sklonost
njegovtt usporedivanju tr*urri.og^ n:rroda za livotom u samostalnoi,
razliditih medu sobom otvoreno se iziasnio za povfat njegovih smrtnih
.rf*r,, s ovom clvojicom hrvatskih.sinova, toliko ,o.ogn Foglavnika,
procedurom izabn' urtntit r u Domovinu, navodeeiu tom sklopu uz njegovo i imena Macka,
f.bfito se svaki ocl irjih razlikuje od demokratskom
pr.asjednika Tuclmana.'ioAli .ln \z zn fle nzlike nema
i upadnih Tita i Bn'rneBuSiea.trs
neumjesna' Gledano izvant, Tudman ie svojim strogim politickim nastupom,
i nitnitr slicnosti, svaka bi prispodoba bila posve
""gn
sklono5fusuvefenomodludivanju,snaZnomlidno5fu, pa iak i povreme-
TudmarrseoTitureclovitoizjainjlvaospoStovanjem,dodijeljujuei
pocl njegovom nim odijevanjem oclore, ili noSenjemtitule po vlastitoj mjeri (Mar$al,
mu visokn povijesnu ocjenu. Godine partizanskebofg poglavnik,vrhovnik) srodan i Titu i Pavelieu.Poput njih dvojice, i on
je Tito Tudmana
komandom i sluZbeu niegovol Armiji, pa i okolost da je jedan od ovovjekih hrvatskih vladara. Tito je to, naime, takoder u
nesto Sto bi se
seclamdesetih,po sverrmludeei, donekle bio uzeo u odredenom smislu bio, koliko god u njegovo vrijeme Hrvatska pred-
tragai nastavilo
smjelo nazvatiiastitom - sve je to na Tndmanu ostavilo stavljalatek jedan, i to uglavnom ponajmanje suvereni odsfedakittgo-
Tudman je u Titu vidio
utjecati na njegov sud. Ntt i viSe od toga, slavenskoga carstva,pod formalnom upravom nekogaod Titovih namies-
genijalnog stratega "revolttcije", mudroga vodtt koji je umio riie5iti
svoie nika, zvali se oni Vladimir Bakarif ili Miko Tripalo.
nacionalno pitanje u Jugoslaviii (l) i, bez obziru na opterefenja

lr5 Burl Ivar-rSultasic otvorio ie, usred te i takvc Flrv:rtske,sallirne logore za 'l'rrdmun.
kao i ostali koii operiraju ovim argnmentom "manjeg zlit", zirbor.?.v-
Ljstaskeb<lr.cc, a koju goclinukasr-rijc,sramotnimsPofaztlmoms partizatlskimkolovodorn laiu dviie cinicnice:cetniekaVelikaSrbijavef je postojalaod l9l8 tlo 1941,pa u njoj
"rnar.Salorn'I'itom", isti ;e ial - Maikov eoviek utro put etabliranil drugc, slbo-komunis- Hrvatskaiplk nije plopala, clapaee,na kraju
i<l postigla i B:rnoviurt, koia je, kako
'ije smetalo
tidke Jr.rgoslaviie. Svoi p'li.ig ;ugor.statlraciii ctaoje i sam Mitdek' kr>iemtt rekoslno,bila nedostatnclrjesenje za hrvatski narod, ali je uZivala veeu autonomijtt
potpicdsiecinika iugoslavenske vlade, ali rnu je negoli"narodna",prt onda "socijaiisticka
potpisati pukt s Hitleroro ., .uolrr',ru republikt" Hrvatskan sklopu Titove f'ederacije .
njime mogilo postati
I{itler rujeclnoc postao zrzor,,rr\kadaje Maiei.t rorr.r,rist'o.ts urttgo, Titov:r
istrijebila je daleko viSe Hrvata nego pffa, rnonarhistidka,i
.lrrgosluvijir
I'ISS priclruzio se tl stlmi Titovim potlvrglaih je
obnovitelfcm hwatskc drZave.Dio Maikove stranke <lultljoj.icmeljitiioyricrrircionirlizaciii.
sit-srpskim ktttt ''" Macek
kornunistidkim paftizanima, clrugi dio kolab<>riraoje u Louclontt h,a- vei'lc2i u rnirogojskimarkadama,a u medttvrementlna Mirogoj stt
jugo-vlacli
kojoj rninistar rata bio eetnicki denera'IDtaLa
su<ljelnfneitr izbjegliekoj ie
zaStitu, ocligfao casnu ulogu f,:,-t.Ltttltii svcclno, trz clr2avni i volne poeasti, pokopani i zernni ostatci Bntne
Mihailovic, a rfeci ie clio, kroz Seliaeku i Gradzrnsku S",tl:.,t:t'Kvatertriku nusih clana.Grob mu ie iskopan rz ovozemaljskopoiivaliSte Gojka
i udinio ito ;e trebao ' cle 'ficto prikljudivsi "qrx'r' covieka koii je u ernigraciji
razo',.rzavaniabankrotirane iugo-vojske tse
ali i sigurnosu naptavio puno manle od Bntue, ltli zltto vi5c tr
pokretn. Maeka iu-Ustaske vlasti racli ttiegt'ut sigtlrnosti'
Ustaskom
Ll tolll casu bio vee u iliL?,"dtt., I)ornovini, u koiu Br:uni niye bilo dano vratiti se. Unatod Tudmanovoj
NDH. 'akratko z:rtoaile n raclni logor u .l:rsenovcu,nu on 1e ;;I:^t:tk' I'oglavnikova kCer Visnja, a i ostala obitelj, protivile su se Paveli6evtt
nepovrat
' izgubljen za hrvatski narod' ir tr Hrvatskoj tako dugo dok je na vlasti Tudmairova garnitura, za kojtt stt
'tt' Nema, uost:rlom' dvojbe da bi i Tito i Pavelic' da su se htjeli tt pravi ias'
il;:|il,lt
o. je, tirkticnornkoalicijom s udbasimai komunistim't, izdalahrvatskeinterese'
podvrei demokratskoj Provjen Ro;;:i:
to znaei tijekom zn:rtno veeeg:t clijela svoje vladavinc' Z;:'lit:
se clnje s promienom vlasti skori pokop vode Nez:rvisneDrZ:rveHrvatske n
popularno.sti, na "slobodnim i poStenim" izborima pobijedili s ogromnom veeinorn "-'"u postto io5 teze zamisliv.
5;l:rsoval
r27
r26
 III. FIiAN.JO TI]DMAN _ COVJEK I DJELO
MIADEN SCH.WARTZ: HRVATSKA NAKON TUDMANA

Kako god tumadili Tudmana - a]ukazali smo na njegove viseslojne potasno ariistuo,;t s rtnukom trecill se ozenio- Ttrdma' ie
dodijelicr
ambivalenciie - ni on se, poput Tita i PaveliCa' ne moLe smatrati tipiano Ii"na"o izrtzir> sreeu kako mu Zena nije Srpkinia ni Zidovka, a s
clemokratskim vladarem. Sva trojica su, u razlialtoi mjeri, autofitafni lll-""irfm i svjetskim Zidovstvom upustio se u Zilavi i muini spor,
tlr^"rrt
autokrati, i ujediniuju u svojim osobama niz moenih politidkih duZnostii. u""-S se bezuspie5no ocl optuZbi za antisemitizam't'io
predsjednika stranke, vode pokreta, Sefa drLave, vrhovnog voinog 1,itom Tudmana povezuju njegovo zagorsko podrijetlot"l, niegova
- x ne jugoslavenska i komunistidka proSlost, a s
LapovjednLka.Svi su obdareni i manjom ili veeom osobnom n^fiizalskL borba, niegova
- obiljeZeni - njegov:t borba za hrvatsku nezavisnost i obna5anie vlasti tl
samo institttcionalnom karizmom. Svi stt, ttostalom, i |r""fi..r
je robijao osuden kao komunisti dfiavi. Uostalom, i titovskom "Zavnohu" Tttdman
:rureolom politiakog mudenika. Tito ,.iu.r.no| Irrvatskoj
predstavnidkog tijela,
terorist ni bombaSkomprocesu, Pavelieie zbog kontakata s Bugari i" oripislvao svojstvo autonomnog hrvatskog
Pavelicevoj Nezavisnoj
clobio ocl Beograda zauzvtat smrtnu kaznu, a Tudman je u zatvory I^ri,t.in. hrwatske vlasti ttz bok, i kao alternative ,
Barem u dijelu patrizanskoga pokfeta on Zeli vidjeti
ispastao svoje pronosenje istine o porobljenoi Hfvatskoj. sva troji lrZtvi Hrvatskoj.
borili za hrvatsku samostalnost, pfemda pod
su<llelovalisu, svaki na svoj nadin, u velikom, tragitnom gradanskc bor." koji su se takocler
clr.rgim icleoloSkim preclznakom i uz drugog saveznik:t.ri2
ratu koji je nakon krvavog sloma prve Jugoslaviie zadesiohryatski narod.
Tita je pobjedniiki svijet proglasiovelikanom, PaveliCaje isti pobjednik Poput PaveliC:1,i Tuclman je tijekom svo;'e borbe privremeno
ocrnio clo nzine zadnie protuhe, a Tudmana je nevoljko trpio i koli izgl$io clijelove hrvatskogil nacionalno-drZavnog teritorija. Pavelif je
ie bilo mogufe izbiegavao,asocirajueiga mnogo
vise s Paveli6em bio prisiljclt potpisati ltimske tlgovofe, a Tuclman Daytonski i Erdutski
s Titom, premda se on na drugoga uporno pozivao a od p spof2lzum. Ntt P:rveliCje odmah nakon kapitulacije Italije, vee 10. rujn:r
tvrdoglavno clistancirao.
tse t943, Hwtrtskoj pripojio izgubliene dijelove Dalmacije, pa i one koji fo$
Sva trojica autori su kniiga. Pavelic je napisao jedan foman, i prijc 19111nisu bili ukljudeni u hrvatski zemljovid, kao i Istru, koja
objavio je i memoarsku literatum, dotim je Tudman pisao povii nikacla nijc ni bila formalno u sastitvtl hrvatske dtLave.r'j Pavelic je,
rasprave. Tito je svoje memoare pripovijedao u stenogram, a od medutim, izgubio Hrv:rtsku, Istra, za koju partizani tvrde da su je oni
krajnog niza kojekakvih govorancija i dokumenata stvofena ,e um,e oslobodili za Iflatsku, pripala je velikosrpskojJttgoslaviji ibila izloiena
(itava knjiZlica u koZu svedano uvezanih "sabranih diela" ' Augtt smiSljenoj clenacionurlizaciji, a Tudman, (ija Hrvatska nikada nije
povrSinski premaSila jednu polovicu Paveliceve, dobila je dodu5e nal.rag
je ostavio izvrsne portrete Pavelica i Tita. Tudman tada joS nije
poclrudja oko Knina, ali je do dalinfega Hrvatsko Podunavlje ostalo d.e
na red, pa je kao model bio prepuSten manje nadarenim kiparima.
su zato sva trojica ocl svojih protivnika proglaSena zloiincima. Pavelifu facto srpska c|rlavl u clrZavi.
se spotitava Jasenovac (kao pars pro toto), Titu se upisujtt u griieh
Bleiburg i Goli Otok, a Tudmanu "fatni zloiini" hrvatske vojske nakon r"'O t<)urc
v. clalje u ovotrl poglavlju: "'I'ndman i 2ic7ov1"t
Btjeska i Oluje, za neke dostatan ruzlog da se hrvatskoga Predsjedn r'r Ali
i z:r13olsk:r lukavost. I'I.uclman jc, sliino'l'itu, uspio lnllogc "pl'evcsti
izmii na milost i nemilost ilegitimnom i farsitnom tribunalu u Haagu; zcdr)c^I)r'ek()vorlt"': i ljcvicu
i clesnicu, i masonc i plltizane i UstaSe...Ali nije mu
ttsPiclcr u:tistolsko
Tito kao ljevicarski internacionalist nije imao nikakva odnosa prcml djclo - rtije zt to visc bio povije.sni trenntak - cla poput Tita, u
frrrcresu svojc
Zidovima, ali su ga profesionalni mistifikatori rado progla5avali (Rusornr ch.zuvc, sustavno izigrava Istok i zttpitd.
'' Mcclrrtim,
masonom i) Zidovom. Pavefie je neke Zidove poslao u logor, nekima je
:rko je "izclay'nik"i "totalitarac" onaj koji je kolaborir;to s Ilitlelorn,
to balcm toliko i onaj koji je u svoje srcc zapisao icleal staljinske Hrvatske. Pa
it]li.,"
Lllji :1".,. ltofi jc drrnas ovisnosr o silama Osovine i o Majci socijalizrna zarniienio
o mrtsonskoj tvofevini IJSA i njczinim proclnzenim mkama, naclzornim povje-
IJlt"l-?,ttu
svictskc judeoklatske naclvladc, ne iroze polagari pravo cla
r3eU odima Hwat.tTudman ie vise naliiio Mar5alu negoli Poglavniku. Vjerojatnt ;'"::::-ti"t. fla sc smatra
"L4()stlttllill'1blrLniteljcrn
slr mlr lak5e nego inozemstvo otkupili niegovo vlastito pozivanie na Titovo naslijede clrZavne samostalnosti i necloclirllivosti njezina snvereniteta.
Zrt prwc.lugoslavijc, radunajuii i clvije gocline Bariovine Hrvatske, u Flryatsku
Prema jednom istraZivanju Qutariii Lst i institut Media Metar; u JL od 4. svibnil ni*,, ,.,,'^'
199D, 58,5% ispitanika'("hrvatst<ihgradana") Titovu ulogtt s obzirom na Illwatsku O.i"i,l'i,"Ktl,tcctrc Istrl i Ilijcka, k;.o niZadar re oroci Cres, LoSinj i Lastovo. Nezavisna
p.til..l^"tt"l.k:t pak z'tclrzalaje u svojim gr:rnicama otoke Pag, Brai i Hvar, te polllotok
ocjenjuje negativno, 70% mnlje kako Tudman kao diktator i predmet kulta lidnostl 't
opona5i Tita, nu manje od 5O%smatra Tita cliktatorom. Narod oaito ne zfia S't-oie 11^--"]'' oDahlo jol sc podlucje na jugu prostiralo do polovice puta izrnedu Cavtata
i- ..crceg_Novog.
diktator, a demoskopiia je, kao i obitno, u najmanjn ruku Sepava.

r2a 729
 MLADEN SCIIWARTZ: HRVATSKA NAKON TUDMANA III. FRAN.JOTUDMAN _ EOV.JNTI D.IEI,O

Uz ne5to pojednostavnjenia moglo bi se ustvrditi kako je Tudman Tudman dnhu vremena dieluje "desno" i svojim pone5to staro-
bio nadasve ispunjen svojom povijesnom misijom, docim je Tito bio od izvaniskom smislu konzervativnim drZaniem i
modrrirn, u povrsnom,
sve troiice ponajviSe ovisan o ideologiji, a Pavehe je imao najrealisticniii ll.i*S"ni.*. Desno-konzewativnom arsenalupripada, napokon, i sve
stav pfema politiakim okolnostima i neopterefeni odnos naklonosti Za II" Stoga cifii alltofitafnim, autokratskim, kvazidiktatorskim vladarom.
svoj narocl.t4l Svi oni kao narodni predvodnici pokazali su opeenito ii, A^ i ovdje ne zataii ona procjena koja u Tudmanu otkriva kljucne
znatnll mjem smionosti i odvaZnostit'15.Kod Tudmana, medutim, 24 ,lnutrrnl. pfotimbe i ambivalencije, s
jednakom revnoSeupripisivana
razliku ocl Tita i Paveliea, pfisutna je bila zn tna mjera stra5ljivosti pred poziciia, a i sam se zduSno brinuo da na njegovn
,n., i. i ultralievicarska
stranim instancama, zakoie je uvijek pfetpostavliao da od njega oiekuiu nikako ne izblijedi nepatvorena etiketa "antifa5ista".
iiku'i d;.t.,
barem nesto viSe susretljivosti i popuStanja negoli Sto je to doista sluiai.
Zato na medunarodnom parketu Tudman, za tazliku od druge dvojice,
nije ostavljao dojam one apsolutne i nepokolebljive drZavnicke
nosti koia za svakoga pravog narodnog vodu mora bitl conditio sine TUDMANOV'ANTIFASIZAM" I OPCEITRVATSKA
qua non. POMIRBA
Nu nije li Tudman u svojoj politici ipak srodniji hrvatskom
iarskom vodi Pavelicu negoli iugoslavenskomljevidarskom vodi Titu Tudman je u svojoj politici pocluzeo pokuSaj Siroke sinteze svih
Kao nacionalist, Franio Tudman u oiima svojih kritidara predst povijesnih,nacionalnih i drZavotvornihsastavnicazakoje je smatrao da
otielovlfenjekonzervativne,pade reakcionarnedesnice,za koie ponekad mogu posluZiti zahtjevima suvremene hrvatske akcije. Stoga se u
ne nalazebolie ime negoli ime (neo)faSista,poglavito kada ga jo5 poku. konglomeratuhadezeovskogapolitiakog fl zora na5lomiesta i za Starie-
Sajuuspclrediti i s njegovim antipodom u Srbiji, clesno-lijevimpopuli vi6a i Radifa, za Hebranga, pa i za Tita. Tudman je nastojao da mu
tidkim Voidom MiloSevieem. Za te kritiiare, nacionalizam je vee nikadane pomanjka prigodd za upueivanje pohvala tovjeku kao Sto je
sobom neka vrst;r "nacional-socilalizma", a tl ovome, unatoa imenu vladoJanjie-capo,organizatori kolovoda partizanskepobune u sisaikom
nekim znaiaikama, dakako vide skrajnje desnidarski pokret n kraju u lipnju 1941.146
Tek stidljivo, od sluiaja do sluiaja, znaoje prema
stoljeca. Smjestajueinacionalistiakiafekt i refleks na desnu stranu potrebi uputiti koju uvietnu pohvalu i Nezavisnoi Drlwi Hrvatskoi, te
tiikoga spektra, kritika s lijeva ima donekle i pravo, jer je nacionali samomeAnti Paveli6u.Nu mnogo redovitije njegovi komplimenti isli su
u naSedoba uistinu oznaka umierene, konzervativne desnice, ali joS i na adresuTita i partizanskoga"zavnoha". Uvijek iznovauspijevao je on
vi5e ekstremne, radikalne desnice, Konzervativne Revoluciie i naei.prikladni povod kako bi se prikazao legitimnim nastyeonikom
dva rata, kao i nznih oblika fa5istitke politike. Pritom se, medutirn, paftizanske,one "bolje" Hrvatske. Da
upravo na njoi baStini danasnja
gubi iz vida lijeva, liberalno-demokratskt n^tav nacionalistidkih pokreta RepublikaHrvatska, dao je upisati i u preambulu
lirvatskog ustava.t;t
XIX stolieea.
n Tttdnratr
u^,,-__..1
4cuezare' ie i sam volio pr-iltovijeclatianegdotu o ovom radnikn iz sisaikc
izgr':rdcnomkomunistu i vjelnom sinu Paltije. tloii njernackogapreventivnog
ttt SSSR,usraskije stoZernikpozvao Capu i priopcio
rrr Pavelieeva "ideologija" nije bio f:rSizarl, nego stardcviiauska liberalua lll;t1i1 mu da se naclakako on,
t:t1lnoda je komunisr,ne ce irstati protiv svoyelirvatske drille.Vef slijedece
i.,r'-'ti^l-!
clemokmcija u ozraiju francuske rcvolncije. Svakako, on je preuzevSi vlrtst poprirnio c:tpo ic osvanuou partizanskojsumi! on je, po Tudmanovim rijeeima,
lit.l;,1]if1"o,
aitavo mnostvo izvanjskih oznaka tadaSnjih taiizarna kao politicke mocle vremenil, alr cc.-sile()sovine izgttbiti rat, pa je otisao u partizanskugelilu du se tamo,
nu .*i,jll-lti
i duh fa5istidkih zakona i shvaeanja dr|1lve. To samo po sebi ne govori protiv njega i bori za Hrvatikrr (?l). prije nego Sto su se odmernnli,
h*;il:'j-::ttcih.pobieclnika,
zagonerno je zaSto neki njegovi dana5nji apologeti hoce pod svaku ciienu dokazivaa tr sam"-"]-1'^t1t nl,e komunistc progonila. U svakom sluiaju, cleni se bravar Capo jo5
Paveteev "antifa5izam". U doslovnom smislu on fe bio antifaSist, kao protivnik presizatia n"soi n.,fii,i;::l"ilj';l.il.iTli plostorupokazao
,resamodomoljubom
bezmane,
talijanskog imperijalnog faSizma. S dlrge strane, hotice ili nesvjesno pttno ie toga
poprimio od rimskoga Dltcea. niStuc",, Ali lln'atskl kakvu sr.rzamislili, a potom i ostvarili hrvatski partizani,nije bila
'r5 U spomenutoj emisiji Svedske TV Tudman je, odito osjeeajuei malu tretnu
Tudm;;'l::le staliinistidkegubernije u okviru velikosrpskefecleracijena Titov nadin.
pled kameralna, na pitanie ne odekuje li nakon ove izjrrve profaon, uvjelljivo Lrzvfatio: *" ;i;"1 Bobetko i dmgi prigocticebi priznavali kako su nakon 1945 vHryatskoj
"_Iane razmi5ljam u kategorijama straha!" '-'t ::i:i.]
urzili srbi. eemu je
onda koristio i Sto je dobra donio niihov ,,zavnoh", ostat

130 131
 MLADEN SCI]WARTZ: IIIIVATSKA NAKON TUDMANA TUDMAN - eov;rr
III. TTRANJO r D.lELo

Koliko god se posljedniih desetljeea postupno priklanjao lrrvatsk -rn Ovakva uporaba riieci
"antifaSizam" vrlo ie rteodgovorna, jer omo-
nacionalizmu, Tudman ie u srcu ostao duboko vezan' za svojtt parti "-',",t.ri. da se komunistiiki zlikovci lalno predstavljaju kao legitimni
nijur.is, pa ju je stog:r bio primoran Ll retrospektivi i retusirati, n lL,svie6nici i ustanici
protiv jednoga tobo? oiito manjkavog programa
pribliziti nacionalnom staialistu, kako bi je lakSepomirio sa svojim ka l'"rrf..., gsporedivi s onima koji
pripadaiu posve drukiijim politiakim
osvoielim, dosljedno hrvatskim stavom. U meduvremenll' i velika <f,onm., Lr za razliku ocl komunista nistt podinili nikakve jednoznaine
negctaSnjih paftizanskih gerilaca, bofaca, diverzanata i terorista koji (socijalisti, liberali, demokrati, konzervativci, monarhisti - svi
ginuli, ili bili spremni ginuti za staljina, Titzl i Partijtt, pozivaju se "toCinena ovai ili onaj naiin bili "antifa5isti"!).
,u oni
l'Zavnob" i "antifaSizam", prikazujufi ih kao izvoriSta danaSnje h poclrijetlo je smicalice "antifa5izam" u komunistiakoi takrici
clrZavnosti.Da im se netko ioS prije desetak godina usudio spomen owrri1nil prema sociialdemokratima. Do nje
je doSlo u fednoj fazi izmedtt
tu hrvatsku clrZavnost, proglasili bi ga uarodnim neprijateljem i prij dva svjetska rlrta kacla je staliinska centrala procijenila da komunistiaka
prvom uclbaSkom douSniku. Ali je te iste ljude, od kojih mnogima Daftiia u Fr:rncuskoj ima rzgleda doCi na vlast u koaliciji sa sociialdemo-
'Iai
Racli Bulatu i Milki Kufrin) lebdi nacl glavom optuzba za pokolje H traciionr. ie moclel udruZene ljevice isproban i u Spanjolskoj, gclie
u proSlomu fatu, Tudman redovito preferirao kao uzvanike na svoji je cloveo cl<> izbljanja gr:rdanskog rata, i nazvan je "puikom frontom".
blagclanskim proslav:rma, sa kojih su mnogi pojteni dfzavotvofni I dok je komunizam svoju marksistiiku bracu socijaldemokrate dotada
nalisti kao personce non gratce dtiani na dobroj ttrzdaliit'ti. ekskluzivistiiki osudivao kao "socijalfa5iste", sada su se najednoC na5li
Oni isti koji su se joS dojuier ponosno kitili svojim komun na istoi, "antifaSistidkoj" strani barikade.
pravovjerjem, postavsi maglovito svjesni povijesnoga sloma mzl Partizanski rat na podmcju likvidirane karadordevieevske Jugosla-
ideologijei komttnistickepolitike, rado i za sebepreuzimaiuneprec vije, kakcr bi primamicl Sto Sire m:rse neukoga pllka, izbjegavao je otvo-
etrfemizam "antif:lSizma", prikazuju6i se tako borcima protiu (ftii reno istupati pod komunistiikim imenom, premda su komunisti bili
zl:r, umiesto da ih se i nadaljeprepoznaie kao borce za (komuni pokretaiki motor i org'tnizaciiska jezgra toga pokreta. valialo ie stvoriti
sliku neprijatelja, a to su bile "agresorske faSistiike sile", i prikazati se
"oslobocliteljem" ocl tih sila, dakle "antifa5istom", negacijom negacije,
ec vlcltiatno nlihova slatka tajna. S ctrugc strane, da nijc bilo Nczavisne DrZave llrva
koja tr reztrlt:rtu mor:r ispasti pozitivno. zato
nikornc koncem XX st<llicCaviSe ne lti ni na pamet palo cla ie f o5 uvijek mogrtea ie partizanskim centralama
srmostalna drZava hrvatskc nacile, nc bi $ilo ni svijcsti ni volje ni zanosa da se nadjenuto ime "Zavnoh", "Zavnobih" i tako dalie, redom po budu6im
opct ostvanljc. Mcni fc ioS sedarndesetih tt New Yorku lckao nitko drtlgi do "republikama". Nu iznittl svih republiikih "antifasistiikih"
vijeei, not6t
llaclica, koji sc nc uroZe smatlati nckinr pretjerano rcvttittt hlatskiur ttltcionalist b,ene,bllo je o'o opCejugoslaveirsko(,,Avnoj,,), Sto ve6
(oti5ao jc iz 'l'itovc .lugoslavijc tek kada se ocl svoga iclola osjetio ueclostatno samo po sebi
dostatn<rsvjedoci o koliiini "nacionalnoga"
nim!): "l)a nije bilo NDtl, na Sto trismo se mi danits uop(:c pozivalii'!". nabojr Lr paftiz,.nrku- po-
L8 liL:urio -l'trclt.nauclielovao Kretu' A "pozitivnm" planiranoga
ie tr "NOB"-u u svojstvu ("antifa5istiekog") poli komunistidkog r$airiLljivo se presn-
mesara, clakle osol>ito svjcsnog i icleoloSki izgraden<lg clruga, uekc vrstc staljins eivao, barem tamo gclje
bi podvala lako bila prepozn ta.
gru'ttu. V. o toluc u clilkr,rmentaciji Sieuenszapadna Ilrttatska tr. NOIJ i srtciictl
rettcslttciii (Zagreb 1987-8U, passim)l Ali ni nakon pola stolje6a nije tr njemu spla ^^. j"T"rlticka igra "a'tifisizma" ponovno je otkrive'a u Hrvatskoj
Pod rtrdnrauovom vlaclavinomti" s cillem cla se
"antitirsistieka" strast. ()d hrvatskih ratnika izriiekom jc zahtiievao da ne nosc "fitSisti u novi poreclak sto
(koje druge nego LlstaSke,hrvatske!) oznake. A obrtcitiuci se, u jektt Domovin integrira i ozloglaSenaultraljeviiarska fronra, koja je ctojuier
il1?lltt.
I na tlu Hrvlrtske
rata (30. lipnia 1993), vojnicima u zagrcbaekojvojami na Crnomerctl, portleio irn prov,clila svojr strahovladu. Tudman je ovu integraciju
da bttclu clobri "antifasisti", te istodobno od niih zatraLio i da se klone "radika ---..-
tracir>nalizma". Svc to, dakle, po Lrzol'u na stare partizanel ll interuieuttt' pitkztt
list Vreme pohvalio sc kako je izrieito zabranio ime "Mile Bttdaka" zn iednu zirgte ,,un,,rro,].!'ll5
koji su moZdauvjerenikakocc cvociranjem i poclgrijavanjem
hrvatskoga
ttlictt, a govorefi ztr-lerusalem Po.s/ pripisao je sebi zaslttgtt da je zagrcl>atkiKlza z'agriixi"ar-rtitrSisticki"
Zapltdda nbrzanoprimi Hrvatskuu svojc ,,inte-
eili}'ii]],]
trg saitrviro Titovo ime, kole rnu ie Nova Hrvatska Dcsuica kanila ttklouiti. - parai"".,,llii.,()Krtltltorazoiarati:na danaSnjemZtpa<ltt,,antifirsizmom,' se kite samo
"antitt5isticki" borac, nema dvoibe! A glede "1'rga mar'Sala'l'ita",diskttsija o prorn .no.r"l"]il,l'_Potttteroristieke ili orvoreno nasilne postrojbe Nove Ljevice, mzlieiti
niegova imcna za'I'uctnanove ie vladavinc vi5e godina miroval:t. Vjeroiatno je za zakaSnjelimaoistiiki kruzoci iz ozra(jitBaacler-Meinhot'-bancle
tol .,,'..),1_'l,lrocki-sticki, ,
bil<r predvideno ime Irranje Tudrnana, pa se iz toga rirzloga za niegovir Zivota n"a'.',l'-lill.lllt,pod obvezrfttTomantifa-etiketom kako bi powjedoiili da su na rarnoj
preimenovao. Kako sada stvari stoie, viSe i ne ee, dok nc stasajn novi nalaStaji, iI r*ru* naravi clanasnjegkapitalizma. Nu urriy.t'1. bolje stvari nazivitti
':'r ^'illl_fliikom"
l)r'ltvilninrenorn, kako 1a Za;padtttako i r.rnaSoiktiei.
ovom drZavorn konaino ne zavladaiu llrvati.

732 133
 MLADBN SCTIVARTZ: HRVATSKA NAKON TUDMANA III. FRAN.JO TT]DMAN _ COVJEK I DJELO

zamislio kao ozbiljenie opeenacionalne pomirbe Hrvata sviju polit
usmieridbi i ideologijskih uvjerenia, bez obzira na stranu na kojoj su
borili tr hrvatskom gradanskom ratu l94I-45. Jer, ocekuje se da ee
nacionalistidke snage lak5e pomiriti s ideolo5ki neutralnim kvazi
tima, obnzetima samo odvraftniem stranog agfesofa, nego sa zadrt
komunistima-internacionalistima, koji su dokazano ntSili hrvatsku d
uz pomoe stranog saveznikai uime neke nebulozne idealizftane zajed
naroda.
Uime pomirbe i odricanja od "revan5izma", ali i kako bi izbj
povfatnu osvetu i zabijanie noZa u leda hrvatskim ratnicima t
Domovinskoga rata, Tudman je procijenio mudrim da mase biv5ih d
nova KP, ne samo obicnih konformista, oportlulista i karijerista,
i visoko rangiranih glave5ina,upletenih i u izravne udb:rSke
protiv hrvatskog naroda, primi u redove svoie stranke i ukljudi ih
procese izgradnjenove Hrvatske, dok je s druge strane prave borbene
beskompromisne,samozatajnenacionalisteostavioizvan struktura v
Tako se dogodilo da je u redovima HDZ-a na5aoutoai5te daleko
broi komunista negoli je to bio slu-aj u Radanovoj Sociial-demok
partiii, sluZbenojnasljedniciKPH! Svakakose jedan broj biv5ih "kadrova"
navlastito u vojsci i policiji, u podetcima hrvatske driave morao
ali samo dok ne s&rsajunovi i Hrvatskoj bezuvietno odani profi
Kosi se, takoder, sa zdravim narodnim osjeeajem za ptavdt da
velezloiine poiinjene u pokojnoj tvorevini nitko nije odgovarao i
proglaSenkrivim. Izostalaje krvava kupka, koja bi naciji mogla pri
moralnu katarzu i osokoliti je na novi poietak. Izostalaje tako i prij
potrebna nacionalna, socijalna, politieka i kulturna revolucija. Da
ona provedena, nova bi Hrvatska za svoju pretpostavku stekla
drugatije cluSevno-eudorednostanje, koje bi omogueilo novi,
poietak, cisto oduSevljenjei neopterecenostn pothvatu izgradnie
drZave.Ne bi se nakon samonekoliko godina dogodili korupcija, zarnot,
beznade, bezizlazje,dosadai posvema5niikritizerski nihilizam.
Iz shvatljivih razloganije, dakako, trebalo egzekutirati tisuee
koji su, pravno, moralno i nacionalno,svakakozavfiiedtlismrt. Nu
se na stroge kazne osuditi samo najgore poiinitelje, a ostale nakon
nekoga vremena amnestirati.Isto tako, valialo ie voditi raiuna o psiho'
loSkoj istini da se od onoga tko je jednom izdao (svoin partiju i jtrgo'
ideologiju) s velikom vjerojatnoSeusmije odekivati i ponovljena tzdaia
(ovoga puta hrvatske drZave!).r50Ne5to od takve rabote osjecalo se pod
15"S druge strane, til vrsta liudi ponekad dobro dode za odredene zirditCe zbo9
svoje ucjenjivosti. AIi to ne znati da takvima treba napuniti sve razine dtlil
t'te upf ave
,r,,dma'ovom vladavinom kroz stntktttre infiltrirane bivSima, koji su se
.lr,liru brinuli z tihe diverziie i sabotaZe s ciljem zakazivania ditavih
narodnog Livota, kako bi potpirili nezadovolistvo i na plimi
stari reZim'
Il.oanug bttnta poku5ali restaurirati
"tfrrrt
""'- U Ttrdnranovoj Flrvatskoj mnogo se govorilo o nacionalnoj pomirbi,
ni ideja niti niezina realizaciia. Naci<lnalna
n c;ttse nije clokraja shvatila
l.,mirba prijeka ie potreba naroda koji je iziSao iz pakla gradanskog
'ia,.
Ona odgovara mirovnom sporazllmu izmedu dviiu zaneenih drZava.
rat vodi ne samo po crtama bojiSnice nego i
Nu, kato se gradanski
tzclui i poprijeko nacionalne duSe, nije dostatno sjesti za stol i potpisati
ugovof o prestanktt ratnih operacija. Potrebno je poluiiti i ponovnu
.rlportn*, du5evnoga mira, a to moZe biti tek zadaca dubinskog pfocesa
zacii.liiu Lttja rarn, posljedak suptilnog, vi5eslojnog postupka politidke
koliko i psiholoSke naravi i da bi tai postupak bio djelotvoran, mora se
u narodu pojaviti mudra i markzrntnapolitiaka figura, obdarena karizmom
i auroritetom, politiaki voda koji je i sam bio sudionikom gradanskoga
rata, i sada se uime svoje nacionalne frakcije za. njega ispriiava i s
pozicijn vlasti nudi oprost i mir objema stranama.
NeSto takvo poduzeo je 1939 Spanfolski Caudillo Francisco Franco
y Bahamonde, i posve je shvatljivo da se Tudman, na5av5i se u uspore-
divom poloZaju, sve i ako je od hrvatskoga gradanskog rata bilo proteklo
vee skoro polir stoljefa, u niemu ugledao uzora. Povr5ni ljevidari, koji
nemaju osjetilo ni za nacionalno jedinstvo ni za drLavni interes, niti pak
zir ttzviSene, simbolidne geste, do danas se pokuSavaju mgati kako tudma-
novskoj pomirbi tako i njegovn pozivanju na "faSistiikog" generalissi-
musntr.t5tAli z:rmisao nacionalne pomirbe ima i svoje hrvatske korijene.
i joS il'r postaviti na vocleCamjcsta i
bogato nagraditi! Savjetoclavnuulogu mogn kolovocle
ne{idasnjc tJdl'lc cloblo
(ili eak minisrri)!
obavljati i iz ilrtvora, ne moraju zato postati zarnjenici ministra
rsr Pritorn,
^r^ uost:rlorn, ne moZe biti niti govora o nekom Francovom "fhsizmrr".
[;rartco jc bio katolidki, rnonarhistiiki tradicionalist, autoritarnog stila, clakako,
it1,?t9ti."'
ntt;t 1e izvonttl
spaniolsku Fcilctngu tusistidkog vocle , mladoga rornantiinog nacional-
'rYUrtlcronlt[:.t.f<lse
;vole v'lasti.
Antonia Prima de Rivere, spretno nentr:rlizirao i ukljuiio u strttktttre
Fasizam ie mobilizirao mase, a glivna je Francova preokupircija bila drZati
'*rqr^rzvan
politike kako bi briga o njoj bila n cijelosti prcpustena njemu. Narocl je
Pravfl, s:rmo nije imao demokritsko pravo suctjelovinya u politiikom odluii-
;;il:.t:t
p".ll:, i1\t se l)onasa okmnjena glava starogzr kova, a niposto la5istidki <tiktator! -
F;:,1_ltunu
implesivna slika Salvadora Dalia, negdasnjeg ljevii.ara a kasnijeg velikog
postovatelia, koja nosi naziv Sltttnja graclanskog rata. Ta je slika istinitija
"J':::-::8
Sif..,'1,11*tn. Picassove Guernice, koja je posluZila mobilizaciji medunar..odr-relijeve
za-potpont narodnoj fronti na temelju lali d,a su grad
il;:::.
-'!rrrcr' duernicu bomb:rrdirali
doiirn su je zaprtvo razotili Spanjolski komunisti. U svakom slucaju, jedna

134 135
 MLADEN SCHWAITI'Z: HRVATSKA NAKON TUDMANA
Onir u izricitom obliku potjeae od Vjckoslava Maksa Yitez',;-Lttburiea,
kasnijeg "generala Drinjanina". Lttburic je bio iedan od niriistaknutiiih
Usta5kih duZnosnika, UstaSki pukovnik i domobranski general, koji fe
jecllo vrijeme obnaSao ulogtt vrhovnog n:rdzornik:t sviju sabirnih / radnih
logora na tlu NDH. U tom svojstl'u nzrvodno je podinio i kaZniiva preko.
racenja ovl:rsti, a poznata je i njegova strogost prema niemaikim iasni.
cima koji su sebi umislili da se u Hrvatskoj mof4tl ponaSati kao okupa-
torska vojska.r52
Oti5av5i u emigraciiu, Luburic se raziSao s Poglavnikom, ier mu
nije mog:ro oprostiti bijeg precl neprijateljem, koii je cloveo do Bleiburga.
DoZivio le vjersko-cucloredno obraienje, pokajao se za grijehe i posvetio
se, u Spanjolskoj, gclje mu je lrranco pruZio utoii5te, raclu na obnovi
lrrv;rtske drLave. Vjerovao je kako clo nje ne ce doii ako i negdaSnji
protivnici iz nesretnog:r hrvatskog rata ue pruZe jedni clrugima ntku.
(iovori se cla se, na tfagu tih napora, szlstitos bivSim partizztllom Holiev-
cem, kojemu su se takoder pripisivali ratni zloaini.
LtrburiCeva organizacijtr Hruatski lYarodni Oclpor upisala je u svoi
program i z:rmisao opeenacionalne hrvatske pomirbe. Preuzeli su ie
potom i clomovinski ljudi, medu kojima se osobito isticao upr,lvo Franjo
Tuclman, kao i emigranti okupljeni oko Brune Btt5iea, "Tudmanovog
eovjeka" u iseljenoj Hrvatskoj.'5rKada je , medutim, obnovljena hrvatska
<Jrl'tva, ova po sebi r:rzumljiva zamisao o pomirbi nai5la ie ntt nerazumiie-
v:rnje . Njezina se bit sastojala u uvidu kako ne moZe biti novog podetka
hrvatskom naroclu :rko ostane poclijeljen icleoloSkim, politidkim i
psiholoSkim sukobima koje vuie kroz duga clesetljeca nakon sloma
svoje nezavisnosti, i koje u njemu pothranjuju neprijatelji ne bi li ga
Iiraucova sluibcna rijcC od 1. travnia 1939 podsjeca na monlulcntalnu Dalijel'n
kclmlrozicijtt. Kako Dali llaviesta rat, tako Franco uavijcstil llornilbrr: "Spanjolskc arrnije
isltttrtile stt cltrcvur-rzapovijccl. (iradiu.rski rat je zavrScn. Irlancisco Irranco, lnilo5ctt
IltrZjotn Cutttlilkt cle llspaiict." Komc ovit drantatiina, uzvisena jednostavnost niStr ne
govol'i, tai lliSta nije lazumio ocl svijeta politikc.
'5r Jctlna Zivotopislla pliea
mogla bi rastumaciti l-uburieevrr osvctnieku uarav'
Katt clcsetgodiinji djeCalac pronasao je u poclnrmu mrtva oca, nakon Sto su ga srpskr
Zaudari prcttrkli skoro clo smrti, i onda ga lta zimskoj tcmpcraturi polili hladnorn
vodont "cla clode k sebi". Do iutla ic od njega ostao mrtvi komad lccla.
r5r Nu glasovitu zasfedanju u Lundu 1978, ploljcCarska skul:rina s BuSiiert'
Zlatkom Mat'knsom, Iilanjom MiktrliCem, Ivauom Ccrovccm, patl'onr clr'. Vjekoslavorn
Lasi6cm, Milauom Buikainou, Mlaclenom Schwartzom i clrr.rgimarasplavljala ie o
pojcclitrostir.na "BuSieanskc platfon.nc", na kojoj je dvije gocline kasniic nastao Ilrttatski
Driauotuornti Pokret..fa sam tada u tezama naslovljer-rima "Duh Lr-rncll" preglcdno i
stlstavno izttio saZetak ove oriientacije, uvrstivSi u prvu tcztr "naciot]alno jedinstvo i
opcehrvatsku pomirbu ".
r36
IIr. rrRAN.lOTUDMAN - COVJEK r DJELO
rime r1zorilii uiinili nesposobnimza normalan'Livotu slobodi. Pomirba
," ,nactlt da judera5nji nepriiatelji, Hrvati s ljevice i Hrvati s desnice,
'J^ueznici Hitlefa i savezniciStaliina,u onoi mjeri u kojoj stt se s naiboliom
ratne siekire, uvidjeti kako
,rLror borili za Hrvatskll, trebaiu zakopati
hrvatska<Irzava
il'obrani
ponovno stvofena i zajednicki se posvetiti njezinoj
i izgradnii'
Nu kako se na nekoe zuaeenim stranama nije pojavila osobita
Dornirbenaeuforiia, a pogotovtl su bivsi pafiizani, onim dijelom koji
nikactai nijc ratovao zaHrvatsku,nego za staljinsko-titovskuJugoslaviju,
odbijali svaku pomisao da prtrie rLlku pomirnictt svoiim ratnim protiv-
*
nicima domobranima i UstaSama, zamisao pomirbe svedena je na
poffebu mirenja izmedu "partizanskihi Usta5kihsinova (ili vee unuka)".
kako ie plk ta "pomirba" bez poteSkoeaprovedena kroz Domovinski
rat, I pomirba hrvatskih nacionalista s donedavnim iugo-udbaSimai
njihovom icleologijomionako niie dolazilau obzirrsa,retorika se pomirbe
popriliino banalizirtrltt i istro5ila, a izgladivanje nepomirljivih protimbi
iz gradanskogtrat^ poviereno ie naielegantniiemrje5enju, onome koje
pouzdanoclonosiprotok vremena, a naposljetku i samaSmrt, pod tiiim
se okriljenr zajam(eno mire svi.r55
TT]DMAN I ZIDOVI
Medu brojnirn prigovorima Sto su ih upucivali Franji Tudmanu,
osobito Zilavo odrLavalase optuzba za afltisemitizam. pritom, istini za
volju, trebu priznari kako su je rjede potezali "clomaei",hrvatski Ziclovi,
l(oiimaTudman, kao faktiini nasljednikAnte pavelieai obnovitelj Neza-
''' Ali
t,^::. ic z:lto,ltalavllo, doSloclo pomirbe samogarc'hirnttsuclbaskimstrukturam;r,
i" svc oprosrcno i jos srr im vodeei ljudi dospjeli na visoke pololaje. prema
::l]]l
;tc1m Procicntntrt,otl 100 tisueasuradnikakoliko ih le uOnaimala u vrijerne.|ugoslavije,
4a
Hrvatsku osurlo je djelovati 60 tisuea. Neki od najzloglasnijii-tir,fnustitt
rKepubliktr_
ztrdrzl.li su svoje poziciye i u novoj Flrvatskoj: Franjo Vugrinec, Zdravko
;::::"^",1
-"""".;..,t^1
.losipa:Manolic, Boljkovac i perkovii, kao i niz drugih.
ludlnirn
i. n,.-^^ r^zflagtoie ncko vrijeme bio obuzet mislju da oclJasenovcanapravi ono Sto
u Valle de los caidos - jedinstveni spomenik svima koji su pali za
il;;;.;::
^rr' trme se u zajedniikoj grobnici s hrvatskim patriotskirn "fa5istima"ne bi
nasrr")
patrioti s ljevice nego i
ko*rl,lll'1" ,
ritzttmliivo su se, svarko zbogiugo-detnieki zatirateljrhrvatske dr2ave."Miksanju
h;;"'1,, svojih rrzloga, usprotivili jugoslaveni, kao i
,nliJi^T,,l,,.tonalisti. (Pa ipak, ljevica nije toliko nesklona *miksanju,, ako je rijed o
il.in^l'lil,"t,.ija tt znaku multikulturalizma!)Jasenovacie, osim toga, svojom polusto-
--"rtt LrPol'lrbom
u ulozi simbola hrvatske genocidnosti mogao biti pogodan jo5
137
 MLADEN SCH.WARTZ: HRVATSKA NAKON TUDMANA rrr. FRANJOTUDMAN - COVJEK r DJELO
-5

(kao sto se,

visne DtLave Hrvatske, nije bio odvef prirastao za srce pritorn je na dielu nadelno odbojan stav spram hrvatske slobode, a
s ideiom da vise nema njima drage ,n^nie je zidovskim klevetnicima vaLno za koii ee se
posebni prigovor
uostalom, nisu nspjeli sroditi
bili svjesni okolnosti napuhati, a kojtt iziavt ili gestu iskriviti.
multinacionalneJugoslavije),ali su, htjeline-htjeli, ^atueiti, koju ce poiedinost
i diskriminaciji.
da u Tudmanovoj Hrvatskoj nisu izloZeni progonu prvo sto |e Zidovstvo Tudmanu spoiitnulo bio je istrgnuti navocl
politidki
Dapa(e.Jedanpripadnik TudmanovL establishmenta i negda5nji iz iednog od njegovih govora odrlanog u vrijeme kampanje za pteLrzi-
na sviietU
emigrant s pfavom ie zamiietio kako, osim Izraela, nema iarrje vlasti. Tudman ie navodno izrazio veliko zadovoljstvo okolnoSfu
kao Sto je to Hrvatska.rs(' ni Srpkinja niti Zidovka.r5T Ako je , medutim, tako i
ckLive s toliko Zidovskih dlanova vlade ;; ;r, i.ena niie
AnrisemitizamTudmanu pripisuje svjetskoZidovstvo, ukljuduju6i mislio, pa ikazao nesto slidno, svakome
bi moglo biti a priori iasno da
i predstavnikecionistidke drZavelzrael. od samogaTudmanova dolaska te fiieai nisu mogle imati smisao koji im se
pripisuie vef i zbog zahtjeva
pfestao ni Sok
n^avlast 1990 kampanja ne pfestaie, ba5 kao Sto nije razbofitosti, kojom je Tudman svakako mofao odvagnuti
elernentafne
cinienicom hrvatske drLavne restauracije. Sve one bezbrojne objede svaku svoju iziavll u tom dasu, kada je mogao odekivati da ode kako u
kojima su Ziclovi sve do danas,temeljem vlastitadjelomice nepovolfnog Banske Dvore, tako isto i na ponovno odsluZenje zatvorskekazne. Previ5e
iskustvas NDH, a jos vise tvrcloglavimdjelovanjemsrpskeprotuhrvatske ie toga bilo u igri da bi si
mogao dopustiti nepromi5lieno davanje odu5ka
promicbe u svijetu, obasipali ustasku fatnu drLawr, primjenjuju oni vlastitim rasnim preferencama. Po svemu sude6i, smisao je Tudmanovih
marljivo, mutatis mutand,is, i na novostvofenu Republiktt Hrvatsku. riieii bio vrlo neduZan: Toliko mi toga tovarite na vrat, ali mi barem ne
moaete spoiitnuti srpsko ili Zidovsko poclrijetlo moje Zene. Ovako shva-
fene, Tudmanove rijeii ne bi odavale njegov Sovinizam, nego bi, na-
je Tttdmanova protiv, Sovinizam pripisivale kritidarima.tss
sarlo kao ilusrracij:r velikosrpskog Sovinizma i titovskih laZi. I tako
zamisaonblzo nesralas 6nevnogare<Ia,ali su je nepriiatelji svejedno
potezali kad god YaLtnt je cilj Zidovske kritike u sklopu ozlogla5avanja predsjednika
"tasizam". kao Sto ga neumorno zazivatlje Tita nije Tudman;r, a time i sramoeenja hrvatske drLave, predstavlfala knjiga
bi tr.ebalonkazati na njegov Jer,
usporeclbi s Poglavnikom, tako ga je "fasistom" mogao smatfitti i nazivati BespuCapouijesne zbiljnosti. Svjetsko Zidovstvo Tudmanu ie zamjerilo
spasilo od
je proZeo
tt o goct !e to pozelio, bez obzirana titzw'nantifasistidkumistifikaciju kojom Sto dovodi Ll pitanie ritualno-magicnu znamenkll od "Sest milijuna"
svoju vladavinu i koju je nemilice poticao.
r(' Nije, dodise; rijed samo o dlanovima Vlade, nego i o pripaclnicilna njoj Zidova stradalih Lr tzv. holokaustu. Slijedeca mu ie zamjetka Sto se u toj
bliskih organavlasti. |rdovi su, uz ostale,bili i slijedeeiduZnosniciRepublikc Hrvatske:'
knjizi, koja se opcenito bavi problematikom povijesnoga zlosilja, usudio
Mihaet-Mi5oMontilio (stopostotni sefardskiZiclov,prija5njipomoinik ministra vanjskih progovoriti i o zloiinima cionistiike drZave protiv palestinskih Arapa,
poslova),
'St.rn Anclrija tiebrang 1Zidovpo majci, bivsi ministar zdravstvai obrane), Dzrvor dakle o olrome Sto ie nazvao "Zidovskim nacizmom". Takav govor, naime,
(liAo',, 1roo..,, bivS-iministai gospoclarstva,a potom direktor mamut-kornpanije kosi se s prisvojenim Zidovskim statllsom najveee, paae, jedine prave
INA), Nelad porges (Zidov po oc.i, piile predsieclnikzagrebaike Zidovske opiine' znve svjetske povijesti, koja susljeclno iskljuiuje i svaki zloein Sto bi ga
potom ministar gospodarstva),l,llt..tu Zic-nucfrs,bivSaministrica znanostii naobrazbe'
ottt u sranju poeiniti sami Zidovi.
Postole infbrmacije da su Zidovi i raniji ministar vanjskih poslova Vinko Frane Golem
te prvi delnik flDZ.a ZagrebaEmanuei Jtlstament' a prema-nekim vrelima Zidovka ie r- r
Ntr joS i jace Tudmanu je prigovoreno da je u istoj knjizi iznio
i majka poionlega miniira zclr..rvstva Zitlta neittera. eisti Zidov bio ie fredsiedni!1'l qoslovrte
navode hrvatskoga nacional-komunistickog politidara i pisca
savjetnik n iinu generala,mr. ph. Zlatko Bienenfeld,negda5njivodeci strttcrljak "JNA" Ante.Cilige, koji je krace
za'bojne ot.ou.,- a Z\dov po ocl"l bio ie i Predsjednikov savietnik za htunzrnitzrrna
vrijeme bio zatocenikom sabirno-radnog Ustas-
rog logora tr
pitania, SlobodanLang.Neki od navedenihmozclase i ne osjeeaji (sarno)kao pripadnici Jasenovcu, te srpsk oga Lrtelia ovog logora, nekog Vollslava
Zictovskeetnitke ,zvier.skernanjine.A neki .sedrze taktike: dok sam tlan vlade, kako
bih rnogao nesmetano mesetaiiti, nisam Zidov; kacl prestanem biti ministaf, opet ------
portul.- Zidov ne bih li tako lakie izra1avzro nezadovoljstvos lfrvatskom. Ntt ako se
pripadnikom naciie koja rnu ie pruzila utodiste, ako D99u:" ie gospodaAnkicaTndmanpodrijetlomSlovenka,
pripadnicanarodt
Lidii ii itiit"i izriCito Hruatonx, o u",^*l-
se za nju ne bori Ll teskim lrre-.ttitoi, ako dapaden njima kolaborila s nepriiateljern .ij.c|'""' ,c t tldman, kao i o "muslimanima", znao takoder izteCi i poneku neodmjerenu
- a to je u hrvatskornslucaju bio sustavjugoslavenskevelikosrpskeokttpaciie . .ttut!:-:
Otl je pritom, svakako, lnogao imati na umu
je umiesn;r opreznir dvojbi cla dotieni piedstavlla tek priktivenog rgenta Zidovsxe ,u .^ l]" i cla nije bio jedan ocl onih koji
internacionale.Stjecajemokolnosti, Zidov mora, poglavito u prijelomnim vremenitnit' unti"-"^l'^ltt$.u'epohi Zenili Zidovkarna ili Srpkinjama ne bi li time dokazali svoje
nirglasavati svoi djelatni patflotizam n smisltt ,iiti. domalina i nesto iace negoLi uo...i,i'^"lttitticko
'sutr Zl pravovjerje. Ni tako shvaeena, Tudmanova izjava ne bi predstavljala
Zidove i Srbe, irego kritiku upufenu jugoslavenskim oport'nistima.
niezin domorodadki Ziteli, kako bi tnu se povjerovalo.

138 r39
 MLADEN SCHWAR.I'Z: I.IRVATSKA NAKON TUDMANA III. FRAN.IO TUDMAN - COVJEK I D.JELO

PrniatoviCa.Ovaj je nakon oslobadanl'a1942 dao o Zivottt u Jasenovctl ^^aeiniosti.Zidclvswo se snaZnouhvatilo za Ttrdmanovtt. inace llespretllu
je svoje
izjawr vlastima taclaSnjesrpske vlade.generalaNediea, a ciliga I:;;; ;" se lasenovac pretvori u svetiSte svih onih mrtvih koji su tu
1,rpo-"n" iznio u svoioi memoarskoj knjizi sam kroz Europu u ratu. vladavine, tako i Ustasa i
llrlriU svoje kosti: kako Lrtava Usta5ke
Ciliga i Prnjatovie slaZu se u svojim opaaaniimao drZanju Zidova koii su nakon rata i na ovome miestu bili ttbijeni od nove
Ilfn,rtrr"nn,
Ovi stt tu, naime, trlivali Samoupfavu, obna5ajuei g d^ relativizira - iz Lldovske vizure
u lasenovidkomlogom. lirrironrt. vlasti.162OptuZilo ie
palo je u odi
,ro.l.e. cluZnostiu logorskoj otgtnizaciji. Obojici svjedoka ii"cinnacl zlocinima, ier tko relatiuizira,
uspofeduie, stavlia u kontekst,
kako sg pritom Zidovski upravitelji Stitili pripadnike svoje zaieclnice'da slijed, tai ie izf^vni nepfiiatelj Zidovske potrebe
l, .,rr,r.rr,r-posliediani
bi tim ctkrutnije, i po samostalnom poticaju, postupali prerll<1lre: nevolia Sto su ih Zidovi doZivjeli. A ako se njihovoj
zn apsottttizaciiom
Ziclovskimzatoaenicima.Tudman je njihova izvijeScasamo naveo' niie, uskrati apsolutna narav, onda nestaie i apsolutne, neupitne i
sim obzrviopfomatranja o kojima govofe dvojica logoraSa,niti ih iA "^rnii
lectoclirljive Ziclovske legitirnacije da
sude citavu sviietu i od njega bez
izmislio. Rijei je o povijesnim izvorima' povijesnimdinjenicamai povijev orestalka izuudttjtt tlviiek nove i nove ustupke,
ucienjujtt6i poiedile
niearskojmetodologiji.Ipak, clostatnoza hipersenzibilneZidovskenarcise Zrztve politicki, moralno i materijalno.t6i
da pisca proglaseantisemitom.Ali se s tim nisu zadovoljili, nego su ga' Kako bi i nadalje podsieealo na NDH i niezin vjeini crimen, lto
,r.d.rrr.nint pfitiskom, natjerali cla u americkom izclanju svoje knjige bi ga trebao simbolizirati Jasenovac, a tako i hrvatsktt tkLavu tfaino
promijeni piilepottta mjesta. Ovo izdanje recenzirali su i cenzurirali tjet2'loda kleci na ko_lienima,da se ne uspije osoviti u ponosan, uspfavan
izraelski Zi<lovi. Nu poSlo se ioS datje i, pfema zakonu "pruZanjaprsta stav, meclrrn:rroclnoZidovstvo doSlo je na zamisao da Hrvatsktt prisili na
i traLenja,cijele fllke", istaklo kao sliiedeei zahtievda se mijenja i samo inscenirano sudenje jeclnom od logorskih zapovjednika, jedinom kojega
originaliro, irrvatsko izdanielTudman se za sve to vi5ekratno ispriiaot5e; se nakon toliko vremenu moglo clomo('i - Dinka Sakica.
i n znak pokore mofao ie,uz ostaleuzvanikeiz bijeloga svijeta,odslu5ati SakiCu Jasenovcu nije igrao gotovo nikakvu pozornosti vriiednu
sveianost otvorenia tzv. "muzeiaholokausta"u Washingtontl.160 nlogu i to ugl:rvnom priznaju svi svjedoci optuZbe. Jedino Sto izgleda da
U meduvremenu, dok se odluiivalo o sudbini knjige koju ie donekle stoii izvan dvojbe jest njemu pripisano strijelianje komunistiikog
Tudman napisaopo naiboljemznanju i savjesti,izvan izraelskogteritorija pobunjenika clr. Mile Bo5kovica, koji je Sakica zamolio da ne bucle
-
i uost:rlom u vfiieme cl,okioS nije bio PredsjednikRepublike Zidovska vjeS:rn,jer se tomu protivi njegova crnogorska cast. Saki6u bi dakle u
ma5tadosjetila se i pomoenih argumenatar('r. Posebno ioi ie zt sfce bio Hrvatskoj trebalo biti sudeno jer je, s poStovanjem za pravomocno
i ostao priraslim logor u Jasenovcu,jer je mislila da je najuspiesniie
podsje6i na Auschwitz - ugaoni kamen ZidovskeZrtvoslovnemitologije'
kada se viSe nije moglo ozbiljno zastupatisrpske izmiSljotine o milijun I''r l)rclllll
1'lortzdltninrizvorirnlr, jlrscnovltc'ki log,or rrtlio je ptrnom 1'lat'omrl<l
ili vise ubijenih u lisenovadkom logoru, pronaSli su se novi nadini 1945 tkt 1\)1t7. .;r po nekim tvrclnjama iak clo 1951 go<line, pod upravom titovskih
izrabljivarrja ove uspomene Zictovskepro5losti za Lidovske svdre u
xotnttuistrt. 1'o bi ztrrtcilo cla vclik,
vierojatno daleko najveei broj jascnovaikih Zrtava
otpad:r uir ()v() r.:rzrl'bljc..lascnovacka
zenljn dlkle cloista krije i protivnikc Nezavisne
t''rz:lvc llrrv;ttskc i
njilxrve Zrtvc. 'l'u je i bio poticaj Tndmanove zamisli cla zafeclniikim
spomenikom olticmlL
stranama, po uzon-r nt Iirancov spomenik svim Zrtvama Spanjol-
sKogrt,gradiulskog
| 5t)
Ali zbog "Stctnosti", a ne mozebitne lletoenosti iznesenih poclataka. Znitdi' r:rta u Vctlle ie los caitlo.s (Dolina pititr;, poluei rnakar posthumnu
prihvatio jc zicfovski kritcrij po kojemu je ugodr sto ,e eud ziclovski eitatelj vt2niia od f.tT:in:'nekoc
rc"neodrzilorn.
z:tv:rtlenih tl'onti. Medntirn, trsporedba s Francovom pomilbom pokazirltt
povijesnc istine. Dio isprike odnosi s" i r-ra"nerazumiievania kttja str (dijclovi knjige Fr':rr.rcoje imao pravo poduz-eti pomirbu mrtvih, jer jc i slm poluiio
* M. Sch ) rnogli izirzvittl". Kao da a.tor mofa biti kriv za eitatelieve nesporazrtme! ;;,,:lll:nt.sltkobrt tt koictnu su strtljelovali.Span.iolci.rirzliciti tek po svjetotr:tzot'tti
',',,Irrecizno i peclantno argnmentirao je protiv nekih Zidovskih i drugih kritidara iclc;tlinrl. LTnaScm slueajri, mirilo iri si tr skrajnjoj crti - Usrase i iernike I
'I'trdmanovih i;l:':-|"tt
u
Bespuia u skloptt opeenite pfotllhrvatske kampanie - Anto KneZevie i.li^ll-i:t.,
krtko rckoh, bila neprihvatljiva i za hrvarske nacionaliste i za Zidovske
v"\','lr|:}.(c.t.tosr:rlgicure,
svojoj krrjizi Mitoui i zbilja, Medtnarodno znaicnje Tudmanovih "Ilespuea" Lr r^zot' koji su stali govoriti o ,,miksanjn kostiju,'.
krivanjg uzroka srpsko-hrvatskoga rata i y,tzl'tzt (l)omovina TT, Zttgreb 1992). unatn; ^^luectl ttcieniivanima, uz Njernacku, istaknuto mjesto uZiva lll:rtska, kojoj,
r6r MoSe Mesulam, eovjek neke Zidovske agencije tt Izraeltt i pouzclanik Mihaela 51e1;-""i1',usvc'tnaSniojgospodarskoj iscrpljenosti nakon Domovinskog rata, sada, pola
Montilja, izjavtoje u jednorn interuieu)trlistttJentsalem Post da problem s Tttdmanofl lizirlL-.]^ttsltttc.sit zidovske strrne pristiZtr novi ractrni zir odstetorn. povratom lraciona-
tttroviue, trckakvim "Ziclovskim zlatotn" koje su
nije ni tr njegovoj Zeni neZidovki niti u kr.riizi BespuCa, nego Ll torle sto ic' oklllz€n -qtlKitllu
Vr;:;jlt Ustase toboZiakrili u rrezorima
i sli(.ncpfovokaciie.
sljedbenicima koji su antisemiti (?!). Oclnosi li se to i na niegovu Zidovsktt kamarilu/

r40 T47
 MLADEN SCHIVARTZ: HRVATSKA NAKON TUDMANA III. FRANJOTUDMAN - COVJEKI DJELO

osudenog neprijatelia, ispunio niegovu posljednju Zelju. Osim toga, posjeta Argentini,
, ,-2A,1sudi.On se s njim iak bio i sastao za svoiega
doci govore i o egzekuciii jedne aetniike postroibe na delu sa zloglasni dom zadrLao se s njim u kraeem srdadnom fazgovorLl, dobro
lll}'"ri*"
voivodom Pavlom Duri5ifem. Tako se dogodilo da je Sakie zavrsio t tlll,i-.'f.im se rukuje. Osim toga, opetovano je u javnim nastupima
dtrgogodiSniom zatvorskom kaznom i zato jer je dao pogubiti '::;;)nania da Sakica ne dtLi krivim, a sudenje smatra nametnutim
umiesto da su ti ietnici, iz onoga kao i iz ovog Domovinskog rata, Nejasno je stoga zaSto nije
\ii, .rrniiuanja danaSnje hrvatske drlave.
t^i|),J^n
dana5njojslobodnoj Hrvatskoj docekali strogu i neumoljir,'upravdu. spage i dosljednosti i odbacio pritisak, nego ie ponovno primio
doiucera5niiaetnici danassu ugledni gradaniRepublike Hrvatskekoji ;;?;, zioglasne Zidovske masonske loZe B'nai B'rith, pozntte iz
su njihovi zloiini opro5teni i zaboravljeni,a sudi se UstaSamaocl pri llafoo^ stoljeca zbog povezanosti s atentatom
na ameritkog predsjed-
pola stoljeca,koji su, moZdai uz neko prekoradenjeovlasti, djelovali i kontakata s Ku Klux Klanom, te obeeao udovoljiti niego-
iliL^ Lin..tna
poriva hrvatskogadrZavotvornogdomoljublja, u samoobrani od vel ootu. neprihvatlj ivim zahtievima'166
.,r- 'n*",ski
srpske agresije i neprijatelja svih boja, i po tada vrijedeeim zakonima, "'^' Zidovi takoder su objerudke dodekah Sakieevo izruienie
Dok su se potaini protivnici dana5niesuvereneHrvatske sotovo kao neko ispunjenje
mitske pravde, kao zakafnjelu, ali ipak
njezinu novom poniZenju, neki poSteni nacionalisti izrazili su iobroclo5lu oclmazdtt i zadovoljStinu. I iz niihovog sjedi5ta iuli su se
voljstvo ovim procesom,tvrdeei kako 6e on osloboditi Hrvatskul-r napadaji ne Predsjeclnika zbog njegove knjige u kojoj je navodno okle-
Usta5kepro5losti.Kao da je Usta5kaproSlostuopee nekakvahipoteka ueiao |idovc. Ali njihova zanoviietanja vi5e su se obraeala opCenito
i kao da se ona uklanja politiikim procesima! Naprotiv, sudenje Saki hrvatskoj politici, ne bi li ie obeshrabrila i destabilizirala samu drZal'u,
i smiSljenoje eda bi se nepostoieeehrvatskehipoteke osvjeZilei osnaZile; i viSesu se, u vidtt prituZaba i tuZakanja, uhodanim Zidovskim kanalima,
da bi se podsjetilo na hrvatski "zlodin" iz proSlosti, povezalo ga dosta nezamjetljivo za hrvatsktt javnost, upueivala na adrese centrala i
"zloiinom" iz sadaSnjosti("pokolji neduZnih Srba" nakon Oluje), i na redakciia svjetskoga Zidovstva, :rli i izraelskog poklis:rra tt Hrvatskoj16T.
tai naiin stvorilo doiam da ni ubuduee hrvatska drLavane ee pro6i
"zloiina".
Sto se ovakvom montaZom Zeljelo posdei, posve je bjelodano, popustilo 2iclovskom pritisku da se politieki proccs s ciljem kompromitacije Flwatske
Zato Hwatska nipoSto nije smiela pristati na sudenje Dinku Sakieut64 i ttopee odrZi, i ako se imirla u vidu slol>od:t divljanja, provociranja i meSetarenja koja
morala je, na prvi znak pritiska, uzvratiti da ona za njega nije zainte. ie tijekom strdcnia u Zagrcbu bila dopuStena Zidovskirn agentima Ephrajimu Zuroffrt
resirana,jer je od toboZnjihprekrSajaproteklo pola stoljeea,pa se oni i Tommyju lJacru. A rlok jc sudenic Sakicu jo5 tlajalo, Ziclovske centrale nastojale stt
natierati Zagrcb cla tlaZe izrucenie Ivc llojnice, Ustaskog zapovjednika Dubrovnika,
u clanaSnjojsuverenoj Hrvatskoj moraju smatrati zastarjelimai amnesti. kojcmtr argcntinske vlasti nc nalazc baS nikakva znaka klivnje. tJostalom, ni pokojna
ranima, i jer bi, ako je do sudenia "ratnim zlodincimzr",danas iz te .]ttgoshviil uikucl:r niic cloSh n:r pomisao zahtijevirti eksttadiciju ljucli poput Sakifa ili
kategorijebilo mnogo zanimljivijihnegoli je to stari UstaSaDinko 5akie.16t Ko,l)rcc. A sittlrt lti im trcl>ala snditi strverena Hrvatska, i njima i slijedeeirna kojih se
dosjcti irrdeoklutska n:tclvlacla.Kod izricanja presuclc kolom'je Sakiei dodijelio najteZu
Treba istaei da Tudman sam od sebe ne bi dospio na pomisao da se
20 goclina trrnnicc, sudac DraZen Tripitlo izravno sc obraeao okupljenirl
I;t'nu,.
ztcovskitn mcsctiu'irna
u suclnici, vec i tom nehotidnom gestom svima jasno stavljaiuei
qo znanjlt
z:r ciji je nrcun prireclen ovaj inscenirani proces, i tko su u njemu zaprLrvo
-Iudman stvarni tuzitelii
je na ni pristao vec 1994 u Lazgovolr-rs preclstavnicina opskttrne i -suci.
"'1 Ali, r'*'.1'on.lrny
Ziclovske masonske loZe B'nai B'rith, obeeavSi cla u Hrvatskoj nc cc biti desniiarske ,,, - Blcr zal-rtijevaoje od l'udmana kao Setu izvrSne vlasti (zabolavivSi za
stranke te da ee se suditi lntisemitskim Ustasamx ciln prestane r:rt. Sto ie, osim novih z;]tr',tziti ocl hrvatskog Preclsjednika cia se clrzi liberalnog nadela podjele
ilt,lrisodtr
pol'Ltga i ucjena, polntio plodavanjem hrvatskih junaka i hrvatske easti? SamoponiZa' O*.-Ocnje strurih lijeiniia preci sud, kako bi provjerili <tijagnoze hrvatske
l3'll,
vanje se nikada ne isplati. o S:rkicevoj nesposobnosti za praeenje procesa. Tuclman rlru je to, u nastttpu
;::"]:lT
rqurnlstva'
r6sDa tt'ibttnal protiv Dinka Sakic'a ltiposto nije zarniSljen kao podvl:reenie crt€ i tlbecao, aliga je ublzo clernantiiali suclska vlast, istakavsi kako o takvoj
"witn odhlctlic srrd.
pod rravodno mrilenu proSlost Hryatske u )O( stoljecu, odmah je pokazalo izrueenie sact'iioga uije pt-rstig:ronisrrr, osinr sro ic iuvno izt".rziosumuilt tt
Dinkove Zene Nade (Esperanze) Tambie de Bilanovie-Saki6, inaie polusestle Viteza ufr".).'iJLntt,ttskih liiecnika, i ponizio hrvatskog Preclsjednika, natjeravSi ga da prekrSi
-"'^u,uS^tilv.i
Luburifa. C)na je odlukom drZavnog odvjetnikl jo5 prije sudskoga plavorijeka tll poptrsti precl plovokirciioln.
oslobodena, ier za po<lizanje optuZnice nije bilo ternelja. Time je vlast htjela poluiiti .luo^-^_,,lt1tl)an1r Mel'ona. Kako bi Sto vi5e ponizio IIryatsku, lzrael je, pristavSi nakon
dojam nepristranosti, kako bi utoliko ostriie mogla osuditi Dinka. Dopustene su bile, z. lJl]l"ttt"g oklijevlnja na uspostavu diplomatskih odnosa s Republikorn Hwatskorn,
-'Lac s
dodtr5e, razrte prognoze, ali tesko ie bilo zamisliti oslobadaiucu osudn ktda se vec Irjtlrn akreditir:ro Merona kao svojega ambas:rdora u Austriii sa sjediStern u

r42 r43
 MLADEN SCHS(TARTZ:HRVATSKA NAKON TUDMANA III. FRANJO TT]DMAN _ COVJEK I DJELO

U tome su predniadili biv5i predsjednik zagreba(ke Zidovske opeine , :^^oaTita. novokomponiranih lijevih liberala, Zidova i Zidoljuba, dakle
Kif onkrai bfave, i vehe-
(koju je joS godinama nakon uspostave hrvatske vlasti demonstrativns i"i rri bi u velikoj veeini clanas tfebali siediti
on^t:t,:;'.r. potroSenoga imena. Dielatnici prava5kih i
n^zivao srpskim pridjevom "jevrejska") Slavko Goldstein, i ljevidarsftl zala4e za povrat
rtclruga, medutim, ne ostaiu im d'Zni i jednom godi5nje,
sveuiili5ni profesor, uvjereni iugoslaven iZidov po majci Zarko Puhovski"
f."r"ta.*Oth podsjeeaiu
Najde5ei nzlozi Zidovskog nezadovoljswa bile su pojedinosti vezane -^,rlieliefli od,ugonostalgidara kordonom fedafstvenika, ih
';;;dr:;;. Tako je makar oporbena desnica' kada to
za olivljavanje hwatske drZavne tradicije i uklanjanje tragova jugo. pt-o!]:itl" vriieme'
slavenske tiranije odgovorne za guSenje hrvatske samobitnosti. Tako sg .,-r- niie Zeliet? lr nrje smiela Tttdmanova vlast, ukazivala vjednim zidov'
'^ii,-'-'r.r.r^aovolinicima
Zidovi zapo(eli beskrajne prosvjede ponukane imenovanjem nekih ulica i njihovim advokatima na neke granice koje
u hrvatskim gradovima imenom znamenitog spisatelja i Usta5kog Do. prijeei ako se ne ieli vfiiedati hrvatski narod i drLavtr'
i;;'U .. bi valialo koia upofno
glavnika Mile Budaka, zatim nazivanjem hrvatske nacionalne valute starim Upravo protiv tih zadrtih Zidovskih zanoviieta'la
imenom kuna (koje se rabilo i u NDH, ali i tt ranijoj pro5losti), uvo. slijepi_ z^ vlastite gfiiehe, iznio ie Tudman slijedece
osuduji clnrge, .'A samo -
denjem Ll ponovnu uporabu "UstaSkog" (!) grba, toleriranjem Usta5ke lZidovstvo M. Sch.) ce za svoill kob u rasuctt
)ipur^rrj.,
promiibe i velidanja NDH, napokon, brisanjem imena "TtgairtavafaSiz. .i'.nacivati krivicrt uglavnom i pfeteZito samo na dmge, zabotavliaiuei
driavi nimalo drukiije,
ma" lijepom zagrebaikom trgu na kojemu je Me5trovieev paviljon tije. i^ r. i samo niie oclnosilo pfema drugima u svoioi
to <la je usrecl drugih nafoda pfedugo ostaialo
kom NDH, uz dodatak tri minareta, prefunkcioniran u dZamiju zahrvat ni nekacl ni clanas. A i
ske muslimane.168Na ovome tfgu svakoga 8 svibnia, na nadnevak zavrse. stfarim tijelom, stavljajuCi se pfeaesto u slllZbu tudina, ili postaju6i
tka Drugoga svjetskog t^t^ (k^d^ zaHwate poiinie bleiburSka kalvarija!), pfollositeliem
^Nururrno, svakovfsnih nadnacionalnih i univerzalistidkih utopiia.
demonstrira miieSana druZba sastavljena od bivSih partizanskih gerilaca, tzrkvo dritnje Zidovstva (je) produbljivalo stlpfotnosti, navlaiilo
diverzanata i terorista, nepopravljivih komunista, poklonika kulta po- omrazbu i izazivtlo sttdbinu."r6e
u svojoj politiakoj pfaksi, medlltim, Tudman je pokazao nedostatnu
energijn pri oclolijevanju Zidovskim pritiscima. StoviSe,citava legija Lidov'
Reiu. Za to vtijemc hryatski je veleposlanik Svjetlan Berkovie uredno rezidirao u
skih funkcionafa, medunaroclnih nadzornika i povjerenika, postala je
.femzalemu, i sam<l sc moZe zarnisliti kakva bi bila reakciia svjetskoga Zidovstva da je,
primjcrice, hrvatski pledstavnik u Egiptu ili Siriji, n Bagdadu ili Tripoliju, dobio kao vrhovnim arbitrom hrvatske vanjske i unutarnje politike.rTo Osobita poni
sporeclnu duZnost i lzrael. Nn, naravno, tirne bi bio poeinjen diplomatski prekrSaj. Lenja cloiivio je ocl izraelske driave, koja je uspostavu diplomatskih
Zidovi imajtr plavo na osjetljivost, Ilrvati nel Ni nakon 5to je Melon, zbog ulaska odnosa, pa clugg odgadanu razmjenu ambasadora,Llvietovala ispunienjem
Ilaiclerovih "nacistiikih" ministara u anstrijsku vlaclu, demonstrativno povuden izBeta, nizit ttltimativno predodenih zalntieva.Izrael sn doslovce opsjedale sku-
medutirn, nema ni govora o tome da bi ga se srnjestilo n Zagrebu. Naravno, on je
pine hrvatskih hododasnika kao glasnika dobre volje, koje bi u Izraelu
hrvatskom narochr potpuno nepotreban; nevolja je samo u tofle Sto to ios nije jasno
i hnatskoj poliriekoi klasi. tek nevoljko primili trefenzreclni pfedstavnici. Nekoliko puta naiavliivan
r('8Taj trg, clan:rs prozvan Trgom hrvatskih velikana, u vrijetne NDFI, poslije je Tu<lmanov posjet lzraelu, kao da o niemu ovisi sudbina hrvatske
'I'itove
provizorija s imenom 'Irg N, bio ;'e posveeen Kulinu Banu. Poslije rat:r vlasti nacije, i svaki put bi se Izrael pobrinuo da nzotara i osramoti nadobudne
uklonile su minilrete, nakon Sto sn na jednom od njih objesilc muslimanskoga imarna nrvatske najavljivaie.
Ismeta ef'encliju Mr.rftiea. (Llevica tvrcli kako slr minareti uklonjeni "tek" 1948, a muftija
niie vjeSan nego "s:rmct" stliielian - kao da sve to neSto bitno mijenja na zloainswirna
U svome clrLanju prema Zidovskim kritiiarima Tudman nije poka-
zao dostatnu naielnost i dvrstinu. Kritike
titovaca i na istini o razlikama NDH i.fugoslavije.) Naziv "Trga Zrtava fhsizma" za nowt ie protumaiio odveC ozbrlinimd
je Hruatskn bio neprihvatljiv jel je u jugo-razdoblju simbolizirao zlo(inttdkn narav - fle I posve iskrenima. Zapravo
su one nastale samo kao dio specijalnog rata
talijanskoga faSizma, nego Nezavisne DrZave Hrvatske , a time i svake bnduie suverene protiv Republike
Hrvatske, kakav vode odredene Zidovske instance u
drLave Hrvata. Oni koji danas pripremaju povrat protuhrvatskoga, antita5istickog imena,
svjesno zaboravljajuci da jc na tom trgu godinama punom parom radila oznaSka antl- --_
taSistiika tvornica smrti, bolie bi udinili da se siete mnslimanskog mudenika Sto su ga
t"'
trbili partizanski banditi, i po kojemu bi se takoder s dobrim razlogom mogao zv,Lti tal T,,: Resprtcctpouijesne zbilinosti. Matica llrvatska, Zagreb 1989, str. 289-290'
Itr(lmxn
trg. Ali je za sadaSnje recidive partizanske nostalgije, povezane i s preimenovaniefir svolim rilecimi ponavllli st;rm izreku Perctitio tLLd ex te, Israel t
'-"
reeenoga trga, dobrim dijelom kriv upravo onaj koji g je i nazvao po hrvatskirn l-r^rr spomenimo r.--o rT jpozn tije i najizravnije upletene : Albright, Cohen, Rubin,
'-Dtnoke,
velikanima: Franjo Tudman, i to nellmornim zazivanjem sablasti antifa5izma, Snmskoga Zintmermann, Eagleburger, Clark, Gelbalcl, Vinther, Guldiman, Klein,
'rtuotlf.
"Zwnoha" i svojega trainog veleuzola Tita Broza. Goldstonc, Iorda, Dienstbier.

144 r45
 MI,ADEN SCHWAITTZ: HRVATSKA NAKON TUDMANA III. FRAN.JOTTIDMAN _ COV.JEK I D.JELO

Zidovskim
zajednici sa svojim saveznicima.VisegodiSnjim sustavLirn
nije cilj eudoredno proii56enie
iapadajima na hrvatskog Predsjednika
Sefahrvatske drZave,
ili itstoriogafska istina. Citi je politidki: poniziti
i iitav hrvatski narod. cilj
uiiniti ga ucjenjivim, kao i hrvatsku clrzavu
ugroziti i rastoaiti niezinu suvefenost, pri'
ie Aestinlizi.rti Hrvatsktt,
na novi sttZivotu nekoj slijeclecojtamnici naroda'
fremiti hrvatski narocl sve to nije
po mjerl i ukttstt judeo-masonskeinternacionale' Onaj koji
'u
jalovo pravdanje
,r"ri'., proniknuti, nego se s napadaiima upusta u
svoje neduZnosti i Zidoljubnoga pravovjerja,
pr.pl.auie te n dokazivanje
niie im dorastao
ial niStanije razumio ocl poclmuklostinjil'rovih metoda,
i osuclenie izgubiti igru protiv njih't7'
TUDMAII, SRB/ I BOSNA
Tuclman ie, kalt, bio sretan Sto mu Zena nije ne samo Zidovka,
vee ni srpkinja. I srbi, poput zidova, u najnovijoj su hrvatskoi tradiciii
veztrtiza traumtl Jasenovca,u kojemu su morali ispa5tatisvoje nepri[va'
canje hrv:rtske slobocle, pa se misli da onaj tko zeli biti tvrsti Hrvat
mora, osim spram Zidova, osje6atii neku averziiuprema Srbima.Usto,
s njima smo upravo voclili vi5egodijnji krvavi rat. Sfbi nam jesu veliki,
ljuti, trajni i pouzdani neprijatelj. Dok se Srbija konadno i djelotvorno
ne porazi (pi makar, kacl 'e ide drugadiie, za svrhe slamanjaveliko'
rtpiLog imperijalizma posluZi i ameriiki imperiializvm, koliko god se
ispravno t*'..tilo da se lucifer ne istjeruje Belzebubom), - ne ee biti
sigurnoga mira hrvatskomu narodu, a stabilnosti hrvatskoi dtLavi.
Tu(lmanov odnos pfema Srbima, medutim, nije bio oclreden
iskljucivo dinjenicom rata i neprijateljstva,on je bio mnogo sloZeniji'
Tudman je ratovao rame 12 fame Sa srpskim partizanima, a S nekirna'
popur RaclojiceNeneziea,i osobno je priiateljevao. Nije mu bio mrzak
ni RacleBulat, inaie glasnogovornikdetnidko-velikosrpskefrakciie pal;
tizanskog pokreta i iovjek koji je, uz svojtt Zenu Milku Kufrin, osumnji'
(en za ratne zlodine protiv Htvata. Tudman je n:rkon rata dobar dio
svoiegaZivota sproveo radeci u velikosrpskom Beogradu. Upoznao je
lrUi;.r, srpski mentalitet i nacionalni karakter, aliie neizbjeLivozadobio
i n.i.itt simpatijaza tu iudnu spregu velikodu5nesrdacnostisa Sarmant-
nom maniiomveliiine bez
pokrica te okmtnom libido dominandi. Joi
i nakon tolikih desetliefa pregaranja za Hrvatsku, Tudmanu bi znao
promac.i pokoji srbizam ("srecan". "taino"). Da je bio ispunjensamo
odboynoSC'u i mrznjom prema Srbima,nikada ne bi dopustio da mu se
i kCi uda za Srbina Stevana Ko5utiea.172
'ieclin;'
Tiiekom Domovinskoga rata, ako izludimo opdenito oklijevajuii
smv, koii je imao druge uzroke nego Sto bi bila potreba da se postedi
srpski neprijatelj, Tudman je protiv ovoga iskreno i uvjerljivo bio svojq
bitku. Shvatioje da se povijest ponovila, da su opet velikosrpski detniiki
jovinisti i imperijalisti digli pobunu protiv novouspostavljenehrvatske
<hi.ave,da srpskarnanjinau Hrvatskoj ponovno igra ulogu beogradskih
petokolonasa, i da se i njima i Beogradumora uzvratiti po staromreceptu,
"Ustaskim" jezikom. JoSbolje su to, dakako,shvatilina5ijunaiki ratnici,
koii onaj prosli rat nisn pamtili ni iz livota a ne osobito ni iz literature.
ono Sto ie Tudmanov stav pfema srbima udinilo neobiinim,
pomalo zagonetnim, a svakako vrijednim promisljanja, bio ie i ostao
njegovodnos spram srpskogavode slobodanaMilosevica.oiekivalo se
kao nesto po sebi razumljivo cla Tudman u njemu vicli neprijatelia, ne
zato ier bi mu rrebao biti ljudski nesimpatiian, ili moicjajer bi za njega
moraoosjeeatiiak posebno snaznuosobnu mrZnju, - nego jednostavno
zbog Milosevieeveobjektivne uloge u planiranju', organjlfranju i provo-
j:li.l koljaiko-genociclnoga poliocla udruZenih r.r"g" jngostavenske
"JNa"i paravojnihietniikih pbrttolni
velike srbije prJtiv clfi.aveHrvat-
sxe' njezina'aroda, 'jegovih materijalnih
i kulturnih dobara.
ovo ocekivanoneprijateljstvopr.-o MiloseviCunije moralo isklj'-
eiti povremene cloclire,^r.,ir.t.,
,ori-..irn mislje'ja. Ono Sto u vrijeme
vrijeme nakon prestankaratniir operacija, ne bi smjelo
ffll'-lr:-t:cluze
l-tlt "clopustenoobiinim gradairima, cljelatnicima masovne kult're ili
nteleknlalcima - da se p,r.rorrnu sastaju,clruZe i suradujn
sa svoiim
----*-_

prout.,l ,lti:,,1^t docluses Nevcnkom zbog toga trrakagodinama nije r:rzgovarao,ali

vjenianjr.rbez.oditeljskog blagoslova,a rle tr srpskoj krvi
k"..in,,-i-j"'n'j.lu.u^pl'el':tlltt
rrr Napetostiizmecln'l'uclmanarZidovir raclosu koristili njegovi kritieari s lievice'
mii.sun.,i"i'-li:T' , tltko ie nastao paradoks: biv5i general "JNA", iiji su unuci plocl
nc bi li mg, qz iitav arsenalostalih prigovora, prilijepili joS i tako strirviiutt etiketu kao rnjesoviiii u 'rztl je prigoda zn?,o zirtLrtniati 'a oficirske sinove i djecu iz
:::^'',
Sto je to "antisemit". O oclnosu Tnclmana i Ziclova iz ljevicalske pcrspektivc tlsp' rneCutin'i programiranep.bor.ikc j'go_restauracije.Neumjesno bi,
]Lr,"_il.ti"^'a
Marinko evliA, Tu.dntctn,An tofiiia neprosviieeenogapsoltttizma(Feral I'r'iL'ltlne,Split
1999, str.. 47-54) i SlavenLctica,Politicko pleme 2 (|esenskii Turk, z'tgteb 1999, s$'
279-290)l
l-:l|.llt",l;:,1':,:L,*nl}:fii,Tii:$TH:,'l:l';il?Iit
t^:':li;.i'?.iiL'
r46 r47
 NAKON TUDMANA
III. I'RAN-IOTUDMAN - COVJEK r D.IELC)
MLADEN SCHWARTZ: HRV{fSKA

zapadna Hercegovina
sfpskim kolegama kao da se niSta nije dogodilo - nije moglo vrijed . r:-fi S2"Clrvatiocl podjele da ne bi njezin dio'
':^',':; Hrvatske'
i za Vrlrovnika hrvatske drZave. On je trebao nesmetano odtLavati nekim nesretnim sluiajem dopao
nnt"'ir^rr1.,
Tuclman iziainiavao se opetovano pfotiv jedinstvene Bosne
kontakte sa svojim srpskim pfotivnikom po vlastitoi pfocieni i u pfopalom Jugoslavijom. ViSe-
shvaeenom nacionalnom intefesu, tt kojem bi, kako rece, bio du |Jpfav-o-pozrvaiu.cise na njezinu slianost s
opstati, pa tako ne ee moei ni visenarodna
suobracati i s crnim vragom.r-r iil,ra"i.fuga nije mogla
po5ao od krive premise da u
Ali, u oclnosima dvojice nacionalnih voda moglo se zapaziti il;. eii itrctman je u svoioi ra5ilambi
meclttvremenu je sastavnim dijelom konvencio-
clmgo. Moglo se primijetiti cla se oni u neiemu sugla5avaju i s ii-rrni Zivivise narocla. U
politickog ittrgona postao i govor o nekakva "tri konstitutivua
mijevaju. Nije to bilo, kako ljevica podmeee, u pitanju samoga rata a ::i;;;^
fantomska nafoda govori vlast,
ir Bosli i Hercegovini. O ta tri
on niie bio rezultat dogovora dvaju Predsjednika, nego jednoznatne :;;;"
pogledu nije odqdarao
nimalo
jednostrane neprijateljske akcije potekle iz Beograda. Ta akcija bila ..""ri i oporba. Tudmanov stav u tom
su to ta tfi narod:t'i Jedan od niih tfebao bi biti
za Hrv:rtsku nectobrodoSlai pogubna i nije bilo nikakY^ tazlog.r z 3l ,infri..i.rrog. Nu koja
su Zitelji z padfie Hercegoviue, Bosanske Posavine i drugih
kojega bi je hrvatski Predsjednik mogao smatrati korisnom. Ona toik4 it rvntrt i,'to
iii.tou" BiI{ u kojirna je bilo Hrvata dok nisu raseljeni, pfotiefani i
u kojoj se, po svelnu sudeei,oditovalaupadnasuglasnostizmedu Tudmar postoji
na i MiloSeviea, bilo je pitanje Bosne. oobiieni. Ali kako rnoze u Bosni biti hrvatskog n?uoda kada vee
iuveieli, clrzavni nltfocl u Republici Hrvatskoi? Ima li dva hrvatska nafoda
Hrvatski nacioualisti oduvijek smatraju Bosnu i Hercegovinu in
- jeclal g Bosni, clrttgi u uZoi Hrvatskoi?! Jasno je da tamo moZe livieti
gralnim clijelom hrvatskoga nacionalno-drZavnog teritorija u etniakom
povijesnom smislu kao i sa staialistageopolitiike logike i potrebe u naiboljem slueaju clio ltwtrtskoga naroda.
N:rclalje,izvorncl tt Bosni Zivi samo jedno puianstvo, a to sll Hrvati.
priroclnim, obranjivim granicama. Oni su i tijekom ovoga rata zastu
Dio Hrvata katolika (i bogumila) u vrijeme tufskih nadifania i zaposied-
nadeloiedinstveneBosne,radttnajueikako ee hkva, iedinstvena,
nuea preSa<-r je na Islam. Bosanski muslimani nisu srpskoga podriietla,
kacla se steknu povoljne okolnosti, biti na federalni, konfederalni
jer Srpsko-pravoslavntr cfkva nije poptlt katolika bila izloLena pfitisktl
neki treii naiiu prikljudena ostatku hrvatskoga podruaia'
islamizacije. Pravosl:rvne sll crkve, naime, aqtokefalne, dtLavne, i one
Na pozicijama jeclinstvene Bosne na5li su se, medutim, i prijatelii
se trspijrr anrnlirati sa svakom vlaScu. Katolidka cfkvit, koja je univerzalna,
pokojne Jugoslavije, kojima je, nakon sloma Titova carstva ostala Bosna
nadnacion:rlna,medutim, povela je protiv Islama kriZarski tat, pa je bila
kao neka "multinacionalna" Jugoslavija u malom, da bi ih tjeSila i ulijevala
doZivljenakao njegov izravni neprijatelj, kojega je valjalo onemogueiti
nade nakon gubitka Sto ih je zaclesio.Cjelovitu Bosntt zagovarali su i
islamizacijom.r7i
oni hrvatski mazohisti i minimalisti, popttt Mesic:r i Manoliea, koii su ie
DanaSnjesrpsko puianstvo u Bosni svojim je podrifetlom preteZito
nesl:rveusko, vl:rSko. Drugi dio nastao je od Hrvata katolika pre5lih ntl

r7r Bilo je, sreclinom oZujka 2O00, novopeieni

ic to ispocl svakc razinc kacla
'I'V-kamcrama,
'-'Ako
pak bosanski muslimani nisu Srbi, onda mogu biti samo flryati, tertitt'nt
preclsfcclnik Mcsic javno i trijumfllno, precl potvrdio piskaranje irltogn datur. l\r scbi se lazumije cla 1c moZe biti bosanske "muslimanske" nacije, ier
tiska o nekor-r-rnavoclnom "vruccm" blzoglasnom xparattt, koji je toboZe slt'Lio zl ??n
Dr, po tako
'Iudmant>ve 1>rirnijcnjerromvjer.skom rnicrilu, oncla postol'alai "katolicka" ili "pravoslavna"
specijulnc izravne kontakte s MiloSevicem i to uprilvo r:rdi plimiranja mciiil. S cll'trgc strairc, jeclnoj
nacili pripadali bi svi muslimanski vjernici ocl Bosne clo
po<ljele llosne! llbrzo se ova p<tclvalarasklinkala: takvc aparirte ima niz vode6ih dttZ'
l|oonezil., st() ociro nijc sludaj. I)ivijanje s "Mnslimanima" (veliko poietno "M''!),
nosnika, i oni posvc uolmalno sluZe za potrebe hitnih razgovora. Ptiopeavajttci ovu Dosniacin)ll" (tl:tnusnjc
'l'tldmanova . pclmoclno oprecljeljenje, koje su propagilali tuclinski ban Kallity
istinu, Vcsna je Skale-Ozbolt uspr.rtno povriicclila drZavr-ttttajntt. Uostalom,
"vruca" vcza sa svojim pendaniont iz Beog,rada, kolu je ljevica htjcla dokazati kako bi LTlt:i,.' f itov p:rrtizanski renegaf eoiibeg Zulfikarpasic), "nacionalno neopredijelje-
rlrtltokon "jtrgosluvcniur:," - r-r^rt.ln
Vrhovnika i posthumno ocmila kao srpskog kol;rboranta, ionako nije mogla biti stavliena ' l',T1.' :" ;e tr znano;' r'etorti velikosrpske alkernije
cilicrl da sc razbije, umanji i unisti jeclinstveni htvatski korpus tt Bosni. Ntt
u pogon za vrijeme lata, kacla su brzoglasui kontakti sa Srbi;'om morali iii neizravnirn illlt:t*
t" vcc dirt I{rvata pokazao sklonost iclentificirati svoiu nacionalnu samosvijest s
pntom, preko Ma<IZarskc.A nitko se niie zapitao 5to bi uopee i bilo losc u Tttdmanovoj ;::'l
od ovih umjetnih <lznaka, srvrr je postala ozbilfnija. D:rnas clio bosanskih mnsli
mogncnosti cla u svirko doba dana i no6i mo2e razgovarati s neprijateljskim eelnikorn' ::::t"
-;"'11::.zeli vise biti "cvijct" i "nalcisei dio hrvatske pasmine". Prema tome mttdra fe
Nije to isto kao kada u Beogracl putuju pevrljke i piskarala: to sluzi podgriiavanju -
"bratstva-jeclinsw:r" i oslobadanjtr Srba od krivnje za protuhrvatski pohod. A politieXl rPu[trkil vllrdrrti obzirno i s razumijevanjem, isaekuiuL^i, ali joS viSe pripravljajuci,
uulra vtemcllil
razgovori s neprijatcljskim vod:rma sluZe n:rcionalnom iuteresu.

r4g
r48
 MLADI]N SCI{WARTZ: TIRVAI'SKA NAKON TUDMANA
pfavoslavnu vieru koju su Turci u veeoj mjeri tolerirali, a kasnije
glaSenih Srbima na crti imperijalne promiibe Srpsko-pravoslavne
koia ie sve pravoslavce u svojoj domeni jednostavno smatrala Srbima
u kratko vrijeme uspjela im usaditi odgovarajuei osjecaj. Kroz
obiju Jugoslavijau bosanskepredjele doselio se iz Srbije vladajuei
- voinika, iandara, drZavnih administratora. Oni su kao etniiki
predstavljaliokupatore. Danasse njihove praunuke ne moZe u jedna
smisltr drLati tudinskim uliezima, ali ih valja svjesti na pravu mieru
n:rcionalne manjine. To je bilo izvodljivo da su katolidki i islamski H
ustrajali pri svojoj svi;'estio zajednitkom, srpskom nepriiatelju, da
nisu dali za tudi interes izmanipulirati u bratoubilaiki rat i uvjeriti
im fe Srbin ponovno brat (katolicima joS i u vjerskom pogledu,
je bosansko putanstvo u cijelosti, osim diiela zapaclneHe
naiveeim dijelom sekularizirano i u dttbljem smisltt vjerski posve
f'erentno), te da su, kada je zzt to bilo prigode, vojniikim
odistili Bosnu od onog snviSkapravoslavno-srpskogelementa koji je
Bosni mislio girzclov:rtiili stvarati neke srbistane.
Bosnn i Hercegovinu, dakle, nije ispravno promatrati kao v
cionzrlnu'Jugoslaviiuu malom". Za nzliku od Jugoslavije,ona je mozai
na tvorevina, koia niie nastala mehaniikom voljom, kao neki multi,
po modelu danaSnjih bezdomovinskih liberala, nego se razvijala naru
tijekom kroz stoljeCa,da bi postalaharmoniinom, organskomcjelinom
i samo joj ie velikosrpski imperijalizam,potpomognut svojom do
petom kolonom, namSio ravnovjesjei izazvaopotrese i ruzdote
fe posljednjih godina izloLena.
U svojoj nespremnostii nevoljkosti da prihvati bosanskustvarnost;
Tudman se na5ao na zaiednitkoj crti sa Slobodanom Milo5evieem.
Prisjetio se u tom sklopu i Maikovih proiekata, kao i zbiljske podjele
Bosne do koje fe izmedu Hrvatske i Srbije doSlo stvaranjem Banovine
Hrvatske (7939-41). Za Milo5evi6a, Bosna je bila prevelik zalogaj i
njegovi apetiti bili bi zadovoljeni pripojenjem njezina velikog dijela,
onoga koii napuiavaju "Srbi", teritoriju Velike Srbije.tT5Tudman, pak,
koji je u poietcima hrvatskenacionalneobnove 1990 joS starievieanski
orlodoksno bosanskemuslimaneubraiao u jedinstveni hrvatski korpus'
vjerojatno se pocl utjecajem katolidko-hercegovaikih savjetnika, i pod
dojmom bratoubilatkog rata u BiH, postupno priklonio uvjerenju da bi
Bosna i Hercegovina,u slucaju ujedinienja s Republikom Hrvatskorn,u
r'5 Mislim cla od Ilrvoja Sariniea potieae, plilieno uporabljiv, uostalom, izriiai
"Mala Velika Srbija" u znaienju stanja koje bi za Srbiin n:rstalo podjelom Bosne.
150
III. FRANJO TUDMAN _ COVJEK I DJELO
ne-hrvatskisastoiak,koji Hrvatska ne bi mogla inte-
^.,.,runiiela prefaki
t"#^;r,
nego ui i sama postala visenacionalnom drLavom.
B'u*- ovome se ne mora misliti ovako pojednostavnjujuee, ali ie
O
*,^i.nlca da je sukladno takvom uvierenju Tudmanova politika prema
l'l]i, u"a.na, i <Ia se na toi platformi na5ao neki zafednidki jezik s
Beogradom.Srbiiai Hrvatskauistinu su na tlu BiH stvori-
iii.Lui..uim
simetricnc kvazidtiavlle tvofevine, "republiku Srpsku"te "Hrvat-
i..""ia
'"i"
fi.pu5liku Herceg-Bosntt".Ova posljednja svakako
je imala po-
opravdania,i odigralaje ulogu uSduvanjahrvatskogaetnikuma
",l.rnog
nirA uitorbom kako od strane velikosrpskih detnika, tako i od osamo-
Italienog i "nacionalno" osvieStenogdijela bosanskih muslimana. Bez
ove,.Herceg-Bosne", s teZi5temu tradicionalnonacionalnoj,paie Usta5-
koi zapadnojHercegovini,lak5ebi bilo istisnuti i ostatakostatakaonoga
elementana kojemu je povijesnopodivalahrvatskaBosnai Hercegovina.
Nu, okamenjivanfete trenutaino svrhovite tvorbe protivilo bi se dugo'
rodnom cilju ujedinjavanjahrvatskih zemaliau svojim maksimalnim grani-
cama.176
U pitanju Bosne najja& je do5lo do izraLaja Tudmanovo uvjerenje
da u odnosima sa Srbifom ne treba prihvatiti radikalno rje5enje i nastojati
je svim sredstvima dotuei, kako u dugotrajnom slijedecem razdoblju
vi5e ne bi predstavljala ozbiliniju prifetnju hrvatskoj sigurnosti. Naprotiv,
u pitanju Bosne, ali kasnije i Kosove (koje je proglasio unutarniim
pitaniem Srbife odnosno njezine'Jugoslavije"), bilo je odito da ne Zeli
r7('I{tvatska,
medutim, nema neki osobiti inteles za opstanakcielovite Bosne i
H.ercegoviuc ;lotl svuku cijeun, Sto znadi ako do daljnjegaponestanesvakog izglerJitzir
l,l.noYnclr2uvnotrjedinjenje. Alternativa bi, ako ne icle ch'ugaiije, dakle mogla biti
f]Poignie hrvrttsko-krtoliekihkrajevaBiH, ponajprije zapadneIJercegovine,Republici
ttrvatskoi,tc konstituiranle
bosanikih muslimanaSosniakau samostalnu"clZamaiririju".
vrzrlo niposro ne dopusriri "prisajedinjenje"rakozvane "republike srpske"
::t:T^,:
urz-rviSrlliji, stlstavnoje
na duZi rok destabilizirati,aprirvosl:rvnopudanstvopripraviti
hruatskomkorpusu, te u povoljnom povijesnom trenutku omogueiti dizavno
::l:*,
'l'|]-e^z-1uuli.
Republike Hrvatskei s preostalim dijeiovima llil{. - Prepustl I se pak iak
zap?dnohercegovaika
pokrajina "tierceg-Bosna';BiH-arnalgalnllpo Jadasnjemmodelu
protektorata i "visenacionalni;'zalednicenisrintr nalik nekoj 'jugoslaviji u
.]ijlf"g
pitanie za Sto su se godinama junaiki borili ratnici HrvatskogaVijeea
d;::'-ostaie
u.,.rJ.,f)^lut za to da granica dviju hrvatskih driava prolazi kroz spavaeusobu hercego-
i M-i:":i:Tt:in-skog sinu Bmne Busieau VinjanimaDonjim?!-Je li pak izmedu Tudmana
r.rrj'"lLitt Oilo kakvih konkretnih, sluZbenihi obvezujr-rcih dogovora o podjeli Bosne,
porl".r,,'l .",, srgrtrnoScuustvrdeno. Dobroslav Paragave( goclinamatvrdi da je n
urtgnctofonskevrpce takvoga dogovora dvojice preclsjedniki
fjoy z<^' u Karadordevn
pr"oii,r,'1t,ka 1991), nu u svakoj prigodi kada bi t^j corpus delicti bilo prikladno
__."r,uer[ol.lstriranie
dokazaizostane.
r57
 MLADEN SCHWARTZ: I{IIVATSKA NAKON TIIDMANA III. FRAN.IO TLIDMAN - COVJEK I DJELO

pridoniieti odvee grubom poniZeniu Srbije.rTTOtito ;e procijenio da pronaei jos primjera za plodove zaigtanog Zurnalistii-
Moglo bi se
razmierno saturiran protivnik na Istoku manje pogibeljan od hame je pitanje koliko ovazabtva prispo-
. ^^,rttt oolirik^ttrtkog) uma. Drugo
poraZenog neprijatelja, koji se, duboko nezadovoljan i osujeCen, pre smisla. Tudman i MiloSevie jesu sliini ponajpriie upfavo ono-
{:f-'^;j"
nepredvidljivim snovima o nadoknadi i osveti. Stoga je bio spreman 111'"^iif." su, na banalan i povrSan nadin, slidna bilo koja druga dvojica
na slrsrete i na razgovore,pa i na stanovite dogovore i sporazume 'T:-:;; dakako, ima i nekih osobitih
nalrclnih muZeva. Izmedu njih,
srpskim minicezarom. Ta je politika dostigla vrhunac kada je178pot je, prema
l,Y:;;;i MiloScvifevi roclitelji podinili su samouboistvo, dodim
deklaracija o normalizaciji odnosa izmedu "SRJ"i Republike Hrva ::;;i vcrziii, i Tudmanov otac poginuo od vlastite ruke. Obojica su
a da Srbiia niie doiivjela ni dio osjefaja koji prati voinidki poraz. - Milo5evie nije bio 1 dobi
H;.i; iz Titovt jugokomunistickog teLima
velikosrpskog imperijalizma na t^j nacin nisu mogla biti pod - i u njemu zttpocela graditi svoie kafijere . Obojica
lr l."f i.f"u,ruje u r:ltll
obitelji. Obojica su
nego se, naprotiv, isprogramirala slijedeca agresija koja bi se li ,lfun" ncpotistickom podupiranju ilanova svoiih
iim nastupeza Srbiju povoljniiavremena.Deklaraciiaje Hrvatskud ,ioilo.fn. 6cl ytrevelike ljubavi z:r demokratski nacin vladalja i, svaki na
ponizil:r,jer, nakon onako nevite5kog,divljackog napadaiasrpskih Ivty r.taelt.r,ocituju autoritarni stil u politici. Obojica z^to dekaclentnom
i udinka Sto ga je ovajpolttcio, nije nekoj "normalizaciji" bilo zaslij kao relikti nekog doba za koje
Z,apa<hlcljelujustaromodno, anakfono,
desetlfee:rni mjesta ni potrebe ni opravdanja.Umjesto da iz o'- misli cla je veC iza nas. Konaino, obojica su nacionalisti.
Hrvatske i Srbije podigne kineski zid, Tudman je uvrijedio sve Zive Nu, tu vec prestztjuslidnosti i poiinju razlike. Tudman je nacionalist
mrtve ratnike koji su hrvatsku drlavu uStuvali pred naletima nj na n:riin rlomoljuba koji se zarlna osvijestio o nepravdama Sto se
zakletog neprifatelja, a Srbiji je omogucio da se pridigne i, uz fa potinjaju njegovtt narodtt, i koji je cloiekao tfenutak d:r se moZe staviti
oprost s hrvatske strane, nastavi jatati i u mint kovati nove kampan na delo njegova osloboclenja. MiloSevic je pak nacionalist onako kako
protiv hrvatske slobode. su to in:rce Srbi u svojoj imperijalnoj, hegemonistiikoj teLnii da se kao
Tudmanovi dodiri s MiloSevieem, njegova popustliivost pre "vodeca sila", k:ro "pijemont", nametnu svojim susjedima pod krinkom
njemu, clojam da ih vodi makar djelomiini zajedniiki politiaki interes osloboclitelja,iako ocl njih nitko nije traLio ni pomoe ni "bratsku ljubav".
- sve je to navelo kritiino nastroienepromatrade da stanu trlgati i a Milo5evic jc na n:rcionalne pozicije dospio kasniie nego Tudman, kao
dubljom srodnoSeuizmedu dvojice politiiara. U meduvremenu postalo tipiian kasnokornunistidki aparataik s bizantinskim talentima, isplivavSi
je opcim mjestom lijeve publicistike u Hrvatskoj nkazivati na njihove na valu ":rntibirokratske revolucije" Sto je podela otporom protiv kosovar-
sliinosti, a prispodabljanjehrvatskog i srpskogavladan pretvorilo se u skih pobunjcrrika 1981.
neku vrstu ZurnalistidkogSporta.Na njima se poku5alo personificirati Razlike su vidljive i u samom temperamentu. Milosevie je flegmatik
sttlttdu tezu o ravnoviesjuhrvatskei srpske "kfivnje" za ra,t,Pripisaloim i sangvinik, Tudman je kolerik. Tuclman poznaje ditav spektar raspolo-
se da su se oko niega dogovorili. Usugla5enoje, toboZe, da se "malo i Zen;'ir,zna biti i strpljiv i uzrujan; ljutit, blag i nesiguran. Milo5evie je
ratuje", kako bi se nakon nerjesenogishoda podijelio pliien. Po drugoi ttglavnom uvijck u nekom stupnju samosvjesne smirenosti, kojom je u
varijanti, ispalo bi, medutim, da su dogovorili "mir": Slobo ne ee napasti, staniu prkosno ocloljevati iital.u svijetu. Nije trebalo iekati NATO-bombe
pa se Tudman ne mora ni naotulavati. Nu onda se toga clogovoraodito da bi se to zapazilo. I, Sto je naivaLniie hocemo li govoriti u kategorijama
,
pravednog i rrepravednog
nisu pridrZavali. rata, temeljna razlika clvojice polititara jest u
tome da je jcclan poveo
agresivni rat za ru5enjem tudeg suvereniteta i
osvajaniem tudeg
teritorija, a dmgi mu se usprotivio organizftav5i narod-
uu-SnlTroobrantr
r77 'l'udman je, medutim, u vrijeme zrtcne agresije NATO-pakta na Srbijtt u protiv toga napadaia. Milo5eviceva Srbija ie napala,
r uqmanovll
proljeee 1999, otvoreno predlagao i pocljelu Kosove, ne, dodu5e, izmedu Srbije i Hrvlttska se branila. Precl ovim polaritetom sve triviialne ili
mt8nut" slicnosti
Albanije, tlego n,r jedan srpski i jedan autonomni ili nezavisni dio. Bilo je bjelodano posve su beznacajne. Sve su one bile smiillene s
da time hoce osnaZiti i analognu teZnju podieli BiH. Ispravna bi se pak politika sastojala 'rl$jrn ciljern: stvoriri
izliku za slanje hrvatskoga Predsjednika pred
u podupiranju legitimnih teZnji albanskog naroda jedinstvenoj nacionalnoj driavi, jaCtnja tribun;rl, s onim isrim razlozimazbogkojih to fantomska "medu-
Albanije i Bugarske (s Makedonijom, s njezinim dijelom, ili bez nje), te neizravnog T:-t\t
slabljenja Srbije kao trajnog i pouzdanog hrvatskog neprijatelja. zajeclnica" vee godinama precllELieza Slobodana Milo5eviea.
ltjltls
- ' v srrcoosti
178U Zenevi, 19. sijed:rja 1994. dvojice driavnika time se rasplinjuju kao neprijateljska

r52 r53
 MLADIN SCI{WARTZ: HRVATSKA NAKON TUDMANA

manipulacija ili clobra Lelja i puka samoobmana nesretne hrvatske

nacional-mazohistitke sviiesti. tzq
Napokon, MiloSevie svome narodu nije uspio osigurati Veliku
Srbiju, nego je upropastio i ugrozio i ono Sto je ostalo kao "malau.
Srbija. Tudman za Hwate'ije uspio (a nije ni htio) postiei "Veliku
Hrvatsku", dakle drLavu u svojim pravim povijesnim, etniakim, pri
i geopolitiikim granicama - nu ipak je, u svome vremenu, u bit
smislu ostvario glavni nacionalni cilj, stvaranjekakve-takvenacio
driave, koja nije potpuna ni savr5ena,ali se u konainom broju k
mole popravljati i pro5irivati.
Franjo Tudman bit ee, unatoc nizu svojih pogresakana sporednirq,
GDJE SMO?
a i manje sporednim razinama, povijesno zabiljelen kao veliki eovjek,
kao jedan od nekoliko najveeih Hrvata uopee, kao uspjesni obnoviteli
hrvatske cr.Lave.Ali ni slobodan Milosevie, pa iak i'ako mu srpski
narocl - ili njegov dio - presudi smreu, ne ce uei u srpsku ,,istoiiyu"
kao neuspjesnivlaclar,pogotovu ne kao "zlodinac".Ako iia njega ostine
ostvaren samo dio velikorspskoga cilja, pa i ako sve to propadne u
zavrsnojagoniji slobine epohe, Srbi ee ga u narodnom pameenjr-rsaduvati
kao junaka, svijetlu figuru koja je (u srvarnostiili iluziJi, svejedno:srbin
to ne razlikuje) obnovila srpsku velitinu; kao jednoga u plejadir
nasljedniki svetogasavei "careva"DusanaiLazara- "osvetnikdKosova',:
Karadorda, Milo5a obrenoviea i denerala DnLe Mihailoviea.

r'"
.leclanod istaknutijih preclstavnikaove protuhrvatske "teoriie simetrije,', ili
"teoriic blizanaca" - kak<t bismo je mogli nazvati -
iest i novipar lterctl Tribunea
Marinko eulie. Teorijaje vrlo pogodnaza jugonostalgitntiuporabu,ltrrdueiclaMilo5evi6a
ni zaclrti titovac ne moze ekskulpirati, a 'l'udmana ne moZe otvoreno optuziti zbog
hrvatstva,pa preostaje da ga se kompromitira kao blizanca zloeestogaStoUe.eufe i
tom duhtt dvojicu pledsjednik:t (preuzimajuci closjetku ocl zloglasnog hrvatskog
neprijatelja Varrena Zimmc'rmanna),prijezirom clostojnirn nayeisiokrvniy eg anarho-
konrtrnistiikog r-rltrasa,nrzivlje po komienim likovima iz neke ieske TV-r..ip, "rot.t
]'udman i Bolek Milo5evif", i pripisujc im cla su se clogovorili, sporazurnjeli,'nagodili,
da su sklopili pakt o "podjeli posla izmedn hrvatskog i srpskog nacionalizma',.usp.
Culieevtrkniigu Tttdma'n, Anaton'tiia neprosvijefenog apsohltizma;Ieral T'ribune,Spiit
1999, str. 83 et Passim! U toj knjizi eulii kao neutjesnijugonostalgiiar, koji se Lliedno
Tttdmanu i sveti ier ga je ovaj tuZio sudu zbog klevete, iznosi inate i <Iostatocnih
cinl'enica, ali samo zato da bi ih pocl svaku cijenu a priori prikazao u negativnorn
svjetlu. U tom pogledu eulieevaje knjiga o Tudmann antologiyauobiiajenil-rljeviearskih
stereotipfli animoziteta spram Vrhovnika, koji se prikazuje kao nacionalisti antisemit,
diktator i branitelj NDH - a sve su ro za autora, dakako, zloiini prvog reda. Ne
propusta Tndmanu staviti na teret ni pocljelu Bosneili "miksanje" kosiiiu iicleologiya,
pa ga poniZavado "iovjeka iz politiakog poclzemlja",vladavinu mu ozniaava primitiv-
nom i lazljivom, a knjigu Bespuca proglaSava,,pravomhrestornatiiom zla" (Jtr.
39).

154
 EKSKURS:
IV. HRVATSKANACIONALNA SUDBINA
Nos Dei Gratia Natio Croatorum
Eugen Kvaternik

eovjek ima sudbinu. I sve Sto je liudsko podloZno je onome

sudbinskom.Ka7c se iak da i knjige imaju svojafata, pa kako ih tek
ne bi imali i narodi kao udruZbeni, zajednitarski oblici i koncentrati
liudskoga,primjereni uvjetima ovoga svijeta!
Nacija, poput pojedinca, ima du5u, i ona ima usud. Usud pak nije
nam misliti na naiin strogoga, neumoljivog, dokraia odreduiueeg
islamskog kismet-a, bezostatno deterministiike kobi. Usud ostavlja
prostor ljudskoj slobodi. Dapace, on i jest djelovanje slobodne volje
pod ozradjem milosnosne BoZje promisli. Za konvencionalnu logiku
dieluie kao protuslovlje priznavatii jedne strane slobodnu naravcovje-
rove odluke, a s druge pripisivati ono Sto se iovjeku i s dovjekom
dogada- Bohjoj volji, voiji izu^n dovjekova djelokruga i doma5aja. pa
rP?k, ttt protuslovlja nema, Bog hoee ljudsku slobodu, a sloboda je
llf?-dt" Njegovomu htijenjur8o.N" -.t"ftiriikom planu presraje vazen;e
uobieajeneformalne logike iz
svijetasvakodnevlja,prirodne znanosti i
matematike.
Zato ie traianje jedne poviiesne nacije u vremenu popriSte
cr^r
oruoodflihzahvata
njezinih vodecih muzeva i narodnih masa,pozornica
--_-
sloboda ie sukradna Bozjoj volji, ali ona s niome ne mora biti i sugrasna.
c.,r,-,.'"".
il:::,taravno, moZe slobodno einiti i zlo, prkoseii Bog.r. Nu, ovdje le rilee o
ne iskljuduje ljudsku slobodir odluke, bez'obzita nz
#:#;J: o1o,i,f..o'o-isao

757
 MLADEN SCI{WARTZ: HRVATSKA NAKON TUDMANA EKSKUI{S: IV. I{RVAT'SKA NACIONALNA SLIDBINA

i potptulo
nacionalne patnie i sfece, pobjeda i poraza, velikih kriza, katastfofa i -,^r;trobilieZjanaciienisu ga Ll tome mogli omesti. eak tl
Ltzlet^, koja svojom cijeloSeu nefiietko djeluje besciljno, besmisleno,,
o'ii,ii^ririt^nim Zidovskim sredinamasaiuvana ie neo5tecenaZiclovska
- nu svejedno je o11 judaizma niie potvrdila kao
kao uzaludni napor i posvema5nje sustajanie, ll}".i. i^f." da se ni stara plemenska vjera
'.liiorr.u"t
obasjana onim vjednim i neupitnim smislom diji je izvor u Duftq,, eimbenik Zidovskogidentiteta'
Apsolutu, sto ga religije ovoga svijeta imenuju Bogom. "-'"- Zrr1unisg platonska ideja nacije; iskustvena sadrLina za njezin
Ova okolnost cini da nacionalnu povijest, koju moZemo pozitivis- primjent postaiebjeloda'o
.^v,.,l.titaklopcenije presudna.Na Zidovskom
tidki biljeZiti kao sllmll tinjenica iz oblasti onoga "Sto se uistinu dogo. 3r. ir,racila ueSto nesvodljivo na svoje uobidajene sastavnice.One
dilo", ali je, posve drugadije, moZemo i duvati pohranjenu u narodnom pokazuje
prictoci, ali mogu i izostati. StoviSe, se da je nacija
llJi"i.*r - ponosne svijesti da
pamcenju da nam, onime Sto je u njoj bitno, uviiek rznova rasvjetljava i'^ir^u"- tek svojevrsni emanat nacionalizmar8z
-lfioudu^o
i sam misterij naSega nacionalnog bitka - da dakle tu svo;'u poviiest, nacionalnoi
star-rovitoj zaiednici, dvrste volje da to tako bude
ako se otvorimo niezintt nagovortl, mofamo doZivjeti kao neSto Sto intimnog osjeeaja da ie tako dobro i
i orr.n., napokon, pouzdanog
zavrijeduje najdublje strahopostovanje, kao ne5to - sveto. To je stoga oo1elir-ro, cla je i pod cijenu samozataievrijedno napora i Lftve zalagati
jer ni nacija, kao ni iovjek pojedinac, svojim iskonom nije od ovoga i, ,^ uscuvaniesvoga naroda tr borbi pfotiv svih koii ga u ljegovtt
sviieta. Narode je, ka2e kasni neoplatonski mistik Pseudo-Dionizije, bitku i biti ugroZavaju,te svim sredstvimaunaprijedivatinjegovu dobrobit
stvorio Bog prema svojim andelima.tst Naciia nije boZanstvo, koliko i pospjesivati niegov probitak,ts:i stvarati viziiu i provoditi misiiu
gocl je neki oblici krivo shvaCenog nacionalizma tako prikazivali i tako r8"
nacionalnevelieitte.
Stovali. AIi je nacija nedvojbeno jedna kvazi-transcendentna zbiljnost
koja pojeclinca transcendira, koja je od njega viSa, cvrSea i trajnija, i sili r82Nacionalizam nije tek fedna medu rnogncim icleologijafirir, ltego je on evlsta
ga na bezuvjetno po5tovanje, odanost i Zrtvu. U tom pogledu ona je zbilja. 1kl ne shvaCa ljevica, koja "balkancima" savjetttje d:r post:rntt "gradani". Nacija
svakako neSto sliCno Bogu. ie pak s jednc'l'ostranc mistiena realnost BoZje promisli, a s druge, ona je elnallat
nacionalizma. ce reci, ona je u prvom slncaju onkraj iskttstvenogtr, a rt drugont,
Promatran:r empirijski, pade pozitivistiaki, nacija se ukazuje kao prethocli iskustvu: ona ic dakle i transcendentnir i transcendentalna, prije nego Sto bi
puki zbroj svojih oznaka,takozvanihobjektivnih i subjektivnih znaiajki, sc pojavila kao pojava cmpirijskoga recla, n prostonr i r.rvrernenu. Pa i to empirijsko,
kao Stosu teritorij i povijest, zajednr(kakrv, jezik ili nacionalnakultura' konkrctuo lrovijcsno u naciii, ono naizgled arbitrarno i kontingentno, takoder je n
Ali svega togzrjedan narod tijekom svojega sudbinskog traiania mole svojoj biti sudbinsko, po nsndu koji nacija sobom nosi. Nacij:r moZe nastati i nestati,
kao i pojcdinac. Ali poput njega, ona u sebi krije ono vjetno. Nacija moZe nastati na
biti i li5en. Zidovski narod izgubio ie kroz stoljefa diaspore dobrim raztre tr:tCit'tc- prcko ch'Zave, tef itol'iia ili kulture, odredenim djelovanjima kotnnni-
dijelom svoju jeclinstvenuuljudbu, nacionalni prostor ostavio ie duboko kaciiskilt sustlvrl ili "umjetno". Nu ona je svejeducl BoZje djelo, kno Sro je to i poredini
u povijesnoj uspomeni i prepustio ga arapskim naseljenicima,sve do Covjek, bez obzila na okolnosti svojega zlt(eflt, p:r i oncla ako je, na mZan i nepriroclan
obnove Zidovske nacionalne drLavepo cionistidkom pokretu. Stari je naein, zileet u ktrsalici. Kao i pojeclinac, i nacija je mikrokozrnos. Ali pojedinca ona i
tfattscendit'l, i stoga joj je on
jezik zaboravio, povierio rabinima, ili ga zamijenio dvama Largonima za ciuZan osobit.,'o,int-tort, poZrtvovnost i uvaZavanje -
,f biti nacion;rlist. 1'o je iclolopoklonsrvo isto toliko malo koliko bi iclolopoklonidka
medusobno suobraeaniev ghettu. Ti su iargoni iidgis i ladino, iezici :::zT
ortlt li.ttbav pt'enu
covjcku kako je ocl nas tra2i Krseanstvo. Ponetko, medutim, nerna
aSkenaskih(njemadkih) i sefardskih (Spanfolskih) Zidova. Pa ipak se osietilt zlt naciju,
k;ro sto je netko drugi slijep zt boje, za Bogit, za clobro i lijepo. Takvi
zbog toga jeziinog dvojstva Zidovi nisu raspali u dva naroda. Ali su se ::.,|_9anima
dekrclencije rnnoZe i snnju svoye naivire, koliko i opasne kozinbpolitske
nrtrltikultulalizinu, o globalnom svjetskorn poretkn, o dokinueu graniCa meclu
zato,s naclolaskommoderne emancipacijei asimilacije,sve vi5e uklapali ::::: "
ur-zavllnrt i.sviftr urzlikn kojima je Stvoriteij obogatio ovaj preklasni i r.riasni svijet.
u povijest naroda gostoprimaca,mijesaiuci se i rasno s njima. Svakako' Al{o nllcionulizarn konstituira nacijn, vrijecli i donekle obratno: nacijlt se, da
hi d^.-_ .
Lidov se mogao prikloniti domicilnoj naciji i posve se u njoj utopiti, tlllstal:t, mora prikloniti nacionalizmr.r, kako negativnorn, obrambenom,
l"'ulo,ttojno
zabacuju6i i nijeiuCi svoje Zidovstvo. Ali, ako je htio ostati Zidovom, ;;l{)
t-pozitivnoln,
'"rcreslpukim konstl'trktivnom. Vara se onai tko misli cla ee obraniti nacionalni
gubitak stare zemlje u Izraelu iJucleji, zabotavhebrejskoga iezikai svih zavicajnim domoljubljem. Tko o<labere mekann varijantu n:rcionalne
i sltnopotvrde, ne samo dzr fe osrari bez dt?a,ve, nego lnlr ne fe biti
il:i::t*..
rmo pravo nl njegovanje fblklora! Primjeri porkriiepe ne nedostajn. Zltto: a,ko
'n' Usp. oru rijee Ante Starteviea "Svaki je nalod eedo BoZje, i satn Bog zfla, "^'1"^lt patrroti, tltd ,moramo biti nacionalisri. Nacija je dana, ali je ona i zadana.
Ni,, .l^]11'._
je on kojemu svomll djetetu odredio " Osim Sto izrice BoZjepodriietlo poiedino$ ui",l11l1 ocl propasti, braniti od neprijatelji. Umjesno je na ovome mjestu
Sto ' --vrrtr ,twati
t(akc) liberalni kozmopolitizam daleko pogibeljniji nepriiatelj nacije negoli
naroda, ova rijet ustvrduje i opstojnost nacionalnogttsudarazlicitog zlr svaki naroo' ie

158 r59
 MIADEN SCHWARTZ: FIRVATSKA NAKON TUDMANA EKSKT]RS: TV, HRVATSKA NACIONALNA STJDBINA

Nacija je stoga veliiina duhovnoga reda. Zbog toga ona ne
biti samo naprosto dana, samo ono Sto ona empirijski predstavlja
izravnoj sadaSnjosti. Hrvatska nacija, to su Klukas, Lobel i Borna, T,
i Zvonimir, Zrinski i Frankopani, Matija Gubec, Jelaiie Ban i Otac
vine, Stipica Radie, Poglavnik i Vrhovnik, to stl snovi i nade,
i porazi iitave tisueljetne povijesti. Tamo su nastaiali na5i ideali i ide
radali se junaci, geniji i sveci, tamo se deliiila naSavolja da opstane
bez koie nas danas ne bi bilo. Ali su nacija i oni buduei. I oni
neotudivi ilanovi jedne i jedinstvene, organske i cjelovite zaied
koia tek u svojoj zaokruienoj sveukupnosti predstavlja naciju
Kada mi dana5nji djelujemo osluSkujueibilo svoga naroda, onda u
mah iujemo Sto nam doSaptavajuprastari kralievi narodne krvi, kao
djeca koja se joS stoljecima ne ce roditi. Jednako smo odgovorni
jednima i dmgima.
Nacija je duhovna velicina. Krv i tlo jesu metaforiina imena
ona ispisnje n:r svoj stijeg, ali ih nikad:r ne shvaeadoslovce, jer
realna nacija jest mje5avina niza etnitkih sastojaka. U krvi da
I{rvata kola i cryena i plirva krv hrvatskih nara5urja,i staroiranska,
slavenska, gotska i avarska, ilirska i keltska, grdka i rimska i fran
italska i germanska i ugarska, pa iak i Zidovska, srpska, crnadka i
ska.r85Zato na.cljtr,kao otjelovll'ena ideja, i jestviSe od pukog etniku
Nacija je stoga i vi5e negoli rulja, masa, pa i vi5e negoli narod.
je nacija-po-sebi, naciia je osvijeSteni, samosvjesni (Sto uvijek
drZavotvorni) narod-za -sebe. Tek ovaj narod-za-sebekoii iest naciia,
natict, dakle, glasa se onim glasom koji je kao glas naroda, uox po.
.^sno i uox Dei. Niie li pak narod dosegntto visinu samosviesnog
uLt^l^.rtrron
Zivot:t, nego ie ostao nesvjesni, na milost i nemilost silnicama
no-l'1"^."iiita prepuSteni 6€pog, njegovo glasanje obiina je kaotiina i
g^iotrr.. Nacija ie entitet mistickog, metafizickog reda, ple-
llr""ir;rr;
vodena nepogfesivim instinktom, zdfavim refleksima
li.lirnrn" installca
ii.".r"frnr prcpoznavati vlastiti intefes; demos je, naprotiv, prosvjeti-
podobna za optavdavanie
lrf.t ,,-ro.i"iralisticka kategofiia, mistifikacija
],-.I,rf.r^t.f.ih procedura i dogme o veeinskom odlttdivaniu u
politici, a
slijepa svietina, povodljiva, z^vodliiYa i upravljana mrac-
i-rUif;n"rti tek
nirn strastima'
Zacl7.c;-je politike od zavedene, zaludene rulie po sebi stvoriti
sarnosviesnu,ponosnll i dostol'anstvenu
naciju za sebe. Tek je nacionali-
zam pf^v^ i potpuna clemokraciia, iet volja naroda
ne dolazi do izraLaia
kroz ilvoibene, pogfesive i povfsne igrarije izborne afitmetike u mehanid-
kim, formahtim, p;rrlamentafnim demokraciiama, nego tek u onim uzvi-
Senimtrenntcima kada jedna poviiesna naciia ima sreeu da moZe svoiom
cjelinom i iz najdubljih dubina svoiega bivstva progovoriti kroz onoga
svoga sina koji u sebi salima ditavu njezinu sudbinu, pro5lll, sadaSnju
i bucluctr. U takvim trenutcima na d1'eluje organska demokraciia, tada
se iuje istinski naroclni glas.rs('Tada ie proces stvarania nacije zaokruZen'.
naciizr je ustanovila nacionalnu drZal'u, a ova je, povratno, dovrSila
postupak kon;rdne izgradnje nacije . Ovaj drugi dio posla hrvatskoj naciji
i drlavi tek joS predstoji.

Dah tr:rnscendencije posredovan nacijom struji kroz hrvatsktt

Sto je to bio i mogao biti komunisticki intelnacionalizam. Komnnizam ie naciiu naie povijest. Njega se clodu5e ne moZe pokazati ili dokazati, ali ga se moZe
prlznavao i teZio jc (unaroe istodobnom razbiianju nacionalnog jedinstva p naslutiti i osjetiti, uclisati i u-vidjeti u suodenju s granclioznim potezima
danjenl klasnc borbe) ipak nekorn medunarodnom sklaclu nacionalnih drZava; od povijesnoga usuda, u triiumfti
sveianog i uzviSenog, ali jednako i u
ranje drZavei nacije, pak, prolicirao ie u daleku buducnost.Liberalizarnnaciju pre najdubliim padovima za kojima nadas ostaie dojam kao cla je sve izgub-
i hoee je posve izbrisati iz globalnoga sviiera.
rJeno.Posvuda su
r8r Premda i sem pozitivist, Ernest Renan ispravno je uvidio da n;rcija ne tu na djelu isku5tvanja skrajnjih moguenosti ljudske
zaiednice: ljubavi
toliko o svojim sastavnim elementima koliko o ttolji dt uopce bude. To on izra i mrLnje, samozatajne'o<lanosti i hrlve, borbe i smrti,
o<lredujuii naciju kao "svakodnevni plebiscit". V. o tome njegol'u raspravu Qu'est moguenosti koje
svojom granidnom naravi vee docliruju ono trans'hu-
qu.'une nation? (1882)! mano.
I8sSvakako,nacija
fest mieSavinakrvi, i svakaie naciia nastalakombin prastari iranski korijeni hrvatske nacije zrae<lmisterioznom
vise emiekih elemenata.Na europskom tlu to su najveeirnclijelom bili sastojcikeltske' ,,^,,..Toko
ilirskc, latinske i germanske ba5tine . A1i kada je naciia vec jednom konstituirana, k ;:::::"."t Ali njih je uglavnom potvrdila itrezvena, empirijska historio-
je "smijesana",tada ona na temelju te mjeSavineima svoju vlastitu krv, koju se rnoze'. br.rsKa znanost. Ona pouzdano prati i slijedeee etape hrvatske epopeje
i koju valja auvati.'l'adavrijedi zakon krui (i tla). Ako ie dopll5tenatrivijalna prispodoba"
kod umjetno uzgajanih pasjih pasmina takoder plemenita rasa nastaje (cilianom) mjes ',' \--=_-.
vinom lazlieitih elemenata, nu kada se postigne 2eljeni posljedak, onda se on cuva oo. '*n
daljnjih mijeSanja. U.p. poglavlle Xlll (Ekskurs: "Bespuea zbiljske clemokraciie")l

160 767
 MLADEN SCHWARTZ: HRVATSKA NAKON TUDMANA EKSKURS: IV. HRVATSKA NACIONALNA SUDBINA

kroz prostor i vriieme: Bijela, krakovska Hrvatska, dodir i mijeSan rado popuStaju
U nase vrijeme, kada narodi Sto oknrZuiu Hrvatsku
plvotno iranskoga etnikuma sa slavenskim elementom, pa s Gotirn4, etnogenetskih korijena, i kod Slovenaca pojavio se
_^Ai istf1.zivanja
Avarima, Ilirima, Keltima, sa svim suvremenim i okolnim narodirln 5 bi se htjela potvrditi i podttprijeti iskonska
- ll.i,I,ffog teoriie koiom
kojima su Prahrvati uspostavljali oblike suZivota od ratobofne, ratnidke l^'.*^-.uoinost ovoga malog, ali povijesno vrlo otpofnog etnikuma. Podelo
iskljucivosti, do medusobnog mijeSanjai pretapar\a, te stvaranjanov ]1"""i.., slovensko podrijetlo ffaZiti u drevnom narodu Veneta koji ie
cjelina na vi5im razinama.Ali te su cjeline povezane kontinuitetoql "."".r.r.^u^npoclrucia izmedu rijeke Po i Istre. I dok je nedvoibeno da su
hrvatskoga imena i izvornog, iranskog hrvatskog etnikuma, koji kroz u kasniju Sloveniju uz ostale izmijeSali i s venetskim
".'joreti.gici
sve te miiene ostaie sebi identidna, substanciialnaiezgta. liarosiecliocima, Sto bi moglo z^iam(.iti
djelomidnu osebujnost slovenske
Po svemusudeei,na prostorim n koje su se doselili u WI stoljeeul l*i, dtou"nci kao formirana naciia mnogo su novijeg nastanka. StoviSe
Hrvati su - uz starosjedioceGrke-Biz^ntince,te Ilire (koji su poslije ," .i nlim" tradicionalno gledalo alpske Hrvate, dio kajkavske grane
postali Albanci), jedini izgradeni, samosvojni narod. O naknadno izu. koia se s vfemetlom odijelila u poseban narod, kao Sto su se Westfalskim
mljenim, izgradenim, oktroiranim nacijama poptlt Makedonaca, C mirom 1643Nizozemci izdvojili iz sv. Rimskog Carstva Njemacke Nacije
goraca, Slovenaca, a naravno i "muslimana"-Bo5njaka, nema tada ni govo. (i iz clomene Spanjolskih Habsburgovaca), a time konadno i iz zaiednice
ra.r87 niemadkog nafoda.r8')
Makedonci su se iskristalizlali tek koncem XIX stoljeeakao jedna Napokon, joS je nerasvijetlien identitet plemena koja su kasnije
bugarskagranai pokrajina,svakakoetnicki do neprepoznatljivostiizm tvorila drltrwr Ra5ku i tek je kasnije nazvah Srbijom, te iiii su vladari
Sana s Grcima, Turcima, Albancima, Vlasima, Cincarima, Ciganima i do dulroko u Srednji Yljekztdriali katoliiku vjeru i bili moZda hrvatskog:r
Zidovima, da bi tek s Titovom Jugoslavijom,radi smanfivanjavelikosrp- poclrijetla. Taj je etnitki konglomerat pro1ivio stolieca turske vladavine
skih apetita, ali i grtkih te bugarskihpretenzijt, trz proglaSenjedijalekta kao obezliienl' raja, cla bi se tek koncem X\III i poietkom XIX stoljeezr,
koji se najvi5erazlikuje od bugarskog za makedonskijezik, te uspostavu u meduvremenlr vec duboko izmijeSan s okolnim, zatedenim i pridoSlim
federalnemakedonskerepublike unutar Jugoslavije,promovirani u novu narodima (Cincari, Grci, Vlasi, Cigani...) i turskim gospodarom, ponovno
naciitr na podrucju vlastite kvazidrLavne tvorbe. osvijestio o svojemu "srpst\,'u" i, ne bi li nadoknadio Sto je stoljeeima
Mali ali samosvojni,osebujni i Zilavi narod Crnogoraca nastao je propuSteno, novoosvojenu nacionalnu samosvijest pretoiio u imperijalni
na tlu stare Crvene Hrvatske,na podruiju Neretve, Zahumlja,Travunje hegemonizam kakav bi dolicio nekoj pravoj velesili.reo
i Dtrklje (rimske Diokleje), i do XVIII stoljeCaje, kroz driave Duklju i Za nzllku ocl svih ovih letimice pregledanih etnickih zajednica,
Zetu, a kasnije Crnu Gom, tuvao svoj gorStadkiidentitet (nedvojbeno Hrvati svoju samobitnost clonose sobom iz iranskih prostranstava, gdje
hrvatskoga podrijetla), da bi se pod utjecajem svoga teokrata, vladike je na povijesnim spomenicima hrvatsko ime upisano vee 2500 godina,
Rada,PetraII Petroviea-Njego5a (1813-1S51), narod (vee dobrim dijelorn t oni ttt samobitnost iuvaiu u nadolazeCim stolieeima unatoi svim
popravoslavljen)sve vi5e podeo priklanjati Srpstvu.U najnovije vrijeme dodirima svoie etniake supsiance sa zatedenim tuclinskim domorocima,
pa do danas, Crnogorci su rascijepljeni u prosrpsku struju "bjelaila",i sttsjedima, saveznicima ili osvaiaiima.
u "zelenaSe",koji zagovarujucrnogorsku posebnost i samostalnost.rs Hrvati nisu tiiekom vremena na svojoj supstanci dodavali bitno
._
rlovoga:
Neka crnogorska naciia jest nastala,a uspomena na hrvatske korijene sva dogradivanja dogaclala su im se-kao vie izgradenoi hrvatskoj
u njoj je posve izblijedjela.
-
.*".^,^'11O "tnuslimlnima"-Bo5njacima i njihow hrvarskompodrijetlu v. pogl. III:
rtrdrnln- covieki djelo",naposeodjeljke"TudmanovipromaSaji"i "Tndman
'87Zanimljivo je, medr"rtim, prisjetiti se da povijesni dolazak Hlata na danzrSn;l ti.ilill
svoj nacionalni prostor pacla gotovo toano u go<Iinu Hicl2re, Muharncdovt prelaska iz u
tutrnr"..l]" danls.joj srbiji zivi 35%nesrpskog,'easimiliranogpudanstva:
Albanaca,
Meke tt Medinu (622), koja se uzima za pode tak muslimanske ere i ujedno simboteno Cruogoraca,Slovaka,Rnmunja, Bugarai dnrgih. Njima valj;rnadodati
i
oznaeava nastanak svjetske religil'e Islama. "",lll_l*ata, "jugoslavene", kao i Cigane i Vlahe, koji medutim dine i dobar dio
t88 stlpstrataonih srpskih 65%.- U Crnoj Gori ima oko2l,/u pripadnika clrugih
Jedno vrijeme se samostalnost zagovarala i kao drZavnost u sklopu neke ",n,i)i'-ttnrn.
n.'.'.,T19.
zamiSljene "federalne" Jugoslavije. Imena sn ove dvije struje dobile po boji svojih si'pske, i ti posrbljeni bjela5ipetokolona5iglavni su oslonacmogueega
,\,1ii;'.:.ll",.rito
-"rvrccvog
promiebenih listiea. pohoda na svoiu pradomovinu Crnu Goru.

r6 2 r53
 MLADEN SCFIWARTZ: IIRVATSKA NAKON TUDMANA EKSKURS: IV. I{RVATSKA NACIONALNA SUDBINA

naciji. Jedan je od kljuenih motiva hrvatske povijesri, Lrpravo

smierom, redukcija hrvatskoga etniiko-geopolitiikog, ali uiedno
demografskog supstrata: sve manje Zitelja, sve manje Zivotnog
sve manja narodnosna okosnica. Hrvatska ie por.'ijesno izgubila i SI
(alpske Hrvate Karantance), i Crnogorce (stare Crvene Hrvate), p4
najnovife vrijeme (da li u nepovrat?!) novostvoreni narod Bosa
Bo5niaka,"muslimana"s velikim ili malim "M". Neke bi nesklonesil
rado vidjele da se ovim otpalim krilima pridmZe i "Istrijani", a
i "Dalmatinci", pa da tako Hrvatska preostane onima koji naselia
zemlje s onu stranu "SeSeljeve linije" Virovitica-Karlovac-K
Umjesto (povijesnih i) etniakih - Cetniike granice!rer
Hrvatskn povijest u novoj Domovini, na dana5njim podruij
jedna crta razdjelnicadijeli na dva jasno razgraniiena razdoblfa.To
godina ll02, kada je nakon bitke na Gvozdu i smrti kralja petra
Svaiieare2prekinut slijed narodnih vladara, knezova i kralleva h
krvi. Od tada pa sve do XX stolieCa redaju se strane vladavine
Hrvatskom: Arpadovici, AnZuvinci, Luksemburgovci, Jagiel
Habsburzi, Karadordevici; MadZari i Turci, Talijani i Francuzi, Nij
Tatari, Srbi. Pretvorena za tufskih ratova n Voinu krajinu, tr
meso sa zadaeomda kao antemurale Christianitatis predstavlja
zid obrane Zapada od prodora Islama, Hrvatska fe za tude in
stolieeimakrvarila i tako zatadrladana5njistatus"mzrloganaroda",
je Hrvata u X stoljeeu, za velikoga kralia Tomislava,bilo koliko i
ili Francuza.l')J
rer Paradoksalna jc,
koliko i nesretna okolnost da se danasnja hrvatska <Jriava
bt'iue o svojim pr;rvim granicama. Nc bi dozivjela oclvei nepoclnosliivim ni da s'
izgubili Knin i vukovar, a danasse jos uvijek n,rtezeoko jeclnestiicne zvanc Rt
Ktoz stoljeeaugarskei drugih stranih vladavina,medutim, hrvatsku
-oriorulnu samosvijestte ideju, ali i zbilinost hrvatske drZavne
cuvale su tradicionalne institucije Bana i Sabora, koje
l'irrtrrofnosti,
izmienama ili ogranideniima, ipak preZivjele do nasega
iir,- , ,otnim
prvotno je, u cloba srednjevjekovnogahrvatskog kraljevstva,
ti..r.
"i predstrvliao neku vrstu kraljeva zastupnika,zamienika, "potkralia"
i^n'
Toroiex). I pocl rudinskom vla5eu banska ustanova predstavljala je
JporiStehrvatskogsuverenitetA,sve dok se s Hrvatsko-ugarskomnagod-
n^om(1363) Ban nije sveo na iinovnika imenovanog po madZarskom
oriiecllogute time eksponenta madzilrskoginteresa u Hrvatskoj. Ali je
i u'tim okolnostimabanskasluZba,opskrbljenamanjim autoritetom i
suverenitetom,prigoclice znalauroditi probitkom za Hrvatsku. Karador-
devi6evska.fugoslavija,sa svojim osebujnim ruztrmijevanjemhrvatskih
povijesnih svetini:I, dokinula je bansku tast 7927. Kada se Llstanova
1939 obnovila u Banovini Hrvatskoj, hrvatski Ban shvatio je kao svoiu
najhitniju znclaclu obraeunati se s hrvatskim nacionalistimai internirati
ih u logore. Nije sludajno tai isti Ban Sestgodina kasnije, sporazumom
s Titom, p:lrtizanskomu komunistitkom kolovodi izmiio Hrvatsku na
milost i nemilost.
Hrvatski je pak sabor izvorno skup iitawt naroda, demokratska
sastavnica u monarhijsko-aristokratskom ustroju srednfegavijeka. Nakon
Stoje Hrvatskapotpala pod stranu vlast, postupno je Saborozivio svoju
ulogu kao staliSkaskupStina plemenitasa, koji su, prema uzusima u
SreclnjemVijeku, predstavljali hrvatski politidki narocl. Hrvatski Sabor
preZivioje i oligarhijski, elitistieki poredak Nezavisne Driave Hrvatske,
kao i protuhrvatskinaboj obiju
Jugoslavija.rea
U Republici Hrvatskoj saboru je vraeeno njegovo dostojanstvo,
puta on je ustrojen po natelu zapadnjatkih liberalnih demo-
l: ".Yog.o
kao arena stranaikih natezanja
^ ^ t " i vjeZbaliSte brbljacke vje5ti
' r ' " - " ^ \l-n
' e.
fr|i",
(l\T^-, r
'

iliti Prcvlaka,doeim, kakt-ric vec primjeceno,nitko Lrnjoj i nc pomisljana hn zastupnici", sabranina istom mjestu voliom sludaja,izbornom
J':j:""t
Iloke Kotorske. lJ Kotonl ie otvoren hrvatski konzulat i to bi valicla tr.ebalo i togikom parrirokrarske drZave, predsravljaju rsvoi rnarod s
zn',raiti za hrvatski narod. Nama, medutim, ne treba u Kotor-u i subotici hrva
l:}ti:- z4rv,
l/rvuor4vrr.rrLr vv, r4rvu u
legitimacijJskoliko bi gapredstavtialainekadrugamijesana,
tliplomacije, nego hrvatske vojske! Itl3j:]tf:
pokupliena
Ie2IIi Snaeiia.
llitka se ocligrala 1097, ir pct godina kasniie hrvatsko jc il:ji-:-d.t. neobicno klikaponajvecma
f,y.. r -^^erl/'rvrr&
nekompetenrnih ;il;;;:
\rr\4
l/vrr4rvLLIrr4
"ft
rrLl\UrrrPgLgllLlllll lllc(tl(Jlt.llLr-L4.

eiji ga je dio izclajnidkipodupro i tijekorn bitkc, izabralomadzarskogakralja K ;]l:j::9f, promarratikako se njihovi djelatnostiscrpljujeu
za novoga kralja Hrvata. Gvozd, nazvanpo poginr"rlomhrvatskom vladar-ui
*':::: i'uup'"r' - kojesudyerovaiy;il;#r?ii::lilio";ilJH.;
," o.u.,re
i'",,ii
Gola, u Dntgom svietskomratu postaoje leglom srbo-jugoslavenskih partizana.Njih
nasljednici 1990 su godine na isrom mjestu potpalili izdajnidki, petokolona 3f
Olrni^:,
"qrr4llftlx
;;;:;;fi
l*:l i natjecanju u;'ispraznoi
r--vvrr..rtru i;u;,;;;fi;;;il """;;i*;
I/v DLr4rllL.rlll.t
,,duhovitosti,' _
LlJltit, lztvlJAVAll)l

velikosrpski udar na Republiktr Hrvatsku. ovaj put, ipak, I{rvatska ni Gvozdu ako se vec ne odlude
izgubila. ------....-....=_-
rei Hryati su demografski
zakrlljali i djelovanjem posasti, iseljavanjem od XV
XX stoljeea, poslbljavaniem erniakih Hivata-pravoslavaca i hrvatslih vlaha
pa"*"'.'-'-Kl'alfevska
'''rrrit potrcbama g:r je Jugoslaviia rta neko vrijeme zamrznula, a drtrga, T'itova,
provodenjem nesmiljenog i ustrajnog genocidnog pometnnia.
koirru'istiike diktature politiaki posve margiiirizira,ra,.

164
rc5
 MLADEN SCHVARTZ: HRVATSKA NAKoN TUDMANA EKSKUITS: IV. IIRVATSKA NACIONALNA SUDBINA

svemlr tomu okrenuti reda i pfotratiti svoje skupo plaeeno, privilegi

^pT*vistrosti, OCaDomovine Antu Stareevicareu, a ni za njegovaStfanac-
vrijeme pijuckanjem i traievima u saborskoi
losiionici.'r5 iji" Josipa Franka, koji ie sasvim pouzdano uvidao da najvefa
Pa i takav Sabor, ograniiene djelotvornosti i ozbiljnosti, vee
"aslieclnika
ll|,fr.fi za Hrvatsku dolazi od onoga kojemu su toboZnji spasitelji
svojim imenom priziva uspomenu slavnije proslosti i bolyih -
vr,
L"i,itth. strastveno hrlili u bratski zagrljai od Srba'
simbolizirajufi uzgoritost hrvatske drZavotvornevolje, ustrajnost
clarskih napora hrvatskih pokoljenja te nepokorebljivi kontin
s Srbin ie jugoslavenskuutopijtt isprva zdravim instinktom prezftao,
hrvatskeopstoinosti. sve dok u nioj nije otkrio izglede vlastite koristi. Tada ie i sam zdu5no
|rierlio jugoslavenstinu, koja ie ovogaputa dobila iasneobriseprograma
leliiosrpstog miniimpetiializma. Na tom su se progfamu mogle ujediniti
srpska clesnica i lievica, u njega su se mogli ugraditi Zivi Nikola Pa5if
'stoian
Hrvatskau svojemu narodnom kraljevstl,uSrednjegaVijeka i Protic s mrtvim Vukom KaradLifem, Ilijom Gara5aninom i
snazrrai moena europska drLava.Njezino propadanje lapodero
bij filozofirajueimvladikom s Cetinja.Ideologijaje bila tu, dinastijatakoder,
je a pri nrci se na5aoi propagandistidkitrik o "oslobadanjubraee" - sve
Gvozdu, gubitkom dinastije i samostalnosti,a nastavilo se postupn
prelaskomnacionalnihenergijau sluZbuHrvatskojtudih interesa skupaviSenego clovoljno da hrvatske guske uz zvuke posmrtne korai-
i ciliel nice sveiano i ponosno umarSirajuu fugoslavenskimrak, o iijoj ee se
da bi ovako umanjenu,oslabljenu,i osakaeenuHrvatskutek u
)cx ,toi,., pravoj nar:rviosvjecloiiti vef za koji mjesec,a iz kojeg ce se, nakon
poktrS:rodotudi neprijatelj kakvoga on1 u iltavoj
svojoj borbenoj neizmlernihgubitaka na narodnom bogatstvn,na du5evno-fuclorednom
muieniikoj povijesti nikada nije imara. Taj neprijatelj bi' je
k:ro poticaj i poriv posluZilaje Jugoslavija,jugoslavenska
srbin, zdravlju,n:r ttaciott:tlnoj supstanci - konaino iSiupati tek po isteku
ideja, nasr beskrajnoclugih sedam desetljeea.t')7
n poietku s posve drugaiijim, obratnim,'hrvaiskim smislom
u naivn
samoubilaikim hrvatskim glavama,u dugotrajnim bezclr?avljem
oboli
nacionalnoiduSi.
zamisao o osnutku zajecrniike drzave "juZnih sravena,,
zateta
bila_trIlirskom pokretu. Ilirci su traiirinaiina kako odorijeti
izmjeniino Svakako,uz iedan ietverogodisnii intermezzo, intertudij, inter-
a u biti zdmzenom pfitisku_ipresizanjunjemaiko-ugarskoga
rregem regnum: Nezavisn:rDrlava Hrvatska l94l-194j. Ta je ratn , Usta5ka
S dmge strane,toriko su maro-biliosvijeStenio hrvatslom hrvatskadtLavaosloboclilahrvatski narod pakla prveJugosravije, ari ga
neponovrji
ide'titetu da s' mu nadjenuli posve neumjesno
i povijesno problema"
tiino - ilirsko ime. Ne cudi di je ovaj'edomisrjeni,
naivni, po svojim l"" Niti drugog
pretpostavkamapanslavizmusrodanpokret rj:,, nu dioskura, lngena Kvaternika, koji titavim svojim velikirn
u ,rroii- skrajnjim dosezima pt'cdstavljljedan jeclinstveniizravni kontrapunkr svim na5;omilanimhrvatskirn
doveo do posvemasnjenesrefe za hrvatski narocl. :t]:19'"
po.vijesnirn
I ovodobni i potonji kompleksimir krivnje i slabosti, napl:winama ilirizma, jugoslavenstine i
korifeji (proto)jugoslavenstvau Hrvata doZivjeli madzlrl'onsN:t, pod:rniStvima,ogranicenimsnverenitetima i tragan
su gorko razocaranje,' iirrl zanovim gospo-
pa su se, blagotvornim djelovanjem iskustva Kvatclrtik je bio romantiini nacional-revolucionar,OojjeOno je isticao naravrlo
i zreloiti kasnijeg zivota, n:-:l
plavo na santostalnuhrvatsku drZavu:cjelovitu, slobodnu i veliku; spretni
manje ili vi5e oslobodili svojegamladenaikog zanosa. l"??,l1:tlt.
Medu naknadno cliplornuti oclvaZniborac, iovjek izileven iz jednog komada, od glave
otriiezniene pripaclaju Strossmayer,supilo, ;Tt::i|'hkavi
trumbiC, MestroviC - da :: l."tt obiljczen heloiskom tragikom, iz koje su bastinili svi hrvatski junaci u t.acticili
samo najmarkantnije.AIi i pudki tribuni kakav je bio oc ustask,g pokreta
:"".:9r- stjepan ''] Uzl io Brune B'Siea i Domovinskog r'ta.
Radie, a u politiikoj praksi nj.got' tr^tl.onit Maiek, nisu r,,^^,, svc politicke i gospodarskenevolje Sto sn ih Hrvati trpjeli kroz pnu
bili, barem u ,'r. .u. poniZenja, dtikriminactyei tlaeenja - ona je bila itekako krvava,
q?ieginim razdobljima svoje dyelatnosti,posve slobodni od jugoslaven- iif"":i:1L''
skih himba. To se pak ne bi dalo reci za t;;,#:):^pl.oittgoslavenski oponenti hrvatskoj drzavikakav je Slavko Goldstein. prva
stamenog proroka hrvatske nruLrlit Klr/avom stazom, oznaeenom periodiinirn
hekatombama.prosinatke,
S.i,.i-
i .',ili1;,.1t?j"jske, Virovitieke, primostenske..-.Zrtve, pokolj u beogradskoj Skup5tini
rm""1.',11]ucmonstranataSto su mu uslijedila, poginuli na sprovodu Stipe Javora,
Sufn".",^rznc.nad Flrvatima - Soldinom, Hranilovieem i nizorn clrugih, atentnti na
Ie5Kao i I oU,il;,i^.,trtkx, mozda pilara - s^mo su neke toike na roj stazi kojom je kraljevska
.vijek i posv'da u parlamentarizmu - cast easnim iznirnkama! --;'arraoV?d€setak
godina svojeganesretnog postojanja.Istina ie, meclutim, da ie

r67
 MLADIN SCFIWARTZ: HRVATSKA NAKON TUDMANA
nije uzmogla spasiti od jugoslavenske restauracije, ovoga puta joS mnogo
drrgotrajnije, totalnije i ubitainije. Nije uzmogla - jer je naprosto bila
osudena na propast. Poslije rata rado se i iesto razbijlrlo gl:rwr pitanfern
je li i kako je NDH mogla biti spaSena i nadiivieti ratnu katastrofu
svojilr saveznika. Pritom je doSao do izraLaia citav niz razlicitih priiedloga
kao tipiinih produkata takozvane n:rknaclne pameti.
Trebao je, naprimjer, Vladko Maiek "lobirati" za hrvatsku drZavu;
umiesto Sto mu je zamjenlk - Juraj Krnjevie - sjedio u istoj jugosla.
venskoj kraljevskoj vlacli u kojoj je aetniaki voda Dragoljub Mihailovie,
tittt-Dtaia, bio imenovan ministrom rata. Trebao je Poglavnik spriiediti
clir se razvije uspje5an partizanski pokret. Trebalo ;'e na vrijeme prijeei
saveznicima.resTrebalo je prikljuiiti se Staljinu, o kojemu je postojala
verzija cla bi bio prihvatio hrvatsku drZawr pocl komunistidkim, prosoviet
skirn vodstvom. Trebalo ;'e integrirati primorske prtizlne nakon kapi
tulacil'e Italije u hrvatsku vojsku. Trebalo je, umjesto povlaienja i predaje,,
1945 na:sttliti pruZ:rnje omZanog otpora, gerilskog rata. Itcl. Itd. ,i,
Iz dana5nje perspektive legitimno ie nzmatrati sve te moguenosti,
ali ie priliino sigurno da se NDH, Ll trenutku sloma sila Osovine, u dasu
k:rda su se imperijalistieke demokraciie aranLitale s imperijalnim
komunizmorn o pocljeli plijena i clomena, nije mogla obraniti. Velesile
su u svoje poslijeratne kombinacije vee ukljucile obnovu Jugoslaviie
kao vecega poclruij:r dominaciie, odbacujuCi Hrvatsku i kao toboZnju
tvorevinu f:rSistiikoga Novog europskog poretka. DoduSe je nad Jugo.
slavi j o m clogovo rc n n eki ap straktni Jifty -fifty-ko ndo mi n i j parl amentarne
dcmokr:rcije Zlrp;tcl:t i narodne demokr:rci1'e Istoka, koji je moida i
cloprinio imunitetu Titova carstva spram moskovskih presizanj a i invazija,
ali to niSta nije smetalo ortodoksno komunistiikoi tiranijirr" da se
tl clt't-lgojvarijanti .|ugoslavija postalu joS krvoloenijom. Ta bi iinjenica ipak trebala
llcsto govol'iti oltima koji misle clu su cctr]ici ugroZavali Hrvatstvo viSe ncgoli kom*
tristiiki partizani. Nakon llleibur'Skoga holokausta cl<t1947 jc l:rcz strclalikviclirano oko
l3O tisttca "uaroclnil.r"ne prijatelja. f ilekom titoistiake vladavinc proSlo jc kroz hrvatske
zatv()re 100 tistlca politiCkil-r protivnika i nacionalnih boraca, a i od toga ltroja cleseti
jc clio Lrbijcr-r.S;rmo u lcltoglavskom zatvol'u iarnilo
ic 10000 uznika.
r'8 Pukovnik lvan llabie
odlctio je, cloduSc, svojim zrlkoplovom lta pl'cgovore
() t()mc tt jnZntt ltaliju, nrr oni nisu urodili plodom. Postoiao je i
ltlan o clrZavuom udanr
pod vodstvour t.t.tittistaLuMladena LorkoviCa i Ante Vokifa s ciljcm prelaska NDI-I na
strantt pobjcdniike koalicije. I)o danas nije dokraja rasvijetljena uloga Poglavnika u toj
rtlt.rti. Nije p<tttzclanoustvrdeno je li njomc bio zateien ili ju je s:rm potakuuo i podupirao
dok stl postojali izglecli da uspiie. 'I'akoder jc nejasno na koji su uaiin straclali urotnidki
vorle .
'et Ust<t joS i vclikosrpskoj.
Titova Jugoslavija nije preuzela samo staljinski
komttnizam, nego i kvazifederalni ustroj pocljele na toboZ alttonomne iedinice nad
168
IKSKURS: IV. I]RVATSKA NACIONALNA SUDBINA
ublaZavania
.,-niieztlina vlasti i na njoj, uz neke modifikacije,reforme,
ostane skofo pola stoliefa, na najveeu Stetu i nesreeu
i"rjobfi."i",
Hrvatske'
t" ".',.rrr"rka
Hrvatska niie se mogla obfaniti. Ali braniti se mogla i -
nisu veliku nepobijedenll
_.,r,,Ia.Svakako,Poglavniki hrvatsko vodstvo
- slr se u bijegu pred Crvenom Armijom i Titovim
'.Jliir^rrim^koioj
;;;;k.,
priclruZilei nepregledne mase civilnog pudanstva- hotimice
i^.f^fi u srnrt. Ali nekome je trebalo pasti na pamet da perfidni Albion
fr""ri.rt. ie kttmovala objema Jugoslavijama,^ 1945 sigurno nije bila
ratnike koji
)"ir'" A" ie pocltrpiralai Draiu i Tita) ne ee uzeti u za5tittt
"tta strani faSizma"'Takoder se niie moglo ocekivati da
,.r r. tr,rrlti
pfihvate stotine tisuea ljudi na smje5taj
engt"rt. vojne vlasti tl Komskoj
i idrlavanje. Mnogo je elegantnije rjeSenjeza Engleze bilo izntiiti ih
Titu, ietgicim:r u paftizztnskojvojsci, ali i internacionalistiikim "antifa-
Sistima"hrvatskogapoclfiietlakao njihove nepfiiatelfe,prepu5taiueidakle
jugo-k<rmunistimaodgovornost za postupak prema niima, i vjerujuei
i<akocc tom gentlemanskom gestom ublaZiti Titove apetite prema Ko-
ruSkoj.
Da je 1945 nasttwljenaborba, po riieaima prisegnutog Usta5e,
pokrSteriogZiclc>va Ive Korskoga, Usta5ki bi pokret postao neuniStiva
legenclr.Velika nepobijedenavojskaposlanaje u ralje jednom nepriiateliu
da bi ga ovaj razomiao i prepltstio na milost i nemilost jo5 ljueem
neprijatelju.Umjesto da junaiki gine na bojnom polju - a ne bi, uosta-
lom, ni izdalekacijela izginula! - ta ie voiska skonealana klaonici.
Zanimljivoje da Hrvati, inadetako skloni jalu, kritizerstvll i nezahvalnosti,
nisu Poglavniklrsllstavnijei izravnije spoiitavali gubitak drLavnostina
ovaj neclostojani poniZavajuei,svojim moralnim, materijalnim i demo-
grafskim posljedicama katastrofalannacin.
- U dtrhu pobjedniike historiografije,medutim, NezavisnojseDfiavi
Hrvatskoj nije prigovaralo da je neslavno nestala, nego da je uopee
nastala,cla je cetiri gocline ustrajno i uspravno postojala i da je svoju
opstoinostbranila nevidenim junaStvom.Netko je, izgledalobi po tome,
posve ozbilfno oiekivao da 6e se hrvatski narod u travniu l94l staviti
tt obrantt svoje jugoslavensketamnice, umjesto da, kao svaki normalan,
kornrndiflr n:rjveci brar - u I'irovoj variianri Slbiia, u Staljinovoi Rusija. Sliinosti
5::lll
t tta i Staliinr
rt ovorn sklopu oeinlju se i u njihovu obiljeZju outsictera: Hrvato-Slovenac
ttto postaic
cliktator velikosrpskoga Reicha, a {iruzilac Staljin (inade vrstan znalac
"Acronalnog pitxnia; o njemu je lgll napisao i posebnu raspravu, koje se boljSevicka
'qula dl'2itltt
u praksi sve do podetka dvadesetih godina) stavlja se na ielo velikoruskog
rovietskog
irnplrill.
r69
 MIJ,DEN SCFTWARTZ: I{RVATSKA NAKoN TUDMANA
zdtav narod, svjestankako svojih nevolia tako i svoga probitka, izrabi
danu prigodu te se oslobodi sramotne okupacije i ropstva. Njemaeka.
kao vodef a drLava sild Osovine, pripadala je bloku revizionistiekih
zemaljanezadovoljnih odredbamamirovnih ugovora kojima je okoniao
Prvi Svjetskirat. I Hrvati su bili itekako opravdano nezadovoljni jednim
od proizvoda tih sporazuma- zajednitkom velikosrpskom drZavom u
koioj su se naSli.Sto je bilo prirodnije nego dakle da, u svojoj oslobo-
dilaikoj borbi, potraie oslon na Njemaiku? Hitler je, dodu5e, kako je
poznlto, do kraja igrao na kartu Jugoslaviie.Velikosrpski politiiar Mi.
lan stojadinovie kao predsjednik beogradskevlade u godinama pred rat
izigravao ie nekog SumadinskogFtihrera, uvodeei noSenje obojenih
fa5istiikih koSulia i nala?ufi da mu se na skupovima skandira: Vo-da,
uo-dAzoo. U to vrijeme Usta5ki pokret nalazi, uz Madlarsku, utodi5te i u
Mussolinijevoj ltaliii, himbenom prijateliu koii od raspadaJugoslavije
oiekuje samo vlastito teritorijalno proSirenie.
Nu kada je uvidio da hrvatska drLtva neumoljivom voljom povije*
noga usuda nastaje, i tek tada, prihvatio ju je i Hitler: dokaz vise da
NDH nije bila nekakva"marionetska","kvislin5ka"2or wofevina. Uostalom,
zar bi narodu koji je toliko propatio pod kraljevskom velikom srbijom
netko izvana i nasilu morao stvarati drltwtr? Naravno da je NDH postala
izrazom tisueljetne volje hrvatskoga naroda da bude na svome tlu
samostalani suveren.umjetna, nenarodna drlava mogla je biti i bila je
prijaSnjai potonjaJugoslavija.NezavisnaDrlava Hrvatskato nikako nije
mogla biti, ier bi to stajalo u eklatantnoj opreci s naravi nacije i s
logikom njezina interesa.To bi bilo kao kaclabi netko drugoga trebao
prisiljavati da bude slobodan. r zato je nadbiskup, 2 kasniji karclinal,
r{x)qve cl<lkga neki
clobronarnjcmisavjetnik nije upozorio kako to skancliranje
nakorr kraCegvrefitena zvuei kao da-uo, rla-uo.
Velika je nepravda uiinjena norweskom clomoljr.rbu,vocli nacionalistieke
desuice, inace odvjetku staroganorveSkogplemstvaVidkunu Abrahamu Lauritzu
Qnis-
lingtt kada se, opet u duhu beznmne i beskrupuloznepobjeclnickepravcle,ocl njegova
imena napravilo inaeicu za n:rcionalnogizclajnika.
Qui.sling,u rnladbsti tainik Fridajofa
Nansena i simpatizer Lenjinove revolucije, kasnije je doZivio nacionitlno-politidko
obraeenie, pretvorio se u velikog protivnika boljsevizma i kao norveski nacionalist
potrazio spas u njemaekog saveznika.Sto vrijecli ztr njegt, vrijecli, mutatis mutandis,
i za Petaina i Lavala,Horthya i szdlasija,Antonescua, codr-eann:ri Horia sirnu, Tisoa,
Hiichn, Nedi6a i Ljotiea, Musserta,Degrelleai Mosleya,Met:rxas:r,volclemarasae tutti
quanti , bez obzirana to jesu li u svojim zemljama,na velikom valu europskih faiizitma,
dospjeli na vlast, ili su tek ostali vodama svojih raclikalno desniiai.skih pokreta,
usmjerenih kako protiv kapitalistieke plutokracije i liberal-demokratskedekadencije,
tako i protiv komunistieke riranije i proleter-skog,tojest marksistiikog oblika
internacionalizma.
170
EKSKTJRS:IV. TIRVATSKA NACIONALNA SUDBINA
i uzvi5enu istinu iztekao onim klasiinim
^toiziie Stepinac iednostavnu
'i,"'ri-^
da se ie hrvatski narod 1O. Travnja plebiscitarno izjasnio za
l.i^i,, drZavu, a on, Stepinac, bio bi niStariia da' tada nije osjetio bilo
je bio rob u bivSoj Jugoslaviji'2o2
LIi.n" naroda, koji
-
reclovima "deustaSiziranih ustaSa" kakav je bio i pjesnik Vinko
- pojavila se svoiedobno distinkciia Desetog i 11. travnja. Htjelo
Nikolif
je iinjenica uspostave hrvatske dtLave bila pozitivno,
se reei cla
postignllee, ali da Su politidki Sustav, vlast, reZim
dobrodo$lo povijesno
osude. Time se z^ptavo implicite pole-
i toi drZ:tvi svakako bili vrijedni
protiv kriticara sklonih da ujedno s Usta5kom politikom osude
miziral<t
suverene hrvatske drZave. Tako su doista i argumentirali
i samu ideju
(i to joS uvijek iine) oni kojima je hrvatska drLava trn u oku, pa misle
da ce je uspjeSno osramotiti ukazivanjem na neke proma5aje, prekora-
cenia ili, kako oni rado kaZu, "zlocine" za koie je odgovorna vladajuea
elita NDFI.
Sasvim je sigurno da jedna loSa politika ne kompromitira samu
drLawt kof a je provodi, i da nema tih ispada vladajuee garniture koii bi
mogli opravclati uskrat nacionalno-drlavne slobode njezinu narodu. Kada
bi samo bezgrjeSni narodi zavrijedili nezavisnost, onda na sviietu ne bi
moglo biti ni jedne jedine suverene drZavel Zato ie moraliziranje tr
medun:rroclnoj politici uvijek vrlo dvojbena rabota.
Priroclno je, naime, da svaki narod tezi Sto ve6oj sn zi i moei,
bogatstvu, ugledu i Lltiecaiu, napokon, Sto veeem nacionalnom prostoru.
Svaka nacionalna programatika uklfuiuje i ono Sto se n ziva Velikom
DrZavom: u naSem okruZenju, osim Velike Hrvatske, postoie i koncepti
Velike Srbiie, dakako, ali i Velike Albanije, Velike Makedonije, Velike
Bugarske, Velike Slovenije, Velike Rumunjske, Velike MadZarske... A i
svaki narocl Sto ga vee obiljeZava veliiina, (koja ne mora biti teritoriialna),
proktrSao se u povijesti imperijalnim, osvajackim pothvatima: Englezi,
rrancttzi, Spanjolci, Portugalci, Talijani, Rusi, Amerikanci...
Svi se ti velikodrlavni i imperijalni projekti ne mogu istodobno
ostvariti jer se medusobno iskljuduju, prostorno se preklapaju. U danom
povijesnom trenutku uspjet
ce projekt najjatega naroda, a on ee, u
naporima za njegovo ostvarenje, sigurno podiniti veee ili manje "zlotine".
r"r Mistika
r.._ . i rornantika Desetotrav:urjske epopeje toliko su snaZno proZele
nrvatsko nartlclt-tobicc (<td kojega se, cloduSe,nernaliiegment pod utiecajem suvremene
ucKadenciie
naprosto odmetnuo!), da joS i clanas,nakon uspostave jedne nove i dnrgacije
dlzave. siaii rai nadnevak neusporedivo jacirn sjajem nego sro ee to ikada
lTllt!:
,llYtt :tl. svibnjl, dan posve slueajno odabr:rn za rodendan ove Republike, koja je
"altnanje sedam puta bila proglaSavana stlverenotn, a da to u strogolll smislu rijeei nije
Postala ni clo claius.
t7r
 EKSKT]RS:TV. IIITVATSKA NACIONALNA SUDI]INA
MI-ADEN SCIIVARTZ: IIRVATSKA NAKON TUDMANA

postupzrjueitako, i uz uporabu okflltnosti spram konkttrentskog ili ,^+erpSa. Vidieli smo da to niie istina2os.Na slitan naein, poluistinita ie
nepfiiat;liskog narocla,o11ee oaitovati naimofalnije, altntistieko.df|anje ltl""-;.rt. cla ie NDH bila faSistitka. Bez obzir^ na okolnost da ie fa5izam,
koja je pretendirala na
prima vlastitoi narodnoi zaieclnici,koja u najdoslovnijem
smislu pred- l."lrrlrtnnr smisltl, sustav Mussolinijeve Italije,
stavlia zaiednicubliZnjih. I;;;:il" zemliu, pa dakle izmedu Hrvatske ifaSizma nije mogla postoiati
- Hrvatska u ono cloba ni izdaleka
Ali Nezavisra DrZavTHrvatska nije bila t:tko nesavfSenadrZava i],'urriii.rtrr bliskost, stoii iinjenica cla
niezin glas' U fatnim ]j,'* f.,ii" ieclila ckztltt iija je politika prihvatila manie ili viSe faSistidkih
kako joj se pfipislrje; bijaSeona mnogo bolja nego bilo neko osobito zlo.zo'tTeSko je,
joi je bilo fazmierno stabilno..Ktllttlfni zivot je Ll""f.t,, niti je tl tome, samo po sebi,
uvjetima gospoclarstvo
.,oj.,",r. Nlegovalase, z sustavautofitafnoga, nestfanaikog tipa, zadudna. ;h., pgkezati u iemu bi se to sastoialetako velike prednosti alterna-
parlamentarne i putke demokracije'
mnoStvenosl mnijenja . Zapo(ela ie izlaziti Hruatska encikbpedija Mate ii"rtfr moclela:
Ujeviea,iiji su brojni suradniciicleoloSkibili miljama udaljeni
od fa5istie' Osirn toga upisivano je u grijeh NDH cla je Poglavnik, potpisom
nakon dolaska na vlast predao Italiji
kog svjeton^zof^. Moglo se, dakle, misliti i pisati i drugaiije '
,lzlazio ie na Rimskirn ugovorima, tlbrzo
veci b;oi kvalitetnih glasila. Skolstvo i prosvjeta ftinkcionirali su bes. velike clijelove hruatske jaclranske obale. I tu tvrdniu valja relativizkati,
protivnici
prijekorno. Hrvatskzrdjeca vee u prvoi novoj Skolskoj godini imala su koliko gscl cla su poklonici pobjeclniike historiografije ljuti
- Republika Poglavnik je naime natai potpis bio natjeran pod pritis-
ioi;"r"u" uclZbenike iz nacionalnih preclmeta neSto Sto relativizir:rnja.2o5
kako bi ttsiuvao sttverenitet barem tt
Hrvatska nije apsolviralani nakon iitava desetljeeasvojegapostoiania! kom svoga himbenog saveznika
dielatnost,koju ie dtLavasubvencionirala preostalim clijelovima NDH, koja je podrudjem i ovako ipak bila ve6a
Razvijenaje bogzrtanakl:rclnidka
i niskim cilelama kljige dilila pristupaanirnaSirokojpublici. Umjetnidke od iieclnc hrvatskc clrZavnetvorbe poslije kralja Tomislava. Prvom povolj-
muze urlatoc rirtu nisu za5utjele, clapace. zapocela je odu5evljenai
uspiesn:r cljelatnost na hrvatskom slikopistl. u Sportu mlada ie drLavt
poslizata zavictne rezultate. Socijalna politika bila je na visokoj fazini, u r"1 V. plije u ovol-n poglavlju!
2agrebu se graclilo, poaele su nicati javne gradevine, po5ta, bolnica r"' l)oglavnik Ante l)avelic, plcmda jc svojom stl'ogom, markantnotn, ttspravnonl
Rebro, raclniaka naselja... pojavom u odori i saur otlclovljivao cczarski tip nacionalnoga vode kakav je tada
I n:rpokon, Nezavisna Drztv;t Hfvatska imala je dornoljubno' ovlacla<rvclikim cliiclom europske politikc, nije bio tipiean fhSisticki Dttx. On je u
svonre politi('kom lazvitku, trostalom, prosao nekoliko tzrza.ll pocetku bio je demo-
borbeno, posteno clrZavno vodstvo, dielotvorni sus&rv hijerarhiie i stege, ktatski libclul-stalCevicanuc u ozruiju liancuskc revolucije i bez ikakvih natluha tasizura,
reda i racia, nije bilo problema s "kaclrovima iz pro5log re1iml" kao ili rrckrrgrrrcssentiilrcntrz navlastito protiv Srlta ili Zidovu. LI svojim Doiiul:iqiima (sv.
danas, korupcija se najstfozije kaaniavall, a junadka Ustaska, pa i do' II, naklrtclrrVt'atna (iola, Sesvctc 1998; prctisak mlch'iclskog izrtanja Vi5nje Pavelic)
mobfanska vojska Llz pomoe saveznika uspielno ie odolijevala vi5estru' Poglavtrik izluZc situacijc u koiima
fe oeitovao izriaito postovarljc za Zitlovc u svomc
pravaSk<ltri
kom neprijatelju - sve dok nije propala na nevojnicki naiin, vfiiedan r:tzclollljrr,
poklctu, pa i uclivljcnje prema Srltima kao Sto je Nikola Pa5ie. U slijeclefem
ltotrukau unlot'stvollt Stjepana ltaclica, Pavelie se priklanja nitcional-
najdtrbljeg La.ljenja. revoluci<lttart.urjkonsltiraciji i stvara
tlstaski pokret kao tlorbeni i stegovni instrttmetlt
Kada je, medutim, NDH jednom izgubila rat, lako ju ie bLlo nT-{:t ng rrsloboclcnj;r. Nakon
tiSistickog ili, ako se hoce , kvazitaSistiik og intermezza
napaclati. Posrala je preclmetom osude svoiih trijumfirajueih nepriiatelia' tt NDIJ' Plvclit' sc rr
c'migraciji vlacu jeclnorn pretezito clemokratskorn poimanju politike.
'"'l{ijcc je
koJi str se poaeli iiivliavati nacl njezinim preclstavnicima, nastoieei ie poviiesninr tlogo<lajinru
o t()nrc da lclativizirati znitei trsporcdivati, a u usporedbi sa slidnim
gubi se jeclinstven<lst, neponovljivost, apsolulnosf hrvatskog
toliko ocrniti cla jednom za svagd2-hrvatski narocl izgubi samosvijest (rx.nicn1:tckog)''zlocir.lr".
Iz apsoiutnog nacionalnog zlocina, medutim, slijecliapsolutna
potrebnu za nacionalnu, drzavotvornll borbu, - ali i samih Hrvata, koji (t tlicm:tcku) krivnja tc nepodoltnosr za samostalni clrZavni Zivot. Stoga
ilr::::t|]
su, s ieclne strane, mazohistidki prihvatili retoriku svoiih krvnika, identifi' ifil:itk!
tlelxt izloziti okupaciji i nadzom amcriiko-sovjetskog kondominija (a clanas
ciravSi se, po zn noj psiholojkoj formuli, s muaiteliima, a s clrllge stfane' il.t]tk:.
li:to ictline
wttp,aciionr (it lr..ostaie supelsile), Ilryarsku pak robovanjrr pocl velikosrpskom
cltllls "irltegracijalna", u kojima bi izgubila i onoliko suvereniteta koliktt
nisu svojof drLavimogli oprosiii Sto je propala, pa su je stali optLrlivltt urlrttoc svcnru, zlrdrzala pocl Titovom r4aclivir.rom). Uopce bi pobje<lnik htio
i za ono Sto ie cloista skrivila, i zir ono ztt Sto nije bila odgovorna i Sto ii,J3i:
:unttt
lrtrstttpak historizacije, dovodenja u povijesni kontekst; otkrivanje kontinuiteta,
;;::]u.t]'" ttzlocno-posljedicne sveze i slijecla..|er ako se ro ne poduzme, tada Poglav-
Medu klasiine zamjerke ratnoi hrvatskoj clrLavispadaprigovor da "rKovil dl'zrtvrr, skup-u si svojim Rimskim ngovorima, postaje neko strano tiyeio u
r"vt)esti, izvln
je ona nastala kao tvorevina inozemnih sila i kao ekJponent niihovih i protiv povijesti, protiv ljucli i narodl.

172 173
 MLADEN SCHVARTZ: HRVATSKA NAKON TUDMANA EKSKT]RS: IV. I{RVATSKA NACIONALNA SUDBINA

nom prigodom, vef za dvije godine, izgubljeni su dijelovi206integrirani kompleksakrivnje ht;ela zasvagdapostaviti branu ponovnom
hrvatskoga
'IOunn,
u hrvatski prostor uz one koji mu nikada pravno nisu ni pripadali Qstra). irrvatskog ponosa i dostoianstvate obnovi hrvatskoga nacio-
'nfiiog
a Poglavnik zapravo nije udinio drugo nego Franjo Tudman u Dorno- i drzavuog vrhovnistva'
-S.,ry.rni
vinskom ratu, odrekav5i se privremeno okupiranih podmdja.2oT "*'-- da narod ne moZe ni naiteLim pfekf5aiima pfotiv zakona
Ali kada se sve ovo zbroji i oduzme, kada se postavi na svoje "izigrati", "potfoSiti" svoiepolaganiepravana dr1av-
; cudoredallapfosto
miesto i kada mll se i nadu obja5njenja,olakotne okolnosti i isprike. Lii"^.ion"lni suverenitet,medutim, moramo i opet ustvrditi da i deset
'j"i"'f,.,lrtji
ipak - mniju hrvatski neprijatelji - ostaie jedan trajni teret, trajna liaga i gmblji ispadi u redenl logoru ne bi jo5 hrvatsku drZavu
na hrvatskoj drLaviizmedu dvijeJugoslavije,a onda i negativni predznak, upitnom, a hrvatski narod nevrijednim slobode.
[roifi uJiniti ni*"lo
Stovi5enegativnaistoznainica,kako bi oni Leljeli,suake hrvatskedrZave, za problematiku hfvatske nezavisnostiepizode poptlt
ii.ili,,' rijecima,
pa i same pomisli na nju; teSka hipoteka, moCna razdjelnica epoha i irelevantne'20e
iur.tiou." niprosto su savr5eno
'*"--
duhova, patentirano sredstvoprotuhrvatske internacionaleza ponilava. I,, pakire moLe biti razlog da se o njima ne razmislia,da ih se ne
nja, ucjene i pritiske - sabirno-radnilogor u Jasenovcu2os, iliti logor ,.,rosu6,ii i ch se ne nastoji istinu o njima osloboditi natruha i naslaga
uni5tenja,tvomica smrti, hrvatski "all5vic",kako to viSevoli neprijateljski I .sentimenralnim i m o r a l i s t i e k i mz a p o m a g a n j i m an a d r o b l i e n o g
fazlikuju dinjenica od
ZargorT. historiografskogsmeea, u kojemu se vi5e ne
povijesnog
Rituali velikosrpske arheologije i jugoslavenskaprisilna neuroza izmtstloiinei podvale, a pokuSajpfavedne i vjerne prosudbe
isk<lpavanjauvijek novih kultura kostiju, lubanja i lanaca, preSu6ivanje dogodajaocl hotimicnog sramofenia ditavog jednog naroda s pfozifnim
dinjenice da njihov najveei dio potjeie iz vremena titovske uprave nad cilfm.ln -.t se za vjecnost osigura status poslu5nog i pokornog roba.
logorom, nesmiljenoumnaZanjestatistikenavodnih LrtavaUsta5kevlasti Djelomiceje zgrtLanjenacljasenovadkimlogorom posliedica slabog
u svrhe protuhrvatske manipulacije - sve je to poluiilo da jasenovadki poznavanjapovijesti. U vremenu od jednoga stoljeea sabirni su logori
logor potpullo izgubi i posljednji ostatak smislaSto bi ga moida mogao bili raclorabljenzrpraksamnogih dtiava koje bi se naSleu fatnom staniu.
imati kao simbol necijeg stradanja,kao zborno miesto koje bi imalo Suodenes vanjskompogibelju, pojedine zemliesuoaavaiuse i s prijekom
evocirati uspomenu i na eventualnoneduZneZrtvejednoganepravednog potrebom zavodenjaizvanrednih mjera radi djelotvofniie samoobfane.
poretka. Onako kako ga je (zlo)rabilajugoslavenskapromiiba, on danas Sabirnelogore za potencijalnog ili osvjedo-enogunutarnjeg nepfiiatelia
moZe simbolizirati samo hrvatska stradaniapod drugom Jugoslavijom, iztrmili su Englezi tijekom englesko-burskogar^ta LrJuZnoj Africi pod
koja je apsolntizaciiom Usta5kog"zlodina" i beskrajnom hipertrofiiom konac XIX stoljeea.Logori su, prema tome, patent najstarije ellropske
"demokracije". Kasnije su ih kao posve uporabljivi institllt, dakako,
rado prihvatili i predstavnici autoritarno-totalitarnihpolitiakih strujanja:
2(x'K'tda se PaveliCa ritualno
napada zbog "prodaje teritorija", rado sc ztbotavlja Lenjin-Staljinovikomunisti n svim zemljama u kojima su dospjeli na
da je vef Rapalskim ugovorom iz l92O tadaSnia Kraljevina SHS Italiii prepustila Istru, vlast,kao i Hitlerovi nacional-sociialisti i driave rzkrtga njegovih politie-
Zada.r te otoke Cres, LoSinj, Lastovo i PalagruZu. Veliki antifa5isri, koii ne biraju povod kilr simpatizera.ili ratnih saveznika.Uostalom je i "demokratska"Ameri'
za pauSalno ocrnjivanje NDH, nikada ne spoaitavaiu velikosrpskoi tvorevini ovu prodaju
ka tr prigocli rata s JapanomSirom otvorila vrata sabirnih logora z svoie
hrvatskih podruija.
2{)7Novohryatski establishment, pozivajuei kosookepoclanike,kako bi drialana oklr mogueejapanskepetokolonaSe.
se na legitimacijski mit "Zavnoha",
tvrdi kako su dijelove Dalmacije i Istru povratili hrvatski partizani. Oni sn, medutim, Odmah n:rkon osnutka 10. travnia 1947, Hrvatska je bila izloz,en't
to podruaie tek osigurali zapripajanje nadolazedoj velikosrpskoj Jugoslaviji. Poglavnik unutarnjojagresijis ciljem da se poni5te emancipatorni rezultati Deseto-
ga ie, naprotiv, dekretom pripojio Nezavisnoj Driavi Hrvatskoj. Nazodnosr njeuradkih
trlrpa na njemtt nije znaiila okupaciju, nego pomoe tadaSniih saveznika. Partizani su =__
ga, dakle, izgubili. Da irn je bilo stalo do hrvatskog teritoriia i borbe za niih, oni bi se
2')e
nakon kapitulacije Italije pridmZili hrvatskoj vojnoj sili, a ne jugo-partizanskirn ^L Uostalont, ako jedan Josip Manolii ttsred hrvatske dtiave, u kojoj ie Stovi5e
izdaiicama. Da' je pattizanima r-ropee bilo stalo clo hrvatske driave, nc bi se pojavili tek llli'1" vodece politickeduZnosti, smije svoiu suradnju s krvolodnom Oznom opravda-
vati hladnokrvnom
22. Iipnja 1947, kako bi je ruSili za radnn Lrpravo napadnurog SSSII-a i njegove zamjeclbom ctaje naprosto "bilo takvo vrijeme" (da se naime moralo
ttbiiati Flru"te,;,
projugoslavenske komunistiike filijale u Hrwatskoj. olda bi letko s punim pravom smio uzviatiti da je isto tako "bilo
2o8U 'cqno takvo vriieme"
Jztsenovctt bilo je Sest industrijskih pogona te oko ietrcleset obrtnih i kada sr.rse Hrvati branili od ubijanja, uz ostalo Lrpravo i nspostavom
usluZnih radionica. laserrovackog logor.a.

774 175
 MLADEN SCFTWARTZ: HRVATSKA NAKON TUDMANA EKSKLIRS: IV. HRVATSKA NACIONALNA SUDBINA

travaniske revoluciie restauracijom jugoslavenske z^jedfiice, u obliku .^"o,t^Ci(Jt\alom,- na poseban se nadin u redovima nepfiiatelja naSao
velikorspske, aetniake monarhiie, ili pak "internacionalistidke" i "federa. manjine u Nezavisnoi DtLavi Hrvatsko j.
lt]i,".liauurke nacionalno-vjerske
rivne" komunistiike republike. Stoga kasniji bleibur5ki pokolj opravdavaq :-:- ;" to bili kanclidati za Jl;tsenovaczt2'
kao "osvetur" zaJasenovac zna(i obttati stvari naglavce. Tasenovadki je niti je mogao biti hotel ili salatorii.
""' ,oro,. poput Jasenovc:rnije bio,
logor nastao kao izravna posljedica unutarnjega tata protiv hrvatske neugodno. Uvieti stanovanja bili s,
rr,riemti s1 se zatoaenici osjeCali
clrLave, koja Desetoga Travnja nije mislila na osvetll nego na oprost i lr,,l-n. 1r:na uglavnom loSa i oskudnazt3, fad poaesto tezak i napora'
izgradnju.2to fezirn opeenito stfog. U logor se dolazilo bez formalne osude.
l'i""rtrLi
preZivielo, iznosila samo 3
Hrvatska drilava nije mogla sve svoje neprijatelje po ubrzanorn iir T. n^iaLrzlt kilzna zatodeniStva, ako se
postlrpku i lege artis "procesuirati". Pogotovtt potenciialne, budu6e je mogao dospjeti na priievremenu slobodu i raz-
.l,rai,r.. Zatocenlk
poiinitelje nije se moglo osudivati, ali se moralo onemogueiti njihoyu Sto stt ih zarobili pafiizafli, kao i prigodom redovitih
?.,i.,ro- ztHwate
vieroiatnu subverziju. Protiv mlade drLave hrvatske nacije urotili su se povodu velikih vjerskih blagdana ili Poglavni-
nomilovanll, uavlastito tl
svi nezadovoljnici, hrvatski Srbi koji su ostali bez povlastica vladajuee tova r,r.leuclana i imendana. Nu, valja imati na Lrmu da su u Jaselovctt
klase, internacionalistiiki komunisti optereeeni svojom vizijom vi5ena- zaptavo svi zatoienici, s obzirom na nafav svoiega odnosa spfam NDH,
rcrdne za.iednice i svojim izjedna(avanjem Usta5ke narodne drZave s niii tao driavni nepfiiatelji de.facto osudenici na smft!2r'i Pa kad su bili
faSistiikom ideologijom i praksom. Kada se s lfeviiarsko-jugoslavenske
strane izvlate ritualne zamjerke Jasenovctt, ispa5tanja u logont redovito
se prikazuju kao potpuno besmislen zloein nad neduZnim ljudima. I na rrr IOstale logrtre, koji sc zajcdnitki obuhvacaju imenom.Jaseuovca kao izt'it:rja
sudenjn Dinku Sakidu jedva da je na svjetlo dana dospjelo legitimno i p(,rs pro toto. lJ.J;rscnovcu jc po svemu sude.i straclao oclredeni llfoj Zidov:t: zllog
relevantno pitanie zaito je pojedini svjedok optuZbe uopee bio interni- razliditih prcklSlrja tacll strogih zakona i propisa osnclenih lla sml't, ttmrlih od izuc-
ran. A velika veeina logora5a nosila je na du5i ovakwr ili onakl'u krivnju mogkrsti i ltolcsti kao popratnih pojava teikih ratnih uvjcta, ali siguruo i zbog samovolje
protiv hrvatske dtLave.2tl nekilr log<rlskih clu2nosnika. Prerna podatcima Saborskc komisije zt istrlriivtvtje ittLv:'r
rata i poraca (Sto joj prcdsjecla Vice Vr-rkojeviC),objavljcnima 11. listopacla 1999, Ll
Zbog hrvatskog savezni5tvas antisemitskom Njemaikom , ali i zbog sabirnonr raclnom logonr .l:rsenovac stnrtrlo str stladalir 203 Ticl<>vit(ukttpau broi jasc-
svoje tradicionalne sklonosti sluZenju hrvatskim neprijateljima, kao i novackilr 2rtava iznosi 2238, tr svil.r sabimih logora u NDFI 4797 osobx). Neki srr Zidtlvi
zbog osobitih veza s Anglosaksoncima naklonjenom Zidovsko-masonskorn bili plcbaecr.rii u njcmaikc logore. To fe, rncdutirn, tek di<l istinc o Zidovirna u NDFI.
Ustaskijc poklct bi<1,kao i traclicionalno prava5tvo (losip ]lrar-rk!),irnplegniran Ziclovim:r.
lJstasc ltrvogu clana, s .fanka Pusztc, ltili su Zicktvi Vlaclo Singcl i l,jubo Kretnzir'. Niz
tistaSkih iclnika bio jc ozcnjcn Ziclovkunr:r; poglavr.rikov;. iena Mart l.ovreneevic i
r"' Maks Lubr,rrie iznio je u sama jc llila poluZickrvka (majka joj je roclena I{crzf'elcl). Nadbiskup Stepinac i ministar
iednom Desetotravanjskom govoru, odrZanom u p.oliciic Artrrliovic nlticcali su sc u spaSavanjr.rZiclovit oclolijevajtrei njernadkom pritisktl.
enrigraciji i snimljenom na gramofonsku plo-u, kako je u euforiji obnovljene dfiave
vlast Ncz;tvisuc I)r'2rvc Ihvatske trvcla jc institut po1asnog arijstttct, gfoteskan kolikcr
otiSao na grob svome pokojnom ocn i tamo oprostio srpskim Zandarima koji su ovoga
i cljelotvolan u spaSavaniu
ttbili kao psa. Opisao je stvaralaeko oduievljenje kojc je tada obuzelo sve sefamente Ziclovskih Zivotl'. Niieclan Zictov koil se zdr.r5no priklonio
nrvatskoj clrZlvi nije trebao
hryatske nacije. Nu onda je, kako veli, do5ao "Durdev danak, hajdudki ustanak". Lokalni strlhovati ocl intemacije. (Nu z t<t 11ijebilo closta tek
na-vodno cttv:tti hruatstvo
Srbi pleklali su mahr mlinarel.u keer, dija ie obitelj bila skromna i poStenl, nieim se zakljuianim u svom srcu - kako je to po tvrclnji Adalberta
rcr)rcit (tt intcn'ieu,ll 'Crkva
trije isticala niti ie izazivala svoje srpske susjede. I tako je sve poielo. se veseli svakom susretu llwata ilztaelaca", Olczor bt.
zrr Nije neumjesno u ovom sklopu podsietiti i na religioznu dimenziju krivnje. Zicrcb. ft. svibnia 1999) toboze iinila veCina Zidovau NDI'I.) Uostalom, u susjeclnoj
:11.'
rrbiii Zidovi
Svi smo rni, po istoinorn grijehu i pramajci Evi, sudionici u krivnji precl Bogorn. nistt imuli tako sloZenu, viseslojnu sudbinu. Tarno sn closlovce svi bili
naprosto posmicani,
Postoji opseZna memoarska literatura Zitelja staliinskih gulagli, u kojoj pisci, neovisno a da im to clanas Ziaoui zaaudo uopee ne uzimaiu zlr zlo.
'l'
Zrrtocenici su, meclutim, rnogli izvtna primati poklon-pakete. Za;greba.(klr
iedan o drugome, izuose osr.rpnjujnia iskustva o nnutarnjem cloZivljaju pravednosti ',--^,.
'"qutska (Ziclovsklt.yopiina slala je zatoeenim Zidovirna sve clo konca rata razmjerno
toga njihovog oknrtnog zatoieni5tva: osjecali sr.rda sn kaZnjeni zl svoje stuarne grijehe,
koji nemaju nikakve veze s maglovitim toekama komunistidke optuZnice podignute posiljkc, kole tt oni prema vlastiroi procjeni mogli po<ljeliti i s neZidovskim
;i::l]:"
.rtclfllrlt
protiv njih. Sve to, dakako, ne isplicava provoditelje kaznekoja je po pravnim mjerilima logor.a.
' I
nezavrijedena. Ali baca drugatije svjetlo na pricr.r o nevinaScima koja su se naSla tt izvau logora moglo se smrtno straclati zbog grijeha protiv hrvatske ch'Z:rve.
tVn.,.,,.--
raliama neljudi. Konadni ie sud u BoZiim rukama, i nitko od lir.rdi ne zna bote li BoLja If;;'j]:l ,e , u prvom nasravku svog; autobiograf'skog f'eljtona (Globtls br. 4a3, od 10.
milost naposljetku obasjati logolskog krvnika, a vieano se nskratiti onome u kojemu zh;",YY),
--5 Pr()iinieni knjiZevnik Stanko Lasie s velikim zakaSnjenjern gorko zasliuio
ljttdski sud vidi distog Zidovskog pravednika (iashar). lcolle cpizode koia mn ie kao mladieu ucinill odbojnom Nezavisng DtZavu Hwat-

176 777
 MLADEN SCIIWARTZ: FIRVATSKA NAKON TUDMANA EKSKtlltS: IV. IIRVATSKA NACIONALNA SLIDBINA

vodeni na egzekuciju, tada ie nad niima izvrSavana zavrrjedena kazna.

Mogli su Se smatrati pomilovanim sretnicima ako ih ie taj usttd po$tedio,
nesumnjiva ie i neizbrisiva dinjelic:r
kako se i dogodilo velikoj vecini logoraSa. Nezavisna Drlava Hrvatska
Hrvatska ie drLava, medutim, odredila niske maksimalne kazne jer povijesti i vaian sastojak niezina nacionalnog usuda. Ona je
hrvatJe
'i).rut^g
je odito radunala sa smirivanjem i stabilizaciiom prigoda, s nestajaniem fa11om vihortt, podijelivsi sudbinu svojih saveznika. Ali ostala
il", vfemena pohfanjena u narodnom pameenju. Da nije bilo
akutne pogibelji z^ natod i drZawt, Sto bi sve moglo dovesti faspustaniq '"1-""r"ir".
"i.."a Drlltve Hrvatske, sasvim sigurno ne bi bilo ni Republike
logord kao zavoda koji su postali sttvi5ni. Do tada valjalo je, medutim,
nije potekla iz Sumskoga "Zlvnoha", ier "Zavnoh" nije
ikazniti i nadzftati one z^ koje se ustvrdilo da su pripadnici, simpatizeri, n,.orirU. Ova
nego joj je, naprotiv,
sviesni ili nesvjesni pomagaii protuhrvatskih organ izaciia, komunistiike ^.,,-,.rclio program za obnoru hrvatske dtiave,
restauraciii, "federalizaciii"
stfanke i njezine mladeZi "Skoj", detnidki teroristi, srpski veleizdajnici Ini^"i" rat kako bi postavio temelje obnovi,
]i.,eorlarije. I predsiednik Tuclman u svoiemll nastlrpu lla Pfvom,
svoje domovine Hrvatske, svi oni koji su otvoreno, rijeiju ili djelom,
Zaiednice' u sveopeoj euforiji
iskazali svoje negodovanje zbog cinjenice hrvatskog oslobodenia, koji osniu-1.kumsabont Hrvatske Demokratske
hrvatska ckiava, pohvalio je
su uvrijedili clrZar.ui njezine predstavnike, na bilo koji nadin suradivali u to;o; se slutilo da ee naskoro tlskfsnuti
hrvatskoga naroda.
s ratnim protivnikom itd. Kada su pak oni doSli u prigocltt, podinili su NnH a^ je bila (i) izrn tisuelietnih teZnil i snova
Kasnije, pocl pritiskom, dA bi se dodvofio partizansko-komunistidkim
zbiljski genocicl pfema kojemu je sve Sto se uistinu ili navodno dogodilo
u -Jasenovcutek blijeda sjena. U zlocinstvima pomogao im je i ideolo5ki vetefanima, i k:rdir mu NDH vi5e nije bila potrebna u ulozi predizbornog
ftnatizam, koii ih ie legitimifao da uime svjetske revolucije zaborave na malnca, Tuclm:rn je u preambulu samoga Ustava dao unijeti tvrdniu o
sve fudoredne zapreke. I, Sto je najvalnlje, Bleiburg nije bio osveta za partizanskom Sttmskom paflamentu kao prethodnici hrvatske drlave.
Ali, Nezavisn;-Driavtr Hrvatska ostavila ie za sobom vjeru i nadlr, ostavila
Jasenovzrc.On je bio nastavak velikosrpsko-komunistiike politike koia
je zapocela 1918 i 1941. Bleiburg se dogoclio priie Jasenovca!2r5 ie zaviet, ostavila je uspomenu da je samostalna naciona.lna drlava za
hrvatski narocl ltakon 900 goclina u XX stoljeeu joS uvijek moguea.216

skn: na clubrovaekom Stradrurtt, naime, jednoga lijepog dana neki ie ludak poaeo iz
iista nrira kritati: "iiviellr Sovjetska Itgsiial" Bio je predan plijekom sucltt, a ovai ga ie,
naravlto, po kratkom postnpku osudio nil sllft strijeljanjem. Ilolje bi pro5la ova danaSnia
dri.lrvlt da je bila n staniu usporcdivorn sc stt'ogoscu ritzraaunavati sa svoiim deklariranirn
nepriiateljima.
ir5
.Jascnovuc se i ne bi na tako nametljiv, ltporan i bezodan nadin tako dttgo
vrcmena mogao zlorabiti sa svrhe protnhlatske promiebe da nijc uspjelo ovaj sabirno'
raclni logor, kao nostalom i njemldki Auschwitz, priktz'tti logorotn zloiina i stlstavnog,
planskog, genociclnog istrijebljenja stanovitih kategorija ljucli. S obzirorn na problern
jasenovaikih zloeina, medutim, l:rko je ustvrcliti da je u njemu egzekucija, p:t i prijesrupa'
-I'o
moglo biti i cla ih je bilo. i nije neko osobito iudo. eudilo bi da ih nije bilo,
" 9n9i
strasti sarnoobrane , pa i pravedne osvete, n potrebi mlade drZave cla odoli svima xo;t
srr je naunrili ruSiti dok joS kako valja nijc niti zalivjela. Treba, medutim, imati na tlrflr
i cla ie osoblie .firsenovcir rekrutirano cloblim ctijelom iz na5ih ruralnih sredina, iz
podnrija s jakom tladicijom osloboditeljske borbe oslonjene na pncko eudorede okrtltne
pravde, koje ne poznaje ugladene i cjepicltaeke standarde zapadnjaike pravfle proce-
clure. Nije u stanju shvatiti f'euomen Jasenovca onaj koji ga prosuduje izvan poviiesnog
trenntka, mjerilima normalnog Livota, iz perspektive mirnog i civiliziranog vremena tr
kojemr-r je lako hiniti licemjernu pristojnost. Napokon, ljudska zajednica poput sabirnog
logora obitava u posebnoj, granienoj situaciji i ona ima odredene priholoSke zakonitostt
koje se ne rnogu ni razumjeti niti prosudivati iz vizure uobidajenih ljudskih odnoSaja'
T:rkav je logor, ne samo zbog svoje Ziiane ogracle i nadzornika na ulazu, uvijek iedan
zatvoreni svijet sa svojim unlrtarnjim pravilim:r igre. Izvanjska naiela ponasania, pa I
upr.tte ili narcrllte izvana, tu nc vrijeclc t-ntlogo. Logorska upfava sebc doZivljava katl
skrainjtrinstancu zakona, rnorala i pravcle. Zapovjcclnici logora, kao vrhovnici svoiega
mikrokozmosa, gosltoclari su Zivota i smfti, nisu z;r svoje shvaianje logorske stege
izfitvno odgovorni nadrcdenima izvan logora, i u toj se r.rlozi svakako osjceajtt ttgoclucl.
tJbijania nakon orlrcdcnola vrcncna nogu postati i stanovita rutina: ljudski Zivot
pojeftini, izgubi vrijcclnost (jer pripnda ncprijatelju, pobijedenom protivniku, i jct'
c'gzektrciicstjct':rjcln okolrtosti rrccslujtr. p:l prcstanu l)ili nesro osctbito, iznilnuo).
l iulki "tlliudcni", "rlor;rlni" sloi u -ovieku ishlapi, potisne se za radun iskouskog divljaka,
progovol'c atavistieke strasti.
Osobna nagnuia, popltt obijesti ili moZebitnog iznimnog
nasilni5wa i okmtnosti, racionalizacijom se pren.;ulljenjuju u oruda diste, ali eletnentarnc,
grrtbe pravcch.t<lsti.
K<lcl zatoeeniki pak lavlia se poriv poistovjeeivanja s ouim u iijoj
stt moci: oni mu
sc pokoravalu, ail i oponasajir njegove postupke. fl tom svijetu
uomolitlblic. nrrznja
i osvera, stcga i strogost, hijelarhija i autoritet, rad i recl, osjeiaj
qrlznosti
i tlavanic orluska napuhanoj, bahatoj oholosti, nacionalizam i iZivljavanje nad
staotliut, drZavotvorn:r
volja i svijest o opravclanosti sile i nasilja racli postignnea viSega
- sve sc to
I'j'-tl mijcsr, strjenjuje i ispreptee, gradeii u svojoj ukupnosti osebujni i
'tcponovljivi
logorski ugodaj, atinost'eru, svjetonaror i politidki program u ner:rskiclivom
)edinsry1t.
t"'Nlrjvcci
ur^,^ je, zapravo .iettini stvarni grijeh Nezavisne DrZave Hrvatske Lr tome
;:""]:,9n. ttopcc prol>alt. Istina, nije joj bilo lako uScnvati se na Zivotr.ru onoj nibelunSkoj
-'trtKllZlri
Novog:r Bnropskog Poretka, cijom je sastavnicom bila postala da bi uopee
;*ryleta. U svibnju 1945 svakako je vee bilo prekasno za spasonosne akcije. U sveopeoj
purlutnii
i panici pocclo se nesiedeno i ad hoc prornisijati o izlazt i pactale su naj-

178 17g
 MLADEN SCHWARTZ: HRVATSKA NAKoN TUDMANA DKSKUI].S:IV. IJRVATSKA NACIONALNA SUDBINA

Tudmanova vlast u drugim izvoimavidi podriietlo dana5nje povijesti poiela slr se ubrzo lomiti koplja, stvarajuei
Ona rado istiie ulogu Titovog jugo-ustava iz 1974 kod kasni noviie hrvatske
polarizaciju. I njegovi protagonisti - a bili
medunarodnog priznavania Republike Hrvatske. Taj je ustav, naime, tako pretpostavke za novu
oko tri naivaZnija sredi5ta: "progresivna jezgra" u partiii
sebi vee sadtiavao elemente konfederacije, savezadtLava, i predviA iu oktrpljeni
komuuista (Savka, Miko, Dragutin Haramija, Pero pirker i
trrvatskih
fe moguenost niihova razltza. Pa ipak, taj ie ustav bio "mrtvo slovo
papiru"; njegovu klauzulu o odcjepljenju tumadilo se na nadin da ostali,ali i partijski tisak na delu s Viesnikom u srijedz i njegovom
ona smatralapotro5enom optiranjem za zajednitku drZalrr Jugosla kolumnisticom Nedom Krmpotic), Matica Hruatska i njoj bliski, nu
Niie posve besmislenatvrdnja da je i takav jugoslavenskiustav rnedusobnormli.jtl intelektualci (bra6a Veselica, Sime Dodan, Vlado
pred inozemnim instancama olakSati afgumentifanje u prilog hrva Gotovac s:r svojim Hruatskim fiednikom, Hrvoje SoSie,Franjo Tuct-
nezavisnosti.Ali ono Sto je "svijet" konaino uvjerilo u hrvatsku volju m^n...); napokon, pokret hrvatskih sveutili5taraca(eiiak, Budi5a,para_
pravo da Hrvatskaponovno bude nezavisna,nije bio Titov ustav, neg daik,DamirPetric, Goran Dodig i drugi) - sukobljavalisu se medusobno
je to bila samozatajna,poZrtvovna, junaika borba hrvatske m vef rijekom proljetnoga' gibanja.Partija je iz svojih redova bila uclaljila
protiv jugoslavenskogagresorai jugoslavensketamnice naroda, Dodanai Markaveselicu, a studenteie optuzila zbog pripremanja strajka
i nrSenjaniezine vlasti.
koja je svoiim naclahnueem,simbolikom, folklorom, temeliila u s nacionalnimprevratom i uvodenjem politiike clemokracijepoka-
borbi hrvatskog naroclaiz pwe polovice stoljeea.uostalom, isti ie
zalo se, u slobocli mniienja, kako su duboke bile razlike medu tim
povocl- raspaclJngoslavije,isti velikorspski,ietniiki, kolfaiki i genoc
ljudima,jamaino viSeosobnenego politiake, nu svejednodostatneda
neprijatelj, isti cilf, slobodna i nezavisna dtLava.2tT
bi onemogufile nfihovu sloznu suradnju. Skoro svatko ocl proljetnih
Nu prije negoli Sto je donesen Llstaviz 1974, dogoclilo se Hrv
voda (uz malobrojne iznimke) osnovaoje, prije ili kasnije, svoiu vlastitu
Proljeee.Ono je trajalo od 7956 do l97l i na neki je naiin po strankn ('fuclman, veselica, Gotovac, eiaak, Budisa, patadziik,Dodig,
izmedu NezavisneDrlave Hrvatskei danasnieRepublike Hrvatske. sosie,supek, Savka),potvrdujuci tako onu kobnu izreku .dva Hryata -
je i samo nastalona temeliu povijesnogapameenjaNDH i svijesti da tri stranke"!
u naSem stoljeCu, unatod silnim zaptekama, mukama i pottzima, H Ponudenesu i birno razlidite ocjene Hrvatskog prolieCa,po jeclni-
mo1e boriti ztr driavnu samostalnost.ono je, premda je i samo dozivi ma' ono je, nakon vise od dva clesetljecajugoslavenskogmraka, konaino
neuspjeh,i nakon sloma jo5 uvijek zratilo tolikom snagom,da u donijelo Hrvatskoj sloboclu: nacionalnu, politiiku i gospodarsku. po
ie
onaj polukonf'ederalniustav donesen, cloduse,u jeku naii.esceant o.].qiT", .ro je bilo rek privremena taktiki partije,
vatske lrajke, ali, paradoksalno,kao iztaz drzavotvome volje otit ko'a ,e suzbila svaki
radikalnijinacionalni prodor u svojim redovima
u Hrvatskom prolieCu. i'izvannjih. nrolyeee je,
misle oni, bilcl tek prol"zno omde u sluzbi
Proliefe je, vee po nesretnoj hrvatskoj navacLi, Titove vjestine ,,rjesavanja,,
dielovalo ne sa nacionalnogpitanja, svezanj polovidnih
u smisltr oLivljavania hrvatske samosvijesti i borbenosti, odl i umjerenih reformi u okviru
ottn_oneizmije'jene
pnzanja otpora jugoslavenskomvelikosrpskom tlaiitelju, - nego i r Jugoslaviie, reformi koje se u svakom trenutku
opet opozvari - Sto se kasnije, pod pritiskom BreZnjeva ili bez
njem novil-r podjela i sukoba. oko procjene roga valnog razd,oblya :::1. u
u,ega, Karadordevu i dogodilo.
goclga procjenjivali, medutim, Hrvatskoproljece jest znacilo
*".r^51Iu
u procesu nacionalneemancipacije.Ono je dakako bilo
razliaitiiezamisli:clase vlactaprcpusti u ruke nadbiskupustepinctr,claLr.rbgrie ;:111:*.rak
tY i- t renutkom, ogranii en
obrantt zttgrebn,da se vojska povuee na Zvonimirowr liniitr... I u zaclniieas Ju]'Il,ll iima koja su nameiali ju goslaven-
je posljednji' groteskni pokuSaj pribliZavanja pobjednickirn
saveznicirn:i: Iroglavnik je -- rrlov?
il::Iil',velikosrpska vladavina sa srpskim petokolonaSimair Urvatskol
datr-dva prije povlaienja poni5tio rasne zakorrc, Sto ih je Nezavisnoi Driaviilrvatskoi komunistidka cliktatura,ali iledinrwern volja tadasnjihvelesila
Dro nitmetntlo njemadki brat po omZiu. ua niposto
ne dopuste raspacrritova carstva.2rs Ali je ono, u zadanim
2t7Zato, u<lst:rlom,
naSi bojovnici u Domovinskclm ratu nisu giluli s panizanskirr,
zavnoSkiur pjesmama na usnama, pa iak nisu svojom ratnickom glazbom ----
velidali ni
sv.oga.Vrhovnika Franju Tudmana. Na zidu visile su Poglavnikove
.slike, a s bojisnice pofitin,,.^,?t]novirlski nacionalisti tada su odr2avali tiiesne veze s vodeeim hrvatskim
odjekivala je balada o Jttri i Bobanu - na vjeenu sablazan hrvatskih
neprijatelja sviju cmtgrrtciji. dr'. Brankom Jelicem,.koii jc podtrzco pri6lizava'je
boja. '"-r \'rKo se komttnistiikog monstntma ipak lllksc SSSIt-rr.
";..,ii,*,'i.l,j'. moze potlknuti na r;rzmisljanje
180
181
 MLADEN SCI{WARTZ: HRVATSKA NAKON TUDMANA
uvietima, ipak pokrenulo i titav spektaf pita;nia vezanih za podfedel
hrvatski poloLaj u situaciji bezdrlavlia, neke je probleme privremeno
djelomice rijesilo ili riiesavalo,te ie, unatoa svoiegakonaenogneuspie.
ostavilo u ba5tintt i nemalu pricuvu nade, volje i strasti, izo$trilo
ciljeve i vizije, odgojilo jedan hrvatskiji narastajte pripravilo hrv
naciju da spremnija dodeka izglede koji su joj se otvorili sulllfr
i ponovnim aktualizi:
Jugoslavije,kolapsomeuropskihkomunizama
naiionalne formule u Zivottt naroda i vodenju njihove politike.
nije pogresno ako se ustvrdi cla je Republika Hrvatska zapocela
gclje je Proljeee nasilno moralo stati.
o altemativi za zajeclnieku.fugoslaviiu ncgoli taclaSnjuAmeriku. l)a ipak su isti ti nacio'
nalistieki krugovi u llvatskoj (prirnierice skupina I-lrvatskidemokratski nlcionalizam
pod vodsrvom Ivice llabiea) oduSevljenopoidravili taclasnjipomalo demonstrativru
posjet ameriekogapreclsjednikaNixona Zagrebu.Nixon je na primanju doduSenazdtavio
itrvatskoi, ali iJugoslavili, ne idu6i dalje otl platforme Mike i Savke.I ako ie i bila todna
procjena korjenitih nacionalistada ta<ta5njihrvatski delnici svojorn politikom djelorruc'
nog primirivanja Hrwata samo pomazu laksem odrZanju Jugoslavije i velikosrpsko$
imperilalizma,krivo ie bito njihovo vjerovanjeda bi se potpora za hrvatsko osamostalie'
nje mogla dobiti od totalitarnih blizanacakoji su rnedu sobom bili podijelili sviiet..Zt
tadaSnji razmiSljanjadomovinskih nacionalistao toj problematici usp. zanimljiv doku'
rnentarni zbornik Zvonimira Pu5ka5a,Hruatski demokratski nacionalizam (HrvatsKr
fornm, Zagreb 1997, navlastito str. ll9-123 i 165-167)l
ra2
V. RADANJEREPUBLIKEHRVATSKE
r990-2000
Desetak godina, koliko vee traie dmga hrvatska drLava nakon
gorovo tisuCljetnogbezdfiavlja, spadaiu opeenito medtt naiburniia
razdobliau XX stoljefu. To je uzburkano vriieme zapoaelo laneanom
katastrofomeuropskih komunizama.SovjetskiSavez- ta ainjenica stoii
u izvori5tu velikih promiena desetljeea,- iscrpio je svoje represivne,
ideolo5ko-doktrinarnei velikodrZavno-imperijalneenergife te se uru5io
u sebi,onako kako propada svakoveliko carstvo.Niegov steaainiupravi-
telj Mihail Gorbaeov samo mlr je pomogao u smrtnim mukama. Konai-
nom slomu pridoniieli su i zdu5ni napori sv. Oca Pape (u dogovoru s
ameriikim predsjednikom Ronaldom Reaganom, kriZarskim borcem
protiv sovjetskoga"carstvazla"). Rimski je biskup n svoioi rodnoi Poljskoj
preko katolidkog sindikata SotidarnoiC potaknuo rasap komunistiike
diktature.
I dok je sredi5njafigura toga gibanja bio bez suparniStvakarizmatski
radniiki voda Lech'Walesa,kasniji poljski predsiednik - odvec rado se
zanemantjekljuina uloga tada5njega Sefapoljskevlade, a potom i domaCe
xompartije, te konaeno vojnoga diktatora, generalaWojciecha pl.
Jaru-
l-tltlog On je tr svojoj clomovini bio proglasen gotovo nekom vrstom
izdainikai izloZenraznovrsnim
poniZeniima,ukliuiujuei i sudskiproces,
nepristrana ra5ilamba odrrLh je mogla lako pokaz^ti (a i njegovi
ltr
sunarodnjaciu
meduvremenu su sve skloniji takvom tumadenju)',da je
zavoclenjem
i-t-itTt, vojne uprave, z^pr^vo spasiopoljsku od iovletske
:Tt1!:' koja je prijetila suzbiti val promjena izazvannacional-katoliikim
r4qnrckim
pokretom. Ali je time pokrenuo proces poljskog otpadanja
od komunizma.
Mtdrarska je, postupnim reformama koje su u njoj provodene
,.''.,-^
"q,rQosvrgnuCastarog poststaljinistidkogkadra Kadar
Janosa,takoder
183
 MLADEN SCI'IWARTZ: HRVATSKA NAKON TUDMANA
v. ITADANJEREPUBLIKEHRVATSKE1990-2000

od dvije sastavnice hrvatskoga ropstva

ubrzo sazriiel'- za napustanje komunistidkoga dtaavnog ustfoia. I
je u ove dvije, vee otprije reformama i pobunama sklone zemlie
komunizam, po logici clomino-kocaka pom5ili su se i ostali, ufu5eni
sebi vee ionako otprije. U dramatidnoi sefiii udara, povezanih s rnz
ili vije mirnim puikim kontrarevolucijama, oslobodile su se komuni
tifaniie Rumunjska i Bugarska, "eehoslovadka" i "njemacka demok
republika", a nesto kasnijei Albanija,bastionstaljinistiikog izolacio
na ntbu EuroPe.
Kaclasu sateliti ovako u seriji odletjeli od vee oslabljene majd
socijalizma,u kojoj je, pod udinkom Gorbacovljevih reformi, ponestal
stare misionarske bahatosti i umiSlienosti,komunistiike samosviiesti
krutosti, proces se vratio tamo odakle je i zapo(eo. U duhu si
restauraciie nacion:rlnog nadela, ohrabrenog kako slomom komu
internacionalizmt tako i kolapsom sovjetskog impetiializma, isprva
jo5 sruSenBerlinski zid, dva naive1aclijelaNjemadkeujedinila su se p(
egiclom zapa<Lnogt,liberalno-demokratskogkapitalistidkog sastojka,
ne$to kasnije prirodno je pukla po polovici i drZava-kobasica(kako
ie nazvaoMussolini), "(SSR". Sva ova gibanja povfatno su djelovala
Sovjetski Savez, koii se i sam raspao kao po nekom neumoljivom
tiho i bez vecih potfesa.2re
rp Qlom komruristickoga poretka, raspad mnltinacionalnih drZava i ujedin
Njcmaikc tek str clio velebnih promjena do kojil-r je doSkt u zadnjemtt desetlieeu.
komtrnisti leciklilani su i nSli su Lt proces saZimanja sa socijal'dernokracijorn. Rusija je,
raspudom itnpcrifa, prctvorcna u sihl treeeg langa. PrepuStena politickoj uestabilnostl'
slailjcnjrr, plr i r-asipu vojlc rnoci, privreclnoj propasti, clivljanju mafijaskih klika'
rastuCcm sifomastvg, pofastu kriminltla, - Rusija jc postala <lvisua o atleriikoj po
i gospoclafskoi potltori. Tako je nest:rlo bipolariteta velesili, amerieko'rtlskog
rninija u svijettt i Etu'opi, simboliziranog pocljelom Njernacke i Bedinskim zidom. Am(
je otvoren put da postane glavnim instrumentotn svjetske naclvlacle, predstavl,€nE
traclnircionalnim institucij;una poput Ujeclinjenih ualocla, [ttropske ulije, NATO-S veTA-'
Mednnaroclnogmonetafnogfond:r,Triiateralnekomisije i slia;h. Dok je ranije arneridki
utjccaj bio donekle dobroclosaokao protnteZa imperijalnim ambicijarna totalitatno9
Sovjetskog Saveza,mobilizirajufi priiom i znatne potencijale z<Iravekonzervativne
politike, Jaclaje Amerika, oslobodenaneprijatelja na ljevici, svoje svjetsko zratenie
zapo(elaprovoclitik:ro misionarkaekspanzivnog,primitivnog amerikanizrna'Iiberalno9
permisivizma te povrsne, koliko i tiranske ideologije politieke korektnosti, ljudsxltr
prava i gradanskihsloboda. Ponestou sjeni ovoga epohalnog preokreta odvijale su se
i zamaSnepromjene u drugim zemljama.Italijaje proSlakroz velika previrania,owofen
je put "drugoj republici", izblegnuia je do daliniegapodjela "po sredini", rli su za sada
' lrgusen
izostale i dtuge spektakularnepromjene, koje ioi rrelikol i vaanoi naciji tek predstoje
U Kini je na vl:rsti ostala komlnistieka klika, nu gospodarstvoje ustro;'ilaposve.p_o
zapa<1nom,kapitalistidkom Ltzoru.U Latinskoj Americi oboreni su, jedan za dttrgit'tr',
diktatorski sllstavi i vojne junte, i potkontinent je tfenutadno gotovo posve u vlasu
Time je nestala iz sviietajedna
^.;r korntulisticka, koja je u Hrvatskoi imala osobito primitivne i okrutne
'_Jj,,ir.
Demokratski izbori i liberalni pltralizam postali su najednoc
i nectodirliiva dogma i u bivsim zemliama sovjetskoga bloka.
;;;;r,
^r,ro, sastavnlclt pfedstavliala je velikosrpska okupacija Hrvatske.
irj|l"rrorrvo i komunizamu Titovoj suJugoslaviji bili sklopili osebujnu
Velikosrpska hegemonija tumadila
i"^ii.iiri. Jecllo se oslanjalo na dntgo.
ir".t.vtla i prikrivala, u komunistiikom duhu, internacionalistidkim
"J-ot
ilroirruo--jectitrstvom", a bolj5evistidka diktatura koristila je za svoj op-
i "drZavotvofllost" najveeega naroda.
stanakvitalne energije 1'ugoslavensku
ostalo bez svojega komunistidkog saveznika, velikosrpstr.'u
Kadn ie
niie preostel<-r nista drugo nego da se vfati svojim detnidkim korijenima,
ila rialrusti titoisticku mitologiju o zaiednici sretnih i sloZnih "naroda
fugoslevijc" i otvofeno se pfepusti ozbiljenju ideoloSkih zasada Velike
Sr5ii.. U trr svrhu clobro je posluZio dojuceraSnji partijski aparataik,
me{iokritet SloboclzrnMilo5evic, muZ rezoltttne i borbene amazonke,
koii je bez ve6ih problema na brzinu odbacio balast komunistidke orto-
doksije, otvorio vrata dekadentnim liberalnim slobodama, balkansko-
mafija5kojvarij:rnti kapitalizma naLivot i smrt, i dobrom starom srbovanju
bez gr:rnic:r ukus:r i po5tenja, kao i bez granica teritorijalnom Sirenju:
kuclaje stao srpski opanak, gdje je pokopan dovjek-Srbin, tamo je Srbija!
Za razlikl ocl Tudman:r, koji je clesetljeeima prije obnove hrvatske
drLave sazrijevao u nacionalnom smislu, a hrvatske je klice vjerojatno
ponio i iz rocliteljske kuee, - Milo5evie izvorno nije bio srpski nacionalist,
svakzrkone viSe nego Sto je to u mirnim vremenima svaki Srbin. I ako
je upisan u stranku internacionalnih komunista, naime, on Lr srcu ostaie
velesrbin, ali ga to joS ne dovodi skrajnjoj euforiji sa svim posljedicama
kakve ona moZe imati u prevratnim vremenima.
Ntt sada su za Srbiju nastupila upravo takva vremena. Nakon Titove
smrti, Srbi su podeli osjecati cla su se konadno oslobodili diktature
covjeka kojega su u ideoloSkom, kao i nacionalnom smislu doLivljavtli
Kao stranca. Koliko gocl su Hrvati u Titn s pravom vidjeli koalicijskog
demoklrLtsko
p:trtitokflrtskih oligarhija. Na afi'ickom l'ngu srnsen je bastion bijele r-noii,
'*t t'tzl'llllllll,
1l:t i urudra politika bivsega komunistiikog terorista, navoclnog britanskog
iY:,::1
' clugogodisnjeg uramnidenika Nelsona ManclelJ usp jeiraje izbje(i potpnni poraz
ii^:t:*" clite i prijctece plernenske ratove n visenacionalnoj JuZnoafriikoj Republici.
illl"kg"' .' ,trJ",',r susledstl'r-rgoclinama ie tiniao albanski nacionalni r.,rtnr-r^k,cl" bi
:3:t ?i" od vclikosrpslke Milo5evi6eve vlasti, clozivio novi polet uspostavom
"sto-l-roditeliskevojskc Kosove (Ushtriia qlirimtare e! Kosoues), ali inovi poraz geno-
slpsko-sovinistidkorn eskalacijom pod za5titom NATO-ovog bombarcliranja
i:i:|"'"
"r Ulle -

r84 r85
 MLADEN SCHWARTZ: HRVATSKA NAKON TUDMANA v. RADANJEREPTJBLTKE
HRVATSKEr99O-2OOO

paftnera velikosrpske okupaciie, za Srbe on je bio brana njihovorn
snaZniiem i neobuzclanijem, joS potpunijem i neprikrivenijem miniim
rijalnom Sirenju. Tito je Srbiiu izdijelio na pokrajine, s vremenom
ie ovima ve6u autonomiju, i stalno ie izigravao interese srpskog naci
Iizma., oslanjajufi se prigodice, te, dakako, djelomice i privremeno, i
onaj hrvatski. I kao spasitelj srpske nacije pojavio se, uobidaje
povijesnom ironijom, outsider, iovjek od kojega se njegovo dj
unaprijed nije moglo ocekivati jer nije pripadao srpsko-nacional
tracliciji, nego je potekao iz sivog birokratskog okruZja, sivi apa
teeenzredni ftlnkcionar liSensvakekarizme, strastii viziie. Nu d
su ga izgurali na ielo, isplivao je na valtt oZivljenoga velesrpstva eda
g:r zaStitio pred rastucom "Siptarskom opasno5ctt" i prijetecim gubi
pokrajine Kosove, koju Srbi smatraju svetinjom zbog svoje davno i
ljene bitke na Kosol.u Polju i zbog samostanaposijanih uzdttZi popri
Kosove, srpsko-svetosavskih po vjeri a grcko-bizantinskihpo arhitek
gracliteljimai Zivopiscima.
Milo5evicaje , dakle, dobio srpski narod da ga on povede u
irvantrue srpskog imperijalizma. Ne da ga zaued.e:srpskaie mfika iz
i Sovinistidkirn rnlijekom naSopala srpskoga VoZda, kao uostalom i
KartdLiea, Mladica, Sljivancanina e tutti quanti. Vee stoljeee i pol
srpskoga hegemonistidkog Sirenja i popratne velikosrpske ideologije
bjeloclano je pokazalo da srpski problem niy'eu vodama, llego u narodu
kojemu su oni potrebni kako bi prionuo na ostvarivanje svojih megalo.
manskih nacrta. Milo5evie se u svoln vremenu pojzrvio kao pogodn4
osoba z:r srpskog:r "Oca OtadZbine", z;r srbadijskoga imperatora, a da
nije on staiao na raspolaganju, narod bi se domislio drugoga, moZda jo5
i rasnijeg i Ze5Ceg.
S druge strane, Srbiia je mogla krenuti i drugaiijim putom.
Zamislivo je, naime, da se u njoj nametnllo za vodu politiiar kakav ie
bio jedan Ivan Stamboli6, Milo5evieev kum koji ie ovoga i izgurao na
povrSinu. Mogao je srpski narocl povesti i iovjek poput negdaSnjeg Sefa
srpske kompartije Marka Nikezifa, staloZenog i umjerenog intelektual'
ca22o,koji je u vrijeme Hrvatskog Proljeea bio zastupa.o tezLrda se Srbija
nema nikakva nzloga mije5ati u unutarnie poslove "bratske republike"
22oNikezif je bio crnogorsko-francuskog podrijetla, dakle ne Srbin po krvi i ne
tipiani Srbin, ali k:a,ooutsider pogodna osoba cla Srbe povede. Poiesto se smeee s urna
zanimljiva okolnost cla su mnogi narodni vode takvi outsicleri.. Francuski imperator
Bonaparte jcst pfovincijalni Korzikanac. Njernaiki diktator Flitlef potjece iz rubnoga
podrttcja Austrije , koja je, koliko god njernaeka, stoljeeima njegovala drZavnu nezavisnost
ocl ostatka Njemackc, p;r u meduvremenu razvlla i stanovitn narodnosnu posebnost.
povijesni dasnije bio sklon tazbo-
^^.r voclstvomMike i Savke.Svakako,
P."-I^i stmozatainim Srbima. Odekivala se lidnost koja fe pretotiti u
tli)'.
*r*^lomanski, Sovinistidkiprogram velikosrpske obnove z^ctt^n
Lt"io*oiondumu Srpske akademije znanosti i umjetnosti iz 7986.
' "-- jednom izvikan za vodu kakvoga je srpski
K^,1, ie pak Milo5evie
za kojim je Zudio i kojega ie zazivao,- mogao je
naroclcltrgoocekivao,
ll,,neeti pohocl, moglo se krenuti s marSevima,mitinzima istine, s po-
je time
Tiii^^ i puievima, a potom i serijom osvajatkih fatova. Ali
,,;.4n" bio raskrdenput i za nastup spasiteljahrvatskognaroda.Nako'
je hrvatskinarod, skupa sa "svo-
Jlset goclina"ltrvatskeSutnje",kojom
prvo desetlieeebez jugoslavenskog
Lm" potitickom klasom, obiljeZio
iit t"tor" Tite, Milo5evieevaosvajanjapotaknula su u Hrvatskoj svijest
o potfebi otpora. Srbi stt, Stovi5e,oni izvana kao i oni iznutra, Hrvate
gotovo closlovcenatjerali na ponovno stvaranjesvoje hrvatske drZave.
Stipe Suvar, zloglasni staljinoidni fanatik i egzekutor hrvatskoga
Skolstva,glavni "rukovoclilac" komunistitke partije tt Hrvatskoj, u prvi
je mah, usporeclnos kritikama iz Beograda(koji ga je po svojoj apsurd-
noj navici, ve6 kao osobll hrvatskogpodrijetla, progla5avaodistokrvnim
UstaSoml),u hrvatskom narodu prekonof postao popularan. Hrvati stt
mu oprostili i zaboravili sve zlodine, mislefi kako im ne moZe biti
Stetani nesklon iovfek na koiega se tako obmSilasluZbenaSrbija.Tih
fe dana Snvar- paradoksalno- doista mogao postati novim poglavni
kom, da je to htio i umio. Naravno, on je tu Sansuda iskupi svoje
grijehei uiini ne5to dobro za svoj narod, rado propnstio, i nife prihvatio
ulogu koja mu se nudila, vjeran svome doktrinarnom internacionalizmu
te li5en i zxlnjega traga osieeaia za Hrvatstvo n kojemu ie potekao.
Suvarovipak komunisticki suclmziprociienili su da viSenemaju izgleda,
ali ni interesazaLd,rLati
politiiki monopol i, kako bi izbiegli sudbinu 5to
je zadesilarumunjskoga conducatora Ceauqesclla,pripremili su prije-
nos vlasti na nacionalnesnage.
Tada je nastupio trenutak zt Fnniu Tudmana.
. Raianovi komunisti pripravili su teren za prepu5tanje svoje
polustoljetnevladavine,
vi5e nisu znalikako bi se nosili sa svjetsko-
povijesnimtrenutkom ier
koji je nadrastaonjihove sposobnosti.Tudman
----___
I&1t^*l:.\.ruskoga Reicha bio je Gruzijac DZugasvili nazvan Staljinom. Pa i osnivai
ut;lttrov-Lcnjin, po ocu je ntsificirani potomak jednoga malog, muslimanskog
"'qrst(o-lrl()rtgolskog
";'_::" naroda izmedn donjega toka Volgc i Kaspijskog mora, Kahniki,
t'trdena Blank, bila je, izgleda, njemadka Ziclovka. Pr-edvodnik irskog naciona-
;,:lln,
t oslobocliteljskog pokreta, Eamon de Valera, sin je Spanjolskog oca. Prirnjeri bi
.c rnogli rerlati
"^'':t
i dalie]

186 187
 MLADEN SCFIWARTZ: HRVATSKA NAKON TUDMANA
je, s malobrojnim prista5ama koji stt isprva imali smjelosti pridruZiti
se, osjetio i procijenio kako je nadoSao hrvatski kairos, pravi tas
ozbiljenje hrvatskoga nacionalnog cilia. On, koji je do zadnjega
okliievao, ne vjerujuei u izgledeHtvata da se odupru moenom i
Beogradu,sada se, todnije, 17.lipnp 1989, dao na osnutak s
Naravno,uvjeti joSuvijek nisu bili samo povoljni. Citav je svijet r
s Jugoslavijom, Zapxl je vjerovao da je iedini, ali nipo5to nerjesiv
lem tr tome cla se ona "demokratizita" , i za tu svrhu instalirao joj je
predsjednika vlade - komunistitkog (!) me5etara i zadrtog jugoslavt
hrvatskog podrijetla Antu Markovica. Pa ipak, Tudman se odlutio
dielo. Dan nastankaHrvatske Demokratske ZaiednicemoZe se, iz
knrga kasnijih dogadaia- bez obzfta na kritidnost koiu je HDZ,
pogreSkamaslijedeeih godina, prema sebi izazvao- s pravom
i stvarnim casom rodenja druge nezavisne hrvatske drZave u
stoljeeu.
Da su pred same vi5estranaike izbore u travnjlr 1990
Tudmanovu Hrvatsku Demokratsku Zajednicu oznatili "stfankom
nim namjera", ovoj je samo pomoglo. Ono Sto su za komuniste o
nzrmjere,hrvatski je narod nepogre5ivo prepoznao kao po5tene,
menite namjere drZavotvornogi domolfubnog preporoda. Stogasu
man i njegovi prista5e,kofe fe on u poietku morao doslovce "vu€i
ntkav" kako bi ih okupio u potrebnom broju, imali razmjerno lak
Jedini im je neStoozbiljniji suparnik bila iedna um1'erenjatka,
i nedoreiena "koaliciia narodnog sporazuma".
Odluian i jasan iezikHDZ-april'ukao ie smiestaogromne sim
naroda Zeljnog okonianja desetljetne strahovlade i konadnog h
"izlaskaiz genitiva". Stvorenoje prekonoC nerazoivo nacionalno j
stvo, ivrsto suglasjeoko neodgodive potrebe da se prepozna i i
povijesna zgocla.za oslobadanje ocl komunizma, od velikosrpswa,
Jttgoslavije..., od svega Sto je Hrvatskoj desetljeeima prijeiilo da
odluiuje o svojim nacionalnim ciljevima i bira za njih sredstva koja
suverenom procjenom i odlukom smatrati primierenima; od svega,
citt, Sto je hrvatski narod drlalo u nedostoinom stanju podanitkoga
ropskog bezdrlavlia. Kao najprikladniji povijesni izvr5iteli ove
nepogre5ivo je prepoznata Hwatska Demokratska Zajednica- bol
nije tada bilo na obzorju.
Kadasu se ve6 na Prvom sabom Tudmanovestranke 24.-25.vel
l99O zavihorile nepatvorene mile troboinice umjesto omraZenih j
krpetina i pridodane im partizansko-bolj5evidko-masonske zvjezdurine'
petokrake, pa kada je joS Tudman prvi put iztekao "bogohulnu" istinu
da NezavisnaDrlava Hrvatska nife bila (samo) "marionetska, kvislin5ka
188
V. RADAN.JEREPUBLIKI }IRVATSKE I99O_2OOO
_,^revirTaosovinskih sila", nego (i) izraz stoljetnehfvatske drZavotvorne
sna o slobodi - njegovaie triiumfalna pobjeda postala
Irlji. t osrvarenie
zaiamtena'
oct''- p,otrajao dugo.
1pa.kie sam pfoces. uskrsnuea.,!ry"j:!._ lr::::
uspostavanSzavf
111'il'-:i:,1.:::iit:/,':::9,:o:::.::'i:fllli'11
rjffi"una^v''", i::ij:J::ii3::::1i,T:l
'1:ry::l:i:,2?:::^::.:.T1'::i.:1l:9
i,1^".n',.k^:"!1:l.T:r_iiji::,:','.:f
'',1i1":::l1i
u^U^ ztrkoie je tvrdila da ozna(avaiukonatnu uspostaml hrvatskog
n'ian
samostalnostii nacionalne slobode. Podetno je
suver.niteta, dtLavne
hrvatskadri,av a ob j avlj ena povij esnim sazivanj em Hrvatskoga (drZavnog)
sabora10. svibnja 7990, nakon prvih, travanjskihparlamentamih izbora.
Sliiedecisu koukttrentski datumi obnove hrvatske nezavisnostibili do-
no5enieamandmani na stari komunistiiki ustav 25. srpnia' 1990, te,
osobito, izglxavanie BoZi6nogustavaRepublike Hrvatske 22. prosinca
1990;potom, donosenjeUstavnogzakonapo kojemu u Republici Hrvat-
skojvrijede samonjezini zakoni (2O.veljate 7991),referendum o razdnt-
Livanitriz jugoslavenskezajednice(19. svibnja 1991), saborskaodluka
od 18. lipnja l99l o nzdruLivanju (i eventualnom ponovnom konfede-
rativnom udruZivanju), Deklaracija o uspostavi suverene i samostalne
RepublikeHrvatskedonesenau Saboru25.lipnia 1991 temeljem rezultata
referenduma,prekid svih sveza s Jugoslavijom izglasovanu Sabom 8.
listopadaI99L - dan nakon raketiranjaBanskihdvora; potetak meduna-
rodnog priznanjaHrvatske 15. sijeinja 1992, primanje Hrvatske u OUN
22. svibnjate godine, a moida i neki drugi, sve do 15. sijecnja 1998,
kada ie posljeclnjivojnik Ujedinienih naroda napusrio Hrvatsko Podu-
navlfe.
Srbi str pomogli Hrvatima da se prisjete kako im bez nezavisne
nacionalnedrlave nema livota. Oni su, dakle, clomaeikao i prekodrinski,
1990godineHrvate,htfeli to ovi ili ne htieli, naprostosvojim ponaSanjem
prisilili na stvaranienezavisne
dratve. Nu Srbi su se isto takb pobrinuli
da.tek stvorenoj driavi postave zapreke,da je pokuSajuuniStiii dok joS
ruJepravo niti zt2ivjela. Vee
17. kolovoztt 7990 proku5ani sinovi veliko-
srpskog ietniStva iz
takozvane "kninske kraiine" veleizclajntcki su se i
zaplotnjacki cligli na
oruZanu pobunu protiv vlastite dr?ave,fl zvanri
Za njihov zlotin tada ve6 nije na raspolaganju
Guarvan-revolucijom".
tapitalna, smrtna kazna;Tudmanova se vlast poZurila ukinuti je
;,':ito
i1;vriieme, eclabi se doclvoriladekadenrnom Zapadui Americi (koja,
i
i'll1u..tT, naclaljenjeguje institut smrrne kazne!), pa je titav koljadko-
o'uuclori
srpski ustanak- sve do konatne amnestijei abolicije njegovih
- pratio gorki okus hrvatskenemoei, posvema5nje,
lil:t.
ungosti te samoubilaike
nepiimjerenosti i neozbiljnosti obrambenih reakciia.
189
 MLADEN SCI]WARTZ: HRVATSKA NAKON TUDMANA v. RADANJEREPUBLTKE
HRVATSKE1990_2000

Pravo je iudo, imajuei na Llmu reputaciiu hrvatskog nacionalizq4 polovidnih ili pritaienih patriota na ljevici te
-,rlu. dobnt 2eliu nekih
u oiima pobjedniikih saveznika,kao i njihor,u njeZnu ljubav za veliko- li.f,rourti*r priietnju velikorspskom okupatont, kojtt ie ovai tolerirao
srpski miniimperij tiiekom gotovo ditavog ovog stoljeea - pravo ie. '.1-o'Ao
prve ozbiljnije opasnosti. I tako se "partizansko", "domobran-
dakle, dudo da je, makar u prvoj f'tzi, Hwatska uspjela ostaviti dojarn perspektive dini se kako dio
ii,'n' o..tZi, moralo predati. Iz kasniie
Zrtve srpskeagresije.Kasnije se, s pozicija lukave doktrine o tzv. "ravno.
iliuni. za ttrj vid k:rpitulacije ili veleizdaie snosi ranije komunistitko
vjesjn krivnje ", sve vi5e naglaSavaoi njezin toboZnii udio u izazivaniu je i nova vlast s njime bila preSutno suglasna, ako vee i nije
uoAr*o, ali
rata. Bilo je, medutim, posve lako zamislivo da se hrvatska samoobrana izravno i djelatno sudjelovala.222
u niemu
mogla preclstavitii kao unutarnja stvar Jugoslavije,kao pobuna koju je NaonrZanje Sto su ga "hrvatski" komunisti, po nalogu svolih
ova imala pravo skr5iti u svojim okvirima, kao gradanski rat koji se Teritorijalne obrane, nije bilo nimalo
beogradskih gospodara, oduzeli od
svijeta ne mora ticati tako dugo dok u njemu pobjeduje odabranar1s,
zaflemr;rivo.Radttna se cla je ono sadrZavalo nekih 200 tisufa pusaka i
srpska strana. stroinica, 1400 minobacada, preko 10 tisuCa ruinih bacaia, ne manje
Nu clodim je Hrvatskoj u inozemstvu ponegdje i priznato da se, nego 1000 topova i joS B tisuea topova protuzraine obrane! K tomtr
koliko goct ona, premn medunarodnopravnim mjerilima, joS i nije bila valja pribroiiti 500 raketnih protuoklopnih sustava, oko 200 raketnih
suverena drLava.,ipak naSlana udaru inozemnog napaclaja,- pravo na protuzradnih sustava, 250 tisuea protutenkovskih mina, manji broj rui-
samoobranuuskratio joj je unaprijed onaj isti unutamji, petokolona5ki nilr bombi, nekih 30 tona rasprsne tvari, prateei pribor itd.zzl
neprijatelj, koji je neSto kasnije imao postati polugom Srbije i jugo. I tako je nrzotuiana Hrvatska postala spfemna na suoienje s
armije pri pokuSaju da se joS jednom Ll ovom stoljeeu uguSi hrvatska "balvan-revolucijom" clomaeih aetniikih bandi. Njih su potom, pod
clrZavotvornavolja. "Hrvatski" su komunisti, naime, po nalogn Beograda izlikom da dolaze razdvajati zaracene strane i osigurati mir, poduprijele
joSsredinom 1990,nakon izbornepobjede nacionalnihsnaga,u vriieme prekodrinske velikorspske postrojbe, na koje se svela negda5nja vojska
stvaranjai uivr56ivanja nove narodne vlasti, oduzeli Hrvatskoj, tada io5
"socijalistiikoj republici" u sklopu Jugoslavije,masu orttLja iz posjeda
takozvaneTeritorijalne obrane.22r rrll'ttcittttttt jc tijckom
1990 na novinarske upite odgovarao kako pleclaiu omZja
Teritorijzrln:robrana zami5ljenaje bila u vrijeme HrvatskogProlje6a ne treba tlzeti tragiiuo, jcr on i njegovr vlacla irnajr.r "dnrgaiije planove". I ljevidarski
kao neka vrst;r pokrajinskog domobranstvaza potrebe pojedinih iugo- orijentirani sociolclg vojske i ratovanja ozren Zunec ustvrdio je kako
ie vee iljekom
republika, kao kvazipartizanskadopuna regularnih postrojbi u sludaju 1991 Il'vltsk:r Volskrt bila tr posje<hl znatno veeeg i kvalitetnijeg naoluZanja negoli Sto
dugotrajnijeg rata.Jedan od otaca koncepcije opeenarodneteritorijalne ,c l)rlo ono otlttzctt.t.1'critolijalna Obrana doista nije raspolagala zrakoplclvstvom, teskinl
luloltlzanicm, teukovitla, oklopnim transporterima. Raspolagala jc pretezito
obrane bio je i Franjo Tudman, koji je o njoj povijesno i naielno ras- naorttZaniem iz arseuala
zastarjelim
pravljao u svojoj knjizi Rat protiu rata. Decentralizaciia vojske i njezino .|NA, koje ic Ilrvatska sam;r financilala, a cla nad njim nije
l-tltjt "j llotlltrni trrdzor. Pa ipak bi to naonrZanjc u poietnoj ttzi riit.a,bilo itekako
pribliZav:rnje narodu, kao neizbjeZive posljedice ove vojne doktrine, hvitlcvriiedno! Mcrrc it'puk u jednorn r:rzgovonl niirrirt,,r.Gojko Srrsakrrvjcrrrv:rocl;ric
postali su iz shvatljivihrazlogatm u oku velikosrpskojarmijskoj komandi crtav koutinge nt ttaonrzanja
preclan JNA joS prije ustolieenja Hadeze ove vlasti. Kasuije
su'. medtltinl, kritiaari
tt Beograclu.Nu institucija je teritorijalne obrane uspjela prczivjei ne kao general-Spegelj'tu predaju barem neizravno upisivali u
*:"i nitrod.oj vlasti, smatrajtrci ia'je jugo-vojarne odmah u poeetku trebalo
samo Titor.rr srnrt nego i prvo desetljeCenakon njega. fltJill
i owoiiti vec' i zato cla bi se iz njih natr.ag uzeli otero oruZje i vojna tehnika.
i,::1:'
Tek kada je situacija postala dramaticna,kada je postalo iasno da ic, na poticaj Hrvatske stranke prava, bilo osnovano saborsko povjerenstvo,
iXlt:li:,$
^ujc
se teorija teritorijalne obrane moi,e i ostvariti u praksi, doSlo ie vrijeme leiskljtrcirrr klivnju pripisalo hrvatskim komunistima u njihovoj ,ianioi tazi, na
pokazati kako ona nikada i nije predstavljala drugo doli naivnu hrvatsku ;;ij.]t"tl
Lrttinorn, Ivicom Radanom, Stankom Stoiaevieem i ostalim gi;rvesinama
ittgokornunizma u Fhvatskoj. Na jednom zasjeclanjutoga povjeren.stva sviedo-
ilT:t..t'-8
..ii,::p-*l,..dnji za1>oviednikTO, Zdravko Novoselie, iznijevsi kako yejugo-generaistab
il:trecb-ont o odr.rzimanju hrwatskog ortrLja
k";:;il zapnvo izveo svojevrsni vojni udar,
"r To se zapr;rvo dogodilo nakon drugog izbornog krr.rga, 14. svibnja 1990, po '\c on' 1\ovoselic, rnorao pokoriti. Na to mu jc preclsjectnik
Ufl".il Povjerenswa Bosiljko
zirpovjedi beogradskoga "generalStaba". Raian je taj potez kasnije tumaeio kao beo' pravom uzvmrio kako odluka o predaji oruzja
da-;':.: ne bi bila tako lako provedena
gradski trik s ciljern izirziva.nja nacionalne reakcije, koja bi Srbim;r prtiila izliku za '- tr.t ruestll Novoselica
bio iedan Blago Zadro.
intervencijtt. Dakle, po ltaianovoj iScaSenojjugo-komunisriakoi logici, nije bila nesreda
i'' *"nop'I
0","''. ft lliiuTlijiilT:x,:,i:'1,:tff.fiti."*f;?,.T, ae a:
a'I
Sto je Hrwatsktt,tazomla.na, nego Sto bi to moglo provocirati odgovor "nacionalista"!
",'l,,
190 797
 V. RADANJERIPUBLIKE HRVATSKE I99O-2OOO
MLADEN SCII\VARTZ: HRVATSKA NAKON TUDMANA

,.bratstva- jedinstva" JNA. Ona je, naravno, svojim djelomice eetnia t^+.,itr.rA s te/i$tem u Domovini ili, kada je nacionalna djelatnost
gf€ostvr'^'*'
ttt::;;;;osve ^-^-a^onemogueena,
^6a'-norrien4 rr emigraciji.
u Rilo je
ernisraciii Bilo ie i razdoblja
razdol'tlia oruZane
onriane
podfijetlom, Svojom otgafiiz ciiom, vodeeom struktufom, smiesta
-.
t2,ftl<t "lr.i^
w',*
?IX""
: ^ ^^.^,,-
ie .porpuno dominiralahhrvatskim
^ rtnmi.irala osloboditeliskimnastoja-
nrafskim oslohoditeliskim nasf oir.
presutnom ideologijom - oduvijek_ bila u biti velikosfpska trupa. p()Lwvt -'
olll"",,' t
- rr..-.t.t dvaiu velikih domovinskih ratova nzdiielienih polovi-
l-- s-.^:.. -,-l:l..ila .I^mnrrincLih refnwe tqzdiielienih nnlmri-
ona ;e to mogla otvofeno postati tek sa zamiranjem Jugoslaviie: ova .,,^^^.
rolr-i+-
.re4t 45,1,
Illrtrtu "
i5#* ri.ea:
i lclc)l-qs Ali Hrvatska se kroz krvavo XX
naime, takoder predstavljalavelikosrpskutvorevinu, ali ie tu svoiu ^?2]-22 :^:i -:X':ul",':::?:,Iy:' "X
manje ili viSe nespfetno prikrivala fetorikom medunacionalnog iiiii..i,L^ra:i1.nep'-'Iid.lo.T'1,:.T0:T*,1::l*:i:i'lf
-irfriie kao Velesrbije
iliJugoslavije.Agresijabeogradskesoldateske,
miievanja, suraclnjei ravnopravnosti.Tek kada je Jugoslaviiakao 1'"11,-"
l:.ila je tek posljednji
*;;;-;um " . - ^ - - - medunarodnim vagabundima,bila din
Prv!^' ,1.---t^ ^^a,,-arnrlnim rraoatrrrndima ie tek noslierlnii iin
kao politiika formula, konaino kapitulirala, moguee je bilo da i n P"'r- ^--,^inxl.nn rratovanja
armrqnia f n ga
{Sto Srbija od 1918 vodi protiv
04 Q r h i i e n r l 1 9 1 R v o r l i n r n f iv
osvajaakog
"INi" svuce krinku i praktiino se stopi s disto aetniakim hordama, 5"f.5rrr""iretu
pomoc.
' je Hrvatskoj toboZe pohitala u
koiih Hrvatske'
Ulogu sliinu onoj jugo-voiskeodigrale su u hrvatskom Do Rat je, medutim, 1991(ali s preludijem vee godine 1990) poieo
je
skom ratu i postfoibe tzv. "unpfofora" kao i kasnijih meduna keo sradanskirat - hrvatski, nafavno' a ne jugoslavenski.On pfefastao
postrojbi preko Duna-
plafenika koji su nastupali pod dmgadijim imenom (Untaes, UNH( un1JCun^roclnisukob tek prijelazom beogradskih
provizornu granicu izmedu kvazidrLavnih
i_lNCRO,SFORi kako su se vee sve te opskurne kumpanije zvale), ia, rijeke koja ie oznatavala
iejinica Hrvatske i Srbije; s tom su granicom one, pseudofederalnom
im je bila namijenjena ista rabota. Pozvani nesmotreno i neprom
tr Hrvatsktr kako bi "internacionalizirali" sukob i zaptiiedli avnojskomdoktrinom, bile uklopliene u iugoslavenskiporedak.
agresiju, oni stt se vrlo brzo nzotkrili kao velika nesreea za Hw1 U poietku se, dakle, dogodila unutarnia pobuna. Dio hrvatskoga
pokaza,likao kljuina snag2ru ogranidavanju hrvatskog suvereni pueanstva,skupina hrvatskih gradanasrpskogapodrijetla'zza, baf kao i
194t otkazalaje poslu5nostsvoioi domicilnoi driavi Hrvatskoi u nasta-
kodeniu hrvatskogavojnog poleta i odugovladenjurata, raskrinkav$i potinili
i sami popur "JNA" kao neprikriveni kolaboranti velikosrpskog ir ianju i digla se pfotiv nie na oruZie. Time su Srbi u Hrvatskoi
rija.lizmate svih timbenika kojima ie na srcu le|ala restauracija J akt veleizdafei postali podloZni pfavnom gonjenju kao poiinitelji zlo'
dina koji se u svim pravosudimatradicionalno smatra jednim od najte'
slavije.A od ispunjenja ciljeva zbog kojih su uopCe doSli -
zih.225
lrrvatskilr gr:rnica, tazottiavanje Srba, onemogttCavanje dotoka
Hrvatski Srbi, kao i Srbi u Srbiji, imali stt na raspolaganjui drugi
pobunjenicima, Llspostavahrvatskecivilne vlasti tt okupiranim
put. Kao Sto su se Srbijanci, umjesto da daju odu5ka obnovi svoje
ma, povratak prognanika - niie naravno moglo biti ni govora.
imperijal-Sovinistiikeeuforije, mogli sabrati na svoj izvorni i neupitni
Tko fe zapoieo rat protiv Hrvatske? Gledano iz vidokruga
teritorij i, u miru i suradnji sa susjedima,prionuti promi5ljenom, razbori'
nika hrvatskeclrZavnostii ideoloskih,politiakih te medunarodno'pfa tom rje5avanjusvojih brojnih problema - tako je i srpska nacionalna
branitelja jugoslavenskoganacionalnog mozaika, r^t ie doista
samaHrvatskasvojom teZnjomza slobodom i samostalno5eu,za
nom i suverenomnacionalnom drZavom,za konainim dokidanjem "' Mo2emo irn s clobrim nzlozima pripisivati i vlaSko, pa znatnim dijelom i
,
kosrpske imperijalne tiranije kofa joi ie kroz ditavo XX stolieee nrvatskoetnicko poddietlo, ili ih smatratihrvatskim krSeanimaistoenoga,grdkog obre'
ua' hryatskim pmvoslavcima-
normalni materijalni i duhovni nzvitak, z otcieplienjem iz n metf stavnecrkve tr posrbljivanju
nu dinjenica jest da su oni, djelovanjem Srpsko-prurvo'
okolnih naroda, preko pravoslavljadospjeli srpskoj nacio-
ioj drZavne ztjednice oclnosnoniezinim uklanjanjem iz politicke zb ltarno.lsviiesti,koju ce do daljnjegazadt1^ti,te slr se sukladnotom samorazumijevanjrt
Srbijugoslaveni tvrdili sll sve do danas kako su intervenirali u vlastl I ponasali.
zemlji, a ne kao okupatori tude zemlie. Pritom stt zaboravili da ie i :r5 Stoga
zattkav kapitalan zloiin, nastajufoj hrvatskoj drZavi u svrhe pravedne
prrmjerene ie,
i' --,
njihova zemlir Jugoslavijanastalakao plod velikosrpske okupacije! rdsp_olaganju
odmazde, kao i prevencije nastavljenogazlodinstva, morala staiati na
S hrvatskoga motri5ta pak, hrvatski se narod joS od 1918 i kapitalna, smrtna kazna- svakadmga zna(ila bi smijeSno omalovaiavanie
utmenziia
zlocina. Na Zalost, kako je vee spomenuto, u samim podetcima drlavne
nalaziou nametnutom mu ratu protiv velikosrpskogvlieza i hegernon
;:::Yt' oci su hrvarskoganacionalnog prevrata smatrali da odmah moraju dekadentnom
Lr ratu protiv srpskog napadaji i zaposjednuca.eitava poviiest obi pruziti sto viSe posve suvisii?r i besmislenih dokaza svole simpatije i svoje
::l:9"
"Prcmnostinit pokoravanje
Jugoslaviiaujedno je i povijest hrvatske osloboditeljske borbe. Ona ucz smrtne njegovim standardima.Tako smo u najgore vrijeme ostali
na trenutke znalautihnuti, povremeno ie vodena mirnijim, politiaki kai e!

r92
r93
 MLADEN SCH.WARTZ: HRVATSKA NAKoN TUDMANA
manjina u Republici Hrvatskoi imala Sansu doZivjeti i prihvatiti hrva
drLavu kao svoju vlastitu drLawt.
Mogla je, naime, i ne dopustiti da ie zavedu kolovode balvan
revolucije, koji su u njezinim redovima stali raspirivati ra5irenaatavistidka
strahovanjaod hrvatske nezavisnosti.Mogla je i povjerovati celniciqa
Nove Hrvatske da fe ioibitizaiamten miran zivot, povezafi i sa Stovanjeql
svih posebnosti, samo pod uvjetom da bude lojalna hrvatskoj drZavi i
prihvati niezine zakone. Mogla je razumieti da ioi nikakva pogibelj ne
prijeti od hrvatskih nacionalnih simbola, i uopee od porasta dohda
prijetenog t sadaoslobodenog,obrambenog, pozitivnog i tvoritelfskog
hrvatskog nacionalizma.Mogla je, napokon, iz iskustvapro5losti nauditi
da se nema nzloga bojati one Hrvatske koju ve6 nije odbacila i protiv
koje nije ustala.
Da se srpska manjina tako ponijela, umjesto Sto je, histeriinim
dizanjem na ustanak, i popratnim te susljednim divljaStvom,proigrala
i ona prava koja bi u samostalnojHrvatskoi nedvojbeno mogla uZivati,
- ona ie mogla postati sretan sudionik u sveopeemhrvatskom razvitku
i blagostanju.S druge strane, izostanak Lariita nezadovolistvai sukoba
doprinio bi vee u vremenu od dva ili tri naraStajada se danaSnjihrvatski
Srbi uklope u svoje etniako i uljudbeno okruZje. Ne bi se vi5e moglo
zaustavitimirnu i spontanu asimilaciju srpskogaetnikuma u Hrvatskoj,
njegov povratak u statusvjerskemanjine ukorijenjene u hrvatsku naciju.
Tomu bi zasigurnopomogla i obnova HrvatskePravoslavneCrkve, kojoi
niSta ne bi stajalo na putu da se nije dogodio ovaj ratni sukob Hrvatske
s unutarnjim i vanjskim Srbima.Jer, autokefalnabi pravoslavnacrkva u
Hrvatskoj postavila dvrstu branu svakom daljnjem rovarenju srpske crkve
u svojoj osvjedodenojulozi agentureneprijateliskoginozemstvau na5irn
krajevima. A ta bi asimilacija za obje strane bila prihvatljivije rje5enje
negoli Sto su raseljavanje,"etnitko di5eenje"i genocid.
Srbi su htieli svoj rat i imali surga.22('Shrvatske strane, on nije
izgledao kako je morao izgledati.Niti je progla5en i objavljen, nfii ie
voden kako treba, uz uporabu svih sredstava,uz bezuvjetnu obranu
226Hrvatski ljeviearski izrocli poput Slobodunl Snajdera ustmjno se drZe wrdnje
da je rat bio suvi5an, da ga fe izazva,la hrvatska strana, te da se rrzlaz mog.rq kao ona;
izmedu Slovaike i eeSke, octigrati i na miran naiin. Tko tako wrdi, hotimice ili zbog
naivnosti previda vdo bjelodane i velike razlike izmedn balkanske velikosrpske Jttgo'
slavije i one sreclnjoeuropskc drZave-kobasice. Buduei pak da mira;n razlaz niie bio
mogtt6, a da je yat valjda najveie zlo, ho6e nam se lukavo sngerirati da smo treball
pristati na ostanak i propast u velikosrpskim raljama. Ali i jectan navodno drLavoworti
politiear s ljevice kao Sto je Zdravko Tomac govorio je o "insceniranom" ratu Sto slr narn
ga nametnuli globalni oligarsi, Sto bi znaeilo da se on, koliko stoji do Hrvata, mogao I
194
v. RADANJE REPUBLIKEHRVATSKE |99O-2OOO
-,,,.refliteta pfotiv svih upletania izvana,niti mu je lako odrediti podetak
:i:;;-_ Dosvedmgadije nego u sludaju onoga nniieg velikog hrvatskog
')il'u"ii
ie zaHwatsku jednoznadnopodeo 10' travnja 7947, a okondao
i?-."inniu 19451Ovai ie pak Domovinski rat bio ruzli(it od svih drugih
bez (piznatih i imenovanih) junaka i kukavica, dezertera i
'lrrfit fN
)lrl^"^.
tott. Napokon, bio je to fat bez jednoznadnepobjede. U niemu
ti*^tUa
nije formulirala ratni cilj, ono Sto je mogla postiei postigla je
,.,.rtovienoi dvojbeno, a umjesto trijumfa na bojnom
polju' kakav ioj je
okoneala ie fatovanje u seriji pregovarania za
6io potreUan i moguc,
zrt iim stolovima, pod nevidenim ucjenjivackim
pritiskom neprijatelj'
,titr t tito iz inozemstva, emisara i agenata fantomske "medunarodne
zajednice",protagonistasvjetske nadvlade i diktatora "novoga svjetskog
poretka".
Pa ipak se hrvatski rat za slobodu, sve i uz niz zamietnih estetskih
manikavosti,smije u bitnom smislu smatrati dobijenim' Jugoslavijaje
doclu$eu nekoj formi i u nekim dimenzijama preLivjela,nu ona vi$e ne
postoii k:ro hegemon koji upravlja hrvatskom sudbinom. Srpske mase,
izbjeglenakon Oluje tamo gdje im je i bilo mjesto, me5etarenjemnesklo-
nog nam "svijeta" Zurno se vraeaiu na mjesto zlo(ina; pa ipak, onako
brojna ta manjina u Republici Hrvatskoj viSe ne fe biti, a pogotomr ne
ee vi5e moCi izigravati gospodarau tudoj kuei i petokolonaSkogslugtt
vaniskoga nepijatelja. Hrvatske granice uZe su nego Lr vefini epoha
povijesne proSlosti, navlastito su uZe od takoder nepotpunih granica
NezavisneDrLave Hrvatske, koja ie, iak i onako osakadena,zauzimala
gotovodvaput veci prostor negoli dana5njaRepublika.Pa ipak, na veeem
diielu svojegateritorija Republika je Hrvatska razmjerno suverena,ona
predstavljarealan i dobar podetak, materijal na kome se moZe dalje
graditi.Zato niStai nitko ne ee moei sprijeciti drZavotvornenacionaliste
da muclrom i odludnom politikom, u clogledno vrijeme i u spretno
odabranompovoljnom trenutku, hrvatski suverenitet udvrste228, a gtanice
proSire.
j-tlltei - Istinaje da se u konflikte oko Hrvatskeukljuduju tudi interesi, ali niposto nije
rsttnr da ti konflikti
nernajn svoje tradicionalne i iztavne uzroke u naSem susjedstwr.
2r- Po
riiecima iednog od dragovollaikihvoda. Zvonimira Trtrsifa.
'o Tri sr.r
t-,*.-- kliuina dimbenikakoja, na izmakn pffoga desetljefahrvatskerepublike,
"+uu o8rnflitavaju njezin suverenitet: srpska driava-tr-dtlavi na prostoru Hrvatskoga
rod,unavlil
i prisilni povratak petokoloni5kih srpskih masil na -y.rtu zlodina; nepri-
i,l,:|""t uloga "svjetskih dimbenika" u kreiranju hrvatske politike, Stovise,u priprav-
't"tt;tr ptedttvjetaza swaranje novih"zapadnobalkanskih"ili "euroslavenskih"zajednii-
napokon, osranakhrvatskepokrajine Bosnei Hercegovine,kao i nekih drugih,
*]il.l.'
"'arrJll)oblasti,izvan okvira hrvatskedr2ave.
195
 MLADEN SCHWARTZ: HRVATSKA NAKON TUDMANA V, RADANJEREPUBLIKEHRVATSKE I99O_2OOO

na koji je hrvatska politika shvatila Do-

U hrvatskom Domovinskom ratu (radunajuei uZu Hrvatsku), Kriv ie, medutim, i nadin
ga je shvatira ozbiljno, ne bi obodrila kliku profitera
nepotpunim podacima, poginulo je oko 15000 ratnika,22epribliZno _ouirrrr.i rrat.
Da
,^ .o nkoriste mogu6nostima koje on pruLa za niihovo vlastito bogaeenje
brol ostao je, te5ko ranien, s posljedicom invaliditeta, a ranjenih
trainih posliedica bilo je nekih 35000. Ta je plemenita Zrtva ht i"riiiu"p narodne privrede. Ne bi- dopustila da judera5nji junadine
t,^',11.^r-r.iO"prisiljeni na statusprosiaka,da budu prikazivani kao ludaci
boraca ipak znatno mania od one koju je morala dati Nezavisna
potraLi "izlaz" \
Hrvatska,kako zbog izravniieg,odludniieg, zeseegi sustavnijeg l""i"ai".i, ia svake godine oko stotinu ratnika
na posvemasnju etidko-estetsku degrada-
onclaSnjihratnih openciia, tako i zbog genocida koji je nad luiro.,fro;r,w.
Ne bi pristala
")i, r" velicanstveneepopeje u opeoj svijesti, ne bi naknadni sprovodi
vojskom i civilima poainien nakon formalnog okondanjaratnih o
podam ocl sredine svibnja 1945. S druge strane, ovo krvlju zapr i'i-,"f.ooi hrvatskih junaka postali zadnia fusnota i folklorni privjesak
istinskog piieteta, bez svedanih rituala i
domoliublje, ova dokazanaspremnost samoZrtvovania,ovai pl i.'f."iri;rf.in vijesti, bez imalo
etos umirania za Dom, - sve to aisti je nacionalno-eudoredni govofa narodne samosvijestii dostoian-
ciirmonii^la kao simbolidnog
produkciia vezanl uz fat bila
ugraden u temelje drZavotvorne volje, kadar da nadahnjuje ,*". N. bi, napokon, iitava umjetnidka
narastajei jamdi kontinuitet iunadke odanosti naciji i onda kada ivedenana poplal'u najogavnijegverbalnog, akustiinog i vizualnog Sunda
ocl danasniih hrvatskih branitelja vise ne bude medu Zivima. To i kica.
lukavstvo nacionalnog duha, kofim on postiZe da se iz prividnog gu Pa ipak je, s druge strane, koliko banalna toliko i istinita ona
ka, izpojeclinadne smrti rado podne3ene kako bi se ona usadila u podesto rabljenaprimjedba prema kojoj se ratno stanje ne moZe kriviti
opstanak, rz;da naiuzviSenijapobjeda. Unatot svih nesrefa na ia trn hrvatske nedaee u pfvom desetlie6u samostalnosti.Dogodili su
iztavnoga Livota, sfetna je nacija kojoj je dano da u samo pola stolj se brojni propusti i promaSaji,hotimiane i nehotiine pogrefke, krive
iznjedri dva tako herojska nataltaia! procjene i odluke, pokvarena je dovjekova fiarav dobila prigodu odvee
Hrvatska ie u ovih deset godina zgusnutoga povijesnog nesputanodavati maha svojemu djelovanju, baSkao da drLavnoi zaiednici
pro5lakroz clramatidnorazdoblieborbe i pobiede,patnie i slave,ba ne stoie na raspolaganju zdruLenemjere nadzota, prisile i kazne, kao da
kriza i poteskoeakao i uzviSenogi svedanogpatosa.Hrvatska je, u su sva zla politidkoga Zivota plod neke tajnovite sile izvan na5eg
vremenll uklanjania iugoslavenskevladavine i uivr5eivanja no domaSaja, koju liudskim naporima nismo kadri zauzdati.Povijest je hr-
drLave, morala rjesavati i sl'u silu uobiiaienih, redovitih problema varske drLave1990-2000 povijest slave i pobjede. Nu ona je ujedno i
kojima se suoiava i svaka neupitna, stara i stabilna drLavna povijest traine i vi5estruke krize. Krizi pak i njezinim tzroctma valia
MoZda je i premalo razumijevanjaoditovano za okolnost da je u uputiti kritiku.zll Kritiinom izlaganjuhrvatske krize u grubim, glavnim,
dimenzijama politiikoga rada,silom prilika, bila odsudna svepri bitnim obrisima posvefeno je slijedece poglavlje ove studije.
onoga elementarnog, samoobrambenog,ratnitkog, - da se
RepublikaHrvatskanije mogla ponaSatikao normalna dtLava,bez
obzfta na izvanredno i ratno stanje u kojemu se tih godina
narodni opstanak.Rat je bitno obiljeZiohrvatskogospodarstvoi fin
obilfeZio ie unutarnju i vanjsku politiku, pravosude,zdravstvoi kul
Dao im je svoj pedat i postavio svoja ogranidenja. Ako mnogo toga east,tvrcloglava
samosvoinosti odludnostbile su na visini. Sveono Sto ne zahvaljujemo
hrvatskoi chL.avido sada nije uspjelo dostiCi razinlu podnoSljivog^, za rattlu.d:tn:tslliol
ugraniceni fe Hwatskojpotovicno.dvojbenoi bijedno.Uostalom.nastrflnegranice,
je kriv i rat, koji je zahtijevao osobite Lrtve, novdana davania, priorite suverenitct, poptistljivost prema Srbima,protnustaskaretorika, Ijevi-arska
zaokupljenost misli i djela.zto sve srl to oznnke po kojima se Republika Hrvarskane razlikuje bitno od svojih
::":,-
Predsasnica u jugo-okvir-n,ocl tzv. "narodne" i "soci;'alistiikerepublike" Hrvatske.
'_'' Obie
2?eU Bosni i Hercegovini broi katoliikih Zrtava rata iznosi oko 10 tisuea, d *^,,._. (= riieci, kriza i kritika, irnaju zajednidku grcku etimologiju u glagolu
-,i,1:: razlucujem, prosudujem, odabirem). Kriza je stanje koje traZi prosudbu,
su muslimanske Zrtve mnogo brojnije. Samo izravne materijalne Stete Domovr "'\cltav:rnie s
rata pak procjenjuju se na 50 do 100 milijarda US $. mjerilom, razluiivanje njezine negativnosti od onoga pozitivnog, sadr-
2ioS druge strane, Domovinski rat zasluian
ie za sve ono veliko Sto je obiljeZa ;;i:Y " mieriltt; ona je pitanj ekoje zabtijevarjeSenje,problem dakle (to rpoBl"4pcx),
''"urcmaticno
Repnbliku Hrvatsku u njezinu plvom desetljeeu. Dok je tt^iao tat, Hrvatska, n
stanie koie kritika problematizira.

r96 L97
 VI. KRIZAI KRITIKA

S pobjedom snaganacionalnogaprcYratau proljeee 1990 Hrvatska

niie samo ztdobila nacionalno oslobodenje, ili, bolje redeno, ostvarila
prvu pretpostavku potrebnu da bi ona, u konadnom broju koraka, postala
suverena drLava. S uspie5no zapoietim konaenim obraiunom protiv
velikosrpskenadvlade,Hrvatska je, prvi put u svojoi povijesti, postala
i zemlia politiike demokracije, zemlja kojom se vlada po liberalno-
demokratskom modelu zapadnjatkoga vi5estranadkogpadament afizma.
Hrvatska je tako prekonoe, gotovo nezamjetno i potiho, a nadasve
nepromi5lienoi nekritiino, primilakroz svoj ustroj i ditav sustavdemo-
kratskih i liberalnih nazora, ditav korpus mitologije u kojoj se opijevaju
dogmepoput veeinskog odlutivania, ljudskih prava, sno5ljivosti, dijaloga
i politidke korektnosti.z3zTa.koje, dakle, hrvatska postala demokratska
dtlava, drLava u kojoi po "slovu viere" odlutuje narod, u kojoj vlada
vlast "od naroda, po narodu i za natod", nu u kojoj narod zaptavo nije
ni dobio prigodu oditovati se o tome Zelill uop6e demokratsku drZavu,
ili moZdaZeli vladavinu kakve oligarhije, aristokraciju ili elitu, monarhiju
ili anarhiju.zrt
Politidki sustav Republike Hrvatske sadrti dakle demokratske ele-
mente,koji su StoviSeprepoznatljivi i prevladavajueivee na prvi pogled,

2t2O problemima
i slabostima liberalno-demokratsko6;a modela, navlastito s
i|.t1:ot na hrvatske potrebe i hryatsku buducnost, usp. u ovoj knjizi poglavlje XIII
\ercrreurs:"Bespucazbiljske demokracije")!
'zirSvakako,
eim bi se o takvoj temi preliminarno uop6e i raspisaokakav refer.
i:':ltT, eim bi o njoi imala odluditi ueCina glasoua, demokratska veCina - vrijednost
ur sedemokracije
time unaprijed prejudicira-la.ova vrsta paradoksa,ova neizbjezivost
-urttt?rDog
miSlieniana koje smo primorani eim se dohvatimo i same teme demokracija,
,b:Yorr nam nesto o njezinoj aporetidnoj, problematiinoj, vee i u predodbi i misaono
{akueastoi
naravi.

199
 MLADEN SCH.WARTZ: HRVATSKA NAKON TUDMANA VI. KRIZA I KRITIKA

Pluralil
,ier
- ' drugaeiie,
kako nas uvjeravaju, ne bi ni moglo biti' oublika ie Hrvatska, Sto s ovom okolnoseu svakako st<"
'Virnoisvezi,..osebujna
t]:9:i-1
sustavpodjele vlasti,pravnedr zave'.g.r.adan1klh
joSpo neiemu.Onase,naime,'Jir:.:tffi:ll?
nakon podetka:i"?-i::li
raskida s
.pir, formufi hrvatske politike d,aniie,.totalitafizma i nacionalnoga ropstva, ftajnoga nasilja kojemu je
s'.--
""lf.t'^ca
l a v i_,
jom t99O."'
--^:^ . . : + : je ,.qr. hrvatskinarod bio izloi.en iitavo ovo stoljeee, nije otresla na odgova_
niti : ^ : tikada
,nAa m n o r o dak
mogla, i
Ali, kako ni jedna dtiava ne moZe, niuce nasilan,ustaniiki, ustaski ili revolucionarni naein. Nitko niie
svoi.p'ltt:f '.3:::, -':Yi::tT: i::T,i, j:1
i. to'r'ii.r^, artikulirati prozvan zbog krivnii za poiinjena nedjela, bivsi jugo-zlikovci inkorpo_
tako ni danasnjaHrvatskaniie jednostavnipresl
modelu, rirani su Ll strukture nove narodne vlasti i svima je podijeljen apsohitni
i-iiief.J-
idealnogatipazvanag..parlamentarnademokracija''.SjedneStrane,i oprosr. l1ys1.alaie krvava kupka, tako prijeko potrebna nacionalnoj ka_
prisutan ie aristokratski sastoj vrzi i oiivliavaniu narodnih sokova. Hrvatska je proglasena, oia ie
trrvatst6i, kio i u t,'"to; demokraciji' jer o pravoi arir
iiir" rri gu irpr"rrrriie oznatlti pseudoaristokratskim, prosla kataklizmatiane strahote, ali nije prosla iskustvo nacionalne
uvjetima posve oeito revolucije,nije upoznala blagotvorno djelovanje i nezamjenjiveprednosti
tr".i;i, fuo utuOurtinionih najboljih, u naSim
demokracija ne
.ri gorroru. Riiei ie tek o okolnosti da nijedna iskupljujueegarevanSa,pravedne odmazde nad neprijateljem.
vladavine' vec i umjesto da ga se kazni, na taj ga se naiin nigradilo. I pri vlasti
doslovce i potpuno ispuniti svoj ideal veeinske
Stoga i u demokracij i u vlasti, kao i dojuier protivnik samepomisli na Hrvatskll, ostao je on
nt"i""t,i danaSnlihnacionalnih pucanstava'
r.oo"el-'omotav|adatistanovitarnanjina.Akoonanijearistokratska ispunjenmrznjom i osvetom, i ako se Tudmanova vlast odrekla ,.rr"r_
onda je oli sizmaprema njemu, tim strasnije, neumoljivije, pogubnije snuje on
o<labranihi vrijednih, sposobnijih i odgovornijih'
uzufpatota' p^ svoj scenarijza trenutak kada bude mislio da je opit .rast.rpilonjegovo
klika stranadkih glavesina,birokracija moenih
slueaju' ta kljucna d vrijemeSto sn mu ga pobjednici Iz l99O tako naivno i tako velikodusno
,t itt ,r"Oo*jestaki za narodnu volju' U svakom
demokratr ostavili na raspolaganju.236
ziiavlastinikako se u doslovnom smislu "t -:1:-:Tatrati
predstavlja zahvaljujufi ovom bragom i benevolentnom drZanju spram
Ona nije narod, i ona ga legitimn krvnoga
neprijateljahrvatski je narod, i unatot junaikom, ali
SdrugeStfane,t<a"oiuveeinidrZavnihz$ednicaodkako|esvii ne posve jedno_
niZih kreatura znacnodobije'om Domovinskom ratlr, u dubinama
i vijeka, ,rrflodrro ljudskoj naravi koi1, kao i zaiednica Ei
svoje duse usiuvao
s Lorenzom' svojstari strah. Bio mu je uskraeenneupitni dolivljaj
iemu je suvrem..r" ,r.'odurvinistidka etologija uvjerljive pobjede
Morrisom,Ardrevem'Tigerom'ispisalar nad snagamastaroga.Nije se u njemu dokraja
- io^ioala t

il;;.i;r;;, *;;.ndom urp;.t" loditi oiekivana

nezamis nova, triiumfhlna samosvijest.
gistralnihstranica),ltrdi zavodom,- politickaje realnostbila
Buduci claie dakre izostaranacionalna(a time poritieka,
ineprovoclliivabezjednesnaZnepredvodni:k:^"::b:3"^:t:::","L: i kulturna) revol'cija, a izostao je i socijalna
;.##il,i'.o""ii.t RepubliciHrvatskoj'
isao,a ide i u danasnjoj ipak i pravo vo^denirat okrunien
jedanmonarhistiei;'.1;;;"!o" je kodnas.9:-l'9Ti*t:::ltlf tii kapitulacijom druge strane,osiazen u narodnom
f,t:o*
ntm mitom, kultom drZavotvornih sjecanjupoprat-
voiske i
kao i;efa drzavei vlade'
;;;;;;.*-lo.l"lpredsjednika djelotvornim erosom veliiina, herojskih hrtava, dopunjen
vhseu podijelje
dajuee stranke t. ,r"diorrrika i arbitra nad trodjelnom vojniikih kreposti koji nastavrjasvoje spasonosno
po liberalnu naputku starogaMontesquieua'
Republike
I tako je dakle bitna oznaka hrvaiske politike D.ruge '1-t --^+-^2 T
ustroi'
njezin, svakako ne idealno'tipski i bezostatni' demokratski
r r u L r d r r r 4 s u r n s a l l t o uJTtl,i
;".,";:';;il':1"1{::*.1111-l:o"t'."To
ovdi- ^ ^. vlasil, to pod dostouce
svakucijenu.Nu
il;I:^Y:lT
iffi
o.J)rugoj.rudmanovojRepubtici
i"j:"]';';'#:T;;1,:;,r:*#il,#:ff ':'il:l'fiT:1.":,Ti^?
":;":*:;'fi
rrrd;^^ :--"'' urrd ,c r on
forrnrt^^----JL'r\/z(r:t
a;;l"""tf,j:,
res pubrica,
r qr*tatura'
diktatutr, nu
nu republikanska.
republikanska.
fr
swu (hrvatskoga) naroda koji se oslobodio
rnonarhijanije
A rnonarhija
T:tl1-l
-'" '4Jr,r rra putu. nije bila,
bira, iako
iako se
se
2riIz redovanacionalnedesniceiulo se od 1990 nadaljedosjetki kao Sto ie s^^'
Sp;il;:"":3il:t'j]1,|.'jl. posrane preko
cla to postane preko savojske
savojske kmne
---*r:^D l.^lil 'v6ravurK krune vojvode
vojvode Aimonea
Aimonea od od
je - .te toiiko "vi5eumlie" koliko lc"r-^''' j::11::1,,:..n1ist3o,g.a
le Dristao on bude
;"d"'1;;;o"an .romisravom
claje do taclavladalo iednoumlje, a sada nastupilo
b
d;""4 -..rvri.ru da on hrvarskimkraliern'Iomislavom
imenovan hrvatskim krarjern ri
II
riezimupod Jugoslaviiom glupost ic r. rzDlecr da ltaliii prepusti jos veei dio
d.rugoumlie.A glede viSeumlja:ako je tr starom "il,""|ffii::':.:j::|:i1{lil^ll.o,
uro l,,l,"s'".., rrrvatskos
dio hrvatsko suvereniteta. voivoda
razborit da nika<ia i /;i na hrvatsko tlo.
:1?starno
ledria, sadi se ona bila udeseterostrudila' v l-)foDlemr izostale krvave ". kupke
,]5 Liberali sLlSe,na ielu s Vladom Gotovcem' tr nase dane rado javljali s T'.-
l 1 -- icovjek
nrr:-|. : ,:^t^r\
il.,iiJi;t
v. u ovoj knjizi poglavrje III (.Frani
poglavrje rrr (,,Franjo
..drtrgereptrblike,,.N.-".i.,.t"toiesej.oS.istaknrrtiiraz]rolititijekornovesnro i;;*on i djelo"), odjeljak "Tudmanov ,anrifasizam<
i opeehrvarska pomir-
kofeka
potrebno nesro drlrgo ,'.gii'O."go repubiika" na naiil na koii je zami5liaju

200 201
 .TUDMANA vI. KRIZA I'KRITIKA
MLADEN SCHWARTZ: HRVATSKA NAKON

cljelovanje i u godinama mira237- zbog svega ie toga dakle h maelustinuneispitanih i neprou-enih, ali nama sigurno Stetlih medu-
narod ostao u staniu kofe bi ga moglo obodriti samo na nastavak L^.""anitt, nadnacionalnih integfaciia, te u isplllljavanju onoga na5eg
sada mu uametnutog podanitkog plesa na koljenima pred sv iraenog naaela u koie
je lucidno proniknuo Miroslav KrleZa: trouarsi
instancom biieloga sviieta Sto sebi, i voljnim pristankom sluZ gospodafa,dok se jo5 ni stafoga
)l",attro signore, pott^i;iti sebi novoga
Zagreba,umisli da smije nekaZnieno izigtavati hrvatskog gube iirr" kako valja otresli, samo da ne bismo konadno bili svoji na svome,
protektora, ili kako god dmgadije tituliranoga gazdLr nad h i-rami, lutonomno i suvereno, postavliali principe vlastita postupanja.
iemljom i narodom. Zato 6e u nacionalnom, politiekom i 6ud U iasu osnutka Druge Republike izostao je patos, izostalastrast,
pogledu hrvatskabudu6nosti nadaljebiti upitna. Hrvatskane fe pro izosnlaistinska veliiina. Tisueljetni san hrvatskoganaroda nije se ostvario
jer ona je neuni5tiva.Nu bitka za nitl, "zahvaljujuei"uz ostalo i gt ffenuraino , prepozn tljivo i dojmljivo. Oklijevanie, tazvlatenie, nzbla-
spomenutoga proptlsta, morat ee se nastaviti nesmanjenim snagam 1ivanie,rLrzvodr'tietvanje, obilieZili su stil nove politieke klase od prvoga
Oktroirana demokraciia pod pritiskom vlastita konformizma, dana.Ne iudi stoga odvee da su se najproku5aniji drZavotvorni nacio-
uljndeno odricanje od dosliednog nanoSeniaporuza snagamast nalisti osjetili izdnnima.Danomice su im sluZbenimediii servirali nove
to nisu ba5 naibolji preduvjeti zr poLrzdaniiskorak tt novi i nove porcije toboZnje nezavisnostii suvereniteta,slobode i samosvoj-
nacionalne poviiesti, u novi eon nacionalne sudbine' Da to niie nosd, a oni se svemu tome nisu uspjeli iskreno i trajnije razveseliti.Sve
nadelna prosudba bez pokri6a ili kriva procjena ciepicllackoga je to bilo <rdve6skromno i samozatajno,polovicno, problematidno i
kriticizma, pokazuje se uvidom u aktualno i bjelodano duhovno pogubno,a da bi uspjelo izmamiti one salvenepodijeljenogodu5evljenja
nacije238. i nepatvorene egzaltacije kakve je poluiio Deseti Travnja, i kakve su
Dana5niaHrvatskanema viziie, nema sviiestio misiji. Njoj jednom povijesnom narodu odito ipak dane samojedanput u stoljeeu.23e
strateskiplanovi i ciljevi, manjka joj originalnih i svieZihideja. Stari je Karl Marx, ideolog prohlljalog eona, znao podsietiti na
djeluje tek kao amputirani dio Jugoslavijekoji se ocl nje inade b eest sluaaj (on je u njemu vidio pravilo) cla se ozbilina, paie tragiena
ne razlikuje. Najveee se ispunienje i postignuee vidi tt sliiepom povijest docluSeponavlja, ali ovoga, drugoga puta odvija se kao farsa.
tivanju fantomskoj "medunarodnoi zaiednici", fiktivnom, kozr Bilo bi, llaravno, nepravedno i netocno oznaiiti Republiku Hrvatsktr
litskom "iovieianstwr", bespogovornompokoravanju zahtievima kao puku farsidnu repliku NezavisneDrLaveHrvatske.Ako ni5ta clrugo,
razrednih bjelosvfetskihtehno-birokrata,u ponovnoj avanturi srlja obrambeno-oslobodilaikirat hrvatskih crnih legija niie u svoioj ponov-
ljenoj verziii l99l-95 ni najmanie predstavljao farsu. Bio je smrrno
2r7Gotovo bi se smielo rcei da sluZbena vlast ni
ozbilian,bio je velidanstvenbas koliko i ovostoljetni "original" !947-
iednog junaCkog 45. KonaCno,ona je l'rrvatskadrlava potrajala jedsaietiri gocline, E-ova
Domovinskogarata nije po svojoj volii i odltrci, kako se pristoji, plomovirala u rang
mu pripacla..fcst,govori se o Blagi Za<Jri,o Andriji Mateja5n-P:rttku i joS nekolicini. vee slavi clesetuoblietnicu, Stovi5eu realnoj naclida joj je za budufnost
to malo poStovaniaSto ga sluZbenaIlrvatska poimenice iskazuje svojim brani osigttranrazmjerno tvrst opstanak,unatoc svim ku5njamai ugrozbama
toliko jc ogrezlou najordin:rmijikia i Sturcl,da je pogodnojedino kao povoclza r Kolrmaje sa svih strana neprekidno izloLena.
izrugivanje anurho-liberurlnih ismiiavatelfa svega vojnitkog i drzavuog. Ntt ostaje
clojam da je i vzdizitnie tih riietkih ratnika u nacionalne velieine tek neZeljeni 11 ipak, ona je hrvatska driava.iz Dmgoga svjetskog rata bila iata
I, vec4iro,
"pritiska iz (vojnitke) baze", NezavisnaDr2avaIlvatska znila je dtugatije iastiti dostoianstvenija,sredenija, (politiiki) junaikija i muZevnija
junaiinc, 1:ai svoje "rnirnodopske" Zrtve; pomislimo safilo rla apoteozu jednog m
kakav jc bio StipeJavorl O nasem pak pafiizanskom neprijatelju, koji jc izgradio C: --
feclan intlatomi panteon, eitavo clveno nebo svoiih kanoniziranih velieina, da se r
govori. Bit ee da je i ovoga puta riiee o nesnosno pripuzniekorn odnostt jedini,
.^,.^ --t' Je<lan ali osobito va?an cletalj moriuno iztzeti iz upravo izloienog
hrvatske vlasti spram ekspoziturit svjetske nadvlade. Kako bi se naSa borba t-" 'ic' volnicka zrXciitt Ott4ct'iz |1995t \(uza rsve, dakako, JSto prethoclilo i bilo
:ii:l; f , ' z1l
llrf - -
L // rra" r\r u dA'tAv! tv
,ioi
v, ie
,L I
a opet militantno kloatoskeptiinom pokrovitelju s dekadentnog Zapzdit udinila tih malo dana ratnicke slave oditovalo se ono Jsto je bolja l{rvatska
r r t ocekivala
;;'rl,..
o (l n--- L v rL u v r r a
je moguee plobavliivorn. pre5ueujemo svoje ratnitke svetinje. -llel>trblikc vocl yprwoga dana: uzviSenu, -sveiirnu veliiinu, rneupitni ponos i
r, -:!/lrvur\L
f;;":i:8"
lr r vvb.. rrrr, ylL.rllLl vCtlLIULt, rsulrl
rr8 O problernu cluhovnog, du5evnog i rnoralnog stania hrvatske nacije -"rtollrlStvo
ln.*^,
te apsohttni, nidim na ovome svijetr-r ograniieni srrverenitet
-"'lrrivl'cneno
opsirno i sustavno u rnoioi knjizi Tko.ie hruatski nepruateli, Ciji je izlmak iz ko;,, --
| rrvlclllcllo su
5 l l tiz ) c z r r r . . ssklopa
Z nnjezinr K r u l i . t bili
u r r r rizostali
z(Jsl;tll o ctijelovi
l.telovl D Dahnacije
almacrre -- K
kaoa O Ii lIstra,
stfa,
preclviden zt 2OOOgodinu; vidi o tomu i tt zajedniekoi studiji Flrvoje Lorkovif/. ""Jit tlostalotn
- - . . . , r r r rniktda prije nije ni bila !s;rstavnicorn
,..!,!4vrrr!vur hrvitskoga -
rli :,
ur.ru.r p r r r L r u r L r r r y;rlsl(oti:t drZavnog
u l z a v t r o t i tcritoriia!
lcrl
Pintelovie/Mladcn Schwartz, Das kroatische lTauma (Bublies Verlag, Koblenz I "'r 'e' tlz ostrla, ukljtrcila i poclrucja Bosne-I-Iercegovine
te iitoinog sriierna.

202 203

MLADEN SCTIWARTZ:HRVATSKA NAKON TUDMANA
je b
negoli Sto je to danasnja drLava. NDH je bila i suvercniia' I ona
r.tod.n" s potrebom pokoravanja i odoliievania stranoi premoei. Ali
ta premoe, osim Sto je bila bitno odredena prolaznim okolnostin
velirata, pfema Hrvatskoj iskazivala neusporedivo vi5e sno5ljivosti
po5tovanjl nego dana5njimasonsko-kozmopolitskiguverneri. Hitler,
ni U.,rroiini, nikada nisu Hrvatsku ni izdaleka tako otvoreno, uvjen
i duboko prezirali, nisu ioi do te mjere uskratili postovanie i pravo
vlastitost, na razliku, kako to dine agenti novoga svietskogporetka I
Sto su, primierice, Hans van den Broek, sir David owen ili Tom
man. Kiko bilo, sile osovine nisu Hrvatsku, kao danasnji niezini
smatralenepriiateljem, mogle su ie smatrati u naigofem slucaju man
mladim, slabiiim ili nedozreliiim partnerom'
Koliko god bila kratkotrajna, i NezavisnaDrZava Hrvatska
Bile su to,
ie u svojemu razvitku ktoz tri prilidno artikulirane faze.
ponesto pojednostavnjenja, faza po.jetne euforiie i dobre volie, I
pokretanla nuzne obrane i protiv unutarnjeg neprijatelia (ozna(ena
novatkim logorom, ali i osnutkom Hrvatske PravoslavneCrkve), te
kon faza bliske propasti i neuspielih poku5aia "pravodobne" p
strane, po uzoru na Italiju u oba svjetska rata'
I u dosadasnjemtrajanju Republike Hrvatskemogu se naznaditi
takoder ne posve strogo razdlielierle, ali po svojem temeljnom ra
Zeniu i odgovaraiucim zaokupljenostima ipak jasno razlicite faze.
pru oj preteile nacionalna euforija, sre(a zbog ponovno izvojStenedrZa
ili, tr najmanju ruku, dobrih izgledaza konadno uklanjanje dvaju
zala nacionalnog Livota - totalitarnoga komunizma i, joS i vi5e
da je za nacionalnusupstancuopasnija),velikosrpskeJugoslavije.
faza Tudmanove Hrvatske obitieZena ie Domovinskim ratom. U
pak, koja traje i nakon promjene vlasti podetkom 2000, umje
otekivanog i potrebitog smirenja, ustaljivanja,udvrsfivania narodnt
Livota, do5lo ie do ruzotaranja, sustaiania i posvema5nje depresije'
Do5lo ie do toga teretom iugoslavenskeba5tine i sveuku
gubitcima Domovinskoga rata; pogreskama nove vlasti, pritiscirna
ucjenama iz neprijateljskoganam inozemstva, kao, napokon, i
na samoj narodnoi supstanci. Ali je do toga do5lo, i tu nam ie
uzalud niiekati. MoZe se samo tta;gati za sredstvima koja ee
narodu pomoei da dobije i tu novu, poslijeratnubitku s koiom je suoc'
i u koju se mora upustiti. Nu on ee je uspie5no dobiti samo ako
meduvremenu sazriie njegov odnos spram globalnogaprostora i s
204
VI. KRIZA I KRITIKA
vremena, Sto ee reei - ako shvati kako treba tazgovatati s
noviiesnoga
t-.dun"roOnim moCnicima zastupajuei svoie maksimalne interese, te
ouo pronude ispravan, slobodan, suveren, neoptereCen odnos spram
riiedju, oslobodi pokornitkog podani5tva i
ll^rtita- pro5losti. Ako se,
naciona I'mazohizma.
trvriieienoga
.ler, hrvatski narod jest izvojStio svoju driavu, ali joS uvijek nije
pomoCi kako bi se spasiood priieteee
nadisius naiinom na koji ee sebi
U naSe dane uvrijeLila se, tako, neslavna navika da se narod
oropasti.
i zemliaHwata imenuju "malima". Nije upitno da hrvatska naciia,uspo-
je u tome da se ueini veeom,
rcdenas veeima, ispada mania. Problem
da ne izgtrbi volitr za opstankom i rastom obeshrabrena stalno ponavlja-
nim recitacijamt o svojoj sieu5nosti.Hrvatski narod u SrednjemuVijeku,
u vriieme Kralia Tomislava,prema pouzdanim proradunima, broji istih
onih ponosnih dva milijuna du5a kao i tadaSniaEngleskaili Francuska,
dana5nievelenacije i nezaobilazivicimbenici svjetskogausuda.
I zato ie demografska politika danas za hrvatski narod kliudna
poluga njegova opstanka. Lako je ironizirati i podcjenjivati napore sto
ih u tu svrhu poduzimaju osvjedodeni domoljubi, kakav je i katolidki
sveeenik, biv5i politidki zatvorenik i angaLkani drLavotvorac don Anto
Bakovic.Lako je i prepu5tati, Saljivim tonom, stvar radanja i mnolenja
nedodirljivo autonomnoj odluci privatnih liudskih parova. Drlava o ovom
doslovce fundamentalnom problemu mora povesti brigu, inade uludo
izgovaramosvoje patriotske fraze i niiemu ne sluZi ditav na5 naciona-
listiiki rad, a,nidemu nisu posluZile niti sve Zrtve Domovinskoga ruta.
Jer, jasno ie i doslovce ie liSenasmisla svaka hrvatska djelatnost kojoj
ie ravnoduSnademografskabuduenost nacije.
Hrvatski natalitet, medutim, 5to 6e reei stopa radanja,u opadanju
je, pa opada i apsolutni broj stvarno Zivueih Hrvata. Ne promiSlja se i
ne prihva6anaputak da roditeljski par mora izroditi, statistidkimjezikom
reaeno, najmanje 2,1 djeteta kako bi nacionalni demografski "saldo"
Dro u makar minimalnom usponu. Sebieno suzdrLavanje od radanja,
zamiranjezdravih naravnih poriva u hrvatskom etnikumu, egzistencijalni
:hah, nespremnost drZave da uistinu djelotvornim mjerima ohrabri
proce s vitalne nacionalne obnove, uvtijelena navika genocidno ga poba-
l]lnog zloiinstva ohrabrena sofistidkom liberalnom ideologijom deka-
qentnoga
Zapacla,- svi ti dimbenici sustavnopridonose privlasti ideo-
togiie i raspoloZenja
smrti u hrvatskom narodu.rat
.---=--
'" U
f-r.*-,- Hrvatskoj je l95O rodeno 95560 djece. Taj je broj, prema navodima
zavoda
-'rr t trmrlih), 2a siatistiku,
lj'li:""* 7997 iznosio samo 50801,' blA piU'<7O68 (naprama
a 1999 tek 44or4 (umdo je 47872 Hrvata).Izmedi 1991i 1999ulupan
205
 MLADEN SCIJVARTZ: HRVATSKA NAKON TUDMANA VI. KRIZA I KRITIKA

Dok Hrvati izumiru, Srbi biolo5ki jadaju bez obzira na nevolie

su doZivjeli i na na5em podrudju. U samoj srpskoj drLavi onkraj
srbi su odnvijek znali uSdnvatisvoi status vodede etnidke zljedn problem je sa Srbima, medutim, prije svega u samoj hrvatskoj
pete kolone, izdainiikih enklavau hrvatskim
Srbi jesu mje5avina niza etniekih elemenata, ali to su u odredenoj Domovini. Da uema srpske
i svi drtrgi narodi. Srbi sn se svoioi okolici znali nametnuti i znali su zefilia;ma,nikada ne bi srpskom imperijalizmu bilo uspjelo tako izravlo
asimilirati. Njihova genocidna agresija u albanskoj Kosovi velikim i lreprikriveno posegnuti za Hrvatskom. U poiecima hrvatske drZavne
djelom i plod srpske fnrstracije zbog neuspjela posrbljivania il obnove 1990 takoreei su u zraku visjela, jedno uz drugo, sva tri tradicio-
skipetarskogapuianstva, koje je etnitki lilavije negoli Sto su i nalna riesenja(todnije bi, dodu5e, bilo refi: zamiSljeni modeli rjesenja)
narodnosno mijeSani, ali nacionalno homogeni i imperiialnim srpskoga pitanja u Hrvatskoj. Nekoe se i velikom knjiZevniku i slavnom
niima svikli Srbi. Uitaskom Doglavniku Mili Budaku, koji je 1945 stradao kao Zrtva
beograclskeosvete, a i njegovi ga Hrvati do danas ne uzese u obranu
kak<rje to zrlriiedio, - pripisivala ona trodjelna zamisao o riesavanjl
srpskogapitanja u Hrvatskoj. Jednu je ffeeinu, govoraSeMile, trebalo
iseliti, dmgn asimilirati iliti pohrvatiti, a treeu posmicati.2azTakav je
projekt, s izbijanjem Domovinskogarata, svaki svjesni i ratoborni Hrvat
mogao dolivieti samo kao luicu i Maricu ili Snjeguljicr,t i sedam
patltljaka.:ji \2 srpski genocid, izgledalo je, moglo se uzvratiti samo
iznos ptreanstvaItcpublikc Ilvatske spao je s 4,5lti. 175 na.4,224,41gdtrla.
procienttma clemografskihstruenjakaUN, uz clanasnjr.r odgovarajuCom,strogom pa i okmtnom mjerom.
razinu roclnosti, u godili
ponosni ce hryatski narod spasti iak na 3,3 milijuna, nesto vise ocl svoga broi Prije samog poietka rata, medutim, u hrvatskim krugovima u
stani,rpriie tisucu goclina..IoS1977, medutim, prema sluZbenimpoclatcima,po Domovini, ali i u "radikalnim", "ekstremnim" emigrantskim udrugama
je 16400 nasilnih 1>obaeaj:r; viSe je samo u jednoj goclini necluZnenerocleneh ozbiljno se razmi5ljaloo moguenostida Srbijashvatisvojn Sansui odaleei
djecc palo ocl hryrtske nrke, nego sto su nam u ovoll r:rtll potarnalili clr
se ocl svojegapogubnog imperijalnog sindroma, a njezina peta kolona
Svakotne je bjeloclano kako tamna znamenka, koia r.rc ce biti istr.aZivana i otk
moZc lliti viSestrttkoveea! IstlaZivadina ielu s clr. AnclelkomAkraporn sa zagrebadkr shvatikako jojje mjesto u Domovini Hrvatskoji kako ovoi mora oditovati
Ekonomskog faktrlteta do5li su clo zakljuika dl je ltepublika I{rv:rtska izmeclu 1991 bezos&rtnulojalnost.2{ 1
srcdine 199ttgodine srvarnoizgubila410000 sranovnika,raiurajuci izbjeglice,prog
nike i pale tijckom latnih operacija.Tu su, valja priznari, rtraiuirati i izirlegli Srbi -
njih se rnoglo, lt i tnoralo asirnililati!Akrapovl studija navocli16000 poginuiin i nestalih ir2 Bttdaktt se, pa
i na neprijateljskom suclu,upisivala u grijeh i, samir 1'losebi
tt Domovinskoul ratu na tlu RepnblikeFhvatske(po ncpouzclanimpoclacirna,nostalortr, p_osv.c.neduznil, (ljeriniasrai naivna,izreka "srbe na vrbe". Nije, naiine, lahko visjeti na
tt BiI'l je tt vrijemc rata straclalooko 10000 Hrvaia, ali ukupan izrios mrtvih negtlje vlbinim granama! Dodu5e, claclese izabrati koja deblja i stabilnija, ali fe
izmcdrt 200 i 300 tisttca).f'akoctcrAkrap i suraclnicipretpostavljujuda je .r tt^rrede Tllttjiu.tl"
mozclit biti prcr.riska.U svakom sluiaju, Saljivislogan nije izmislio pjcsnik Budak, nego
t'azclobljtr tt zallacltto-europske i prekomorskc zemlje iscliio clo 130000 inlaclih ljr.rclii4 ou potjcic ocl slovenskih KtrK-postiojbi prvoga '
iz svjetskograta.
uZe I'Irvatskc. Ovrt ic procjenu ponovio i dublovacki gosl>oclarstvcnik t]ros Dujsin. To, LI
n,,. -,.-'' .srlrislLl rniroljubive<ljeijebajkc.Tako se ta literaturaolrienito i cloZivljavl.
tnogtr lriti i pretjerane brojkc, i one su, razumljivo, naislc na otpor estctlclisltmenta, li jc uzcti rloslovce,uspored'baclakakosepa.
naprimjcr kroz ttsta akademika Dubravka l)ll:j_"li'1.
' r{cit r)nll)ozn:ttij:t Jer, obje naveclenebajke, kao
.Jcltiia. Pa ipak, i sarn pomocnik ministfa" medn njima, ona o Cruenkapici, pleprute sn okrutnih, paie saclistii-
obnove i razvitkastjcp^n sterc priznro je ko'cem 1997 znivnenkuocr90000 odbjeglih - Uostalom, na djecu takva lektira, osobito ako je posredovanarodi-
mlacliia iz ltH ocl l99l cto togrlvremena. lJ svakom sluiaju, titava ova.rrrrr"statisiika, :il"lll:dtlt.sti.
glrtsonr.poh-rcujekatalticni udinak: ne navodi na nasilje, nego ocl nasilnih
ne smiie nas ostaviti ravnocluSnimai necljelatnima!Izflredu 1945 i 2OOO ;:li::ltlltlp:,,.Y.
iz I1rvatskeje, u sklactus Ar.istorelovomteorijom tragediye.Stogaje novoljevi
zbog politiakih i gospoclarskihrazloga,iselio oko jeclanmilijun lJlvata. Danas prei<o '"tsxlt kritikrtPfociscnje,
i.,li:ll::
"nusilnickog"utjecaja bajki, kao i rnnogo togt clnrgogasto sn nam
polovice podrueja RH zahvaeeno izumilanjem. Pojectini iu strateski vazni 'prostori;e pot'ltldilc
novlr i star.allevicl. naprosto- laz.
nedostatno napueeni - prly'esvih ostalih negdaSnjakninska "kraiina". Hrvatsko ptt. nasemuIJrvatskomDrZavotvornomPokretn, koji je osamclesetihgoclinarr
ianstvo, osim toga, ubrz;rno stari. .-,-,...^.1.U
Jos 1991 u dobiocl 60 i vise godina bjlo je fi:7'/u a.i nukon plelaska n Domovinu 1990, sve do svojeganeslavnogi nezavrlje-
pueanstva RH. Pueanstvose, u clemograf'skojstatistici, snlatra ;;;::t:lt,
siarin vef kitdt ovaj
postotak dostigne l2'/,,1- sve n svemu, mozcla ne ie ni l{rvatskoj preostati iirllll,t_u?t.rrnia, vlijeclio za uajborbeniju hrvatsku skupinu, r:izmisljalose o sr.lrskom
drugo joSiz emigracijeposlao u Domovinu porirku s prijecliog,om
negoli cladjelomice postane "useljenidkom"zemljom: ciljano, na<tzimnoi psmjerayano. ililli_lt]-..cl;tsticuo..la sarn
j:,"jll Ilnskovic bude imenov.LtT ne za clopredsjednika,kako je bilo planirano i kako
Ali tlseljenici moraju Hrvatima biti srodni i moraju se n kratkom roku asimilirati. ;' I (f()8odilo,
"'
nego cak za,predsjednika hrvatske vlacle, znajufi clakako da fe glavnn

205
207
 MI-{.DEN SCHWARTZ: HRVATSKA NAKON TUDMANA
Kada su pak jednom Srbi izaztrali rat, kada su izveli veleizdajn
pobunq protiv drLave koioj su i sami bili gradanima, hrvatski se odnoq
prema Srbima, bez obzfta na sva premiSljanja i domi$ljania iz predntnifut
dana, mofao stubokom promijeniti. Ponestalo ie vise miesta za
namjere, nastupilo je vrijeme odgovorne samoobrambeneakciie br
popistanja i ustupaka. Na usuglaseni genocidni pohod inozemnih
domaeih srba, hrvatskaje vojska dostoino odgovorila.Krivnja je
da se tai srpski genocid potom podvrgnuo opfoj aboliciji i sveo na
(!) aetniikih zlodinaca.
U podetku slabo naoruLana, motala je hrvatska vojska, medutim
pretrpieti nemale gubitke. Morala se prilagoditi barbarskom
koji nije birao sredstva,znati mu uzvratiti, ne poprimajuei njegov
ratovanja.245 Nile joi bilo dano voditi rat kako ratniku priliii, Sto
napredovati kada pobjeduje, nego se nepobijedena morala povladiti
ominozne asocijaciiena bleibur5ku sudbinu Usta5ko-domobranskih
trojbi nametale su se same. Naposljetku ta voiska nije dobila
poput uobidajenevojske poZnjeti plodove i proZivieti uZitak diste,ne
mueene pobfede. Rat ie okondan za udalienim i nedokutivim zele
stolovima, umiesto u zaviiainoj zelenoi Sumi.
U lieto 1995 zbilo se ie ipak ne5to neodekivano.Nakon
primirja, popu5tania,oditovaniapripravnosti na kompromis - srpsko
odbiianje njima neprihvatljivog plana srpske drlave u hrvatskoi
Z-4, koii je Hrvatima bio joS neprihvatljiviji, ali se to nisu odvalrli
iskazati,konaino ponukalo muZevnu,hitru i djelotvornu hrvatsku
cijtr: dogodila se Olujal Zna(ila je ona potvrdu muZevne
borbene uvjeZbanostii nepokolebliive nacionalnemotivacije h
vojnika. Preclstavljalaje i konaino oslobodenje podrutja tiia je isklj
rijei imati predsjednik republike, ali i koliko je vaZno uputiti neurotiziranim i
liranim Srbima poruku tistih nakana. Nakon povratka tt Domovinu, u jednorn
interuiewu plvom programu Zagrebatkoga(tadt ve6 Hrvatskoga)krugovala,
trz kolegu Nikolu Stedula, iziavio kako ne Zelim Hrvatsku u kojoj bi itko od nj
stanovnika imao razlogaza nezadovolistvo- ukljudujuei i Srbe.Tako je daleko, da
sezaladobra volja nas radikala i spram Srba, i upravo spram njih.
2isHrvatskelegije uspijevalesu viteskim stilom voditi svoj obrambe
teljski rat. Mjestimicesu, izazvanebezobzirno5euuljezai agresora,u strastisa
i pravedne osvete, ba5 kao i neko6 u herojskim danima NDI{, znale i prekoracru
granice plemenitoga ratnog etosa,i posegnuti zamaLniramlsvojswenijima svome nepnia;
telju. Svi sr.rti stvitni i navodni ispadi hrvatskih postrojbi lako razumliivi i oprostivi'
i ako vee nisu bili utLlZivi tijekorn ratnih djelovanja, morali su potom potpasti poot
opitt amnestiiu. Danas tim ispadima za svoje svrhe manipulira neprijatelj, kojemu fe"
za razliku od hrvatskihbojovnika, po nalogu inozemnogagospodara,uistinu dodijeljena
generalna amnestijai abolicija.
208
VI. KRIZA I KRITIKA
ienost iz gtanica nove hrvatske drZave ve6 lelala kao teLak teret na
hrvatskom ponosu i samosvijesti.
Oluja je, medutim, urodila joS jednim udinkom, koji bi se s dosta
razlog^ mogao smatrati najvaZnijim postignueem Republike Hrvatske u
prvorn petoliefu svoje opstojnosti.Olula je iz kninske "krajine" otpuhala,
kao Zelieznommetlom pomela onu srpsko-pravoslavnumanjinu koja je,
u ulozi petokolona5keagenturevelikosrpskog imperij alizma,predstavljala
trajni kamen smutnje, ugrozu hrvatskog suvereniteta,napokon, kliudni
unugrnii uzrok te izravni povod Domovinskogruta. PredsfednikTudman
rnudro ie srpskttmanjinu pozvaoda ostaneu svojim domovima, jamieei
niezinimpripadnicima sigurnost, nu ujedno znajuftda su se pobunjeniiki
vode vee odluiili svoje pudanstvo pozvati na biieg iz Hrvatske. Kada se
ovaj poieo odvijati punom parom, Tudman nije uspio prikriti i osobno
zadovoljstvoovim sfetnim ishodom, uporabivSispontano i iskreno onu
jednostavnupuiku izreku, koja je u tom dasu govorila vi5e nego sve
uiene povijesne raSilambe i potanke politieke procjene: ',Daleko im
lijepakuea!".
Izgledalo je tada, zakratko, da je konaino rijeSeno pitanie Srba u
Hrvatskoj: njihovim odlaskom iz Hrvatske. Dakako, nisu otisli svi, po-
dunavlie je do daljnjega ostalo pod okupacijom, a golem je broj Srba
nastavioobitavati po velikim gradovima,tnugdje je u moru hrvatskoga
puka, medutim, ostao nepovezan, nadzitan, pa ve6 i stoga najvecim
dijelom lojalan i makar prividno i formalno asimiliran. Nu, potjerani su
veleizdajnitki uljezi s prostora na kojemu su se najdublje usaniili i
najLilavije odupirali hrvatskoi nezavisnosti.
_ Jedan je od najeklatantniiih pokazatelja ogranidenog suvereniteta
Republike Hrvatske i prevlasti inoiemnih dimbenika u njezinoj polirici
ololnost, da su se najsilnije energije stfanogapritiska obruSile naHrvat-
sku upravo kako bi se ovu prinudiio ,r" po,ri"tak srpskih
masa.Hrvatska
je bila - protiv svoje jasno
izrazenerrot,e - doslorice natie,,,na na ovaj
p_roces'najizravnijeprotivan
svom temeljnom nacionalnom i drzavnom
lntereSLt.247
.----
Samo u Zagrebu ostalo je u periodu Republike Hrvatske Cak 40000 Srba,
a"".,^ 1,"
u4Kleok_o
5% ukrrpnog pucanswai
nacionalnogprevrata,Srba,iti onih koji su se Srbima izjainjavali,moglo
i. .., ^^'1,I"1ie
li rrt Potlt'uijrr potkovieaste "avnojske" Hrvatske biti nekih 600 tisuea. O rorne koliko
Ol.ttie1995 izbjegloiz svoje nevoljene Domovine, procjene variraju. prema
;:L:j.l:t
tilll^n:tr:kirn vrelima, njihova brojka iznosila je 90000.-Srpski izvori govore o
PredsjednikTudman u ljetu 1998 naveo je iznos od
J""]Yl,i, 3Ob tisuea Srba koji su
da bi do roga easa bilo, po niegovim rijetima, vec 4o do 45 tisuea srba-
rvvlittnrka.
"^,1]ift'i: Taj se broj do svibnja 1999,po rijedimaMiloradapupovca,popeo na iak
209
 MLAI)EN SCIIWAII fZ: FIRVATSKA NAKON ]'IIDMANA VI. KRIZA I KI{ITIKA

Ttt je samoubilaaka pripravnost udovoljavanju hirovima "medu- i pragmatiikih pobucla - predugo iekao preclsjecllik
mak1.ri iz taktjckih
naroclne zajednice" ttbrzo dobila i svoju pravnu kodifikaciju. Koncerq je dojam kao cla nove elite hrvatskoga nacionalnog
irr.ln-nu, ostavio
1997, u Flrvirtskomu DrZavnom Saboru obavljeno je glasov:rnle o Zakonu i ne vjerujtt oclvec ivrsto u hrvatsku slobodu bez tutorstvir
frepor,rda
o izmjenama i dopttnama Ustava Republike Hruatske. Sef drZave pohk- gt-rsPoclerl'
,lri,,..t.tnjegl
nuo je bio or..uparlament;rrnu proceclurtt k:rko bi se iz Ustava konaino Hrvatska se, medutim, unatot svim vanjskim i unut:rrnjim
izbaclkr anakrotlt, ;rpsurclna i poniZavajuC:rmjesta o uclruZivanju Repub. pohranjeni u hrvatskoj nacionalnoj cluSi,
zaprckr'rn& pa i onima koji stt
like Flr'vatske n s:rveze s clrttgim drZ:rv:rma, a pogotovtl $ 140, koji ie uzBoiju pomoe jugoslzrvenskogajarma ipak otresla. Postalo je i naivnim
Flrvatsku joS uvijek viclio "tt sastavll SFRJ"tzisPocl bttdnom paskom leclno. igrror:urtinra iedttom z:r svagda jasno kako je velikosrpska .|ugoslavija
ga ocl hryatskih guvernera, ameridkoga poklisara, koji je sa svoga sjeda. nayvecaugroz:l hrvatskoga uacionalnog bitka. Pa i tacla, nisu protiv nje
la na galeriji pomno pratio tijek rasprave, Pttpovcevi su Srbi proveli mol-siliziranesve sile opCehrvatskog otpora. U sluZbenoj publicistici
ucjenu da srpsk:r manjina poimence mor:r nci tt Ustav. Odluteno je cla sama icleia jr.rgoslavenstvni njegova pogubnog djelovania na hlatsktr
se mzrnjine &rksativno n:rbroje, i to ne alfabetskim redom, nego je srpska samostojnost ltije raskrittkana i odbadena ni izclaleka on:rko sustavno,
m:rnjina, stilvljena na plvo mjesto, opet clobila status povlaStene skupine, ciljano i temeljito kako je to bilo potrebno. Prosvjefivatki racl na
prve meclu nejeclnakima, koja ce prvom zgoclom, kao ogran:rk nebeskoga razotkrivanju jttgo-komunistiikih zloiina posve je ztkazao: sve ic
narrtclct, opet poceti zlhtijevati i nek:rkva svoja "osobitit" prava. Bez prepuStcno spont^nim i prigoclnim poticajima raznih udmga ili
ikakve potrebe ovaj je nesoliclno, u Zttrbi i pocl pritiskom obavljen pojeclinacai nfihovoj clobroj volji te posebnom interesu.
posao ckrveo clo Stetnog sukoba sa Slovencima i mttslimanima-BoSnja- Stvoreno je apsurclno stanje u kojemu je legitimacijom politiake
Cima.2.i!) pristoinosti i preduvjetom graclanskog tlait.ranja postnlo besmisleno
Uz <>vltjneclosljectan i popustljiv stav prema hrvatskim Srbima, zaklinjanje na (jugoslavensku) antifa5istidku protimbu politiikoj icleologiii
nastao ako ne izravnim porivom, :r oucla logikom hrvatskog pokoravania i praksi p<>rti,enoj prije pola stoljeea, clok otvoreni (hrvatski)
srpskim inozemnim prcltektorima, - Repnblika Hrvatsk:r oiitov;tla je i protrtkomttnizam kao izriiito oclbacivanje cleset puta gorih zloiinstava
oclgovarajucn clobrostivost spram .|ugoslavije k:ro "nacionalne" dtlave koja su trajala closlovce clo ;'uder nije zaclobio samo po sebi razumljivo
velcsrpstv:r. OklijevajuCi, polag:rn i, skclro bi se dalo ustvrcliti, nevoljki przrvojavnosti, ostao je nesto manje-vise ekscentridno i sumnjivo, nejto
izhztrk iz tc bankrotirane olupine, na iiji je konfecler:rlni preustroj - Sto, za razliku od antifasizm:I, ipak nepraveclno clovocli u pitanje
autentianc icleale i clobm volju emancipatorne ljevice. ostalo je pcr
staroj navacli cl:r se tr fasizmu vicli najvece zr<>po
60(XX) povnrc'cnih Slbtr. I)o veljaie 2()00 pliclruZilo im sc joS clcsctak tisr.rcasuplcrnenika. sebi, cloiim ie
komttuizanr intao najbolje humane namjere i pravo
IlZulltaui sc povr';rtal<nastavlj:r pocl plitiskom "mcduuaroclne zajeclnicc" i njezinih na ,,pogreSke,,.
hrvatskih pctokolonaSir, i zaustaviti ga clo clalinieganc rnoZc niSta. Svi cc ti lrovratuici, Onai oprcz, koji je novoj Hrvatskoj uepiest,,nce prijedio z^uzeti
llaravlto, lnolati biti smjeStcni na nstrb llrvata, clotrit ec 1:loslovci plucc, miroviue i ,- .
rorieniti i sknrjnji stzrvprotiv zia jugoslavensiine, clolazio bi do izraiajtt
svlkakvc olakSicc. t rt drZatju sl.zbene
ris ()vir ncvolia, uclst:rlonr,ni cloncscnim izmjenatna nije trklonjent iz Ustava. U H.atske, rialelu s preclsjednikom 'l'udmanom,
rlovoi verziji llrvatskoj jc clopr.rStenoulaziti u ne-jug<;sleveuskc savezc, ako se zt t'tiilt leaclertt ztkrlliile jugo-varijante sloboda'' Milosevieu. u
l::'t]
ttrvatskoi
u:rkon osigulane clvotreeinskc saborskc vccine oclluci natocl na rcfercnclumlr. Na ta, sc jav'osti ovoga koji je ipak bio i ostao legitim.i
rvtt:t.sV()Hll fotltieara,
traiitt ostavljcna jc urogtrcltost rcstauracijc neke moZcllr makr clnrgaCije Jugoslavije ua ttrtrocla,raclo, pojednostavnjujufe ili ironizirajuce, otpisivalo
mala vrata, ili pak srljanja tr ncki nc r.nanjcpogubni nadnacionalni arralgam. O pitxniima rao ludaka i
traci<tnalrog 2ivota. i srnrti (suverenitet, voiska, altortus...) ltc moZe oclluCivati veeina
zloiinca, prerncla on r doslovnom i banalnom smisln
glasova! Nikakva vecina ne lcrgitintira zlo, l',tz i propast.
rie Poslije
lillglll": niie ni jeclnooclclvoga.prirom sejos smarralokako 6e mu se
ie bilo lako dokazivati kako su u LJstalt naveclenc sln\o alt,tohtone strijelica oclapeiizrkog:r se usporeclis nejzbjezivim
maniine , Sto ove clvi.jenisr-r.SuviSno lc ovclic isticati kako muslirnani-tsoSnjaci llc mogu
t;l/)'"1l1l"atija
ttnre r( ) nr
veleltjemackoga Reicha.
lriti rracioualna manjina jer nisu ni uaciia. Ako smo ih takvirna iz nzlogtr opolttlniteta
jc
i politiakog ritzbora u ovoj f:rzi morali ltliznati u llill, ncma dostatna razlop4l cla se to b,-,lr,,.Ylo:eviC svakakopostao predvoclnikornjedne struie u srpskoj
KoJaie zlr sebe uspjela mobilizirati velikosrpstvom iclnako ve6
llllstritllo velikodusjc u cloclfcli nacionaluoga sr:ttllsa pfosirttje i na llepubliku Ihvatskrt' .r^,',)t
Ovaj sc clelikatni problcm svakako rnogn,, zl<;bici, ila nije bilo navclclenih okolnosti i pol zact.jenu srpsk' .aciju i pokrenrria jrr je, u uovim
;:i::: .i
"'\urllostinla,
Zurnog, bezglavog ulagivanja Srbima po srrunotn nalogu. na novi pokuSajuspostaveimperija. sa srpskogaie stajalista

210
217
 MLADEN SCHWARTZ: HRVATSKA NAKON TUDMANA
niposao bio posve legitiman i zaluduje bilo hrvatskimnaivcima_obijesne
velikosrbe optuLivati za drskost. Nisu Milosevie i Se5eljbili ovla5teni 1i
zaduleni braniti hrvatski nacionalni interes. Bile su to hrvatske legije
elite. I dok su legije obavile svoi dio posla kako su t zadanim uvjetima
znale i umjele, ztkazale sll politidke elite.
To je, dakle, zorr:'o doSlo do izraLaia i u ponaSanju p
Milo Sevieu i n j egovim j ugo slaven skim r eli qui e r eI i qui arllm.z5o
je s pravom znao posezati za metafotom o "cmom vfagu", s koiim
bio pripravain razgovafatiako bi to bilo za hrvatsko dobro. Ako u vrije:
rata novinari, "estfadni umietnici", intelektualci' Sporta$i,nemaju
odrLavatidodire s "kolegama" na neprijateljskoj strani kao da su
i neoptereeenavremena, iet time povrijeduju nacionalni ponos i
janstvo, tniLavaju iast vojne sile i Stete narodnom i drZavnom in
- narodni voda ima i pravo i duZnostsastaiatise s neprijateljskim
ukoliko je procjenio da bi iz tih susreta i razgovora mogla proi
nacionalna korist.
Pa ipak, sastanci i dogovori dvojice drLavnika zaruCenih stranazt
toliko su uiestali da ie nastao, i godinama se zadtLao, tasp
dojam o nekom gotovo kolegijalnom njihovom sporazumijevanju
obostranu korist protiv tetega, umiesto da se iztavni kontakt s proti
nikom iskoristi za spretno, lukavo nadigravanje srpske strane, ili
iznudivanjeustupakapod uvjerljivim pritiskom i prijetnjom. Srbi
iesu bizantinski, levantinski lukavi, i godinama smo se, sve do
mogli zabavljati pnteei kako im je beznadno nedorastao
Zapad. Ali to ne znaii ni vi5e ni manje nego da Hrvati, ne bi li
njihovim granicamatraino uspjeli opstati, moraju nzvitijo5 djel
metodologiju lukavstva od one Sto je poznaju Srbi.
2to Povr5ni pogled na zemliovid formalno opravdava govor o jugoslave
ostatcima ostataka, ali Srbija se proSirila kao nikad u svojoj povijesti, ukljudivii
Vojvodinu, Kosovn i SandZakjo5 i aitaru Crnu Goru te pola Bosne i Hercegovine'
to "tnalaVelika Srbija",koliko god da je manjaod priZeljkivane.Jttgoslavijaje,
bila joS veda. Nu ako ona test i u drugoj varijanti bila uelikosrpska, niie bila ist
s Velikom Srbijom.
25rOni su bili popraeeni i dopunjeni bezbrojnim snsretimadviju stranana ni,itr'r
razinama. Dodaju li se tome i serije pregovora Sto su ih najrazliaitija hrvatska izaslanstva,
na delu s bolesnim ovisnicima o SrbimaJosipomManofieemi Slavkompl. Degoricijorn'
kroz sve ove go<line, sve do podunavske misije Vesne Skare-OZbolti Ivice Yrkieat
vo<lili s kompletnim garniturarira srpskih odmeinidkih klika po njihovim "krajinam,n'
- moze se zakliuditi da tako tiiesni i redoviti slrsreti dvifu strana nisu bili ni u dugirn
desetljeeima najsrdadnijeg^ "bratswa-iedinstva" medu Titovim "republikama".
272
VI. KRIZA I KRITIKA
Kacla jerijei o ,Ooruru-r;," Tudmana i MiloSevi6a,uvijek
iznova poteZe se vee spominjana hipoteza dogovora o podjeli Bosne.
koju su dvojica politiiara joS u podetcima najnovijeg, krvavog hrvatsko-
srpskog r-rkgb"l,navodno uglavili u zloglasnom Karadordevu. To je
voivodanskolovi5te nadomak Beograda,zbog svojedobnetamo odrzane
sjednices garniturom Miko-savka,odavna postalo sinonimom za Titovo
gusenjeHrvatskog Proljeea,pa je vef i elementarni dobar ukus nalagao
da ga se izbjegavakao popri5te bilo kakvih tazgovora, ili uopee r.,rr.tu
sasrpskomstfanom. Pouzdanih dokazao nekoj tamo utanaienojpodjeli
BiH nema. O njoj se, medutim, dade zakljtdvati po tijeku dogadajaSto
su uslijedili. Nakon niza sukcesivnih prijedloga i planova, prekrajanja
Bosnei "etniikog iiSeenja" prisilnim seljenjemi razmjenompudanstva,
isiahurila se na polovici teritorija susjednenam hrvatske zemljice Bosne
umjetna velikosrpskatvorba, ietniika enklava,marionetski beogradski
srbistan pod nespretnim i ishitrenim nazivom "republika srpska,'. s
vremenom je ona dobila na legitimaciji i stabilnosti i njezini srpski i
nesrpski protektori nisu imali nista protiv kada se na drugom mjestu
rodila neka vrsta njezina pandana,isprva "hryatska zajed.nica,,a kasnije
,
za neko vrijeme i "hrvatska republika,, ,,Herceg-Bosna,'.
ova hercegovaika drLavau dtzavi, s jasnom teznjom naravnoga
pripojenja svojoj matici, Republici Hrvatskoj, stvorena je iz potrebe
samoobranebosansko-hercegovaikihHrvata katolika, brojcano
u medw
vremenu svedenih na najmanju povijesnu mjem, a u pokojnoj jugosla-
tvorevini izloLenih skrajnjem reroru, pririsku i diskrimtnaciyi.
I:Tk"it:.na
obzorju pojavila zamisaoo "gradanskoj",dakle "nadnacional-
:iT
noj" drzavi Bosni i Hercegovini, koja bi, po naravistvorenih odnosa, u
prvi plan dovela Bosnjake-musrimane
kao "dt?avotvorni" segment, po-
iasno da slijedi novo razd,oblieu procesu razatanja katoliako-
ltj9l:
'rvatskoga
sastoikau bosanskomvyersko-uljudbenom mozaiku.Herceg-
sa.sv.jim kvazidriavnim identitetom, sa svojim politickim vod-
:,.",t^11
i obrambenom silom, pokazarase neizbjezivim zaitievom
,"-:uo*
K a. trenut-
druge strane, srpska pandrLava,,republika srpska,, nije izvorno
za.svrhe samoobran., r.go kao petokolona5ki konstrukr
l:T13 koji bi
;;::,P"qomoei imperijalnom Sirenju srpske dt\ave i osvajanjutudih
je Herceg-Bosnabila iztitito obrambene namiene,srpski
i',lTjit.,Dok
srvorenkao plod beogradskehegemonistiike megalomaniye.
i;^::'5"
usporedivanie ne ee pruZiti ozbiljnijih reztitata ako se
lil^s1^n;ih"vo
"otilfle na pukom povrsnom ustvrdivanju okolnosti
niihova nastanka i
2r3
 MI,ADDN SCIJVAIITZ: TIRVA].SKA NAKON,f UDMANA
- obje
izvaniskih analogiia koje mecltt njirna svakako postoje. Ali ipak
su bile fealnost, obje su na preStltan, pa i otvoreniji naCiu iedna drugoi
meclgsobno priznale nepovreclivost vlastite clomene te legitimnost
njihova postanka i opstanka. Htieli mi to ili ne, iz nekih razloga i na
neko vrifeme, lnakaf zatrajanit sacla5njeginozemnog protektorata, Bosna
jest poclijeljena, i to stanie stvafi ne bi nikada moglo nastati da oko
irjega nije postojalo suglasje izmedu Republike Hrvatske s predstavnicima
ex-itrgoslavenskog velikosrpskog imperiializmtt. Hrvatski pak drZavni
,ez1,n bez ikakvih clvojbi ili priduva iskljuduje svaku pomisao na podielu
Bostte!152
I tako su se nastavila ntkovanja izmedu "Franje" i "Slobe", kako su
se s vfelncttotn otpoieli oslovliav:tti, :t cla se iz tih destih vijeeanja nije
za l{rvatskrt izroclil:t uikakva sfeeil, dapace! Rezultat ie bio sltmo tl sve
vecem pribliZavanju i sve boljem rzrzttmijev:rnjtt,pade sve tie5noi suradnji
clvojicc fazliaitih paftnera koji jos nistt ua primjereu traCin rijesili ni
pit:rnje mcclusobuog krvavog sttkoba. C)ntl se pak mogl<l i moralo rije$iti
samo uvjerljivrtrn i cljelotvornom hrvatskom pobjeclom. Nak<ln takvog
zavrSetk:r fifi:r, izazvmog srpskom agresijom, sve sll vrste odnosa iZmedU
{viiu zernalja rnorzrle dugo vremeua mirovati, clok m:rkar djelomice ne
zltciiele ralle llaneseue hrvatskomtt n:rcionalnom tkivtt, te clok se dtlava
Srbiia silom oruZja ne sabije u pripaclajuee joj minimalne granice, a
vojnitki i politiaki na clugi rok pclttzdano onesposobi z:r ponavlianje
osvajaekih pustolovina.
{-Jpomo olrclrZavanjekolegijalne sveze s beograclskirn vlitstodr5cem
znzrtno je, uostalom, priclonijelo i pothranjivanju ljevii:rrskoga mita o
ravnovjesju krivnjc obiju stranla7a rat, o t:rkocler zrgresivnoj i osvajackoi
politici hruatske clr1.ave237, te o sroclnoj "diktatorskoj" naravi hrvatskog
i srpskog vocle, kojom se smiitr tumaeiti njihovo "prijateljstvo", medtt'
sobni afinitet i nagoclbe Sto ih oni sklapaju.
Vrhunac takva pona5an;'aoni su dostigli koncem siieinja 1994, na
sastanktt tt Zenevi, gdfe stt uglavili meclusobno prizn:rnje Republike
Hrvatske i Milo5evifeve takozvane "SRJ".To je bilo u i:rstt kada pro5irena
srpska driava, Sto je, za svaki sluenj, zadri.ala jugoslavensku etikettt,
rir Virljcli snto vec kako su sc hrvatska politiika ljcvica i clcsuica izuiurno sloZile
tt protimbi sprarl slrrZbenc Ttrclmunovc politikc pocljelc BiII. Slagar-rjcie, clakako' bilo
tek privichlr. Llcvica jc priZetjkivala cjelovittr Ilosntr da ioj ni clio nc bi bio ukljuien
tt IIlatsku,
ltovccavSi ovu preko glanica ukusa ljcviiurskoga nacional-rnazohiznra'
Dotlc jc dcsnica l)<tsnu htjela- zir ltolja vt'emena Lrseuvlrti cijclom kako bi cijcla pripala
Hrvatskoj (ili Ih-vatska Bosni - svejcdno).
2sJl{itcli tl
1'lotkrijepe ovc teze uporllo se rabio angaZuran I{cpublike flfl/atske
Bosni. Mcclutifi:r, zlr I,Ir'vatsku Rosna nije i nikada ne tnoZc i ne smije post:rti inozemstvo!
2T4
VI. KITIZA I KzuTIKA
jeclne dntge drl.ave (nije to, nostalom, ni clo
niie bila prizn tt niti ocl
pameenje2ti, prekoclrinski
clalas). Koristeei hrvatsku naivnost i kratko
ie strsjed opet
poeeo sanjariti o bratskom zagrljajv. Nije sluiajno da se
iih .l^n" oclbjegli pop Jovan Pavlovie ("episkop hrvatski, slovenaiki i
cele Italije", kako u tipiano meg:rlomauskom srpskom stilu glasi njegova
pornpozua tittrla), koji je svojeclobuo hu5kao na srpsku invaziju r.r
Sloveniji2", clcntonstrativno, kolik<t u potaji i trijumfalno, vratio tt Zagreb.
Milan DukiC, osjetivSi da se obnavlja vrijeme srbovzrnja,poieo ie bez-
obtazrx>ntiztrzt>vrx>ifu oda5iljati svoje pozive za novinske konf'erencije
na srpskoj cirilici. A u Beogracln, u listLr Politika i na srpskoj televiziji,
Miri:ura je MarkoviC, Predsiednikova Zena, ponovno poiela Hrvate oslov-
liavzttionim po zltt znanitn i zloshrtno njeZnim "braca"...
Ocl 19t14<Joclanas traju, got<tvo bi se moglo re6i, clobrosusjedski
oclnosi izmeclu I-Irvatske i Srbije. Junaiko oslobaclanje kninske "krajine,,,
kao i manje junaiko i manje uspje5no pripojenje Hrvatskoga poclunavlja,
prosli su bcz protimbe Beogracla, sto su kritiiari takocler pripisali
"poscbnim ochrosima", razumijevanju i sporazumijevanjtr dviiu stfann,
nmjesto, u prvom slueaju, hrv:rtskojvojnoj snazi i odluinosti, ;r u clrugom
okolrrosti cllt. cle .facto, ako i ne de iure, podunavlje i naclalje ostaie
srpsko.
l)cljam o osobitojruclmanovoj potpori i zastitniikom staw prema
MiloSevicu porkrijepljen je i u proljece 1999, tijekom zra.tnogtr rett,r
vojnilr snaga NATO-saveza protiv prosirene Srbije, povezanoga sa
zaostravanjem kosovarskog pitanja. Dotirn je s jeclne strane Tuclmanov:r
vlast p<r obicaju p<>kazalaveliku susfetliivost ztt ztpadLre saveznike, clo
te mjerc cla im nije uputila niti ozbitjniji prosvjecl zbog ncclopustivo
nelnafllog oneiiscavanja hrvatskoga tlir i mora otpatcima NA'fo-ova
bombarcliranja srbije (!), a karnoli da bi od Arnerike i njezine
clrr-rzbe
zahtijeval:risplatu milijarcla clolara oclSteteza nevolje
nalleserle ntpaclnim
raton (koji sc u ovoj fazi ne
mora izr:rvno ticati Hrvatske) hrvatskoi
niirnlr trlt rnagistralni i klasiCni ltacit-I,nepatvol'ctlotlt sllxgonl clostojnom
n,^,,,^,.l'()
1lt'orokrt, govori i clanas nam t:rko 1'lotrcbna rijee Oca Dom<lviuc: "Mi Lhvati
i,:t.,'.t-'-tlttt]
ttrtLotlttctnaue, iz kojih izvilc sva nasa rlesl'cca:ni svakomu vjcrtrjcmo bez
;;':::j'ctvtt
uitlpr()misljanrrt,
i l:thlto zabolavljamo krivicc, kojc nam dnrgi rreilrc." (Antc StarCevic,
u sloltotli
l l r . .7 l l l l 3 t i l . s r r . t )
I - r ' t ' i i t ' u t t ' s r l l s k i l t" n t i t i n g a i s r i I r c " . I ) : r v l o v i cj c
*,, , .'-] tijckonr ietluog ltlrmiestcltoll
brzoglasrlog razllovora pon'rrlno oclgovnrio na upit tlcbaju li Srbi
,ri'".i..lltl"tll..tlog
otici tr l-itrblianu. da clijeljenjern pogacc tlernoirstliraitr
t;i':::'']() svoyir trcskraji.rtr,ali na
"blaiu slovencc". Pavlovic
;;:::.|rcurvruccurr [iubav zir ie siovisc hrrskao ira srpske
..,i|::llt- Pr'ovoklciic u Ijubljani i
pod cijcnu cl:r paclru ljuclske 2r.tvc, ponavljajuei
krro surnlnut: "Ne sme bre, sinko, Srpstvo cla se clelil,, pororn je u Lju6lani
d;,1"",:"]_1tiI"
-'"rrtn
tlhiccu<-r<lcscrak Srba, od kojih Cctiri zagreltatka paroha.
215
 MI-A.DEN SCH.WARTZ: HRVATSKA NAKoN TUDMANA
privredi - pazilo se da se nidim ne povrijedi MiloSevie , i da se pokaze
potpuno postovanje toboZniim interesima njegove zemlie-
Tako se Hrvatska istovremeno nasla na usluzi obiema zane
stfanama. Umjesto da se shvatilo kako je na djelu sraz globalno-ame
i velikosrpskog imperijalizma, koii nam, svaki na svoj naiin, predstavljaiU
zbiljsku pogibelj; umjesto da se uvidjelo kako se saveznitke bombel;
koje su padalena Bagdadi na Beograd, sutra, u nekom povodu Sto Cg1
ga smisliti planetatna judeokracija, mogu istresti i nad Zagrebom, ali
isto tako i miniimpefiializam beogradske provenijencije moZe
zgodom ponovno diei svoju glavu prema Hrvatskoj - iskazalo
razumiievanje i za jednog i za drugog nepriiatelia.
Kako bi se Sto dielotvornije po5tedjelo Milo5eviea, sam
predsjednik Tudman256 ovoga uzeo u zaStittt pred optulbama, ti
tipiano zapadno povrSnim i naivnim, da je on jedini krivac za rat
srpskoi strani. Tudman je s pravom podsjetio i na dugu i
povijesnu predigru sada5nfegasukoba (koia je zapo(ela davno
Milo5eviea).Zlobnici su pak ustvrdili kako on brani svojega "subrata
od izrudenja u Haag, ne bi li i sam izbiegao toi nemiloj sudbini.
svakom sluiaju, Sto je vaLnlje,Tudman je u vrijeme vee vrlo zahu
ga bombardiranja Srbije u svibnju pred svijetom spektakularno
prijedlog o podjeli Kosove na srpsko-ntskui zapadnjadko-albansku
Za tal<veprojekte vrijeme ie vee bilo pro5lo i prijedlog je na
koji drZi konce u svojim rukama, doiekan vrlo hladno. AIi on je
kritidara protumaien kao poku5aj da se sliinim zahvatom na
strani opravda konadna, i formalna podjela Bosne u jednom k
tfenutkll.
Braneei Milo5evica, Tudman ie iskazao potpuno nepo5tovanje
nepovjerenjeprema oslobodiladkojvolji,kao i vojnoj snazik
Albanaca.257 Oiitovao je i nerazumijevanjeza njihov legitimni
cilj: prekid svih drZavnopravnihsvezas Republikom Srbijom, u kojoj
Albanci vi5e nikada ne ee zadovoljiti autonomnim ili federalnim, pa
25('U iednom interuietau torinskom dnevniku La StanxDakoncem svibnia 1
257Enver Hoxha Albaniju je
bio izolirao od svijeta, pa i od svojih pr
velepokrovitelja:prvo odJugoslavije,onda od SSSR-a, a na koncu i od Kine. N
obranu pripravio je t;rko sto je zemlju nadidkaobunkerima. Propast komunizma lJ'battrlu
je docekala s malobrojnom, slabo i zastarielo naomZanom vojskom. Ona do sadr
politiiki i vojno nije bila u stanill pruZiti ozbiljniju potpol'u kosovarskom Llstan
Medtt Kosovarima pak ima i kukavica i dezertera, ali se oblikovala i evrsta j
mlade, domoljubne i odvaZne voiske koia ie, tim se ponovno domogne
naortZanja, kada se powrie sada5nii okupator, svojom srianoSen i distoeom i
sigLuno hametice potllei srpskoga tljeza. I Tudmanu je, uostalom, bilo poznato
nema te zapreke kofa bi zaustavila narod odluean da izvoj5ti svoiu slobodu.
2r6
vI. KRIZA I KRITIKA
ni konfederalnim statusom,a kasnije moZebitno dr1avnopovezivanjesa
svoiom maticom u Repubici Albaniji. Na slitan naiin, tih je dana2ss
izrio i neviericu glede crnogorskih izgledaza osamostaljenjeod Srbije.
lgnoirajuei sve oiitije ja&nje crnogorskih separatistiekih zelenaia pod
dblmom nametnutoga trplienia u danima napadajana Srbiju, kao i u
'JNA"
znak otpota protiv beogradskog centralizma i terora okupatorske
_ Tudman se prepustio svojem omiljelom historicizmu i podsjetio na
crnogorsko podrijetlo velikosrpskih junadina kakvi su PuniSa Raiie,
Radovan KaradLif i sam Slobodan MiloSevie. Kao da to sada uopee
ne5ro zna(it.I kao da ne leZi u najbolje shvaeenomhrvatskom interesu
jednako stvaranjekosovarskedtzaveAlbanacakao i konadno oslobodenje
stareDiokleje, male i ponosne drLaveCrne Gore. Tudman je s pravom
spomenuo i najnovije iskustvo luLne Hrvatske s cfnogofskim barbarima.
Ali se udinilo kao da lijek protiv toga barbarstva nalaziu ostanku crne
Gore u zajednici s barbarskom Srbijom, umjesto da prepozna hrvatski
intefes u uspostavi nezavisnecrne Gore (negdaSnjecrvene Hrvatske!)
u prijateljskim odnosima i uz oslon na svoju pradavnu maticu, drlavu
Hrvatsku!
sve je to djelovalo kao eho znanih rudmanovih predrasuda o
bosanskimmuslimanima, koje je jos u poietcima svoje vladavine, u
dobroj pravaskoj tradiciji, smatraoneotudivim sastojkom hrvatske nacije,
da bi ih najednoe otpisao kao strano tijelo, a u vrijeme nesrernoga
gradanskograta Ll Bosni stao ih vrijedati kao "balije" i "poturice',. IJ sva
tri sluiaja: Bo5njaka-muslimana,Albanaca Kosovara i crnog otlca
zelena5a,Tudman nije postupio kao netko tko brani hrvatski interes,
tko znade da hrvatski probiiak promiie sve ono sto ili jata hrvatski
etnikum u svim hrvatskim zemljama,iti pak iztavno rlineizravno smanjuje
teritorij, snage i samosvijestneprijatelske nam drLaveSrbiie.25e
25"U isrom
-l'ttdmauinteruie.wu (v. biliesku 257!).
o,n^_^lt'' ie stoga morao otvoreno iskazati verbalnu i moralnu potporu
i Clnogorcima, a pmZiti im i politiiko-vojnu pomoi u granicamarrennraeno
ffjlt]llt
za Republiku Hrvatsku. Nije ovdje rijed o tome da bi se Hrvatska trebala
ii,l,l,^","-itltoga
ratne operacije NATO-pakta protiv Srbije, kako je to, prema rijedima talijan-
il:,j],tt:,,
vanjskih poslova Lamberta Dinija (u interuieui talijanskom rjedniku
;;;"j-Tll.tt:ra
;:;:"^':y,r,,sto.ga 31. svibnja 1999 navodi zagrebackiJutarnji lisi), prcdloi.no n
ronterencija minisrara zem ri.uNATo-a. Hrvatska nije dokraja "odradila"
lr;;i-'l:
suoi r^t protiv Srbije kada mu je bilo vriieme. prikljuiivanje Atlantskom
il:,]it]].
rarlr Lrza nas nepovoljnom trenutktipredstavl;alo bi samo jos jednu
ffi;li :^li"so!t
p;-* Tl".:icko-podanidkih gesta,kakvimaje na Zalostobilovalanasavanjskapolitika.
pi"*lj:'* ie dostatno bilo s eticko-estetskomzadovolisrinompromarrari Srbiju tr
-qrlrcntl. sviesnima
trjedno da netko time ne cini liubeznu uslugrr1ama, koie sutr.a
277
 MLADEN SCHWARTZ: HRVATSKA NAKON TUDMANA
Razmotrili smo u dosadaSnjo; ,uSefu-Ui tek bitne politidke i
nacionalne odrednice Republike Hrvatske s osobitim pogledom na ono
Sto ie u njihovim temeljima dvojbeno i labilno, oznadeno krizorn i
dostoino kritike. U dasu koji nas je, svojom vi5eznadno5eu i povijesnorn
dramatiino56u, prekretnicom koju u njemu slutimo, i naveo na studioz-
nija razmillianp o hrvatskoj sudbini, nema medutim doslovce nijednog
vicla politiike zbilje u nas koja ne bi bila oznacena dubokom krizom i
podloZna o5troj kritici. Ima tomu vi5e skupina ozbiljnih nzloga.. Deset.
lie6a jugoslavenskog komunizma sa svojim prikrivanjem i fiktivnim rje5a.
vanjem problema ostavila su posljedice koje jo5 uvijek osjeeamo. Domo-
vinski rat, razru5ena zemlia, mase prihvafenih prognanika 1z susjedne
nam Bosne i Hercegovine, imali su svoju ciienu. Svjetski pritisci, krivi
naputci, bezodne manipulaciie, ali i standardne slabosti domaeeg pod-
rijetla, lo5zrvlast, manjkavosti demokratskoga politickog modela - pobri-
nuli su se za ostalo.
Posljedak je svih tih okolnosti bio da smo se naSli u nezavidnu
poloZaju. Ne ustvrdujemo to zato jer bi se nama tako svidjelo. Naprotiv,
to je tako unatod okolnosti da nas ne dini ni najmanje sretnim. Sretan
je samo zlobni i podli neprijatelj, koji od lova u mutnim vodama dana5-
njice oiekuje obilatu lovinu. Stoga su pred nacionalnim snagama hrvat-
ske drZave dvije usporedne zadaee: razbistriti vode i u njima utopiti
neprijatelj:r.
Reieno je na poietku ovoga poglavlja kako je Republika Hrvatska
duboko zaSla u ruzdoblje depresije. Ponestalo je ponosa iz osnivadkih
dana Republike, z^mro je junadki patos obrambenoga rvt^. Ostalo je
razo(aranje i sustajanje, ostali su nezadovoljstvo, inat i pakost. A pridru'
Ztrju im se, Sto je najgore, nevjerica, beznade, mrlnja i strah. Nije ni
iudo. Herojski su dani Hrvatske iza nas, a novi heroji jo5 se nisu pojavili
na obzorju da dista srca i uzdignuta iela povedu bitke novih dana.
Iscrpila se poietna fascinacija narodnim pokretom koji nas je priveo u
slobodu. Ishlapila je, zadnjih godina njegove vladavine, i osobna, pa t
institttcionalna karizma nacionalnoga vode. Hrvatski je narod obuzela
dosada, koja uvijek Sirom otvata prostora obijesti. Obijest pak ne pte'
poznaje, toinije, ona bez poteskoea preskaie jasnu granicu izmedv
moZe snaii ista sudbina, pa naravno ni muieniekim Albancima i njihovirn humanitarnirn
potrebama (genocid nakon NATO-inten/enciie niie prestao, vei se pojaaao, i stvezflicr
su ga obdrZavali nesmanjenim kako bi imali trajnu izliku za bornbardirania), nego sarno
i iskljuiivo svorn vlastitolr svetom interesn.
218
VI. KRIZA I KRITIKA
ruzloga nezadovoljstwt, i kuSnje prepuStanja ispraznom i
opfivdanoga
,rbgubnom zanoviietanitt.
r *
Dospjeli smo u mudno stanje nacionalnoga duha. Svi se Lale i
upueeno i mjerodavno sude, uz neke toane pogotke
fltie, svi o svemu
prazno, uvjereni da su pokupili najdublju mudrost
io5 cesce gadaiu u
bba svijeta, i kako god bilo, ni5ta im nije pravo. U tom sadomazohis-
tidkom verbalnom iZivljavaniu propada velika suma korisne energije,
ier ie dovjeku bliZe i dral,e umiSljati svoju nadmoe nad nedaCama za
kojetobole ne snosi nikakvu vlastitu krivnju, nego se ukliuiiti u ozbilian,
oclgovoran, po5ten i organizirani sustavni rad, bez kojega nam nikome
i nikako ne ee biti bolje. Ovladao je posl'uda neki jeftini, nedomisljeni
i nedoredeni buntovnidki stil bez pravog programa, iskrene namjere i
istinske ovlasti.
Jest, ima razloga prosviedu napretek. Kriza, koja nas ubrzano
pribliiava posvemaSnjoj malaksalosti ukupnih nacionalnih pogona,
obuzela je dtav narodni Zivot: gospodarstvo i financije, trgovinu i ban-
karstvo, cestogradnju, turizam, pa iak i inaie uspjesnu i solidnu hrvatsku
brodogradnju; srednji sloj i poljodjelstvo zahvatio je proces tihog izdisaja.
Nezaposlenost raste u nebo, plaee i mirovine se ne isplaeuju26o,pa
iesto ni simboliine svote socijalne pomoei. Hrvatska postaie zemlja
"socijalnih sludajeva" bez socijalne politike. Nelikvidnost i neproduk-
tivnost uzele su maha. Privredni zivot postao je Zrtvom potpune uzetosti
naSavSise u zaiaranom krugu: bez novaca nema ulaganja, otvaranja
radnilr mjesh r oiivljavania proizvodnje, tbez njega nema ni poveeanja
nacionalnog dohotka.26r Pretvorba je skondala u zlodinu. Tajkunska
kleptokracija (koliko god
ie jednim dijelom bila potaknuta ne bi li
namakla sredstva prijeko potrebna drlavnoj obrani i drugim
izdatcimt
t't,vriieme agresije) ide ruku pod
ruku s pauperizacijom. Cvjetaju mito
t xontpcija kao u ztdnjoj afriikoj
banana-drLavi. unutarnii dug dostize
,n.*^.'-'.,"
I)ok ie koncem travnja 1999 l]rvatski zavod za z.tposljilranje navodio
skoro 320 tisuea nezaposlenih,sto jc iznosilo clvaputa-vise nego 1990,
;i':T.:tT:l.()d
;;,"::,iu'r,.tadno sposobnog pueanitva, sin<tikatisu n isto vrijeme kao realnir brojku
porr milijtrna. usto je t35 tisuea radilo bez plaee, ili
;;,:::,1 iekaJuei na njihovu
<tvt;cgodine.Prosjednesu pak plaee iznosileskromnih 400 $. Do poeetka
26;;''^-::
U,'",i,.]],iY,..nezaposlcnih i umirovljenika zajedno je prema5io broj zaposlenih.
osobabilo preko je<tanmilijun, s 1151 kunom prosjeenemirovine. Ntr
#':::1::,lic-
M;Ij::,:.n6900 bivsih panizanskih gerilacanzivalo invalidske -ir.rrri.r. (prema podatkr.r
,iil';::i^ti."ica iz emisije OTy-lt "2 u 9" od 8. oZujka 1999). Kakve su implikaiije svih
o"opuuiil'sKo-tinancijskih pokazatelja,nije neophodno tumaditi niti laicima.
izn.":^ . Konccln 1999 vanjski dng Republike I{rvatske prema slqZbenim vrelima
milijarctaameriikih dolara, sto predsravliapoiovic1r ukupne nacionalne
-p."lrll1i.t0
"'"uunle.Od
toga bi u 2O0Orrebalo otplariri 1,5 miliiardu.
2rg
 MLADEN SCHWARTZ: HRVATSKA NAKON TUDMANA
nevidene ftzmiere. Pfivatizacija je neuspjela. Nacionalno bogatstvo fas-
je n4
prodaje se strancima. Nista se na tome nije promijenilo ni otkada
vlasti nova garnitura stranaikih polititata'262
Politiakim Zivotom sve vi5e ovladavaju zakoni zapadniatke pafti.t
politikantta samimA.
tokracije, jalove metapolitike koja sluZi bavljenju
r"no-, Jmlesto da sluZi uveCanju sveopeeg narodnog dobra i uzdizanjU
je
nato<|anavi$u razinu nacionalneegzistencije.Pravosude sporo, 1
je jeclva dostiZna. Zdtavstvo u smislu obv3ze,!rZavt,91,-:t-q1ll
svojih ovlasti i znanstven-ihpretpostavki, zaiamdinarodno zdravlie,
je s jedne sr
ticno viSe ne postoji. eak je i Sport u krizi. On
doclu$e,i naclale ostao ugledno i uspjesno sredstvo medunarodne
miibe Hrvatske, ali je s druge stfane izloien pritiscima, spletkaren
i zloporabama politidkih klika kojima ie izruien na milost i nemilos
kao i nagnu6em k potpunom prepu5taniu zakonima profesionalizma
nesmilienog Profita.
Izlizale su se manire, ulicom ie zavladala podivljala b
drastitno opada prag spfemnosti na zlotin, zarcda'lasu besmislena
okrutna ubojstva potaknuta nerijetko ttitatiitma, nu nastala u
dubokog nezadovoljstva, napetosti i ffustfaciie. Selo je nekoe
primitivno ali posteno, a gradpokvafen ali ugladen. Danasie selo
nepoSteno, t grad ie izgubio stil. Ponestaloie starog etosa
i usluZnosti, postenja, postovanja i dasti, vrednote su obezvrij
mladeZ je prepustena ravnodusiu, beznadu i nihilizmu, i sve se
odaie osamostaljenojseksualnostikoja je postala samosvrhom, za
jueim telrno-ritmovima i razliditim vrstama ovisnostiz6l,ier ie vee
ili ietvrti naraStajstasao ne dobiv5i nikakav odgoj, pa dak ni
"antiautoritarni".Anomiia, eudorednobezakonje,suton moralnih :
kolaps normativne svijesti, u nezaustavim su napredovaniu''un
sre<lnjei visoko Skolstvo,prosvjetai znanostobiljeZenisu nespfetno
neznalastvom,politiakim i financijskim zaprekamanormalnom i zdta
fazvitku. Izclavastvoje u Hrvatskoj uglavnom stvar proslosti, ende:
vrsta na koju se nalaziistom prigodice, na dudenjeriietkih zfl tri,eli
2t;2V. o tomu poglavlje X: "Sto eeka Hrvatsku?"!
procjenjlli€ na
"ir Godine 2000 u Republici sc Hrwatskojbroj narkomana
50000, sto predstavlja 1% pucanstva.Pretpostavilase, naime, da je stvarnabtoika
puta visa od sluZbeno priznatih 10 tisuea.
'z('rPoslje<lak
ie to ponaiprije slabe, smu5ene, samozataine
permisivne drza\
koja je trvijek kriva kada nlezinim ustukom mladi nafa5taji - nacionalna, uzdanica,
doslovnom smislu rijedi - budu iznrdeni laLnim prorocima, putuiueim guruima i,
je najgore, samima sebi.
220
VI. KRIZA I KRITIKA
pt etezito izvmrla.zaokuplj enost prepu Stenatek j os p onekom nepoprav-
iiiuom,
' sa,mozat?.inom ekscentriku-
Filozofijau Hrvatskojposveje svedenana sveuiilisnu doksografiju,
jkolsko prcpri(avanje tudih mnijenja, ili na prelvakavanje preZivjeiih
neopozitivistidkih, dakle antifllozofijskih usmjeridbi, u kojima t. ur"lud
vaii ina(ica za silom prilika odbadeno marksistitko pravovjerie. Nema
ni toliko originalnosti koliko joj je priskrbila negdasnjaneomarksistidka
SkolaPRAXIS.Ono Sto od "filozofijskogaLivota" dopire u javnost, jedva
ie nesro viSe od periodidnih prepucavanja pojedinih fakulteta i'krize
pojedinih katedri, kao Stosu one uzadm ili Rijeci.vjerski pak preporod,
koji se na nekim stranamapoku5avaoustvrditi, spao je na niske grane
laLnog konvertitstva da bi i ono samo, kao nadomjestak za prijisnju
paftiisku podobnost, vef odigralo svoje, iscrpivsi prvotne snagei polet
i ustttpivSiprostor navali krSfanskih,pseudokrSeanskihi antikdeanskih.
istodno-zapadnihsljedbi.
Knlturni je Livot, uz rijetke pojedinaine iznimke, tek domenom,
ili samo predmetom, nostalgitnih prisjeeanja na prohujala ,rr.-..r",
ako vee nije postao utoiistem najogavnije nastrane dekadencije na
zabavusnobovima i intelektualnoj olosi. Muze su sutljive i nakon sto
1.
utihla grmljavina topova, ali zato porno-estrada galami na sva usta a
sajmovii izlolbe lakih zenadoslovce su nam postali dio svakidasnjice.zcs
umjesto da cvate izvorna, vjerodostojna,nepatvorena kultu ra, izloleni
smo
.nepodno5ljivomteroru kulturnoga smeea.IJ,, drlavnoj,, umjetnosti
3amjelo sluZbenogastaljinskog ktd,azavladaoje provincijaini patriotski
ulyatskoj vise nema rpom.ra vrijednog grazbenogikazaliSnog
:ll_9
svietski filmovi dospjevaju u drastidno prorijedene hrvatske
ii::*
Kmematografe
sa sramotnim zakasnjenjem,a nekome je virtuozno uspjela
i,operaciiauniStenjajedne kulturne
instituciyeod tako visoke nacionalne
Sto ie zagrebackaKinoteka. Umjesto da nam glavni grad u
Ii:l::ri.k1o_
ttaroclnoj
drLavi konadno postane rasadnik .rkur", skradai ljepote, res-
njegovih kljuenih roiaka prepustenaje nadmetanju interesnih
lillTtJl
;j:,1_:1t.*.tata,
me5etara i skorojeviea, kojima je u najkraCem roku
t:]t:,k..T da od nekitr dragih zagrebackih
ffi':
'-ottu uibanih cjelina naprrve
Probavljivo mglo odbojno oku i uvredljivo za dult.
\-__=__
- ,u.,rjl.at l{epubliciI{rvatskojrugobepostajn"misice,,,
jalnusiceheroinea bludnice
221
 MLADEN SCHWARTZ: HRVATSKA NAKON TUDMANA VI. KRIZA I KRITIKA

BIJEDA ITRVATSKE POLITICKE KLASE i potrebama. ova Hrvatska nije Hrvatska za kakru smo se borili, reei ee
mnogi. Nije , doista. r zato je treba uiiniti boljom, pravednijom i mudri-
U Hruatskoj je, naimq kao i 7,1, iorn, veeom, jaiom, di5eom i ljep5om. Ne treba ie zato unistavati i
Nebu - posljednji su nct pruim rusiti, kako to iine toboZnji konstruktivni kritiiari, a pritajeni neprijate-
mjestima. lii, kojima je kritika drLavnogaustroia i propusta politieke klasC deset
Antun Gustav Mato5 godina bila tek izlikom za sramoeenjei ugrozu Republike Hrvatske kao
nezavisnedrLave. Tako bi oni, po poznatoj usporedbi, izkotita zakupa-
- nje s vodom izbacili i dijete. To im zdravesnage,koje po svemu sudeei
Zla sr, kako viclimo, brojna a njihov ie zbroi obuhvatan nema marliivo nadziru dogadanja u lageru diletantskih petlianaca i deklarira-
oaze,fiem2-niSekoju nisu zahvatila.I ako zlo uopee, promatfano teolo5ki, nih veleizdajnika266 nikada ne ee dopustiti.
potieae ocl ljudske slobode i pale, griieSne,pokvarene liudske naravi Ali sn zdrave snage,u svojoj dobrohotnostj za svoj narod, itekako
toja preko slobode dolazi do izraiaia - posebna oditovanjazla, nevolje svjesnesvih manjkavostidojuder vladajuCepolitike u Hrvatskoj. skupina
i nesieee u ljudskomu sviietu uvijek su u ovlasti politike. I elementarno ljudi koji su jedno desetljeeebili na vlasti izvojstila je Hrvatsk.r, y.
gospodarstvoi najviSakultura ovise dakako o liudskim darovima, spo- I nije povela na pravi naiin. Da smo optereeeni tolikim poteskocama, "1i
iobnostima i mofima. Ali na planu ljudske zaiednice njih uoblidava, , krivo je naslijedejugo-komunistickog rcLima.Razlogim je i u Domovin_
-
koti ih i zatire,potiae, omogueuje im puni fascvat istom rad politike. skom ratu, koji nam je godinamamobrlizftaogotovo sve snage.probleme
O politici ovisi hoie li privreda biti planska ili tfZi5na,ili neka treea. O su stvorile i nepregledne maseprognanika, sa svih stfana, u svim smje-
politici takoder ovisi hoee li kultura biti difigifana, slobodna, ili neka rovima.
od ovih r^zliait^. O dobroj ili lo5oj politici ovisi hoee li se narod osoviti Ali, najvecaje krivnja do vladaju6e kaste, koja je vladalakako je
na vlastite noge da uopee Llzmognepod SuncemStvafatisvoia mateiialna vladala,a mogla je i morala dmgaiije. ona je, medutim, postala razma-
i duhovna dobra. Lena i be56utna, otudena od puka, zakfiljalo joi
ie osjetilo za bilo
Zato svenedaeekoie su danassnasleHrvatsku imaju svoj koriien svojegahrvatskognaroda. poiela se ponasati sekiaski,ezoteridno. lzgu-
u hrvatskoj politici. I kada se s pfavom tuZimo na neskloni nam svijet' bila je osje6ajza narod,nepotrebe, rue.tt za njegor.ubijedu. umjesto
cla
i kada s dobrim razlozima sastavljamoliste unutarnieg i vanjskog nepri se pobrinula za sredstvaiz kojih bi mu podijelila najskromniju
BoZienu
pripomof , ona mu je tumaiila svoje uspfehei risala
iatelja- uvijek je u pitanjlr politiaka odluka koja uopee omogueuje da mu cinidno toboi,nji
se vaniski neprijatelj poslu5a,a unutarnji da smije rovariti nepodrezanih gospodarskiprocvat priiama o uveZenim
samovozimaili o broju skijada
krila. Koll su se otiSli zabavljati u Austriji - na
isti onaj BoLif za koji ie
siromaSnipuk ostao bez svoje
Hrvatska je politika, u vidu jednoga nadstranadkognacionalnog unoge ,,boZienice,,.
pokreta, trspjela u viSestruko povoljnim okolnostim^ za ovai naniltai Suoiena s kritikama svojih propusta i promaSaja,HDz-ovavlast je
rado potezalaretoriku
isptrniti teZnju udruZenih hrvatskih naruitaia i obnoviti hrvatsku drZavu' o ztu nepri;iateilukao krivcu za zlo. ova je retorika
rabljena racli samoobrane
Imamo Hrvatsku, govorila je donedavnavladajueaskupina, i nernarno vrro pogib,ilinu, ne zatojer bi svrafara pozor-
razloga to s njom ne ponoviti. Imamo Hrvatsku. Ona nije suverenai lI,^:,:]9,:Ia
krivnje koji pripadu Taj je udio jasan i ne moZe se
nezavisna,samostalnai slobodnakoliko bi trebalabiti, ali 6e to zasigurno "t"rii.
ti m, pravdajuei sve pogreske neprijat.il rti- djelovanjem,
il'rasr t5d1
:':9::tjsvoiim
postati dielovanjem snagakoje nadol^ze a koje ee morati pokazati ioi Je kritiiarima iztadasnje oporbe davalaprigodu- da neprija-
telja hrvatsie
veeu i odrjesitiju drZavotvorno-nacionalistidkuvolju negoli Sto ie on.a drzave proglase pukom izmisljotinom vradajueih,kojima
doneclavnihelita.Jedino je valjdaHrvatskavee sadademokratska(iedan --
[::1f::tebna
kako bi umjerno postigli nacionalnojedinstvo ipokazati
rtczlfilJenjivim
od atributa koie, uz one gore spomcnute, njezin prvi Predsjednik nt braniteljima narodai drzave.Nepriyately,ipak, postoji
jednom zgodom nije propustio istaknuti!), demokratskakoliko treba, a .--=__--
moLda i viSe nego Sto treba (dana5njavlast, zrra se, misli obratno!)'
tuto o"'^)t, 1ovom. sklopn nije na odmet poclsjetitina zlokobnu rijec VlacleGotovca
Imamo dakle Hrvatskl. Egzistenciia driave je osigurana.Ni drilava '*'*.'o?li,ll:3.Jl$"#$1#,fg'.n:':"^ilT:'ii;""T:i:1
nije kako va\ja, njezina esencija ne odgovara naSimpredodbama,leliama
Posrjednjih
mjeseci
222 223
 MI.{DEN SCHWARTZ: HRVATSKA NAKON TUDMANA
VI. KRIZA I KRITIKA

i, tr zavjetrini ovakvih natezania i laLnil:. sukoba, uspjesno obavlja svoiu

zloiinaiku rabotu. Nisn tudmanovci oni koji su ga izmislili, ili bi ga nika, Srbai predstavnika nacionalnih manjina, gojenaca.JNA,,
,,gangsterd mesetara
trebali izmisljati: on je naLalost bio i ostao swamost. Nizato sam nepriiai i hoh5taplera, nad gangsterimu"ror,inyalllacijdJBTita
telj, lukavom spretno5eu, pronosi tvrdnju o svome nepostojanyu kai<o kib egzekurora, stepintevihkrvnika.. . Nu,mogue""rlirn'oo;il , ozna;_
ko mrskim alternativamajo5 nipoSto n, ,nlei,foboou. ;;ffi-
bi frontu otpofa udinio suviSnom i mogao nesmetano nastaviti svoie
o vodeeoj hrvatskoj stranrii, koja je i danas
rovarenje. Pritom se on ponaSa posve istovjetno Sotoni, davlu, za koiega formarno najja(a, iako
se narazina izdisaju, bit ee jo. iscrpno. ggvola.26e ona je u easu nastanka
se u KrSeanstml veli da je njegov najveei uspjeh u rome Sto ye ljudo
kao Siroki nacionalistiiki pokret- eklektretl
nspio uvieriti - kako ne postoji.267
jedina uisrinu porrebna, ali i dostatnaporitiiki n"nuiiJriika front a, bjla
Oni, medutim, koji servirajusve te price o nepostojanjuhrvatskon primjerena
potrebi i cilju osvje.tene hrvatske nacije. promatian,a"iii^"^cija
drlavnog neprijatelja i u Domovini i izvan nje; oni koii suu krivniu zi kao cjerina pak.
doitreerasnjarrrvatskaporiticka oporba,a au""sr;"
sadaSnjuhrvatskn krizu pripisuju biv5oj vlasti; oni koji narod trufu obma. url dajuca,poritieka
klasa,ne odaje ni izdarekazrerostpot..brru zu oan^si,in1e
namapo kojima u Tudmanovoj Hrvatskoj nista nije bilo dobro, pa timo
Mogla bi se ta teza objasniti podrobnijom raseramnomdrZavnevrasti.
ni samaiinjenica hrvatske drZavnostii sve ono Sto nam ovu pod ci deset njezinih
krjuinih, smrrnih gtijeha,nasraromu vrijeme
Livota jamei - oni sasvim sigurno nemaju potrebne preduvjete da ,i;-;;orbenog starusa.
Nakon preuzimanja vrasti od strane oporbeni'h "rr. s.rtoiti,
mogli predstavliati prihvatljiviju politicku inadicn oborenoi eliti ta rasdramba,
na Lalost,nije izgubila ni5ta na aktualnosti
Oni, a to ee reei hrvatska politidka ljevica, ne raspolaZuideiama, i toinosti
1. Nezanimljivost. Hrvatske su
istaknutim, karizmatskim muZevima; v izijama,pf ogramima; voliom, stranke anemiine i brjedunjave;
slabe'mr:rke'umjerenjaike; pasivne,
eu, poStenjem;alternativama,inicijativama- nidim, ama ba5nidim ( stidljive, rtrust-1-irr..okrijevaju, neo-
dluine su' necrost]ie im poieta,
poplave praznih fraza, jeftinih lalnih obeeanja i uvieZbanosti u d oiu"znorti, -uzJ.rrr. srrasti.
politike, u dubini duSeboje ,. Boje se
diSnjemneumornom bavljeniu samimasobom) Sto bi ih smjelo i s"me pobjede, ru ,u;.rn.
ne znaiukakobi,""t:*r:,-llg ;.r da zapruvo
za preuzimaniepolitidkog kormila u Hrvatskoj.Pa ipak su one, stiecai -i,r
bi usn5{e.b.""iiii,i.sJnya svegaonosa
niza nesretnih okolnosti. sada na vlasti. :il.# ; ?:,Tilti'ffiio eitava;
u aou;
i'.i,n',-'
rvJ;;;,,napokon, ni
Ntr koliko god su nas neumorno opsjedaleda nikako ne uspij Svesu se one za,ovih desetak
zabotaviti njihor,'unazodnost,a sadanam neke od njih, preuzevSi sile' olinjale su, obrukane, godina ve6 dobrano iscrp'e
i potro-
dr1avnepolitike, postale i sudbinom, toliko su nam te stranke (neke ugledai istinske popurarnosti. Dosadne su, neprivr ative, bez
"ri;;*:"e..
o"ne-za-i*, a da pnvonisu ni
njih vladajuee,neke joS uvijek oporbene) bile i ostale nepotrebne. v'erna su im slika zazivjere.
modno su uveZenes dekadentnogaZapadapo uzoru na razlitite, mari r;ucri
'sve r<qi *r ..o0., nema u njima jakih,
skilr figura, nema sudbin_
posve suvi5nemodele poput socijal-demokratskog,demokr5eanskog v_oda, snm sitni m.se tar, zanovijetaro
2' Nedostatak iden,ia"ru. i fiefirie .
liberalnog; nekrititno su preuzete izvef odavna iscrpljene, potroSe: odveeslicn e, ne ;;; ru hrvatske stranke medusobno
nadvladanehrvatske tradicije (HSS,ali dijelom i oporbeni prava5i)ili oro{ira;t )nattjiv e,slabo artikulirane, neinven_
',i,ll',1. l;;;p;
nastale kao puke klike za promoviranje ovog ili onog s mozvaflog
sttvi5nog politikanta, za udovoljavanje narcisizmu, ekshibicioni
;il}';,ffifi l. ;-k;;:i
--11 l! -,.,;raver
ikih.sintetienihv izija,
umi5ljenih stranaikih vodica. Imamo pravo birati izmedn 3lyrnotrr;il'i:J.:i",1:,"1'fi
#:fnT?.*-,"#:T**::ri_l*r,;
irr^i-io'gol"ri.
liberalnog permisivizma,kloniranih jugo-komunista,fanatidnih iJii15^q.lile {nae.;,
"vrurfZne, dezoriientiTl" ,n^iustohoee,negosmusene
i
nika beskrvnoga centra, recikliranih prolje fara, (itavoga roja i puitLir^e, lutaju ili se vrte u krug.
Hrvatska o
vaSkih i pseudodesnidarskihkrhotina, kojekakvih regionalnih rrclrr?'naime, oDor.baz7 krivih, neprihvatt jivih ideja:
nista, talijanasai autonomaSa,staliskih interesnih skupina, kuk nikukrrih, ".;;;;;iios*r,
;.?-;.;' pr.zuuuanih, ad hoc napabirienih
manjevrijednih demagoga, nametljivih mediokriteta, jun k^ krimi .----==-
pretvorbe, beogradskihkurira, sljedbenikanositelja Titove stafete, r* ,\4esic'
o Cacicrr (ili Caeie o Mesicr.r?*
,,Zivot. svejedno).
,," ! noslavlje wI: i smrr Hrvat
2"7O torlr problemu
v. poglavlje XI: ,,Neprijateljska hidra diie glave,,l
"o..,*,fli,.,i:;fi*ll*,"'iu'*;';;X3,','.h?:T''.H':ff
;ln*i:.;;sr,ariio
224
225
 MLADEN SCFTWARTZ: HRVATSKA NAKON TUDMANA VI. KITIZA I KRII'IKA

prazna slama' maku' prevrrliive, potkupljive. Rutinske kritike koje one upueuju pretvorbi,
floskula. Stranadkisu programi bezvriiedno smeie,
ne rnogu obodriti' primierice, tesko ie uzeti ozbiljno, znajuei da je u njihovim reclovima
latura. Nitko ih ne iita, nikogt le zanimaju,nikoga paf otrcanih
oduseviti, nadahnuti. eitava oporba svodi se uis. "pr.t*roritelja" negoli u stranci na vlasti. Pa i prema ovoj oclnosese
.fia
nltezanja i nadmLLdrivania. posve nedosljednoi nenaeelno:i hoee i ne ee s HDZ-om, s jedne ga
r.ris.;", na ritualno zanoviietanje,na.stranatka
"r"f."firi,
stranke ni za ovih desetakgodina itrane proklinju a s druge s njim pregovanju, ulaguju mu se i hrpimile
3.Lola organizaciia.Hwatske
nadvladatifazu
nisuu-spjele ditetanl,s\1
dietinistva' prclazeu njegove redove. Ako ga pak nrpaclaju,iine to iz iiste pbtrebe
:llff:lT:i,t:^itTii] NilF
stranackog
zamisaoi nacrtunutarnjegbistrenja'-swarania :Y91":i" ia napadaniem.Tako su se svojedobno najostriie usprotivile sporazu-
,r.,Iu;"odasejosuvijekhrvalus,razt-i11tr-1:',1:1s^9T
f.liltllljTs:j! mima s Beogradomsamo zato jet ih je potpisao HDZ. Da ih on nekom
vlada osebujno dvovlasee,koje pokatkad4
da u svim va1nliimstiankama sreeomnije potpisao, probijale bi nam mjesecimausi svojom galamom
-ogtti*:..-,-,- protiv za<lrtih.hadezeovaca, koji nisu shvatili da je doslo vrijeme pomirbe
vodi i otvorenu rascjepuili ga dini-trajno
njiholrr smrtnom grijehu' --^-:^:c--.-l i dobrosusjedskih odnosa. Treba imati u sebi dobru clozu lakovjernosti
4. To nas dovodi eetvrtbm
su rascjepkane'pod
nosti. Ve6 kao cjelina oporbenog korpusa one da bi se nasjedalo njihovoj lalljivoj demagogiji.
ne i nejedinstvene' Koniept Sestorkikao.fronte 5:i:- !il]t?lt^::t 6. Megalomaniia. U hrvatskom stranaikom okruzju sve zraii
vladajufiHDZiestmrtvorodende,kojeeespolitidkescenenestati nekom velikom vazno5eu,umisljenoseu,bahatoseu,vlastohlepljem.sve
,iiiiirt^, ili poslijeizbora,ali ee nestati- jer im ellit-"-t f?l se te straniice Zestoko precjenjuju, smatrajufi cla su pozvane poluiiti
pr:.m.apredsjedn mesijanski spas, Sto je pak u golemoj prorimbi s njihovim izrititim
samo osobna mrlniaili zavistniihovih predvodnila
koja ih krasi' baSn nedostatkomsvakogaideala i viziie. Muino je promatrati kako se svi ti
Franji Tudmanu i, uz posvema5njunebuloznost
pietliei na ielu hrvatskih pafiiia prave valni, kako se sepire i sminkaju
drugo.27r
-"Srr"rridnodjelujepodatakdaudana5njojHrvatskoj'koja.bitre
putuiuei po "tefenu" i tamo troSeeinarodne novce.
imamo i S druge strane, koliko god da sebi nezavrijedeno i bez pokrica
biti monolitnija nego ikada, uza sve ostale podjele
sebe tllll pripisuju nekakvu vaznost, te samoclopaclneclruzbe oclisu .r"lgoro-
politidkih p^rtiial A i svaka promatrana za ^t-.t:^ malogradanstinom,koja je upravo protivnost svakoj istinskoj vainosti.
irakcijskim^sukobimai rasapu.pomislimo samo na konkurentske
Gotovac-BudiSa, Mesif-Uano[e ili Paraga'Dapie, ciji se razlazyee d otkriva ih njihov stil, kojim pokazuju kako im je, u clvojbi, izvanjska
- ili na pristojnostuvijek daleko bitniia negoli Zestokai beskompromisna
R;;;"-i.;ac ii eaei6.pusie, kojima razlaz tek predstoii, bnrba
Sti za.istinu i pravednost - a tek bi im ona mogla podariti i
usporednih SefovaHSS-adok one preostale nije ujedinio Drago auru istinske
seljadkih stranei
1l-t1^ ^+-^a
velieine.272
p^ on. koji su redom napu5taliHSSLako bi sWorili vi5e
onl:-: 7' Negativizam. Ako je uopee dopuStenogovoriti o oporbenom
zainat, sve clo nalnovije Jo5ka Kovaia' Uostalom, vec duZe programu (mimo otiskanih clokumenata
srnr
HSS-unatiecanievodeceg dueta Tomdie'Bogdanovie' i nijedan klazi, te mimo redovitih obecanja
koji -og,, posluZiti samo reci-
je te nesmiljene bitke za
ne moZe sa sigurnoScu;rditi kako ishod <la ee,jos vise negoli sacrasnja vlast,
inozemne gazcJe), - ,rtrrr,iiti nam je claje on iskljuiivo negarivan.
vremena rlresen. *:t:r
t-rporbato i ne skriva,
se
Za razbiian;ehrvatskih stranakabrinu se i vladajuci' Sto vicleCiu tome, na nesreeu,s'oju preclnost.Ona
<la..se
dade razumleii. efi tom linjanju idu na ntku glupost i n l::.if
za nju gtasujezbog nekih njezinih osobitih kvatiteta, negcr
samih stranaka,njihova beizidejnost, manjak velikih objedin #:*jTikavosti suparnika. Znati li to cla se Hrvare ne mole okupiti
ideala, iskrene i piemenite volje da se sluZi vlastitoi naciji' programa? precl cleset goclina parcla je glasila: nusiti
il"^ ll,,r,*nog
vee i stoga
5. Neuvierryivost. grvatske su stranke neuvjedjive 't: ^A i*:;::T:tjzam!_sreeom
:'.vatsKe je ta politika uroclila pozirivnim srvaraniem
driave. sada nastupaju sa sloganom: Dorje Tudman i HDzr IJ
su neuujerene, ier ni u Stodoista dvrsto ne vjeruju' Zato su nedoslie ctle ime'l
Za koie <lobro?
-------
Ir Nakon Tudmanove smrti i izborne pobjede Sestofki, dakle, nije ostalo
g
dr-ug;o.Sto l- preorr.;. pr, i"Oi* .tiog^'-otioneta u slu2bi.inozemnih oor"a,'","lllremcna.vurgarnost njihovih predvoclnika,koja osobito u parramentuzna
".tf."nu
dara, uloga Sto su ie vee prvoga dana nakon dolaska na
i s naldubliim uvierenjem.
vlast prigrlile zdtlsno'
tezucraimje,
"p..;',;1;:,liH'iil:il,i3,i"i,T,11i,#'jj.j,;.x.",1,?ff..,,,,i#ranj
226 227
 MLADEN SCHWARTZ: HRVATSKA NAKON TUDMANA VI. KRIZA I KRITIKA

Dakako, oporba vee po definiciji iest neSto negativno, ne5to
parazitarno Zivi od positiuum-a kojemu se odlueilo usprotiviti. Nu
ne uspije tai neg tivni korijen svoje biti nadvladati, ako se ne
othrvati ku$nii ciepidlaikoga kritizefstva, sitnidavog rogoborenia
svaku cijenu, kao i napasti pauSalnogdemonizirania vladajueih r
zato Sto su vladajuei - ako dakle ne uzmogne ponuditi i pozitivnu,
alternativu - podrezat ee sebi grane i kao oporba i kao
buduCavlast.
8. Dogma smieniivosti vlasti. Zdrava politika vidi svoju
u uzgoiu iuzdrLanjunaroda kadrog da opstane inzviie svoje unu
mogufnosti, a u tu svrhu ona stvara jaku i djelotvornu drZavu,
moie odoljeti svakom unutarniem i vanjskom neprijatelju. Interes
zdrave politike stabilnost i dugotrajnost, kontinuitet dobre
Za dekadenta,pak, nije kvaliteta vlasti od prvotne vaZnosti, nego je
formalna i Sto de5easmfenjivostvlasti radi same smjenjivosti i
svih razloga zdrave pameti.273Ovo larpurlartistieko poigravanje
kratskim pravilima unaprijed osuduie politiku na status admini
rutine, iskljuiujuci sve izglede da se ikada poduzmu veliki pothvati
na temelju junadkih viziia odreduju sudbinu naroda i smjenu povij
epoha. Nastojeei doskociti ljudskoj korumpiranosti, dogma
smjenjivosti vlasti uspieva doskoiiti tek svemu velikom i
svijetu politike.
Hrvatskoi je oporbi stalo samo do smiene trenutadne vlasti.
nije briga Sto ee nastupiti potom. Nu po svemu sudeei ona danas
u stanju obaviti ni ruSiladki dio posla vef i stoga Sto je, uz marl
oditovanu voliu da na vlast bezuvjetno dospiie, uiedno kakakte
ovome iztavno suprotan poriv: ono naime Sto je iedan novinar
kao strah od vlasti.
p. Dogma slaboga predsiednika.Jedna od vaZnih teeevina
skoga nacionalnog prevrata 1990 bila je i ustanova iakogapreds
republike, rLazivailose tai sustavpredsjednidkim ili polupreds
Neobuzdani stranaiki pluralizam, pogotovu u narodu neprivi
na demokratskapravila, mogao je inade tek obnovljenu hrvatsku
sunovratiti put kaosa i katastrofe.Nu anarhistima,liberalima, ant
ritarcima, ljevidarima, nepriiatel jima drLavesvih boja, nije po ukusu
institut snaZnogaSefadrLave.Hrvatskaje oporba u stanju udruZiti
naima!;tovitijekoalicije samo da bi dovela u pitanje'autoritet i stabilnost
drLave i niezina Predsjednika.
Hrvatska se oporba stoga pokazala sloznom samo u apsolutnoj
mtLnji spram predsjednickih ovlasti, otjelovljenih u osobi Franje Tudma_
na, kojega tako opdenito ocrnjuju da time iine neuvjerljivom i kritiku
stvarnih pogreSakanjegove politike. Umiesto Tudmana, dobar bi im
predsjedni!. bi: dak i netko nalik prvom varrogascu u Hwata Franii
breguricu (koji posjeduje kvalitete poput slijedecih: neiskusan,neodlu-
dan, kolebljiv, pere sude2Ta), samo neka je slab, kako bi uza ni anarho_
liberali mogli rovariti po miloj volji.275
1.0. Kult padamenta. slab predsjednik - jak Sabor,to je ono sto
traLi nasaoporba. Nu kada se jos i gdje culo da modernom drzavom ne
upravlia krali ili predsjednik i njegova vlada, nego sabor, parlament?
Takvaie mogla biti uloga senatau starome Rimu, a dakako i tradicionalna
uloga Hrvatskog sabora. Ali ti su parlamenti bili aristokratskeodnosno
staliSkenstanove, ne5to najodbojnije dusi hrvatske oporbene ljevice!
Nisu pak bili popriSte uliine rulje, sludajnihmnijen ja, zbrda-zd,olapoku-
pljenih brbljavaca,lalokrata.
Nakon dugih desetljedajednostranasrvai jednoumlja prirodan je
bio i poriv hrvatskog naroda da prigrli mnostvenostpolitiikih stranaka
kao prividno jamstvo za slobodu misljenja i djelovanji. tesko je oteti se
dojmu kako se to prvotno odusevljenje za stranke,poput samih stranaka,
veepriliino iscrpilo. oja&laje svijest za ono pogunno sto nam
stranke
pT31i", trnoseeiu politieki Livot nzdor, ruzbijinje nacionalnog jedinstva,
politikantstvo kao svoju vlastitu svrhu, partiiokraciju,
korupciju, pravo
veeegai drskijega.
Ni u hrvatskoj tradiciji nisu politiike srranke uiivale neupitan
ugled.Evo samo dva primjeri. stiepan
Radi6podsje6aoje na bit stranke,
\9i1 t. sastoii u rome da ona kod protivnika popljuje i ,.najpo5renija
djela",a koclvlasririhispriia
i "n";rr.?i ropovstinu,,.zarvanaorsaniea,
su.tek "tapkanje u mraku, *aLenjepravih oblika i metoda,,.
:':1T" One
psihologiju mase, i u ovu unose zbrku i nered. prevrtljive
:i: :ilT",j
ou' lsto''l formalno-demokratske
i demagoske.276 Sve se to (a pisano je
---
slavena"Lililteru pitaniu Sala,nego jedno doista proveclenodemoskopsko isrraZivanje

t.it"trri]T:tL:::, kad.ase jednom d.spije na vtast,onda btjedunjavaideorogijameclio-

. p..a.ll#,uspiie uvijek odoljeti osobnim rastinamai ambicijama. To zna(i da ne ee
p,il"*5"::T.:1 uegi5em lako izati na kraj oni koji o<t nyega oiekuju da ie se bez
27rAnarhist ee reei da je svakavlast lo5a. Ali onda tome ni smieniivost ne "-';f ovtasti kako je to obefano ri
ni5ta pomoei: vlast ee vei u prvi Caskada se ustolidi oeitovati svoju zloeu, a pros'ov"#'3,H;?:fl
,:::":ty:tj,edenih
j,T?";il;,1,';yi;i.
io'i?,'5;;"i:*, ji
fredizbornoj kampanji.
svaka slijedeea kojogn ova bude zamljenjena. fXXfti!,i:::'"fff
228 229
 MI-ADEN SCLI\fARTZ: HRVATSKA NAKON TI.]DMANA

joS claleke I94O, te ponovno izclano u NDH 1942) bezostatno odnosi i

politidkoga
na hrvatske politiake stranke, koje predstavljaju okosnicu
pokazuju beskrajnu ambiciju da to postanu
1ivotaRepublike Hrvatske i
hrvatskog naroda.zTT
u ioS veeoj mjeri i za necloglednu buducnost

Vil. ZTVOTI SMRTHRI/ATSKE

DEMOKRATSKEZAJEDNICE

Desetpunih godina stranka zvan HrvatskaDemokratska Zajednica,

zahvalj$uei svojoj veeini u Saboru i u Vladi Republike Hrvatske278, kao
i ugledu proisteklom iz njezine uloge u procesu obnavljanja hrvatske
drZavnosti- predstavliala ie sinonim hrvatske politike i drZave. Od
samog poaetka ona se poistovjetila s osobom svojega utemeliitelja i
vode FranjeTudmana.Ili bi toeniie bilo kazati:ne ba5od samogpoaetka,
ne od prvog trenutka.
JoSkoncem 1988 Tudman niie vjerovao u svoiu politiiku budue-
nost, kao Stonije vierovao ni u izglede osamostaljenjaHrvatske, unatoa
velikim promjenama koje su, slomom europskih komunizama, ozbiljno
b_ilenadeletemelje politidkoga statusa quo. e]rr,ilomu se da je beograd-
ska velikosrpskavlast nad 'Jugoslavijom"toliko avrsta i djelotvorni, da
ne bi imao odvee smislai da bi na neuspjeh bio osuden moguCipoku5aj
hrvatske odloboditeljske akcije.2Te
. Kada se 19. sijeinja 1989 u vikendici Ante Lediea na PleSivici
gtupila skupina od l'4 hrvatskih domoljuba, Franjo Tudman bio je samo
;eoanod nazoenika28'. ovdje je pao dogovor o osnutku jedne nacionalne
),l*g.t a,li je za predsjednika bio prldrrid.r, dr. Marko Veselica. Ime
,_nrvatska Demokratska Zajed,nica"
'za smislio je pak Tomislav Ladan. Nu,
l(ada ie sazrio trenutak i formalno utemeiienje HDZ-a, te kada je
--=----
U ratnoi Vladi nacionalnogjedinstvaHDZje imao veeinu ministara;n ostalim
vl"r^- "
277Ovih clcsct toeaka o hrvatskim stfankama, ponajprije onim uclruZenim u sada ""'otli, hio je zastupljeniskljucivo.
0
vladajucc Scstorke , ispisano je clakle joS u vrijeme ttllttn"i oporbenog dielovania, i d,,u^* ,'
u tom smislu iziasniose Tudman u drugoj polovici listopada 19gg, u jednom
je rasilamba ovdje prenesena jer jc u bitnomc jos uvijek aktualna. S obzirom na novc razgovoru 5to sam ga s njime vodio za njegova posjeta Hrvatima
.nil;:i:?lasnom
momente koji su nastupili u razcloblju pripreme prettzimanja vlasti i samoga ptela.ska
'"'' uz
Scstorki iz ctporbe.ta',rlast, nsp. navlastito poglivljc XII ("DrZavni u<Iar: s lijeva il's T,,-,-
I utica i
bracu veselice, Hrvoja 5osi6a,Dragu stipca, Tomislava Ladana,rijednike
desna'?")i X: "Sto eeka Ilrvatsku?"! Matkovicai drugc.

230 23r
 MLADEN SCHWARTZ: HRVATSKA NAKoN TUDMANA
relimzabranio predvideno odrLavanje skupa u hotelu "Panorama", Ffanio
Tudman sa svoiim prista5ama poZurio je na Jarun, u prostoriju
nogometnoga kluba "Borac", gdje je, u atmosferi odekivanih uhidbi, od.
nazo(nika bio izabran za pwog iovfeka nove stranke.281
HiDZ nije bio prva stranka u Hrvatskoj stvorena u ozracju novoga
duha slobode koji je zastruiao s rusenjem europskih komunistidkih
diktatura. Sve je zapo(elo osnutkom udruge Ujdi, koia ie pokuSalaoku.
piti jugoslavenskefanatike svih boja, sviesneda jednopartijski
ide u poviiesnu ropotarnicu i odludne da krenu u spaSavanje jugoslaven
ske tamnice naroda, makar se morali pomiriti s demokratskim reformama.
Povijesni trenutak, dakako, nije bio povoljan za oZivliavanjefosila, te ie
Ujdi, tek Sto je pfizvan tt Zivot, smjesta potonuo u mrak poviiesnoga
zabotava.
Prvom politiikom udmgom s hrvatskim predznakomz to je postao
tzv. "Hrvatski socijalno-liberalnisavez"(kasnije soc-liberalnastranka),
Niegovi utemeliitelji smatrali su da ce najlak5esvladati otpore
ako se poiave u okviru "socijalistiikoga saveza", krovne o
koja je i u vrijeme komunistiike tiranije pod svoiim okriljem j
stanoviti prividni politiaki pluralitet. I samim imenom se na neob
nadin nastoialo povezati socijalizam i liberalizam; bilo je smi5lieno
z^vart patrone i navedeih na registraciiunove partije.28zOtito u
sa starim vlastima, ovim soc-liberalimabilo ie dopuSteno po
popularnu akciju z^ povr^t spomenikaBanaJeladita na sredi5nji
trg, kako daleko nacionalnij|HDZ ne bi tai pothvat mogao sebi
u zaslugn.28.r
Na izborima u prolfete l99O moglo se odlueivati izmedu
glavna nacionalnabloka. S iedne strane HDZ, s druge pak strane j
ad hoc okupliena "koalicija narodnog sporazuma".Oba su se
predstavila narodu kao poZeljne alternative dotrajaloj i osramoeenof
28' Dogodilo se to, dakle, bez Marka Veselice, koii
ie dio dlanswa povukao
svoju Hrvatsku demokratsku stranku. Kada sam Tudmana 6. svibnia 1989 u Hamburgu
trpitao za razlog odvajanjur HDS-a od HDZ-.i, naglasivSi Stetnost razdora medu istorn
nicima vei u samom poeetku, odgovorio rni je vrlo opsirno, ali isto toliko neodredeno,
Oeito nisu r.t pitanju bile politieke razhke vee osobna rivalsrva.
282Na ielu soc-liberala na5ao se kontroverzni
Zidov iz Hrvatske Slavko Goldstein,
poznat po svojim reformskim staiali5rimabaSkao i po skrajnjoj skepsi sprarnhrvatskih"
drZavotvornihteznji. Goldsteinuje u prvi rnah tak i jedan \{lado Gotovac na stranadkirll
skupovima bio skoro nepoZeljankao toboZnji hrvatski nacionalist,da bi se, medutinr'
Goldstein i Gotovac ubrzo prepoznali i preuzeli voditi stranku, kojoi se, nakon Goldstein'
ova povladenja, postavio za Sefa sdm Gotovac.
28. HDZ je to poslije ipak udinio.
232
VII. ZIVOT I SMRT HRVATSKE DEMOKRATSKE ZAJEDNICE
komunistiikoi despociji, koja je ovoga puta nastupila pod osvjeZenim
- stranke
i rnodernizitanim obliijem "saveza komunista Hrvatske
dernokratskih promjena". Budttci da su reformirani komunisti svfesno
odabnliprivremeno povlaienje iz politike, kako ih ne bi zadesilasudbina
neslavnooborenih sestrinskih rcLima diljem Europe, oni su s HDZ-om,
ispravnopredvidajueinjegovu pobjedu, sklopili gentlemanski sporazum
o prijenosu vlasti: komunisti ee pristati na preuzimanje vlasti od strane
nacionalista,a ovi ee se zaruzvtatobvezati na odricanje od kaznenog
progona komunistiikih zlotinaca.
U konkurenciji s olinjalim, osramoeenim i ozlogla5enim komu-
nistima,ali i smuSenim,bljedunjavim i minimalistiikim savezom"narod-
nog sporazuma",HDZ je odnio odekivanu i uvjerljivu pobjedu2sa.Sve
Stoie teZilo slobodi, Sto je mislilo drZavotvornoa osjeealonacionalistit-
ki - Domovina jednako kao i Emigracija- udruZilo je napore kako bi
na vlast konaino dovelo hrvatski usmjerenu snagu,te tako stavilo todku
na duga desetljeeavelikosrpske, najprije ietnitko-monarhistidke, a po-
tom pilrtizansko-komunistiikeJugoslaviie.
Doiim su ostalestranaiceoiitovale nemalepoteskoeeu konadnom
odbacivanju jugoslavenskeformule, HDZ je isprva, dodu5e, takoder
umjesto korjenitog pristanka na hrvatsko odcjepljenie baratao konfedera-
tivnom2ssinaiicom opstojefega stanja,ali je svojim sveukupnim nastu-
pom djelovao kao daleko najnacionalnije i najdrLavotvornijemedu ponu-
denim rjesenjima,protivno ne samo komunistidkom teroru nego i veliko-
srpskom ropstvu, u kojemu ie Hrvatska, uz kratki intermezzo ietrde-
setih, aamila skoro sedam desetljeea. zato su ga svjesni Hwati bez
poteskoeaprepoznali i, medu mnogim strankama,odabrari kao jedini
pravi, samorazumliivi izbor. Prepoznao ga je takvime i bankrotirani
18' [J koaliciji
pod imenom "Hrvatski demokratski blok,', kojoj je, uz ost:rle,
prtstttpil:t,i tek obnovljena
Hruatskastranka prava, ali je u njoj dominirao HDZ.
'"t Konf'ecleraciia
^,-^ ,, je bila kategorijaStosmo je mi, radikalni emigrantskinacionurlisti
u|."11"Brrsiia, zaranapovezivali s imenom FranjeTudmana. plvom
11l U broju na5ega
Hnutski List (Ma,inz,rujan l97g) napisaosam komentar ,,spremajuli nam
;:l'.:^.:n,,.1
|]""||ltl.t Jugoslaviju?",u kojemu sam, nakon jedne topogledne informicije primljene
Franji Tudmanu spoeitao pretjerano povjerenje u mogucnost konfederalnog
:'"^",1i:,.t.'.i
iugoslavenske zajednice.Iste godine Marin sopra i dmgi snborci pozvali su
;^"::'Tlt
da o roj remi odrZim predavanje. Moja je osnovna teza bila da je
k;'^.:.1ot:"to
""ru-cqeralnitJugoslavijanernol;uca:da naime Srbi
na nlir iii ne bi pristali, ili bi je opet
za-provodeniedotadaSnjevelikosrpskevladavine. Zbogtogaje svakahrvatika
;":::t::tl,
Koffederaciiemorala biti protumaeenakao znak naseslabosti.Nu, konfederalne
.,;':::t
{
^a.lternlltive za Tudmana bile i ostale tek uvjetne naravi. vec n svojoj knjizi
';::i.o-nc!!izctm
u (l9sl) nettvijenose i hrabro izjasniozanezavisntr
vrzrvu l{rvatsku.suuremenoi Europi
233
 MLADEN SCI]WARTZ: HRVATSKA NAKON TIIDMANA
reZim, proglasivsi ga, s pravon, "strankom opasnih namjera"' HDZ je,
dosavsi na vlast, sve do smrti Franje Tudmana bio i ostao neupitno
prevl:rdavajueom silnicom ua hrvatskoi politiikoj pozornici (pa iak i
tnda kacla se vee , tt oeima mnogilr, od oduSevljeno doiekane spasiteliske
elite, ocl junaeke narodne avangarde' pfetvorio tl nesnoslltl kliku pokva-
relj;rka). Posttto je vrlo brzo uistinu masovllom uacionalnom strankom.286
priiorn se HDZ u stfogom smisltt i nije smatfilo politiikom stfankom
popgt ostalih, a niie, vei ocl prvih dana, dakako Zelio biti tli pttkom
- nego se tt svojoj samosvijesti
sktrpinorn za pritisak, pressLffe group,
cloZivljavaclkao veliki opcenaroclni pokret'
I clok je naielno bilo jasno da,HDZ Zeli postati Siroki osloboditeljski
pokret, u pojeclinostima on je oclttvijek irnao problema s odredivaljem
vlastita ideltiteh. Kako bi se stavio na telo hrvatske clrZavotvorne borbe,
HDZ ie rnof:ro - i Tudman je to tt svojim govorima, interttieutima i
- tl sebi sabrati sas'
drr.rgim javnim obracanjimil lletlmorllo ponavljao
tavnice hrvatskih drZavotvornih nastojanja iz ditave prija5nje poviesnice.
Stoga je neizbje/ivo postao (Tudman to ue bi tako gmbo iztazio) eklek-
tiCcrtt, svakako ni viSe ui m;ruje negoli je to bio i s:rtn njegov voda. U
svoiu baStintr HDZ ie ubroiio Oc:r Domovine Antu Stardevica, seljad'
koga i n:rroclnogvoclu stjepana Radicit, te llapokon, kako se opetovano
isticalo, tracliciju hrvatske nacionalne ljevice. Na5lo se, clakle, miesta i
za bezuvietuo clrZavotvofstvo na tfagu liberal-demokratske ftancuske
revolucije, za clodttSeoklijevaiuctt i uestalntt, ali populistiiki efektnu
obranu n:rroclnepravice u cluhtt pansllvistiikoga demagoga Radica, pa
i za one preclstavuike komttnistiakogx pokreta u Hlatskoj kojima je, s
manje ili viSe pravA, pripisal hrvatski drZavotvorlli patriotizam (Cesarec'
AclZija, KerSovnni, Kmdelj, Hebrang i clr.).
Meclrt cltthovnim ocima HDZ-a, prenda uglavnom neprizuat, svOie
zavrijecleno mjesto z11rrzirrra i poglavnik Ante PaveliC sa svoiim Usta5kirn
pokretom. tl fierojskin clanima HDZ-tr Tttclmau je, na iskreno odusev'
ljenje nacion:rlistickog lagera, precl velikirn auclitorijemrs , prvi put nakofl
slonra 1945, za Neza.i'isnn DrZaru Hrvatsku prizuao cla nije bila samo
"kvislinSka t\,orevirla osovinskih sila", kako se ona uobia:lie11oi pogrduo
naziv:rla tijekorn Titove.fugoslavije, llego da je bila i "iztiLzont tisttfljetflih
te2nii hruatskog:r narocla za vlastitom drZavom".
'n" Sitmo tt Zagrebrt llDZ - 50
ic 1993 - pl'elna poclatku lvica Pa5alica brojio
tisttca ilanova, a tal se iznos lltlcctkon 1998, po tvlcluj:tma Zlatka Canjuge' povisio na
-50()().
r*- Nlt lrr-r,r)mopcclu sabom Hnatske Dcmokllttske Zajeclnice. odr2',tnont 24'
veliaie 1990 u zlgrebackoj civorani Lisittski.
234
\TI. ZIVOT I SMRTHRVATSKE DEMOKRATSKE ZAJEDNICE
Tuclman;'e ovom smionom zahvatu "historiografske revizi;'e" mogao
dio svoje izborne pobjede. Pa ipak, or,'u ocjenu NDH
zahvaliti clobar
mu je bilo podsjeeati, tt pohval-
irii. friu spreman ceSCeponoviti. DtaLe
partizanske gerile u Hrvatskoj, premda se, ona
nor ,,rnr-r.na tradiciju
ni uz najbolju volju niie dala usporediti
oo ,uu.. nacionalnom nabojtt,
I Ustaskim pokretom i drLavom koju je ovaj osnovao.
Ova ljevici sklona retorika (koliko god su s lievice HDZ oduvijek
rnzivali i smatrali "desniiarskom" strankom) najvecim je difelom, dakle,
uporno ignorirala Usta5ku tradicijtt i njezinu povijesnu ulogu u obnovi
hrvatske dfi:ave nakon osam i pol stoljee a bezdtiavlia ili ograniienog
suvereniteta. Taj se proptlst mogao tek donekle tumaiiti obolom pobjed-
niikoj "antifaSistiikoj" koaliciii, iiji su prista5e u mjerodavnim drZavama
bili i ostali na vlasti. Osim ovoga, pojavio se i jedan specifiino hrvatski
razlog, za osobito podilaZenje hrvatskim komunistitkim partizanima.
Tudman, i slim, ttostalom, s punim staZom sudionika paftizansko-komu-
nistiikog pokreta, primio je u redove svojega HDZ-a mase biv5ih subo-
raca i njihovih icleoloSkih nasljednika.zssKomunisti koji su pristupili
llDZ-u clijelom su u pokojnoj tvorevini bili prikriveni nacionalisti, a
komunistiikom su pokretu pripadali iz oportunistiikih i karijeristiikih
poriva. S druge strane sigurno je da su i Tudmanovu pokretu pristupili
mnogi konformisti, bilo da su potajno ostali pri svojim komunistiikim
predrasudama,ili su kao "suncokreti", prevrtljivci bez uvjerenja, naprosto
dobri za svaki reZim. U oba slucaja, HDZ je svojom retorikom morao
takvima staviti do znanja da ne predstavlja puku reprizu UstaSkoga
pokreta i clrZave,cla je spreman i komunistiikom sastojku priznati udicr
tt generacijskoj borbi za Hrvatsku. te gn visoko ocijeniti i svrstati medu
svoje iasne predSasnike.
Stvoren i po vlastitn priznanju kao sinteza drZavotvornih nastojanja
,
sKoro citave nacionalne tradiciie, HDZ se, htio ne htio, morao suieliti
s problemom oclredbe svojega iclentiteta. Ali, nije se mogao bezostatno
svrstati rr ljevicu, jer se shvacao i preclvoclnikom u borbi za uklanjanje
zlehtldx nasljeda komunistiike
strahovlacle. Nije se takoder mogao
poistovjetiti niti
s desnicom, videci u njojusmjeridbu nepoCuclnu mjero-
clavnim politickim
iimbenicima clanasnjega sviieta..reDo njegova nestan-
--
t"
N:tvoclrto se u IIDZ.I naSlo 40 tisuca ncgdaSnjih ilanova Partije, ltaprama
l).,^,,
' /r/ut-,[l
t'cdovirntrltlrcanovil-rreformiranih komunrsta.
t*'I)t'stritn
ttdiclorn u svome cklcktickonr lricrr. HI)Z je poccsto povczlv:u) s
k\unzenrttivnim
^--.
-sugocliSnjega
ctrlopskim strankama, kao sto je Krscar.rsko-socijalnairnija (csU)
bar':rlskog vode i hrvatskog prijatclja FranzaJosefa StrauBa. Strauf3ov<r
;;:-edltim, omiljclo naielo glasilo cla nitko izvan CSU-ane smije biti desno. prernda
'"t'eteni
dcsuiclr, on je u svoju stranku, koliko je bilo moguee, nastoiao inte[ariratl
235
 MLADEN SCIIWARTZ: HRVATSKA NAKON TUDMANA uI. ztvoT I SMRT HRVATSKE DEMOKRATSKEZAJEDNTCE

bio rife5en svil iimbenika hrvatske politike spram pogibelji klerikalizma, kao i
ka s politidke i povijesne pozornice taj problem nije
jednoznatan i uvjerljiv nadin' okolnost da hrvatski narod nije iskljudivo kr5eanskinarod, veC u svojim
redovima krije i nemali broj muslim^rra, a i pripadnika drugih religija i
konfesija, kao i agnostika i tzY. "ateista".
Nitko od tvoraca HDZ-ovogdemokrSeanskogiuda, napokon, nije
J e c l n o v r i j e m e i z g l e d a l o j e d a sje H D Z t p at-t:""k
k n l l a zt,i n a p u t t l smatt,.opotrebnim dublje promisliti sam smisao povezivanja politike
dl s vierom, a krSeanskevjere s politiakom demokracijom.Jer, u tekstu
svoleia problema ideniiteta ukl j udivan em T-t :: :. s
nastoiao izgraditi Evandelji, nigdje se ne zagovara demokratska politika, niti to igdje
demo-kraciie. Demokrsfanski profil HDZ-u ie
t priie i poslijetoqa.safo1.bil?,lilp-ltj
otrgi opei sabor'eo. tine najvefi krSfanski mislioci, crkveni nauiitelji kakvi su bili bl. Aure-
o HDZ-r kao demokrseanskoj nu_samona tomu
stranki, lije Augustin ili sv. Toma Akvinac. Kroz svoju povijest Crkva je, osobito
"irli",,i1.ei
Saborupoduzet izravni, i
Sustavni ozbi|ianpokusai da se Tudmano preko papinskih enciklikd, iesto osudivalademokraciju. I doista, nema
je to i poku5aj da
pot t.r.t pribavi upravo takva legitimacija' Bio dvrstilr ruzloga koji bi Kr5fanstvo in politicis predodredili upravo za
udini simpatidnim der demokratsku, a ne za aristokratsku, monarhijsku, ili neku drugu poli-
tloz, u farakteristidno pokornidkoj maniri,
zapadniad
kru,rlotn Zapadt. Smetnulo se s tlma da ie u dtiavama tiiku formulu. Demokratska dogma o jednakosti ljudi u Krseanstvu
puti"*."r^rh^u krseanska demokracii" O:lllF vrijedi samo s Bo7ie visine. Na ovome svijetu, pak, ljudi se stubokom
s vlasti, ali i nestaje iz "t:..11d"]"9,111
polititkog zivota uopee, razliknjn, pa i po darovima koje su pojedini medu njima dobili od sv.
mula koia silazi
bremenomkorupcijesvojihpredvodnikainedoraslanovimepohz Duha.
koju
izazovima- kao Sto se to.t ei tada bilo dogodilo u ltaliii, a eitava je ta ideja o hrvatskoj kr5eanskoj demokraciji Sto bi ju
otjelovljivalavladajueastrankaHDZbila maglovitai nejasna,bez pravog
'Zi poeelo se zbivati i u Njemadkoj'
kasnije
vnutarnju pak uporabu, ovo pretvannie HDZ-a-" :lf"|Y koncepta, bez supstance,nepromiSljen i ishitren mrtvorodenac nastao
6anskeclemokracileimaloieposluZitisjedneStrane.izollacijii' iz jeftinih politiako-pragmaridnih pobuda. Doiim je europsko demo-
marginalizaciji vee postoieee domaee demokr5eanske stranke krSeanstvoposlije 1945 ilpakimalo nekog svog smisla u potrebi da se,
Vesilice, a s druge, pruLiti politidku ttsporednicu masovnom na6'1ar
^bolj5evika,
s onu stranu skrajnje fasistidke desnice upravo poraaene u velikom
doiudera5nyih"aieistidkih" sada mahom dlanova HDZ'a, ratu, ali i na razmaku od ekspanzivneboljsevitke ljevice, pronade sta-
Crkvu - u znak nove ideolo5ke "podobnosti"' novita tradicionalna formula za odvijanje umjerene i uljudene politike
Arhitekti kristiianiziranoga HDZ.a izgubili su iz vida i ne: desnogcentra, - tlj je smisaou Hrvatskoj konca Tisuelje6aposve izostao.
lzostali su i potencijalni demokrsCanskivode kakvi su bili Adenauer ili
vaZnost krseanskedemokracii- u hrvatskoj politickoi tradiciii2el,
de Gasperi.Predvodnik hrvatske krSeanskedemokracije bio
bi - gro-
teskno - bivSi komunisticki panizan, Titov general
podrezao
te iovjek koji niti
sve sto je od njega bilo de5niie i drLatiga pod na<lzorom,ne bi li tako svojega nacional-poliiiekog obrafenja niie jo5 s uvjerenjem,
samostalnoiekstremnoj clesnici.Za razlikubd niega' HDZ je bio uvjeren da ie zt l1l.l
i
posve korisno samostalnopostoianje iedne parlamentarnestranke koja ee se Ll Lts fl]j-ertiiv^o bezostatno uredio odnose spram vjeie u kojoj je roden i
Krsten. Sve u svemu, bio je to nespretan pokuSaj politizacijeCrkve kroz
i njim prepoznati kao desnica: Hrvatske stranke prava pod vodswom Ante
"1t j prividnu klerikalizaciju drzaveztt,pa niie-sludajnoda je ministar
Time se za HDZ dala poluditi vi5esrruka korist: bn je pred bjelosvjetskittt *lt:"ti
pobjednicima,,mogao mirne savlestidjelovati kao stjecisteumjerenih centfurnasa' Jure Raclicna istom sabonr uoz-aponudiolastipnicirna jedan od svojih
i
it"tirSl-"'rr!.,"","i'Jof.^, Sirine hrvatske 4emokracij e, zatim neku vrstu ventila
nog balona, napokon, potencijalnog koalicijskog partnera koji vef i sada' u
govori ono Sto HDZ sukladno svojemu imagetr' sim ne bi smio'
2toTaj Na njemu je za-niu i ne znajuii, pfenzeo polideki avanturisr Tomislav Mefaep, koji s
ie Sabor odrZan t5.i 16. listofada 1993 u Zagrebu. a
I'.*n:
do izraiaja koncepcija Siroke, masovne stranke, u koju bi se svatko mogao' kr-;:;Lttttlttkom i klerikalnom poliriakom baStinomnema bas nikakve veze. Hrvatski
trebao udlaniti, bas kao i nekada u KP. Takvoj je stranki trebala i Siroka, pudka id
r.l,;;;:11.* n.oolitici su se uglavnom priklanjali lijevoj i protuklerikalnoj Hrvatskoj
- Krsianstvu! ,*'^YJ, stranki, pod geslom: "Vjera u Boga i seljaeka
a stranadki su je mozgoviii prepoznali ni manje ni vise nego u sloga,,.
zetpueka ,troin)-, i^tfuLa na temelju demokrscanskoga programa, nije Kur.,'^,-..Pristase
--(uucke "demoklistijanizaciie"HDZ-a pozivali suie rado i na socijalni nauk
hrvatskoi poliici ostavila vidtjiviieg traga. Zanimljivo ie da joj je ime tek Lr nase crkve. Nu onda bi im bolje pristajaro ime socijal-krerikalaca.

236 237
 MLADEN SCI]WARTZ: HRVATSKA NAKON TUDMANA
nerifetkih gafova, izvaliv5i sintagmu o "clemokrScanskoj dtr.avi"!2el
Zapravo je na Saboru jaie od demokrScanske zastupana ideia koja bi sq
mogla ozna(iti kao demognostiika, prema iznjedrenoj "gnostiikoj" paro-
li skupa "Znali smo - znamo - znat eemo"! I tako je zamisao o HDZ
u kao stranki hrvatskoga clemokr5canstva vdo brzo Sutke skinuta s dnev-
noga reda, kako ie i zavtiiedilaiea
Neobiian odabir "kadrova" kojima se Franjo Tudman okruZio u
svojemu HDZ-u uvijek je iznova pruLao poticaj stanovitom dudenju;
Tudman, koji je u saborskom govortl 30. svibnja 1990, odmah nakon
pobjedonosnih izbora, sveiano obeeao da u Hrvatskoj ne ce vi5e biti
pokorniikog poslu5niitva, za svofe ie najblile suradnike imenovao naJr
vecim diielom nesamostalne,slijepo mu odane mediokritete, podanidke
dtrhove bez vlastitih ideja i vizija. Nu, pri pomnijem promiSljaniu
bilo teSko zakljuiiti da ie pritom postupio kao i svaki drugi drZavnih
pouzdanog instinkta i elementarnepolitidke mudrosti. Tko naime
odabere sposobnei nezavisnepomoenike, koji su odvee skloni razmi5ljati
svojom glavom, radi o glavi samome sebi. Prije ili kasnije oni 6e sq
proglasiti pametniiima od vode, i naei ee naiina da ga uklone iz sfere,
politiikog odlutivanja.
Takvih problema sa svojom kam.arilom Tudman uistinu nije
Svi stt tnu oni bili i ostali vferni (do smrti - premda ne i nakon smrti);
,r Ovit str.rpiclnaizjava nije irnplicirala samo rilstanitk s naeelom politiekog
laicizma, nego je na m:rlavrata htjela uvesti isti onaj totalitarizampoistovjecenjapaftiie
i clr'Zavekoji jc resio komunistieke sustavc,inate s dobrim razlozimanesirnpatidneJud
Radic^u i njcgovim politiekim plijateljima.Nakon Tudmanovesmrti nbr.zonam je servirarl
srod:rngaf, koji po svojoj tragikomicnostine zaostajeza Raclieevim:privremeni zamjenik
Predsjcdnika,Vlatko Pavlctii, u samojobjavi Tudmanovapreminuea, posve y'eozbilinq
uporabio izriiaj clo taclarabljen tek u Saljivim sklopovima, u ulozi igre rijeii, ili kao
naslov rubrike jednog izrirzito lijevog kolumnista u ios lijevljim dnevnim novinarna:
Demokroacija, Sto ce refi: ili 6e Hrvatskl biti dernokratska,iii je ne ee biti. Ne*o bi
mogao misliti i obratno!
2')i Gl6ts Koncila u svom broju
34 (= 22. kolovozzt)za 1993 godintr jo5 se
jednonr, u nepotpisanom ilanku "Kako moguee hrvatsko demokrSeanstvo?",vjero'
ie
iatno iz peraZivka Kustiea, pozabavioovom temom, uostalom na prilidno neodreden
i demokr5eanskoipolitici u biti nesklon naiin. Takva je reakcija bila posve raztmliivt.
Prihvatiti demokrSeanstvou spodobiHDZ-azna(ilo bi, naime, zzrCrkvn obvezafisena
trajnu potpom Tudmanovoj, a poslije uopee HDZ-ovojpolitici, pristati na klerikalizaciju
drZave i politizaciju Crkve, re oru otuditi od ne-kr5canskogadijela nacije. Uskoro je
citavrr pritu nglavnom zaboravila i sama Crkva.
238
VII. ZIVOT I SMRT HRVATSKE DEMOKRATSKE ZA.JEDNICE
o. i onda kada bi oiitovali odvee jake osobne ambicije, ili na drugi
nacin nestaliiz niegove blizine, nisu nikada usmjeravalisvoje striielice
izrtvno pfotiv Predsiednika,te bi i nakon2e tTzlazaostaiali ispunjeni
t
fleizmijenienim strahopoStovaniem za niega.
Ne samoStoje Tudman svojeljude odbio birati po mjerilu politieke
-
pameti i sposobnosti,markantnosti,stature i figure, Sto nije nerazlrm-
ilivo. Nego se on niie odludio niti za izrazitedrZavotvorce,nacionaliste,
kakvi bi bili najpogodniji za vladaiucu elittt jedne zemlje koja je Lrpravo
rfspjelaiznovt osvojiti nacionalnu i drZavnu samostalnost.Dapaie, kao
da su mu Zestoki Hrvati bili osobito nedobrodo5li. Navlastito se klonio
provjerenih emigrantskih boraca, koii su odmah bili smjeSteni na
margine, ili pak obeshrabrenihladnim, birokratskim doiekom, tako da
su mnogi od njih ubrzo shvatili kako im nije mjesto u Domovini te su
se, rtrzotarani,vratili tt svoje dojuieraSnje emigrantske domicile. DraZi
srf mu ocl oiitovanih Usta5abili pripadnici partiztnskog pokreta i dlanovi
KP, jer je i nesvjesno za njih eutio simpatiiu ktto zzt negcla5njesvoje
ideoloSkesuputnike, a svakako i zbog njihove ucjenjivosti, te stoga
jednostavnijeuporabljivosti. Klonio se i polititkih zatvorenika.Jedzrn
od rijetkih bivSih uznika kojemu je povjerio znatniju nlogu bio ie Vice
VukojeviC,covjek neuvjerljivei nerasvijetljenenacionalneproSlosti,uple-
ten u zamrSeneobavjeStajneintrige.2e6
Tako se, kroz desetakgodina njegove vladavine,Tudmanovahade-
zeovskae'litaponajve6masvodilana biv5e sekretarekojekakvih partiiskih
komiteta, ili Stovi5eobiine partiice, na oznaSei udbaSe,sinove Oriune,
vierne sljedbenike Titove diktature, a u nafboljem slutaju neugledne
konformiste koji se u pokoinoj tvorevini bas nikako nisu isticali kao
nezaclovoljnici,kritiiari reZima,a ponajmanje kao hrvatski nacionalisti.
Tek poneki od niih bili bi u staniu u svoju korist predoditi barem kakav-
takav pedigre u Hrvatskom Proljecu. To sn, naprimjer, udinili Josip
ManoliC i Stipe MesiC.
Ali ie Manolic zapoieo posliieratnu karijeru kao krvavi egzekutor
o;elovarskeUdbe, koji se joSrazmetaosvoiom ulogom Stepinieva Sofera
stal)ovitlt
ie iznimka Stipe Mesie sa svojim vulgarno Saljivim manilizmorn, koji rnoZe
gctovati ueozbilino jcr
Mesie oaito ni salnoga sebe ne shvaea odvei ozbilino, nu i tt
r'tKvolrI.Sarlatanstvtr
nije Tudmanu uskraeivao svaki respekt.
i''" Po
nekirn sviedoienjima, Vukojevie je na Golorn Otoku sproveo toeno 6
manie icclan dln, kako mll, po tadaSnjim propisinrl, ovo robijanje nc bi optere-
:r]]c:cci
'rvalo
zivotopis. fakvi su borzrvci tta Otoku uavodno sluZili izobrazbi udbaskog kadr:r
te^osigul'avilnju
njegove pravovjerno'nacionalne legitimacije u kasnijem raclu sa svojim
qomoljubnim
Zl.rvama.
239
 MLADEN SCHIVARTZ: HRVATSKA NAKON TUDMANA vil. ZTvo"I I SMRT HRVATSKI DEMOKRATSKEZAIEDNICE

na plrtu u Lepoglat'u. Tu neslavnu pro5lost objaSnjavaoie bez imalo ed osobnogi nacionalnogdostojanstvai svakopopirstanjepod pritiscima
srama i grilnje saviesti tada5njim "zakonima" koje ie valialo po5tovati. te pristajanje na uvijek nova ropstva.
Iz toga je slijedilo da on i sadasluZi hrvatskoi drZavi samo zato ier sq Jedanod dopredsjednikaHDZ-a,jedno vrijeme predsjednik vlade,
joj zakoni hrvatski, te da bi se prvom nesretnom zgodom spremno Franjo Greguric, gradio je svoju karijeru u opskurnim moskovskim
vratio svojoi prvoi ljubavi Jugoslaviji.2eT arnbijentimar.rdbaske firme "Astra". Ministar policije luanJarnjak, pak,
Manolie je, kao i Mesi6, premda su se reklamirali kao "proljeeari", daoie joS u poietnom razdoblju nacionalnogprevtatl, sluZbenon^iivo'_
najgrubljim rijedima "pozdravio" Deklaraciju o naziuu i poloiaiu hruah nog "demokratskepromjene", fizidki napastiprosvjednike koji su razvili
skoga knjiieunog jezika (1967), i time su se obojica kao odrasli i nepatvoreni hrvatski barjak "bez socijalistiikih obiljeiia". Tudmanov
odgovorni ljudi, koji dobro znaiu Sto tine, solidarizirali s tada5njim privremeni zamjenik i nasljednik watko Pauletic bio je partijski sekretar.
tmnim neprijateljima hrvatske samobitnosti. eovjek slidan Manolieu bilt je to i njegovabliska suradnicavesna Skare-otbolt,bio i visegodisnji
bio ie i prvi ministar unutarniih poslova,,/osipBolikoua'c, bivli pafiiza1^ premijer Zlatkg Matesa. Litnosti popur izvikanog "uspjeSnog"premijera
i dielatni udba52e8, koji je zbog toboLnieg sudielovanja u Hrvatskom Nikice valenilaa, te zagrebaikih gradskih otaca Mladena vedriia i
Proljecu navodno pao u nemilost. U pocetcima srpske agresijeosobito Branka Mikie, takoder su iz bivseg relima ostali na zlu glasu sto zbog
se istakao praznim obeeanjimao tome da u Kninu tek Sto nije "profunk- kolaboracijes komunistiikom strahovladom,Stozbog drskog snobovskol
cionirala pravna dt7:nvn",da bi se, nakon micanja s drZavnih funkcija, poziranja s nacionalnim ravnodusjem, sto pak zbog sumnjivih ili
potpuno odao svojim potainim jugo-nostalgidnimtitofilnim sanjariiama. nezakonitih poslova kojima surzaranauspjeli steei zavidni imetak.
Jedan od kljuinih liudi iz Tudmanove okolice, Wadimir Seks, lz redovahadezeovskih"tajkuna" osobito je pitoreskna bila figura
doduSe je nzmjerno kratko vrijeme sproveo u jugo-zatvoru, kamo ga, farmaceutskogme5etaraFranje Kaifeia, poznatog, kao uostalom i tr,late_
ipak, nije dovela neka ozbiljnija nacionalna akciia, vee je stradao zbog 5a,po svojojsklonostiiestim Zenidbama,ali i oponasanjuplemenitaSkoga
jedne - u vedrom staniu izreiene i krivo shvafene - iziave o prednostima Livota u ambijentu tudih dvoraca. Nu ono po iemu feKajfez ostati-u
Hitlerove vojske u usporedbi s JNA. Seksje iza sebe veC imao karijeru pamcenjui kada ishlapeLlspomenena njegov snobovskitr.,.rk.rr,
njegova
jugoslavenskogjavnog tLrlitelia i ulivao reputaciju odvjetnika koji se je uloga kljud'og svjedoka optuzbe koji je omogueio
da u vri;ime
rado stavio na raspolaganiebeogradskimdisidentima, alije bio inazlru komunistiike.|ugoslavijeilan tida zabrantenogHSS-a,Nikola
Novakovie,
glasu kao navodni suradnik jugoslavenskogatajnog redarstva. ni kriv ni duzan, bucle osuden na l0 godina robiie. Hadezeovski
reZim
Uz Seksau prvi mah donekle ozbiljan pretendent na Tudmanovo t"-: da je tai zlotin KajfeZu oprostio, nego se potmdio
da on
1..
ostane briZljivo skriven i nipo5to ne izide na ^
naslijede u svojstvu predsjednika republike, Mate GraniC, u propalorn vidielo.
poretku jo5 je manje posvjedoiio svoju vezanost za hrvatsku grudu i ',-,..*f:t.b_"o jepoglavlje jo5 jedan medu biv5im piemijerima, dugotrajni
odanost hrvatskomdrZavno-nacionalnom interesu.Potomak jedne notof' r uomanovsef kabineta,a neko vrijeme
dak i "potpredsiectnik,ep.iblike,,,
no orjunaSkeobitelji iz Makarske,u drugoj seJugoslaviiiproslavio jedino kako su ga raclo titulirali neki
Amerikanci - Hruoje sarinic. Taj svat
kao lijeinik zloglasnejugo-premiferkei gu5iteljiceHrvatskogaPtoliefa, pojavio se niotkuda,
kao potplrna nepoznanica, ponudivsi Tudmanu
Milke Planinc. U svojim nastupima Granic odaje polumrtva iovjeka' trsluge ("znanje jezila,,g jo5 u HDZ-ovoj
:19i.. banci. premda ga je
liSena ikakvih strasti, spremnog na svaki kompromis, svako odricanje pratio glas iovjeka tilesno povezanog s francuskim sluZbama
ltlt^ltit*.
t rn?sohskim
knrqovima, Tudmon -i je pokloni o bezgramcno povje-
cla bi se s ielikim zakaSnjenjemu njemu
flt"'
nozemswa morao razotarati.2ee rz
2')7Pozivanje na nekof vladajuee zakone rado se prihvaea kao opravdanie zL doSaoje i "iuvar drZavnogpedata"Iuan Milas, u iijoj beikoj
ljeviearskenepodopstine kojirna se rusila Hrvatska.Ali, kada se na njih pozove Hrvtt ---__
Dinko Sakif (kojemu, uostalom, nikakav zlodin i nije bio dokazan,osim ako se dokazna
snaga ne pripisuje pripovijestima ishlapljelih i odavna prepariranih jugo-sviedoka)' jj]:rjo--ltrdman upoznaoie u svomerazmiernodugom zivorrr,Lijekomrazgr^.
onda on "zaradi" 20 godina robije. , ,l
".,.
p."Li,i.i'j"l.I,^t..tl_" djelatnosti, airave voiske ljucti. p:a ipak je osiavlyao dofam
2e8U narodtt se odrZalo sjeeanjena njegova nedjela, pa mu se pripisuje i utovar -t^"t-r.
p",o.r| covjeka, koji se ne odaje posve u komunikaciyi, ali ni dmgoga
ranienika iz bolnice Sv. Duh u kamione, kojima ih se prevezlo ravno u jamu srnrtr ''."" ne-'1'l_::"ii.q
lazotkriva: ttvijek uglavnom vez?,nza uZi prijateljst
*^^f
-r'usob.rn i t ..,g i nedostatno
Jazovku. za istinsko poznavanje-r,udi,sto je urodilo i f,.J;"#"i..ir,r-
p.o.;".r^-u.
240
247
 MLADEN SCHWARTZ: HRVATSKA NAKON TUDMANA
gostionici nisu bile odvee dobrodoSie teme hrvatske politike i katolidke
uy..., a po fiieaima svjedoka znale slr se od gazde nerijetko duti i
poznate rijedi kletve uplleivane Zrtvinoj "ustaskoj" roditeljki.
od Tudmana su redom otpali i visoki djelatnici u pfavnom sustavu.
Krunislau OluiC te Miroslau Separouii. Prvogasu optuZili za nedoliine
istospolne doclire s maloljetnicima, a dmgoga za' odavtnje drZavnih
taini i cgvanje povjerljivih drZavnih dokumenata u svoiol privatnoi
pismohrani..ooZanimljivoje da su ova dvojica, nalik nizu dntgih otpisanih
suputnika vlasti, umjesto da se nakon pada u nemilost pol'uku u osam'
i pfepuste se tihoi meditaciii o svojim pripisanim ili stvarnim grijesima
te o prolaznosti liudske slave- prekonoC izrasliu samozvanemueenike
i narcisoidne zvijezdepolitiake estfade, junake pfotlldrzavne ulice, liu-
bimce jugo-nostalgidnerulje, koja od svake niStarije spfemno stvafa
idola samo ako ova pokzti,ei najmanji znak da bi, nesmiljenim provo-
cteniem osvete nad dojuieraSnjim dntgovima, makaf neizravno mogl4
biti ocl koristi u poslu podfivanja temelia hrvatske drZavnosti.
Posebnukategoriju HDZ-ovih korifeja predstavljaskupina mladih,
vehementnih duZnosnika,istaknutih manje po junadkim dielima, negO
pfeteZito po jadini svoje drZavotvofne fetofike: Iuica RopuS, fedan od
pfebjega iz liberalnih redova;Drago Krpina, mladi gnjevni doviek tako.
zvernog "desnogkrila"; spfetni i lukavi apafatdikIuiC PaSaliC,te Zlatko
Canjuga, iovjek koji se posve ozbiljno poistovietio s Cezarom, inade
gimnazijski profesor koji je burne godine Domovinskog r^t^ spfoveo
u njemaikoj zavjetrini, baveei se problemima hrvat.gkihSkolau inozem'
stwl.lol
J,,(,
M. Scparovie, clo svogauklanjaniaiz politike voclecicovjek sigttrnosno-izvje5'
taine zaiednicc, iila ie ztclaeaz stita dri,aveocl neprijatelja,- prigovorivsi mi jednom
zbog nekih kritiki sto su rnu je uputili nasi ljudi, izvolio je ustvrditi da lllvatska nerna
vaniskih i unutamjih neprijatelja, nego ih predsjednik Tidrnan i rni izrniSlj:rrno!eernu
oncfa tropec taina policiia i on sim, koji joj je dojueer bio na teltt, na to niie znao
oclgovoriti. lJsp. u ovoj knjizi poglavlje XI: "Neprijateljskahidra diZe glave"!
r')1Unatoe nedostatnoj kbmpetenciji, Canjugabi sebi racloznao doptl5tati izlete
i uzlete u visine filozofskih tf"tu, g,t1. bi, medr.rtim,njegov retorski eros bivlo prisilien
na kuk:rvnu kapitulacijr.r.Intelektirainenespretnosti,'u kole bi bezglavo srljao, dovele
su ga i clo preclitavljanjanacrta jedne groteskne "teolije" clm5tvovnih staliSa.Zarnis'to
je, po svemu sndeci, ;'posudio" iz programa Nove Hrvatske Desnice, a nesretna se
zabuna sastoiala.r t<rmi da je on sialisku harmoniju, koju Nova Desnic;r smie5tau
viziju poZeljnogapolitiikog ustroja budufnosti, projicirto u danaSnjn,posve neharmo-
nicnu i konfliktima irnpregniranu zbiljnost Republike Hrvatske! Vrhunac groteske s
Canjugom dostignut ie, rnedutirn, kada su plipuzniiki "recenzenti" jedan nespretno
sklepani blef'erov kniiSki uradak iskoristili za usporedbu nedoudenog provincijalno$'
tutleka sa Sufflayemi Stareevieem!
242
VII, ZIVOT I SMRT HRVATSKE DEMOKRATSKE ZAJEDNICE
Da bi se z^okroZtlaslikaHDZ-ovabestijarija,ne bi trebalo presutieti
i pornocnll cetu poslusnika, sastavlienuiz rcLim]umanie ili viSe odanih
novinarskih pera. U Hrvatskoj, novinari su ili otvoreni protivnici ne
samo vlasti nego i dtLave, zdu5no sudjelujuei u njezinoj destabilizaciji
-
kao platenici inozemnih neprijateljskih agentura ili su pak slijepo
oclanisluge poretka, Sto pokuSavajunevjeStoprikrivati laino objektivis-
tiikim stilom svojih napisa.ro2 Dvojica medu vodeeim "drZavotvornim"
novinarima, na primjer, Nenad luankouiC i Mirko Galii, u proslom su
reiimlr kao novinari djelovaliu izravnojsluZbiUdbe: prvi kao ilankopisac
z^ blaeenje Katoliike crkve, drugi pak ispodetka kao naj-
specija,lizir^n
obiinije njuSkalo i sitni Lbk, a kasnije Zurnalists vi5im i ozbiljnijim,
odgovornijim partijsk im zadalama.303U HDZ-or.'umenaZeriju napokon
spadaiu i figure iz svijeta umietnosti i estrade, slikar luan Rabuzin,
pjevat.Krunoslau-KiCo Slabinac, koji je jo5 koncem osamdesetih u
Niemaikoj odbijao pjevati blizu hrvatskogaba\aka, te paradnestranaike
kobile tipa Ene Begouii, Tereze Kesouije ili lue Majoli.
Sto su, napokon, svi ti ljudi uopee imali zajedniikog s Hryatskom,
dok ih stiecaipovijesnih okolnosti, u kombinaciji s manjom ili veeom
dozom oportunizma, ili pak ielje za karijerom, nije doveo u blizine
FranieTuclmana'/!1"i
Junakeje HDZ-ovapanoptikuma,radi veee preglednosti,javno i
objavljenomnijenje RepublikeHrvatskerado voljelo svrstavatiu skupine
1('2Llptrtan je primjer
nekrologa Franji Tudmanu Sto ga je u VeCernjem Listu
srocio iedall ocl najneukusnijih rnedu prokuSanim laskavcima, inaie biv5i tlotol'l1i
iu€ao-
Konltulist llranko -fuden, koji je ovoga puta sebi dopustio nevideno ostre kritike pokoj-
Iicutrsti i politike, samo kako bi svratio pozorltost sa svoje apologetske irtog.,
:iko".
trt ;o; pt'il'ravio ulibi. Nu, tko zn't, moidtr je u pitanju vei
bilo uvjeZbavanje novoga
psetrcfokonvcrtitskoga salto .mortale/
1'ako je (irrlic, kao krugovalni dopisnik izPiviza, n jesen 1978, izvjeStavajuCi
s_^velrc':tnstveuog
sltr<tvocla Ilmne BuSiea, za tadaSnji Ilaclio Zagreb govorio o "Saeici
tlstil'sa"kojl se okttpila
na pokopu "nstirse Br.rsiia". Danas je taj i manje.vise takav Galif
dilektor ]Irvatske
t".
ielevizije koja se hoee pretvoriti l.t iavnu kuen.
Bllo bi nepravedno ne prepoztlati u HDZ-u i viijednijih, po5tenijih, <lomoljub-
hi:jr-
f'llt
loicdinrc:r. R:rzmjer'uu poOuoStlivim fignrama kao Sto su Andrija Flebrang ili
il'lTllYtt+..'IIodak, rnedutirr,-stanoviio dugujemomanjezbognekenjihove
uvaza-vanje
Dezgriesnosri,
a vi5e zbog karizmeobiteljskoganaslijeda:Hebr-angje sin
i";:'.'l'""
;:t:lmtnog itrnackog i tragiino poginulog vocle hrvatskih nacional-komunista, doiirl
i^i^t'lc-8_91tlodcMintls-FIodak bio istaknuti hrvatski nacionalisr, 5ef Poglavnikova proto-
ND! Donekle
;:::t ie outsidera u hadezeovskom drusrvu predstavilao iovjek Ustas-
;::_,:i.:.
Goiko SuSak, koji je od nglavnom nez^pazenog emigrantskog prosvjednika
,ttovog komtrnizma i velikosrpske Jugoslavije, bez vojne Skole, pa tak i bez
;;:;]:
"''\rtr-zcnoga vojnog loka, postao zas1ntiltii utiecajni ministar
r:aturi neokr-injeli vllclar
"'4zrQrzavne tvorevine u ztpadnoi Flercegovini. Valja
ov<t;'e spomenuti i Zvonimira
243
 VII. ZIVOT I SMRT HRVATSKE DEMOKRATSKE ZAJEDNICE
MLADEN SCHWARTZ: HRVATSKA NAKON TUDMANA

n'Lzvanefrakcijama. I doista, Siroko zamisljeni i masovni

pokret hrvat- iugoslavenskomrazdoblju iztavno se ukljuditi u rizicnu i junadku borbtr
'zi
skoga naroda za nacionalno oslobodenie kroz suverenu
drZavflost + ntcionalnu slobodu. U nacionalnom pogledu zastupali su uglavnom
toti i. po prilici HDZ samoga sebe doaivliavto - nije mogao biti homo- urnierefljaakuliniju, a u politiakim nazorima, kao i u gospodarskim,bili
g;; i';.ii"itrr"tr kao neka sektaska, ideoloski jednoznaina "kadrovskafr st iztaziti liberali'
nieggvl postoiania U tehnomenedZerskehadezeovcespadalisu neki od Tudmanovih
iolitieka stranka.U HDZ-u su se kroz citavo vrijeme
i"il.f. mogle razluditi neke stalne, ustrajno opstojeee
frakcije. Medu premiiera, vec po naravi svojegaposla predsjedniki Vlade (kao sto je
iit^u su gianice bile prilidno ivrste, premda bi
i preko niih prigodicq bito i u komunizmu) zaduleni za pitanja privrede i gospodarstva: Franjo
d'olazilo do neformalnog udruZivanja njihovih pripadnika' Jer, te su Gregurif, Nikica Valentie, Hrvoje Sarini6 i Zlatko Mate5a, ali i drugi,
ideja, staialiSta, opeega duha, neg6i' kao primjerice Mladen Vedri5 ili Borislav Skegro.
tranice predstavljalevi5e ftzdielnice Trecu pak frakciju sadinjavalisu takozvani "tvrdi" nacionalisti, tr
Sto su, srfogo uzevsi, dijelile konkretne skupine politiiara. rl
Ocl poeetka ruzlikovttlo se unutar HDZ-a tri kljudne skupine. U politici iznlenilt konzervativniiih, umjereno "desnih" pogleda. Obiino
prvu s1 spadalilieviiari, negdaSnjiTitovi paftiia5i, paftizanski geriliero' su u tu skupinu svrstavani ljudi poput Goika Su5ka, Iviea PaSalieai
,i, ,rrr. "intifa5isti", - koji Su se u stanovitom tfenutktt svoga Livota,: opeenito "hercegovaike mafije", povezane sa sigurnosno-izvje5tajnim
moi<lai iskreno, u sfctl odrekli centralistidkeJugoslaviie,ali su pristaianig sluZbama;zatim Ivana Milasa,Vice Vukoievica, Luke Bebiea, a osobito
uz model hrvatske samostalnostifacionalizirali toboZnjim duhom parti{ VlaclimiraSeksakao nekog "ideologa"bez ideologije,nu u svakomsludafu
sive eminencije ovoga krila HDZ-a,koliko god niegov Zivotopisi stvarna
djela ne pruLali odvee potkriiepe takl'u tumaienju. Zapravo, uistinu
nepatvorenih, borbenih drZavotvornih nacionalistau pravom smislu tr
vodeeim reclovimaHDZ-a nikada nije ni bilo. Bez obzfta na heterogenu
nafavnacionalnogapokreta,HDz ie politiaki predstavliaouliudeni malo-
gradanskicentar, u kojemu je poStovanjemi5ljenjafantomskoga"svijeta"
na koncu uvijek prevagnulo nad osluskivanjembila i uvidanjem potreba
vlastitog naroda, a demokracija na skali vrednota bila i ostala svetija i
vija je obnovljena, a da u njoj Hrvatska, dak:rko, niie postala sllve
nedodirljivija negoli nacionalna sloboda.
drZavom.
Navedenetri frakcije mogle bi se shvatiti kao okvirne kategorije;
vecina HDZ-ovih politiiara bez vecih poteskoea dala se svrstati u neku
od njilr, ali ima i takvih koji su po svojim obilieLjima pripadali u vise
od jedne: Mate Granie, Stipe uesle ili Milivoj Kujundzie, u koyimase na
raznenaiine i u razliditoj mieri prelamajukomunistiika bastina,stanovit
stttpanj odanosti Domovini i spremnost da se rutinski sluZi DrZavi (pa
makar i na njezinu Stetu).
nacionalnoga procesa, te su obojica ispali iz pokreta.
Kroz citar..upovijest HDZ-apromatradima se opetovano pridinjala
Drugu bi frakciju valjalo oznatitikao tehnomenediersku, a neka borba medu pojedinim
str joi ilanovi bili ljucli ponekad manje ili vise izraLenepatriotske, njegovim frtkcijama. Jednom f. to Uitu
niposto nacionalistiiko-drZavotvofnepodloge, zainteresirani prete -1:::."" koja je usiala proriv "(otun;aru",ros jednom pak bili su to ovi
"tehnokrata" ili bbratno, ili u drugim matematiiki zamislivim
zfgospodarske i financijskeprobleme, spremni staviti se na raspolagar llo,:u
tcombinacijama.
lrrvatslol dfiavi kada i'e oni l.drrom rr.e bit" tu, ali nespremni jo5 Svi su oni uistinu biti rogovi u vreei, disjecta membrA,
pod snaZnim i autorirarnim Tudmanovim vodstvom frakcijske
l'l-:"
uorbe nisu
mogle Zescerasplamsati:prvo zato jer on to ne bi dopustio,
Separoviea,viktimologa i biv5egrektor:rZagrebaekogSveudili5ta,koji. je, premdai ----.-.
do zadnjega iasa Zrtvom jugoslavenskih predrasuda, kasnije, kao ministar van ''.t
poslova i ministar pravosuda, a jedno vriieme drZavotvorni disident' izrastao do ev .u^*- Protivnici HDZ-atmeduvremenlr su, po uzonr na pueki,,tertninus technicus,'
-'"'rrunfilra'
zagovornika i branitelja hrvatskih nacionalnih interesa. , skovali nespretni, premda znakoviti izraz ,,harJezeniara,'.

244 245
 VII. ZIVOT I SMRT HRVATSKE DEMOKRATSKE ZAJEDNICE
MLADEN SCHWARTZ: HRVATSKA NAKON TT]DMANA

i stoga jer ie svim4 -

dti,efistfanku Ll interesu dtLavena okupu, a potom osportvanjemHDZ-a ujedno i samu hrvatsku drZaru a veeina ljeviiar-
jaka za pobjedu i prevlast, skih kritiiara vrlo svjesno djeluje upravo s tim naumom i s tom nakanom
nifo jnr"o cla nijed'a frakcija nije dovoljno
jedne jedinstvene _ potinia veleizdaju. On cini isto ono sto se s nacionalne strane oprav-
te cla sve one mogu prosperirati samo u okvirima
ali se oni nisu dogadali kao dano spoiitavalo Sumskim"kritiiarima" Usta5kevlasti u NezavisnojDt1a-
,iru.rt.. Dolazilo Oi piigodice do lomova,
pobjedivao cjeloviti HDZ, a gubit'ici vi Hrvatskoj.Svakomuje, naime, bilo dopu5tenomisliti o reZimuUsta5-
irutci;ste borbe, .r.go ti uvijek
(iti rris. njih): Mesie-Mano[eili Sarinie' koga pokreta Sto mu drago i cekati bolja vremena, ali nezadovoljstvo
bi bili pripactnici;.Ji. od frakcija
Gregurie-Hebrang. posebnimmanjkavostimapolitiikoga sustavanikome nije moglo pruZiti
suradnicimat pravona osporavaniedrLavnenezavisllostii na kolaboraciju s njezinim
otvorena borba za vlastmedu vode6im Tudmanovim
u danima njegova umiranja dala vanjskim i unutarnjim neprijateljima u svrhu oLivliavaniajednom vee
zt niegova aivotanije mogla izbiti; tek
Nu je izostala pokopanetamnice hrvatskoganaroda.
sLrse zapaziti stanovita oprczna okupljanja. -uglavnom
Velikoga Vode, u HDz su, kada je on dospio na vlast, mnogi pohrlili iz banalnih
p.;^"^ t<oyase inaie nerijeiko moZe pfatiti pred odlazak
z uzeti Sto bolje pozicije' kako bi preduhitrili oporttrnistickihpobncla,kakve su ih do tada.driale u omrazenoj i propa-
kada svi nastoiena vrijeme
joS mirla i pregledna, i dok je jo5 moguee loj Partiji. Mnogi su se htjeli grijati na povlasticamasto ih donosi sudie-
,.ip^rrrif.. ctok je situacija
Vode' pozvati se na njega i Nu isto je tako velik broi onih koji su se htieli pridruZiti
lovanjett vlasti.'r('-
izboriti se za utjecaj pocl okriljem samoga
u hrvatskom sludairl fronti veeine Hwata, odobriti njezine neosporne uspiehe
istaknuti pravo tto ttf.gov osobni blagoslov'Da ie to osvjedocenoi
izostalo moze ,. prot.r-aaiti iznimnim Tudmanovim
autofitetom ua i u njezinim se redovima ukljniiti u rad na preporodu hrvatske nacije.
koje mu je njegova svita' s ne.to nebitnih za one koji sn, svjesniprogramatskihnedostatakai politiakih pogresaka
oJgorruto;.,eestrahbpoStovanje
HDZ-I, odbijeni njegovom arogancijommoei i prijezirom prema narodu,
iznimaka, iskazivalado posljednjegeasa'
HrvatskaDemokratskaZaiednic^,L|znesavrSeneljudekojisuie ili pak uopee proleti odbojnoseusprampoistovje6enjas "vlas6u,',ostali
je u veeern postraniili pristupili drugim strankama,vrijedi spomenllto naielo: vlast
predstavljalii velike proma5ajeu svojoj politicir06,ipak
go4 se mijenja,a narod i njegova drlava trebaju ostati,pa nema tog politiikog
broyu koiaka stvorila, a potom u5euvalahrvatsktt drZavu. Koliko
razloga,nema izlike, koji bi mogli opravclati ugroZavanjenacionalne
tekpredstojaoposaonjezineizgradnjeuclrZavnuzajednicukakvajo
- je dio drZavesamo zbog neprihvatljive politike nfezinih voda.
lrrvatskom naroclu primlerena i kakm on zavtiieduje, glavni
ni losa'' Hrvatska Demokratska zaiednica, uostalom, ionako nije imala
obavljen. Jer ako dr?ave nema, ona ne moie biti ni dobra
ozbiljnijih izgleda na trajni opstanak nakon smrti njezina osnivada. u
nostoleeu pak clrZar.,umoguee je usavrSavati.S HDZ'om i njegovitnr
danimaTuclmanoveagonije ridala su se brojna pitanja:hoce li gaHDZ
predstavnicimau ovom je pogleclusfieno kao i s katolidkim svecenicima''
nadZivjetimakar za neko razcJoblje?
koji osobno moglr nlfi i gri;eSniljudi, ali svejedno dijele P:"":"lt:T; ipak doei clo frakcijskih borbi u kojima
Hoee li nakon Tudmana u HDZ-tr
sakramentei njima pribliZ"avaluvjernike Isusttkristu. Tako i hadezeovci' imala izglede n:r pobjeclu i
bi neka od zavad,enihstruja
u
mogu biti, a neriletio i iesu, poiitien vrlo dvojbene osobe' pa ipak' ovladavairjeiitavom strankom'/ Hoee li se
tom Sirokom nacionalnom pokretu postojala ie iedna iezgra' postoiala -----
je logika prvornoga poriva koji ga ie prizvaou Zivot, postoiala ie inetciiu'
u , " o , . , - ' . _ - , ] ? b i c ; t i ei'eo u ' j c r e ' j e d a s ' ' a k o n i z b o r . ' e p o b j e d e . I { D Z - u p o t r a z i l e
: -^r. :
kontinuitera - Sto je sve u skrajnjoj instanci osiguravaio opstanak^i
;")',]l:;^^"tt:.rrtzvl:tstenih kotnunista,l.raviklena elansrvoir vl:rclajueojstranki. Oni srr
stavljalou izgleclispunjenjeprobitka hrvatskenacije u svojoj samostalnol "k;;i::::,.,ltiikliucili t{DZ,u kao konfonnisti i karijerisri, a ne kao iskr.enipokajnici,
dr?avi, tako dugo dok neka svieiiia i borbenija snaga ne preuzme
su nupokon, makari sa zakasnjenjern, nacionarnoprogledati.uoz ie,
o,,il'Jl"lll^koii
clrugu verziju: on je u svoje redove primio etinove Kp koji su i
zaclaeuod HDZ-a i povede hrvatski narod novoj veliiini' ffi:: l]]^oltti..1o
^- ""' ,tlio'rezll)r1lr.rslcu bili iskreni Hrvati; dakle, tada su, a ne sada, nastupali
Tko god, ,togi, u Hrvatskoi kritizir'- njegolrr dojuierasnp "avT.Y ;,i.,:lli'it::\i..tT.Rlc:rnovoj su pak srranki, po HDZ-oru tumaienjr.r,ostari ljeviearski
got,r";, -Jr-^]. lititrt imajueipred odimaboljitaki vecu slavuKroaciie' p.;r|i:.,1 ,:::t'ti jttgo-slaveni..lasno, racanovci su to r.idjeli obrarno: prevrilyivci su,
Tko to dini uZivaiuei u vlastitol ktitienosti i ugrozavajueineprikladni ;d'-::?::l:l:itr-r'dnii, plesri u HDZ, doeim su u sDp-uostari,ili u nyegfdosri,i-eformi-
irnn I'i.1."'l,lnloKrltti. - U svim tim verziiama i n'rdnjama mo2e biti, i najvjerojatnije
.tnoi",,^jl.i.'iludski stl nlotivi rltzlifiti i sloZeni,te bi sumo jeclnrrprecizna i potizclana
r('('OPSilno o tim prornasaiima usp. u ovoj kniizi poglavlje III: Tudman to,I*]ltntt :tnlliz:r.terneljen:rna cvrsrim metodoloskimpt.rpo.tri,k.ma.
-'tat.lro
pr.esuditi.
ovdje rnogl:r
- c o v j e k i d j e l o " . k a o i VI: "Kriza i kritika"!

246 247
 VII. ZIVOT I SMRT HRVATSKEDEMoKRATSKE ZAJEDNICE
MLADEN SCTIWARTZ:HRVATSKA NAKON TUDMANA

podijeliti na lijevo i desno krilo? Ili ee se raspasti, tako

Sto ce se intesracije u svijet zapadne dekadencije, pod iiie ee okrilie uznastoiati
Ij evica postupno prikl j uditi reformiran'* \:*"ltt-t]T: iim"priie dovesti Republiku Hrvatsku, kako bi ioi ktoz to sjedinjenje s
lI -T::l m, pfotunaf odnom Europom ubrzo pones-
stranki (rtr"rrka-u tako bogatog) liievog spektra; tehnomenedzerski " iinisnito^ tehno b irokratsko
a nacionalno I malo suvereniteta spa5enog tijekom desetljetne vladavine
trumasi centra" ovoi ili onof stranki liberatnih zlsada, talo i ovo
moacla Hrvatskoj stranki prava?308 .
'' Fnnie Tudmana'
Vrlo brzo se pokazilo, kako se moglo i odekivati,
da budu6 Tesko je bilo pretpostaviti da bi ovakav temeljit zaokret ulijevo
"desnih" snaga u HDZ-u, koje bi
HDZ-anije odvee burna i borbena' Postojalo ie isprva vise znakova rnogaobiti tek krinkom razmjerno
granica medu njegovim sastz u5iuvale svoju prevlast. Niti su te snagebile spomena vrijedne,
r., *"i;.Stali tblaLavanje ostrih f?;zl!\1i zakirlisno
vee od 1998 godine, niti bi bile u stanju odvaliti se na uvjerljivu igru skrivaia, niti bi im to
nicama te njihovo medusobno priblizavanje.
osobito od'iudmanova odlaska, mogao se u HDZ-u pratiti pfoces druga strar]la,napokon, uopee dopustila.
najpriie polaganijeg, a potom sve naglijeg skretanja uliievo' Poslje Moglo se tada misliti da ee HDZ ipak joS jedno kraCe vrijeme
-tr.izmijenjenu
postovanju za Vrhovnika, stvafnog slal Zivot'irititr sjeni svojegaosnivada,crpeei i nadalje panzitarno na njegovoj
f. i" nif", ,,rn"toe autoritetu i zaslugama.I ako bude imao prigode poduzeti znataj-
lienia i konadnog nestanka Tudmanova autoritett: k"i1-t-t 9:9llgl: ka11zmi,
uspjenom brinuo zakako-takoivrsti nacionalni staviza stegovno nijih reformi, da fe se pozivati na Tudmana, kao toboZnjeg zaietnika
pq.Ai"itt strufa u stranki oko bitnih,.temeljnih i"e*:,Y takvoga smjera, koliko god pritom bjelodano morao iskriviti, ili dak
^oortl..ttro 5-?1
drZavotvorstvo i makar deklarativni nacionalni i drzavni posve napustiti, platformu umrloga Vrhovnika. Ta bi farsa potrajala sve
renitet. do trenutka kada bi se pokazalo isplativijim optuziti g z^ sva zla koja
Nakon Tudmana niie viSebilo u HDZ-u ni iednog iedinog iovie su prepoznata tijekom njegove vladavine, te time obaviti zavrSni din
od formata, koji bi mogao mobilizirati makar onoliko energije koliko njegovaposmrtnog svrgavanjas prijestolja. Uostalom, malo fe HDZ-u
- koristiti pozivanjena Tudmanakojega viSenema, i bez kojega i njegova
to Tudman, nedosljedno i poloviino, ali ipak uspijevao' kako bi
strankaostaie ogoljena u svojoi neprivlaeivosti, nezanimljivosti i neiz-
odolijevalo pritiscima izsranai iznutra, provodenima ciljem da
s
vjesnoi btrdudnosti. I, bez obzka na razmjere konvergencije izmedu
Hrvatska konaino, nepovfatno i neizljecivo pretvori u marionetsku
HDZ-a i oporbenih Sestorki, te na linfanie staroga HDZ-ovog identiteta
nana-republiku prepust.tr.r na milost i nemilost judeokratskoj inte
u korist novog, ispoliranog lijevo-liberalnog imagea, bilo je ve6 tada
cionali.
jasno da nikakav zaokret ulijevo ne ee HDZ spasiti od osipanja. Samo
u tasu Tudmanova umiranja situacija ie izgledala ovako: U
ras paHDZ-a, moglo se odekivati niegovo sabiranjepod liievo{i fe bilo pitanje vremena kada ee iz njega- u smjeru Raianovih postkomu-
nistai njima srodnih udruga ljevice - poteei one iste rijeke konformist-
znulio-, Sto ujedno zna(i i njegovo pribliLavanje_strankama idkih karijeristakoje su se Ll suprotnom smjeru slijevaleprema Tudmanu
okuplienima u skupini tzv. Sestorki.Mogli su se slutiti konuerS od danakada je postalo bjelodano da se na politiakom obzorju Hrvatske
dosactaSnje vlasti i njezinih suparnika, nestaianiejasne granice pojavila nova vladaitea drLavnastranka.
njima, stapanjeobie stmje u je-dinstvenomamalgamukoji 6e vrlo
Poietni se, medutim, akord detudmanizacije,koliko god disonan-
oditovati do eega mu je najvise stalo: do polititke, moralne i duh _
tan, vee zatuo u danima Tudmanove agonije, kada mu se stranka bez
odvee-krzmaniapoiela nezaustavuivo
sklizati ulijevo, iktdamu je jedan
0q naibeskrupuloznijih
ilanova njegove kamarile, Zf,atkoCanjuga, simbo-
ucno joS 2ivome
zabio prvi iavao u lijes, izdav5i svojega Predsjednika
jedne od promjina kojima se ovaj za Livotaopirao najupornijim
l]it"l
*tuoglavljem: povratka
imena Dinamo vode6oj hrvatskoj nogometnoj
'ttorneadi.
Vrlo brzo nakon Tudmana, tek Sto su okoniane procedure
uxo parlamentarnih
i predsjednitkih izbora, Croatiaje, pod Canjuginim
'uustvotn,
ponovno postalaDinamo, i u tom casu konadno je pokopan
nranio Tudman.
staviti naciju pred izbor: kaos ili Vlada nacionalnog spasa

248 249
 MLADEN SCHWARTZ: HRVATSKA NAKON TUDMANA uI. ZTVOT I SMRTHRVATSKEDEMoKRATSKEZAIEDNICE

protiv stranaekih dotepenaca i "nastasa". Svatko svakog optuzuie i

Zaiednica izgubila pripisuje mu iskljuiivu krivnju za slom. Samo je piranje dana kada ee
Kako se i odekivalo, Hrvatska Demokratska
vlast na jzbofima za Hrvatski DrLavni Sabor l. sijeenja 2000 god Hoz-ovi zastupniciprosiriti svoj frakcijski rat i na parlamentarneklupe.
da vladajuei odlaZe urniesto da su odmah nakon smrti svoiegaosnivada sazvaliizvanredni
Usprkos njihovim nadama i ilttziiama, znalo se
pozornice; clonekle je moi.da mogla iznenaditi tek Zestina njihova pora kongres stranke i izabtali novo, nekompromitirano, autofitativno vod-
stvorr', koje bi Sto presnije donijelo novi program sa svjezim idejama i
i odgovarajufa katastrofalna pobjeda SepaveSestoglaveoporbe. U
je mjeri HDZ odmah nakon smrti njegova osnivaca i doZivr viziiama za nadolazefe dramatiine dane, oni su se prepustili svojemu
larpurlartistiikom bellum omnium contra omnes, i dali odusk^ pizem-
predvodnikabitno postao stvarpro5losti,pokazalaie i jedna poje
nim porivima uobitajeno svojstvenim skupinama rogova u vreei kakve
izbornih rczttltata:od svih HDZ-ovih kandidata,naime, jedina je u
sami predstavliaiu.
izbornoj jeclinici odnijela pobjedu Vesna Skare-OZbolt,koja ni po I zato je besmisleno,apsurdno pitanje Sto 6e biti s HDZ_om.Ne
niie bila tipiena predstavnicaove ipak u temelju poneStokonzerr
ee biti niSta,jer ga viSenema. Moglo bi se tek pitati hoee li se danasnja
nacionalistickei, svakako,drzavotvorne stranke.Upravo ie zato
ste(.ain^masafaspastina dva, tri ili trideset dijelova, hoee li podjela iii
i pobijedila, pa ee zato trt stranku, skupa s drugim njezinim po crri ytanie ili viSeisraknutih osobnosri,suparniikih klika, irakcijskih
elanom koji je u nju zalttao s dmgog planeta, Matom Granieem,podr struja, ili pak poliriekih sravova.Moguee je da jos netko pode primje-
kom oZujkai napustiti, eda bizaiedno utemeljili jo5 jednu medu sa rom Mate Granifa i Skare-ozbolt,koji su osnovali svoj .,hrvatskidemo-
nepotrebnim, beskrvnim stranaicamapolitidkog centra. kratski centar", neku vrstu suvisne i podgrijane hrvatske ,,krseanske
Hrvatska Demokratska Zajednica poiela se raspadati odmah demokracije",socijal-klerikalnustranku hrvatske,,lumpenburzoazije,,
Tudmanove smrti, a u zavrSnufazu rasapa za(la ie nakon i (Suvar)sa zajam(enimizgledimana 1 d,o2%,glasova.zamislivo ye,paee
saborskihi predsiedniikih izbora. Odmah su se sukobila dvojica naj vjerojatno, da i vlado Seks prione na osnutak kakve konkurentske
predstavnika "desnoga" krila, Seks i Pa5alic,i postalo je jasno da partiiice, moida pod borbenijim naslovom "hrvatski radikalni demo-
istim krovom nema miesta za dva tako "snaZna"dovjeka,pa i ako im kratski centar". u tom sluiaju, gotovo je sigurno da ee mu doktor
neko vrijeme iz kalkulantskih poriva i uspije hiniti nepomueenu Pasaliekao vjerni suparnik spremno parirati kakvim ,,savezom
Kao Pa5alieeviovjek vrlo brzo je maknut Ivica Ropu5, a potom ekstremnih
umjerenjakahrvatskogademokratsliog centra".
Seksoviovjek Krpina podnio ostavku na duZnost stranaikog tainika Jos dosta takvih, uglav-
nom istovjernih udruga mogli bi utemeljiti i Hebiang,
znak prosvjeda zbog Pa5ateevaizbora za iednog od saborskih sarinie, Gregurii,
GlavaSi mnogi drugi, tko god hoee, svatko po jednu.
sjednika.Seksje pak dospio tt sukob s Granicem, dijoj se predsjedn tko bude zakljuiio kako napor oko'stvaranjanove stranke
kandiclaturiprotivio, iHDZ je doslovce uiinio - hotice ili nehotice ,^^,- 1u,glog"
odviSe vremena, novca i energije, sroii na raspolaganju
sve Sto ie bilo u njegovoj moei da pokvari Granieeve izborne i lf*jinrit.va
gotovih srranaka.Netko se-mozepiitt,rreiti cotovcu,
I tako su korifeji HDZ-a,nasljednici Oca Driave, koji su nosili :::1 lnef!1ve_c
svojim pleeima breme povijesne odgovorno sti za opstanak i bolji ^"t:-?
sa[ ly{Si;jedan Raianu, drugi Tomti6u, treei moZda'Suvaru,ietvrti
Arltr t)apieuttt. Glede stranadkogaclanstva pak, mohe se sa sigur-
nezavisne Hrvatske, osfavili svoj narocl na cjedilu, stali se brinuti
svojim posebienim sudbinama,iastima i povlasticama,poteli st -
ruzvlaciti i mrcvariti, i razmilili se poput rakove djece na sve stral
trebao h;r; ocl
uu 3. sijednjazuuu'
J' slrccnra 2000, samorazumljivi
samorazumljivije potez potezsraroga vodstva
staroga vodstva
ljevica protiv desnice, desnicaprotiv ljevice, tehnokrati i granieevci ^,,|::'l-t,ttastrofe
^:l:-':-":"'/rs
-^'-l'"uuurcllc
"i^l1l_''l:t:ll".".9pozive osravke.
neopozive ostavke. NakonSto
Gtav.s
Gla.,,.-
-'-'"";,fl:t:lvrdotiak Nakon stosu
suie ocrvrhu5ke
ie od vrhuskezatra'ili
zatraairi Branimir
Branim
nove stranke, nove hadezeje,Granie protiv sviju, a veterani-ba :tlI D^ ^
i trlala Freundrich, rmedutim,
rrvuuLuu' o rome
w lulllc se
b C vise
V I 5 C lnista
usta lnije
llrc iulo
C LllO.
Civanim, ;^":::l"r Danie svorim postizbornim
aKo Daplc postizbornim zaokrerom
zaokretom ulijevo
ulijevo i kritikama
kritikama trpu-
trpu.
," ;.":::::]1kg :_":t-
3')eNiko Gunjina, jedan od videniiih pripadnika "clesne"struie, optuZio ie torn uilr.i l::::lt umirueega HDZ-a
U"'n-iiilll HDZa zapravo
zapravokani
ka-nizauzeti
zauzetipolitieki
poritieki prostor
prostor koji
koji nestin-
nestan_
prava
i::::: :Tirueegl
prazan. Piranie
pravav"i,]_]rL4tE.r)rdzan. vfiane re samo moze
samo moze ri
ulo--L]staJe. ie li mu
mu to
to 'spijeti:
uspijeti: Hrvatska
Hrvatska srranka
stranka
veljaee 2000 niihov "Inicijativni odbor za osnivanje Kluba utemeliitelja HDZ'a. joi '.'.I]|-tu"oi,'
svoitt prepoznatljivost
prepoznatljivosru ulozi
ulozi umierene
umierene nacionilne
toi uJ.rii
ui."i,' 11a nacionilne desnice,
desnice, i tesko
resko ee
ee
Franjo Tudmann" da pokuSavajustvoriti paralelni tlDZ. Kada je Klub nepuni rnj po.nai. nainovijih
na,noviiih Dapieevih nnaiava
Dapicevih
Dornak l;;..::.:": tava o ."redizainiranju imiclza", povjerovati
,"redizajniranju imiclZa,,, povjerovati
dana potom i osnovan, "sluZbeni"HDZ, ako je takvo sto io5 preostalo, popratio je I;i"_llloe
glasaee",Lvum,cenrrtr kakav
gtasace;f:::^.*rrtr je u pfosieku predstavljao
k_akav-ie predstavtjao Hol.
-' rule HDZ. osim
Osim toga, HSp ima
dogodaj vdo neraspoloZeno ".p.9rt:.5",
lma, on moze raeunati s 4-6%' biraikoga tijela, i ako i ne padne ispod te

250 251
 TUDMANA vII. ZIvoT I SMRT HRVATSKEDEMOKRATSKEZAJEDNICE
MI.A,DENSCTIWARTZ:HRVATSKA NAKON

I ckretanjemulijevo, izgubio i dobar dio svojih "desno" orijentiranih bira-

noseu odekivati veliki mar5 oportunista i k"lit:it'1^:smjeru 7" gOZ je, medutim, sigurno i konatno izgubio vlast onoga trenutka
obratnom od onoga kojim je isla selidba L?9o'.U91""i:li:,911":
zaokupljena
"UiAu - prije izbora - podeo sknt5eno obeeavatida ee se popraviti.
kratski zajednica "mrtva kobila" koia' i,
;;;;;;" pogreSakamora pasti - kako je toeno
ni nima"i:, 1","qt^-:,tf:flffi:t,*j:
ne pokazuie iua^'koja obecaie ispravljanje
"g""tl"*, krugovada p
Pozvaniod desnidarskih ustvrdioTocqueville'rr3
;ruffi;;iiiii^trenutka' politike - Ali nisu samo manjkavosti HDZ-a pridonijele njegovu padu.
["r.rn vidniji otpor tekueim porazimanacionalne prednosti. Prva se njegova
bezobra'n^ ku^p^nia za povrat imena
".Sto "ffga Lrtava fal Suparnik je na svoioj strani imao nemalih
il; to u izostanku iskuswa u prakticnoi politici, pa time i
5kao:"9i s::';11i oridnort sastoiala
l;-p"k ieroristiikaHaa i podanistvo"]3:fli"f : .?:$:i
hrvatskevrhuske) - rnog.t.norti za polititke pogreske, u njegol'tt polozaiu koji mu je davao
A;;;il;.t-ga izrueili slabost
prigode za lazna obeeania, u uvjerljivosti kakvom zrati onai koji se jos
negdasnj e nacionalne-uzd13i1eH!z:,:1:i1? mogao
:^::*:"::" ::
proglasiti iii" imuo kad osramotiti i kojemu zdvoini puk naprosto vieruie na rijec,
;;r;;;;;t"ri, bi ih "svijet" u tom sluiaju
f.t
ih ne brine moguenost da ih."t"t":i"1111-: misleCida ne mole biti gore nego Sto jest. A kombinaciia Racan-Budisa
;;;;Ji,Nimalo propasti fi smatralase dobitnom. JedanbivSi komunist koii se odrekao svoje mark-
- progtasi iztodima i izdaiicama!Takva stranka mora
sistiike pro5losti,i stupa u savezs bivSimnacionalnimvodom, a kasnijim
je propadne. .
'- ako _1 rf,^..,. ,,o-^nima
uzrocima ,niegova protukomunistiikim sociial-liberalom,odredenom je naivnijem dijelu
ZiSto se dogodila propast HDZ-a?Medu publike mogao ulijevati povjerenje. Niegov koalicijski partner Budi5a
pogreSke'proma5aje' a
valia na prvom mjestu spbmlnuti njegove pak, odvee slab da bi samostalnim nastupom uspio polnditi uspjeh,
josi viseoo tzravnrhg.iltt'" onostoje f:p^1t:t:.,*t:i'l*?,?: oslonio se, osim svojih zaiam(enihbira(.a, i na masesocijal-demokratskih
;;;;;; ;t*",t" poiredovao stvaranju obnovljene,hrvatske drzai
prista5aRaiana, Leljne promiena pod svaku cijenu. Na kraju je Budi5a
;f;" je u toj drLavijednodesetljeee. vodiok1ivu,]:::-!:til*l-3^1
istisnut, Mesie je zauzeo njegovo mjesto, ali se niSta bitno nije pro-
or,"o nepokoiebljivo
^ nacionalani iak' i da ie usto postupno i diel miienilo, jer je i on isplivao na valu istih odekivania koja su opeenito
,1o"rr"o problemenagomilan." :y1- :9:[::^T1,:i"":lt"*?koji se na iz upueivanastrankamaoporbenih Sestorki.
ffOZ ,rit ^Oane bi poo]bio bi neunistiv' Dio naroda Ovakvoj koaliciji pruZilo je bezostatnu tvamu i moralnu potporLl
iziasnioprotiv ove stranke,time ie iztekll,i?,,-]t^t::^ij:"13, sve ono Sto se, s onu stranu hrvatskih granica, ufotilo i zareklo da fe
;i;;fi":^lii bilo dostatnosamo podiniti pogreske' dovesti iei do skrajnjih granica, samo kako bi konaino uklonilo s lica zemlje
stvt
kolapsasvedrZavnesluZbe,pfovestipretvorbu,z^vestikonrpciju'kako
"ii.
onu ustrainu zapreku svojemu potpunom ovladavanju hrvatskim
]i]j;il; i".r^p"rr.nost, poslu5ni5tvom (a ne samosvije5eu,
podruejem - Tudmanov HDZ. Sam je Tudman svojim popu5tanjem
dini nacional-mazohistima!) izolitati Hrvatsku tt sviietu, napokt pred inozemnim zahtievima i zanovijetanjima od podetka skupa sa stra-
Trebalo ie
oditovati besprimjernu bahatost spfam vlastita naroda. nim-neprijateljemgradio model njegovauspje5nogupletanjau unutarnje
i zbunjenost dinjenit
pred same izbore pokazatipotpunu pomutniu .^--,- I'anfir P!9love Republike Hrvatske. Sadaje doSao.easda si tal model provjeri
powt
odlaskaVode i osnivata, trebato je narodu predoditi sliku 5":Y mije5anjem u stvar koja pripada samoj najuLoj jezgri ovlasii yedne
nejedinstvenestranke sukobljene sa samom sopol',i:t{it-:T
dakle koja bi na :
izbonsvojega predsjednidkog kandidata, stranke ---
mogla postati oznitlriim siguriosnim rizikom' HDZ ie' svojim opee t't Mislio je
pritom na rresretnogakraljtt Louisa XVI. - I doista je tako. Jer,
hn:^,
PuzravaDie pogresala u odima se puka psiholoski tumaei kao priznavanjepogresivosti
kao gubitrk koji uvijek izrrzivlje agresivne porive prema
" r t z s C r r € o v t r d i c t t t m t samosvijlsti
-i*,t:::^():,i' t
d a o n o S t o j e p o s r n u l o v a l j a i c l o t u e i .Z a t i m ,a k o j e j e d n a v l a s t
razine,trzdiCisenaclnjupfemarealnojprocjenisadarremanatina.MoLdaievierola zgrijesila,ne ee joj se, unaroe priznanjima i obeeanjima,vjerovati da ie
u nadi da ce tamo poh
da jedna od krhotina rasprSenogaHDZ'a pohdi "udesno"' ;",-".""9T
biti bolja. potom, priznajuei pogrelke, ona uvjerava protivnika da je bio u
protiv ljevict, tX,IlliS;
neSto biraea i bolie ,. tlor.tzuii za sliieiefu iazu borbe ;",:^1"1
joi se suprotstavljaoi ohrabruje ga na samouvjereni nastup. Napokon,
"tt'o ?["ilj ?:t';;'",t nisu za bijeli svijet io"oto oorwtlet<"fasisti" i "ustaSe" i-".::,^j.d..
-?rcavania
god n"tt:1|},: vladajucih uvijek zorno i uvjerljivo svjedoee kako se oni nalazeu frzi
samomokolnoseuda uopee postoiei Ou ztit postoiati'-kakwr
vodili! Za5to bismo ," ond" t."U^li takvih etiketa sramiti ili bojati'
ee
ostat iijjllko8-nropadanja, kako im je odzvonilo. Tko u politici drZi do sebe, taj se ne
--r'rrcava.
To iini samo onaj koji je s razlogom dostatno nesiguranda sam sebe prezire.
zvliezdama

253
252
 TI]DMANA VII. ZTVOT I SMRT HRVATSKEDEMOKRATSKEZAJEDNICE
MLADEN SCHWARTZ:HRVATSKA NAKON
godina bilo
Kombiniranom pnm'enoq nafod:sworio mu ie dri,avu.Unatoi svemu, nije ovih deset
Suverene dr?ave: u odabir njezine vlasti. t )^Hwatsku izgubljeno.JoSmanje smisla ima danas fasprostranjenakoliko
prijetnji '
metodologije pritisaka, ucjena i :":":::11, ^^t^*1t::l::l
anacionalni ljeviiarska poStapalica kako nam ie "HDZ oteo deset godina
l'brru^n^
-"gf."i ifiispraznih obeeaniai mamljenjl." q+1*lini' Livota ne moZe oteti, ne mogu
r1i,mectlil\;*::t,'1Yt:::,,*1"to-:t:l' na1egZivota". Nitko nam dijelove na5ega
t^J;t prorp.iir.tnijucleoklatski. ;'btifirania" naivnih' n to ni tamniiari koji nas okivaju u lance - ier i u zaworu moZe se voditi
;:r#;;"';;;;ja, indoktriniranja' pun - a kamoli neka politiaka
vriieclanZivot dostojan iovjeka i smisla
on3rbe{::115,.:-'T:,1}:
stalnihi hrvatskineizgradenih Demokratskom Zaiednicom
pobijeclila je nacl H.rvatskom s$ankakoja je poiinila stanovite,pa makat i brojne i nemale pogre5ke.
,i.[^.u" Ali prekono6 smo se na5li u posve novoi zbilii. Ono Sto fe pod
;ffiiil
'.u,- ;! ur<ionitiir.p:ullfflT,r::t::':,, iz Amerike,
zovuiz Arnerikenjezinu
niezinrr
h,r.e
h Tudmanom bila slabost,sadaje postalo pravilo i zakon i iedina sadrZina
i,rri_..r^ je zavoclniikom
""ri.o politike: bezuvjetno pokoravanje diktatu "medunarodne zajednice",
njuu sved ratproti;.ntiaet11yl-'-t':*:?3:?,iii'"lii::: :tr iragovollno ispunjavanie niezine volje. Vrlo brzo ee se pokazati da
^'it;t;"-trttuo""tl driavnusigurnost' samo ako mu se zauzvratoffio$ur
s njezinom a-rogancijommoei protiv elementarnenepogode Sto nas je snaslauspostavom crveno-
cla skine s vrata nemilu mu vrhuSku |utog (naraneastog)liberal-socijalistiikog reZima, u politiikom zrako-
priiezirom spram podanika' njihovih nevolja i njihove
cinidnim
-"--- je pruznomprostoru bez ikakve spomena vrijedne oporbe, bez ozbiljnog,
paiaaiieTudman.r-io, HDZie ostao suhom, i tim gl
na
smuSenih' slabih i izgublj etabliranogdesnogkrila politike, bez ideja, ideala iviziia - na prijelomu
po*uo iJ"o veliko Ni5ta,heterogenarulja TisuelieeZi HrvatskoimoZe spasonosnopomoei jo5 samo radikalna,eks-
- ni u proteklomu desetljeeu
stranadkih funkcionara bas kao sto drZavotvorna nacional-revolucion tna desnica.
njegova preosleonr tremna,
;;; preclstavljatini5ta bez dominantne figure
jt^1.t1:1
ima",p,
t::
ioV p veeu Tudmanovovrijeme.izasebe. olinjale,
'#;j[;;;il^." l:lit otucane'
i elite
nacionalne vlasti clo
tt-t-":9-f::i:t:*
z.r.' iopouskJklike, nepovratnoje closaclio i se i uru5io u sebi'
skomu kojemu je nekoe toliko zna(io' iscrpio
i
to inaee 6iuu , dotrajalim politiikim tvorbama -911"Y-11^ll HDz osujetioGranicevepredsjedniekeizglede)- onda je taj posao obavio nistinu virtnozno.
clotuei'r'5Prop^st Ova vrsta hiperinterpretacije moralabi pretpostaviti da ie HDZ samoubilaekastranka,
imperiiima i ljuclima,i val;al'oga i:.i9s samo i da je raspolagalanekom tajnovitom, nepogrijesivom metodom utiecanja na biratku
smrt neumoljiva zbil
nije niciji trik, smiJlica ili iluz"ijal'e'yiegovaje. odltrku protiv vlastit:r interesa. Takoder je klimava verzija po kojoj se HDZ "samo-
pokopana je
hrvatskoga politiakog trenutka' S Franjom Tudmanom likvidirao" eclabi se, nakon neuspjehaljevice, trijumfalno vratio na vlast pozvan ocl
ko'tgl
HrvatskaDemokrats{a Zaierlnlca'To iefait accomp.li.'Pog fi
narodada spasiDomovinu.Jer, ako neStoviSene postoji, tada nitko zanjim ne moZe
bio izbor samo vapiti,ono se ne moze vraeatinikuda, pa ni na vlast,a ponajmanjemoze triiumfirati.
potrebe prolijevati suze.i'i Nikadanije u Hrvatskoj Uostalorn,r.ralicirna gr.rbitnikarnoglo se odeitati sve clrugo (Sok, r.rZas,paniia, bijes,
dobra za
ljevice i centra.A nacionalniie centar poluiio i neSto
^ ^ l , r i i r r i n e ( f n d o h t z Z a h l
nevjerica,iskrenoiznenadenje,rnirenjesa sudbinom,posvemasniapornutnja...)negoli
zadovolistv<-r uspielo izveclenomvragolijom.- U tom pogledu nemoguce je smjenu
vrasti200f) ttsporedivatis onom l99O.Taclasu komnnisti takoder neraclobili poraZeni,
rIlslabosetoio<lltrinojvoljiiprepre<lcnojofcnzivimoglodoskoeiti..bo| atro? tlZffllk su u odredenom smislubili prisiljeni kako bi se oslobodili doistanerjesivih
Hrvatske
promiibom" -r'
i i1,ii"i'Ji'!il, t:l?#:; problematc izbiegli
6;;;. otto
nacrvolvo<ra vonH
11,,zil1i:;.,Y}%ll" sudbinu Ceauqescuii njegoveklike. Da su htjeli, mogli su silom
ffiil'iilT:d;#;:';j:: il;#;; *^'i r'i p"i^terl' ostati na vlasti, sL HDZ
nije mogao, ni milom a jos manje silom. Zato niye trebao
totnttlt,,t?;.'rsni lli..":ilI:tt:,,:*J,"ji,X
levici ni pomagati u osvajanjuvlisti; ono ye unapiiled bilo osudeno na uspjeh.
je uctarac paor clioi preclstau:i.:*u ''- Hlt'atska
j,rsipnoza.tic,
,rrrebaiki nacrbiskup
.,1,i. ,irr11"ji'rll,iir,il, 1.soctwoiegaglasovtt --. . Demokratska Zajedni.ca., nouo- je Saboru doduse najja1a
stranka, ali ta okolnost ne bi ni najmanje smjela zamagliti poglecl za
nastupnog govora o "grijchu strlklY.ra; p^ nn'iutp sustavno i diskretno agititao lojedinacna
stenjeu kojemu se ona nasla.MoZcla,napokon,.ocIHDZ-a
iTit::
I prezivi' nesro na neki naiin
torisi op6rUenih ateistieko-agnostiekih .Sestorki' a u tom slrrcajuu neito "clesnijoj"variyantiocl one na koju nas je do sacla
j,6 eulo se, naime, i misljenje kako su se haclezeovct r-rryrKnllo,
:l.i"ll:-11*T?,
upueivao ali to svakakone ee biti - da pribjegnempomalofrivolnoj usporedbi- vise
pgliti\e
s vlasti da bi ubiaZili r.titll. sto itr je "svijet" zbog njihove ono sto ie pod imenom ".fugoslavije"ostalo zivjeri nakon konainog isaeznueate
ugrozbe po"'medunatottttol ',^]:9?),it^':5:",i:,:,?'.j ;:::
te tako ovu spasili od
fi 'o*; ;;;il nepriiateria
;1 ;^njskog prepusta ;:1,"_"" wolbe. Vjerojatnije je, medutim, claCe HDZ barem kao jeclinstvenasrranka
:;J,T;,?#*t#i rfi#iffi i fbrmalno r,.rtoii joS prije svoga najavljenogV. Opeeg sabora (30. tavnla
(a po slabilimvetziiama,-kak.?::,:T:::t-l1-,.iitii?t"t/rl
je u rukeunutarnjem
]XllS""
<UUO)
;;;il;;;;-i poeetak'ili
i novi
pteiun, proeiseenie
i..ot.i. t"o.tt'*,
255
254
\J
=
lv'l
n
f-l
A
M
 VM. SLUZBEI DRUZBENAGADAJU

Od prvih dana nacionalnoga prcvrutx 1990 Republika Hrvatska

pod snaZnim je poveealom takozvane,azapravo nepostoieee,fantomsko-
fantazmagoridne3lS "medunarodne zajednice", koja ne predstavlja ni5ta
vi5e negoli Sto predstavljajusrodne ptazne fijeiiitr kao "dovjedanstvo"
ili "svijet". Pod tim se, inflatorno rabljenim i u meduvremenu s razlogom
zastra5ujueimimenom, medutim, kriiu zbiljska sredi5ta medunarodne
moCi, organi globalne, kozmopolitske judeo-masonskeinternacionale,
koja vodi svoj profani rat protiv nacionalnih drlava i nadelanacionalnosti,
kako bi, u konainom broju koraka, vznastojala ostvariti svoj ruZan san
o svijetu bez etniikih identiteta i bez granica, svijetu koji, s kraia na
kraj, proLima mijesana ameroidna multikultura, i kojemu je na delu
jedna iedina, svemoena,totalna svietska nadvlada.
Premda se pritom radilo o zasadmoildt samo asimptotskom cilju,
koii ne moZe, ili ne 6e biti dostignut, barem ne u doglednom razdoblju
dostupnom na5imljudski mogueim predvidanjima,- nerazumno bi bilo
nijekati Live dokazepostojanja potetnih zasada,upori5ta takvih osnova,
a_napose politidkih tijela koja ve6 danas predstavljaju i provode ovu
vladavinu globalnoga terofa nad narodinl{.tzo

rr8 to
Qcrvroopo:utvara, privid, sablast;himba i tlapnja.
't')
Jlatus t.tocis: dah glasi, govora, riieii - i ni5ta viSe.
rr" Ovdje se ne
,^j^ Zeli pauSalno,iskljueivo, bezostatno prihvaeati danas prilidno
:::: :a.stufranu teoriju urote, koja bi sve pojave povijesnogatrenutka ieljela pojedno-
;'-1v^r]lu,tl!eobjasniti potajnim i dobro organiziranim djelovanjem masonske kripto-
u poviiesd se niSta ne moZe protumaaiti monokauzalno. U njoj je na djelu
:::,1:
'uttostV€oost timbenika. U ove, medutim, doista, kao jedan od kljutnih, pripada i
ctnlenica masonske konspiracije, koja
se moze pouzdano pratiti u tijeku svyetske
poviiesti posljednja
dva stolleea.Dostitno je za ovu zgodu pomisliti samo na masonski
pedisree humanisticke, racionalistiike, prowjetiteliske
fiancuske revolucije, kao i
amerieke revolucije i drlave.

259
 MLADEN SCHWARTZ: HRVATSKA NAKON TUDMANA
Europska Unija, Ujedinjeni Narodi, Medunarodni Monetarni
Svietska Banka, Svietska Trgovinska Organizacija, skupina Bilderbe
TrilateralnaKomisija, ^ na posebannatin iedina preLivielavelesila
koja pod izlikom zaltite tzv. "ljudskih prava" provodi u povijesti
nezabilieieni pohod tvarnog i duhovnog pokoravania svijeta - sve
to vrlo zrmietni organi djelatne wjetske nadvlade. Ona hoee na
iednu jedinu drlavu, driavu univerzalne, velike Amerike, i stoga
bije nepomirljivi boj s nacionalnim silnicama, stoga joj smetafu
i njihove nacionalne driave, stoga su ioj za srce prirasle koj
jugoslaviie,veliki i mali nadnarodni imperiji, koji ee se, kako
lak5enego pojedinaine nacije uklopiti u njihov nivelatorski
slobodnoga vLiita, ljudskih prav^ i Coca-Cole.
Raspadtitovske Jugoslavijepredstavliaoje Sok od kofega se
liberalna, protunarodna global-ameridkamafiia do danas niie
oporaviti. Hrvatskajoj je bila i ostalatrn u oku, jer je odlueila
svoju neponovljivu samobitnost.Zato je ona mukotrpni hrvatski put
nezavisnost promatrala ispunjena tjeskobom i brigom, i u svakom
razdoblju hrvatskog oslobodenja nvstoj^la osvije5tenojhrvatskoj
postavliati zapreke,ne bi li je prisilila da ulaskom u neku od na
joj "integraciia" ponovno postane podloZnom manipuliranju, s cil
poni5tenia njezinaidentiteta te utonuea u mrklu judeo-masonskunod
kojoi su, prema Hegelovoi metafori, sve krave crne.
Nisn toboZnja krSenia liudskih pr^v^ i ograniiavanja
sloboda, nije autoritarni stil predsiednika Tudmana bio nzlogom
takvu mrZnju "medunarodne zaiednice" prema Hrvatskoj. Ti
Jugoslavija, uistinu tiranska, teroristiika driavna zaiednica, sAm Tito
svojim stilom istoaniaekogdespotai politikom komunistickog d
nisu nimalo smetali veliki svijet. Jugoslaviji se priznavalo pravo
"posebnost", odobravalo se niezinoi doktrini "nesvrstanosti"
joj se legitimnu potrebu za nemijeSanjem drugih drLava u n
unutarnje poslove.
S Hrvatskom, sve su te uobiiaiene i tradicionalno nj
zna(ajke diplomatskih odnosa, medu suverenim drlavama posve
ne, najednoe okrenute naglavce.Hrvatskoi se kozmopolitska svi
klika izravno petlja u svaku, pa i najmanju pojedinost niezine pol
postavljajujoi se neispunfivi zahtjevikoji bi se, ostvareni,Stetnood
na hrvatski nacionalni interes, izla\e ju se pritiscima i ucjenama -
bi se doista demokratizirala do te mjere da viSe ne mo2e
napadu izvana, te da u.slijedeeem koraku mora kapitulirati i pokoriti
judeokratskoj Zelji da kao suverena nacija nestane s lica Zemlje.
260
vrrr. SLUZBEI oRuZss NAGADAIU
"Medunarodna zajednica" svim silama nastoii Hrvatsku oslabiti,
prikazujuci ta nastojanja kao posve razumljivu teznj]Lrda je se prilagodi
isvjetskim standardima" kako bi se lak5e uklopila u "integracije',, a
zapfavoradi na tome da Hrvatskau "integfaciiama"kao posebna veliii-
ni bezostatnoiScezne.Vanjski neprijatelj uvjeren je da ee hj cili na
koncu postiei. Ntt dok se to ne dogodi, on rado zamiilja kao da su
njegovi neizmierni napori ve6 urodili plodom. Naravno, neprijatelj je
ptonajprijezainteresiranza realneprocjene onoga Sto doista jest ili moze
biti, k"ko bi ustvrdene istinite podatke Sto bolje iskoristio za svoje
ciljeve. Pritom on ne moLe izbjed i posve pogreSna,pa i izridjLtoglupa
nagadanja.,Alise_osobito rado prepu5ta onome Sto se na njegovoj
bfelosvjetskojengleskoj lingua franca zove wishful thinking, Sto ee
refi miSljenjekoje bas ne odgovaratoliko stvarnosrikoliko je prikazuje
onakvom kakva bi nam odgovarala,ili pak projicira ostvarenje ishoda
kakvome i samo smjera vlastitim snagama,postulirajuei i anticipirajuCi
ostvarenjeneiijih snova.
To je po prilici ono za sto su mozgoviei "medunafodne zajednice"
sve svoje snage stavili u pokret najkasnije u vremenu kada je postalo
bjelodanoozbiljno oboljenje Franje Tudmana. poput strvinara, -mlesta
su se clalina ra5ilambe, prognoze, r\a sastavljanfe"vidovitih,' futuroloskih
i ftituristitkih elaborata, koji bi imali potvrditi njihove Larke ielje o
skora5niemkraju Tudmanove "genocidne diktature" i nadolaskuliberal-
demokratskoga raja u zemlji Kroaciji, te njezinu padu pod globalnu
diktatum kozmopolitskih gospodara svijeta.
u kuloarima NATo-savezai Europske unije ove su sanjarijeuzele
mah4joSdok je Tudman, premda vee naiet bole5iu, ipak u punoj snazi
svoje clrZavniekecluZnosti.Jedno je njihovo'"predvidanie" za
3,f1vtiao
smrti Franie Tudmana ili porazanjegovestianke na parlamenrarnim
:l:t^i
tzDorima
izgledalo ovako: dan poslije - pokusaj zasite nacionalnih
nteresa drzavnim udarom i zaiod,eniem
diktatu re; tjedan kasnije -
sukobi gradanas redarstvom
koji kulminiraju u krvavim demonstra cliama;
jedne godine - Republika Hrvatska izoliranaje poput
111." Albanije.
vru' naravno.nije bio
izravno izloleni "poieljni" scenarij, nego je crna
trebala indirektno predoiiti do kakvih bi strahoia mogao
5:-o-qn?t"
samostalni i spontani nzvitak Hrvatske ako se u nj ne .rpGt.,
:,:l.^:tf
z.andari,te ako ne usmjere hrvatsku buduenost prema zamislima
f:-::tl"isami
\uJe smatrajupoZeljnim i spasonosnim.
26r
 MLADEN SCH\(ARTZ: HRVATSKA NAKON TUDMANA
U kolovozu 1998 neki opskurni "institut z^ mft USA" objavio,
izvijeife o "Hrvatskojposlije Tudmana".3zl Tu je toboZe nezavisnu,
nadku organizacljujoS 1984 (Orwellova godina!) utemeljio
dom Kongresa Sjedinjenih Ameridkih DrLava s ciljem istralivanja i
pieSivanja mirnog razrjesenja medunarodnih sukoba.322Rijec je,
o iednoj od bezbroinih srodnih organizacija diljem zapadnoga
koje se bave pseudoznanstvenomdisciplinom "istraZivanjamira"
uzoru na doktrinu ratovodstva, koja istraZujerat.
Ali dok ratovodstvo razm tra nacelauspje5nogvodenja ratnih
raciia, probleme strategiie i taktike u samome ratll, a ne zanima
pitanje kako zapoteti rat, takozvana "irenologija", koja bi htjela
znanoiCu o miru, postavlja sebi ambicioznu zrdaCt omoguea
pretpostavkiza "izbijanje" mira. Naravno da to nitko na ovako a
i apsolutan naiin ne moZe, niti uopee ho6e diniti, nego se
radi o koordiniranoj djelatnosti razteitih zaprdnjadkih izvj
centrala u svrhu stvarania preduvjeta za uglavljivanje mira po
Amerike - Pax Americana. eitav se posao napokon sastoiiu nad
usmjeravanju i neutraliziranju onih zemalja koje bi se mogle naei
putLl uspostavi i udvr5eivanju amerokratskoga svjetskog poretka.
I tai ie dakle ameriiki "institllt za mir", na jednomu svojem
javnost zatvorenom vijeeanju odrZanom u srpniu 7998t2t,mudrovao
onome Sto je, sukladno svoiim dobrim ieliama, smatrao vje
buducnoScu Republike Hrvatske u vremenu nakon odlaska n
osnivata. Seansomje predsjedao suradnik instituta i njegov
"programa balkanske inicijative" 12a,Daniel Serwer, ameridki Zidov,
t2rTo izvijeSee,u svojoj nepodno5ljivodrskoj umiSljenosti,nastalo iz duha kof$
vjeruje dazna i ono Sto ie se n Hrvatskoj dogoditi, kao i ono sto bi se u njoj "
dogoditi, i potaknulo me je na pisanje ove knjige. Zelio sam neprijatelju porueiti d4
se u Hlatskoi stvari ne ee oclviiationako kako se niemu svida,nego kako to bud€ htto
i trebto hrvatski narod.
f22Koliko je dotidna organizacija stvarno "nezavisna", najbolje svjedodi okolnos0
da njezino upravno vijeee imenuje predsjednik USA, a poWrduje ga Senat.
_ .I
i'?iToinije: 14.'srpnja. S.ri O*u prile Institut je, u okvini sv-ojesekcije ,u "?*
kan", pozvao na razgovor prirve sllgovornike: ielnike hrvatskih oporbenih Sestorki,koil,
stt washingtonskim lneSetirima pruZili "svoje videnje" stania u Hrvatskoj. Preslu5anje'i
24. stpnja, ipredstavnik hercegovadkih Hrvita katoiika, Kresimir Ztbak, dodim dotictll'
s vladom u Zagrebu, znakovito, nisu ni traieni. Valjda su umjesto niezinih izaslanilx^
clo5li 5oro5evcifMudraci su zasjedalitajno, a materijaii su procurili mlesec dana kasniie'
)2aNota bene: inicljative! Oni ie ne ograniiavaju na "znanstveno" istraZivanie;
oni poduzirnaju "inicijativn", potiiu, pokrefu promjene, mijeSaju se dakle posve
otvoreno u unutarnie stvari strane driave.
262
\TII. SLUZBEI DRUZBE NAGADAIU
sn4niidiplomat zaposlen u ameridkom ministarstml vanjskih poslova
ii^ ekspert za Republiku Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu3t5,
pribivao i sklapanju zloglasnogaspofazuma u Daytonu. Na seansi,
i]; i."r1i!^v
lJl- iu je otvorio dotada5nji ameridki poklisar u Zagrebu i fakticni
"^"*lt"r, Hrvatske Peter Galbraith, sudjelovalesu fazne zainteresirane
?i^nr, Smte Depaftment (americko ministafstvo vanjskih poslova),
- -
iintuson (ameriiko ministarstvo rata), CIA te a kako bi drukcije?!
judeo-kozmopolitskog plutokrata Gycirgya
,rreastavnici ozlogla5enog
Nu pojedini su govornici ostali anonimni - njihov identitet
Sororo.
oresucenje "demokratskojjavnosti", kojoj inade sve mofa biti "transpa-
'r.nrno",
tazvidno, "glasno", u smislu Gorbadovlieveglasnosti.
Zasiedanjeje proteklo u znaku odludnosti da Franjo Tudman "mo-
ra,'napustiti vlast. Iztaleno ie opeenito uvierenje da posliie "autokfata"
HrvatskamoLebiti iskliuiivo demokratska driava. Nejasno je samo kakva
li je to ona bila za T\dmanove vladavine, sa svoiih stotinjak stfanaka i
stfaneica, sa slobodnim parlamentarnim izbotima i ve6inskim odludiva-
niem, sa slobodom tiska provedenom do paroksizma,sa svim mogueim
i nemogueim ljudskim pravima i gradanskim slobodama...
InstitLlt je nadalje prorekao da fe se nakon Tudmana, a navlastito
nakon parlamentarnih izbora, dogoditi raskol u vladajuCojstranki. Lijevo
6e, liberalno krilo priie6i u oporbu, a HDZ-ovi ee nacionalisti, koii
saiinjavajuostatak stranke, kao mala fuakcijazadrZa;ti tek neznatni utjecaj.
Institutovi mudraci vidovito predvidaju kako ee tada konadno nastupiti
sve ono o iemu oni zasadrtek sanfaju: ne samo revizija pretvorbe, koia
ee omogueiti gospodarskustabilizaciiui privredni rast, nego i zavodenje
io5 Sirih politiakih sloboda (Sto god to moglo znatitil), kao i toliko
Zudehahrvatska "integraciia u Europu". Sve se to najavljuje na temelju
nepokolebljivog uvjer enjada 6e na slijedeCimizborima pobijediti oporba.
S druge strane, sa Zaljenjemse predvida zahladenjehrvatsko-srpskih
odnosa.Institut se u nastavku,na svoju radost, svakakomogao uvjeriti
kako ga ie u ovom predvidanju prorodki dar ostavio na cjedilu. Hrvatska
sa.Srbijom suraduje na gotovo svim poljima, kao da ima posla s prija-
teliskom drZavom, s kojom nikada nije ba5 nimalo pomutila dobrosu-
s;edskeodnose a kamoli protiv nje vodila krvavi obrambeni i oslobodi'
,
laiki rat! ObdrZavajuse redoviti doticaji na polititkom i voinom planu,
uponskese momiadi do mile volje natjeduza kojekakvepehare, a estrad'
ne zviiezde i zviiezdice, jednapo jedna, korak po korak, moLdai polako,
4rl zato ipak sigurno i nemilosdrno, ruSe preostale barijere na putu do
zanvalnepublike i unosnih koncerata u Beogradu ili Crnoi Gori.
-----
')5 Za
obie, dakle, hrvatske dtZave'
263
 MLADEN SCHWARTZ: HRVATSKA NAKON TUDMANA
Potom, Institut odekuje, Zeli i potide odricanie od isticanja h
Skog pfava na Bosnu i Hercegovinu. Sudionici skupa razlikuju tfi Sce
i prvi od njih nazivarir "velika yelka Hrvatska.", noil ni ukljudila
teiitorija BiH.326"Mala velika", SuskovaHrvatska, kako je zovtl,
bi u svoj sastavpola Hercegovine.Treea je samo "mala", dobra, za'
i to je, gle duda, upravo ona ista za koiu se zalaie i hrvatska poli
opoiba. Tako su se ioS jednom unutarnji i vaniski neprijatelj sus
piepoznali na ztiednitkom poslu prewarania Hrvatske u Sto manju,
rtuUil.t i Sto nesamostalniiubanana'republiku medunarodne kozm<
litske judeo'masonerije.
Da ne ostane sve na poboZnim Zeliama,Institutovi su se
njakoviei iza zatvorenih cija5kih vratiju pobrinuli i za uobieaieni
brazno priieteei, zapoviednidki ton kojim su zadinili svoiu "
analiztr".7?7Oni od Amerike ttaLe da poja('a svoj pritisak na H
a od Hrvatske zahtijevaju da smanji svoj utjecaj u Hercegovini sve
prekida odnosa izmedu Zagteba i Mostara, tako da Hercegovina pc
pod Sarajevo, i nareduiu joj da mora ilelieti povratak pobjeglih
Arvatsku. Mora doniieti ustavne reforme radi veee demokratizaciie
uspostaveslobodnoga sudswa i medija, zatim mora umaniiti
nidke ovlasti, stvoriti svima dostupne programe ptlatizaclie,
liberalno, trZi$no gospodarstvo, zavesti vi$estranadki izborni
ukinuti listu za dijaspom i uvesti neovisne medije (neovisne i o
za5tieenei ukinueem sadaSniega zakonao kleveti. To 6e onda
i
udiniti dobrom uvesti je na velika Ytata u "Europu".3z8
Na kraiu ova "studiia" ameriikih "irenologa" zaKiucuje kako ie
Hrvatskoj vee zapoeela tanzicija iz degolistidkog drZavnogmodela,
je bio razumliiv u vrijeme nacionalneobnove i kakav i inade
J2('l
Kako bi tek nazvali variiantu u kojoj bi Hrvatska, prema povijesnom i
pfaYu te sukladno prirodnim i geopolitickim danostima, obuhvatilzri Citau
Bosne i Hercegovine?!Oeito se na tlr moguenost nislr usudili ni pomisljati!
r27Naprosto je zadivljujuie, i kada ne bi bilo tako iritantno, bilo bi
promatrati tko se sve, kakvi se sve marginalci i Zohari ovoj drZavi usudttju
najdrskije lekcije i nametati joj pravila pona5anja- samo zahvaljuju6i ropskoi
koja je mislila da ee izvojStiti hrvatskll nezavisnost "internacionalizacijom"
pitanja.
drzavnog,nacionalnog,politiakog, kulturnog i gospodarskoginteresa.Sttvi5noje, uost
lom, posebno i isticiti kako je hrvatska politika jo5 za Tudmanova Zivota sve ove
sliene zapovijedivee uglavnom ispunila, a sadaje na najboljem putu da, na
ispitu, nadoknadi jo5 i zaostalo.
264
uII. SLUZBEI DRUZBE NAGADAIU
vriieme politickih prevrata i razdoblia nakon ratova. Institut ustvrduje
.,fve nazn^ke"gradanskog" Livota ibilieLi kako se on oiituje kroz brojne
prava i slidne, koje bi i nadalje valialo
levladile udruge za ljudska
'iatatr'
Ou. nesuvisle i smu5enemontaZe, ovo bezodno petlianie u unu-
nrnje poslove Republike Hrvatske od strane iedne diletantske, treee-
jedva su doiekale njihove
razrtedneagentllre ameriikih tajnih sluZbi,
Droduzeneruke u Zagrebuiz redova neprijateliski nastrojenih uredniStava
iakva su Globus, Nacional i druga. Nadmeno i bahato, ali ujedno i
lukavo, prividno uljudno formulirano, Hrvatskoi toboZ sklono izvijesee
srodeno u potaji Spijunske jazbinesze, hrvatskim je petokolonasima u
sluZbi internacionalne antihrvatske mafije predstavljalo bogodano Stivo
namijenjeno raztadbi u kruZocima zadulenima za destabilizaciju i
destrukciju lrrvatske drLave.Problematitne prognoze koje vii;e izralavaju
namjere i naputke nego vizije budueega, suptilne manipulacije, polu-
elegantneinfiltracije, neprijateljskapropaganda,psiholoSki rat, neskri-
veno agitiranje za nekakva "srpska prava" u Hrvatskoj, samosvijestonoga
" ielimo, oiekujemo, hoeemo, traZimo..."iz kukavnogajudeo-ameritkog
pamfleta mrinje, - sve je to bilo dobrodo5ao doprinos samostalnim
naporima clomaeih izdainika na pripravljanfu novoga ropstva za hrvatski
narod.Zato sammu, kao karakteristiinom primieru koii stoji za mno5tvo
slidnih, posvetio ne5to veeu pozornost.33o
Samo nekoliko dana nakon Tudmanove smrti, vee pomalo
zaboravljenomSerweru hitro je pruZio gostoprimstvo iedan od Sorosevih
"nezavisnih"listova,napraviv5is njim interuieu u znanom stilu uhodane
tiiesne strradnjeunutarnjeg i vanjskog nepriiatelja.33r
Serwer, u dobrom
raspoloZenjuzbog "autokratova" odlaska, izraLavazadovoljstvo onim
Sto prepoznaie kao "puhanje demokratskih vjetrova". Veseli se videei
kako se brzo i bez zaprekaoswaruju njegove nade, prognoze i zapovijedi.
Uostalom ponavlja sve one teme i teze koie su do5le do izra?ajana
*-
Konfirzan tekst s ove siednice objavljen je, izgle<Ia,u rujnu 1998, a autori su
mtt sam Serwel.i dvije
Zene, snradnice te'agenture.
hr.Lr. . Provokacija ameriekog "instituta za mir" proSla je kod "drZavotvornih"
pt'ilitno rezlrpaieno.Jednu iznirnku predstavljaMaja Freundlich, koja je po
:li^":":.
lrtcidno prepoznala prijetniu 5ro nam dolitzi iz Amerike, a drugu Petar Jurie,
;:liu,u
t" Ila skandal osvrnno u okviru svojih nastavakao "Asimetrienim ratovima -
::]l
swarnosti
tleCegtisucli e1a",Hruatski uojnik br. 4l (=s1u4eni1998), Zagreb,str. 35-
i^"_|?ng otvorenog i objektivnog pisanja o planovima ameri-kog imperijalizma, ov^j
'! lrlrrog Vojnika izazvao histericne reakcije amer-ofilske
hrvatske lievice.
"U Hrvatskoj pu5u snaZnivjetrovi demokracije", rijedki Noui List od 19. XII
1999.
265
 MLADEN SCH\IARTZ: HRVATSKA NAKON TUDMANA
zasiedzrn|u fijegova Instituta: H.DZ fe se raspasti, a slobodu
ljudska i srboljudskapnvavaljat ee pospjeSiti.Serwerponovno opomi
Republiku Hrvatsku na nemije5anjeu Bosni i Hercegovini, ali sebi
ovom zgodom prisvaja neogranideno pravo mijeSanja u Hrvatskoir:t
Napokon opravdava sramotni izostanak svjetske drZavnicke elite na,
Tudmanowr sprovodu, nazivajufi tu otvoreno neprijateljsku gestu sig\
nalom upuCenim ne narodu nego Vladi. To bi imalo znatiti da iuded,
americki agent odaje priznanje hrvatskom narodu, zabijajuei klin izmedu
njega i njegovoga politidkog vodstva. Ali narod se nije od Tudmand
distancirao, kako mu je to nalagala"medunarodna zajednica", nego ie
masovno ispratio umrloga predsiednika!
A Vlada, toaniie, hrvatskadrLava,ovim je rijeiima dobila joSiednu
u nizu lekcifa kojima joj se ultimativno "savjetuje" da se pokori, inade i
6e i nadalje biti ignorirana i diskriminirana.To se praktidno moZe svesti
na ovaftlru "magiinu" formulu: pristanite na pokoravanie "medunarodnoi
zajednici", inaie vas ona ne ee pripustiti u svoje "integracije", koje su
i smi5liene s jedinim razlogom da bi vas dokraja mogle pokoriti. U
ovom zatatanom krugu pripravljenoga nam ropstva iscrpljuje se titava
strategija "meduflarodne zajednice" prema Hrvatskoj. Tako opominje
strani drznik, tako opominje njegov domaei sluga.Objedinjuje ih tvrdo*
glava odluka da udine sve Stoie u njihovoj mo6i kako bi povijest pokre.
nuli unatrag i time poni5tili rczultate hrvatskoga nacionalnog prevrata r
iz I99O.
Provokacija"instituta za mir"Oorr-r" se na tekueoj vrpci u brojnirn
replikama. Na istom tragu giba se i jedna ameridka studija o hrvatskoi
preobrazbi za XXI stoljeee, s naglaskom na politiakoj i vojnoj proble;
matici. Ameriiki Zidov Marvin Leibstone332 uruiio je 13. studenoga
l99Shwatskom veleposlaniku u Americi Miomiru ZuLultrnacrt te studije,
pod naslovom "Hrvatska demokraciia i pripadnost Zapadu: model
preobrazbe zaIJ(I stoljece". Naknadno objavljivanje ditave studije bilo
ie najavljefio za sijeianj 7999, nu Leibstone je veC u pwi mah, tz
kurtoazno-diplomatskiiznesenekomplimente politici Republike Hwats'
ke, iztazio uvjerenje da (e Hrvatskanaskoro postati ztela za "integtacije" .
Iste ucjene, iste sugestiie;isti pritisci i ultimatumi!
Prema isffalivaniu "javnoga mi5ljenja" Sto ga ie, po narudbi
ameritke agencije (ili agenture) MRI ("medunarodni republikanski
r32Leibstone je urednik i izdavat iasopisa Global Security and. Trade
loumal.
266
VIII. SLUZBE I DRUZBE NAGADATU
institut"), od 4. do 14. listopada 1998, nad navodnih 204O hrvatskih
provela splitska agencija (ili agentura)
ispfianikastariiih od 18 godina,
-
iLrc, dobiieni su, uz ostale, slijedeei rezultati: 4% ispitanika smatra se
desnicarima,67'X,Zeli promjenu vlasti, 3% glasovalobi za Antu Dapiea,
4% za njegovu Hrvatsku stranku prava itd. Ovi podatci sugeriraju nam
da najmanji broj gradana zlstupa, u op6em smislu, desne stavove, a u
posebnom smislu isto ih toliko malo podupire najveeu sffanku koja se
uobidajenosmatradesnom. Isto tako, da ih je naivefibroi za uklanjanje
s vlasti HDZ-a, u kojemu se pak obicno vidi stranka sa spektrom od
certra do desnoga centra.
IsffaZiva,nie stvara dojam kako velika veeina gradana nzmislia
lievidarski, a bududi da se drZavotvorni nacionalizam redovito povezuje
s desnim politidkim spektrom, istraLivanjenam prenosi poruku kako
velikoj veeini Hwata nije stalo do Hrvatske, nego obnowr hrvatske
drZavnostismatra Stetnom odlukom i polititkom pogre5kom. Time ie
izralena krivotvorena procjena nspoloi,enja u hrvatskom narodu, ba5
kao i posve odredena Lelja onih koji mu, izvana kao i iznutra, rade o
glavi, da suverena driava oslabi i da je Sto priie nestane s lica Zemlje.
Ovakva isttalivanja provode se osobito marno i sustavno od kada
je Republike Hrvatske. Uvijek ih organizirakakav inozemni institut koji
Hrvatskoj "Zeli dobro", ili njegova produZenaruka u Hrvatskoj, ili pak
neki domaei institut koji se, medutim, u svojoj metodologiji dosljedno
koristi uzusima ito za takve ankete vrijede na Zapadu. Ovaj tip propit-
kivanja narodnogaraspolozenjaobjeruike su prihvatili oporbeni, zuti i
crveni, takozvani slobodni i neovisni mediji. Riiei ie, medutim, o
viSestrukoproblematiinoi djelatnosti.
Ponaiprije ie teSko uopee govoriti o "iavnom miSljenju". Postoji
individualno miSlienje, razmiSljanjecovjeka kao pojedinca. pojedno-
stavnjena,neprecizna i sugestivnapitanjajavnih anketa pak, koja isklju-
cu,u mogucrlost diferenciranih, nijansiranih odgovora, ogtanitavanje
izbora samona imena koja je ispitivic naveo (kada se, recimo, odreduje
njihova popularnost), kao i skupna, statistiika obradba niza individualnih
odgovora, dine da rezultati takvih istrahivanja,iako se upitnici postavljaju
poiedincima, prulaju
relevantne podatke tek o mnijenju, o-nejasnim,
nereflektiranim dojmovima, o pr-drasu
dama, kakve inaie obilieLavajt
Sornilu, 625s.tr.r 'Javno mi5ljenje" vrlo je nestalno, promjenljivo, pod-
zavodenju,sugestijii manipulaciji. Osobito je to sludaj kada ga se
i_Yit.
ttoce fiksirati posredovanjem anketnih
upitnika i cilianih pitanja koja
.--=--
rj'MiSljenje je
put pravom znaniu (emot1pr1), dodim se mnijenje (6o(cr) odnosi
tcK na
ono kakvim se nekom neSto eini, ono Sto u sebi nema istinskog bitka.
267
 MTJ.DEN SCHWARTZ: HRVATSKA NAKON TUDMANA
oni sadrze. tJzorak na koiem se obavlia istralivanie uuijek je, manje
viSe, nereprezentativan za iitavu relevantnu skupinu' jer p
sludajno istrgnuti segment iz niezine cjeline. S tako odabranoga
mole se zakljudivati na cjelinu samo analogijom i uz pretpostavku
vjerojatnosti,koji su sami po sebi nesigurni i prijeporni, ier se ne
na swarnost, nego na obtlielia na5egazakliu(ivanja o njoj. U i
rezultatttakoder doltze do izraLaiasamovoljai pristranost, te ispiti
vlastite predrasude, kao i svjesno odabrani izxanznansfveni,
politidki ciljevi istraLivania.Sveto ovakve statistiekeobradbe
stavova dini nepouzdanima i stoga, stfogo uzev5i, neuporablji
bezvriiednima. Niie dudo, dakle, da Hrvati u lijevim istraZivanjima,
ih za politikantske svrhe bezodno rabe i zlorabe ljeviiarski
sami velikom vefinom ispadaiu kao ljudi lijevih nazora. Ako
vanjskih i domacih kozmopolita provede istraZivanjeo nacio
kod Hrvatt, s razlogom se smiie oiekivati da ie oni u rezultatu
pikazani preteZito anacionalnima: internacionalistima ili na
mazohistima.Zato se takva istralivaniai poduzimaju: da bi se kri
bom polutio istralivadu poZeljandoiam i u slijedeeemkoraku,
nim dielovanjem anketnih rezultata, potaklo na daljnie obl
realnosti u suglasju s istraZivaievom 2eliom.
SluZbei druZbe Sto tako revno i ushieeno nagadaju o h
buduenosti, nadajuci se da ee im ona ici na ruku i iineei sve da na
utieau prema svojim predodbama,ne promatraju Hrvatsku samo
One Salju svoje izaslanike, u vidu razliiitih nadzornih povierenstr
izaslanstavaili predstavni5tava.Neke od ovih dntZbi stalno su opuno
eene boraviti i nju5katipo Hrvatskojte dijeliti sustavnelekcije hrva
vlastima,doiim se druge pojavliuju povremeno, u redovitim
ili pak prigodice, kada se za njima ukaZe posebna potreba.
Takva su jedna osobita situacija svakako i parlamentarni
Hrvatskomu nacional-mazohizmuniie bilo dostatno da su, pod izri
i upornim ultimativnim pritiskom "medunarodnezajednice",
vi5estranadkinadzorni odbori kofi ee bdijeti nad tijekom
rituala, nego je valjalo prihvatiti i medunarodne promatrace p
vanja demokratskih glasova.Time je Hrvatska Sutke pristala na
nesamostalnedrZave,protektorata vanjskih sila. Na taj natin, u
domaee vlasti, zbog koje uopee i postoie izbori, jer na njima se'
nadno, biraju njezini predstavnici, - stvarni suverenitet obnaSaju
ske sile.
268
\rrr. sruZsr r oRuZsr NAGADATU
Zanimliivo je da se u Hrvatskojvi5e ne moile naei doslovce nitko334
(oa,ni medu strankama Sto se u meduvremenu hrabro usuduju nazivati
)iesnima"), kome bi ovaj skandalpogaZenogasuverenitetabio vrijedan
okou6 ne najoStrijegprosvjedai odluinog otpofa, a onda makar stano-
glavom. Tako smo, eto, veliki put
iiiog eudenja, zabfinutog kimanja
samosvjesne i ponosne nacionalne euforije 1990, po-
ireialili od one
itavSi loptom za nabacivanje u igri unutamjeg i vanjskog neprijateljal
I mko smo, uz institute zamir, koji marljivo kroje scenarije hrvatske
buduenosti; uz institute za istraLivanie "iavnoga mi5ljenja", koii pro-
- dobili jos
duciraju ono Sto narod misli, umjesto dato reproduciraiu,
i medunarodno predizborno povjerenstvo na delu s nekim "nacionalnim
demokratskiminstitutom". Njegovi su ljudi do5li u Hrvatsku samo zato
da bi biradkom tijelu neizravno nametnuli svoju volju. Oni svojim
,'nai,elima" i primiedbama otvoreno otkrivaju kako im je, primjerice,
iako stalo do toga da hrvatska dijaspora, koja predstavlja polovicu
hrvatskenacije, na izborima prode Stogore, a da se rezultatima okoriste
srpski petokolonaSi,ukljuiuju6i i njihovu takozvanu "dijasporu". Oni
upravo t^i izr^z svjesno rabe radi izazivanjahrvatskoga puka, premda je
niima, kao i nama, kristalno jasno da je rijei o svojevoljno pobjeglim
detniakim koljadima i njihovim obiteljima, te da takvi, naikasnijenakon
slobodnogadina napu5taniaHrvatske, ne uZivaju u nioi vi5e nikakva
prava, osim prava na pravedno sudenie i primjerenu kaznu.
Medunarodni bogovi, tajne sluZbe i njihovi promatraei u Hrvatskoj
dali su ovoi joS zarana do znanja kakvi imaju biri slijedefi izbori za
Hrvatski Drlavni Sabor. Nije dosta da su "slobodni", Sto ee reei da na
niiqa sudjeluju deseci posve sliinih i iednako bezna(ajnih politidkih
straniica kao jamaca "politicke slobode" primjerene liberalnoj
demokraciii.Moraju jo5 biti i "poSteni",fair - na nesluZbeno-sluZbenom
jeziku svjetskenadvlade.Ili ee biti poSteni, da nitko nikoga ne vara, ili
im "medunarodna zaiednica"ne ee pnznatirezultate. Svakako,unaprijed
je bilo jasno da ona poStenim izborim a moile smatrati i kani piiznati
samo one koji ce uroditi ispunjenjem njihovih oiekivanja. Sto im ne
o(lgovara,ne ce biti posteno. pritom je, medutim, kljudni iimbenik
nepostenosti izborne procedure upravo sama rlazodnost nepoStenih i
pristranih inozemnih
nadzornika, nyihovih odekivanja i njihbvih priti
saka.
------
rt'
eusna je iznimka Nova Hrvatska Desnica. Ona, uostalom, i tom ivrstom
stavtt bezuvjetne
obrane hrvatskoga suvereniteta mo2e zahvaliti status jedine (l)
uu^zbeno
neregistrirane stranke u Republici Hrvatskoj, koja inade bez ikakvih problema
"aatonjttje i naicrnje udruge eetniakih ratnih zlodinaca.
269
 MI/.DEN SCIIWARTZ: HRVATSKA NAKON TUDMANA
Svi ti instituti sto su se sa svih strana okomili na Hrvatsku, kao
njihovi Sefovi koji ih ovamo Salju, imaju dakle pred ocima samo ie
cilj: pritiscima i ucjenama, bezodnim mijesanjem u hrvatsku politiku
iznudivaniem ustupaka, stvaranjem pomutnje i kaosa, hrvatsku drZal
do te mjere oslabiti da ona nakon Tudmana izgubi i ono malo zd
poriva i obrambenih refleksa uz ciju pomoe ie za niegove vl
premda nedovoljno, odoliievalapokuSajimauni5tenja.Cilj je dobiti p
puno slomlienu Hrvatsktt s kojom ee "medunarodna zaiednica" upravl
po svoioj volji, iineei s njom Sto god joj bude potrebno radi pr
ostvarenja niezint sna o iednoj, velikoi svietskoj drLavi na delu s
nom ludeo-masonskomkriptokracijom i njezinim eksponentom,
skim Zandaromi gospodarom Sjedinienim DrZavamaAmerike.
Kozmopolitske klike vjerovale su godinama da te sruSiti
ako smse Tudmana. Njegovi suparnici einili su im se s pravom
slabijim duvarima nacionalnog i drlavnog suvereniteta. Zato stt do
niega dasai igrale na njihovu kartu, svim sredstvima podupiruei nj
predstavnike,instruiraiu6iih i kod svoje i kod niihove kuee, te
moralno i materijalno njihovoj izbornoj pobjedi. Poslije Tudmana oni
Hrvatskof vide lak plijen, tim lak5i Sto odluiniia i uspje5niiabude
Sesteroglavihoporbenjaka u vodenju njezine politike. Ono Sto se
odredenoj, manjoi ili vefoj, ali uvijek nepodnoSljivojmjeri moglo
i tiiekom svih godina hrvatskesamostalnosti,nakon Tudmanove je
pojadanodo skrajnosti.Nastaloje ozraejeu kojemu ba5 svatko,
bilo tko izvana,smiie na sebe nepozvano preuzeti ovlasti suodluii
o hrvatskoj sudbini,ma5tajueio njezinoj poZelinoibuduenostii
naputke za niezino Sto djelotvornije uni5tenje.
Nu, oni i odvec rado zaboravljaju da konatnu rijet u svim
kombinacijama ima hrvatski narod. On ie iznjedrio Tudmana, izn
fe i drugoga, kada mu postane neophodnim radi uStuvanja njegovA
opstanka i njegove samosvojnosti.Jer, kako filozof Heidegger navodi
pjesnika Hcjlderlina, "gdie je pogibelj, tamo raste i ono spasonosno"
270
EKSKURS:
x. NACELAPOVIJESMHPROWENA
Umiesto da prepustimo nepriiatelju predvidanje hrvatske budu6-
nosti, ali i niezino oblikovanie, valja nam samima razmatrati Sto nas u
tijeku naSeganacionalnogusudauistinu deka,koje se pogibelii pojavljuju
na hrvatskom povifesnom putu, Sto ne Zelimo da nam se dogodi, Sto su
moguee, a Sto su pak poZeline sadrZine nadolazefega narodnog Zivota
i kako se moZe pospje5iti njihovo ozbiljenje. Razmi5ljatio tome Sto ee
se za Hrvatsku promijeniti i Sto bi se trebalo promijeniti, zna(.i neizbie-
Livo i zahvatiti u problematiku povijesnih promjena uop6e, njihovih
oblika i uzroka, naiela i podela. Povijesnesu promjene, kako ih tradi'
cionalno shvaeamo,svojom biti politiike promjene, promjene na sup-
stanci politieke povijesti. Povijest ie, naime, po svojoj naravi politieka
poviiest, koliko god se mole, s odredenim Sirim znaienjem, govoriti i
o povijesti svih onih disciplina, fenomena i entiteta tiia ie bit uop6e
neraskidivo povezana za vriieme. U tom smislu, povijesti nema samo
viedni Bog na nebesima. Poviiesnaje, medutim, vee i naSabesmrtna
du5a,i to u onoj mjeri u kojoj je njezin spasupufen na napore Sto se
poduzimaju u vremenu. Povijestanje i Zivi svijet na.Zemlii, povijesna
ie kulttrra i znanost, umietnost i filozofiia.
Ali povijest je znanosti tek sukcesivno gomilanje novoga znania,
nadovezivanje na zateieno, pro5irivanje danoga. Znanost je poviiesna
ltlotn na triviialan, izvanjskinatin, onoliko koliko se njezinametodologija
I tundus znanja kroz vrijeme naprosto mijenjaju. Povijest filozoflje, pak,
manje je poviiest nego Sto je frlozofija, jer filozofijski duh korijeni u
v;einom duhu, i citav se njegov rad i sastoji u tome da on ovaj vjeeni
cluhuvijek iznovadoseZe.U prvom sludaju,nedostajeelement uzvi5enog
I katastrofalnog usuda, sudbinske drame poviiesnoga postoiania; u
271
 MLADEN SCHWARTZ:HRVATSKA NAKON TUDMANA
drugom, pak, element povijesne vremenitosti kao razvitka i mo
napretka (ili nazatka) u vremenu. Filozofija fie napfedtje, za fazlik'
znanosti. Ona ie vjeino i bitno isti napor duha na dosezanju sta
nepromjenjive istine.
U politici, medutim, na djelu je sudbinska povijesna bitka
vremenu, koja svojim svijetlim toekamadodu5enastoji puku vre
nadvladati i nadi6i, ali ipak ostaie vremenom. S druge strane, njezine
sviietle toike ipak osebujni signali one dvr56e,dublje i nepokole
zbiljnosti iiji su temelji ukorijenjeni u vjednost. Polirieka je
neprekidni, tragiini dijalog Bogai iovjeka u svijetu. BuduCi dakle tiff
"i
naiin smjestena izmedu zgoljne, isprazne, odvee ljudske vremenitos{,
i potpune punine onoga BoLjegvjeinoga, samo politika imade
povijesnu bit, i zato je politika povijesna. Ali je isto tako i povi
politiina. Povijesno je ono Sto fe veliko: velike mase i veliki
ona je ono Sto se dogadavelikom broju ljudi i velikim ljudima. A
ne5to na djelu ie samo politike. I stoga je povijest politidna.
Povijesne se promjene svakako dogadaju u prostranom
rasnih, kontinentalnih, svjetskihcjelina, ali one se uvijek, svojim
kom ili svojim udinkom, dotidu pojedinih nacija.Tako je prosvi
masonskarevolucija s konca XVIII stoljecamogla svoie ishodi5te
u dekadentnoj Francuskoj, nu s Napoleonskim se ratovima
diljem Europe, pa ioj je s vremenom i prekoradila granice. S
strane, dalekoseZnirezultati Sto ih je ona poludila ostavili su biljeg
konkretnom Zivotu narodA: tako je, naprimjer, neizmjeran bio utj
francuske revolucije - kao ideje i kao dina - na pojavm hrva
drZavotvorstva na tlu austrougarskog carstva u osobi jednog Ante Star.-
ieviea.
Promjena uvijek ukljuduje nestaianie i nastajanje. Gnnica
njima moZe biti manje ili vi5e oStra, ali ona je svakako nzdielnica nedegar"
Stoodlazi i drugogakoje se rada.Hwatskaje danasponovno naraskriLju,
Konac je dvadesetogstoljeea,konac Tisuelje6a,i poietak novog. Pred
deset godina nestalo je za hwatski narod komunizma i nestalo je Jugo' j
slavije,premda se taj riiek oduljio i potrajao kroz slifecle1eruzdoblje,da
bi se tek duboko u devedesetimgodinama potpuno okondao. Mnogirn
se promatradima iini da smo opet pred slidnim raskriZiemkroz kakvo
smo onda morali profi. Trenutak Stoje pred nama uistinu ie sudbonosan,
i nitko ne moZe sa sigurnoSeureei hoCeli nam donijeti spasili propast,
premda nije vjerojatno da ee u svojim posljedicama biti dramatitan i
dalekoseZanpoput onoga.
Hrvatska drZaua trebala bi biti neupitnom . DrLavanastajei nestaje
u ratu, ili odlukom mirovnih sporazuma koiima se fat dovr5ava, i tako
272
EKSKURS: X. NEENT-I PO\'IJESNIH PROMJENA
,- rob1o s hrvatskom dtLavom 194I-1945. Nu drZavamoZe biti zbrisana
f',, a.,2.- razdoblju mira ako u njoj zamtu snage samoobrane,a jati
joj vlastitost u kakl'u konglomeratu
i^f,rrmni cimbenici odlude utopiti
l^-"naa. u kojemu se ne mole opstati ako se u njemu ne vodi glavna
H*urski narod. takoder nije osuden na propast ukoliko ga se ne
"tlia. nelom po nzmierama i dosegu joS nevidenom genocidu. Ali nije
iioZi
,,nutno zaboravljatida ie nafazornlii od svih genocida onaj koji u narodu
Jirorn gzima maha: logikom demografskesmrti i sustavnom,nesmilje-
poroda.
norn praksom pokolja iitavih legiia vlastita nerodenog
Obiino se kaZe da relimi dolaze i ptolaze, ali narodi ostaiu. Hrvatski
narocl u ovom je stoljeeu nadZivio vi5e sebi sklonijih ili neskloniiih
vladavina. S nadolaskom nacionalne driave devedesetih,promijenio se
i vladajueipolitiaki model. Sada,u vfemenll nakon Tudmana, ponovno
bi se mogla promijeniti konkretna izvedba vlasti. Mogle bi nastupiti
ogranideneili dalekoseLnijepromjene. Moglo bi doci do evolutivnog
gibanjaprema nekoj joS veeoj mjeri "demokracije", kako to iznutra i
izv2naneumorno, koliko i ultimativno, zahtiievaju nepriivtelii hrvatske
drLave.Moglo bi, medutim, doei i do pobune, Llstanka,socijalne ili
nacionalnerevolucije, do vojnog ili dvorskog puia, do drZavnogudara,
do gradanskograta s neizvjesnim ishodom za sudbinu nacije i drlave,
do nastankakaosai anarhije, rasapa,uru5enjasustavai dtLave,do posve-
maSnjenacionalne katastrofe.
Sve je to moguee, sve je ve6 u povijesti narodi nebrojeno puta
videno. Nije, medutim, u danasnjemtrenutku hrvatskoga ftajanja, sve
to i jednako vierojatno. Hrvatskaie 1990 proigralajedinswenu prigodtt
za provodenjenacionalne,socijalne,kulturne i politicke revolucije, kako
bi se njome uzdigla na vi5u rrzinu nacionalnogabitka i osigurala svoj
opstanak za slijedeea pokoljenja. Je li mogu6e da joj sada predstoje
revolucionarnepromiene s obratnim predznakom, takve da mogu dovesti
tt pitanje, ugroziti ili poni5titi teievine prvoga desetljeeaobnovljene
nacionalnedrZavnosti?
- Revolucije mogu imati viSestrukeuzroker35.Opeenito pak vrijedi
slijedece:Kad vladaiueim reZimima - elitama, avangardamai klikama
na vlasti - kao i njihovim politiakim formulama, na koje se pozivaju i
Koiimabrane svoju vlast, u zamainojmjeri ponestanemoei, samosvijesti
I
.autoriteta; kada se olinjaju uvjerljivost i vizionarski patos uzviSenih
ciljeva i njihova ideolo5kog opnvdanja; kacl naglo zapotnu slabiti argll-
rnenti nudeni za svrhe legitimiranje vlasti, osjeeaj lojalnosti i presutni
-*---.
rr5 Kao, qostalom, i ratovi, koji stt medutim u ljudskomu sviietu daleko ieSei
rlego revoluciie.
)-74
 MLADEN SCHWARTZ: HRVATSKA NAKON TUDMANA EKSKURS:Ix. NACEI-A POVIJESNTHPROMIENA

sporazum vladajueih i vladanih - kada dakle nastupi potpuna

sustaua - tada kuca tas spasitelja,obijesnih, avanturistiekih ili
duboko odgovornih obnovitelja drLave, nacije, ali i liudske naravi,
nove povijesti i novoga iovjeka.r:o Postojeee se mora u sebi
istro5iti, tada se dogadaju revolucije, prevrati, dalekoseZne dru
politieke promjene na titavu narodnom organizmu. Svakako,
cionarni se obrat moZe dogoditi i u veeem broju koraka, bez od
Zestokog i naglog prekida s dotada5njimkontinuitetom.3rT
U svoioj Repubtici Platon je prvi iznio slijed polititkih ustroia
pokretan njihovim unutarnjim slabostima koje ih tine neobranjivima
izaziva|uprotiv sebe pobunu dmgih tipova ustroia, Sto su ih vee
u vlastitu krilu, prepu5tajuei im mjesto sve dok i ove same ne
ista sudbina. Nakon izvornogazlatnog doba, vladavine mudraca,
pa, po Platonu, srebrno doba, obiljeZeno timokracijom - vlada
iasnika, ratnidke kaste. Kad ratnici u sebi otkriiu poriv za
nastupa oligarhija, ruzdoblie bakra. Pobunom sve brojniieg si
stali5a,napokon, uspostavljase ZeljeZnodoba, ili demokracija.
Detalinu pak empirijsku raSdlambupromjena politidkih oblika,
obzirom na monarhiju, aristokraciju i politeju te njihove loSe inaC
tiraniiu, oligarhijn i demokraciju, izveo je Platonov triiezni uee
Aristotel.33sOpeenito gledajuei, drLavni se poretci, prema n
'i6 'l'ada, uostalom,
ako izostane obnoviteljski lacl revolucije , nastnpa i
za inozemne barbare, da dotuku ono Sto se vee samo dovrSilo te pokupe plijen,
moZda oni zapoinu novi poeetak.
i7 Ono Sto mi uobidajeno nazivamo "revolnciiom" zapravo se nesavr5eno
tt takvom, postupnom preokretu; njemu viSe odgovaraznadenjepetcrBol,q(Platon)
u,vcrrurl,oorg(Polibije) t<ovaol.rterorv(smjenjivanje, periodidno vradanje drZavnih
ia). Oba ova izritaja, naime, oznatavajn preteZito nesmetani,skoro spontani
iz jednog oblika vladavine n drugi, koji korijeni n manjkavostimaili neuspjehu pret'
hodnoga. I takve su promjene u Hrvatskoi zamislive. Nu, smisao riiedi "
(koja izvorno potieee od Kopernikovog naslovaDe Reuolutionibus Orbium
joS bolje je pohranjen u grckoj rijeii otaorg (ustanak, prevrar, pobuna). Ponajl
eemo se pribliZiti jednom uporabljivom pojmu revohtcije ako ono Sto je velikirn
dernim revolucijama, a navlastito francuskoj i ruskoj, uopee zajednitko, i ujedno
njih bitno, saZmemou idealni tip. Idealno-tipskigledano, revoluciji pripadaju oznt
kao: masovn:r,egalitaristidka,nasilna,iznenadna(makar i nakon iedne uvodne, pri
faze), napokon, korijenita i dalekoseZnas obzirorn na svole ucinke. O idealnorn tiPu
usp. napomentr 365!
ir8 Pitanje glasi: er cvrov 6e peroBcrl,l,ouorv crr rrol,rterm (Arist. pol. l3}l t),
toiest quibtts autem ex causis rerurn publlcarum forme mrftentur) - ..s kojih
274
ftautavaniu,mijenjaju nasiliem ili obmanom3re.Neke su promjene nagle,
a neke postupne. Pobune protiv postoiecegustroja izbijaju kao ospora_
vanie vee provedene druStvovne jednakosti, ili u cilju da se ont tek
uspostavi, ili pak zbog druStvovnog nerazmjen medu pojedinim stalisi-
rna;zbog nepravednosti ili drskosti vladajueih. Nezadovolinici se bune
iz razlicitih poriva, medlr koje spadaju koristoljublje i castohleplje; zavist
i objest; strah i prijezit. Pobune uvijek nastaiu iz kakve sitnice, ali se
diZn ladi mnogo ozbiljnije krupnice.
Kljuini je, medutim, uzrok politiakih promjena, i kod platona i
kod Aristotel^14u, kvarenje politiakih poredaka i njihovo unutarnje uru-
Savanje.3at Tek kada se ono zbude, dobiiaju snage osporavanjauopee
svoiu sansu.Politiaki poredak mora se u sebi iscrpiti, dovrsiti, dokinuti.
mora pruziti na vidjelo sve svoje mane i slabosti u svojoj najgoroj -elite
variianti. U meduvremenu su vee stasale snage novoga, svjeZe
vlasti i polirieke ideje koje fe spremno zavzetimjesto propalog ustroja
i njegovih nositelja.
Klasiini je i sustavninacrt smjene politidkih oblika, nakon platona
i Aristotela,pruzio grdki povjesnidarpolibije3{2,nzmisljajuei u drugom
stolieeu prije Krista, tijekom svoga boravka u Rimu, o uzrocima sta-
bilnosti tadasnjih rimskih institucija, koja je omogueila da do rog vremena
u Rimu nije bilo gradanskihr^tova.3aipolibiie je zakljueio kakb je tome
razlog n spretnoj kombinaciji monarhijskog, aristokratskog i demo-
flltskoS sastojkau rimskom drZavnomustroiu.344 Naprotiv, gdje god Ie
iskljuiivo jedan od ova tri oblika na vlasti, nakon sto njegove manjkavoiti
potpuno prevladaju, on ustllpa mjesto drugome. polibije prula
ovakav
redosljed smjene drZavnih oblika: nvorno su lyudi po svojoj
naraviskloni
patrijarhalnoi monarhyi. Nu monarhisti(ka
dr1iva izopatuie se neiz-
mijenjaju
:.okt(pt'o)rniena, drzavni poteci" (po prijevodr-rTomislava Ladana).Ovo rnijenjanje,
ova rumaci se, vee pr.-, iriievodu ili interpretu, i kaopreokret, prevrat,
qrZavniudar
ili revoluciiir.
rie Na nacin
lava ili lisice, kako bi kasnije 'stvrcrio Machiavelli.
u^,, ^'l]_foo.Platona,moZe se "iSeitati"i redoslijedoligarhija+ demokracija+ tiranija,
" oligarhija -r tiranija "+ demokracija.shema,dakre,'ije posve dosrjectna
; il:.:-t]tt:lela
tiec ie rek o rome da pojectini poritiiki oblici nisu v;eeni, pa ni stibilni,
.jll-l]t;oil logikom
'rr6,u
unntarnjeg linjanja prerasia;u u druge.
o ';korupciji", kvarenju, dakreunutarnjoj dekadenciji kao
-''ruKu.propasti
ur"^u,.t'l-I^Yachiavelli-govori
pojedinih oblika vladavine.
,', Ilistorite. yl.
je, rne.dutim,klasnih borbi izmedu patricija i plebejaca.
I.i] ,U:1"
storieia poslije pisao ie o toj temi onega y Gasset,'obrazlaZuiiupravo
na
"q -.,*,^Ynogo
p.m,e^r rimske oolitiike sinreze svoje shvacanje
mozemo,ali se u njoy dizave ka,oko2e, iz koJe 'e
ipak osjeeamoslobodnima.
275

MLADEN SCHWARTZ: HRVATSKA NAKON TUDMANA
bieLivo Lr tiraniiu. U borbi protiv tje, aristokraciia zavodi vl
najboljih, koja se, sa svoie stfane' takoder ptetvara u svore negati
n^iitje - oligarhiju. Narodnom pobunom zavodise potom del
ali i ona nizom unutarnjim prcvrata ponovno ustupa mtesto tiraniii,
kojom
' zapottnje slijedeci ciklus smjene politiakih oblika. i vtetnena te je modele politiika praksa povezala u skladnu sintezu.
prema polibiju, politiake promiene nastaju degeneracijom.il
korupcijom; izrodeniem, izopa(eniem i kvarenjem poi€dinih tipov*
dr1ainoglrstroja.Uvijek ie, dakle, na dielu stanovitadekadenciiapoliti(..
kog moclela,pfouzrodena njegovim srlianjem u skrajnost.Ali ta je skraj.
noit vef njegovo ponistenje u samomesebi, mogli bismo dodati: on sa:,
naime, u sebi iscrpio i zato se ne moLe vi5e ostvarivati doli na naei4
vlastite karikature, te tada-postaje nemoenom irtvom pfevfata.
polibije, kao ni njegovi pfedsasnici, ne pruza stfogo fatalil
nacfr slijeda poviiesnih politidkih oblika. on nudi tek pojednostavl
idealno-tipsku shemu i ukazuje na pogibelii sadrlane u pojedinim
tih oblika, na mogufnosti njihove propasti zbog svojih unutarl
slabosti, re na slijedeee oblike koji se ndaiu iz njihove pfopasti.
Povijestpolitiakih oblika pridruZuje se povijesti politiakih
u pruZaniu potkrijepe onom tumadenju politiakih promiena koje
smjeli nazvati teorijom iscrpliiuania. FrancuskaXVIII stoljeea,
Rusija podetkom XX stoljeea, sovjetski Savez pod upravom svoie
rt.eulttog upravitelja Gorbadova, posttitovska Jugoslavija na delu
rotiraiueim kolektivom mediokriteta iz Titove sjeneras,- sve su te
vee bile zapaleu cluboku unutarnju krizu, nisu vise bile u stanju
lijeka za svojesve brojnije nevolje i sve dublie probleme' i nisu se
uspjesnomogle nositi sa sve jadim izazovimasvojoj stabilnostii svo
opstanku. Nikakvi kozmetidki zahvati,korekture, reforme, nisu im
mogli procluZiti vijek. Njihovi nasljednici, koji stt im trebali tek z;
zavr5ni udafac, do5li su zaptavo na gotovo.3a6
rr5 Paradigmatidna Rimskoga Uars
!e Ll ovolrl pogleclu bila i ostala sudbina
Prvo nirstupa clekadencija, m;rterijalno i dernograf-sko, moralno i uljudbeno propada
- a onda navaljujn barbari!
ji('
Preclrevolucionarna Francuska pfuza uzornu sliku dekadencije koja
priziva svoje revolucionarno nadvladavanie. Iskv;rreno i licemierno sveeensfvo; raz
aristokraciia ogrezlzru svojim galantnim aferama,isptaznim ljubovaniilna' a
prenemaganjirna,pomodnom i snobovskomkieeraju, potonttla u zavodliiru ispral
postoianja; kompiiya, intfige, protekcije; narasleosiromasenemase puka, ali i o1a
snage duhovne propasti - intelektualne klike, prosvjetiteljsko-slobodnozida
racionalistiiki utopisti, les philosophes, koii su u svojim salonima kovali rnisa
pretpostavkeprevfata-sve je tortzaralo irastakalodrZal.ttidrustvo,iprijenego
fe pita Bastilji pala je Flancuska. Bezazleni i nevjeSti Kralj, koji je na dan
revolucije u svoi dnevnik upisao ono poviiesno rien (=r^ilta),mogao se samo
276
EKSKURS: IX. NACELA POVIJESNIH PROMJENA
Polibiiev nauk o smjeni politiakih ustroja ne moZe se doslovce
primijeniti na stanie danaSnjeHrvatske. On, kako vidjesmo, i nije u
,trogorn smislu povijesni sai,etak,nego operira idealnim tipovimni<z
rflonathiie, aristokracije i demokracije. Ve6 u starom Rimu njegova
Monarhiino su natelo predstavljala dvojica konzula, aristokratsko je
bilo zastupljenoSenatom,a demokratski sastojaknarodnom skupStinom
@omitia). Pogotovu u modernim drLavamasva su tri elementau praviltr
kombinirana. Suvremene su europske monarhije, dakako, okrunjene
demokracije.Monarhijskije princip, medutim, proveden u svim tipovima
republike,u kojima je jedantovjek na delu drLave,bez obzirana obujam
niegovih ovlasti.Nu kako nitko vi5e ne vlada sam, nego se mofa okruZiti
jednim brojem suradnikasas, ministara ili ilanova "centralnog komiteta",
sgvremene su vladavine ujedno i aristokratske, dakako u formalnom
smislnmanjinskevlastiiae.One su, pak, demokratskena nadin parlamen-
tatizma,predstavnickogasustavanarodnog zastupni5tvaputom izabnnjh
izaslanika.
I u Tudmanovoj su Hrvatskoj postojala sva tri elementa:predsjed-
nik, Predsjedniiko vijeee (uz Vladu, vodstvo vladajuee stranke itd.) te
delegiranidr7,avniparlament. Stogaovdje ne moZe biti riieei primierice
o tome da se monarhiia pretvori u aristokraciju, ili ova u demokraciju.
ettditi zaStogtrbi glavu. Vladaju6esu elite bile izgubile i svijesti sarnosvijest,i ndrnZena
volja firnatiziranih masonskih aclvokataudinila ie da one zzr tten isieznu kao cla ih
nikada nijc ni bilo. Krivo je - kako je to pokazaoNikolaj Berdajev- rnisliti da bi se
ovakvitnrevolttcionarnimzahvatimamoglo odgovoriti pocluzimanjemanalognih zahvatn
kontrat'evolttcije,povratka na staro. Staro se je bilo r.r,repovrat samo uniStilo, ono je
!1.svome krilu i porodilo revolucionarnn negacijn. Prern:r starome, todnile, onorle
ottno vrijeclnom u njemu Sto nije zaslnzno za propast, ponovno se moglo pribliziti
samo idttci kloz kuSnje Sto ih
ie sobom donijeia rivolu-iya, pa potom dalje od nje,
napriied, ne natrag! Pravi konzervatiztm, uostalom,
uvijek iral vodi naptijed, put
pozitivnih vreclnota, i
niposto nije puki reaktivni fenomen, kako se io pridinja
nenpuce-nojpndkoj predocbi.
'" O idealnim
tipovima usp. napomenu 3641
.''n Ovo je u odredenom Jmislu svojstveno i orijentalnorn despotu, tako da
monarhiitrr-rnajciscoj
kulturi nije poznavaLani antika. pa ipak se o nyoj rnoi,e govoriti
vlaclrvini tr kojoj jedan covjek ima najsire ovlasti koje ni s kim ne dijeli, itko
:::
sc t :zaposlik:ro sur:rdnikaili savietnika.
(a-:..-, One mogtr svojim aristokratskimtrdielom biri bolje ili loSije,rako da ovclie
jrij::?km:iia" ne znaci nuZno vlast najboljih, irego moze bifi i regiment onih naygorih
- i umjesto elire plemenitih predstavljatikliku kojoj je stalo samo do
,,,,1]!tr9l..".iia
Pru(og obnasanjavlasti. Aristokracija dakle ovdje ne znaai drugo'negoli oligarhija -
'rastiilo
koie manjine (kod Aristotela i drugih antitkih alrtora,iriiei ,,oligarhiya,'
i-u
konoraciju, odnoseii se na losu vladavinu manjine, na izrodenje aristo-
il?lll:.f,
*tccrle).
U tom smislu, sve su moderne vladavine i "aristokiatske,,.
277
 MLADEN SCF{WARTZ: HRVATSKA NAKON TUDMANA
partijskog rcLima ilivojne junte; napokon, mogla bi svoju demokratsku
sastavnicu fazvitr do neslucenih granica, moada,po receptu "medunar'
rodne zajednice"i njezinih domaeih produZenih ruku, na natin radikalne;
bagtanitne "demokratizacije", neke vrsti permanentne demokratskq
revolucije - Sto bi Hrvatsku vrlo brzo dovelo u stanie politiake uprav6
koje se u Antici smatralo najgorim i nazivalo ga se ohlokracij6Tn.35r,*
Vlast u Hrvatskoi kako je ona obna5anzrkroz pro5lo desetlje€e;
iscrpilzrse, te ioj, po naSojteoriji, uskoro svakakopredstoji velika miienai
O njezinoj iscrpljenosti, istroSenosti,potroSenostipostoji vee prilidno
opeeniti consensus,samo mu se, iz razumljivih povoda i poriva, uslijed
koristoljubivog prikr iv anja stvarnosti kao i nesviesnih ncionalizaciia,
niie prikljudila i stranka HDZ dok je jo5 bila na vlasti. AIi, staiali5tase
nzdvajaju kada treba izravno odgovoriti na upit Sto ie ono Sto se zaptavo
u hrvatskoi politici istroSilo.Liievo-liberalnesnageprotivne }JDZu teei'
fe da se istro5io autoritarni, autokratski model predsjednika Tudmana,
u kojemu su, bez odveC promiSljania i obztrne, odgovorne upofabe.
rijedi, nerijetko vidiele "diktatora". Potro5enaje diktatura, dakle idemoy
"demokratizkati". To one sada,pobjediv5i na izborima, nemilice i dine.
Posvedmgaiiiu sliku dobio bi protnatradoprezno kritidan i prema
parlamentarnoi, predstavnidkoi demokraciji, a osobito prema nudeno|
nam i nametanoj, maglovitoj, neodredenoj, nezauzdanojte tim pogi'
beljnijoj "demokratizaciii". On bi, naime, morao zakljuiiti da ie izmedu
15"Riiea "elita", baSkao i "aristokracija", moi,e se koristiti u smislu dobre maniine
vlasti, ali i ir smislu bilo koje manjinske skupine na dtZavnom kormiltt. Ovdje sam.je
uporabio u vriieclnosnoneutralnom smisln. Razumiiemoli pak pocl "elitom" aristokratsku'
manjinu, manjinskn vlast najboljih, oncla etirnologiju toga termina (odzrbir;electus.'
izabrau, izabranik) valja shvatiti u smisln naravnog ili BoZjeg odabila. Elitu ne bira
veeina glasova!LoSaelita, pak, nazivljese "klikom": ova 1emanlim vlasti kojoi je stalo
sarnodo udovoljavanjavlastitu -astohleplju, <Io- aplauza(cliquer, claqtw = plieskatl)'
a niposto do opienarodnog probitka.
15' Ohlotracija je J grekol politidkoj filozofiji vladavinzrulice, ulidne ruljer
doslovce: olo5i (hrvatska je rijed i sama grikoga podrijetla - o1l.oQ.
278
EKSKURS: IX. NACBI-A, PO\aIJESNIH PROMIENA
(uz "monarhijski" i "aristokratski" sastojak,
lg90 i 2000 u Hrvatskof
dnkako) bila na vlasti tipiana zapadniatka liberalna parlamentarna
je hrvatski narod stiecaiem okolnosti bio prihvatio
demokracija. Nju
Drvo stoga sto ga o tome nitko "demokratski" nije ni pitao, a potom i
)bog svoie nedvojbene zasifenosti polustoljetnom vladavinom najgore
vfste tiranije Sto ju je poznavao suvremeni svijet.
I ta se demokratska formula na hrvatskom tlu u meduvremenu
istro5ila. Vidi se to po visokom broju posve suviSnih i besmislenih
politidkih.stranaka,po nepojmljivo niskoj ruzini predizbornih kampanja,
po novo; zasicenosti naroda - ovoga puta padamentarizmom, po
ialovosti i bezizglednostipolovidnih, kompromisnih i bezliinih demo-
'kratskih
mehanizama u upravljanju zahtjevnom i sloZenom politiakom
zbilino5cu.Ne moZe, dakle, biti rijedi o tome da se demokratska for-
mula i nadaliepospje5uje,anjezino podruije djelovanjapro5iruje, nego
da se ona zamijeni prikladnijom. U nastavku ove studije bit ee jos
detaljno rijeii o demokratskoj politici i njezinim kljudnim manjkavo-
stimartz,koje je dine nesigurnim jamstvom hrvatske buduenosti. Ovdje
nam je, meclutim, joS nakana tazmoffit| uz one antidke, i neke novije
zamislio nadelimaizmjene povijesno-politickih ustroja, kako bismo i u
njihovu ozra(ju preliminarno i uopdeno osvijetlili mijene Sto su pred
Hrvatskom.l5j
*'!t,kt<
Za na!;u svrhu uputna su razmi5ljanjaSto su ih o dimbenicima-
pokretaiima politidkih promj ena ruzyrli predstavnici (neo)makjavelistidke
teorije elit6 u XX stoljecu, Vilfredo pareto, Gaetano Mosca i Robert
Michels.sva trojica slazuse u rumaeenjumijene politidkih oblika politici
rmanentnom "cirkulacijom elita" (izraz je paretov). pareto, koji je
n-*^, "'.Valia nam, ipak, biti u punoj mjeri svjesnirnaokolnosti da ee hrwatskoj
ucm^okraciii z^zvoniti posmrtna zvonatek oncla,kada i nasi mjerodavni enropski susjedi
"razvirku" dosegnutocku od koje ce moci dalje samo rerneliem
;j::T.:..d.*oklatskom
nazori, i uporabom dmgih sredstava.ova ovisnost o velikom, povijesnom
:::tileiiih
tiieku, medutim, nestoje posve dmgo negoli nedostojnoi ropsko ,,kltpsanje"
)j".Yji,f:-
sviietom i odricanje od snverenirerau tekucoi politici - za Stonam je tako
i;L'lTl.
''"qtrlh
primjera pruZila hrvatska drlavna politika kroz deset godina dvojbene neza-
v,?"-"ll za stlstavnupak ra5dlambudemokratskogamodela 1sp. u ovoj knjizi poglavlje
'aru (E&s&lrr.s:',Besplca
zbiljske demokracije',)!
*qrstrtlkciiama, nije rijed o podvrgavanjuZive povijesne zbilje apriornim shemamai
t.,.".-,_,'Pritom
nego naprosto o naporu da se olakSarazumij&anje i predvidanje
politickog raspletajauporabom kategorijalnog ^panta i ieorelskih gvicla
;;:lt*opt
"'rtn televantni tr filozofsko-povij esnih zahvata.
279
 MLADEN SCHWARTZ:HRVATSKA NAKON TUDMANA EKSKURS: IX. NAEEL{ POVIJESNIH PROMIENA

zagovaraogospodarskiliberalizamu sprezi s politiakim autoritariz

stil u vladajucoj politici. To ee dovesti akumiliranju sposobnosti kod
donekle je slidno Freudu i Marxu, te njihovu nauiavanju o nesvi
Sirilrmasa.s druge stfane moie biti odvee zastupljen "lisidji" stil pfetje-
odnosno o ideologiji, - poduzeo demistifikaciju iovjekove svijesti,
flne rcznie inovacijama,koje idu na ustrb konzervirajuieg autoriteta. u
kujuii logidke i ne-logiike (negdje: i'logidke) ljudske iine. Glavne
oba slutaja naruSenisu dmstvovno ravnovjesjei sklad, te uiinak moze
logiikog, racionalnog ponaSanja otkrivao je Pareto u gos
biti samo smiena vladajuee elite drugom. Taj se pfoces kroz povijest
dfelatnosti usmierenoj maksimalizaciji profita, u uspje5noj po
uviiek iznova ponavlja i u njemu se i sastoji "cirkulaciia elita".357
praksi shvaeenojna makjavelistiiki naiin u smislu autonomije Za ruzliku od Pareta, Gaetano Mosca i u politici je s vremenom
od religije i eudoreda, te napokon u sferi diste logiiko-eksperi zauzeoliberalni stav,.ali je svejedno i on postao jednim od inspiratora
znanosti. Ne-logitki su akti ne-razumski,oni kojima ie besmisleno novodesnidarske politiake filozofije nasega stoljeca upfavo svoiim
za tazumske tazloge.ts5Moida nam se ti ruzlozi i ponude, nu ako di elitisriekimneomakjavelizmom.odreden_uvarijan_tuteorije o ,,cirkulaciji
logiiki neuvierljivo, valja pitatiza druge, ne-logiike poticaje akcije. elita" rnlazimo, iak neSto ranije, i kod Mosce.358 Ono Sto ie za parcta
Paretztdovodi do njegove slavneteorije residua i derivacija. Residua elita, Mosca naziva "politidkom klasom" (classepolitica), ili vladajueom
na5i ustraini iracionalni porivi zbog tijih se opravdania,ali ne t klasom.Paretovederiuacije u Moscinoj su terminologiji ,,politidke for-
ili obia5njenja,smiSljajuderivacije, promjenljive teorije koje mule" (formule politiche). one predstavljaju vjerovanje ili osjeeaj,
mjesta drugima dim ispune svoju svrhu. opienito prihvaeeneu narodu, kojima se opravdavamoe pottiake [r"r..
Pareto medu residuama izdv{a dvije vaLnevrste: prva ie Mosca uvida kako je svakom organiziranom, i do potrebnog stupnja
obnovama, riskantnom eksperimentu, Spekulaciji,a druga ie nagn slozenom dm5twr, na ielu manjina vlasti, vlad{uea klasa (kak-o iove
uStuvanju postoieeega i niegove obrane, sve do uporabe sile. ie
i Max). za razliku od Marxa, Mosca misli da vladaiu(a,klasa ne potieee
bismo da prva vrsta residuaodgovarareformistiikom, a druga samo iz gospodarske organizacije; nju isto tako mogu iiniti i ,atnici,
tivnom stavu. Pareto nihove predstavnike, slijedeei iedan par birokrati ili nasljedna aristokraciia.
vellijevih metafora, naziva lisicama i lavovima.356Ove su dvije Moscatakoder istide kako politiike promjene ne nastajuklasnom
residua vaine za Paretovo shvaeanje elita i njihove cirkulacije. borbom (u kojoj, prema Marxol'n naudavanju,na odrecrenom
stupniu
Svim dm5tvima, u raznim vidovima djelatnosti, oduvijek povijesnog razvitka, uvjetovanog odnosima u proizvodnji,
elite sposobnifih. Tako dugo dok traje zdravo socijalno stanje, revoluci,o-
narnim z:rhvatom biva, ruzvlastenadotadasnja, ieakcion
neometano obavlja svoju vodeCuulogu. Dekadenciiapak nastupau arna vladaiufa
klasa,te ustupa mjesto novoj, progresivnoj). poritieka
sluiaja. MoZe se dogoditi da ovlada pretjerani autoritet, odvee "l klasanije apsolutno
monopolistiika manjina vlasti kakva uvijek bezostatno
nameie svoju
i svoje interese osratku dmstva. ona nije nuZno autoritarna
1ofit1 ili
"i Premda se Mussolinijev faSizumrado pozivao nt markiza Pareta, koii
autokratska,a liberalno-demokratskiporivi
predstavrjajujoj odredenu
iz stare talijanske nacionalistiike obitelii, tesko ie procjenjivati njegov odnos protutezu odozdol. u
stabilnim i uspy:esnimdrustvima, ona rudi zastite
fa5izmrr, buduei da je umro vet 1923, godinu dana nakon Mar5a na lUrn.
r55 U ovim razmatranjima Pareto se donekle pribliiava Freuclol'u nauiavanjU,
nesvjesnom, a napose o racionalizaciii kao obrambenorn mehanizmu - premda (De,o.fficiisI; t3), koji, medutim, suprotno
dvojbeno je li mu bio poznat u njegovo vriieme dovrSeni <Jioopusa oca psihoa i$.fi.;::::l
lisir<;,, r,.r-^ Machiavelriju,smatrasei
nasitnostnedostojnimacovjekai poritike.Dopustiosam sebj
- te Marxovtr shvaianjn ideologije kao iskrivljene svijesti kojom se Stite
ilil
#lf:Lll.,
11g 9*,p"iq*i"
;;,;:j:'j::::*,1-1,*1,1i
;; ;;,;fi;il .",;.;;,t #; ffi ilil ;fri;,il ;;
interesi.
r5(' Prema klasidnom mjestn u djelu Il Principe
GVIII): "Sendo adunque udomaeenog" i iiiiillT';,i';ffif ffi ll'#ffil:,:?
;; il;;ffiffi;^&;##niiliil;:
principe necessitaro sapere bene usare la bestia, debbe di quelle pigliare la golpe
il lione; perch6 il lione non si dif'ende d;r' lacci, Ia golpe non si difende da' I rr rvojr
rvurlr teoriiu
_. ,_j;,."::l: LcullJLr iaozto
rzrozro .igi;*"o;-ffi Trattato di
u glilvnom dlent lhattato di sO(
s'ciotogia generate
" ", oll:11",1916.Drugomizdanjue9r3) ctopisan
Bisognaadunqueesseregolpe a conosceree' Iacci, e lione a sbigottiree' lupi." 'l,i je i tre6i svezak
^!::y.:u atrt screruza
.'yt"ii/ ipou.rtca, ;;;,;' 1995.
i;i; ijU ;;" gravnom
#; glavnom
e Ltc'r.yrrrt
dakle, da vladalac mora biti kadar spretno oponasati zivotinisku narav, treba f,f,^
"Y -- ";;,i',' rtoma
dJo.zofsko-porittke
tom svom djeru
djelu
il""-T,;jli: jl313f'sro'novii5sne,i
4'4\'zvrlr^v'lrvvrrLilrL
zvjeradi kao uzor odabrati Iisicu i lava; ier lav se ne zna obraniti od zamki, kao Sto vrt^ nrrzor.c.
ooeimp izvor-no
r rrrwzvrrKU-l){]l.lltCKe
zastupao
nitZOfC. Doeim je iZVOfnO Zastlpito
--'--,r .t1^1" uc[ruKr:rLrlc,
orrrv )rliull d".::flTjl:, smatraiuei;.
lisica nemoena protiv I'ukova. Treba zato biti lisicom da bi se poznavale zatnke, di^r.
fi,,",:':::',:.t,:: srnarrarUcr l.,zti"-l
;e iluzijom, .r-iioor.i-o
rt dodatcima glavnom
glavnom
rrnr:-,, rorino
, niezine,'zastue.
,l-:i'"., z.rsrutieIi nvali
nri"ri-i"i.if,rog
dostupnosr demokratske
lavom kako bi se prestraSilo l'ukove.) Niccold Machiavelli, Il priicipe. Gitrlio ilil:':::zdanje:. "'*:",.,:,::i:,_:-::
.r.923).istite demokratske
Editore, Torino 1961, str.85. Machiavellije ovu usporedbu s lisicom i lavom r*,
ililT^t::T
iiJ'ili;J
_r]9,::i"ri:
prikta'jajuri
iiffi'xl#:
se cak nekojvrsri"otvorenogir.ustva,',sleno sir
" ""ooi',iil,
280
281
 MI-A.DENSCHWARTZ: HRVATSKA NAKON TUDMANA
svoje moei ne mora pribjegavati nasilnim sredstvima' nego se
na vlasti intelektual.ti- i moralnim prvenstvom, te uvjerljivom
zaiednidkog nacionalnog probitka' _ -_ .-_,_ ii
politieke mijene, dakle, ne nastaiurevolucionalnom pobunom novq
troSenjem, linial
klase protiv vladajuee, nego nastaiu nadvladavanjem'
nlem polititke formule , kada ona izgubi uvierliivost kao skup vjerova-nJa
1 Iako ne spadau druZbu elitista, kojih smo znameniti trio ukratko
jedna politidka
i.tii-^" se legitimira vladajuCa,politiaka klasa. Takva
fo.-.,tu bila je do sloma SrednjegaVijeka doktrina boZanskogapfavai
je posumnialau
I francuska i ruska revolucija nastupile su kada veeina
je formula i moderna pfedstavnieka
boZansko pfavo vladarz'.Politidka
Jemokracija. Dakle , Bohia volja ili narodna volia'1te 't,
Robert (ili, taliianizirano, Roberto) Michels posliednii ie u ovotrlr
chels smatra pukom iluzijom.362
Slicno Man<u, koji je na niega donekle utiecao, Michels
rezu o klasnojborbi izmedu susliednovladajuCiholigarhija.On, med
ne prihvaea marksistidkukonzekvencu o pfoletafiiatu kao posljed
povijesnom subiektu klasne vladavine i "tiresiii" besklasnogadruSw1i
pfoletafijat, po Michelsu, dolaskom na vlast postaje oligarhijomanrylt'
itavljenom sindkatima, partiiom i sl' Ali se, drukdije nego kod Pareta't
iseAnalogno propasti velikih ciustavit ptltom demokratskih revolucija, valja
pretpostaviti oa ie leonato iscrpljiva i clemokratska ideologija o utemeljenjll legit
vladivine na pristanku veiine naroda, po opeoj volji, ili volji svih'
J6,,Uprvoj polovici stoljeeaova tema nije zanimalasamo Lmiereniie
vee i tradicionalneliberale kakav ie bio Max lWeber,ali i makjavelistepoput Mosce
JarnesaBlrrnhama,
r(,rU svom glavnom djelv Zur Soziologie des Parteilt)esens in der modernfi'
Dernokratie (Leipzig 1911).
3(,'Ipak, i kod Michelsa nailazirnona zaeudnu ambivalenciju Sto je neomakj
oditujq rpi;'ld;;n. o.*ot rocije. Iako ie, naime, smatrau biti utopijskom, iPak
ideal ne vidi u alltoritarizmu ili diktaturi, na 5to bi ga mogla navesti niegova reaurl!
raSelamba naeela oligarhije. Premda ie demokracija strogo uzev5i neostvariva, val;a
282
EKSKURS: IX. NACELA POVIJESNIH PROMIENA
jedna istisla ili
elite u svojem cirkuliranju ne smjenjuju tako Sto bi
nego, dini se Michelsu, nova i stara oligarhija
nadvladila drugu, medu-
srastaju, spajaju se, pa slijedeea elita vlasti prodire u prija5nju,
sobno
takorefi joi ubtizgava novu krv, obnavliaiufi njezinu narav i osvjeZavajuei
joj stavove'36r
.,poznali,vrijednih je i relevantnih ideja o problemu smjene politiekih
viadavinapoietkom
'Weber.
XX stolje6a iznio i njematki sociolog i politiiki
promjene on razma,tras obzirom na ffi
filozof Max Politieke
oblika legitimne (zakonite) vlasti: zakonsku (racionalnu), tradicionalntr
ikarizmatsku.36n Zakonskesu vrste vlasti, primjerice, demokracijai biro-
Tradicionalnaje vlast izvedenaiz oiinske i oznaiena osieCajem
kraciiat65.
dru5tvene kohezije i solidarnosti, te obilieiava ponajvi5e klasidnu
teZiri,ne doduSekao konkretnom politiekom cilju, nego upravo kao idealu (kojern se
pribliZavarno- asimptotski, reklo bi se). To gir niie smeralo da oda veliko poStovanje
talijanskomDuceu, koji u demokraciji zacijelo nije vidio dak ni daleki ideal.
r('r[J naSevriieme velika se vaZnostptidaje arapsko-berberskommisliocu Abu
Zajdu Alxlal-Rahmanu ibn Khaldunu iz druge polovice Xrv st., kojega neki smatraiu
najvefim islamskim geniiem uopce. Ponovno je otkriven u XlX st., a umnogome ie
anticipirao Machiavellija,Vicoa, Montesqnieuai dnrge zapadnemislioce, pa i teoriju
o cirkulaciji eliti. U djeltr Al Mctqaddimah (Prolegomena, 1377), uvodu za Knjigu
prtmiera (Kitab al-Ibar) o povijesti arapsko-berberskihdrZavau Sjevernoj Africi, Khal-
dtrn uvodi kliudnu kategoriju asabiyyah u znaeenju skupinskog duha zajednistva,
kohezijske drttStvovne sile, zajednidarstvaSto obiljeLavalrl.d"1.ri.r, politidku klasu.
DrZavttuvijek stvata organiziranamanjina, koja do5av5ina vlast postupno gurbisvoju
rzvornrl asabijtt i stoga mora pokleknuti pred naletom nove vlastohlepne manjine,
nove dinastiie,eiii je skupni osjeiaj joSnenadeti koja postavljatemelje novom autoritetu
t slrenitl, novoj velicini i novoj kulturi. Primijenjeno na prigode u Republici Hrvatskoj,
moglo bi se kazati da je, nakon Tudmanove smrti, asabija njegove stranke HDZ
za'krlliala, ustupivsi mjesto nesmiljenom belhtm omnium contra omnes, sto
|-oty.tT.
znaeida ee i IIDZ za dtrgo vrijeme,
a vjerojatno zauvijek,morati Lrstupirisvoje vodede
miesto drr.rgima.
J('iWeber ove
oblike vlasti promatra kao diste, idealne tipove (Idealtypen). Oni
pojrnovi, izvedeni apstrahiranlemiz iskusrva.Rijee je o umjetnim rnoclelima,
lT ".p:t
metodoloskim
konstruktima nlstalim izdvajanjem,povezivanjemi poiaeavanjemonoga
nekoi pojavi, nz oslobadanjeod nebitnoga.Na taj nacin, konkretna oeirovanja
;:':i:l "
pojave rasclanjujuse prema njihovim poklapanjimas idealnim tipom, odnosno
;;:::-".
od njega. Idealni tip ie, dakle, ideja jedne stvari n kojoj je njezina bit
illl,lltnli-l
dosliedno dokraja, Caki ako ta bit Lrsamoj roi stvari, zbog natmha nebitnog:r
;ii::-:"t.
;;tzvaniskosa, ne dospijeva posve do izrataia. w'eberova je metoda idealnih tipova
srodna fenomenoloskoj redukciji, stavljanju.r zapoike svega empiriiskogi. Za
ir""',',i-T-t.
'cerlKrl od nje, idealni se tip ipak vraea sudeljavanjnsa .sviietomisk.rstrrn.
"'5 Kao vladavina hipertrofiranoga profesionalnog jloya pripadnika upravnog
4Parata
u drzavi.
283
 MLADEN SCIIWARTZ: HRVATSKA NAKON TUDMANA
monarhiiu. Karizmatskoj je pak vlasti nositelj lidnost kojoj se
povierenje
- zthvaliuiuti osobitoi niezinoi snazi i sposobnostima.
Promiene politidkih ustroja odvijaju se, prema Weberu, me
nim prelaskom tih tipova vlasti jednih u druge. Kaizmatskl ie
uviiek posliedicarevolttcionarnepromjene u stanju "anomije"366, ne
nosti i napetosti, kada oslabi opea suglasnost na kojoi podiva
poredak, a ovaj zakaae,ne moguei udovoljiti iznimnim potrebama 5
str naglo izbile na povr5inu. I zakonskai tradicionalna vlast mogu se
takvim situaciiamapovttci pred snaZnomkarizmom.
Karizmatskase vlast, buduCi da ie upueena na promjenjivi
medu liinostima, ne moZe duZe odrZati ako, institucionaliziravSi
bitno ne izmieni svojtt narav. To se dogada tim ona stekne veee
pristasa, kojima mora zadovoliiti idealne i materiialne potrebe. U
fazi ona je suoiena s dvostrukim interesom: saduvatikarizmatsku pon
ali i svoi monopol vlasti i povlastice Sto izviru iz niezina
poloLaja.t6T
Ta se dilema, ili dvojna potreba, osobito zaoitrava u iasu
karizmatskogavode. Tada se naideSeene deka milosna poiava
vode, nego se kafizma prenosi na obitelj vode ili na institucije.
karizmatska vlast prelazi u tradicionalnu odnosno zakonsku.
Ima, meclutim, tri natina kako se moLe rije5iti pitanje nasl
karizmatskogavode. U prvom sluiaju, on sim imenuje svoganasljed
a prista5etr.rodluku primaju aklamaciiom.368U drugom slutaju, bira
novi voda s crtama koje se takoder smatraiu karizmatskima,dodim
u tre6em novi lider aklamatorno odreduie neovisno o karizmi.
!66Anomie - kategorija koju je tl znanstvenll raspravu nveo osnivad fra
socioloSkcSkolc Ernile Durkheim (prema grckom svopro = bezakonje).Anomira
einje kao ctrustvovnirasap, koji se - preko krize odnosa lienosti i druStva' a nap
lienosti i vriicclnosti, te freko sloma normi drustvovnog ponasanja - prenosi i
lienost.
it't Upruvo se u toj, pirradigtlati-noj situaciji naSla Hruatska
Zajednica nakon smrti niezin utemeljitelja i Sefa hrvatske drZave.
16" Naveclirno neke primjefe ovog izborzt iz vremenzr nakon Webera. Tako
Spanjolski caudillo Frzrncogodinama pripremao za nasljednika burbonskoga
JttanaCarlosa,Stoie podrazumijevaloi restattracijlprivremeno suspendiranem(
Jttgoslavenskidiktator Tito nije se mogao odluditi za iednv osobu koja bi bila
ideji nasljednika, pa je nakon Tita, po njegovoj volji, doSao na vlast osmoglavi kolel
rotirajufih mediokriteta, Sto sLr, na jedvite iade, za jo5 jedno desetljeee ttSduvau
smrt osudenu tvorevinu. Nasljednikeje komunistidkih diktatora inate odredivalo usx
tijelo vladajude klike, partijski Politbiro, ili bi se oni iznjedrili dvorskim pLleevirna
borbama za vlast, kao u Sovietskom Savezu.
284
EKSKURS: D{. NACEI'{. POVIJESNIH PROMJENA
Tradicionalnavlast stabilnija ie i vajnija od karizmatske,jer su joj
koriieni u dugoj povijesti i snaZnimliudskim fiksaciiamana druStvovnu
zaiednicu,a ne na pojedinainu osobu. Ta se vrsta vlasti, i kada moZebitno
flastupagmbo i okrutno, uvijek do'ivliava kao nesto sveto, nedodirljivo.
lJzrok zbog kojega, medutim, i ona moZe propasti, leZi u sukobljenosti
jzmedtr centralizirane vladareve mo6i i centrifu galnih, autonomistiekih
poriva upravljackoga sloja. Doiim je na Istoku ova borba rijesena u
iorist centralizma, na Zapadu ona je u nizu koraka dovela nastanku
rnoderne zakonske, racionalne
'Weber
vlasti.
Pod ovom pak razumiie uglavnom modernu, liberalnu
parlamentarnu demokraci jtt, tz pripadaiuei jo j kapitalistitki privredni
rnodel, ali i birokratsko iztodavanje. Birokratska ie vlast naizgled ne-
unistiva, ona preZivljava sve politidke promjene, i svojom im oko5talo56u
predstavlia zapreku. Pa ipak, nije ni ona vjecna, kao Sto to nije niti
racionalna,demokratska vlast, pod iijom se ljuSturom u na5e vrijeme
birokracija krije. Stovi5e'Weber,dodu5e neodrecleno,sluti na obzoriu
Zapadaslom liberalne demoknciie, pojavu otvorene reakcije na nju tr
velikom stilu. Demokratska vlast, naime, uvijek postiZe obratno od
Zeljenog.Teieti dovjekovu oslobodenju od tradicionalnih stega, ona
razbiiacielinu liinosti, nzdvaiajufi osobnu dimenziju od javne, potiae
nesigurnost,duSevno bespomoeje, stvara otudenje i napokon dovodi
'Weber
novom ropstvu. oiekuje da bi ova vlast mogla priie1i u tradicio-
nalnu, preko karizmatskog interrnezza ili bez tiega.l6')
r(")Ilazmatrajucipravilnosti u smjeni politiekih
oblika, ITeber polazi ocl stalne
pretpostavkckako sc u svakoj vlasti krije klica njezine kasnije propasti. Ta je zarnisao
kljtrirra i u Maxovoi di;alektiei<ojfilozofili povijesnoga razvitka,pr.-^ kojoj nagomilana
protttslovlia tr sklopu jedne "druStvovno-gospodarske formacile", revolucionarnom
promienom, clokidajupostojeee,euvajuii u njemn ono sto vodi
dalje i nadvladavajuCi
ga na viSoj razini. tJvjcrenje
o klici buduee propasti u krilu sadaJnjegadijeli i otac
amcrickcstlciologije, Talcot Parsons.U svojoj maiksistiekoj
ekonomicistiekijednostrana, shematska
verziji, p,rt , iOelaje odvei
primiieniti n:r bilo
i doktrinarna, a dzrbi se rnogla jednostavno
koji zbiljski politieki ustroj. U svakom sluiaju, itit i o ru5enju
iztrntra,perdttio tLta ex /e, suglasnaje ovdje preclloZenoj,,ieoriji iscrpljivanja"
:t:1i.",1
politiekih oblika.
AIi klice propasti m"oguuye<tnobiti i zaeetakonogu ,iouog. i) tome
govori Nikolai Berdajevkaclana tlu SovjetskeRusije sluti pokretanje-.moleku-
l]:::.
proccsa",pojavr.rbazicnih stanicaotpora koje ie posrupno jadati, Siriti se u sve
iq.run. ' y".", poput aroma koji se spajaju u moleknle, i na kraju 6e prerasti u moinu
.;,::
da rrniStipostojeeei smijeni ga novim porerkom. Na tal naiin, poput alpske
i;::i_*j,ttl
--urc
KoJr nastaje od grude snijega, ili nalik snaznoj plimi na sjevernom moru sto
uc,primietno
nllstaiespajanjemsitnih potoeica i sve Siritrpotoka - iat<odakle Sovjetski
;a;ez, Protivno Beldajevljevim predvidanjirna,niye nestao. on se jednostavno lrusio
:^:1 ,t" elementi novoga u njemu nisu pojavili. Oni ee se iskrisializirari rek nakon
'crlkih potresa,
secesija, revolucija i gradanskih ratova sto predstoie Rusiji. Znaci,
285
 MI-A,DEN SCHWARTZ: HRVATSKA NAKON TUDMANA
Kakve nam pouke pruZaiu ova ukratko pikazana naueavania
ietvorice novifih filozofapolitike s obzirom na na5arazmiSljanjao hrvatr
skim miienama u sadaSnjostii buduenosti? 1:
Pareto, vidjesmo, smatra da odvi5e autoriteta, ili pak pretjeraqx,
teZnja novotarijama, prije ili kasnije mogu uroditi revolucionarnim prei
vratom. Koliko god da su kritidari u Tudmanovoj vladavini oduviieh
pronalazili vi5ak autoritarnoga stila, i kako god mi te kritike bili skloni
procijeniti, danassu, nakon Tudmanove smrti, one sigurno neutemeljenel
Niie nam, s druge strane, oeekivati u dogledno vriieme ni odve6
strastvenupolitiku velikih inovaciia, pa nam dakle, koliko ie do Pareta,
u izravnoj buduenosti vjerojatno ne predstoji revolucija. ' nacrtu u institttcionalnu: zakonsku ili tradicionalnu. Franjo Tudman bio
Prema Mosci, promjena politidkog oblika doga'da se smlenogf
vladajueih, politiekih klasa, a ova usliieduje iscrpljenosti dotada5njo
politidke formule . I opet, bez obzfta na Zestinukojom su krititari Tudmal
novoj politici spocitavali manjak demokratskesadrZine,po svim bi
mjerilima ta je politika bila nedvoibeno ukorijeniena u teoriji i
zapadniatkoga liberal-demokratskog parlamentarizma (s jakim predi
sjednikom driave, koji ie, medutim, izabtan kao dovjek jedne od stranaka
na opeim, slobodnim i tajnim demokratskim izborima). Ako je
neka politidka formula u Hrvatskoj iscrpljena, onda to moZe biti
demokratska formula. Staiali5te ie nzmatrania Sto ih u ovoj kniizl
poduzimamo upravo to: demoknciia se u Hrvatskoj iscrpila, i ona ee,l
iim sazrije odgovarajufe raspoloLenje u relevantnom geopol
okruZju, ustupiti miesto ustroju koii moZe biti ovakav ili onakav, ali
demokratski sigurno ne ee biti. Razviti o\,'lJ tezu zadafom je nekih
kasnijih poglavlja.
Donekle nalik Marxu, nu bitno ipak mimo niega, Michek
doduSemotor politiakih mijena u klasnoj borbi, ali se ova po njemu nq
odviia kao krvavo i radikalno smjenjivanje vladajueih klasa, vee kas
postupno proZimanje starih elita novima, koje tako Ll duZem proces-uJ
preuzimalti njihovo mjesto. U hrvatskom siudaiu, shvatimo li ovdiC;
politiake klase kao skupine predstavljene dvjema strankama, tot'niierl
dvama politiakim blokovima, od kojih jedan, HDZ, z stupa.staro
postoieee, a drugi, Sesteroglavaoporba, predstavlja snage novoga
mogla bi se tiniti primjenjivom Michelsova predodba o proZirnaniui
medutim, govore da ee prema modelu Berdajevljevih molekularnih procesa
danaSnje globalne demokracife. Baziene stanice jedne nove. nacionalne,
desnice, u isti mah antikomunistidke, antidemokratske i antiliberalne, nidu i
se diljem Istoka i Zapada.
286
EKSKURS: D(. NAEELA POVI.JESNIH PRoMJENA
Vef srno morali zakljutitilTo da HDZ nakon Tudmana, glavnim dijelom
svoiegaraspadajucegkorpusa, nezadrlivo srlja ulijevo , proLima se, dakle,
oolitidkim nabojem svojih protivnika. Ne ulaze, doduse, u HDZ lijevi
iiuAi, p" ni lijeve ideje, jer tu teSko mole biti govora o idejama, nego
liieve politiike sadrZine.U sludaju da je pobijedio lijevo-hadezeovski
predsiedniiki kandidat Mate Grani6, medutim, moglo bi se govoriti i o
nekoi vrsti neizravne "infiltracije" lijevih ljudi u njegovu stranku, buduei
da bi on svoj izbor morao zahvaliti i nemalom broju glasadaiz rcdova
oporbe.
I napokon: Max'Weber. Karizmatskavlast mijenja se po njegowr
je obdaren nekom mjerom naravne kafizme, koju je oiitovao, nzvio i
dogradio kroz politiiku praksu, ali i institucionalnom karizmom proistek-
lom iz autoriteta razmjerno jake ustanove predsjednika. Samo, njegova
ie vlast vee bila ujedno i zakonska- demokratski legitimirana. U tom
smjeru nakon njega isprva se ne mijenja nilta. Zaokret prema tradicio-
nalnojpak, monarhistiikojvlastiza sadase ne sluti.37rAli da CedanaSnja,
u biti zakonska,racionalna,demokratskavlast Republike Hrvatske, prema
Ifeberovoj shemi, prije6i u karizmatsku, navlastito u slucaju rastuee
anomije, kakva se vee ukazuie pred na5im oiima, ne samo Sto niie
nemoguee, vee je dapade razmierno vjerojatno i nadasve poLelinl.ttz
37"[J poglavlju Vll: "Zivot i smrt Hrvatske Demokratske
Zaiednice".
fr Neko vrijeme, u punom jeku propasti
europskih komunizama, moglo se
pomisljati na odredentt vjerojatnost monarhistitke restaru'aciieu Istoanoi Europi. Razloga
je zn rc bilo, a u lazliditoj mjeri i potencijalne narodne potpote.
Nr, izgleda da je
p-romasenprirvi trenntak: u Rumunjskoj i Bugarskoj,u srbiji,
crnoj Gori ili Albaniji. u
Hrvatskojdjeluje mala Gradanskatlomovinska stranka,jedina koja u svom programu
lma jednoznainu obnovu hrvatskogakraljevstva.Nevoljaje
u tome Sto su nam dinastije
mogttdih pretenden,rta na prijestolje izumrle, a hrvatski
narod u ovom dasu nije
naklonjenmonarhizmtt.Svejedno,
monarhija je drZavniustroj naielno obdaren velikim
prednostirna:stabilni
kontinuitet vlasti,integrativna,nadstranaikafigura na eelu drzave,
potrebe svaki eas se ulagivati n-istalnol birackoj volji i prilagodavati svoju
::li-,:"-,i
PwlttKtl ulezitritnhirovima. Kralj ne mora davati laZnaobecanja,djelovati fbtogenidno
nat-eleviziiii danonocno
zraiiti simpatidnim osmjehom.Monarhija je arhetipski motiv
u{oriienjen u poviiesti
i u ljtrdskomircu. Monarh ima nasljeclnei odgojne p.itpostrrrke
;::lCou9-9 trpravljanjesvojim narodom. A svecanimonarhistiiki simnof, onitetlsti
il::f"'kraljevske ktrce i organskiodinski auroritet okmnjene glave bolje gode Ijudskoj
,r-ljl]l Tegou aritmetiika anonimnosthladnih demokratskihprocednra. Dakako, svi su
q sastorci^izopaceni
tr danaSnjimdemokratskim, protokolarnim pseudomonadrijama.
o anomiji usp. napomenu 366. Nema dvo;'beda je Hrvatsliu zahvatilaepidemija
,.^*,,"'
il:::lngsti ' poeetnom stadiju. Zakoni se ne Stuju, jer im postovanje nL yamCe
srrogekaznenesankcije.Mladi je narastajvee treea praktieno neodgojena
;;Sovaraiuee
6'ttcraCijr tt Hrvata.
S dekadentnogaZapada ttveZenirelativistiaki permisivizam, koii
287
 MLADEN SCTIWARTZ:HRVATSKA NAKON TUDMANA
Hrvatska ie kroz ovo desetljeee obnovljene nacionalne drzave
iscrpila svoiu politidku formulu: ne autokratsku,kako se tinikritiiarima,
n.gb .1.-okratsku, s kojom bi nas oni Zeljeli Lednepreko vode preveslaq
1."rrnou Treee Tisueljeee. Nu hrvatska demokracija nema vi5e 5td
ponucliti svojim pristaSamai podanicima. Ona je rekla sve Sto je imalai
irlasltrsalismo se do sitosti iHDZ-a, i njegove oporbe, i njihovog vjeinog
usiljenog duela. Nove stranke, koje se ni u demu ne ee razlikovati o{
posiojeeih, ne ee nam nimalo pomoei. Nastavlianiedemokratske igre,
bpasni produZetakpoigravanjas narodom pod znakom demokracije, Zq
nizn^no koje ciljeve, u neznano kojem probitku i s neznanim dimen-
ziiama konadne katastrofe - luksus je koji sebi ovaj narod vise ne bi
smio priuStiti. Prepustimo zatostfvine majcici zemlii i pospieSimoZivotnq,
sokove u ovoi naciii - olla, za nzliku od politike koia je niome
deset godina, jos nije istrosena.staro je na izdisaju:snagenovoga,
-
elite, novi, nepotro5eni vode, nove stfasti i nova junacka diela
iekajn pred vratima, tekaiu poviiesni trenutak, kairos, koji ee
kada mu bude sucleno,baS kao Sto ie nastupio i za hwatsku drZaw!
, i''
Mijene politiakih oblika koje predvidamo za doglednu ili
hrvatsku buduenost,tek su dio Sirokihpovijesnih pokreta Stoobuzi
narode i rase.U poviiesti nije na dielu samo obrat od neke naci
monarhije aristokracifi,ili posezanjekakvog onemoealogdemo
regimenta za ivrstom ntkom kafizmatskog diktatora. U povijesti
se velike epohe, grandiozni sukobi i katastrofalni slomovi, raz
uspona i paclova; kroz nju stmji siloviti Zivot i tazliieva se preko
na iitave kontinente. Mnoge su se pfomjene velikih razmien
uiinkom povijesnih silnica, nu koliko se god mnogo toga mij
svaki Zivotni stil, bio on svetadki ili zloiinacki, slnatfa podjednako legitirnnim i t
la,vanja, dostojnirn; pluralistidka inflacija istotno-zapadnih guma, laZnih prorok-a
trzistll spasa,- sve ie to stvorilo posvemasnjupomutnitl u vrijednosnoi svijesti.
vise ne prihvaease bez pogovofa, sa strahopostovanjem,nista se ne cijeni kao prt
udivljenja i bezuvjetnog bdobravanla. Rastqei cinizam mla<leZi,njezino povrln9
priglupo negativistieko kritizerstvo, politidko i vjelsko ravnodusje, konfbrmistidki bijr
u rock, seks i ch'ogu, te zabrinjavajufi porast-svih oblika kriminalne djelatnosti'
poslfeclaksll ovih iezou^ u ljudikoj-svijeiti i nesvjesti.Poiaaali se takav tiiek, tax
srljanje u anomiju, eas karizmatskogdiktatora mogao bi nastupiti prije negoli
Ali, taj ee morati biti drllkaijeg kova negoli sto su danasnji samozvani n
bleferi zi la Tomislav Merdep ili Ante Prkaiin, koji, u svojoj nenaobraZenoj prostoOusr
i ograni-enosti, zasigurno sebe intimno svfstavaju tlpfavo u ovaj, karizmatSkr
spasitelja nacije!
288
EKSKURS: D(. NACEIA POVIJESNIH PROMJENA
ono bitno ostalo je iz miiene izuzetolTr.Bitno se ne mijenja, promjena
ie nebitna. Kroz Sesttisuea godina poznate povijesti ljudska narav, u
pate zlofl ostala je ista. Iste su
lvojo; nesavrSenosti,pokvarenosti,
strastilTa, ambicije, ista volja za moc; ista patnja i teznja; ista borba
fiasa i velikih muLeva,posebno za sebe i medu sobom; ista je ljudska
potreba za vlaScu i za pokoravaniem u komornoi politiako j zajednici
kakva ie bila grcki polis, u velikom i postoianom Rimskom Carstvu ili
kornunistiikoj diktatui; u zapadnjaikoj ohlokraciji i nekom afriikom
urodeniikom plemenu; europskoj apsolutnoj monarhiii, istoenjaekoj
despocijiili Treeem Reichu.375
Pa Stoje onda povijest?Ako ne s drZi bitnih promjena - jer iz nje,
buduei da je vremenita, izostaievjecna, transcendentnabit - ima li u
njoj ikakva napretka?Ima li ga, koje mu je mjerilo i koja mjera?U kojem
se dijeltr ili vidu povijesnogaon zbiva?Slijedeli napretcima neizbjelivo
i naz tci?Pogadajuli oni samoodredenu sadrZinuili cjelinu povijesnoga
tiieka?Slijede li nazatcimapotpuni slomovi, pa novi podetci o koiima
ne moZemoni sanjati?Potpuno nove teme, novi motivi svjetskepovijesti?
Ili ipak naskoro u povijesti nastupakraj povijesnogauopee?r7e U kojem
njezinom odresku zapr^vo trajemo svoie dane?Kako dugo ee joS trajati
povijest?Sto je jo5 sve moguee?Dolazi li u nioj, predstoji li nam vrlo
mnogo ili vrlo malo? Jesmo li tek na podetku, ili se vee vratolomno
bliZimo koncu sviju konaca? Moida se ljudska mogu6nost u palomu
svijetu za ovih Sest tisueljeca ipak posve iscrpila, moLda se i ona u
rrr Pltts
. Ea change,plus c'est la m€me chose - sto se vi5e mijenja, to i€ vi5e
tstog, kako bismo mogli prevesti owr konzervativnu francnsku izreku.
rri Ali i tipovi ideja; one ne vladaju povije5eu,
kako su to mislili naivni
pl'osvieiltelji,nn svakako sr.rjedan od mnogih eimbenika povijesnoga tijeka. Hegel,
svojim natrkomo List der Vernunft (lukavstwr uma) pokazuje ka'kose iclejekrijumeare
rza strttsti,te time povijesni slijed
ipak usugla5avajns naumom svjetskogacluha.
'-s Pliinsrlie
r^- poviiesneepohe nasemse osjeeajudoduSeznaju pfikazivatidalekim,
:-1",n].' stranim, kao da je u ona vremenana Zemlji Zivio, djelovao i stradaoneki drugi
t.lttdski
soj Razlieit se dojam stjeie posredovanjem znanjai promisljanja. Odjednom
nam trdalienl razdoblja
pltania.i.odgovor.e,
djeluju bliskim i srodnim, prepoznajemo u nlimi svoja vlastita
viastiteborbe, dileme i ciljevi.
,, -^-.1-t'strogo uzevSi,naravno,kraj povijesti,njezin eshaton, ne moZe se dogocliti
ijSuiiettl' ier predstavlia niezino dotiniee. Nauk o okontanju povijesti u Jamol
r"q,cstl, na ovome svijetu, bio je jedna od sredisnjih
zabludamarksizma,ali i Hegela
i*jl^.].., kako primjeduje Jacques Maritain. On smatra da povijest ne moZe imati
;;f,' 1". ie beskrajna,doeim se njezin kraj moze misliti samo eshatoloski,kao 5to je
Krseanstvo. Dakako, Marxova je "eshatologija" - sekularna, smjestena u
;:Y,_"1.
"'usvletsko vrijeme, sto u sebi protuslovno. Za kritiku "kraja povijesti povijesti"
ie u
"sP i Jean-YvesCalvez, La pensee de Karl Marx, pogl. Xll
289
 SCHWARTZ: HRVATSKA NAKON TUDMANA
MIADEN
ciielosti potfosila, bas kao sto se u sebi trose pojedinllf troini politidki
ustroji, da bi ih zakratkosmjenili drugi, moLdabolji ali jednako prolazni?
'Kako
god odgovorili na ta kliudna pitania fllozoflie povijes6rzz
zaoknfiijtrei nama poznati, dosadaSnjipovijesni tijek, moZemo na ni
primijeniri tek neki od uobidajenih modela za tumadenje gibania poviiesti
tao cieline. Jedan je od njih takozvani linearni model. Prema niemu,
poviiest nam se ptika;zuie kao pravocrtno gibanje u smjeru stalnog i
iig.tinog napfetka, ili pak n^zatk^. Kr5fanstvo je pruZilo klasidnu, gotovo
aitretipsku pafacligmuprogresivistidnelineafne poviiesti, koia ima smier,
cilj, smisao,i koja tezi svoiemuispunjenju.Na "kraju povijesti", medutim,
nastupa kraj povijesti kao povijesti, i on nastupa izuan povijesti, inade
onu r. bi mogla u samoj sebi skoncatr.TLi ktai, eshatoz, apokaliptidne
povijesnoga, vremenitogx, ll
ie nanvi, on se sastoii u nadvladavaniu
transcendentnoj vjeinosti.
Sekularizacijomove, u biti kr5eanske,apokaliptiane eshatologije,
pak, nzni ideolozi ovozemaljskogaspasaproricali su, ili, poput Mama,
iznanstveno" pfedvidali, krai povijesti u povijesti samoj, na ovome
svijetu, nastupanjemzemaljskogaraia,savr5enogdruStvasavr5enihljudi,
nadolaskomcafstvaslobode, harmoniie i potpunog ljudskog ispunjenia;
U istg kategoriju, s obzirom na shvaeanjepovijesnogapfocesa i niegova
smjera,pripadajuveliki predstavnicinjemadkefilozofije, koji, kao Herder;
n povijesfi vide nezadrZivi nzvrtak samosvjesnog ljudstva i idej€
lrtrmaniteta,na iijem poietku stoii pfifoda,1fta kraju potpuno osffarenjo
iovjeka kao krune Stvaranja;ili, poput Kanta i Hegela,poviiest shvaeaju
iz obzoria ozbiljenja skrainjega cilia - slobode.378
Na dmgoj su stfani takoder linearne predodbe, koje medutinr',
poviiesno kretanje izjednaduju s neprekinutim srlianjem sve gorern I
gorem, ponofll, katasirofi. U tim predodbama,kao kod Hezioda i u nizu
njegovih antidkih ocljeka,povijest z^poainie mitskim zla:tflimdobom' tq
ttt lzricitj "filozofija povijesti" (tr;tphilosophie cteI'histoite) potjece od Voltairea,
(1756). Dodim je rijei novoga clatuma,.sima "sivar" lnnogo je starija. V.tine nabaeal!.',
filozofijsko-porrilerrrognrnisljenia pfedstavili sll llam, uz ost:rle, bl. Augrrstin' .Yl::,
Flerder, Kant, Hegel, Schellirig, Comte, Marx, Berdajev. Nu pfaocem se ove disciplneL
moze smatfari arhaiski griki pjesnik Heziod (oko 700 prije Krista), koii tr-svojemril,
spjewr EpycxKOrnpepctr(Poslovii clani)f"zviitl pesimistidntrpredodbu o natrazniaikolll
povijesnom tijeku kroz pet svjetskih doba, od zlatnog do Zelieznog'
j78 Osebujnu je, Lrsianski neortodoksn.r, ,, .,ito imanentistieku, ov.owifli*
slremtr p.;;;;; i-rr'rpr.,to s onLr stfanlr apokalipse, izloLio kalabriiski cistefcitskl
se
monah Joakim (Giacoino) de Fiore iz <lrr.rgepolovice XII stoljeCa.U poviiesd
natrdava Joakim, redajg tri doba: clo|a Oca, koje odgovara Starom Zaviett, Lidovs
sinagogi; doba Sina (Novi Zaviet, klerikalg:r Crkvi; te d;ba sv. Duha, iiji nastup pred
za god. 1260. Tada ie nastati Crkva sayr5ene slobode i ljubavi.
290
EKSKURS: IX. NACELA PO\TESNIH PROMIENA
su sva kasnija nzdoblja tek postupne f^ze u udaljavanju od niega. U
flovije vrijeme ovai radikalni povijesni pesimiz^n zastupa.oje Friedrich
Schlegel,koji povijest vidi kao nepovratno koradanje u propast, sve
daljeod izvornogablaienog stanjapotpune, nepomu6ene slobode, bez
nade u uzdignuee i spas. Povijest je u ovoj vizuri jedna jedinstvena
velika nesre6a,osudena na napredujuee uranjanje u Ni5ta.37e
lJz linearne predoebe, bile one progresivistickeili regresivistiike,
i5dekivaleapokaliptidki eshaton ili oplakivale sustavno otpadanje od
iskonskog zl^tnog doba, za nzumijevanje povijesnoga trjeka iesto ie
kori5tencikliini ili spiralni model. Poviiestje tu shvaeenakao zatvoreni
krug bivanja, u kojemu se skrajnji udinak poklapa s ishodi5tem.Ako se
ovakavciklus ponavlja, i to svaki put na viSoi razini, metafora pogodna
za ntma(rcnje povijesnoga kretanja bit ee spirala kao niz povezanih
koncentridnih kruZnica u uspravnom poretku.
Prije razmotrena anridka ruzmilljanja o smjeni politiekih oblika
imain cikliinu narav; kada se krug zatvori, sve potinje ispocetka.Impli-
cite se srodan n zor ruzabhe i kod povjesnicari Herodota i Tukidida.
Na Istoku, cikliini je model ukorijenjen vee u kozmogonijsko miSljenje
uvijek ponavljanih slijedova razaranjai preporadania.rso. Viziiu nspona i
padova civilizacija,vezanih za sudbinu pojedinih vladalaikih dinastija,
nzvio je arapski mislilac Ibn Khaldun CKIV st.), a u zapadnoj filozofiji
pn'u je grandioznu filozofiju povijesnih ciklusa pmZio Giambattista
Vico.38r
r7')Veliki predstavnik lineamog ptogresivizma poviiesti,
u Flegcl, mgao se
Schlegclutl:r ovlj Z:rlisto poviiest uop6e postoji. Hegelov piotivnik, pesimist Sciopen.
Datler,i bcz rtporabe profinjenijeg reglesivistidkogmodela viclio je na djelu povijesti
tek isl)t'ilznotlli:tnie i puki besmisaooeitovanja volje zt 2ivot. Svadajuli se seljaci u
krelDi,ili sc dt'Zavnicinatezn nad zemljopisnim kartama,potpullo je svejeclno,rnisllase
on' I kocl Ronsse:ruamoZemo prepoznirti regresivistidkoslivaeanjepovijesti: natrkonr
o napu5taniuizvorne prir.ode kao izvoru svih druStvovnih zal:r.
J"" nol,lvytv€oto = ponovno
radanje, preporod, ,,renesansa',.
i't lJ Prinzilti
tli una. scienza nitoio (prvo izdanje 1725) Yico razlikuje tri
u t'azvitku covjedanstva:cloba bogova, junaka i ljucli. Kada nastupi slabljenje
!1,1h"
snage(drkle : iscrpliiuanie, umsaivanje)jedne epohe, orr^ .rrt.rlr" rojesto slije-
:::lit"
,l nakon svoga z;rvr5erkacikus se ponavlja. promjene koje pritorn nastupaju
;::ll'_
z:lnvacaiupolitiku,
plavo, jezik, knji2evnost i civilizaciyu.Stienri sinyenupovileinih
stupnievaprikazao
je i loclonadelnikpozitivistiake (antijfilozofije Anguste Comte: po
poviiest prolazikroz teolo5ki(militaristidki), rnetaliziiki (iegist*ki), te napok-on
l',i:l:t'
Pozrtrvni(industriiski) stadij. Ali on taj tazvitak shvaca
lineamo, pr.ogresivistidki,a ne
(Donekle srodno, hrvatski filozof Ivan orsanie podijefiole povijest duhovnih
;:fut
'u,na u..politiiku, r'eligijsku,unjetnitku i ekonomsku. Medu ny-imine odvija se na-
ili nazadak, ali bi nakon iscrpliiuania posljednje trebalo nastupiti njihovo
i;ijjn
o,.radllojedinstvo
Lr sLlstavu"integralne slobode".) za, razliku od comtea, oswald
297
 MTADEN SCHIVARTZ: HRVATSKA NAKON TUDMANA
Postoii, medutim, uza sve ove navedene,io5 jedno moguee,
razliaitoshvaianie poviiesnogatiieka.ono u povijesti ne nalazi
potkriiepe nizatezu o stalnom i dojmljivom napfetku, a isto tako u n
ne vidi na djelu tek redosliied posvemaSnjegapropadanja. Po t<
shvaeanju,u povifesti ne nastupani5ta bitno novo' niStaStovee bezbt
puta, u razli(itimvarijantama, nije bilo videno tijekom proslih fazdobl
iakoder se u njoj ne dogada niti ravnomierno i zakonito smienjiva
stanovitih zaoktuienih, zatvorenih ciklusa'
Istina, u odredenom dasu moLe u nekom odjeljku, tt po
povijesnoga biti postignut napredak, u kojem dntgom dogodit ee
nazadak,povrat Stafome,slom ove ili one sadrZine.Dapace,ni u detl
niie mogue napredak bez odgovarajueegnazatka,nemoguf ie
koji se ne plaea, napredak bez 5tete.382Paradoksalno bi se, Stovi$e, da
trsivrcliti da je iedini sigurni napredak - napredovanje nazartk^l.Uzev5i
cijelosti,napreduiusamozamf5enost,usloZnjavanie, besmisao.Neki
proces, pak, moZe se i ispuniti, ili ponoviti' Ali' time nije doveden
pitanje temeljni stavo nebitnostisvih tih promjena.Kako smo na podet
ovoga poglavljasugerirali:povijest nije ku6a biti, pa se u njoj bitno i
mijenja, a sve njezine mijene ostaiu izvan podruija onoga bitnog.
Povijestie u naSempogledu isprva i nadasveneprekidnost
onoga sa sobom uviiek nepromijenieno bitno istoga.rs3U njoj
ieclnavrsta rasporeda,uvietovanasamimimanentnimpoviiesnim tiie
Uvijek, naime, jedna povijesna poiavaizazivadrugu' koja 6e je
ali neka njezina postignuea i preuzeti. Takvo ie nizanie povijesnih
Zina nalik lregeliianskojdijalektici, gibanju po crti negare'conse
eleuare.'8i Pa ipak pritom ne moZe biti govora o djelovanju
Spenglef Lfrlonlunentalnom nabaeap Untergang ctesAbendtandes (l: l9l8' II: I
preuzima cikteki model, izla1ttiveliku srnjeltt kultttri, koie ne nastajttiedne iz-dr
nego si meclusobnoustupajurnjestokadasvakaod niih, u svojoj dekadenciji'
razinu puke civilizacije - Sto sada predstoji nasoj zapadnjaekoj,fatlstovskoi
Anglosiski duh, usptit reeeuo, lije dorastao takvim distinkcijama, buduei da za
ciuilization znadi naprosto - kulturu!
pfimferi dolaze nam upfavo iz one oblasti koia se po
J*r Najuvjerljiviji
smatfa povlaSteirom sf.-ro progfesa - iz tehnike. Svaki tehnieki izttm s jedne
olakSava nam Zivot, a s druge ga ugfoZava i uniStava: brza prometala popttt s
ili zrakoplova, nuklearna elergija, razlidite vrste zlocttdnih zraienja Sto ih
nasi kueni uredaii itd. Opcenito vrijedi da se tehnikt nal''zi u stalnom rattl
prirocle, i ona sustavno i djelotvorno unistava nas zdfavi naravni okolis.
rsrNietzschebi govorio o "vjeenomvracanjuistoga".Njegovazamisao'fiIeor
tr sebi vef sadrZii predoebu ravnomjernog srnienjivanja zaokrtienih ciklusi'
'8'Tez biva negiranaantitezom, koja ie r'rsebi ipak zadtLavaonim sto ie u
bilo vriiedno useuvania,te na visoj nziniijedna i druga, sintetitki, postavlfajuslij
292
EKSKURS: IX. NAEEIA POVIJESNIH PRoMTENA
pravilnosti,nego je naprostoriiei o naiinu na koji povijesne stvari narav-
no nastalu i teku iedna iz druge zamiraniem i ponovnim oZivljavaniem.
Jednaizazivlje
drugu, a ujedno i otpor Sto ee joi ga ova pruZiti. To je kao
u n pourrnnim i nebitnim reakciiamado kojih dolazi u odno5ajimamedu
pojedincima.Nema tu ni dubljeg reda i sustava,ni smisla,niti pak stroge,
-pregledne
zakonitosti Sto vodi nekom skrainiem,vi5em ispunjenju.
Svjetskaie povijest svojom cjelinom ne vi5e doli jalovapustinja
kojom teae Siroka,silovita rifeka krvi, i u kojoj potpuno dospjevaju do
iznLaia znatajke pale, iskvareneljudske naravi. Takva, povijest u samoj
sebine dovodi neizbjelivo nikakvom vrhuncu, cilju ili ispunjenju smisla.
Sporadienidogodaji na naSemkukavnom zrncu pra5ine izgubljenom u
beskraiu svemira ne mogu imati smisla. Smisao moie boraviti samo
tamo gdje ie duh, jer smisaonije materijalna nego duhovna kategorija,
nije poiava u tijeku vremena, nego je ivrsta zasada, primjerena tek
izvanvremenoj, nadpovijesnoi vjetnosti. Povijest ee na koncu sviju
konaca biti dokoniana eshatolo5ki,poni5teniem povijesnoga i smrcu
vremena. Dok se to ne zbude, povijest kao povijest ostaie podruije
izvan sfere smisla.AIi u nju smisao moLeprodriieti, i to se dogadatamo
gdje povijest, kroz stanovite misteriozne pukotine na svojemu tkivu -
a to su pukotine ujecnostil - sebe nadilazii dokida na natin koji pruza
predznak, predosjeeajzavr5nogaapokaliptiinog eshatona.
Pa ako je povijest svojom cjelinom pustinja smisla, podmtje
njegova izbivanja, dopuSteno nam je toike u kojima smisao u niu, i
unatoi njo;',ra5trkanoipak dospijeva, naznatioAzAmA.TBs oaze u povijesti
jezu oaze smisla, svrhovitosti, duha; uzviseni trenutci koli eitavom
uobiiajenom povijesnom kontinuitetu naias navraie obriiie nebeske
vjeinosti i pribliiavaju mu slutnju vjeinoga spasa.To su veliki, sveeani,
"zviezdani"iasovi ljudske povilesti, kada v;elnost prodire
u vriieme.186
etlptt dii:rlc'ktit-koga
gibanja,koja ce i sam:rdozivjeti svoju antitezs - i tako to teee
:ilt :u" clokse tre iscrpi tijek sviju predvidenih sinreza,da bi nastaosmilaj u konatnom
tspunjenitr.
^,,..,_,'*'.()1resmisla,duha, trazeu pustinii Mojsije,Isus i svi monasi,asketi,sveci -
il;i:?;,:,
Oni, sir svojim narodom ili kao samotnjaci,odlaze u pustinju koja je Ni5ta,
"qru Drtll tr nioi iskniavalo Zlo, i kako bi im na potzadiniNiiega i zta (io
zasvijetli.lo dvoje je isto!)
ono'Sve _ Bog
Protestantskimislilac Paul Tillich za ozntku je ovoga dogadanjavjeinosti u
o..,,-^I'' prodora
i."rl.l"jll vieenosti n vriieme, odabrao irne grlkoga \ogakairosa. Kaqog je
pravi rrenutak, pravi das koji nairazi svat<o1
Jtvar.iza njezino ispunjenje.
o,i;t^t1ltrt.
za svc sro iscekujemo. samo ie potrebno biti strprjiv i prepoznati-ga.Tako
;;',:::111
p;"i',':t:'I , i za sve ono veliko u poviiesti, sro samo sobom-ni;eiz'poviyesnogasvijeta.
i dopunienu ovim rranscendentnirn"uresima" koji joj piidolar. u
n[r']Iiltipllnienu
-'\arrrrm
velikim casovima, nazivamkair.tidnom ili oatienom povileseu.
293
 EKSKURS: IX. NAEEI/. PO\TJESNIH PROMJENA
MLADEN SCHWARTZ: HRVATSKA NAKON TUDMANA

ili pak sukobu s njom, ali sudbinski upueena na nju,

To str dasovi borbe, oslobadanja, postizanja nacionalne slobode, dt1a
nezavisnosti, velebnih opeenarodnih odusevljenja, otkrivania
nepoznatih zemallja.;ali stt to i sve sadrZine koje po svoioi bitnoi na
potj.e., izvje(noga svijeta duha: umjetnine, simbolidne geste te sim
narodnoga zajednistvaili drZavnogveteansffa, kao Sto su himne, Zasta
i odlidia, koradnice i mimohodi. Tko god niie dopustio da u nit
zakrllja osjetilo z orTo ttzviSeno, Sto beskrajno nadilazi kuka
ispraznostpukih zemaljskih dana,shvatit ee ditavim bi6em poruku
oaz Lr izravnu suodenju s njihovom nazodnoSeu.387
lJz oaze,u pustinji povijesti, kao i u svakoipustinii, miestimice
susreCemoi s pojavamafatamorgand.. Riiet je o iluziiama,
lrimbama i tlapnjama koje dine da vidimo ono Sto moLda Zelimo,
iega uistinll nema. Fatamorgane su laLne viziie, krivi ideali, uvjeren
po kojima je u povijesri moguee poluiiti bitni napredak dubinskim
trajnim poboljsanjemljudske nafavi, ljudskogadrustva i institucijd.
su fikcife ideoloSke svijesti, utopijski nacrti Sto nas' ne
svogaozbiljenja (koje se u nemoenom zdvoiu ipak nastoji postiei
pute izravno terorll i neumoljivoj propasti.
Povijestje podruije ljudskogau svojoj nostalgiii spram BoZa
U poviiesti na djelu je mno5tvo iimbenika: ne samo popriSte
poviiesnih i ne-povijesnih;slijepih masa i vidovitih voda, karizmatski{
j.,nni."; ljuclskihstfasti, ideja i ideala,- ona je i podrudieBolie promislii
infernalnih intriga, pa konadno i prostor djelovanja svjetskih, fiziktl
ili parafizikalnih,okultnih i ezoteriino-hermetidkihuzroka na sup!
iovjekova povijesnogbica; geoloskih i geografskih,astronomskih,
loSkih i astralnih. Sve se to, gz neupitni primat dovjekova diialoga
Bogom, slaZe,isprepfieei modelira,da bi urodilo namapoznatim po'
nim kontinuitetom. u takav sklop umreZenaie i sudbina iedne povij
nacije388. Ona vodi svoiu neponovljivu borbu kroz povijesno vri
gradeei tako vlastitu povijesnost u ozfaaju silnica velike svjetske
nice, n dosluhu,
i"r ie r uju neporecivo i nepovratno uklopljena.
'-
I svjetska povijest (a ne samo povijest filozofiie, po znanoj
je polje prekriveno lje5inama.Ali u njoj ipak
flegelovoimetafori) bojno
,u*.r docle niegov das,pa i onom dobrom. Ono neodekivano,ili Zudlo
iSdekivano, najedno6 postane dvrsta i nepokolebljiva danost.
ali ']zaludno
Tesr,onomu dobrom uvijek je u povijesti pfidrlll,eno i zlo. Povijest
diieti sudbinu svegaliudskoga:u njoj niStanije doredeno, neprijeporno,
konaino, savr5eno.U njoj su isprepletene snage dobra i zla, uspjeha i
porz;z^, borbe i pobjede, pouzdanogpostignueai ustrajnogprevratni5tva.
Ali tamo gdie se dogada iscrpljivanje i uruSavanjepovijesno
postoieeega,tamo rastu i gomilaju se, povezujtt, uveCavajunavjestaji
dmkdijega, prodori u novo. U povijesti nema ispunjene pravde, nema
skrainjegispunjenja. Ona je napokon uvijek i poraz i poticaj. Njezina
nedovrSenostpotiie nezadovoljstvo na nove pothvate. Ni oni ne ee
dovesti smirenjll i smiraju. Ali to ne moZe biti razlog da se obuzdaju
povijesnatei.nja i nada,ier povijest nije samo nestvarni svijet utopijskih
fatamorgana,nego je ona i tlo na kojemu sll se, dospjevsi ovamo iz
eteriinog svijeta onkraj povijesnoga, tgnijezdile plodne i svjeLeoaze
duha. Uvijek ie zato opravdana bitka za pobolj5anie onoga upravo
sadaSnjega, i posveeenisu napori koje jedan zbiljski narod poduzima na
zemljiStuovosvjetske povijesti, obasjan i nadahnut onime Sto mu se
javlja u povijesnim pukotinama smisla, kako bi se osokolio na noru
velieimr.

387Oni clrugi pak, triviialnoga <Iuha, vidjet ee u takvitn kairoticuim simDolr

tek bezumnu igralijri, kiiastq mistifikaciju i nefazbofito razbacivanje novca. Niirna
veee udivljenje izmamiti kakva prostaika parlamentalna debata, ili "slobodno i posten
ol'giu-rizifana cerernonija izUoii. Kao i u slidnim sltldajcvima, kao i kod man,
r;rzutnijevanja za Naciju, DrZam, Boga, individttalnu besrnrtnost... - ttlttdn sn arl
i podtrke. Ne mogtt se tumaaiti boje onome koji je z't niib od rodenja slijep'
r88Bih ona "rnala" ili "velika;'. U hegelijanskoj tradiciji, Marx i Engels "
su hrvatskorn narodu uskraeivali atribnt povijesnoga (optuZujuei ga usto.
nepodopstinu kakvaje guSenjemadzarskerevolucije 1848).Nu svzrkije narod povi
jer nzviia svoje biee u povijesnoj climenziji,bezobzira na izravni utjecaj koji on
ili nema na dogadanjesvjetske poviiesti.

294 295
 X. 5ro Enre HRVATSKU?
Hrvatskaje u5la u ono Sto su ljubitelji okmglih znamenki, unatoa
matematici i zdravom razumu, godinu dana unapiied nazvali XXI
sroljedemi Treiim Milenijem - i uSlaje u njih s iskustvom od desetak
godina povijesti svoje obnovljene drlave, nasavsise upravo na odludu-
jueoj prekretnici smreu svojegaosnivaia i neprijepornog (koliko god
ospofavanog)jakog vode, te suodenasa zadafom da za slijedefe nzdob-
lie izabere nowr garnitunr zastupnika svojega Dtlavnog Sabora, kao i
novog predsiednikarepublike, kojemu je unaprijed suglasnonamijenila
i nove, smanjeneovlasti, a po svemu sudeei i smanjeno (straho)posto-
vanje.
Od prvoga znaka Tudmanova smftnog oboljenja, preko niegove
ietrdesetodnevne agonije, dviju predizbornih kampanja3se i trostrukog
izlaskana izbore (jedamput za sabor, u dva kmga za sefa drLave)pa do
inauguracijenjegova nasljednika,proteklo je sto i deset dana interre-
Snuma ispunienog zazarcnim, polarizirajueim strastima, politiekim
karuselomi karnevalom, kiiem i sunclom,jednim jedinswenim festivalom
gluposti i loseg ukusa,rijeeju, nacionalnogponiZenja.Na kraju je
iekalo
iznenadenje:potpuni marginalac,visestruko problem atitna i dvojbena
osoba,postao je hrvatskim predsjednikom,i hrvatski ee narod, glaiovao
on za njega ili za suparnika,morati naei natina da s tom tinjenicom
zivi
naivieroiatnijepunih slijedeCihpet godina.

----
Kampanja.je zrpr^vo punom snagom zapodelajoS na Uskrs l9L)9i trtjila, je
,,."^-^,1".1
mieseci' Obie strane u-sPielesu se tijekorn te "borbe" dokraja iscrpiti i razgolitiii.
;:::tii pomalo grotesknim doimalo nezadovoljstvooporbenih Sestorki,,prekratkirn',
#::::
za. predizborna. divrjania sto im je ostavrjeno BoZiinim i Novogodisnjim
il.:::ig*
utagoanirta, danima Zalosti za umrlim Predsjectnikom
te oclredivanjem izbora vee za
Poeeraksijednja 2000.

297
 MLADEN SCHSflARTZ: HRVATSKA NAKON TUDMANA
U ovomu bismo poglavlju morali cjelovito i sazeto razmotriti ka
su predvidanjaprethodila nainovijim dogodaiima, Sto se je u biti
ostuarilo, kako to objasniti, protumaiiti i procieniti, i Sto je ono
se - zdrrtLenim snagamaiskustva, obiinog rvztJm , umnog promiSliania.
stvaraladkeintuicije, pamoLda ipak i viziii onoga malog "proroka'koJi
se u svima nama krije - dadepreduidjeti kao nouum u danima sto nam
tek predstoie.
Po dobrom obiiaju metapolitike, koioi su vaZniji izborni rituali
nego nacionalni junaci, odmah nakon smrti osnivadaRepublike nacija
je preSla na dnevni red i tt transu se svom svojom duSom i srcem
predala predizbornim circenses.Izborne su procedure vee kao takve
element metapolitiikoga bavljenja politike samom sobom. One nej
odluduju o djelima kojima 6e se pospjeSiti narodno dobro, nego sluZe
drZavnih slUZUl,
nositelja (llZZIVlllll
odredivanju IfUbrtcrj-d
OCffCOfVaIfrlt koje LIU
sluZbi,ls.tJ.lc mogu Lrl,rlldJ.tLl
oni lrutiLl obna5atiIIar
na Uaf()(lml
narodnq
korist, ali i na njegovn stetu. A kako 6emo onda rnzvati natezanja
navladenl'aoko poSteno ili nepo5teno provedenog izbornog postupkan
oko nepristranosti medija i televizifskog tretmana pojedinih stranakal
ako ne - meta-meta-politikomt Kada bismo bar imali jamstvo da sva td
mrcvarenja moraju dovesti nacionalnom probitku, lak5e bismo ihl
probavili. Ali, koliko god sn i demokratski vi5estranadkiizbori u na5e
vrijeme hvalevrijedni kao jedan od vaZnih medija druStvovno-politidkih
promjena, njihov je ishod isto toliko pouzdan kao i izvlaeenjebrojev4
na nagradnojigri lutriie: moZetepostati sretnim i ponosnim dobitnikom,
ali isto tako moZete imati "peh".
Neozbiljnosti hrvatskih parlamentarnih izbon u ovom desetlie6q
drZavne nezavisnostizn tno je pridonijela i samovoljnamanipulacija q
izbornim zakonom, koji se doslovce za svake izbore prekrajao prem4
potrebama vladajuee sffanke, kako bi ona dim vjerojatnije i tt novona:
stalim okolnostima poludila Zeljeniuspjeh. Suvi5noie i naglalavatikako'
ovakvo pocle5avanleizbornoga posljetka nije nimalo sukladno onoj istoi
demokritskoj dogmi u koji ti, .u sve ostale, tako napasno klela i
dojudera5njastranka na vlasti. Jer, prilagoclavanjerelevantnoga zakon4
vlastitim potrebama i njegovo nesmiljeno masakriranjepo miloj voliir'"
u ('1s vefinski sustav, dus razmierni sustav, odabran ne natelnotn procjenorn
praveclnosti i korektnosti, nego prema priZeljkivanom ishodu. Istoi je svrsi slttZilo t
voluntarisdeko prekrajanje izltornih jectinica. A kao najveci mestiu ovoga sumnjivo$
nrnijefa iskazao se negdaSnji pokorni sluga Partije, a oncla oclani asistent HDZ'ove
vlasti, Veliki arhitekt njegove izborne kombinatorlike Srniljko Sokol. Uope e fle $ebtu'
dvojiti d^ ee aj s neplomijenjenim Zarom staviti svoie usluge na raspolaganie i novom.
reZirnu, ali ee biti posve Lrporab\iv i za kakav buduei hrvatski "faSizam", llko do niega'
298
X. STO CEKA HRVATSKU?
tnacllo je izravnu povrijedu nacela jednakih izgleda svih izbornih sudio-
-iW
ztoporabom prednosti padamentarne veeine te izravnu diskrimi
je, drugim rijeiima, zloporabu okolnosti cla
naciiu manjine; znadilo
utiecati na donoSenieizbornog
tporbeni suparnikvladajucihnije u stanjtt
)ihot ^ koji bi bio za njega povoljniji'rel
I neke druge poiedinosti ucinile su ove izbore u najmanju ruku
dvoibenima.Kao neStosamofazlrmljivodovedene su iz bijeloga svijeta,
a ne samopokupliene iz redovnhrvatskogalijevo-liberalnogpodzemlja,
klike medunarodnih izbornih "promatrada",pfemda oni u jednoj nez2.-
visnoi zemlji koja i5ta drLi do sebe i svojegasuverenitetane bi imali Sto
ffa1iti, to prije ier su u Hrvatsku poslani optereeeni izriditim predra-
sudamao onome Sto zapadnjatkasvijest smatra "demokratskim" i ispu-
njeni mrZnjom prema "nacionalistidkoj"i "diktatorskoj" hrvatskoj vlasti.
Ti su inozemni promatradi vee svojom nazocnoSeune samo povrijedili
{ hrvatsku nacionalnu iast, nego su u najmanju ruku neizravno utjecali
i na posljedakizbora.
Na njega su svakakoutiecalei nametljive demoskopskeraSilambe,
ali i numeridkeprocjene izgledapojedinih rczultatatijekom predizborne
kampanje.Ako se iSta smije smatrati protivnim zamisli o "poStenim",
fair izborima, pa time i protuustavnim, usmjerenim protiv slobode i
jednakostisvih sudionika na izborima - onda su to upravo te prognoze
kojekakvih "znanstvenih" i panznanstvenih zavoda za isttalivanie " jav-
nogami5lfenia",a navlastitokadanjihove ionako neprovierenei sumnjive
poclatke,optereCenesvim metodolo5kim manjkavostimatakvih statistii-
kilr postupaka, za svoje ciljeve koriste organi anarhoidnog i uglavnom
placenidkog crveno-Zutoga lurnalizma. Sve te analize naime djeluju su-
gestivnoi pospje5ujuizgledeonih kandidatakojima je statistikapripisala
stvarnu ili samo izmiSljenu prednost, te iine vjerojatnim njihov izbor
bez obzir:r na relevantne politiike razloge zbog kojih bi se biraiko
tijelo trebalo oclluiivati z" ili protiv.uz
jednog lijepog
clana nckim duclom docfe. - Uostalom, i samozvani guverner Republike
ntvatskc. :tmericki poklisar Montgomely,
umijeSao se bio u kampanju za pravodobntr
rzmtenrt izbornogrt
zakona, raeunajuei, naravno, cla fe izmjena pospiesiti izglecle njegovih
sestct'oglavil.r miljenika. (v. Globusbr.393, od 19. VI 1998!) ilrvatska vlast nije smogla
uo'statne snagc za plirnjeleni
odgovor ovom drzniku, koji je uzeo nepozvan poclu-avati
rr|atsku klko
cla protudemokratskim smicalicarna gracli'svolu clemokracijr,r.
d^ .t''' .lasno je cla zakone, pa i izborne zakone, preko svoje parlamentarne vedine
vladajuca srlanka ili koalicija stranaka. Ali potrebno je riokvim dernokratskih
::"9:i
1l1ttvita
igre postaviri branu niezinoj samovolji cla taj postupak, sukla<Ino rrenutaanim
I)otrcbarnr. ptlrravti:r k;rd god joi se prohtiic.
'()l)isenoi jt'manipttlaciji cill cla dieltrie sttgestivno,
,,_-.., po nacehr setl'J'tttlilling
Prophec!, prorostvr koje samo sebe ispunja pukom okolnoSiu cla je uopCe izreieno.
299
 MLADEN SCHWARTZ: HRVATSKA NAKON TUDMANA
Za ozbilinog promatrada, ne samo zbog svih tih manipulaciia,
smicalica, rcz:ulltlti parlamentarnih izbora nisu mogli predstavliati osobit
iznenadenfe. Glasovalose ie, sliino kao 1990,protiu, r De za. Onda
protivnik bio jugo-komunizam,a ovoga puta korumpirana hadezeovs
nomenklatura. Zato se narod odludio za rogove u vreCi (ili maika
vreci - kako mu drago). Nije se znalo Sto hoce i Sto nece
Sestorke,a foS se manje moglo predvidati njihovo opeenito, a
medusobno ponaSanjenakon preuzimania vlasti: hoce li se ili ne
sloziri kada izidu pobjednikom. Ali se biraiko tijelo vecinom
na ovaj rizik ier mu je HDZ naprosto dozlogrdio - i to ie aitava ta
ovilr parlamentarnih izborttie'
eudom su se iudili i davali obilatog odr'rSkasvome Soktt
nepopravljivipartija5i.}JDZje, s jedne strane,poeinio more
Stina, a nacionalno-osloboditeliska mu se misija, koia ga ie i pfinrala
livot, ispunila i dovr5ila. S druge strane, sprega unutarnieg i va
neprijatelja tako je sllstavno, uporno, zdu5no, ne birajuei sredstva,
na pobjedi oporbenoga bloka, takozvantrje "medunarodna zai
tako bezotno otvoreno rovarila i navijala, hu5kala i lobirala - pre
medija, preko taznotaznih"nevladinih udmga", preko titavog jata svo
agentLrra,a osobito stvaraniemodgovarajueegopcenitog ozra(ia, -
bi, nerprotiv,neshvatljivoiudo u takvim okolnostima predstavljala
pobjecla vl:rdajuce stranke.reaZnakovito je najvi5e glasova dobila (u
Da nisu dirnima n:rslovnice najiitanijih novina donosile clcbclc natlrisc o procenttla
preclnosti kancliclata McsiCa nacl njegovim suparuikotn, niie tako sigttrno da bi, una
sviu clrugim rnanipulacijama i ttslttgama inozemnih "priiatclja", ovaj uspio poluditi
i onih nekoliko postotaka viSka koji su odluiili o pobjecli. - I ua drugc jc
povriicdena svetinia eistih clemokratskil.r izborl; navedimo ovcljc ilegalurt
laZnim obeeanjima, koja se sastojala u preclizbornim sporazttmima poiedinih strat
s bliskim im sinclikalnim sredisniicama: ove su se obvezalc glasovati za tc stranke
im oue obecajr.r uakon dolaska na vlast donijeti tldredeuc odlttkc.
r')r Postoiala jc, cloclusc, :rpstraktna mogucrlost da, uz boljc izbornc rezultate'
Vladrr sastave HDZ, l{SP/IIKDtl i HSS. Nu to bi llrctpostavil<l gotovo tudesntt
hacsesovaca cla se istrgnn iz ztgrljaja. Scstorki/Cetvolki. Takva bi koaliciia za
znaiila manjc zlo. Da jc 1'uclmirn poZivio, on bi vjerojatno oclredio tnaudatara iz
HDZ-a kao stranke koia ie osvoiila razmjcrntt vcfinu gl:rstlva. Nato bi se digla
halabuka s lijcvog krila, nastala bi nova kriza, a lieSenja lli se satno odgodila.
pcrvijest tcee dalie, a mi ioj otofamo biti dorasli: s pozitiunim alternativatna' a
pukim reagiraniem.
'ei Svakako, oporba
ie pobijeclila s ve6om razlikom nego Sto je odekivala
promatraea. Prema konadnim i sluZbenim rezultatima od 26. sijetnjl 2000' ovol
SDP-HSLSdobio je 39,25%,eetvorke (HSS,tS, HNS i IDS) 13,33'/,,,HDZ 28,63')/",
'lo
koalicija pravaSa i demokrSeana 5,27'/u glasova. znati da ie HDZ makar
strankir pojeclinaeno.Politiaki dvojbene predizborne i izborne koalicije (umjesto
300
X. STO EEKA HRVATSKU?
izbomoj jedinici) VesnaSkare-OZbolt,dakle naimanjetipidna hadezeovka,
u svemu nalik oporbenim politiiarima, ili makar modelu politieara na
koii se oni pozivaju: simpatitna, mekana, sno5ljiva, sklona dijalogu,
feminina (ako vee ne i radikalno feministidna) te u Zestokoj mjeri srbo-
liubna.
'
Bilo je mi5ljenja kako je HDZ hotice i svjesno prepustio svojq
vlast ier vise naprosto niie znao kako da odoli sve nesnosnijimpritiscima
i ucjenama na5ih vanjskih nepiljatelj^. U toi predoabi, HDZ je uiinio
nesto usporedivo odluci komunistiikih glavarakoji su se 1990 takoder
nasli pred pitanjem: kako da nastavena svoj nadin vladati, kada ih to
izlale pogibli da na nasilannadin nestanus politidke pozornice. Sudbina
Ceauqescua svima je joS zorno lebdjela pred oiima. Kao Stoje negdaSnji
KP, iscrpivSisvoje snage,prepustio HDZ-u da se nadaljenosi s golemim
problemima Hrvatske, tako je, prema ovoi verziji, iHDZ u usporedivoj
situaciji odludio pnstiti protivnika neka se sada on snalazi kako umije
i oslobodi ga bremena koje mu je ve6 postalo pretesko. Zauzvnt je,
navoclno,HDZ-u obeCanonaj isti oprost "grijeha" kakav je on bio podije-
lio komunistima odrekavSi se svojedobno u odnosu na njih svakoga
"fevanSa".
Protiv ove hipoteze govore barem dva tazloga. Najprije, dosta ie
bilo iz dana u dan pratiti zdvoina i panidna lica dojuier opuStenih,
samosvjesnihili bahatih Hadezeovihglavesina,pa da se u punini doZive
razmieri njihova Soka i porresa koji je zadesio njihove du5e naglim
gubitkom z^ srce im prirasle politieke moei. Tako se ne bi pona5aoonaj
koji je u sebi odluiio predati vlast, pomirio se s njezinom smjenom i
od toga iina joS oiekivao neke koristi za sebe i za,Hwatsku. S druge
strane,HDZ nije imao povoda pretpostaviti da ee ucjene i pritisci nje-
govim odlaskom s vlasti splasnuti ili cak prestati. Razumno je bilo ode-
kivati da ce se oni ttast"niti i dalje sve dok se nova vlast ne pokaZe
-i
s:rstavliajtrnakon izbora, tako da narod zna za koga glasuje i kakav je uspjeh
::tl:
pt.ryc<lrnih
stranaka)i jesn stvorene da se time clodatnoizmanipulira izborni rezultat.
uporbcne Sestorke pak nisn postigle
Zeljenu dvotreCinskuveCinn, potrebnu za
protniene Ustava.
One s predstivnicima nacionalnih maniina (na koje, uost:rlom, ne
moSttsi8ttnroracunati)
- )t. Naizanimljivije broje l0O zastupnika,a hadezeovcispravasimai demokrSfanima
je, medrrtim, kab i uvijek kod demokratskih izbora, pitanje za
Kogastr "glasovali"
apstinenti, a ovoga puta bilo ih je skoro 3o%,,sto ee ieel dobrih
'j:lil:" i.iewrt
du5a! Koliko li se njih opredijelilo protiv demokracije, protiv svake
t'utttrke, koliko za fasiz m, za anarhizam.za monarhiju, ili
mozda zt svoj malogradanski
:1t". od izbota i odlazenja na birali5ta?Napokon, stedljive demokrate, koji sur se u
fuoj"m.t navoclnommorainom rigorizmu naueili vagati svaku kunu potrosenu na politiku
I politicare,
valja podsjetiti da iihwatski narod ovaj demokratskiizbomi luksus kostao
'rc lnatlie
negoli - 50 miliiuna kuna!
301
 MI-ADEN SCHWARTZ: HRVATSKA NAKON TUDMANA
spfemnom na masivne ustupke. A ako bi bio suglasans takvim popu$,
tanjem, HDZ ga je mogao poduzeti i sam, nije se zato morao odricag
prednosti vladajuee stranke.
A glede otekivane amnestiie i odricanja od osvete , - ako ie Tu(. ,
manova garnitura ikada ozbiljno i vjerovala da fe niezini nasljednici za
nju pokazati imalo milosti, vee tiiekom predizborne kampauje, prvi dan
nakon prvoga kruga predsjednidkih izbora, koji je veC predodredio
izbor Stipe Mesiea, ovai je, ponesen tfiiumfom, bez okolisanjanaveliko
poieo pozivati na ostavke pripadnika prija5nje vlasti i preko granice
irobidajene smjene starih novima. Za vtiieme dok oSamueeni HDZ
pokusavapokrenuti distku u vlastitim redovima, kako bi kaznio krivce l
z.L por^z i pripravio se na novi potetak, pobiednidka ljevica zapotela
je opcenitu distku u stntkturama vlasti. Zahuktala su se hapSenjaTudma.
novih ljudi, na delu s naipoznatiiima - jednim ministrom i iednirn
megatajkunom,a to je tek predigra. Prema natelu politiake podobnosti
zxedala SLImasovna smjenjivanja u svim segmentima iavnog |ivota, A
milienici vladajueih Narandi zauzimaiu ispraLniena mjesta mimo uobi.
dajene natiedajneprocedure. Stovise,po kratkom postupku, uporabom
jeftinog trika3e5,maknuta je iHDZ-ovavlada u glavnom gradu. Tudmanov
mit i ktrlt, koji nikada nisu pravo bili ni izgradeni,odmah nakon niegova
pokopa podeli su se uZurbanodemontifati, ljevica ga nazivadiktatoforn
i strvinom, a njegov nasljednik pripovijeda o njemu zapadnimnovinarima'
nekrofilne viceve. Stovi5e,odritu ga se, redom, jedan po jedan iz klike
najbliLihsuradnika:Pavletie, Greguri6,Domljan i ostali, a o Mati Grani6u
da i ne govorimo.3e6 Iluzijama dakle nema miesta'
SlavenLetica svojedobno je za sludaj pobjede oporbenih Sestorki
otvofeno najavljivaojedan predrevolucionarniperiod u kojemu ee nova
vlast morati izmiieniti postojeeu nekompetentnu upravu. Nakon izbota
ljevica je potkrijepila ovakve pfognoze govoreei o "desetljeeu mfaka"
i fa5istidkediktature (dodim nikada nije bila spfemna govoriti o komu'
Je5Oporbeni su zastnpnici dogovorno poclnijeli ostavke kako bi iznudili prije'
vfelnene izbote ztt zagrebadkuGradskuskupStinu,na kojima u sadaSnjirnokolnostirna'
s ^pravom otekuju pobjedu.
.,r,,StoviSesu ga'Domljan i dr. Hebrang proglasili neubrojivim tijekom ndni1
dvije godine njegovevladavine,rvrdeei M ie zbofuinapredovale bolesti bio smafljentn
sposobnosti i snzrge.U jeclnom interuieu)Lt Globctstt.nakon Tudmanove smrti llebftng
ji djelovanjtr bolesti (a ne politiikoga razuma!) pripisao i Tudmanovo pfibltl^vanie'.
Moskvi, njegovo istupanje protiv NATO-ovog bom-bardiranja Srbije, rc predl';gaqe'
podjele Kosove. Zaprivo'su ti potezi, uz iznimku posljednjega, bili posve plauzibilnr' ,
a i za posljednji je Tudman irnao odredene razloge sukladne svojim politiikim ttvlc"
fenrrma
302
x. STo enxe nRversrul
Tudmanol'u retoriku o "jugoslavelskom
nistidkoj diktaturi i prihvatiti
Novoprobudene revolucionarne strastivrlo su se brzo oditovale.
rnraku',).
seza]e i dalie od obidnog revanSizma:preko svojih
On. r.t na dasove
ubrzo podele naciji opipavati puls
novilarskih perjanica Sestorke su
naiavamapromjene drLavnoggrba, trobojnog barjaka, pa i svete drZavne
himne! Sve to kako bi se nedvosmislenopomdilo da kane pljuvati 1a
proSlost, na tradiciju, i na naidraLe simbole, te da hrvatska povijest
^pocinje
s njima. U usporedbis ovakvom fevolllciiom nacionalnogaduha,
ianiane reakcije i afere s konkretnim iistkama i odmazdama,s uhicenjima
ozlogla!;enihtudmanovaca,ishitrenim smjenjivaniimavodedih menedZera
(INA, HEP, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje), nasrtai na
zagrebatku gradsktt vlast, likvi daciia Hru atsk ih studii a proku5anom
komunistidkommetodom orkestriranekampanjepritiska, * predstavljaiu
tek etape Ll procesu rutinskog provodenja najavljene revolucije.3eT
Prijenos vlasti kojemu smo bili svjedocima prije bi se mogao
usporediti s onim 1945,kada je jedna nacionalnapolitiaka klasaustupila
miesto jugoslavenskojljevici. Svakako, niti je HDZ isto Sto i Usta5ki
pokret, niti su radanovci i mesieevci isto Sto i fanatizirani staljinski
kadrovi Titovih Sumskihinternacionalista,a niti je tada5njipokolj Hrvata
istoznadans dana5njim otklonom Zuto-crvenekoalicije od nagla5ene
nacionalne retorike i simbolike, kakva je krasila Tudmanov rcLim te
formalno manje-viSe legalnim i legitimnim smjenjivanjem njegovih
korifeja i suputnika. Pa ipak, u nesvjesnojpredoibi dijela ljevice danas
se ovo prelrzimanje vlasti doLivljava srodnim onomll partizanskom
obradunu s Usta5komdrZavomi nema dvoibe da ce se na niZim razirLa(na
brojne nostalgidarskeklike osjeeati ohrabrenim, mnijuei da je opet
nastupilo "njihovo vrijeme". "Slepaju6i"se u miesecima Sto nadolazeuz
liberal-socijalistidkuvrhuSku, one ee poku5ati na svoj nadin shvatiti
nastalepromjene, te nastojatipoluditi Stovi5ebudu mogle na restauraciii
oborenih protuhrvatskih upori5ta.
Dolaskomliberal-socijalistidke oporbe na delo drtave, ali i izborom
lijevo-populistidkogpolitidaraMesieaia predsjednikarepublike, stvoreno
te tt Hrvatskoj prekonoe posve drugadije stanje politiakih stvari.Tes Za
propalim HDZ-om nije bilo odvef nzlogt L^liti. Da je ostao vladati,
neizvjesjebi se proteglo u nedogled, kriza bi se produbljavala a nez '
r"7Stecajni upravitelj HDZ-a Vladirnir Seks ispravno je
ove pojave n zvlro "pogub-
rrrm procesom
koii priieti te5kim podjelama i znaai vid specijalnog gradanskog r^ta".
AIi koga to ios zanimai
r')"Nova je politidka konstelacija i situacija, nove slr koordinate, novi
ie tremrtak,
Pa ie svakako biti i o5trih zaokreta. Ali u nadelnim saclrZinama nisu uoiliive odvee
303
 MLADEN SCHVARTZ: HRVATSKA NAKON TUDMANA X. STo EEKA HRVATSKU?

dovolistvo raslo. Nova vlast ne fe rijeSiti probleme koji su pred Hrvat- "nouoflt urem.enu" (koie dakle sigurno ne
televizijskom deraiom o
tendencioznim formulacijama,
skom, i stoga ee pospje5iti proces politidke poladzaciie. Politieka scen& moie vije biti vrijeme staroga HDZ-a),
mole se ubrzo radikalizirati, jer ee mjere nove vlasti protiv sebe mobi. protuhadezeovskim publikacijama raspaiavanim tijekom
oromiibenim
Lizirati sve Sto u Hrvatskoj diSe nacionalistiiki, a d ee otpori u svoie plakatima na kojima se neuvijeno zazivao knock out
kampanietoo,
vrijeme pokrenuti narodne masedim se ove budu osvijestilei razocaraie. tudrnanovskegarniture, nisu ni pokuSali prikriti na iijoj su strani njihova
tr posliedicesvojegaizbort, udinienognepromi5ljeno,u neznanjui odajul otekivania.Svesu se te udruge glasno reklamirale kao politicki neutralne,
Uskoro se, vjerojatno ioS 2000 godine, moZe oiekivati ozbiljna borba dodim je njilrova pristranost i slijepcu bila oiita. Tako je zabilje|eno da
s dramatiinim rasPletajima. Gongovci u druStvu stranacatrgaju plakate Hrvatske stranke prava. I to
Zahvalitiuci okolnosti da su nn izbofima hametice poraZeni I je
ie bio dio njihova "neutralnog promattania". Tko kontrolirao kontro-
samozvani predstavnici kvazidesnih i parapravaSkihstrandica poput, iore?Tko je kontrolirao Sto rade s listieima, tko moZe zaiamtiti da svoju
Prkacina, Mertepa ili Ivana Gabelice, kao i najavlienom, a u meduvre.. naclzornusluZbtt,poznajufi im Soro5evske gazdei mecene,nisu uporabili
menlr vee i zdu5no provodenom zaokretu Hrvatske stranke prava ulijevol i za izravno nezakonito utiecanje na izborne rezultate?
otvofit ee se pfostof zt sna1an nastup autentiene hrvatske desnice; Kzrd:rsu izbori okoniani sukladno njihovim fleljama,,ove su ih
koja u dogodajimaSto slijede ima izglede preuzeti ne samo ulogu desns skupine smjesta proglasile "uglavnom regularnim"aor.Posve regularni
oporbe, nego i politieke oporbe uopie: doslovce samlieveni HDZ ne dakle,po niihovoi procjeni, ipak nisu bili, nu bttdu6i da su s posljetkom
ee, iak i u sludaju iudotvornog preZivljenia,joS zadugo biti sposoba& bile posve zadovoljne, nisu vidjele nzloga za cjepidlaienje. Svete druZbe
za tu zada.fu. ii,' dale str se odmah u neskriveni triiumf, pfiznajufi sadai, otvoreno kako
Valja se ovdje foSjednom vratiti na ulogtt ameridkih ili proameridt su oporbi pruiale potporu (nisu joj samo izraLavalesimpatiju, premda
kih "nevladinih udruga", domaeih i stranih, u pomaganiu i nadziraniu i bi veC i to bilo nedopnstivo). MoZe se samo zamisliti kakvu bi galamu
izborne procedure. Samim svojim postojaniem i dielovanjem ti su dim.' digli i "Gong" i HHO i ostali nadzornici da ie nekim slucajempobijedio
benici povrijedili bilo hrvatski drZavni suverenitet, bilo naiela demoi HDZ. Sigurno tada ne bi bilo rijedi ni o "uglavnom" regularnim, nego
kratskog postupka, koja predvidaju da samo biradko tijelo uZiva monopol' o posve neregularnim, nepoStenimi neslobodnim izborima, iiji rezultat
o dredivanj a izborn ih r ezultata zbrojem svoj ih ravnopravfl ih anonimnitl poeiva na bezotnoj, ali od tudmanovacai odekivanoiprijevari. Ponesen
glasova.Naiin na koji su se pred izbore ponaSalespomenute udruge,
medutim, nedvojbenopokazuje da njihov cilj nije bio olak5ati"slobodne
i po5tene" izbore, nego se, naprotiv, umije5ati u niihovo provodenie s ""' Pnblikacije jc sponzorirala opskurna sredi5njicaNational Endoutntent .lbr
Democracy, l izdlrlit ih "Demoktatska iniciiativa rnlaclil-r'IoD". Borci za demokracijtt
oiitom namierom utiecania na biraiku volju i pospiesivanjaizborniu.-' vec i uazivimasvojih clruZbijasno clajuclo znanja kako se u Ihvatskoj dernokracijatek
izgleda oporbenoga bloka. i tma postiguttti, kak<lclaklevladavinaHDZ-tt i prvo clesetljeCeslobodne Ilvatske nistt
Skupina za nadgledanje izbora "Gong"pr, kaLoi niezini konkurenti b-iliobilje2cni clcrnokratskimznadajkama,te cl:i sukladno iirn prernisarnavilja svrgnlrti
iz druZbe "Glas 2000", svojim drlanjem pred kamerama, sugestivnorn HDZ. Sto gocl rnislili o IIDZ-u, ovakav program nema nikakve veze s "neutralnirn
promatraniemizbora". lI impressltmerbroSuriciipojavljuje se i ime "Glasa
99" koji se
pt'edstnvljakao "gractanskakoalicija
za slobo<Ineipostenc izbolc" - zlrpr.rvokoalicija
r46 "nevlit(linihtrch'ugir"za "nentralno" clovodenjeSestorkina vlast. tlz nju se spomittje
izralene lazlike izmedu LlDZ-a i niegovih suparnika. I jedni i dlugi su clemokrati; pripaclnici ovih
l-f,t.t],1 sktrpina "tJNt) ("ujeclinjencnevla<Iineorganizacije,')99,,.
ut'ottrickilt
manje ili viSe ljevidalskog smjela, i jedni i drugi velikim dijelom potjeeu iz redov*: klika otrilazitisu strilnapoklisarstva,tazeeinovac za svoi "neutrirlni"pothvat.
bivSekomtrnistidke partije, i jedni i dnrgi su nglavnom podloZni pritiscima iz inozemsF'ttt rrnatlcilal:t ih je,
uz ostale, i jedira od poclzemnih ameridkih xgentura zvaniUSAID.
napokon, i jedni i drugi su u dana5njimuvjetima spremni oditov:rti makar rninirnurn
Y":, i" ttjedno sponzor s:rdave6 reclovitih novina udruge "Gong": "Gong - glasilo
neophodnog hrvatskog domoljublja i nacionalne svijesti.- Pojedine politieke lidnosu gladanai grad:rnki",tipienog lijevo-libelalnogglasilau kojemu suraclujnizriaiti
;:::ly"nih
^'q^vrcltri
iz obajrr lagera takoder ne odaju prevelike razlike. Zirto i nije trebalo vidjeti osobitu kitkvi su Drago lledl, stijepo Martinovie ili Davor Gjenero, doeim se HDZ-ovi
katastrofu u sarnomdolasku ljudi kakvi su Raean,Bu<li5aili Tomeii na mjesto Matese E'ravari prikazujtrkao zlodinci. Nije tesko dosietiti se ni ostalih sponzora:I{I{O i Zelerti,
i Valentiea, Skegrei Mate Graniea. Ieministice
i Sor.osevci...
Je'GradaniOrganiziranoNadgledajuGlasovanje.eista poezija! "Gong" ie priiav'' i"r 'I'o
ie, primjerice, ustvrdio opsknrni illstitut IRI, o kojernu je ovclje vec bilo
ljen kao udruga gradanasastavlienao<I nekih 50OO(sicl), a od toga sarno tt Zagrebu FIHO je rakoder izborima izrekzrokomplirnent cla su, rinatod "sitniir nepravil-
::u?lu
ttosti",bili
1600 Zutokljunaca - volontera uvjeZbanih za. prafenie izbomog postupka. tolerantni i korektni.

304 305
 MLADEN SCIIWARTZ: HRVATSKA NAKON TUDMANA
svoiim uspiehom u manipulaciji izbora, "Gong" je zakljudio da se isplati
Uoriti i zfirtogu trajnog "nadziratelja"hrvatske demokracije, te zat.;;2;1iti
stalno mjesto promatraia na galeriji Hrvatskoga DtLavnog Sabo14.4oz
"Gonga" da zaigra
Umjesto da odmah bez diskusijeodbace takav zahtiev
- fegiment, iznikao iz istoimenog tiska, kao i Latke zelje subverzivne
ulogn Boga ("iznad Saborasamo Bog" kaLu inade pravovierni demo.
usmierenu izravno pfotiv naeelavladajuee
trai"it) kao drsku provokaciju,
parlamentarnedemokracije, parlamentarni su veleumovi po obidaiu stali
porrr. ozbiljno "diskutirati" o novoubadenoj kosti, privremeno se ipak
itoZirrsi clanarod (ne samo "Gong"!) dodu5e ima pravo nadztati saborskg
faspre, ali cla na galeriju, na Zalost,uz najbolju volju moZe stati SamQ
manji dio nacionalnogakorPusa.
Uglavlom, rezultatima su bili zadovoljni i Amerikaaoisa svoiim
nnutarnjim i izvanjskim agentima,i Srbi na ielu s Dukieem i Bilianom
PlavSie, i urbane klike lijevo-liberalnelumpeninteligenciie:opet se daklo
na istom slavlju na5lo sve ono Sto Hrvatsku mfzi, Sto joj radi o glavi, ilf
pak priroclnu nacionalnu teZnju slobodi u suverenitetu ismiiava kad
staromodni folklorni neukus nevriiedan velikoga svijeta. Ivica Radanna
svome prvom putovaniu po eurokratskim sredistima moei ('
Bmssel.Berlin) clodekanje srdadno,s velikim simpatijama,pa'e
ljeniem nadnacionalnih tehno-birokratskih itzbina, sfetnih da su kona
ria najboljem putu usisati i dokraja pokofnu Hrvatsku, koia im
izborriom pobjeclom ljevice, pfistala bezuvjetno i potpuno izruditi
milost i nemilost.aoi
i,,2Tirko na zofan nt(in demokratizacija ldefe i stmtr de'mokracijLt.
1,)jSesrorki.a ,,kev;r" Albright ekspresno je cloletjela u Zagreb ioS
preclsjedniikih izbora, kako bi svojim odabranicima mogla iz(tziti veliki ttshit
pobjeclom, ali jo5 i s nog' "brifiiati" finaliste B'cli5u i Mesica. Izmedu niih d
niezina ie oclluka,ipak, vec bila pala: plastitni i podatni Mesi6, a .nikako
krr.rtiBuclisa,oclvei upadno ncsklon ameritkom soljenju pameti. Nekoliko dana
evo je opet u Zagrebu, na inaltgttraciji svojega favorita. Bolavak niie znala
ni z:r Sto pametniie nego za packe nesletllom atlstriiskom pledsjedniktt
stranke'Ako
rilrrf",-f.Jii-;;-.;r'il llxi plircetVladi s ministrimaiz Haiclerove
-triur,i.i"tL,;il1;;. Klestil,'u glavnoie cl,ie "keva"izrabila
.
prigodu
-r I
pred
;;i1e;;r;j,inu .f"ri,xr.,tirati kako, LrzHlvatsku, i Austriju slratra banana'republ:
pod ameriikim protektoratom.
r,,i Dio sLeee sto sn je pokazali enropski totalitafci tl Susfetu S R2raano[r
;; ;ffb"i';*ltk;iu.s ljevidara,ideologa Titove Jugosl
bivseg l'rokent"
i "hipiia" koii se dak
njezint "posebnog puta Ll socijalizam",, biv
kusati drogu marijuanrli ,r," .t,, to biografijske pojeclinosti sto tt odirna da
stt
kozmopoliiskih malogradana mogq samo koristiti. Ne tfeba smetnllti s Lrma da
najvideniji birokrati euro-despocije joS prekjuder, kao agenti komtlnistiake
t "' Usp. poglavtje VII: "Zivot i smrt Hrvatske
zdtrsno sucljelovali na rusenju korporativnih i autoritarnih poredaka Salazatir
306
x. sTo enra Hnvarsrui
I tako se, Novogodisnjom ,"rrorr.r;o- i susljednim obratima,
Hrvatskoj dogodila - kozmopolitska ljevica, dogodio joj se crveno-zuti
Dnrge Republike u Hrvatskoj - u tiiesnoj suradnji sa svoiim pokro_
viteljima - da se odstrani omraZeniim reZim kommpiranih nacionalista,
u kojemu ih je daleko vise negoli kompcija smetao njegov ipak jeclno-
zn"ani i djelotvorni nacionalizam. I tako smo dobili socijal-liberal'u
koaliciju, u kojoj ee glavnu rijet voditi Raianovi "reformirani komunisti,,
Lrsavezus autokratskim kozmofilnim populizmom politiakog smusenja_
ka predsjednikaMesi_ca, Ka9 sro se moglo odekivati,irdruzenim ucinkom,
puzzrjtrciptti iz 7998199tos, spfega unutarnjeg i vanjskog neprijatelja{o;
te, last but not least, ozbiljn_epogreske vladajueih umisiyenihi-bahatih
priskrbili s, sestorkamapobjeclu.Racanovcisu je i sami
tudma'ovacaaoT
predvidali,poduzeli su zestokiiskorak, poieli su upisivati nove ilanove,
oknpljati "inrelekrualce",pa iak i privlaiiti emigrante.Njihova je pobjecla
doista bila masivna i uvjerljiva - bez obzira na vjercjatna retusirania
izbornilr rezultata-Svakako,medutim, da ni moguea jos jata pobleda
HDZ'a ne bi za "svijet" bila dostatno uvjedjiuo, ,rego'bi posluZila
tek
kao clobrodosaopovod za izlaganjeHrvatske jos bezodra znijimpritiscima
i ucjenama.
Kritidari nove vlasti rado joj spoiitavaju komunistiiku usmjeridbu,
pripisuj'ei joj planove restauracije 'egdasnje
strahovlade. Ali Raian,
sto god on bio u proslosti, svakakovise nije boljsevik,
nego je menjseuik;
iskre'og 'ovog uvierenja, iz pngmatLinoga piomi5ljan
ll^i.: l, ia, ili iz
moilva zajecrno,prosao dojmljivu evoluciju ocr ortodoks'oga
::r:.:yn
partiiasado neke vrste socijal-demokrata.
Danasu svijetu - uz iznimke,
netipi.no komuristiike, koje se mogu izirojiti na prsrima
llllllt:l ruke -
lccrne vise i nema komunistitkih porectaka.I u teoiili, dokirinarni
oclavnavee prepus tio poroLaieheterodoksnoj Fra'kftrrtskoj
li:lil:t'"-
"teoriji drusrva"bez ikakvih izravnih prakticno-poritiikih
,;":lLlf.ri'oj
Komunizam je mrrav i u obtidju glotahoga sovjetskos
iil*t:i:1i".
hegemonizma.preostala ie samo yeilnavrst; namerniako_
;i:,:i11r3:g
"rcrurflvnCkog
mentaliteta,koji je u komunizmudodusenaisaona plodno
fr.i.*#),f#t4::J^ir:1fl
;T.i,l',ilff .,::?i:l::?,
rlaivnosti b/o smetnno s
pred zaclrtim protufran-
,-L<rP
"'- Urp. ltoglavlie XII: "Driavni udar: s lijeva il,
s desna?,,!
.._Urp poglavlje XI: "Nepril'ateljska hidra cliZe glave,,l
Demokratske Z;riednice,,l
307
 MLADEN SCTIWARTZ: HRVATSKA NAKON TI]DMANA
tlo, ali ga isto tako moZe pronaei i u posve drugaciiim politidkim ure;
denjima. , povrSno i snobovski kako "lijevo" i "desno" pripadaju staromoclnom,
Ne prijeti dakle pogibelipovratka omraZenih "komunjara". Daleko
,., opnrnili recidivi jugonostalgije,od prikrivenih do priliino o1yoreni{
oblika, Sto ih fe pobjeda Novogodi5njerevolucije svakakopotaknula, d
kolovoCleim, htjela-ne-htjela,obodrila na nove provokacije. Oni ee sol
kove potfebne za preiivliavanie, t potom i za novi pfocvat, pronaei ''d
zemlji5tu lijevo-tiberalneideologije, kojoj se danaspriklanjaju negda5nf{
komunisti. Lievicas kakvom smo suoaenina prijelomu TisuCljeei,
niie viSe ona stara, marksistidka. Niti je danasnia ljevica isto sto i
Lievica iz Sezclesetosme,navlaiena, cijedena i podgrijavana .,.|
kroz
deeih dvaclesetak goclina. Sa slomom europskih komunizama dogodilt;
se lesto novo; izmiiesali su se paleomafksisti i neokomunisti, i
se 1 jedinstveni amalgam s lijevim krilom gradanskogdemokrats
liberalizma, stvofivsi ne5to Sto ovdje Lelim nazNatipostmodelTtofn
uicom.aos
Nedavno ie filozof hrvatskog antinacionahzma, Boris Buden,
dio kako se on ne smatralievidarem,budufi da nije prista5a
Ali takvim marksistiikim kategorijama liev
cije privatnog vlasni5tva.aoe
se vi$e ne clefinira. Ona vi$e niie revolucionarna, etatistidka; nije
internacionalistiika, nego ie kozmopolitska. Postmoderna lievica
tila je icleologiju ekonomskog liberalizma, liberalfle svietske tfl
multinacionalnih kompanija. ona je integrativna i globalistidka'
ristiika, nivelatorska;ona nema razumijevaniani sklonosti za
raznovrsnih, organski izraslih nacionalnih zaiednicanaSegasvijeta.
dovjeka promatra samo kao pojedinca - konzumenta neogra
<lemokratskih "liuclskih prava" - i kao poslusnog dlana unil
svjetskekomune. U tomi je silna pogibelj Ratanai Mesicai onih
su ih doveli na vlast - da svojom politikom radikalnoga pokorn
globalnoj judeo-masonskojnadvlacli,u iemu su, istini za volju, tek
revni lrienici svojegaumrlog protivnika FranjeTuclmana,u kon
nizu koraka poniSte rezttltate hrvatskoga nacionalnog prelrat| iz I
I ovclje, ipa[, moZemo s Hcjlcterlin-Heideggerom ponoviti onu it
koja nam uvijek ulijeva nove nade i ptuLa svjeZi poticai odluinoi
Gdje je pogibelj, tamo raste i ono spa'sonosnol
i')" UsD. o tofitt Mlaclcu schwartz, "Postrnoderna lievica gora je od korn
u llruatskom Slouu. l'tr. 258 (=31 .III 2000), Zaglcb, str. 6!
r,)eV. njegov interuieur "-l'r.rchna'a tek trebi zakopati" n splitskom Feral T
b r . 7 5 o ( = 3 1 .I 2 0 0 0 ) !
308
x. Sro enxe HRvaTsrui
Novi reZim sam sebe ne smatfa niti se naziva ljevicom, vjerujuei
na<Ivladanominstrumentarijtt politiikoga mi5ljenja. On sebe reklamira
,'demokratskuvlast", zabotavljalrei da je demokracija u Hrvatsku
kao
uvedena joS 1990, kada je na valovima grandiome europske kontra-
revolucije likvidiran kasnomarksistiiki sustav ublaZene i vef dobrano
nagriLenediktatttre Politbiroa u "socijalistiikoj republici" Hrvatskoj, i
kao nadomjestakprihvaeen model vi5estranaikogliberal-demokratskog
parlamentaizma.To Stoga hrvatskalievica nije smatralademokratskim,
nzlogje u njezinoj zavistiprema onima koji su obnaSalivlast i u njezinoj
vrijednosnoj uporabi termina "demokracija": ono Sto je dobro, to ie
demokratsko,a ono Sto nam se ne svida jer nam je nedostiZno- to je
nedemokratsko,StoviSe"diktatorsko" i "totalitarno". Takav diskurs ima
mnogo veze s politiikim frustracijama i pomutnjom svijesti, ali nema
nikakve veze s preciznim definicijama i istinitim iskazima. osim toga,
ljevica hoee uvjeriti kao da tek s njom nastaje stranaiki pluralizam.
Istina je da je i on teievina nacionalnoga prcvnt^ 2000, a da 6e ljevi
darskavlast predstavljati upravo nijekanje visestranatia, jer 6e prema
svim strankama koje su u odnosu na nju smjestene desno provocliti
manje ili vi5e neuvijenu represiju, a nekoliko stranakakoje sudjeluju u
vlasti niti su u proslosti uspiievale, niti ee im ubucluCe pofi ztrrukom
pokazatiu demu se one medusobno uopee bitnije razlikuju.
I kada nas hrvatska postmoderna, crveno-zutaljevica uvjerava <la
tek s njome podinje hrvatska demokracija, oncla je valja upozoriti ne
samo na upravo reieno, nego i na okolnost da su svi izbori odrZani u
Republici Hrvatskoj ocl 1990 do 2000 - a bilo ih je na pretek! -
neprijeporno imali sva uobiiajena demokratska obiljelja. Blize je istini
da ee se ova vlast ubrzo pokazati d:rleko zadrtijom, nesnosljiviyom,
n-esklonijomsloboclnom izriiavanjv i suieliavanju
icleja 'ego sto je to
lKadahtio i mogao biti HDZ.
Uostalom, prvih sto dana svoje vlaclavine
su obiljezile tako bezobrrznLm iistkama temeljem politidke
:t:t"lt.
Podobnostikakve svrgrluti Hadezeovcinisu smjeli ni zamisljatt pa'i u
ill.iq
najsmio'ijim snovima. S druge strane, vladavina 6e dairas'jih
llli."l:t".jtalista vjerojatniie oznacitipoeetakkrajahrvarske demokracije
,r. bi, kako nam tvrde, predsiavljalapodLtak same demokracije.
ll9l
*rraKovll tt prilog obje prognoze bit ee u danima Sto nadolazesve vise.
P*' izraz posve "neclemokratske"bahatostii prijezirasr)ramna-
"^..,^ t" cije se glasove pozivai u iije ime hoce vtaaati, pmzili je nova
,r"11'
zacudno Zurnim krsenjem izbornih obeeairja i ubrza'im
,itt"^tuoit-
z.avodnicke demago5ke retorike iz predizborne kampanje.
i;;::::
-ttrJeSto
da je narod pripravila na razdoblje poveCane oskudice, na
309
 TIJDMANA
x. 5To CEKA I-IRVATSKU?
MLADEN SCTI$(IARTZ: HRVATSKA NAKON

se ne mogu otkloniti grlma ni znanjani volje, a u okvim zadanogapluralistieko-demokratskog

potrebu strplienia,Lrravai solidarnosti'bez koiihljevitarskaje koaliciia rnodelapolitike ni moguenosti,od toga dakako takoder ne ee biti ni5ta.
;;;;;tdiirr"rtil.ctni problemi crtztvei nacije' ObeCaniaza novu vladu ne znadepuno ni u sitnijim poiedinostima.
i doline, najavljujuei uz ostalo
brda
neodgovorno obecavalauobidajena yec na sluZbenim satnovozimapala ie njezinavjerodostojnost. Ministri
bi predstavljalo otvaranie 200 tisuea
i takwr jednu maglustinu kakvu nakon preuzimaniavlasti, ovu
-
st zadrLalifine automobile a zaStoi ne bi?! Nevolja je samo u tome
dana
novih raclnihmjesta.samo nekoliko da str ih se iz niskih demago5kihpobuda unaprijed laino i nepotrebno
(ofif.o i cinie'u viziiu,.narodniacke" ideologinie Yesne
;ffiilrru, teaimr' ministar privrede Goranko oclricali. Tako je ministar financiia Crkvenac vee slifedeei dan nakon
Ptrsie demantirao "Skegro" llovoga preuzimanja cluZnostiiz svoje olupine preSaou pristoini i primjereni
rapidnog zaposljavania,landane
Fizulif, stavljajuei u iiglecl, umjesto znamenkom od 30 tisuea; bMW, uz objaSnjenjeda nema smisla pretieravati s demagogiiom.
- izmjerio
steeaievei masovne ot{aze koje ju
ie
mu ni najmanje smetala Naravno da nema, ali zaSto ste prije izbora ipak pretjenvali? Sliino
je orisao nije
Nu ta mraenosrperspektive sto tl::?.tg;-Y:9 vrijecli i za predsjednika Mesifa, koji je zadivljenu televizijsku naciiu
dtttrn p o tnt::T
da sfvar benigno imenu j e " kratkoro :T iip: uvjeravao kako mu ne pada na pamet stolovati na toboZe skupom i
udruga poslodavaca predvidaniem
s
;;;; A]e, t;stalo-, dtt"t"irala luksusnomPzrntoviaku.Pravi ie nzlog tom napadajuakutne skromnosti
mijesta.u tt^ibl11:'-?11"t-li1'-t-,.L,1.
od 50 do 80 tisuca Subitaka raclnih svakakobila potreba distanciraniaod predsiednitkogapredsasnika.sacla,
isplate pl,.fa' redol
NiSt:r,,r"rnurro,"nece biti 'i od 'ormalne kad je vef i Mesi6u jasno da bi selidba prouzrocila nemale troskove,
j (da oni. izos'oltll
do znaka m irovina, <teej ih doplataka
^smanjenja ::. jnt:
l-t^t1t-t
drZavnih sluZbenika morat ce progutati Zabu i ostati stolovati u Tudmanovoj rezidenciji. Za
prihoda.
reZimski prijecltog zakona!), njega,a.li i za preostalu dvojicu muSketira, Radanai Tomdiea, bile su
:-slil]111*"fj,i"T j:"':tl,:ll:
najavljenuizuostt,n-i-sta3cr-be'pJufi
delu , ,toui* vlastoclrscima'dobro znao
da su veeskoro dodijeljenei velebneprivatne rezidencije,kakve si nije priu5tila
;'i.;;^;'J;;;;;'na niti prijasnjarastrosnavlast.Potom se pokazaloda su to naiavili Mesieevi
atr, i clemago5ka smicalic^a4:--^-^::-r,^
pusttl oir*t 'r"- suparnici Raian i Tomdid kako bi se sami odmah "odrekli" lnksuznog
crlianie u
srljanie rr propast'
r.rrones
"""*' ;;; gospoctarsko,financijsko obitavaliSta,u i,elji da Mesi6 nasiedne,prihvati i tako se kompromitira.
tirrLpoirJsi"i",kolupt
"ori^"it,o t#ITf:
t:;t"r;.
naivee i je medu lt^Tl:.?,T:ti : : Predsjeclnikje odbio saznav5ida je namijenjenamu vila bila u uporabi
il|ff, ;5 ffi; ;;;ilt rvanilakoieicaponukaoda' iskrenok nemilog mu generalaZagotca, ali je zato, uz Pantoviak, unatoi najavama,
nepromislj.rro,r p:,iietiistarsko*1"':":1t],?T ,Y:i:,:;lt dir
kao *
ilz^'tinsku ispriktt'i nacrarje
zadriao i Brijune i challenger i cweni tepih i osobnog Tudmanova
il;?#;;;".;;;;;;' t;, poboinika, a bit fe svegatoga
foS i mnogo visearl
velikog me5tra do
rizika ostao na svom ministarskom miesru Sadapredstoji da prvom prigodom prekrSii najsveianije obeeanje:
u "integracije"'Jarovcl
ostatakahrvatskogsuverenitetaprikljudivanjem KaKomu, naime,ne pada na pamet da, vozeti se grzrdom,blokira promet.
suverenitet alrtonorniiaffLa:l
ztpravomoZe Uiti svepA'o mSi li llrvatski ^oca srtsf€ttl v.jerojatnoce ubrzo shvatiii koliko je tesko obavljati preclsli<lnieke
tijekom procesa
iniegracijama;zami5ljenoje da se one negdje duznosti:tko se mora iekati na svakom semaforu i ako polovicu clana
je strada hrvatska r
clopune i medusobno p,oZ-tt, glavno cla treba trositi na izvladenie iz gradske
stiske i meteLa.A rnoZclaee i
samobitnost. Radanu,Piculi i ostalim ministrima
naskoro closaclitijumjava ili spavanje
t-lmil. socijalnihdavanitSakomi \up:-' l:",Li"t^.I3': Po zracnim lukama u napom da ulove ili docekaju-pravi meclunaroclni
otronJJiii .r^"anit lainil'robecanjakao prokttsii:g p. fe se poceri kao lyudi koristiti ve6 kupljenim Vladinim zrako.
ffi;il;:;il,";ra raonre
"it.t.'
# natuknuvSipritom daki.mogucnost
;ffi ffimir, to1'j1*:'^: :Y::' ll!
Provomza koji ne rreba pla1xini karte (ako ga i prodaju, nije iskljuieno
socilaini L\1!i.|?.
ilffi ffi ffi;;;;1.,-.il'turo*,rye'9ti7ta-t1;ff^'l'l'.Y::::;i,
'-'il'::'i;;');;;;;;+tt""i'-et'p"oarsto'rinan'!:1,"i1*I3Xi:: .\.-----
ri
viiliani ideja'
;flff'l? ffi::iH';:;';"f;;"0;;;;;;;;;
Mcsic jc. ttostalom.
iu*.,,,.]'l ios i pliic trslolicenjl plcklsio i llesro vxzniie - salno
h.ur,.],1^nt,u-"ec- libcllth.re svetinjc, pravne drZavc, kadl ie olako stavio u izglecl iznreenjc
tlt'z:tvlianl Fikreta Abdiea-Babe Republici Bosni i IJcrcegovini pi'otiv zakonite
rullnrstarstvx pfavosuda. Odmah je , srtoietr s plavnim
"Ofr'i'jY91
na;n-i zaprekam:r, ovtr ishitlenrr
ru! da ne ce i tlbttdlt6e prema trengtaanoln hirtr krjiti
1r{}'l'im"socijalnim" prognozalnapridruzio vee prvih dana ministar o6of."-tPovrgntttl,
-'arUa ali to ne znaei
-se (2000) ne kani srnanjivatl o korektnom voclenju politike, s kasnijirn oclstnpirna ili bez niih.
"ove gocine"
Mitto Crkvenac, Podatkotn da nova vlada

311
310
 MTADEN SCFTWARTZ: HRVATSKA NAKON TUDMANA
da ubrzo kupe dmgi) - da ipak todno stiZu na sve te tako va2ne
brojne medunarodne sastanke, Sto ih valja apsolvirati uredno i
ako sn nam integracije mile.at2Naravno da nitko od poznavatelja
naravi, kao i naslijedenoga komunistiikog mentaliteta, nije ni za
dvoiio da ee nova vlast biti korumpirana barem onoliko koliko su to
snrseni politidari. VeC prvi mjeseci narancastareiima pruZili su
predvidanjima obilatih potkrifepa. Ali se zato Narande danomice
u izmiSljanju najapsurdnijih i najogavnijih demagoSkihsmicalica
bi se dodvorili poniZenom puku: tako Mesie poklanja otpisana
ciganskoj djeiurliji, koja se njima mogu u najboliem sludaju loptatl
ilr rastavitikako bi unutra moLdapronaSlamrtvog gu5tera,a Ra{an
Sakom o zid plaiuci nad biiedom nekih Zena 5to su ga upravo
posjetile i srame6ise Sto prima plaeu.
Kao i svakarevolucionarnavlast, Sestorkedobro znaju da je,
trspjeSnogpreuzimanja egzekutiye, legislative i sudswa, naivaLnije
dati kliudnim, ietvrtim odjeljkom politieke moei - medijima. Novi
shvatio je Sto mu ie iiniti: infiltrirati se u Sto kraeem roku gdie
uzmogne, preuzeti zate(.enenovine, kntgovalne i televiziiske
neosvojiva upori5ta staroga nemilice uni5titi - toeno po ana
dvostrukom taktikom srpske agresijena hrvatsku zemliu ili
nasrtaiima na hrvatsko gospodarstvo. Neke su se Zrtve predale i
uspjeSnognapada.Vee u komemorativnom izdanju nakon
smrti, urednik Veeen{ega Lista, do tada ozloglaSen kao jedan od
uzdanijih Tudmanovih clodvorica,svoiim ie neprimjereno po
nekrologompravodobnoodaslaojasansignalvjerojatnimpobjed
VL je odmah skrenuo nliievo, Vjesnik je barem satekao
izboru'. glavni urednik Nenad Ivankovic sdm se sklonio, pod
ostavku prije nego Sto bi ga drilava kao vlasnik lista smijenila. Da
smiesta zr njegova naslieclnika , vz ztobilaienje iavnog n qeea;in,iza
poznati lijevo-liberalnikritidar masovnihopeila Igor Mandie,{'r
it' Sest<>rkcniaim nisu bile natierane obmanjivati nuivni llarod naiavlj
uemogtrCcga, rla bi odmah potorn, po sebi posve llot'luitlnitn 1>ona5anjern'
svoic biraec Sr>kirati i lazoiirrati
'rr Uz mtinske kornplirnente i pohvale prirnjcrene trenutku, eitamo tl posmrrlr(
clanktr i ovakva mjesta: "Znto je pl:rnuti, znlo se pona5ati netaktiino, precieniivao
pisanu riiei... zato ga neki nisu volleli... pletvrcl... antoritat'an...iesto satn se pitao,
ii clovollno p<llitietipoSten." A kao preporuka svojc osobe bttduiim vlastodrScima:
tncni... uvijek sc izja5njavaokritiaki." Branko'Iuden, "Zbogom,po5tovani
Vecernii List <'tcl11. XII 1999.
Irr M'rndiCse odmah nakon imenovania u razgovoru za drZavntt TV, u
ttobiiajenorn, hinjeno i maniristiiki bahatom stihr, pohvalio kako nema pojna o
Sudeeipo njegovim prvim nvoclnicirna(u koiima izriee oclu oclioznoj "politiakoi
3r2
X, STO CEKA HRVATSKU?
6ioi oporbi mrski "reZimski",
"desnidarski"Vjesnik,inaie bez konkuren-
ciie naibolji hrvatski dnevni list, pao bi Saptom kao jedna od prvih
,rt;1v^ novih gazdiiu. Promiena u Viesniku proSla ie bez prosvjeda i
otpora, nije bilo kampanje, borbe za niegov spas, nije nastala afera
zbog povrliede slobode tiska i guSenjaslobodnih novina. Tako izgleda
'puc na
ljeviiarski naiin.
SplitskaSlobodna Dalmacija, pak, koja je povratkomJosipaJoviea
na telo lista, isprva skrenulavidno "udesno", odmah se naSlana udaru
novoga rcLima jer se tijekom predizborne kampanje usudila svoiemu
ditateljstl'upruZiti na uvid autentianedokumente o sustavnoji dragovolj-
noj suradnjipredsjedniikogakandidataMesieas jugoslavenskomUdbom.
Citavse problem, prokuSanomljevicarskomsofisterijom,sveona "zloiin"
objavetih materijala,joS k tomu u nevrijeme, kao da uopee nije vaZno
i kao da se nikoga, a najmanjebirata tide iesu li oni uopce istiniti i, ako
odito jesu, kakve to posliedice moZe i treba imati na izborni rezultat.'|t5
U slijedeeoj fazi list je u nizu priloga zaokrenuo ulijevo, i uzeo na zub
toboZnju"radikalnu desnicu". Naravno da to nimalo ne 6e pomoCi njegol'u
u5iuvanju pod Jovieevim uredniStvom,protiv kojega se sustavno diZu
nalrr.rSkani i mobilizirani ljeviiarski novinari, a moie se, kako je krenulo,
po najboljem uzoru iz komunistiakih vremena,naskoro oiekivati i pobuna
radniikog i tehniikog osoblia te njihov boikot pripremania novina.
Ljevica ee preuzeti medije javnogasuobraCanjana revolucionarni
naein,ne poloviino i oprezno, stidljivo i polagano,kao Sto je to, bez
mnogo uspjeha, cinio HDZnt.',pa se pritom joS morao suoiiti s bes-
krajnim kritikama jer je, nakon dugotrajnih i napornih poku5aja,uspio
donekle pripitomiti i na drlavotvorne pozicije dovesti SloboctnuDalma-
ciiu, koia je prije toga postupka kroeenja predstavljalanesto jedva malo
bolje od neke vrste dnevnoga Feral Tribunea. Dok se jo5 ne budemo
pravo ni sna5li, bit ee osvojena eitava medijska Suma, bit ee u njoj
zavedenneumoljivi zakon demokratskogkonfor mizma,liberalnog linia,
:no:tl"' te rtzima tt obranu Mesieevo pripovijeclanje nenkusnoga vica o Tudmanu (za
I-e Moncle) uporabom porrr. ,r..,.n1esnih i ii'elevantnih antr<lpolosko-etnolo5kih
l:]ski
drgtlmenata -
ovoga ptrta, procjenorn svojih kvalitikacija, oeito ie pogoclio u slZ.
"' Zrtgrebacki Jutarnii Zr:.sti rijeaki Noui l-ist vee su rt razdoblju neslobode i
ia,r.-_
'wrrounllilt pod Tttdmanovom
diktatnrorn nekirn iudom nekaZnjeno uspijevali zastupati
uPot'bcne
Sestolke i snage ilrgonostalgii e. Zato fe ro sada, u ozi'aiju apsolutne slobocle
".'^u' nastrtviti i dalje, i protiv njih vjerojatno ne ee
biti potrebno provoditi neke
vouDlte
kazn'ene rnjere ili poduzimati smjene r-rnjihovirn urredniStvima.
"Desni" hadezeovci, kao Sto je bivSi ministar Milan Kovad, sada u parlarnentn
ie,r:,- .
kako se HDZ u deset godina svoje vlasti nije pobrinuo ni da osigura jedan
i::llii,]
'\urnr
dnevni list pocl svojim nadzorom. zasto niie ?!
313
 MLADEN SCI{WARTZ: HRVATSKA NAKON TUDMANA X. STO EEKA HRVATSKU?

"politidke I Pobjedniika ljevica prikazuje se spasireljicom nacije kojoj je

anacionalnog kozmopolitizma, tiranske i teroristitke
nosti", koja 6e nam braniti poviseni ton i ne ee dopustati da se konaino clonijela uskraeivanujoj, a Zudenu demokraciju. vidjeli smo
nazivajt svoiim imenom.alTZa poklonike stvarne' a ne liberalne slo vee da joj ta vrsta zaludivaniauspiieva iedino zahvaljujuei samovoljnoj
mi5lieiria naskoro ee nastupiti vriieme poluilegale, podzemlja i uporabi rijedi "demokracija" u smislu "dobre" vladavine: dobre r, Sar-
komba, doba samizdata.'tt8 torke, a tudmanovci sn zlodesti, i oni unatoe svih definicija i protiv
Ista ee suclbinapogoditi i drZavnu Televizijtt cim se ona uobidaiene jezidne uporabe zato nipoSto ne mogll biti "demokrati".
kako je zapovijecleno,pfetvori u javntt knfu, tim u njoj suvereno zato se deset godina HDZ-ovevlasti simplicistidki svodi na doba mraka,
,,izgtiltljenodesetljeee naSegaLivota", i, naprosto - jer Sto moZe
nectociirtiivobudu zavladali gojenci ameritkih izvje5tajnih i mediisk: biti
teaaieva, za koie vrhovni autofitet ne stoluie u hrvatskom Zag gore ocl nje! - na faSistiCku diktaturu.
nego je rasprSenpo medunarodnim sredistimaglobalne svjetske Ljevica, stara i nova, a navlastito postmoderna ljevica, od samog
vlaiti. Jer, nitko se ne bi trebao zavaravati'.kad ode HDZ'tt umjerr poietka nije mogla podnijeti Hrvatsku DemokratskuZajednicu jer joj je
poloviino sklona clalekovidnica,na njezino mjesto mo7c do6i samo bila nepodnoSljiva,neclopustiva,nezamisliva- nacionalnaHrvatski, ler
bezostatlije sklona novim vlastodr5cima, a to tt svemu i je nacionalni prevrat 1990 dokrajtio njezine utopijske snove o anacio-
^-^ -^.,:s.,1^or'rrlcinima 4 f^ rr crrPranrr i rlnclr
fo5
'moie
zntiiti iedino domaeu filiialu protuhrvatskoga cNN-a. nalnom iovjeku-gradaninu svijeta, o dokidanju granica i o globalnom
non datur, postoji samoTudmanovaili Mesiceva,p rtiz nskaili u provoclenju multikulturalnog terorizma. posegnuvsi za rcalistidnom,
katrbojskaili indi;anska TV - da.to izra;zimzao5trenoi slikovito. M: naravnom,iovjeku bliskom bastinom nacionalnepolitike nakon deset_
o nekakvoj "nadpolitidnoj", "izbalansiranoi","iavnoj" televiziji sluze ljeedoknrtnoga komunistiikog jugo-integralizma,strankaFranjeTudma-
opsjeniti prostotu. A ona "slobodamedija" o kojoj, po naputku inoze na postala je u hipn orjelovljenim neprijateljem ljevidarskih opsjenara
nitr'gospoct^fa,n tekueoj vrpci pjeva sada5njavlast, niie dmgo i mutikasa. oni Tudmanu i njegovima nikada nisu oprostili hrvatsku
stoUocti za pokoravanje inozemnom diktatu, za ispuniavanie z drzavotvornurestauraciju.Nije tu u pitanju politiiko neslaganje,niti je
svjetskejudiokracije i ameridkogaVelikog brata.I dok se joSne riiei o moralistiekim protimbama zloporabi vlasti, iskvarenosti manira
ni osviiestili,tt znaku nevideneslobodekoju nam je podario Nov i.otvorenoj pliaiki. Na djelu je temeljiti sukob dviju ideja: nacionalno-
reLim, sve ee prekonoe postati - reZimsko'ate drZavnei internacionalno-kozmopolitske. sijeianjskim izborima i naknad-
nom njihovom potvrdom u veljaii - snageantinacionalistiike reakcije
su wojn easovirn pobjeclu i ctok god budu mogle, i u mjeri u
'r7 s'tmo je pitanje vrelnena kada ee i Hw:rtska, kako bi se i time us l1^".ui1..
Koiojim to bude mogu6e, one ee se nesmiljeno razraaunavati
pdlagoclila vrhovnol voili "rnedunaroclne zaieclnice", biti poea5eena vlastitim
sa svime
zemlii uvjerljivo i djelatno nasrupa s nacional'ih pozicija.
korektnirn lex Buttis, (akav u [trropi poil prijetniom vi5egocli5uietirmnice ll:,:t ,o"ol
istrazivati istinu o ZiclovskimZftvamiru il Svi. ratu. Kocl nas 6e taj zakon nedr
hoee Ii preclmerom nrpada posrati Hruatski studiji, Sedlarov
ll?t9lg
qomoliubni
imati i doclatnu klauzulu zabrane "vrijedanja" srpskih petokolonaSa, okupatora
i ubC film cetueroreclato,iaborska slika ,,proglasen ie lJstava22.
"politiekc iorektlgsti", prikazi koljaike srpske agresiie
a s vfemeltorn ce, uine -=--
"gcrvot'mrznje" biti iskoriienieni i iz Skolskih trdZbenika' 'r') Iiihr,
,18S revoluciono.no- inetodologijom suoait ie se i jo5 ieclino pt.9:111o koji se vee vbio poceo p'ikazivati po islikokazima, L t g u i t ( , , c , jc, u
trebao
-
verTii:: -- ,
, -, tv p vLLv l/v lr^U^rlztlrr.t, <rtrzof
tr u atzu,
cfesno-rlrcionalleilteligenciie, Ilruatsio Slotto. Lijeva inteieknralna republika '.,,: dv:l nastavk:r,biri cmitir.an i n:r Hrvatskoj 'leleviziji prije parlamentarnih
ffi;,;;;;;";;;;;, timprije
mto ganebi teksada, ii;;""j
zh^.',..',
r! (llugl
\rr Lrtirrrirsr.v:rK
nilsravak oogocerl
;;;'il;dffi':;T " p.i"".,].,]j.1_J^.
nr"^,,._.._. odgoden slrredom
slijedom snaznog
snaZnog lievieafskog
ljeviearskog pritiska.
1 Filmtr je
se u firecluvremenllvratilo nil stare drZavotvorncpozicile, pokuSalaprekonoe !84 d.l ,:,,:l svurc
.l.j
;;;::::1,:y ''r''urrrt,ulbgq
9en,)"i.,.,--]
svoje Knrlcnostl
krititnosri spraln
spram yugosrpskoga
,ugosl.pskoga par.tizanskog
paftizanskog bleibur.skoga
bleibur.Skoga
Da Slotto mora bez cliskusijenestati, to se za ultmlleviearskeinkvizitor\.-::!::r!:::, t",o,,"l"l;]llllntu,c,rzbomc
ko-,.^.'- rzuurllc sttnse
SanseKilcilllove
Raiauove stranke,
stranke, iako
iako se se ona
ona nije
nije smiltfala
smiltula sljcdnicom
sljcdnicorn
Zuppe razumiie samo po sebi. Riietki sn bili glasovi' kao onajJetiTira.Yls;K-u::?
s ir#TillSl:lil
istin,, ;
zJoeina...r. osim
\lsrnr toga,
rogn, spoeitano
spoclr:rno iele rezisem da pojednostavnjuje
fezisel.u cta povijesnu
poiednostavnjuje povijesnrt
si'dit rr.[^'iirr*i"iitir^tr. radilijevo-der.,ogo ili simetriie.,Mo:ze
rorrnoujesja p""ii.i,,t]''il.lzrtie Partizanski pokolj cmobijelirn. Buduii
lrvrwl, Lrrruurrctrrrr.
ou3,]tiJj
pOViio".,^ ---.-.',,- l,..rrrz.rrrr^r bll(|llct Oada lflm
film ntstrf
nista nlrC preriel.ao
nijc pfetrel.ao
zamislitisto bi se bilo dogocliloHDZ-uda rnrt ie tako samorazttmliiYo"Jeuuw* t r i r r , r - , , - . _ - -" ' y r \ r L r r ! lparrizanske okr.tnosti,
riuLlz.lrlJKc u D l l o je
K r r l l u u s f l , bilo J e jasno da muu sse ne.pijule u ggrijeh
ljevidarskih kulturnih g|?lsiiaViienca, Zareza i niza drrrgih koia su u vrijeme 'i}:f;X,i|ffi
niti povijesna istina, ne-gookolnost
"i,lilil.]ltl"tclenc
p.i',,"i,jlll,ijtetikr
ii:'#i:,"':?".ffi
ll',1#n::i;j*iil,:*ii"Jfi da se uopie usr.rcliopo pr.vi
rasno d a m e n e upisttje u rijeh

diktature" nesmetano cvjetala.

tle Ljevica novinarima' tt
Ilx --
nzi"
|
-""''
iz re45..
$;ffiii,:,$;:l
trr v.tt)(uJ K.tu ,Lurru LrrursrruuKo (JteLOZ1l maSOVnu pOtlOsnjtt
uistirirrpririino ,r..,rpj.o, :r osimtosa,ra
podsietiti
L J L V T L . ! \ l l |(t
c r a .Feral Tribtmett)
art.tLr.toL.l lttkavo Sovori
kontekstu, rnisleei pritom na suradnike rnedija bliskih ltaeanu i Mesieu'
6"''^'"
Na tal
oP
o "reZimskirn
^---__"---
_-
;;;;,,";:;Ti,?;'1,:fti
";il:'l':]:::Lll.g"?:.r9.
r.t.,';;;:t]..larikira
'' ''arrro
llfTj..
Ustaskucrnu Legiiu.Nigdie ne vidimo istintr olirnacima hrvatskoga
izraz ae se otrcati u neozbilinoi 'pofabi, pa v1o brzo ne ee 1i imati rciirtrt tzgttblientrnrlitr sirotih irtava koie izazivajtttek sentimentalnu
sucr,rt.Naiveci

3L4 3r5
 MLADEN SCHWARTZ: HRVATSKA NAKON T1JDMANA
X. STO EEKA HRVATSKU?

ee se tome spre stoga viSei ne ee morati biti izravnogavanjskoga petljanjau stvari

xII 1gg0" JadrankeFatura2lili tajkun Kutle. I svemu
pronaeiiitiUa:nestoee se.osuditizbol nezal1?iYll;1t:::,i:k Republike. Novokomponirani vlastodrsci ovladali su vef u razdobliu
kao Sund i kie ' T ,,brfiranjaoporbe" vjeStinomdtanja misli, oni toano znajusto globokrati
lbog ,t.r,*-nosti, ne5to pak skinuti s repertoa1'
kaipatia, valova linderske "pravedne osvete"'
moZemo u mal snuiu i kujn. Raian-Mesiekao da im pomiuju: "Nemojte se mijesati u
Radin-Mesica odekivati veliki broj' unutarnje poslove slobodne Hrvatske. Mi vrlo dobro i sami znamo sto
Novavlastzasjelajerrakormilodr1avepovolji..medu vi od nas tazite!". r zato ce vlada, zduSnopodupirana legijama'lijevo_
ee ona od prvoga liberalnih snobova, hohstaplera i Strebera,diniti sve sto moze kao da
zrjednice", i ni5ta nije razumljivije nego da
predanoispunjavatiniezinezahtjeve',TTI 1 llt^t : 11f fl :: t":: stoji u izravnoj sluZbi spregeunutarnjeg i vanjskogneprijatelja: srljat ee
dok je bilo i otpora, neposluha.Sada
ii.*,', nyih yemoglo biti samo bezumnou "integraciie" i "asocijacije",provoditi u Hrvatskoj regionalnu
ne ee ni trebati izriditih zahtieva,jer se hrvatski
lideri s njima s decerfiralizaciju, smanjivati vojsku i tajne sluzbe, pokazivati iznimnu
iiterforfztrali str ih u svoju intimu, implantirali ih u sebe kao kooperativnostu pitanjima Haagai Daytona,potaknuti masovnipovratak
toeniie' dopunsku narav' srgs.kih. "ravnopravnosr" nacionalnih manjina i
unutarnje imperative, kao svoju drugu, q:,okgl.o"1iu,.
ulur, ,rug" tti e. Hrvatsktt spasiti od pritisaka, kako su to neki "slobodu"medija. cinit "i.sgyari
ee dakle sue ono sto steti Hrvatskoj kao snaznoj,
pritisaka suverenojnacionalnojdriavi kakvu smo htjeli kada smo rusiliJugoslaviiu.
oe.ti"uti- i priZeljkivali. ona ee u suradnji s autorima
su joi ti cjelokupna 6e rabota ubrzo oiitovati i svoje drugo lice: sustavnu i
sve cla grvitska i bez pritisaka dospije u stanie koje
odredili: stanje nove nesamostalnostii ogranieenog suvefeniteta, bmralnu represiin nad svime sto se jos usuduje misliti i djelovati domo_
neblfl ljubno, nacionalnoi drZavotvorno,jednom riiecju, odgovoino hrvatski.{?i
cania ocl dobro shvafenog nacionalnog interesa za liubav
udruga, p vee tijekom sve tri dugotraj'e i .aporne zimske predizborne
dikiatorskih i posvjedoeeno Stetnih nadnacionalnih
kampanje,a navlastito nakon proglaSenjaizbornih postotak-a,postalo je
na model sivog,,r.rifor-ttog globalistidkog univerzuma'4??
iasnoda se jedna jaka fronta hrvatske politike, ukljuiujuci ui Sestorke
i liievo krilo HDZ-a te kojekakve sitne straniice, slaze s unutarnjim
izvedbom medtt i
mn je promasai Sto je svojom nespretnom, tendencioznom - vanjskim neprijateljem oko samoubilaike formule o potrebi poviatka
stvoriti dojam di nleiburg i niie nista d:lit:9:1ii-
narasrliima rnogao 9*:9o, razine predi srpskilrmasau Hrvatsku, kao i "obveze" hwatskih vlasti
lfDZ.tt.'I cloista-leSedl^rovfiim deg'adirao bleibur'Ski pokoli do na sJradnju s
Haaskimtribunalom. Slu5atistrance{2{i ljeviiare
spotct. Nizbog svegatoga nitko nlie iavno Plowledo1lo,,"ilt^t:ttlJ,::iit"1 iz Hrvatske, prihvatiti
nitko oo nlitr 'i 5i zavapio.i zbog estetikeni zbog petokolonaSekao braeu, izmiiti i poniziti
Yr";i;;;;;;'ii"i"il"",ir", Hrvatsku i njezin uzviSenirat
a niti politike.Vidielosc to nestokasnife, kadaje tobozelDZoYa:el:::i2:::?:'
;#;fi| il,,',,:;;,i', *"da idu <tivijesvinje" onosa istog Ive Stivieieat<o1is
gerile' p.rikaztvSi ih kao
proslitviotllmom protiv vitezovahrvatskeBugojansiie tJ politicki "'ekorektnom" zargonuza ovakav
;;,.-*r,i.l.r"r. ie profinje.a tievtcav Cetuerored.u otkrila ....^-^ol,i
protusrpski sc
dp vradestoje na rasporaganju
il;ilil' rehnicki termini "mltrionetska"
tr D i utj i m sui ni arna r-,iie;.t'r-ri-^to zasmetaloda ZaSorci tlbt, .n'::lL:3]'L-:: i "izdajniika". oni ce reei: nisrno pieije marionete niti
govore ic' svoievorj'o vodimo poritiku koj' smatramo korisnom za svojLl
kaikavcaigra SumaclinskigedZo, namignSeiz ztgrebaekeokolice iil:f,ltlf,t:lf:,
tei'or i najcrnje Sovinistiiko.bratstvt
-k;k;;;6..*no odgovorili i svi oni koje Raeanui Mesicu sro<tniljeviiari nazivaju
tii:rva selija promiee koi'unistiiki
-"-'- pr G";;il fil^:f:,|l
;;^iilrd;;;;;, kritiean,.neuspio
ustvrclililyevierlski n.;;;",::l:.^i::\!"^
pro toto),,kvistinzima". r time bi vecim ctijelornbili u prar.u.
a'i za ktkvo se izdaje' I ovdie' ^,-^**""tr;rDrz.rv.tIhvutska bila je suverenijaocl rudmanove Republike, a pogotovu od
zakaSnjela soc.realizma,a 'e dielo "hiperrealizm
aii estetska,kao i stilskai teoretskarnan
,.-l.a mlnil sada spremaju. Ante pavelie nevoljko
;d::,,tj:^:ltnr ie kotaborirao s Hitlerom i
i naibotiuideiuranjiviiom,i namabi^mnogolakSebilo P:tg t?ft:"t1:t"*l1l
".'r-Zi^",*t.r^".g.^Ji-zurotuo.st,ro,
iine
:ffi:'#' :."J#;i:TTiri*i'il;i.?J# #;;ilffi ipakisaoi borii
;; ;ii h [:ilt?t,.::l,,i1i,l,i;gt*,',i:qTil,l,',T,';:ffi]1.;*:L"
';i'oll..,1t]:.*!^|lf
j'Ji:,',f;
'-' pndki
ir2 cinizmu totito-i
LtcrPuurwLuv'i:,;:::;;:;-,i" naivnoj priiel sveli Hrvatsku na protektorar ,,medunarodne
rllcKr se <luh, Ll svorilc
se otln, svome bespomoenom _ zajednice,'.
na crti
za doslovce svakuzabhtcluili zlotin, brzo domislio nove formule rops
"""rt"i nego'
Jutqrrtunii'iilllt]:t-.t: porasa'ie rodenog (ili priude'og) r.obaocitovao je u svojemu
traclicionalnog i Llstl'ainogpronala2enianovih gospodan: ,Bolie.Globo odabra;;; B'r.ko'ic: vee 8. sijeenja 2OOO,.ep'nih pet ctana'ako' izbora,
J'"'"' pogiberj'- t.nliko zZ
p; i-'.o:' koriko ^'::11 :..,"r
ilil;ffi;lti.,'i..?il'fr";;;;;;p'ii.l 3 oO,*i ;;j::,tjiil.rnika,-
a-kogadrugog nego gr,rverneraMontgomeryja,saletjevSi
Srbe toliko i za nas, trenlrtacno jedina brana giontfitti&o; agresi;i' t{|]""ff vs r4";;::'ilLTr.
--""v
r.rstilu: sro bi Hryarskasada trebaraainiri, sto ee einiti,
i ho6e li
sL str11 luDrrqlrt
Beogradtrvlada Milo5evie, naime, nitko nas ne 6e moei tiefati Lr"integraciie ,^-
"^*"19
usreciti svojim posietom. Nesto kasnije Mo'tgomery se
tr"d;';Jj:tlrijei, iponudio Hrvatskoj.-".iet'. savjernike,tek toliko
a Amerikanci fe u njemtt imati jednog od posljednjih' ali zasigurno."aiZttx!!r!i -"".,m
i u praviin mkama. da s'e bude pod
i sve
svoioj svjetskoj prevlasti, koja jednako ugroZavai Srbilu i Hrvatskll L

315 317
 X. STO EEKA HRVATSKU?
MLADEN SCH\(TARTZ:HRVATSKA NAKON TUDMANA

za slobodn , izngati se vojsci i dotuei dtLavni suverenitet

- tl tom credU strvinari isprva uniStili i ostatke ostatakanjezinapoljodjelstva i turizrna,
pronaslisu sei prepoznaliGranie, Mesiei turte erka1i1,_llPl ", HrvatskU akasnijei politiiku kttlturu i tradicijtt i sve ostalo, da bi nas potom, iim
- Hrvati u Nizozemsku!" - postala je spasonosnalozinka hrvatskog ptogovoregospodarske"nuZnosti",preplavili i rijekama egzotianih stra-
nacional-m azohizma,koji je upravo prikupio snage za iedan novi, fuiyl iar', tue-uime napretka, otvorenosti, europske solidarnosti i multi-
potetak, baS kao da se 1990 i slijedeeih povijesnih
godina niita nije ql kulri-mitologije, i tako nam (Sto Srbima nikada nije uspjelo) uni5tili
iogodilo. Primiti naime n^trlg izbieglog unutarnieg
neprijatelja, va$ temelje identiteta, pa i samu nacionalnu du5u?
"
njegova politiziranog nenarod Hrvatski agenti eurokraciie vei su u slueaju Haider posvjedotili
skJme se izmditi na milost i nemilost
sucli$ta,znadilo je najdoslovnije revidirati poslietke titanske hrva kako kane biti "papskiji od pape", osudujuei Haidera - koji niti je
borbe.'{25 ekstremni desniiar, niti je uopee usao u austrijsku vladu, niti napokon
Nova vlada oclmah je bjelodano pokaztla i svoju odludnost da itim ugroZavahrvatski interes, dapade! - a da to od njih nitko niie 1i
zdusno zaloLi za primanie Hrvatske u zapadnu vojnu zajednicu NA 6aLio, jo5 i prije nego sto su nas formalno izmiili Europskoj Uniji. Time
Vlada misli <lase po sebi razumije kako Hrvatska bez toga prikljutr ie postavlien precedens, sa<la.imamo zorni predokus onoga Sto nas
ne bi mogla opstati, ili u naimanju ruku ne bi bila "prava" pripr oiekuje, imamo jasnu predocbu o Zurnosti i aZurnosti koiom sluZbeni
zapadnogi svij eta. Takvo m nzmislianiu u nekritid nim stereotipima Zagrebkani reagirati na migove, prepoznajufi vef i misli svojih gospo-
ye stran iespekt spfam nacionalnoginteresa,on vidi samo interes dara, ne iekaiu6i tek na njihove izriiite naredbe.
Od nove Vlade moZe se oiekivati da Ce, u suradnji sa svojim
pe i svijeta kojemu se Hrvatski-a priori mora podloZiti. Tu nema r
patronima,doista milom ili "silom" (mame6i je i obeCavajueijoj povlas-
L^ rrrr.r,^na pitanja o novdanoj cijeni takva pridmZivanja, o tro$kov
tice) vratiti veeinu izbieglogasrpskoga Livljatr Hrvatsku. Tko ne razmislja
za nabawr propisanog nam zapadnognaofuLanit, ovisnosti o tudoj
u rasponu od danasdo sutra, nego drZi pred otima dugoroini narodni
moei u slijedecim fatovima, kao i obvezi da se Hrvatska na
razvi&rk,razumiet fe da ce to veliko djelo humanizma i tolerancije
TisueljeCi opet iednom, sa zaka5njenjem, nade u ulozi onoga an
uroditi stvaraniemnovoga laiilta nesigurnosti,terora i oworenih etniikih
occid.entis,koja ju ie stolieeimasilila da mimo vlastite potrebe i l
sukoba.Ne 6e pro6i dugo, a srpskafe se manjina ponovno konstituirati
vocli szrmozltaifiei samoubiladkeratove za tudi radun' Jer, NA
u kompaktnu i samosvjesnunacionalnu skupinu koja ee shiati na raspo-
ee Stititi nas; nu tko ee Stititi NATO-p:rkt, ako ne mi? Tko ee
laganjukao prokusana peta kolona prvom hiru probudenoga beogricr-
napokon, za5tititi od samoga NATO-pakta?
skog imperijalizma, a u meduvremenu, uz svesrdnu potporlt, Stovi5e,
Na slidan uadin dalo bi se razmiSljati i o prednostima i
potpirenahuskanjimaiz svjetskihsredisnjicamofi, postavit ee ponovno
hrvatskogapridruZivanjaEuropskoiUniji, kojtl se danasusuduje zahtiev za uspostavom teritorijalne, kulturne i politiake autonomije
u pitanie samo onai tko dragi volje pristane da ga se proglasi nrvatskihsrba. Sirenjesrpskogaterorizma postat ee popratnom pojavom
joS moZe obia5nia
Jer, kome se clanasu Hrvatskoj Raiana i Mesiea politickog razvoja,azT
kako bi europska Hrvatska biia konaino svedena na protektorat' a ministri
Drtipolitieki dorasli, bas kao sro joj Jozo
::?9" RadoSi Sime Ludin ne ee joj
banana-repubiiku(StoviSe,na kortt od banane,kako se nedavno Y,Y: nije bio dorasrao niJoLaBoljkovac.
ce povijest krenuti ispoeeita, novi fe rar biti isprogramiran,
na marionetu i robinju svjetske zaiednice, ko;o;
Raclovan Paviea26), L:"Uq
Ce opet postati ugroZeni stranci i proganjana zvjeradu vlastitoj
fi:_nti
rJomoviui,i ponovno
ne 6e smjeti ni kroiiti na velika podruija vlastite
ir5 Ptttti nekrofilni nalloj opisanoga programa sazeo je' po obidaitt' ----------
Sestorkin praznoslov Vlaclo Gotov:rc, kada ,e ,-
na.str:ltnim
----- - aaton zaptiietio da . r"Svi"
- /-l'^
trru mcdija i ostali prigovori tek su izlika. "sve
i6i u Ha;rg, te uswrdio da bi se tamo, samo da stl Zivi, nasla i dvoiica mrwln ;i::"jjt ^.j'_-Y,i
Vfem-^^ ^ .'-
rvL u
ll svernu,
JvLlllllr lI{ryatsku
u v.tLJ[Ll eekaiu teska
negoli glavom Pater Patrice i njegov ministar rata!). p"",)'.'j,. r,rll.Dr
pauio bl se prevlad,rli
prevlad:rli svi problemi, hoce se velike snage i mudrosti." _ zakljuiuje
'26(M,r 't>rsnro -- rnerl:r;
republika - kora od banane - tu nam sndbilltt dodali r u Y a l vlast
L u l i : t lnova
"orrrtr d:r
: t toga
kakva a a banana vt".ri'
V last; il^'ltt
, - ^ . - '
u uuitll u vl;tst rCIIl:t; hoec sc, clakle, posve clrugaiije
fvlal A 4Av u4rlarrral
""'
- tt elanku "Balkan se i dalje iivlia", Hruatsko Slotto bt' 25O(=4' ll?OOO)1,Y,; 19,4 rre ce biti ni HDZ niri narandasta oporba.
pfimlcruP Dopusteno je prectvidjeti cla ie u torn pogledll - napose
U tom vrlo realistiinorn napisu, poznati geopolitiiar Pavie s pfavom Oi",^,...|t. snstavlirn razornilr
i 6"-.-''r-.,r isrrijanskoga
] ' r r u V i t n iryem
velikosrpstvo nije nestalo, Srbiia 'ije pobiiecte'a, a veliki rl:rs sviiet pl^:::^: ern icr-::^.-^r-^^^
r5(rrransKoga ^^^^^i^-:-.$d
secesionizrna
seceslonrzrna u!t i::^r,.
dijelu-seitorkine
srjcru Sestofki siranke IDS, ali ohrabreni
integririiti. Ako se Hrvatskane pokori, slijede sankciie.Ako se pokori'
"it-'::;
'.." oiii
te''"rstoi..,* jaianjem iredente u matici zemlji - i Talijj ani doiekati "bolia vremena"
antagonizmi izmedu pristasa i protivnika pokoravanja. KaZnjavafunas zboB ",Jllffi:'Ji
318 319
 MLADEN SCHWARTZ:HRVATSKA NAKON TUDMANA
zemlie, za .jje je oslobodenje,a ne z niezino prikljudenje velikoj
Ovo predvidljivo zaostr:
i Europskoj Uniji, ginula hrvatska mladei.a2s
odnosa hrvatske nacije sa svojom zlehudom srpskom manjinom
ee dodekati strani gospodar kao dobrodo5ao povod da i u
Hrvatskoi, poput Bosne i Hercegovine,zapoenepo svojim
zavoditi red i stvarati protektorat.
Prema samoj Srbiji, Raian i Mesie pona5atee se naglaSeno
ljivo. eitava ie vladaiueavrhuSka vee jednoglasno dala do znania
jedinim neprijateljem smatfa SlobodanaMilo5eviea.Kao da ie ovajin
iirur,.t Beograds nekog udaljenogplaneta i nadljudskim snagama
u hipu pokvariti plemeniti i miroljubivi srpski narod, vl
Zagrebvr,izgleda(koliko god to zl'udalo nevjerojatno), posve
i iskreno vieruiu da ee odlaskom Milo5evieaSrbija postati "u
demokratska, samozatainai podanidka banana-republikapo uzoru
Hrvatsku, i da ce se vladati primjereno onome Sto "medunarodna
nica" zahtiieva od svojih ittava. Zato fe se Zuto-crveni reZim,
rame s Europskom Unijom, predano zalagatiza "demoktatizaciiu"
cla poslije obavljanja toga iina ili procesa vise ne bude nikakvih
obnovi suraclnje izmedu nekoc prijateljskih naroda Srba i
cluhu srclainog internacionalistiikog bratstva i jedinstva, nu ovoga
na kozmopolitski naein sada5njihgospodara svijeta.
U oclnosu,pak, toga mitolo5koga svijeta spram hrvatske
ne ee se u doglednoj budu6nosti zapaLativeeih promjena'
jednom proglasilonepocudnom i nepodobnom, i kod toga ee' un
Sirim osmjesimai pristojnijim diplomatskim ftazama,ostati i nakon
miene vlasti.I nadaljece, dakle,biti na snaziproiekt integrirania
u tzv. "zapadniBalkan",u kojemu je, nakon Milosevifa, Srbiji rez'
voclecemiesto, a potom, u paketu, pripaianiaiitave "regije" un
koj, totaliiarnoj i multikultirralnoj Europi bez granica. Pokazavli
da Srbiju slama (ali ne i moe da je slomi!) silom nadmoene vo,ne
ali i usadivanjem demokratskih pravila igre u njezinu politiku, I
i2, Raean i Tomcie brzo sr.rse poceli brinlrti za stvaranje oztaeja.
susretljivosti prefila hipersenzibilnim srpskim du3icamai stavljanje "govora
izvzrnzakona - bas kao da "govorn mrZnle" nije prethodila zbiljska firZniai
agresivna,pt onda hrvatska,samoobrambena!Nti ta dvoiica,skupa sa svojirnko
ga
nisu pokaiala odgovarajuci osiecaj spram hrvatskog naroda, vriieda|uei
napadnom ekavicom, zaiinjenom brojnim srbizmima pokupljenima za stLrzDw
Kttmrovctt i Beogradtt. Sekundirao im je tada joS budufi piedsjednik Mesic
rasnirn prekodrinskim izricaiem "Spiclov", kojega stl salno rijetki uspjeli prt
znacenii "douSnika", "uhodel', "ibirla" (po pritici obnaSateljaonih istih usluga,
Sto ih je Mesie obavljao za jugoslavensku Udbtt).
320
X. STO CEKA HRVATSKU?
Hrvatsku nastoiati primiriti i ohrabriti je na slabljenje dr2ave i vojske,
rc na stavljanjevojnih potencijala u ovisnost o nadnacionalnoj zajednici,
-
Stobi Hrvatsku onesposobrlozaizravni obrambeni a kamoli preventivni
- rat ptotiv Srbije. Pokusavat6e se svim silama iskorijeniti iz hrvatskog
narodanaravni i povijesno uvjetovani strah od srpske agresije,te time
udiniti da u Hrvata zakrLljaiuelementarni refleksi i instinkti samoodtZanja.
,,Medunarodnazaiednica"i koalicija Radan-Mesie potpuno su suglasniu
"
uviereniu da nakon uspostave"demokratske vlasti u Srbiji ni5ta viSene
ee staj^tina putu pribliZavanjaHrvatske i Srbije i konainog sastavljanja
Euroslavijea2e.
Svijet je promjene u Hrvatskoj doduSepozdravio, ali je svoju
naklonostizridito uvjetovao bezostatnimhrvatskim ispunjenjem pozna-
tog europskog diktata (povratak Srba, suradnja s Haagoma3o, Dayton,
nacionalne manjine i sloboda medija). Dakle, oduSevljenje obratom -
da, ali samo ako Hrvatska uistinu poklekne, a to tek valia doiekati.
Hrvatska mora prvo djelom pokazati da ovoga puta misli ozbilino,
inade umjesto novaca slijede nove ucjene i pritisci. Do izvrSenia na-
redbe, Hrvatskoj 6e, mniju kozmokrati, dostajati i puno srce (puno
liudskih prava i ljubavi za brtfu Srbe), sve ako su do daljnjega dLep
i trbuh prazni. Na taj naiin Hrvatska, u kozmokratskoi predoebi, sva-
kako gtrbi. Ako se ne pokori, bit ee izolfiana, okupirana, prisiliena da
"Zapadni Balkan" (biv5a Juga minus Slovenija plus Albanija) integriran u
EuropskuUniju.
'r" C)no dega smo se pod
Tudmanom samo pribojavali, saclaie postati knrta
zbilja: nakon sramotnih izrueenja hrvatskih generalaiz Bosne i Hercegovine, sada su
na redtt i generali iz Republike Hrvatske. Odmah poslije terorisrieke osude generala
.B,lT.kici na 45 godina rouij., premijer Radanizmislio je neke navodne dokumente koje
,e Drvsavlast tobo2e skrivalaier mogu rasteretiti Blaskiia iukazati na prave krivce. Sto
slucaiu da postoje, sadrzavili dotidni papiri, medutim, yasnoye i slijepcu da
Hl^l1)l
ursKrCtr nc ('e pomoii niSta,nego 6e samo posluZiti pakiranju nove po5iljkezaHaag..
rsPrva.sastavljene
ocl mnzeva HVO-a,da bi im se ubrio pridruZili i sriborci pripadnici
:::::k" _Vojske.Racanu je priia o dokumentima usto posluZila i da pokJSa -Dokaz umiriti
,u€snicarckcp'osvjednike'protiv drakonske osude generala Blaskiea. ie tom
i istodobna Raianova izmiSljotinakako fe se Mladenu Naletilieu-Tutimozda
l:f::"t.]
ilTtli,I{tl"tskoj. Haag je odmah priopiio da o necemu takvom nije bilo ni govora.
rr,,l'jlYt"
blti govora, osim da ttsred ZagrebaTuti sude inozemni suci, Sto bi predstav-
'"'"tl".cu
pljusku ionako dvojbenomhrvatskomsuverenitetuod danasrpskeagresije.
se to odmah dokumentiralo,pod okriljem mrkre noei i uz iskljuienje yavnosti,
;;'I""-oi
i.j^^lYtyirnih medija", nn izravnn zapovjed guvernera Montgomeryia, ministar
;;;]"_tllg. Ivanisevic dao ie Tutu katapultirati ravno u Haasku ,obil^srri..r. Iz nje se
P^tokusani
-"urpet€fltitfl hrvarski borac (koji ie mogao pociniti i niz pogresaia, ali za njih nije
k'e
neprijateljski strani tribunal) ima izgleda izvuii Liv samo ako shjedeeih
--grrr4 [l
europskim narodima zavladajusnage nacional-revolucionarnedesnice.
321
 MLADEN SCHVARTZ: HRVATSKA NAKON TUDMANA
SC odrekne sebe.Ako pristane na uvjete, nestat 6e mirno s lica Zemljer,
Urovim proradunima svijet se preradunao. On je vjerovao da ee nakotr
U deno usporednim sustavom parlamenta, podjele vlasti, neogranidenih
Tu dmana Hrvatska propasti kao Sto ie nakon Tita propala Jugoslaviia,
pokrenuo je ditavu aparaturu prisile, pa ie vee i poludio prve rezultaiei
Hrvatska se "demokratizjlale-". Ali Hrvatska i Jugoslavijaimaju razliditci
ptedznake.Jedno'je umietna, nasilna nadnacionalnatvorevina, a ne5to-
porrr. drugo je nacionalna driava koja je krvliu svojih boraca konadno
ostvarila stolietni ideal.
Svakako,mnogo se toga i izvana i iznuffa urotilo protiv hrvatskog
opstanka: euro-imperiializami globalna judeokraciia, srpska presizani{
i samoubiteliskidimbenik u hrvatskoj nacionalnoj dttSi. Strani i domaei
strvinari dali su se u divlje orgije kada ie, kako voli reei unutarnja :
lievica, "Llmflodudovi5te",ili, kako jebliLe leksici medunarodnihsudi5ta;
umro "ratni zlodinac".I iedni i drugi poveselili su se da 6e sadaHrvatska
kao laki plijen smjesta pasti u. Sake Zapada. Lijevo-liberalne klike u
Hrvatskoj od sada ee biti joS spremnije na udovoliavanie masonskirl
Leljama.Franio Tudman takvu vrstu servilnosti ipak je donekle kotiol
Nakon njega,otpori fe protiv svijetaslabiti.Ali to ee, poviiesnom diialelc.
tikom, izazvati otpofe pfotiv ovoga mlakog kapitulantstva, hrvatski eC
se narod prisjetiti svojih i.fiava i velidina, i u odluinom iasu, kada ga
povedu novi junaci i vizionari, zn?t ee se othrvati napasti i odolieti iof
ba5 kao Sto ie to umio l94l i 1990.431
Kada se hrvatski narod t99O digao da obnovi svoju drzavu,
posegnuli su njegovi predvodnici, nakon dugih desetljecakomunistidke,
tiranije, za pwim politidkim sustavom koji je bio na dohvat nrke, za'
parlamentafnom dimokracijom. Deset godina bilo je dostatno kako b&
se frustrirane mase ilivjele i prakticiruttp pot.tka koji svakomu daie dd.
odluduie o svemll. Nakon desetliefa Tudmanove demokracije moglo se
smatfati da je saztijelo vrijeme za uspostar.u uistinu autoritarnog, LfistQ'i
kratskog poretka ieda, stege i solidarnosti. Tudman iest bio djelornice
tit Zt nevolie Sto su nas sna5le Novogodi5niim obratom najveett krivqu -
tr to nirnalo dvojbe - snose Flanjo Tudman i njegova udarna ftont'a' HDZ. Da nisu
ktrkavno zakazaii u gospodiuskoj i socijirlnoj politici, oni isti koii sr.rpostrojili hrvr
obrambene i osloboditeliske legiie, te koji su po drugi ptlt Ll ovom stoljeett
Hrvata uz najteie poteskoee i tt gotovo nemoguiim uvjetima priskt'bili sreeu
nacionalne drLave - ne bi inace nikada morali naptlstiti vlzrst, samo bi se od v
do vremena reformirali i dotierivali.
322
X. STO CEKA I{RVATSKU?
autokratskivladaf'2, ali je obnaSanjenjegovih ovlasti bilo bitno zapriie-
eraclanskilrsloboda i razulatenom medijskom subverzijom te strogim
itaclzorom "medttnafodne zajednice". Medunarodne prigocle odredile
slr sadA,medtttim, da Hrvati ioS neko vrijeme moraiu livieti s demo-
kratskom dekadencijom i s liberalnim terorom "politiake korektnosti".
S dm treb:rraiunati, s tim se pomiriti i pripravljati se na bolja vremena.{33
ZaTudmanova Zivotamoglo se pretpostavljati i nagadati Sto slijedi
nakon "patrijarha". Moglo se nacelno zamisliti cak i da ee biti smijenjen
(Stodopu5taiu slovo i dtth Ustava)ili na neki drugi naiin svrgnut, te da
ee molda poclnijeti ostavku. Moglo se odekivati ili priZeljkivati da bi, tr
sltrdaju ru5enja Predsjednika i njegove stranke HDZ, stmkture vlasti
"dan poslije" reagirale inscenaciiom dtLavnog, voinog ili poluvojnog
ndara, raspuStanjemparlamenta, zavo deniem izv anrednog stania,suspen-
cliranjem demokratskih institucija i uspostavom diktature. "Tjedan
poslije" moglo je doei do krvavih demonstracija, koje bi prerasle u
gradanskirat izmedu gubitnika i dobitnika. A "godinu poslije" Hrvatska
bi se poput Albanije naSlau stanju izolacije.aiaAli, ni5ta se od toga nije
dogodilo, nego je proveden onaj najvieroiatniji scenarij: Tudman fe
vladati do smrti, a potom ee se narod, razo(aranHDZ-ovom politikom
ii.eljan bilo kakve promiene, uz obilatu pomoe izvana,odluciti za lijevu
koaliciju i avanturistidku politiku radikalne neozbiljnosti.
Sto nas,dakle, ieka pod tom avanturistiikom koaliciiom i moZemo
li joj sagledatikraj u trenutkn kada je tek otpoiela obnaSatisvoju vlast?
MoZemoli odekivati mirnu i dosadnu liberal-sociialistiiku rutinu, ho6e
'rj N:t 2ltlost,
nlegov antoritet i unntarnji stav nisu bili dostatni ,Ja. zlrtzclitjtr
{tt(lsktl trallv sklonu zloporabama, korupciji i pljatki, koje su bacile ru2nu sjenu na
prvo clesetljeCe hrvatske drZrvne slobode.
'rr flsp. poglavlie
XV: "I{rvatska kakvu hoeemo"! Dana5nia naraniusta I{rvatska
prilicrro slii'i
icrlrroi dltrgoj ncsrernoi 1>olitickojrvolbi, koju je u povijesnorn plnrccnju
z:rDiliczcn:t kao Vaimurska
Njernadka - jectan ogavni interregnum izrnedu Dnrgoga i
.1l"t.q
lleichr, vrijerne raspojasane dekadencije po<l okriljem ikstremne parlamentarne
oemokrrtcije, lfevicarskih
i manie ljeviiarskih vlada i potpunog kaosa, kakav bi se n
uugredn() vrijeme
lnogao clogocliti i hrvatskoj Republici. Ali Vajmarska je Njemacka
uu:t (lrzitva
u kojoj je jo5 ostalo Sto je preZivjelo od vojske s bojisnica p|oga svj. rata.
'rsrt.voinici,
popttt dena5njih hrvatskih bojovnika, bili nezadovoljni svojirn statllsom
lfT11k:l
t nevolienoi posliieratnoi drLavi, i oni su ocliglali svoj dio uloge u pripremama
-- ustollcenilr
ladolazeie nacionalne diktaturc.
fako su nekako mozgili agenti Europske Unije i NATO-pakta u jesen 1998,
7a^- ..'1'
<astrasuitrci
iavnosr roboze prijereeim "desnim puaem" i time neizl-avno pripravljajufi
preuzirnanje vlasti. V. o tomlr XII poglavlje - ,,Drl.txni udar: s lijeva il,s
,il]|.,]. ".
ucsna?" I
323
 x. 5To CEKA HRVATSKU?
MLADEN SCHWARTZ:HRVATSKA NAKON TUDMANA

garnitura i. desnog pflva imenovanja Sefova tajnih sluZbi.a36 Prije isteka prvih sto dana
se smjen iivati krize vlade i deste smiene
li-ientra? -llit""g
Za'dovolino dugo razdoblie barem ovakva vfsta nestabilnosti; nove vlasti narantastisu se "triumviri" ve6 Zestoko"zakatili,,oko podjele
god se pril. t.rc-anove smrti mogla smatrati vjerojatnofir u ovlasti,i jedandrugome podeli otvoreno prijetiti ukidanjem prerogativa
t.iir."
kJle nadotuzr,n ee se dogodttiizjednostavnognzloga
sto Hrvat. ili smjenjivanjem.Prerogativeove troiice doista jesu i ostat ee nedovoljno
il;
,tu Ze nakon pfopasti HDZ-a imati prikladne ,stranke
"de-snoga' iasno odredene a da bi iskljuiile moguenost stalnih sukoba ovlasti, te
". vladavinu Sestorki s ikakviut fe se ova "kohabitacija" provoditi mnogo teZe nego Sto bi to bilo na
.."rru koje bi mogle-ozbiljno ugroziti
Polatizaciia(koja ie' uostalomi rclaciji Raian-Tudman.
izeledom da ih na neko vrileme smijene. RaspadSestorkikao posloviinih "rogova u vreei" slutio se s puno
iii "i,t^ vef zarudmanov'. .vr""2-lT:lli^ :: Ti:i : duhova'
stanju :.1-i,1i"1t1".11
Odatlc razlogajos prije negoli se uopee zavrtio izborni karusel. sada ee se ta
pii.t", a mnogo fe se izralenije zao5triti u opeem
grad
d'-iti anskomratus : 11"t-':iiT t":X19 nejedinstvenostpokazatikroza sve moguee kombinaciie: Radani Tomac
F"f -" 2..r,o "
jedinstva u miru pod l.?llt'^t}l1^*
vla56u odgovornet i elitn6 contra Mesif, Budi5a contra Mesie, Raian i romiie, Tomiif contra
il;;;"i narodioga
Radani Mesif , Mesie protiv svih ostalih i protiv samogasebe. Nastat 6e
nacionalistidke desnice'
Zapotetak,poler;izacriaeezahvatitiredovesamevladajuee
suparni5tvoizmedu Predsjednikai vlade, predsiednikai sabora, sabora
i vlade, izmedu Mesieevepopulistiike ljevice i Budisinog nacionalnog
vee i ,togu jer niezini sastoici viSe nemaiu zaiednitkog-neprijatelia
patrije HDZ'435lzb liberalizma, izmedu kakvog-takvog hrvatskog domoljublja I istarskog
moenog pt.Oti.Ottika Tudmana i homogene
ruesieasilno je sokirao vladajufi socijal-liberalnitandem, autonomastva,a u sve te sukobe redom u pravi ee se das,kao univerzalno
ilf;"";
zanovjetalo,ukljuiiti brbljavi vlado Gotovac. umjesto borbe za,,narodraa
p' ,-"truo sigurnimda te z1 nredsigdnika,T.!lli[ 9:,?:t: ::: pnva" dobit eemo staromodnu, banalnu i dobro znanu - borbu za
i kao politicar isto toliko r
lovlet<a Budisu. Mesie je kao lidnost
one izgledaju vlast.
vioiliv koliko su nejasne njegove swafne ovlasti. Buduei da te nova vlast ubrzo dojmljivo pokazati kako po korum-
tekstu ili pak po najar
drugadije tumade li se po sada5njemustavnom piranosti i prijezim socijalnih potreba masa nista ne zaost^jeza svrg-
predsjednika'
koalicijskih partnera d predstojefem slabljenjuuloge nutim reZimoma3T,
odredbe' kako niti kani niti moze zaustaviti nelikvidnost i
sve to, od Mesiea s., 6.2 obzirana pozitivne ustavne recesiju,inflaciju i otkaze,kako ne zna na(ina da se vojskamaumirovlje-
hiru prilal
moi,eodekivati samovoljna i trenutadnim potrebama ili nika ponovno redovito poinu isplaCivatinjihovi mjesednimilodari, nego
Niie
interpretacija njegova poloi-aia te njegovih prava i -obveza' ee za svrhe "integracije" morati siovise rczatii od mirovina i od socijalnih
do5lo do panike izz
eudno da je vec ., pridirbornoj kampanji davanja- narod ee ubrzo izgubiti strpljenje i diei
Mesicevom najavom kako kani "kontrolirati Sabor" i smjenjivati' ee se na socijalni
bunt. Nemiri ee uzeti maha eim paupe fizirane
koja mu ne bude po A vee nekoliko d.a1aykon uspostave" je na pomolu neotklonjivi
mase budu shvatile da
"of;i su se
biiacije" trojica glaveSina,Mesie, Tomdie i Radan' zavadia ee podeti teei med i mliyeko,
kolaps, eim uvide da nam od nove vlasti ne
i di nam zapadnistane ee pokroniti, nego
se tek poveselio Sto mu je
Hrvatskapali poput zrele krisk e a da za to
---
reo
1r5Jedno vrijeme pod konac Tudmanove vladavine iula se u oporbenim
.,pokretom mff..if^.i,|amauoL bi, iscrpivsi novinarima rizjavio
L r d v t w rkako je
i parola protiv pokreta,,.U tadasnii* ___ r--
D r e d - * ^ ,l]1,Y.:i:.-,"
., 4ru Jc u
L l dogovoru
uutiuvolu s5 Tomiiiern
lolllclct vei odredio
u
**"r'o''', a na ielo narodnepovorke
.'^rlze rr St
p",ir.'.ni;;;; d::i. je Tomdii to smiestaporekoo.oiito je Mesiemisliodonijeti
;i#;';.';;A'
buduenost stavio
btrdLrenoststa e n ose
v t o D l S bi l l l l U l l U l r iL Imonolitni
I I l o c r r r moeni
v 1 ' novi, lr
pokret liberalno-sociiatislij.f;
na neuspjeh' Oporbt
il;if'3:._*lls:":
h^_ -'"L4
po
;"Y:i'#ff:t#il:",,f
;3ilg*i;;o;;..'ili;J,T:':llili::T"i'?;ff
pu Europi,-s"-o
i'li:
l,rcusJcunlKa baDofa i usput prevariti javnost. A Ratan, koii je ti
y. zalosno
Drrropr, samo ,e zutor,romogao
mogaouswrditi
uswrditi da
Ovi snovi o pokretu ocl podetka su bili osudeni niie
il"rT;,j"
nir"^- fl^!!1\^
:*1::'.:" da njega nitk nista
njega nitko
sitnidave i -"f"gt^Ot"it<e' odvee,m"f"fft"il g,ioiir'li",i^.v_ec ronaKo
BuoiJ, ionako Komplcrranu
kompliciranu areru
aferu ukrjuiio
uklj'iio se
se jos
jos i nesudeni
nesudeni predsjednik
predsjednik
str uuYcL
slr lazliaitei
odvee r4zrrLrrL . nejedinsrvene,
.'-r-",':'":l:;i:,,"-.^_:*::'., -' l.'.,:-.vsL
junadk' e stfasti, a --^\rrJrrvrusrruLu funkciju
ruuKcrru za
za svoje
svorc soc-liberale.
pravih voda, ideja i ideah, vizlia I poZrtvovnosti, muZevne i pu"ni"','i'-tjr,spomenutu
partne",, soc'lDerale. Mesi6
Mesif je svojemu
svojemu koalicijskom
kbatcijskom
'i.rv:.ru]ru trzvratio.kako
mogle utemeliiti stvarninacionalnipokret. - ;11;1t:l o"
ne ee uzvralru KaKU of9
UKU uuar)rra
gofya Sefova
serova sigurnosnoizvjestajnih
sigumosno-izvjeStajnih stuZbi
ili;: ffiil;;
1r.lq:lLt:::t':,::t]
il;;"st-postkomunizmu" velikipokretpredvoden ttTt::
nr
q..tu-o*oT,T:;:J:1HX'.-'*ftffi"'#lfi11lS:;"'Ji*:
e;;;,::1,,.P:1y
ni,, _1,
di.r#j:'"1j_.kvih "stran-atkih kadrovskih kriZaljka". r takoie odmah
slttZbi
na d;.eru pokazala
obeCaie
ioeaiistimasmijene "tehnololi vlasti". ovo sto nas 'eka, naime' ne ' - -,"
iJ7+

Tako to moi'davide .a kapiralisticko ljudoZderje i jest klasiena zna(aika

da ee biti idilidna rutina sposobnei dielorvorne politike. Politike.
. liberalno-demokratske
tehnokrati, ali narodtt hrvatskome ios predstoii revolucija!

324 325
 MLADEN SCHWARTZ: HRVATSKA NAKON TUDMANA
nife bilo potrebno cak ni platiti odgovarajueu cijenu. In
republika slavit ee neko vrijeme, ali ni njoj ubrzo viSe ne ee biti
slavlja.Uvidiet ee da je s novom vh5eu dobila birokrate i nttinere
ie znala otprije, te da niezini novi iunaci nisu ispunili oeekivania
kulturnoi revoluciji i o posve novoj, uistinu Drugoj Republici, u ko
ee svaki ffag omraienoga nacionalizma biti zbrisan u nepovrat, koia
zavestineograniieni multikulti, otvoriti sve granice i promijeniti ime
Kozmopolitsku Anarhistiiku Republiku Zapadni Balkan.a3s
Kada se narod okrene protiv ove vlasti, koju je smatrao
u koju je uloZio tolike naivne nade, pobuna ee biti ioS mnogo
negoli dok je predmet kritika bio HDZ: njega osiromaSenisloievi
nisu mogli smatrati svojim i on ih niie mogao toliko ni razoiarati.
sadaviSe ne 6e bitiIlDZ-a da se, odvracaiueise od crveno-Zutih,n
obrate za pomoe: ne samo, naime, Sto ie vee jedamput pao na
nego, nakon raspadai propasti, viSe ne stoji na raspolagan;u.Sto 6c
tom iasu narod moei odabrati, za eime ce moCi ztvapiti negoli za
uistinu treCim?a3eSnage,Nove Politike mudro ee udiniti da
dok se narodno nezadovolistvo ne nagomila i pokrene u
djelotvorni otpor, Sto se moZe dogoditi tek kada vladavina
dospije na granice svojih mogufnosti, kada se dokraja iscrpi i
kada se konaino r^zotkrije kao vlast opsjenara, nevjeLa i izdajica,
nastLrpe kaos i bezvlaSee, kada zemlja bude naizgled bez
prepu5tenadivljaniu unutarniegi vanjskognepriiatelja.I tada fe
doei vrifeme da se i na djelu hrvatske politike potvrdi ispravnost
glasovite, jednostavnedijalektiake formule "Sto gore - to bolje".
Ne treba pritom imati pred oiima samo moguCnost silo
prevrata, niti izglede vrlo brzog sloma clemokratskogamodela.aao
svega,vieroiatno je da fe debakl nove vlasti vec tijekom 2000
rr8 I na crti Sestorke-intelektualci poieli stt pt-tcati Savovi. Prvi je Sok
intelekttralnim arnbiicntima izazvalo Radanovo samovoljno dijeljenje impro
oclliiia (u vidu grafika Ecle Murtifa) "zasluZnicima za cleurokraciju". P<ltom je lj
biies lazbuktao Sestorkin ministar kulture Antun Vufie, fer niie pokazao potret
postovauie za "emigrante" - zrtvc'fudmanovit reiima PleclragaMatvejeviCa,Dubra
Ugre5i6,SlavenkuDrakule i sliene. Vuii6 se nsudio omalovaZitinedodirljivu dogmS
kojoj str dotidni naiuleni iz Hrvatske kao odlueni protivnici Tudrnanova fiacizma.
je ispalo cla su otiSli svojevoljno, slobodnom odlukom da sebi potrale trnosnije
eime irn je Vujie nedopnstivo strgnuo svetaeko-fimeeniike aureole.
'r' O tome u poglzrvljimaXIV ('Je li bnduenost clesno?")i XV ("Hrvatska
hoeemo")!
11" Naravno, uvijek postoji, ovisno o zbivanjirna u Enlopi, moguCnost
demokracija svisne dosta iznenadno,poput svojegasubratakomunizma. Usp. o
poglavlje XIII: "Bespueazbiljske demokracije"!
326
X. STO EEKA HRVATSKU?
stvofiti potrebu za raspisivanjem novih, prijevremenih, izvanrednih
parlamentarnihizbora.'i4rNi za ovo predvidanjenije trebalo biti osobitim
irorokom. Heterogenei nesloZneSestorke,njihovi sukobi i pregmpiranja
povezanis narodnim nestrpljeniem i nezadovoljstvomi mogueim koris-
ierriem prava veta Sto je pridrLanoZupanifskomdomu Saboraaaz, dovest
& ponavljanim blokrdama Vladina rada, mijenjat ee odnose snaga u
Saboru i njihovu korelaciju prema dobijenim izbornim glasovima, te
tako uiiniti neophodnim ponovno propitivanie narodne volje.
Bilo kako bilo, koliko god pristaSepobjednidke ljevice io5 uvijek
oiekivali uspostaw zemaliskogaraja i vjetnog mira upravo zaslugom
njihovih odabranika, Hrvatska je pred velikim izazovima, njezina je
buduenost neizvjesna i suodena s mnogim pogiblima. Umimju6e bi
rnor.damogla djelovati razmilliania po kojima svaku vlast, pa i onu s
planovimanajambicioznijih reformi, paie, revolucionarnih nakana,ipak
prizemlji neumoljiva snagadanosti, kruta zbilja - kada upravo ta kruta
zbiljtr, zbilja kozmopolitskog univerzuma, ne bi za nas bila toliko
nepovoljna. Jest, niSta se ne ku5a onako vmfe kako se skuhalo. Ne
treba posve iskljuiiti ni stanovitupatriotsku odgovornost, sto je sigurno
u sebi 6ute i neki vodeei predstavnici nove vlasti. Na Zalost,uviiek ie
pitanje: artikuliraju li oni ba5 uvijek i u politiakoi praksi tai molda i
nedvojbeni osjefaj odgovornosti upravo na naiin najbolji za narodne
probitke?
Najvefe opasnosti Sto se ukazuju na obzorju iesu posvemaSnii
gubitak narodne i drZavne samostalnostiuranianjem u strukture uni-
tarnog i egalitarnogsviieta,te s ovime povezanamoguCnostradikalnog
raskolau narodnom bieu, rasapanacionalnog korpusa. U Hrvatskoj ne
moZe se potpuno iskljuiiti nastupanje ekstremne, granidne situacije
gradanskogruta izmedu bankrotiranih snagaizdainiike kozmopolitske
lfevice i snaganacionalnog spasa,medu kojima bi se rascijepio gladni,
ogoreeni i poniZeni narod. Takav rat, koii bi mirne du5e u pogodnom
trenutku bili u stanju potaei i medunarodni krugovi i judeo-masonski
kriptokrati na delu s USA, ne bi li se potom pojavili kao intervencio-
nistiika sila, otvoreni okupatori i donoiitelji "mira", mogao bi potrajati
dvije do ffi godine i polueiti 100 do 150 tisuea, ili dak i vise hrtava.
r" Dtl
lt:un se opet vdo brzo spremaju izbori clok se joS ni od ove posljednje
'tapltsti nisuro
oporavili, vee su tijekom predizborne kampanje razumjeli razliditi pro-
ut:tttaii sa srtprotstavljenih
strana politiikoga spektra, prirnjerice Silvije Degen, Miljenko
<'tgltr, Frnnjo
Greguric, Antun Vrdoljak ili Anto Kovadevii.
I'r lzbot'i
-_:- za Zupanijski dom trebali bi se odrzari tek 2OO2 godine. Pravo snspen-
:t-vtlog veta Ztrpanijski je clorn sa svojom HDZ-ovorn vefinom iskor-istio koncem oZult<a
trrotiv Vladina pr.iiedloga zakona o obrrstavi isplate djeciih doplataka.
327
 MLADEN SCHWARTZ: HRVATSKA NAKON TUDMANA
Koliko god u narodu zahvafenom dielomice dekadencijom, djelomice
polaizicijom, mogao inaie odigrati katartidnu ulogu, medutim, Tdl"tti
iat g hrvatskim uvjetima, u pudanstvu koje fe demografski zakrZljalo dq
iztmrijefa, predstavljao bi jedinstvenu nacionalnu nesreeu' katastrofu
od kofe bi se Hrvati jedva oporavili'
Ali bi i gubitak identiteta u nekoj nadnacionalnoj strukturi, kao i
bratoubilaiki rat potaknut sukobom nepomirljivih ideja i proiekata, ze
Hrvatsku znatio ono sto ioi ie, doduse neobvezatno i usputno, proficaQ
pokojni predsjednik Tudman, tvrdefi kako b_i_odlazakHDZ'a s vlasti zA
Hrvatsku mogao zna(iti "nOVi Bleiburg". Kao metafora za gubitahi
vlastitosti i postupak iztavnogasamouniStenja, Bleiburg se mo6no nadviq
nacl hrvatski narodni usttd.aasHrvatska uistinu moie i propasti. Narod
nadindividualnoi postoianosti i numinoznosti nalik onour
iesu u svojoj
iranscendentnom i viecnom, ali i oni, poput pojedinaca, ipak povijesnC
nastaju, pa tako mogu i nestati.
Uspostavanove vlasti odtazit ee se i op6enito na nzvoi
u Bosni i Hercegovini, a napose na njezine odnoSaie s
Hrvatskom. Za Bosnu prije ili kasniie isteei ee rok trenutadnom statu,l*
quo. Cim se, slijedom unutarnjih dogadanja ili milo5eu okupatora;
oslobodi sadasnjegaprotektorstva, u Bosni fe se novom zest
nastaviti umjetno prekinuti medunacionalni ratni sukob. Podgrijana
o pretvafanju bosansko-hercegovadkog podrueia u neku vrstu kanl
(kbn)federaciie i o suverenosti "triiu konstitutivnih naroda" na
prostoruaaatakoder ne moZe zaLivietibez nadzott inozemnoga
iora, yer neizbjeLnopada logikom neutaZenih srpskih osvajadkih
'Jugoslaviie
Bosna i Hercegovina, koliko god se ona razlikovala od
malom", kakvom iu je prikazivao Tudman' ne moie dugorodno opstr
dr1^u^.Ona je to mogla u fazdobliima Sredn
kao stabilnu,"-ort"i1i
joS nije bila naseljena"irima konstitutivnirn narodirna"
Viieka, kada
ir:i Kao golema hekatomba,Bleiburg se vei i stvarno ponovio djekom
skoga rata, radunajuei mrtve na tlu Republike Hrvatske kao i na podruijtt
il;;tu;.;;;i;;; i Hercegovine.U jednom specifidnomsmislu,pu1' n*
BleiburgHrvatimadogodioi time sto su se razorLrianiizrudili na milost t TTi:
zapadnom dusmaninu, koii je , uz suradnju novih partizana, ponovno pripravan
ih dotuei
r'j'' TLI ideju po nalogtt inozemnih patrona nellmorno ponavlja nr
predsjednik Mesie, pa ie to udinio i tiiekom svojega prvog sluzbenog posieta
koncem oZujka 2000.
328
x. STO EEKA HRVATSKU?
u kasnijim vremenima, ako nije bila ukljuiena u hrvatsku drZavu, ona
ie uvijek bila pod tudom paskom: turskom, austrougarskomili veliko-
srpsko-iugoslavenskom.
Sroga ee morati sazrljeti najprirodnije, povijesno i geopolitiaki
gtemeljenorje5enie:da Bosnai Hercegovinas Hrvatskom stupi u neki
-
oblik zajedni5tva,bilo to vee prema potrebi, trenutku i dogovoru -
na naiin labave konfederacije, tvrde federacije ili pak posve unitarne
driave. Da bi se taj, inaie po svemu prihvatljila5 projekt ostvario,
rnorat fe se ponajprije rijeSiti srpsko pitanje u Bosni: kroatizaciiom
Srba makar u smislu loialnih gradana i dtLavliana zajednitke hrvatske
(ili bosanske!)drZave,ili pak preseljavanjemSrba koii se ne osje6aju
kao kod kuee i ne piznaju drZavno vrhovni5tvo, ili ee u sluiaju rata
progovoriti jezik oru?ja i preZivlfenja ja&g. Preduvjet je ovoga rje5enja
] LlspostavaHrvatske PravoslavneCrkve na iitavu teritoriju zajednidke
{rLave, a sudbina "muslimansko-boSniadke" nacionalnosti,uz odgovara-
jtrfe pribliLavtnje i pomirbu katoliikog i islamskogelementa, moZe se
mirne du5eprepustiti spontanom povijesnom tijeku. Hrvatski je interes
dakle trostruki: neutralizaciia detnidkog srbistana usred Bosne,
trSiuvzrnjevitalnih zasadai iamstvo nacionalnih probitaka hrvatskoga
katoliikog livlia, te dugoroini povratak bosanskih muslimana u krilo
Hrvatstva.
Jednaje od rijetkih mogueih prednosti nove vlasti u tome Sto ona
ima stanovitih izgleda pospieSitipribliZavanjeizmedu Bosne i Hrvatske
i poboljSati niihove odnose naruSeneTudmanovim pre5utnim, ali
tvrdokornim ustrajavaniemna podieli bosansko-hercegovaikog teritorija
izmedu Hrvatske i Srbije. PredsjedniciIzetbegovie i Mesi6 naei ee vrlo
brzo zajedniiki jezik na platformi nedjeljivosti Bosne.Nevolja je, medu-
tim, u tome Sto njihovo poimanje jedinstveneBosne ne smjera njezinu
xasnijemcjelovitom povezivanju s hrvatskim korpusom, nego izolaciji
negda5njepandtlavne tvorevine "Herceg-Bosne"od ostatka Hrvatske.
Hrvatski ee katolici u zapadnoi Hercegovini od Zagreba biti ostavljeni
na cjedilu, jer ee svim katolitkim Hrvatima u Bosni i Hercegovini biti
nametnuta formula suvereniteta na ditavom prostoru te zemlje, koja je
posve iluzorna tako dugo dok je niezina polovica pod izravnim srpskim
nadzorom.Ova ee konstelacija,' medutim, uroditi povoljnom posljedicom
i's I
za one snage u Bosni koje ustravaivaju na jedinstvenoj i nezavisnoj drLavi
l^ut"m"tloto ce se ovo rjesenje, ako se samo provodi obazrivo i s tankoelltnoseu za
rsprepletene
probleme fogu ptortora, pokzziti neusporedivo boljom inaiicom od
4rneriekog
protekrorara ili NATO-okupacije.
329
 MI.ADEN SCI{WARTZ: HRVATSKA NAKON TUDMANA

ponovnog povezivanjabosanskihkatolika i muslimana, koji ee se priie

ili kasnije morati djelotvorno udmZiti protiv ustrajne srpske pogibli.as

_ PoCetakgodine 2000 donio je Hruatskoj dramafiene promjene.

Ziuimo u turbulentnom uremenu. Dogodaii se dan za danom redaju,
preticu se u suojoj znakouitosti, uainosti i dalekoseinosti. Zato oual
sadasnji procjenjujuci i preduidajuci pregled ipak negdje rnora stait
s nadom i ujerom u hruatsko sutra i uz suijest koju je na suecanost
sprouoda i pokopa pruoga hruatskog Predsjednika, 13.prosinca 1999,
izrazio nadbiskup zagrebaiki msgr. Josip BozaniC rijeiima: "Hruatska
nam ostaje kao Botji dar i zAdaCa."aaT
KAM O NE CEMO

r1('U meduvremenu, hrvatskim Hercegovcimajamadno ne ee biti lako.

ee se napu5tenimaod Republike Hrvatske,na Ciiu sn se izda5nnpolitieku i fi
potponr navikli oslanjati u vrijeme Tudmanove vlasti. Stipe Mesii u predizbornoj
kampanji iznio nrZnih i pau5alnih opttriaba na raiun Hercegovaca,koje su u H
i ttZoj l{watskoj s pravom bile oznadene kao "rasistiike". Ali na njih nije reagi
"svijet", onaj isti koji zbog Haiderova"rasizma"tiednima nije uspio doii k sebi. Jeclr
od prvih hercegovaikih reakcija na Mesieevo vratolomno osvaianje vlasti bilo fC
preventivno otkazivanje poslusnosti buduiemu Vrhovnom Zapovjedniku. Sto stt
Hercegovci a naposeratnici osjeeafi.izrekaoje gtasnogeneral Ljubo CesieRojs,
je potom provizorni Sef drZave Vlatko Pavletie razrije5io duZnosti po zapovjedi
sjedniekog kandidata (!) Mesiea.Tih dana pojavila se eak i tragikomidn zam,isao
osnutku "udru6;eza zastittJHercegovaca", kao sto se stvaraju udruge za LrgroZenevrs
ili kuene ljubirnce. Neko vrijeme u odredenim je krugovima uzgajant isprazna naoa
hercegovatke struktnre u hrvatskoi vojsci i tajnirn sluZbama,kao da nova vlada
medu svoje pwe zrdafe upisala i smjenjivanje dojuderaSnjihmoinika!
aa7Koncem godine planiram izdati neku vrstLrpo.st scripturna ovoj kn
raSilambom kljudnih dogadanja, kriza i raspletaja Sto slr se zbili 2OOO,prve
vladavine liberal-socijalistidkoga reLirra.

330
 )(I. NEPRIJATEUSKAHIDRA DIZE
GLAVE
Zatdmo ih da ne budu narod.
Ps. LCIII:5

Franjo Tudman znao je u godinama svoie vladavine, redovito zaglu-

Sivan galamom iz redova ljevice, uvijek iznova podsjeCati na inaie
notomu okolnost postojania drZavnih neprijatelja. Pritom bi rado iznosio
i procjenu njihove brojnosti, radunajuei da je svakako moralo preostati
nekih 15 do 2O%gradanaRepublike Hrvatskekoji se nikako nisu uspjeli
pomiriti s dinienicom hrvatske drlavne nezavisnosti,a jo5 manie se s
niom iskreno, dista srca, poistovijetiti i sroditi.
Nepriiatelji svih boia uistinu su rovarili, a ponekad doslovce divljali
i orgijali, kroz punih deset godina Tudmanove Republike. MoZemo sa
sigurno5eu pretpostaviti kako ee se njihov sustavni rad na ugrozbi hr-
vatske slobode u vremenu ljevidarske vlasti samo poiadati. Pritom valja
imati na umu da ee, priie svega,velik broj neprijatelja, koji su oduSev-
ljeno pozdravili i hektolitrima zapadnjadkogapjenu5ca zahli detronizi-
tanieHDZ-a - manje kao stranke odgovorne zabrojne nevolje u hrvat-
skomu narodnom Zivotu, nego navlastito kao snage Sto fe pomogla
dotuei velikosrpsku tamnicu hrvatskog naroda - preuzeti svoje iasne
uloge izravno u redovima nove vlasti, ili ee neke od neprijateljskih
"ovlasti" svojom politikom preuzeti sama vlast.
Dio ee se pak neprijateljske djelatnosti odvijati pod okriljem i
zaStitom vlasti, a njezini ee akteri smjeti radunati u najmanju ruku s
preSutnim odobravanjem svoioj raboti. Posaoru5eniaHrvatske sada ee
se, dakle, umnogome legalizirat| a na svaki ee se nadin u svim svoiim
vidovima pospjesiti. Zato ie Republika Hrvatska nakon smrti svojega
autoritarnog osnivada,i nakon prelaska vlasti u ruke mnogoglave i bez-

333
 MLADEN SCHWARTZ: HRVATSKA NAKON TUDMANA
glave oporbe, preko noei dospielau velepogibelj. Niie ovdje, kako smo
vee Ltstvrdili, u pitanju doslovna opasnost komunisticke restauraciie.
Komunizam je, kao marksistieka ideologija, kao teroristiika praksi i
kao imperijalna politika Sovjetskogr Saveza,postao nepovratno stvar
proslosti. Problem, medutim, leZi u viSeslojnim,do sada donekle ipak
pritajenim i joSuvijek nepokolebanim snagamajugoslavenskerestauraciie
u Hrvatskof, te niihovim utjecajnim i vjernim mentorima i sponzorima
diljem nesklona nam inozemstva.
Smije se pretpostaviti da ee se ubrzo u tim vodama na6i i dijelovi
nove vlasti, a ne samo njihovi neformalni suputnici. Koliko god neo-
dlucno i nedostatno, Tudman je ipak donekle ielio i uspijevao odolijevati
vaniskim pritiscima, usmierenimaobnovi neke nadnacionalnekombina-
cije u kojoj bi Hrvatskn ponovno dekalapropast. Danas se takva odlud-
nost viSe ne sluti na obzorju, pogotovu ako se imaju pred odiml znane
i zloslutne rijeti jednoga od duhovnih otaca novog teLima,kuma "druge
republike" Vlade Gotovca, koji je razoruLavajueomotvoreno5eu jasno
i glasno - i nekaZnieno- izvalio kako ee njegove Sestorke,dodu li na
vlast, provoditi politiku po volii - Amerike!
U iasu u kojemu smo, eto, suoceni s dosad najozbiljnijim neprija.,
teljskim izazovom od obnove samostalnehrvatske drZavnosti, zada(a
je nacionalnogalageraprisjetiti se onog Starievieevognaputka za svoje
prava5e,i preuzeti na se zadaeu"svladenjakrinka naSimneprijateljima".
Pritom postoianie neprijatelja valja shvatiti kao prirodnu nepogodu,,
Ona ie neizbjeiiva, koliko i "normalna" i razumljiva. Bilo bi nerazumnq
oiekivati da hrvatska drLavasvima bezostatno priraste zI srce. Ona ne
moLe titavu svijetu postati "simpatiina", unatod onim "simpatidnirn"i
politiiarima poput Stipe Mesica i Mate Grani(a, koji su svoj politidki.
program prilagodili u skladu sa smijeSnimporivom da Hrvatsku uoblido
prema svojoj mjeri. Hrvatska nema potrebe postaiati onakvom ka'i
kvom je Leli njezin neprijatelj, ne treba se ulagivati tom neprijateliu5t
ier ioj on ne ee honorirati pripuzni5tvo postavSijoj prijateljem, negq
ee tek iskoristiti njezinu dragovolinu samozatajnostkako bi je lak5e'
dotukao. r i tocnrtriicr: cti se nairnenaiuspiesniii
AIi neprijatelj fe lukav, i onajunutarnji i onajvanjski. On je svjesun
da su ga zdravenacionalnesnageprepoznale. Zato se njegova najornilie"
lija strategiia sastoji u igri skrivada: neprijatelj nam u lice tvrdi kako ne
postoji, kako nije-niSti doli plod nase paranoidne maSte. I dok na3;
unutarnji neprijatelj bezoino nijece vlastitn opstojnost, vanjski narn
neprijatelj predstavljaprijateljem koii nam Zeli dobro, samo nas rnoll
"ispunimo Stosmo potpisali". Skoro se sa sigurno56umoZe
kako je Lrpravoporicatelj neprijateljeve opsroinosti - sim taj
334
XI. NEPRIJATIL.JSKA HIDRA DIZE GLIVE
teli.418T:rko ga se, po njegovu usiljenom dudenju i izrugivanju pred
svnkim spomenom neprijatelja, najlakSei prepoznaie.
Neprijatelj ee, nadalie, rado uswrditi da neprijateljske snage u
Hrvatskoj naprosto izmi5ljaju HDZ-ovi i drugi "desnitari", eda bi lakse
rnanipulirali masamai svoj kmti regiment prikazalineophodnom zastitom
naroda pred njima, ili pak kako bi neprijatelju kao "Zrtvenom jarcu"
pripisali krivnju za promasaieSto su ih sami skrivili. Moguinost manipu-
lacije narcdom uz pomoe predoibe neprifatelia, dakako, ne znaii da
ovaj ne postoji. A oni koji unatoeditavom politiakom iskustvupokoljenji
nijecu oeitu zbilju oko sebe i pred sobom, u mjeri u kojoj ne stoie u
izravnojneprijateljskojsluZbi,nisu drugo negoli kukavni utopijski dema-
gozi koji niStanisu shvatili od iovjeka i njegovasvijeta.Narocl,napokon,
koji nasjedzrovakl'u niiekanju neprijateljske rabote, sam je sebi najveci
neprijatelj.aae
Takoder se neprijatelj nasroji prikriti pridama da su svi oni koji na
nfega upozoravaju zapravo Zrtve protuneprijateljske retorike kakva je
krasilapokojnuJugoslaviju.To bi znatilo da su borci protiv jugoslavenske
restauraciiena neki naiin i sami - "jugoslaveni"!Jest, Jugoslavijaje
dolrar dio svoie energije utrosila na nabrajanjei ocrnjivanje svojih neprlia-
telja. Ali, ona se protiv njih i borila, i to iz iednostavnog nzloga;lr itr
je cloistaimala. Bilo bi, nostalom, Zalosno da su oni bili tek plodom
njezinemaste.zahvaljujneinjezinim neprijateljimaona je i mogli konai-
no biti zbrisanas lica zemlje.
Ali ako je Jugoslavija imala svoje nepri jatelje, to ne znati da Hrvat-
.
ska nema svoje. upravo tihi ili glasniji zagovornici jugo-restauracije
njezini su "najvjerniji" neprijatelji. Svaka dr?iva, svakavlast imaju svoje
nepdjatelje. Niti se u toi okolnosti krije neSto odvee neobitno, niti je
njezino piznavanje znak neke osobite dusevneizopaeenosti potajne
ili
zle nirmiere. sto god Livi, izaziva otpore, pa tako i Ziv_
organizrm iedne
t"l11l1rave, zaie<7nos njezinom politiekom klasom.a5.Za stareGrke
i'* Mislim
da ocl pjesnika Baudelairea potjeee ona koliko cluhovita, toliko i
lll1|ll:tlll soro'rinrlik sastoiiu njegovtruvjer..
liuclicla on zapravoni postoji.Sotonskom samonijekairyu
nepr:iya.
iJ:]111,:ll"-uiivanir.r
'rt;it Ztlrflo sc
post:rl)alicu
1>ridrtl2io
i novi preclsjednikMesie, prihvativsi closlovcelukar.uljeviiarsku
kiko unutarnji i vanjski nepriiateli - ne postoje.
oulrkv.e i clruge manjkavosti, izopake i izrodavanjt nagomilane u narodnoi
0,,0,,,,^,
stolietnogarobovanja tttdinn moze izlijediti samo pr-avonarodno vodstvo
;:i,:|:I()'
po.tpunogregistrapolitieke metodologije, ne iskljuiujufi uporabu pravecl-
;j'll.::i?,,
""}; Kaz_niavanja
i terneljitog nacion:rlnogpreodgoja
-'"'rsrt.tkta se_clarnehaniiki, umjeini drZ*avnienrireti - poput nadnacionalnih
t",."...,,]_-lnlumiie
tilla ltteoslaviie- izazivajuprotiv sebe jos snaZnijeiimUenite unutanjeg
ospol.avanilr.
335
 MLADEN SCTIWARTZ:HRVATSKA NAKON TUDMANA
i Rimljane, prepoznatljivi i swarni neprijatelii bili su barbari, za Zidova
goji, a za TreCi Reich - Zidovi. Kr5eani su kroz Srednji Vijek vidjeli
nepriiatelje u poganima, a rr moderno vrijeme liberalna demokraciia
proglasila je neprijateljem totalitarizam i desnicu, dotim su se fa5isti I
komunisti medusobno smatrali krvnim neprijateljima. Njemaeki pravni
i politidki filozof Carl Schmitt, uostalom, na razlikovaniu pri|atetll
neprijateLj utemeliio je svofe shvaCanjepolitike uopee.a5l Sliledeit
Schmittov trag, vodeei mislilac francuske Nouuelle Droite, Alain dC'
Benoist, s pravom je ustvrdio kako se "prva ztdaCa politike sastoii U
opisu nePrijatelia". -,
Variraju6i na Schmittovu temu, iedan od njemadkih predstavnika
intelektualne Nove Desnice, Gerd Klaus Kaltenbrunner, zamjeeujekako
su "sliepilo za postojanje neprijatelia" (Feindblindheit) i "nesposobnosl
za nepfijateljstvo " (Feindunfcihigk e it) osobite oznake liberald. Kaltenr
brunner tu okolnost pripisuje liberalnom manjku povijesno utemeliene
antropologije.a5z Ne fe moLdabiti da je tu u pitanju samo manjak antror
polo5ke dubine, nego i manjak elementarnog razumijevanjapolitike {i
koji krasi liievo-liberalneutopiste. Pa ipak, i tai na5 aktualni neprijatelil
koji govor o neprijatelju inaie zabacujekao puku tlapnju smi5ljenu ra&
koristi vladaiueih, vjeruje i sim u postoianje neprijatelia, makar ondnl
kada ga, naprimier, denuncira u poiavi "rastufeg faiizma". Mi pak nq
obzorju ne raspoznajemo"faSistidkognepijatelja", nego onog daleko
tstFreund-Fei.nd.tJsp. Carl Schmitt, Der Begri.ff des Polltischen (1927).
je bio svjestan potrebe totalnog neprijatelja - kako bi se obavila totalna i
narodnoga biia. Ali to nije znatilo da se neprijatelj mora izumiti. Neptijatelj
tnimicus) se javlja u svakoj oblasti, u religiji kao i u privredi. U uZem smislu
neprijatelj (nol.eproq,hostis)je jedinswenasuparniekacjelina,skupina, tt odnosu
naciji ili drlavi, dakle u politiekoj sferi. Politieki neprijatelj, po Schmittu, niie
ni ekonomskim niti pak etickim ili estetskim kategofijama.On je ono drugo'
egzistencijalnostrano. Taj, javni a ne privatni neprijatelj, politiku upuittje na rat: ml
izmedn drlava ili rat unLltar drLave.Unutarnja politika, Stovi5e,i postaje politikorn tef
kroz gradanski rat, u kojemu je na djelu sukob neprijatelji. Inade je ona tek
policije. A kada digne glavu unutarnji ili vanjski neprijatelj, tada nastupa dasi
stanjv (Ernstfa@, diktaturi, autoritetu i vodi, distoj vlasti koja podiva na distoj od
Schmitt, decizionist, pi5e pun udivljenja odu toj distoj, formalnoj odluci kao aktu
obiljeZavaapsolutnnvlast u dasuizvanrednogastanja.Ona je "eine reine, nicht
rende und nicht diskutierende,sich nicht rechtfertigende,also aus dem Nichts
fene absolute Entscheidung" (Cista,apsolutna odluka koja ne mudruje, ne d
koja se ne opravdava,nego ie stvorenaiz Nitega). Usp. Carl Schmitt,Polittsche
gie, Yier Kapitel znr Lehre von der Souver:initiit,Miinchen-Leipzig 1934.
152Gerd Klaus Kaltenbrunner, Ratlos uor dem Feinde; Machtkarnpf und
lichkeit, u zborniku (izdao G. K. K.) Illusionen der Brtiderlichkeit, Die Notwe
Feinde zu haben. Freiburg i. Br. 1980, str.29.
336
XI. NEPRI.IATELJSKA HIDRA DIZE GIAVE
swrynijeg i pogibeljnijeg: udruZenu ljeviiarsku srbo-jugoslavenskukohor-
ru koia sanja o poniStenju udinaka hrvatskoganacionalnog ptevrata iz
1999 i, oboruLana zloporabom nedvojbenih manjkavosti iz proteklog
desetljefa, zbog onoga Sto je skrivila jedna konkretna vlast snuie o
likvidaciii hrvatske dr1ave.
*t!*'*:F
Ta te osokoljenai uivr5eena klika ubuduee donijeti mnoge i nove
nevolje hrvatskoj dr1avi.Ona fe je na svakom koraku nastojati smetati.
Ali, tko drZalu smeta (stdrt), tai ie uiedno i uniStava(zerstort)n?3. Oba
posla, s naglaskomvi5e na smetanju ili na uni5tavanju,vee prema pri
goclamai trenutaeno mogueem, zduSnoi predano obavlja nas tradicio-
nalni, provjereni, pouzdani duimanina5a - Srbin.
Ovdie se ne misli iz polititko-propagandnih poriva zastupati
dvojbenu teoriju o vjeinom neprijatelju. Neprijatelj moZe biri trajan,
dugotraian, moLe na neki nadin, geopolitidkom logikom, biti odreden
i kao stalni naravni protivnik. On moZe biti i krvni i rasni neprijatelj,
moZe svoju ustrajnu postojanost korijeniti u dugoj povijesti sukoba, u
nepomirljivim suparnidkim interesima ili dubokoj mrLnji izmedu narodd.
Ali to sve joS ne mora ni5ta izmijeniti na povijesnom, privremenom
zna(aiu njegova nepriiateljskog svojstva. Izmirili sll se Svedani i Norve-
Zani, Nijemci i Francuziass, pa takoder i Hrvati i Madlari.
Svakako,hladna i uljudena Skandinaviianije isto Sto i divlji Bal-
kan. MadZarskapresizanja, takoder, odavna su potonula u povifesni
zaborav(iz kojega se, doduSe,pod povolinim uvjetima ponovno mogu
probuditi!), a srpski impefijalizamtek je nakratko, srdanoseuhrvatskih
ratnika, ali i voliom i trenutainim interesom "medunarodne zaiednice",
zakoien u svojemu pobjedonosnom pohodu.
JoSdugo eemo, dakle, morati raiunati sa srpskom pogibelju. Ona
_
ce opet postati stvarnai goruea dim se srpski narod oporavi od udaraca
Sto ih je doZivjeo onim vidom svoie rrrdbine koji mu je u posljednjih
'5r Prema
Riidigeru Altmannu.
tl ovom sklopu nporabim tu simpatianu perzijsko-tursku inadicu za neprija-
,^,,^ - 1]'.Do
*'t4' . (tr6nmAn.
Riiee ie joS uvijek Ziva u srpskom, ali i u dijelovima hrvatskoga jezianog
podrtrcia.
'$ Pitanje
je, medutim, koliko je sadasnje prijateljswo izmedu ta dva, nekoe
.f^.-_-
uavrlo
drzavno i etniiki nepodijeljena, velika europska naroda konaino povijesno
PostiSntrce, a koliko se moleiabvaliii tek prolaznoj njematkoj pomirljivosti i potrebama
t()rluitarne
elrrointegracije sto, je promite kozmopolitska liberal-demokraciya u ono;'
trt;e'i Lf
kojoj je ona danas ovladila i njemackom i francuskom politikom.
337
 MLADEN SCHWARTZ: HRVATSKA NAKON TUDMANA HIDRA OZT CT-IVN
XI. NEPRIJATELJSKA

desetakgodina bio nesklon, i kada ponesto oslabi nadzot Sto mu ie on
izloLennakon intervencije NATO-pakta.A Srbi su Zilavi narod, sloZnisu
i jedinstveni kaclaim se pfimakne opasnost, i ttvijek su tl staniu izniedriti
vocle potrebne da ih povedu u kakav novi pljadkaSko-osvaiaikinasrtai
na susjecle.Korijene velikosrpstvt ovai rat niie podrezao. Naprotiv, dao
mu ie krila srpskim uspjehom u osvaianjupolovice Bosnei Hercegovine,
pretvaranjem Hrvatskoga Podunavlia u neku vrstu eksteritoriialnog
srbistana,te masovnim povratkom srpskih izbjeglicana "svoia ogniista"
u Hrvatskoj.
Pogibelj Sto Hrvatskoj priieti od srpskoganeprijatelia oduvijek je
dvostruka, nu te su dvije strane medusobno povezane.Hrvatskoj prijeti ,
dr\ava Srbija sa svojim nezasitnim osvafadkimprohtjevima, a prijeti ioj '
i srpska nacionalno-vjerska maniina u hrvatskim zemliama, koja se sv4.
kom pogodnom prigodom stavljau petokolona5kusluZbu beogradskog
miniimperi ializma.a5('Unatoi svim poukama iz vt emenaNezavisneDrZave
Hrvatske i ovoga rata, u Hrvatskoi io5 uvijek djeluje Srpskapravoslavn&
crkva, koju se zbog svojeganacionalnogpredznaka,kao i posvjedoden&r
poviiesne uloge u posrbljavanju hrvatskih pravoslavaca,odavna moraloi
staviti izvan zakonakao inozemnu agenturu i neprijateljsktt organizaciiu*
U svojof dvolidnosti, u dvojstvtt lukavosti i okrutnosti, Srbi sur
neprijatelji koji takvima ne dieluju, osim ako baS izravno koljtt i pile;
svoje Zrtve. Poput ostalih neprijatelja, i oni kao zmiia noge s
svojtr neprijateljsku narav, sve dok ona ne postane odvee odita. Znandi'
je srpsko "velikoclusje",poslovidna njihova "srdadnost" i "snosliivosll'l
kojom Sarmirajuneupueene, ne bi li im u sliiedecemkoraku
Zato danas Srbi nemzrju ni5ta protiv toga (iast iznimkama!) da
'i56Sliduo <Ivojstvostittusattnntarnieg i vanjskog neprijatelfa oeituiu' tl svo.TT
odnosn spram Ilrvatzi, i Zidovi. Oni se, za razliku od Srba,ne bi mogli smatrati "krvnim'i
i "rasnini" nepriiateljima llrvata. Prottthlatski je, medutirn, nastrojen odredeni
politiikog Ziciovstva-sasredistim:r u inozemstvu i sa svojom filijalom u Hrvats
Medu Zidovirnl uvijek je na nasem pfostofu bilo i Hrvatima sklonih poiedinaca'
je i pokr5tenih ili nepokrStenih Ziclova koji su se smatrali I{rvatima, pa se i drei
ukljuiili g hfvirtskl borbu. Bilo je, medtttim, na Zalosti takvih koii sti se, urniSljeru
ghetto, uvijek udruZivarl
svojoj "posebnosti" i uronjeni u zabarikadifani dnhovni
trenlft:renim hrvatskim nepriiateljem, bio on Austrijanac, Madiz'l.-ili Srbin' .l';i2::!#i
povijcsnilr okolnosti, veliki l>io; Zidovakroz prtt'tizanskise pokret :n;.kon1945tk!-ffi
tl struktufe velikorspskogajugo-reZima,koji ih ie spretno iznar-ripttliraokako bi
njihove swarne ili navodne rane, i tako stt postali jeclan od stupova prottlrtrret
viasti. Oni su skrajnje neraspolozeno doeekili uskrinuee hrvatske dtlave l99o'.
poaetka su je obasipali drskim zanovijetanjem,pokazujnei koliko im ie ar
hrvatska slobocla,i tt dosluhrt sa svoiim inozemnirn centralamapodvrl;nuli su
vlast najfantzrstienijim objeclama, kako bi neizravno oslabili i samu hrvatsktt
posjeeuju hrvatske "pevaljke", koje oni sirokogruclno doiekuju samo
za@ jet ih smatrajusvojima.Hrvati u usporedbi s njima moraju djelovati
kruto i sirniiavo upravo z^to jer se brane od njihovih presizai ja, jer
imajtr nzloga pred njima biri na oprezu (obratno nije sluiaj!) i ler'ih
opravdano ne smatraju svojom bra6om.
skrivali oni svoj stvarni odnos prema Hrvatima s uspjehom ili ne.
najkasnijepo_djelima prcpoznat ee ih i najnaivniji. Mnogo je 1990 joj
bilo u Hrvatskoj "jugoslavena"po inerciji ili iz uvjerenja, kojima ne'bi
ni na pamet palo i5ta spoditatisvojim istoanim susjedima(i sugradanima)
Srbima;a da u njima netko vidi pravog-pravcatogneprijatelja, to im
i;
moralo izgledatipoptrr neuspjelesale.Trebalo ie zato da Srbi ponov;o
jeclamputdiljem Hrvatske progovore svojim koljadkim jezikom, da bi i
hrvatski f'ederalisti, dakle svi oni koji se nisu mogli poistovjetiti s
otvofenin ietniikim velikorspstvom,pa bilo to i uime titovskogi *brat_
stva-jedinstva",otkrivsi kako im upravo Srbi mse iluziju o mogucnosti
sklaclnogajuznoslavenskogsuZivota,konatno pristali u njima pripoznati
ono sto ovi jesu, te prihvatili "ustaski" obrambeni rat kao
iiaiii iztaz.
u tome pak ra6 Srbi su proigrali svako pravo cra im se prizna
dasninaslov "pravednogneprijatelja",iustus hostls, kako se to obiiavalo
u ratnitkoj rradiciji od Beikoga kongresa (lsl5) do I svjetskog rata
G9l4)- oni su, prvo, zapodelirut iz same Hrvatske,kao peta kblona
neprijateljskog inozemstva i veleizdajnici koji su se digli na pobunu
protiv vlastite drLave. zrtim, navalili su iz srbije na Hrvatsku, -ko,u
str
se prethoclno velikosrpski vlastodrsci, nz pomoe domaeih
izdajnika u
vladajueojkomunistiekoj kriki, pobrinuli rizoruzati,
kako bi joi onemo-
gttcili samoobranu.potom, na hrvatskom
tlu oni nisu ratovali kao regu-
lar'a vojska u ocloramai sukladno medunarodnom
ratnom praml, nego
paravojne skupine, oslonjene na rrupe prido5le iz
51:,,,.lutlt,.gerilci,
DrDlJe
kao i one odaslaneod tzv. "ujeclinjenihnarocla,,.Napokon, potinili
stt sadistiike, monstruozne
ratne zloiine nad civilnim puaanstvom i
zaroblienicima, dime su se sami svrstaris onu stranu
tiTiT
vite5kog ratovoclstva.45T uljudenog
--=-_-
rl
''
u Ratni zlociDi, svakako, nisu fikcija
,,,r^-. i cradu se crefinir-ati kao prekoraienje
il:1T lj-tll^":r-o"brune iri uoyric potrebitih ratnih operacija.Problem,mecrutim,
--, -"r' ^duirsc l'atnrzroaini,i to jos pod stranim,neprijateljskim
pritiskom,pripisuju
*"11"",j?l:]::, lko."ii. za vriienter-^atnitroperacijapostignutasuglasnosro njilrovoj
f[,T,xr,:,:i::!fi Iq';,T"].fTllj"#l':""1i:ili''f;'::Tf
okotnostima,
re 5rosn amnestirani,
,,.i:',fffl].l'l;31
e*iriii,i.yj:1"_lnim
--"r'r rarnr aboliranii oprosrenineusporedivo
zloeini nerrriiatelja. Izrttdivati pak vlastite ratnike potitiemm
'rcpriiateljskog tribunalima
inozemitva, kako sn to einili i yos uvijek cine zagrebadki
politikanti,

338 339
 MLADEN SCH$/ARTZ: HRVATSKA NAKON TUDMANA
Velika je nesreea inade pravednog i juna-kog
dilaikog hrvatskog rata protiv Srbiie bila u tome Sto su Hrvati - nd
podrudju hrvatske Bosne i Hercegovine - i od sebe samih sworili
neprijatelja, zapodjenuv5inepromiSljeno,po tudem diktatu i u tuded
interesu, bratoubilaiku borbu izmedu hrvatskih katolika i hrvatsklh
muslimana,koja je, kako se to u neprijateliskimstoZerimahilo i zacftalo,
poludila, te do dalinjega okamenila srpsku prevlast i stvarnu politieku
vlast na polovici bosansko-hercegovadkog prostora.a5s
{. * * * *
Uz Srbe, kao glavnog, izravnogi ustrajnog unutarnjeg, ali i vaniskog
neprijatelia, - niz razliditih p^ftiia i udrugaa5e,
usmjeridbi i wjetonazornih
\ obrata na vlasti od 3. sijeenja2OOO
ravno je i simo aktu veleizdaje. I ietniekim je doeincima trebalo sttditi tt
samo ie za tu svrhu morala stajati na raspolaganjusmrtna kazna u obje njezine
Zaptdu uvrijeZeue, uljudene variiante, primjerene razlieitim stttpnjevima
strijeljanjem i viesaniem. UN-ov "medttnarodni sud za ratne zloeine podinjene np
podrutju bivSe.lugoslavije"(ICTp u Haagu, medtttim, najveia je pliuska h
narodn: fer ie uglavnom specijaliziranza sttdenjeneduZnimHrvatima, jer svojim
predstavlja eklatantnu povredu hrvatskog suvereniteta i jer je Republika H
ropski popuStajueipritiscima da pristane na jurisdikciju toga sudista nad
gradanima, iznudenim "ustavnim zakonom" o suradnji s l{aagom ponizila i
vlastiti ustav. - Nista na svemu tome ne mijenja ni nasilno odvlaeenje srpskoga
iz Bostre Momdila Kraji5nika u Haag 3. travnp 2000. Naein na koji se obavila
rrhidba- eovjekasn usred noei oteli iz obiteljske kuie tt pidLa.mii papudama,
ulaznavrata eksplozivom- svjedoii samo o naravi i maniramamedunarodnih
doeim ditava farsa KrajiSnikova privodenja "pravdi", nakon godina okliievania i uza'
ostaleneprihvatljiveokolnosti, moZehrvatskinacionalni osje6ajostaviti savrseno
dttSnim. Uostalom, ona je posluZila tek kao paravan za no!'tl prottthrvatsktt
vee slijede6egdana pojavila se u Zagrebu Haa5katuZiteljica Carla del Ponte s
listom zrtava..Tu su senerali Norac, Gotovina, Korade i Cermak, zatim
Ore5kovi6,TomislavMereep i drugi. Time bi sadatrebala biti kriminalizitanaih
sarnoobranau granicama "avnojske" Hrvatske, a navlastito junadka hrvatska
obrambena akcija Oluj al
'5"Povolino
ie, rnedutim, da ie u najnovijem razdobljtt Crna Gora neut
kao sastojak neprijateljskog srpskog korpusa. U Crnoj Gori, zahvaliujudi bezumryu
srpskoga'imperijalizrna,jacaju-separatistiekesnafae,s izgledima da od Crne Gore;
dlelomice istovjetne s negda3njomCrvenom Hrvatskom, stvore nezavisnu drZavu n4
lrrvatskim gt^.ri.u-a, sklonr.roslonu na Hrvatsku i jaeanju svakovrsnih sveza s nlof,-;
Z^to je jedna od vaZnih zada(ahrvatske vanjske politike svim sredswima podupnrcS
ovu crlrogorsku teznjn samostalnostii ne dati se ri orrom trenutku odvei voditi '^?uy;
ljivim ogordeniem zbog razornog crnogorskog sudjelovanjau srpskoj agresiii na
nik. Stjecajemokolnosti moZda, paradoksalno,za podetak ovoj zadaei bude
upravo nova, anacionalnavlast liberal-socilalisti.
r5eKoncem 1999 bilo je u Hrvatskoj registrirano preko 20000 takoz:tanih
nih udrnga. Vedina ih sigurno niie izridito politiake naravi, nu moZe se s
340
XI. NEPRI.IATELJSKA HIDRA DIZE GLAVE
zaiednicana tlu Republike Hrvatske svoiim su mislima i djelom duboko
protivne ideji hrvatske samobitnosti i probitku hrvatske nacionalne
ZrZave. U tu kategoriju spada sva sila raznoraznih jugonostalgieara i
niihovilr stranakaa6o, marksista i titovaca, antifasista i partizana-subnoro-
vaca, ozfla5a i udbaSa, kosovaca ili orjuna5a; Raianovih i Tomievih
punkera, Nove Ljevice iz 1968i njezinih ispostavau redovima anarhista
i pacifista,feministicai homoseksualaca; lijevih liberalai njihovih iskorije-
,i. njenih Llrbanih klika, pseudosofisticiranih piskarala,a6tintelektualnih
prvoboraca ljudskih i srboljudskih prava, Zenskoga prava na abortgs,
,..t
proroka sveopeeg permisivizma, regionalista, internacionalista i judeo-
,ir masonskih kozmopolita, kao marljivih i sveprisutnih agenata svjetske
nadvlade in statu nascendi.
Sve ee ove skupine unutarnjih neprijatelja nakon dramatidnog
rasti i ja(ati, osjetit fe se ohrabrenima,
zn^iLreida su artikulirani nacionalisti za sadapometeni iz djelatnepolitike ,
te da su ustupili mjesto tim neprijateljima srodnim, bliskim i dragim,
civiliziranim suvremenicima,slobodnim od naffaLnjackihetnidkih pred-
rasuda i otvorenim bijelomu sviietu. A sve su to skupine izrazito, pade
militantno protuhrvatskoga naboja: logikom svoiih anacionalnih, nad-
nacionalnihi antinacionalnihuvjerenja,svoiegaslijepo univerzalistiikog
"stremljenja", te djelovanja u sluZbi stranih agentura.
Ne bi smielo biti nimalo sumnje u iinjenicu da je strategija ove
mnogoglave hidre, svim svojim posebnim metodama, usmietena iz-
ravno slabljenju, pa u konacnici i uni5teniu hrvatske drZave.Taj se cili
postiZena tazne nacine: neobuzdanim,nenadelnimkritizerstvom, nega-
tivistiikim manirizmom usmjerenim prema svim rezultatima dtLavnog
suvereniteta,izazivanjemuporne sumnje u smisaoi postignueahrvatske
dtlave, zloporabom oiitih rnana i manfkavosti izvrsne politike radi
prctpostrtvitida je nernali broj onih poliriekih bogodani rasadnikSpijunskedjetatnosti.
rlekom 1998 Hrvatskaje na te udruge, kojih joj veliki dio radi o glavi, potrosila IOO
miliirura kr.rna.
''(u'
. SDU, ASH, SRP e tutti quanti. Jugonostalgija je, osim Sto predstavlja
nacionalno-politiiki zloiin veleizOap, leOnim svojim vidom i stanovita nacionalna
t<tattstfofobija.
Pacijentnje Hrvatskapremala kao duhovni prostor - Zivotni, materijalni
prostor' pak, nije mu potreban.
tako ee, recimo, oboljeli od jugonostalgijedoZivjeti
rrapadajako na TV-ekranu,tijekom
meteorolo5keprognoze, izvan hrvatskih granica ne
urisane drage mu r.,i;ede na delu sa Srbijom. Njemu ne treba teritoiij, ne Leli
:|t:gt
on sire
Sranice, nego i,eli veliki bijeli svijet bez granica,'q kojemu ee svaki narod imati
JYUIepravo, a narod Hrvata biti osuden na nestanak.
,,, , "" U veljaii 1999 katoliaki novinar i publicist Zoran Vukman imenovaoje trojicu
rntelektualnih denacifikatora" koje drZao je Lr tom trenutku naiistaknutiiim takvim
triom Ll I{rvatskoi: Viktor lvaneie, Miljenko Jergovie i
Slobodan Snaider.
34r

MLADEN SCHWARTZ: HRVATSKA NAKON TLIDMANA
diskreditacije ideje nezavisnosti;promitbom smi5lienomradi razbiianie
nacionalnogjedinstvaa62, okomljivanjem na toboZnjeprekrSaieu domenl
vo jske i policiie ; zazivaniem neogranidene " demok ratizaciie", "ljudsklh"
pravt" i "slobode mediia"; opeenitim stvaranjemdojma kako jedini, I
pravi spas od sviju nevoljaleLi u slaboj, mlakoj, minimalnoj drZavi, u
lijevim politidkim i drustvovnim snagamate u bezostatnom oslonu na
Zapad.
Osobita se pozornost u sklopu tih napora posveeuie stvaranru
fame o vaZnosti svietskih instituciia i ztzivtniu hrvatske poslu5nostl
stranim srecliStimamoei. Stalnim sugeriraniempotrebe da se pri svakoj
odluci i tinu obvezno misli na ono "Stoce reei svijet", unutarnii neprija"
telj priprema i odgaja narod na podani5tvo i pokorniStvo, na ropsku
servilnost pred eksponentima tudih interesa. Svaki poku5aj zdravih
nacionalnih snagada uime suverenostiodole protuhrvatskim pritiscima,,
brutalnim ucjenamai bezotnim prijetnjama iz inozemstva,te nametanju
tudinske imperijalne volje, i da se odupm srljanjtt u Stetne i maglovitd
"integracije", - ofl pokusavaobesnaZitioptuZbamaz^toboznie vodenfd
Hrvatske u "izolaciju". On, riiedju, dini sve kako bi u narodu oslabid
sviiest o vlastitoj vaZnosti,kako bi mll srozaoponos i unizio dostoianstvoJ
usadio mu kompleks krivnie i osfecaj manie vrijednosti
Jedn:r od najuspjesnijih metoda u razgradivanju nacionalfli
samosvijesti svakako ie ustrajno podsje6anje na hrvatsktt "mradnu
proSlost", "fa5istidkikarakter" NezavisneDrLaveHrvatske i "zloiinaCk$
narav" UstaSkogapokreta. Ova vrsta indoktrinacije stvara u narodu stid"
zbog toboZnjih grijeha i svijest o nezavijedenosti slobode. Genenlizaciia^,
lrrvatske krivnje spretno se s NDH prenosi i na dana5njuhrvatsku drtavto,t
te na navoclnezloiine Sto ih je u Domovinskom ratu poiinila niezint
vojska. Odatle je kratak put do zahtjeva da se prema Srbima bude blag'
(tzr naSi zlodini nisu m:rnji od ljihovih!) te da im se, uirne "ljudskih'
prava" i potrebe suZivota,sve velikodusno oprosti.
'1('2
tlttntarniem neplijatclju dobro je clo5la svaka pocljela l-Ilatstva: nl Rrojll, ,
saclaSnjei buclucc naraStijc, spoiove i generacije; na stalile, klase i interesne skupine;'
klerikalce i antiklerikalce; na vjere i pokrajine, Domovinn i ernigraciju; Ustase--r'
partizane; ljevicu i clesnicu; pristaSe i piotivnike Franje 1'udmana... Osobito je nepn':
jatelju clobiodo5la, iet ie zn Fllvatskri tako pogubna, pocljela na politidke t!tl-tk!: ,
Njima se na nalbesrnisleniji i najtragiiniji nadin razarzrhrwatsko nacionalno zaiedniSfv!'""
Da to sebi precloeimo, dostatno ie samo prisjetiti se koliko je izvrsnih, po5tenih'
borbcnih drZavotvornih mu2eva danas rastepeno po suparniikim straneicama, urnrcDtv
cla sloZno, zajednidki, n jedinstvenol frontl biltibol ia svolu Kroacijtr! Strandarenje
se ugnijezclilo i n same obitelji i poivadilo ienn s muZem, djecu s o(evima, brlta
brata, tasta i zet:r.
342
XI. NEPRI.IATEL.JSKA HIDRA DIZE GIAVE
Unutarnji neprijatelj "u hrvatskom interesu" radi protiv hrvatskog
interesa: kako nam "sviiet" ne bi najavlienim sankciiama nalio Stetu,
unurafnii nas neprijateli poziva da sami sebi polttcimo stetu. Pokorimo
se, pozivli'nas on, svim zahtjevima "medllnarodne zajednice", pa ee
ona n:rsu pokornost nagraditi pripu5taiuei nas u svoje zlokobne "inte-
grrcije", i u njima nam poniStiti i zadnii ostatak drZavnog suverenitet:r
i naciotraluesamobitnosti!
Unutarnji flam se nepriiatelj tako raskriva kao agentura, peta
kolona,produZenamka vaniskognepriiatelia.Ante Starcevieupozoravao
nas je , ne bez razloga: dok bude domaeih izdaiica, imat femo tudinca
za gospodara.Tako je bilo onda, tako je i danas. Unutarnji neprijatelj
pilziva vanjskoga, olak5avamu posao, izrucuje nas niemu na milost i
nemilost. U Hrvatskoi zapadnecentrale stvaraiu svoje punktove, a ovi
mu sluZeu obuzdavanjui reglementiranjuhrvatskog naroda kako bi mu
poput zrele kruSke dopao Saka.I sve to uz posvemasnju snosljivost i
nezainteresiranosthrvatskih vlasti!
SuradnjadomaCih izdajnika i stranih iimbenika mo6i odviia se na
razliiitim razinama.Na gospodarskomplanu radi se o rasprodaji Hrvatske
strancima,kako bismo dospjeli Lrpotpunu ovisnost o njihovoj "dobroj"
volji. U oblasti kulture, zduSnose uvozi zapadnjatkodekadentno smeee
u ciljtr zaludivanja duhova i du5evnog kvarenja hrvatske nacionalne
supstance.Nu najpogubnijaie suradnjau politiakoj sferi, posredovanjem
bezbrojnih opskurnih nevlaclinih udruga, Spiiunskih gniiezda, sluZbi,
predstavniStava,povierenstava,,izaslanstava,"kontaktnih skupina", a
napose neprijateljskih, "slobodnih, nezavisnih" Zuto-crvenih medija.
Sttraclnjaunutarnjeg i vanjskog neprijatelja,Llzasve svoje razliiite
pojavne oblike, zbiva se po
iedinstvenom ustaljenom nacrtu. Unutarnji
neprijatelj pmZa tla sve raspoloZivenadine naj5iri publicitet vaniskom
neprijatelju, njegovim nazofimai zahtjevima. Ovaj mu uzvrafa pmZanjem
pttbliciteta "hrvatskoj oporbi" u inozemstvu, opskrblfujuci
ie usto sa-
vjetima,naputcima i financiiskim sredstvima.Potom unutarnii neprijatelj
rzraLavasuglasnostsa svim porukama izvana,hu5ka vanjskog nepfijatelia
t sokoli ga na nove i nove pfitiske protiv Hrvatske.
Prema Lrnutfa,pak, sugerira Hrvatima da prihvate sve Sto od nas
traZi veliki sviiet, da padnu na koljena, odreknu se svoje vlastitosti i
stttSaittZapad,jer 6e ovaj tek tako ispuniti ono Sto nam unutarnji ne-
prijatelj prikazuje kao toboZnjenaSeZitie
ipotrebe, a Sto nam ie, medu-
Itm' taj isti Zapad vee utuvio kao na5 navodni interes. Pritom unutarnji
t-vaniskinepriiatelj ne Stedeu medusobnomobasipanju
komplimentima,
rao i u demonstrativnomoditovanjupotpunog suglasjaglede "objektivne
i dobronamjerne" kritike stanjau Flrvatskoy.Un[ono iam I opetovano
343
 MLADEN SCFI$(ARTZ: HRVATSKA NAKON TUDMANA
oda5iliu svoju dijabotiinu poruku: budite dobri (popu5tajte), pa ee
bit dobro (nestat eete u na5im "integraciiama").463
Vaniski nepriiateli djeluje iz inozemstva ili iz svojih
Hrvatskoi, za5tieenihdiplomatskim imunitetom; u suradnji s un
neprijateljem, ali i samostalno.Uz Srbe iZidove464,koji protiv h
interesa rade n razlieite, specifiane naeine, nu i jedni i drugi u
osobite sprege inozemstva i domaeih filliala, u vaniske neprijatelje
ske prije svegaspadaju neke drZave.Unatod izvana prividno korektn$;
medudrZavnimodnosima, naiin na koji se SjedinjeneAmeridke DrZavq
odnose prema Hrvatskoj, bahato tutorstvo Sto ga prema nama provodel
upletanje u unutarnie poslove, zloporaba hrvatskih pote5koea u ciltn
potpune infiltracije - sve nam tq, uz pouzdanu spoznaju da ta
nikada nije preboljela gubitak svojegamezimcaJugoslaviie,pruZa
danie da u Americi jednoznadnoprepoznamo hrvatskog neprijatelia.
i6r Strategijaunutarnjeg neprijatelia moZe se sazeti u pozivu na "internacion&
krize. Tako jedan od vodeeih novinara r.rsluZbi "medtlnarodne za;i9ft
lizaciju" hrvatsl,<e
nice", SreekoJurdana, koncem 1998 u svom Nacionalu otvoreno poziva oporbu g
Hrvatskoj da zatrtti pomod od medunarodnih iimbenika - po prilici onako kako gti
1968 u Pragu staljiniitieti irO"i.tici Husak, Bilak, Barbirek, Indral Svestkai kompanl$
zatraZili "bratsku pomoe" od tadaSnjeg rt
'pi, SSSR-a.
r6aHrvatskim se neprijatelj . excellencesmije smatrati nadasvemedunarod'
no politieko Zidovlie okuplleno oto ZiOovstoga svjetskogkongresai Zidovskemasonskq'
loZe B'nai B'rith, poznate po svojim dodirima s Ku Klux Klanom i vezamas p_riprema',
njem atentata na predsjeOnit<a tincotna, - te fazgtan trr mreZu zloglasnog "lovca.nd'
nacistidke zlodince", negda5njegasnradnika bedkog GestapoaSzymona
rVizenthala
-1
njegove klike. Erec Israil, po naravi stvari, irna vi5e razumijevanja za Hrvatsk.t:,k19'
nacionalna dtL'avtza nacionalmr drZaqr (ta cionisti stt kao nacionalna legija suradiva{
i s njemaikim nacional-socijalistima, kako je to iscrpno pokazao nogei caraudy)i
lzraelski ispadi protiv Hrvatsle dobrim su dijelom, ali ne iskljueivo, obol koiim Izrael
plaCa potporu medunarodne Zidovskemafije.
- ttstiiku samosvijest,jalajufi sve silnice iz ko5marnogamasonskog svijeta
t(;5Na razini specijalnoga rata, Amerika se u Hrvatsku infiltrira kao i drugdje-u
sviretu, preko Sirenia ameritke ideologije, antiklllttlre amerikanizma: Coca'Colei
hamburgera i Ptayboya(a sve smo to dobili iedno zadmgirn!), preko jeftine potro5adkS
i hedonistieke civilizacije. Amerikanci imaju u stanovitom smisltt pravo kada se-oo
europskih napadaja poniil"deno brane tvrdnjom da se niihova kultura ne rnoZ€ sv€s[r'
pod tri navedena artikla masovne potro5nje. Amerika ie dalasvijetu i znatajnu k?ii':v:
r:
nost, pozornosti vrijednu filozofiju pragmati(ci)zma, zanimljive smjerove \ glazbl
- nu ono p9
fihskbj umjetnosti, ali i vrhunsku znanost i rafinirann tehniku -e.tP^lt'
njezin impeiijalni duh najpouzdanije pokorava sviiet iest tlpravo navedeno trivijarnol
trojsrvo i sve drugo sto ono donosi i simbolizira.
344
XI. NEPRIJATELJSKA HIDRA DIZE GI-A.VE
Sveinozemne, medunarodne,nadnacionalneorganizaciieu sluZbi
svietske nadvlade, judeo-masonskekozmopolitske internacionale, Sve
ie razlitite bielosvietske instance sa z iedniekim ciljem smanjenja broja
takoder mofamo
suvefenih nacionalnih dtiava u Europi i u svijetu,
hrvatske drLave i naroda. "Uiedinjeni nafodi",
smatratinepriiateliima
SFOR,Haa5kitribunal, "Europskaunija", OESS, NATO, "Partnerstvo za
MMF, Svjetska banka, svi ti dakle ofgani koji predstavliaiu pripfavni
rnir",
kostur za ono Sto bi jednoga dana htjelo osvanuti kao "Sveto Svjetsko
-
CarsrvoAmeritke Naciie" sva ta bjelosvjetska sinarhija i diktat Ghetta
-
i Loiea66 sve je to iednoznaani,pouzdani i nadasvepogibeljni hrvatski
nepfijateli.
Za!;to fias "taj i takav sviiet" - kako se znao izraziti pokoini pred-
sfednikTudman - zapravone voli, pitanie ie koje su sebi eesto postavljali
mnogi Hrvati Leljni boljitka za svoiu Domovinu. Ne voli nas ier smo
nzbiliJugoslaviju, ^ ona mu ie vee svoiim dimenzijama bila prikladniji
medij za postupno zavodenie totalnoga globalnog terora. Ne voli nas
jer smo se pod konac XX stoljeeanacionalistidkomsamosviie56uodvaZili
pridruziti revizionistiikoj struji, koja ne pfiznaie rezultate niihove
globalizaciie i plodove niihove antinacionalistidke indoktrinacije. Ne
voli nas vee i zato ier nismo bili na pnvoj strani, na strani njihove
boli5evitko-liberalneprotuhitlerovske koalicije (ba5 ni5ta na tome nije
promijenilo Tudmanovo zdvojno dokazivlnje hrvatskoga doprinosa
"antifa5izmu" !).
Buduei da nas ne vole, Zele nas uni5titi. Kako bi nas uni5tili,
poku5avaju nas oslabiti. Ruku pod ruku s unutarnjim neprijateljem
odludili su srozati hrvatski ponos i dostojanstvo, od hrvatskih junaka
nadiniti optuZenike pred zlodinadkim masonskim tribunalom, izolirati
hrvatsku drLavt u svijetu, pretvoriti Zrtve u agresore, izloliti nas fakde-
nim sankciiama - jer koja je to sankcija okrutnija od nametnutoga
povratka srpskih masa,od prisile na pomirbu i normalizaciiu odnosa sa
srpskimneprijateljem, kao jamswa z^ sadasniudestabilizacijui obeeanja
petokolona5kesubverziie za,doglednu buduenost?!
.. Vanjski nepriiatelj slabi Hrvatsku destruirajuei njezinu naciona-
a('('Masoni
danas nemaju potrebe uvijek djelovati samo preko svoje tajne mreZe;
ona tt meduvremenu i nije strogo tajnovita
kao u proslosti. Djelomiianizlazak masonskih
stntktttra i-kolovoda
u javnost smiSljen je kako bi ublaZio dojam masonske pogibli te
us.Pavaosnage orpora. Slobodnozidarske "vrednote" (humaniiam, pluralizam, toleran-
cl,u' diialog, ljudska prava...) uvelike su preuzele nemasonske
qe-mokratske
instutucije, liberalno-
drZave, pa, naikasnije s Dmgim vatikanskim saborom, i sAma Katolidka
crkva.
345
 MLADEN SCHWARTZ:HRVATSKA NAKON TUDMANA
liberalizmai demokraciie, ljudskih prava i slobode tiska, diialoga, tole'
fancije, multikulti-mitologije, zapadniatke porno-civrlizaciie, pritiskaiuei,
ucjeniujuci, prijeteei, mameei nas novdanim ponudama, te stavliaiuet
nam i opet i na ovaj naein u izgled da ee ntm za vieenost uskfatiti.
pravo na ropstvo u niegovim "integra.cijama,' ako tt t:P:!:,11: ll5:.T::
nyegovim zihtjevim;t. Pritom nas podsjeeada smo sami Zelieliprikliudaft:
nu blelorrrjetskecentfale, te da je prirodno da pristanemo i na njegova
pravilaigre kako bi nas one izvoljele pripustiti tl svoie druStvo.U tome
ia Zalosti nemaju posve krivo: hrvatske su vlasti, kao svoj i narodni,
cilj, doista nepromiSljeno istaknule pridrulivanie dana5niim nadnacio.
nainim zajeclnicama kao laLnim spasiteljima narodi'
Pa ipak, narod o tom sudbinskom koraku niie dobio p
suvefeno oclluiivati, kako mu to inaae iamte demokratska nadela.
,,integr;rcije" jesmo pfotiv svoje volje prisiljeni politidkim pfitiskom,
i psiholoskom manipulacijom, ispiraniem zdtave pameti jednom
einom, zaveclenomi zaludenomnarodu, koga su uvjerili da moi'e
znaiiti samo :rko se pausalnoi u paketu pripoji "velikomu Svijetu",
uspjev5i ni promisliti o prednostima i nedostatcima takve dramati'
odluke.
Osim Sto nas lukavo uvierava da smo poniStenie svojega
niteta traiili sami, Zapad ne Stedi dvoliinih komplimenata i pohvala
samoubiladkojopciji: nazivaje demokratskomzreloseu,koopera
spremnoseuna izbiegavaniekonfrontacije i ispunjavaniemeclu
obveza.Nema tog zloiina ili ludadkog cina zakoii se ne bi mogli i
kakvi "clobri f^zlozi", i koji se ne bi mogao izreei prelijepim riieeima
nazvati najzavoclljivijim imenima. Ova imanentna moguenost zlopof
a on
iezika st,rji tta raspolaganju i na5em vanjskom neprijatelju,
propusta obilato fe koristiti na nasu stetu.
UdruZeni napori unutarnieg i vanjskog neprijatelia na poniSt
hrvatskoga suvereniteta dostiZu vrhunac pokusajima cla se hrva
suclbinabezostatnopreda u ruke vodeeoj siii "meclirnarodnezaiednice"
orjelovljenjujudeo-masonske internacionalei danasnjojstvarnoj
naclvladi i zaietku - Sjedinjenim Ameridkim Driavama, tiji pokl
:rkreditiran u Zagrebu, zvztose on Galbraith ili Montgomery'
neskriveno i uz punu samosvl'est igra ulogu guvefnefa Repgblike
ske. Nakon sloma konclominija USA i SSSR-a,koji su bili zaveli bipol
dominaciiu sviietom pocam od podiieljenog Berlinzri Njemadke p
rascijeplieneEurope nadalje,te nakon Stoie zapo(eo pfoces viseslotl
lpotllekog, voinidkog, socijalnog, gospodarskog,etnidkog, kulturn
moralnog...) propadanja Ruske Federaciie,- USA su s punom
i povlaeenjem svih konzekvenci preuzele sluZbu globalne interven
346
XI. NEPRIJATDL.JSKAI]IDRA DIZE GLA.VI]
nistiike velesile, svjetskogapolicajca i perjanice integrativnih proceser
diliem svijeta.
Zato je Amerika danasnajpogubniji hrvatski neprijatelj. Ameriiki
san djeluje na naivne mase hipnotiaki i parulizkajuee, preuzet iol iz
vremenakadase u Americi, uz nepromi5lienoignoriranjenjezinepolitike
ilrvania Jugoslaviie pod svaku cijenu i do posliednjeg daha, vidiela
obeeanazemlja,brana i alternativazlokobnom komunizmtt. U sadaSnjem
dasn Amerika je, slijede6i logiktt svojih interesa, privremeno zauzdala
poclivljalestrasti srpskogaimperijalizma, i zato gradani Hrvatske koji se
s nezavisnomdrZavomnikako nisu uspjeli sroditi, saveznikado daljniega
vise ne mogu traLiti u Srbiji, ali ni u kaoticnoi Rnsiji niti u bankrotiranom
komunistidkorn imperifalizmu. Preostaje im multinacionalna Amerika
kao predvodnica kozmopolitske globalizaciie,u kojoj bi postupno imala
nestati sva ova zadivljuiuCaSarolikostovosvietskihnaroda, niihovih tra-
dicija i obiiaja, jezika i kultura, rasnih i etnitkih tipova, zavidajnih
sveztti povijesnih pameenja.Amerika je najveei neprijatelj narodd, pa
tako i hrvatskoga.a6T Zato sn dojudera5njizadrti jngosl:rveni,komunisti,
prijatelji sovjetskogaeuroazijskogmonstrllma,bili oni politiaari, novinari
ili "ktrlturniaci" - danaspostali naifanatitniii prista5ejudeo-masonskog
imperijalnog i plutokratskog monstruma Amerike.a68
Amerika i pridruZene joj protuhrvatske instance pobrinule su se
za svoju snaZnunazoinost na hrvatskom tlu preko niza svoiih agentufa.
One tr danaSnievrijeme nisn vi5e iasno prepozn tliive kao klasiina
Spijunskagniiezda koja se claju u konacnom broju koraka razotkriti i
razbiti. Rijei je o udrugama skrivenim iza zvutnih ciljeva humanitarne
ili razvojne pomoei, izaslanimpod izlikom za5titetzv. "ljudskih prava"
ili drugih teievina liberalne demokracije. Dok se nismo ni sna5li, tr
Hrvatskoj sn ovih godina osvanule ditave vojske rakvih ameridkih i
r('r Rijctki
Medtr
str istaknutiji Amerikanci koji ovo uvidaju uz oclgovalajueu kritienu
niirna vllzno miesto pripach konzelativnom
:viiest politiiarrr irskoga pocL'ijetla
r.iltt'ickrl Btlchlttrauu, bivSem,
a moZda i bucluCem preclsjeclnidkom kanclidatu. IJuchanan
Ie- iedrn ocl rujctosliednijih i najgorljivijih, ali i najuvjerljivijih zagovornika rlovog
rzo.laciollizma", odustaj:rnja
ntt jeclnako tako
od arneritke globalistieke misije u interestr ostatka svijeta,
i same Amerike.
'('* Zitnirnliivo
je kako jeclan ocl takvih, Ztrko Puhovski, tt htciclnonc interualrt.
:- .
tPak tlospiicva ispravnorn razurniievaniu arncricke uloge rr Hrvatskoj, tumaieci kako
'utcl'lKll
svoju nadnroc sto ie ima kao velesila ne l-r:rmeccgolom snagom, nego je
upt'avdtva
*u'rtr.pravo
rhisioniraniem demokratskoga ustroja, te zakljueuje da bi Flrvati oncla motali
uqredtlitl
izbora ameridkih politicara, kada ovi upravo kao clernokrati u veeoj mjeri
lrruatskr"rstrdbinu negoli "lokalni Serifi". iuhovski dak velikodnsno priznaje
t:rkvog ameriikog ponaSanja "na Zalost" (sict) dak i "primitivne" (sic!) desne
ILjP.g
Itrtrke
Afilerike irnaju smisla. Usp. rijedki Noui List od 22. Xi 79991
347
 MLADEN SCHWARTZ: HRVATSKA NAKON TUDMANA
srodnih udruga. One se flazivaiu "privatnim" i "neprofitnim"
ciiama koje financira ameridka vlada. Njihovih akronima vee je
neprohodna Suma:NED i NDI, CIO, CIPE, IRI, ACIL, OTI, USAI
po-d tim ogavnim kraticama kriiu se koiekakvi "nacio
"internacionalni" demokratski, republikanski instituti, koii u
uvjetima obavljaju prljavi posao raniiih "normalnih" Spijunskih
poput CIA-e.Oni se svojom dielatnoSeupridruZuju t^zgra;n toi
medunarodnih, europskih i svjetskih (OUll) diplomatskih,
matskih ili vojnih predstavniStava, podam od raznih o
"unrpofori" i njihovih sliednika, misiiA OESS-a,agentuta za
"ratnih zlo1ina" u Hrvatskoi te Bosni i Hercegovini i sl., pa
Posao im se, uz ostalo, sastoii i u podupiranju n
medija, preko kojih nastoie potaknuti politiku korisnu za a:
interese. Posebnaim ie zadaeakrivotvoriti podatke o toboZnjem
"litrdskih prava" te tako stvarati izliku za pritiske i uciene' U
ovim putom, preko nevladinih udruga, uz svesrdnu pomoC
ameriike ambasade,ruSese nacionalnevlade postkomunistidkih,
zicijskih" drLava.a6e AmbasadaUSA u Zagtebu, u sklopu svoje
djelatnosti, oworeno ie podmiCivala"nezavisne"novinare i isp
im pozamasnesvote za potrebe podmirivania sudskih troskova
nasiali u niihovoi "samoobrani" pred reZimskim tuZbama.Vele
Montgomery galantno ie darivao i hrvatske suce, kako bi ih
da u svojim osudama budu velikodu5ni prema srpskim optuZe
Juder ie ovakvom ameridkom subverzijom u Slovatkoi
Vladimir Mediar{7o,a sada se slican scenarij odigrao u H
-', Drkako da ovima sroje na raspolaganju i klasidna Spijunska sredswa,
meduvrernenu usavrsenado zadivljulueeg st.ipnja' Podetkom 1999 STOA, tehnil
organ Enropskog padamenta zadLlzenza istraaivanieprisluskivania, izniiela ie
da USA rut.li6ki- plltom ostvaruju potpuni nadzor nad svim etlropskim brzt
lazl;ovorima, te ih pohraniujtt radi kasnije selekcije i uporabe. Ovai, vee.i ottr
poznati podatak dospio je ovako otvoreno u javnost Llpravo u vrijeme k",qi,:*
Lroretorbm nalogu, Jragi .rn.,trrnjeg neprijatelja digle nevidentt buku oko dienru
hrvatskih sigurnosno-izvjeStajnih rr.aistu, pa i'prisiuskivanja odabranih Srad_ana,,
koje se pretpostavlja da su upleteni u protudrZavmr djelatnost ili.da ie pfl
tako je unutarnli neprijatelj zastitnikehrvatskog suverenitetaproglasio nep
a da ga naravno nimalo nije zasmetaototalni nadzor Sto ga ie nad nama zaveo
neprijatelj!
{70Nacionalnoga slovaekog premijera Metrata ustrainim su radorn s
vlasti ameritke sluZbe u dosluhu s unutarnjim neprijateljem, nevladinim u
medijima, pa i dijelovima Crkve. Po ustaljenom postupku, njegovoj vladi pri
krSenjeljudskih prava i spoeitano neprijateljswo spram "nezavisnih medija".
su ti mediji, itekako slobodni i podupirani od Amerike, i obavili glavni dio
348
XI. NEPRIJATEL.ISKA HIDRA DIZE GI-{VE
recikliranih komunista i lijevih soc-liberalana
uspjesnim dovlaienjem
drztvno kofmrlo''"
Veteranskistatusi "iasna" ulogaprimus inter pares, p1oga medu
it,rlntkima, pripada u ovom neslavnom zboru Zloglasnoj druZbi
l6*ot.no dru5tvo" madZarsko-Zidovskoga "filantropa" i plutokratskog
I njegova rabota spadau uhodanu metodu
lleS;etaruGyoryyaSorosa.aT2
-"iulOno velikoduSnih dobrotvornih dtvania, kako bi se pod njihovom
sustav,promicalo liberal-demo-
[rinnon1 raz^raomonetarno-gospodarski
'iitrtrto
drLave,te ulagali enormni napori da se ona ugniiezdi
slablienie
struktufa, u kojima se zaiam(.enogube
u-gustu mreZu nadnacionalnih
nacionalnasamobitnost i drZavni suverenitet'
Kroz deset godina nezavisneHrvatske ffi znatii,eljom,cudenjem i,
naclasve, ozbiljnom zabrinuto56umogao se domoljubni promatrad pitati
ima li Republika Hrvatska uopee volje i namiere otkfivati te kaLniavati
stfaneagentekoji djeluiu na njezinu tlu?a73 Mnogi znaci govofe da se ta
djelatnost, koja ie kao mora ptemreLila svaki pedalj ove zemlie, vrlo
brzo podela smatfati nedim po sebi razumljivim,bezazlenimi benignim,
$to dobar uktts i "politiaka korektnost" t'ralaLutolerirati, bez obzfta na
trajnu politiaku Stetu koju ona nanosi vitalnim probitcima hrvatske
drlave.
rttsenitrlegitimne vlasti, ba5 onako kako se to kasnije dogodilo i tt Hrvatskoj' i kako
se, trz clalekojaci otpor, nastoii polueiti u Srbiji. Priie izbora na kojima ie potazen
Metiar, Arnerika i njezini pomagadina te izdainieke medije utfosili su ne manje od 3O
milijnnr clolara.Vlaclimir Mediar u jednom je pouinom interuiewu (t Veterniem Listtt
od 17. XI 2000, pod naslovom "Hrvatski prijatelji uodi izbora mogu uditi nir naSiln
pogreSkama")potanko iznio metodologiju ovoga drZavnog udara koji se dogodio tt
Slovltckoj."Ilvatski prijatelji" iz slovadkogaiskustva, medutim, nisu naudili ni5ta, a
kada su i sami na isti natin doZivjeli poraz, novi sn vlastodrSci bacili tt nemilost
novinara Marka Juriia, koii ie s Meiiarom vodio spomenuti razgovor.
i'l Svi ne<Ivojbenii nemali proma5ajiHDZ.a, zbog kojih je na izborimakazniena
ta nesl>osobna, korumpirana i olinjala oligarhija, niStane mijenjaju na okolnosti da je
Amerikr sa svojim pro<IuZenimrukama diljem Zapadazdu5no i uspje5no t"adlla
,na
pobjeclijedne ljevicaiskeklike, koja je bez uvijanjabila najavilada ee provoditi ameridktt,
a to znaei protuhrvatsku politiku.
it'Ovo toboZe "otvoreno drustvo" (nazvanopo dielu Sorosevauzora, Zidovsko-
austliisko-britanskoganeopozitivisti-kog filozofa Sir Kada Raimunda Poppera, Open
rocietJ)qnd its Enemies
ll945l> u svofoj tekueoj plaksi, uostalom, djeluje kao vrlo
zcttuorenodrLlstvo,kao podzemna urotnieka banda, koja tako slavljenu "javnost" ne
PriPuStani na svoje seminare.
I'JPrema pouzdanim informacijama,na podrueju Republike Hrvatskepodetkom
1999 rovarilo ie oko 7000 stranih Spijuna.To ie samo ono za sto se zna.
349
 TUDMANA XI. NEPRUATEIJSKAHIDRA DIZE GU.\'E
MLADEN SCIIWARTZ: HRVATSKA NAKON

***+* ffiinazavist,potpiruju6iop6enitonepovjefenjeprema
rad prikazuju kao domoliubno
inauiuenna koji im nisu po volji, oni takav 6
stt vlasti oiitovale i spram domaeifi du Znosti pro svjeeiv ania i senzibilizir ania iavnosti.aT
Jedlako velikodusje hrvatske iAaviiani.
^gefl;t^, hrvatskih gfadana u mfeZi i sluZbi stranih
obavje5tainih sredi5ta. Dio svoje neprijateliske djelatnosti ti mediji obavljaju posredo-
,q.''ovisu, u spfezi sut svojim inozemnim kolegama, posve nesmetanoI vaniem zapadniatke dekadencije, standarda zapadtog nadina Zivota koji
*r,orrn,, obavljali klasitne poslove iz clomene Spijunskoga umiieea; ukliuduitr i pornografiiu, nzli(ite stupnjeve pfostitucijeaTzte zagovaranie
i
frir<upr;aripovierliive
podatke o_Hrvatskoj, Sirili dezinformacije, njegovall zloiinadkog i genocidnog abortusa. Uzdizanie ispraznih stupidnih
ruSila5tva.Mnogi od njih posve neskfivend oomodafija te snobovskih prenavliania, kako ih svojim ponasanjem
sve vidove prevratnitkoga
s1 procldi ti sreclstvajavnog pfiopcavanja i pod krinkom
"slobodnog", orovodi kukavni hrvatski novokomponiranijet'sef, kult tijela i promieba
-
,,nJzavisnog" novinafstva, krivim pfikazivanjem dinienitnog. stanial ot<uttnitrttmijeca, posvemaSniiegoizam,hedonizam i materiializam,
plasiranjemlaZlih i alarmantnihviiesti ili prividno uvjerljivih
poluistina, ideologija str ove vfste tiskovina, duhovni sviiet kojim ona zrati na
t"r"rtrofienim komentifaniem tekueih poteskoea i nevolja, pripravljall svoju publiku, odgajaiuCijedan ljudski soj imun n? zov svakog vi5eg
golemi pofast nafod' poziva i Plemenitijeg ideala.aTs
sLrtefen za pfomienu stanjzrnacioflalnesviiesti, z.a
nog neza<loiolistvai konadnu promienu vlasti'a7a "Nezavistti"mediji, uZim politickim vidom svoje zada6e,predano
ureclni5tva plaeeniikog, naiamnog, zuto-crvenog, ljevidarskol rade na prenoSenjuljevidarskih, lijevo-liberalnih idejnih zasadt,Sto im
senzacionalistidkog,katastrofidarskogtiska te elektronskih
medija,-pred' je olak5ano i okolno5eu da su u njima naSli (i zadrLali) uhljebljenje
stavljaju posebnu nepriiateljsku kategoriju i iznimno pogodan ambiient dojudera5njipokorni glasnogovornicivelikosrpskogajugo-komunizma i
zL r^zvij;r11eSpijunskesubverzije.Na prvi pogled lako ih
je prepoznat{ njemu pridmZenih zlikovackih agentura,spremni da i u novim uvjetima
kao mecliji f.o;i nieguju normativizam neogranicene, nikad. dostatnq demokratskogaustfoja i dtiavne samostalnosti,na novi naiin, novim
medijske .slobocle,'u-ivajufi tt isto vriieme neviefoiatno. visoku ruzi111t smicalicama,nastavesvoju pogubnu rabotu rustakaniahrvatskoga nacio-
objediv?tni?- i ocrnjil
slobode beskrupulozfiog,nepfavednogi neistinitog
vanja, ali i 'eukusnog i ordinarnog karikiranja kako ideje nacionaln' a76Za svthe manipulacije neprijateljski je zutotisak - u kojemu po vie5tini i
politike'
drLave,takoi njezinih temelinih na&la i predstavnikavladafuee nesavicsnostibez konkurencije prednjaei tiednik Nacional - razvio ttzorni model
Zaluclujuei povrsnim konstrukc iiama i izmisljenim ili pfetiefanim' novinskogailanka velikog <lbujma,pod bombastianim naslovom najie56e bez ikakva
"skandalim.'^'izspubliku glaclnuSkakliivih podt^Zaiai povladivanja svojiq pokliea u tekstu. U takvom dlanku autor se redovito poziva-na neki taini, anonimni,
najvjeloiatniie nepostojeci "dobro informirani" izvor blizak vlasti. Time diZe ugled
svojirn toboze proclornirn novinarima, a njihov uradak n odima naivnog Citateljstv:t
istoclobnoiini trvjerlfivijim. Pomnija rasdlambapak redovito pokazuje da dlanak tek
,7, I{watskoj cmiglaciji bilo je clobro zuauo da stt uck:r clanas vodeea komentar':
'inezavi.snih mediia" clcsetliccima bila ua pt:t:tttti,,l-<ll^t::g,:
na5iroko razglaba poznate banalnosti, te osim nesto nagadaniai Spekulacija,kao i
torska i kolumnisrickr fitn spretno ubaeenih teza i sugestijaneprijateljskih sluZbi,ne sadrZini5ta vrijedno pozor'
ili istocrurq'
arncritkih, britanskih iti zafecnonlemlikih tajriih sltrZbi.Suraclnjasa zitpadtlim nosti, ne pluZa nikakvo novo znanie,a ponajmanieisptrnjavacilj lbrrntrliran tt naslovu.
i nekim polititarirna, primierice onima. s
sltrZbamapripisiva'a ic 'pofno -liievogt Clanci ovogir tipa pogodni su zir raspirivanje neodredenog nezadovoljstvatt pttktl.
budemo"
iioz'^. vieroiat.o ecmose jccln.gao.u*..iT:ltuditi kada
ttat t.^ rla trrrdefllo'
ilr-.;;;til;;'tttr^ Nenadmasnivelcmajstor ovakvogapisanja jest Nacionaloz komentator Mladen Ple5e.
Spijunskoj-
"prot-esionalnoj" ti*l"T*l'
clobili konaenei pouzclaneclokazeo izravnoj, U naravi je stvari clase, primjerice, usiljeno i prisilieno fotografiranje mladih
ffi;n*;ilir'i*.'ni"'r"ur"as'je eitrade!Mile Butorac,dla' sredisniege
politikantske zr olevoiakau golirn i polugolim pozam , honorirano ili ne, irna srnatratiblaZim oblikom
kont'erenciji
vije6;r Mapoliceve stranke ftivatit<i nezavisni cletnokrati, koji se 1a - ^--:r- sluzbi;!
.l"ilrli prostituiranja,to viSesto je mj ulazaku svijet estrade ztbave, "glamttra", u pravilu tek
,
:'ff.i#:'.l"91"'Jti.l'i'rn9 predstavio i
kaobivsiagentKC)S'a lviiu i'ozemruh predigrornzu konacno posveeivanjeparaprostitucijskimposlovimapoput rnanekenstva,
KOS'a' a d&
nstvrclio je kako sn lvica Raian i Stipe Suvar <fo f SiO takoder bili stlradnici
.-^ ^^ -:-oovldi ttt "glttnre" u proizvodima filmskoga potusvijeta.Hrvatski Zutotisak,oponaSajueisvoje
$:fi:j:J::ffi"'.i,il;:^ je Radan
jug.'udtr*Kasnije sasvojomzenom'n,:':g:"ffi; rsktrsniiei rafiniraniie uzore s dekadentnoga Zapada, stavio je na snagu pre5lltnu
rijcdima, stupio u CIA'u,'kio i Hrvoje Sarinii. Istom prigodom Blrtorac-jetfl:,,t-'#;; maksimttpo kojoi, i nlegovim zalaganjem,svakacnrica ima postati bludnica. I tako on
;lTJ,?,i,:ltilJ;#il.'"J':'i;1.,;#?; bli predobijeni .bi"i:'^':l*
zatariyansi.l marliivo sudjeluie na proiektu posvemaSnjebordelizacije Hrvatske.
t
slr.rZbnradi oswarenja"proiekta Istra", te da stt se u tom ciljtt dva plrta tlt-t^]t.1 y:::":,;*u
vJLv 4r!rrro 17*U ista kola rrpregnutaje i hrvatska drZavua(nu vee duZe vremena, jo5 pod
Politiake predstavnike srpske rnanjine, f)ukiia i I udmanovomvlaSeu,unatoe galamilijevih liberal:a,,
turukom AlcssandrornMussolini. zapnlo "iavna") Televiziia,zdu5no
doveo je u sveztl s njemaikim i belgijskim agenturumir' predanasvoioi
i75 Omilieli skan<Jali su n^ n^voclno nezirkonit nadin Steeeni stlnovi, ali i
misiii kvarenja manira i dobrog ukusa, te neLrmomom procluciranju i
reProduciraniu
visti' naiogavnijegSunda.
vidovi Itrksnznog Zivota vladaiueih, poclobni za izazivanie nacionurlne z

35r
350
 MI.ADEN SCFIWARTZ:HRVATSKA NAKON TUDMANA
nalnog bita, malufi na zid crnu sliku o Hrvatskoj, huSkajuei
nacionalne vlasti, a nepfii^telja podcjenjuiuei i pripisujuei mu
da ne postoii.
U podrudju medija razvtia se osobito viSeslojna, plodna
suradnia unutarnjeg i vanjskog neprijatelja. Od potonjega
prerrzima dobar dio svoiih tema, dezinformaciia i mnijenja; on
prenosi inozemne prijetnje i ucjene, kao i argumente kojima ih
neprijateli nastoii podkrijepiti. Kroz komentare i kolumne zrcale
staialista stranoga gazde, a eitatelju se tuvi u glavu kako je veliki sv
dobar i dobrohotan, spremanna svakojakeustupke, usluge,pade
nu pomo6, samo ako Hrvatskaio5 ispuni ovaj ili onai sitni uvjet, Sto
biti na njezinu korist, i Sto je, uostalom, i sama,u nekakvom
ili dogovoru, sveiano obeeah.
Narod se na tai nadin zastrasuieliutniom velikoga svijetai
ma Sto nam ih ie ovfi pripravio za slutai da odbijemo njegov
tum, omekSavase "iavno mi5ljenie" i preparira ga se da udini
na svoie delnike, kako bi ovi dim prije kapitulirali, slomili se i
onom izvornom pritisku iz inozemstva.
Neprijateljski Zutotisaks jedne strane prenosi i nzglalava
inozemnih gazdliu, brine se da oni dopru do nezadovoljnoga puka
za nezadovoljstvo uvijek ima razloga! - kako bi ga se
manipulacijom instrumentalizitalo ne samo na otpor vlastima, nego i
destrukciju onoga u vlasti Sto nadilazi puku vlast, duvajuCi
opstoinosti samogadtaavnogsuvereniteta.S druge pak strane,
takav tisak Salieodredene poruke i svoiim gospodarima,podee ih
lak5e i jate nzliute nad neposlu5nom Hrvatskom i pruZa im
najpogodniiim sredstvima kojima ee ovu privesti pameti.
Pravi biser te lukave pheenidke metodologije pruZaju' u
hrvatskim glasilima iudeo-masonskeinternacionale i agitpropa
narodne zajednice"aTe,interuieu;i s odabranim zapadnim glav
prokuSanimau raboti destabiliziranjahrvatske drZave.Vie5dna se
tih razgovorasastofiu formulacijipitania, tako srodenih da
sugeriraju protuhrvatske odgovore. Novinar svoga ispitanika
i7e Medu ovima valja ponajprije navesti lijevo-liberalne, u manjoj ili vedoJ
parapornografske tjednike Naciona,t i Globus, potom rijeeke dnevne novine
bogate, pa i hrvatsko-nacionalne tradicije, Noui List, koji se u godinama repu
Hrvatske-, pod krinkom prividne tolerancije i "slusanja obiju strana", pf€tvofio.u
fbrmu udruzenih snaga partizanske jugonostalgije i vanjskog neprilatilla' Yttlj,t:ou
pak sekundirajtt "nezavisne" krugovalne postaje, kao sto ie zagrebatki fo!'"^^i
t"rtoiuOi.r"), u vrijeme kampanje ia hrvatsku driavt zasluZni organ nacionalnih
u vlastitu su
da bi se nakon osvajania nezavisnosti dobrim dijelom pretvorio
352
HIDRA DIZE GI-AVE
XI. NEPRIJATELJSKA
je Hrvatska pokazala
izravno ga huska upitima tipa: "Ne mislite li da
iznimnt nekooperativnost pri...?", "Sto drZite o najnovijoj drskosti
predsjednikaTudmana, koia se oditovala u...?" ili pak: "Zaito vladajuei
tlOZ n, shvati da je potrebno ubrzati povratak Srba na...?". Zanimliivo
le, rnedutim, da se medunarodni agenti, kojekakvi ambasadoriu ulozi
-
strvernerd,ili profesionalni Zidovski hrvatoZderi, razmierno aesto ipak
"ne
daiuieftino upecati na ovakvu udicu, nastoieeiusduvati makar mini-
rnum othinjene diplomatskepristojnosti.aso (I tako smo, uz vee postojefi
reporterski, istraZivaiki, analitidni, kritiini i kakav sve ne Lurnalizam,
dobili i onai iznudiuaCki, koji todno zrLan kakav odgovor svojim
ciljanim pitanjima Leli, pa(.e,rr-toraprisiliti svoga ispitanika.)
Iznudivaiko novinarstvo savr5eno koordinira svoju dielatnost s
naputcima i potrebama svojih inozemnih nalogodavaca.Ono o tim
rnentorimaovisi i financijski, pa ie, dakle, ve6 i stoga besmisleno n zivati
ga "nezavisnim". Uporaba ove laZne etikete smi5ljena je kako bi se
postigaodoiam njegove slobode u smislu u kojemu masonskoprosvjeti
teljstvomudruje o "gradanskimslobodama",slobodi "miSljenja","tiska",
te drugima Sto su rasporedene po sveianim ustavnim i srodnim
deklaracijamasrotenima na tragu francuskerevolucije. Slobodu, medu-
tim, ne stvaraju ustavi, jer ustavi su ispraznaverbalistika, a sloboda je
kategorijametafiziikog reda. Pa ako je iznudivaeki tisak "osloboden"
osjefaja duZnosti prema Domovini i lojalnosti Sto bi je imao dugovati
drlavi, to nipo5to ne zna(i da je naprosto "slobodan".Sorosi kompanija
nikogajoS nisu uiinili slobodnim. oni i postoje samo zato da bi stvarali
nove oblike ropstva, okrutnije i dublie od svih tradicionalnih. Svakako,
oni pristanak na ropstvo izobilno honoriraju. Stogaje posljednji smisao
Zutotiskau tome dablaCenjem dtLavesebi omogueimhCenje novaca.4sr
i*" eilsnu iznimku, jamadno,
predstavljanotorni gangster Ephrajim Zuroff, koji
odito smatrada mu kabalistiika svetaznamenkaod "Sesil.liiiyuna"
dale pravo ne samo
Ila.bezglanidnuSovinistiiku
mrZnju, nego i na ono Sto njegova subraei diljem svijeta
najrigorozniieosudtiju kao ..govoi
mrZnje,'.
'nl OvLlvezanost
neprijateljskogatiska - novina i novinara - za stranoggospodara
veti i tl triviialnom Spijunskomsmislu. priie stanovitog vremena zagrebatki je
falia
pokrentto tabuiziranu temu o suradnji niza danasaktivnih novinara sa sluZbama
::::'f
jugoslavensketajne policije. Zabavnoee, medutim, biti jednoga dana, kada
:::S_das.nie
"',zuokruZi potrebna dokumentacija, doznati kojim
su sve stranim, protuhrvatskim
iill?tTt bila na ptatnonx popisu neka od najpoznatijih Zurnalistiekih p"." r Republici
-'varskoi.To
pitanie, medutim isto je tako malo zanimalo HDZ-oru vlast kao sto ee
i novi liberal-socijalistidkirezim Raean-Mesie. Spijuna se moZe neko vrijeme
:TlT..ri
Pustiti
na mirtr i neupadno ga pratiti, kako bi se vise doznalo o njegovoj djelatnosti;
se predobijati kao dvostrukog agenta,moze ga r. progtt^ii ill razmileniti. eti
,il"lfse st
v4
za politieare i novinare koii su se stavili u sluZbu nlprlatellske sile nikada i
353
 MLADEN SCH.WARTZ:HRVATSKA NAKON TUDMANA
Tako se i SorosevFeral Tribune izruguje Hrvatskoj, ne Salise na.
neprllatelja. nego za niegoY (ali i svoj) raaun.
Neprijateljskitisak, dakle, ovisanje o svojim nalogodavnim
lama kao rasadnicima tema, mnijenja, subverzivnih naputaka,
njihove predstavnike kao iztavne sugovornike te, napokon,
troSi niihov novac koii mu one rado i neStedimicestavljaiu na
ganje.U pojedinim sludajevima,agenti inozemnih sluZbi dak se u
blfavajukao novinarski suradnici.Ponekadsu oni hrvatskoga
te se angaLkaiu pod krinkom profesionalnih novinara. Ali moZda
jedinstven sludajZuto-crvenogaNacionala". Dobar broj njegovih
nica hrvatske nacionalnosti pripada Spijunskompodzemlju, bilo da
rijei o djelatnicima biv5e jugoslavenskeUdbe ili pak liudima neke
Drska originalnost,medutim,
velikih zapadnihSpijunskihkuea.a8z
pohvaliti samooval'tiednik, i koja se moZeobjasnit&
se u Hrvatskoj moZe
samo nastrano pomirljivim odqosom hrvatske drLave spram stranil6
agefl ta, - jest primanie u (honorarni) radni odnos stranca,
poljskoga podrijetlaa8s,koji ie izravno i posve javno zaposlenkao
Odjela za istotnu Europu Sredi5taza strate5kaispitivania (filijale
riikih tajnih sluZba)u Washingtonu.
niposto ne preclviclit i valijanta sudenja, osttde, kazne (pa i clrakonske, kapitalne, akf
to u^Ze omieri zloeina) - ttkav postmodernistiiki odnos premx neplijatelju danas,{y'
valjclarnogue samo u Hrvatskoj. SpijunaZase, po stupnju pravno-moralneodioznostf'l
danas i ovdje promatra blale negoli prekr5aj krivog parkirauia.
ail Nacionahl pripada i dvojbena slavada je sitnim novcelr natnarnio, te moralnq,
i intelektualnn .,propuJtio jedno od najsjajnijih Zurnalistiekih pera desnoga lagera"'
SreekaJurdanu. On je, doduse,vec i sdm kroz svoiu karijeru neuspjesnogafilmasa'aU'
dobrog novin;rra, pokazao zacndnu prevrtljivost: poteo kao crveni skojevac zvaru
"Rus", da bi nakon nacionalnogaprevratanastaviokao radikalni zagovornik Nezavisnc'
DrZave Hrvatske. Udaljivji se oO tuC111anazbog osoble uvreclljivosti, protutnjao J9,
kroz strankeParage,Veselice,Gabelicei Mate eavara,priklonio se, dok je bilo
egzotitnim sekta5imaLyndona LaRouchea,te napokon, kao novopeieni ult
i rasni antifasist,pronaSaouhljebljenjeu lijevo-Spijunskomt;'edniku,koji tntt
neobnzdani razmablarpqrlartistidkogmanirizma. Ponekadbi u tim usilieno krit
^komentarima,
\rrulrrL4rrlrl.rr prepurim
yrLyltrurrr konstrukcija
A vrrJrr r]^LrJ4 ri poluistina, povrSnih i zlobnih hiperbola,
lJ\/rrrlrlur4t
nafavno i pogoOio, uvijek dghovito-i spletlo formuliran<t, ali mu se zclr;rvo zn gotouOq
l:
nije moglo uzeti nistzr, jer nije pisao s cillern otkrivanja istine i odavanil pravde, negor
s ciljem lnkrativnoga olajavanjlt dojgierasnje vlasti. Ako to bucle voli.- Nacionala-
eovjeka iz sliiedefe fusnote, nema nikakve dvojbe da ee se s istim Zarom okotnrtr r r
netom rrstolidenu libefal-sociialistiekuvdrusku. Opreznih naznak'ttakva zaokreta
se u meduvremenu vee i5aitati iz njegovih kolumni.
j8r
Janusz;rBugajskog. Nagadanja,stl€iestijei pref-erenceiz niegove
rtrbtike posve se uklapaju u optu strategiju zapadnoga bacanja Hrvatske na
koju na svoj nadin i bez njega provodi tiednik priievarnog imena Nacional.
354
XI. NEPRIJATELJSKA FIIDRA DIZD GIAVE
konstruktivno krititni tisak
senzacionalistidki,"n.rurrrr*'; ;;.r.
je, ne i jedini medij specijalnog, llapose psiholoskog
s2iprikladniji ali
raii Stoga vaniski i unutarnji nepfiiatelj udruZenimsnagamavode protiv
opstojnostihrvatske drLave.Psiholo5kitat moZese provoditi i usmenim
pbrukama,intrigama protiv osobaili tracevima rasprostiranimapo prijem-
eiui- jezgramaveCih gradova.MoZe Sekofistiti i metodama otvofenog
flasilia, div erziia i subverzija, veleuaili5nim indoktrina ciia;ma,modama,
zavodenjem kulturne hegemoniie Zapada,emocionalnom promidbom,
swaranjempovolinog ozt^aia za potpofti odgovarajueimpolitiikim sna-
g.vnz-itd.
Metodama psiholo5kog rata vaniski neprijatelj i njegovi domaei
slugani ispiraju moz^k naciji, prcodgajaju ie Ll duhu liberalizma, kozmo-
politizmai srodnih samoubilaakihideologija; slabejoj ponos i dostojan-
stvo, unizavaiusamosvijesti podrivaju spremnostna samoobranu;suge-
rirajtrjoj r^zorne nacionalno-psiholo5kekomplekse (krivnje, niZe vrijed-
nosti), htr5kajuie na mrLnju i strah, brigu, tieskobu i depresiju, apeliraju
na nainii,e masovne instinkte; rastadu nacionalno jedinstvo, stvarajtr
atmosferll opeenite medusobne nesno5liivosti,rata sviju protiv svih, i
ru5e uglecl dtLave.
OpCije cilj svih tih postupakaoslabitinacionalnusupstancu,udiniti
je nesigurnomi neotpornom, poljuliati joj povjerenje u vriiednost nacio-
nalne slobode i drZavnogsuvereniteta.To se najbolje postiZe modelira-
njem kolebljivog, sitniiavog i kritizerskog mentaliteta, koji ne 6e biti
zadovoljanni s jednom od ponudenih alternativnih variianti, nego 6e
biti prepariran cla smjesta svakoj pronalatzimane. Jedan je ocl zornih
primjera ovoga postupka metodidno poticano nezadovoljstvos obzirom
na jedan odredeni vid hrvatskevanjskepolitike. Malobrojnost hrvatskih
docliras inozemstvom na odgovaraju(oj nzinia+au Tudmanovo vrijeme,
kao i rijetkost Predsiednikovih p.itolritty" izvan Hwatske te primanja
SefovadrLavai vlaclau Zagrebu, tumaiila se izolacifom nastalom zbog
manjkavostihrvatske "demokracije" i odbijanjem ispun
ienja prijateljskih
ttvjetamoralnoga Zapada.Kad goclbi se, pak, pojavili znaciintenzivnije
nrvatske diplomatske aktivnosti, odmah su se centrale za vodenje
Psilrolo5kogaratapobrinule da narodu pokvare raspoloZenje,ukazujuei
-----
'n' Ako
L^:. se ovdje ne raiunajtt kontakti s inozemnim gubernatorima i nadzirateljima,
sc tt svih ovih l0 godinzr odvijaju doslovce na tekueoj vrpci! Ali pr.oriv te podanitke,
lll
otrtgattske
dirnenziie hvatske vanjske politike neplijatelj ne prosgeduje; ta ona i jest
njegovo
clielol
355
 MIADEN SCTIWARTZ:HRVATSKA NAKON TUDMANA
na skupoeu i razmetljivost takve politike te na navodnu
zem lja s kojima se uspostavljajusveze.
Strudniaciza psiholoSki rat nastoje prema svojim cilievima
pona5aniehrvatskoga naroda, ali pritom umiju izobilno koristiti i
zateaene slabosti, manjkavosti hrvatske narodne duse kako su se
nakupile tijekom stolie6i nezdravog, poniLavajueegi pogubnog
bezdr?avlia.Ta je povijest ropstva ili, u povoljnijim razdobliima, zni
ograniiene slobode,ostavilana nacionalnomkarakterudubokih
Velik broi nevolja Sto ih Hrvati trpe u sudeljavanjusa zahtjevima
stvorene drLave korijeni zapravo u ovoj kolektivnoj historijskoi
patologiii, za koiu nema primjerena psihijatra, osim dostatno
iivota u snazi i crpljenia na njezinim blagotvornim vrelima. Nu,
doksalno, da bi se ostvarila snaga,vilja vet. biti jak. Ova peilfio
cipii razrlje5it ee se u praksi postupnim osvaitnjem snage, korak
korak, ustrajavanjemLl njoj i pro5irivanjem njezinih horizonata.
povijesno i nacionalno iskustvo cijeloga svijeta svjedodi o tom
najbolja nacionalna terapija - dobijeni rat. U tom pogledu,
terapiia joS nije posve okondana.
Susljedno milenijskom staniu nesamostalnosti,u Hrvata su
uobliiile broine nepovoline osebine. Oni su skloni podani5tvu i
niStvu,povuieni su i povodliivi, maloduSni,receptivni, reaktivni,
- sve do nacional-mazohizmnass, ulivanja u svojoj posvemaSnjoj
i malenkosti, koia se doZivljava kao zaviiedena kazna za (
grijehe. Hrvati su se u stolieCimaneslobode privikli mrziti,
podcjenjivati u pojedinostima sve Sto ie hrvatsko, Stovi5ei opeenito
sami sebe, kao krivce za svoju nedostojnu sudbinu. Ante
tom je problemu izrekao toenu niet. (1867): "Tko i sam sebe smatra
suZnja,tai se ne mari tuditi ako ga i drugi takovim ciene. Tko nije
tai ie svaeiji, ier od njega ne stoji ciji ee biti. Tko se i hotice za
izdaje, t^j nema pravi tuZiti se, Sto ide od ruke do ruke - Sto
gospodare."
'r85Nedavno je
i Zoran Vukman dodirnno inaee neiscrpnu tematiku
nacionalne psihopatologije, dojmljivo opisujuii u svojoj kolumni hrvatski korn
niZe vrijednosti, sklonost prijeziru spram vlastita identiteta, blaienju svoiegt
odgovarajuee uzdizanje tudeg, te napokon strah od vlasti i oportunizam pred njorn. rc
Vukmanu, Hrvati oworeno mrz€ samo onu vlast koju smiju nekaZnieno uniZavau"
"Njihov strah od vlasti je postao ideologija Sutnie do devedesete, podila?enlu;
priietvornosti, licemjerstva Ob Ovile tisuiiti, a sada postaje ideotogija konformizmt
koja ee hrvatski tradicionalni osjeiaj podloZnosti suptilno pretvoriti u
vrlinu." Y. ZotanVukman, "Vrijeme presvlatenja",Slobodna Dalmacija od 17.l
str. 4!
356
XI. NEPRIJATELJSKAHIDRA DIZE GLA.VE
Hwati spremno popustaju pred pritiscima i stavljaju se na
r^soolaganie za najnastafiija nagodbenia5tva. Hrvatima su dobrano
a86
T^WZti^tizdravi nacionalni instinkti, elementarnirefleksi samoobrane.
-NesloZni
su, svadljivi, strandari,lako pribjegavajutradevima,intfigama,
kJevetamz,, odituiu spfam bliLniega zlobu i jal. Sumniihvi su, pfevftliivi,
nestalni,neodluini; rado ciepidlaie i sitnidare, ne razlikujufi bitno od
nebitnog. Jedna od najruZnijih mrlja na hrvatskom nacionalnom bi6u
svakakoie nezahvalnostprema zasluLnicima,olako zaboruvlianje svojih
svetinja,nesmiljeno ruSenjevlastitih veliiina. Usto pridolaze naivnost,
lakoviernost,manjak osjeeajaza tealnost, tije mjesto zauzimajuiluzije,
fabulitanjai mitomanske konstrukcije. Svete crte stapaju se u stanovitoi
nezrelostikoia sigurno ima svoj korijen u dugotrajnoj povijesnoj nedo-
vr5enostiprocesa nastankahrvatske nacije.Jer, narod izvan samostalnoga
driavnog okvira ne moZe dokraja postati nacijom, nego uvijek ostaie
tek manie ili viSe kaotidni etnikum u lutaniu bespueima, u potazi za
konatnim identitetom.4sT
Uvijek ie iznova pouino promatrati nacional-psiholo5kenzlike
izmedu toboZe tako shenih naroda kakvi su Hrvati i Srbi. "Unatoi svim
povr5nim, umiSljenim i ishitrenim slidnostima,Srbi se i Hrvati razlikuju
svojom vierom, nacionalnom mitologiiom i ideologijom, kulturom i
eudoredem.Nu ponajvi5ese oni razlikuju svojim nacionalnim karakterom
(...)" - kako je nedavno ustvrdila Ana Ludie.488 U nastavkuona potanko
izlaie koje sve prednosti nastaju za Srbe zahvaljtrjueinjijhovoj spontanoi
samouvjerenostii sposobnostida "dtle do sebe": Oni se lakSeZrtvuiu
za icleju, Stuju svoje nacionalne simbole i kad su suodeni sa smrCu,
'"n Oni se bude tek kada se narod suoei s neizmjernom izravnom pogibli. Sto
pak znate zdravi nacionalni instinkti pokazuje nam zorno primjer USA: ako jednom
iedinom ameriikom voiniku negdje na svijetu pofali dlaka s glave, Amerika ulazi u rat.
AmcrikanciCita!'usvijetu hoie nametnuti medunarodnosudi5te,ali njihovi predstavnici
pobiesnena samu pomisao da bi se n Haagu sudilo ameridkim ratnim zlodincima iz
zraettcagresijena Srbiju kao i brojnih ranijih krvavih ratova Sto ih je povela Amerika.
trema uikakvograzlogada i manje zemlje,koie nisu velesile,ne odituju taklu odludnost,
za to su samo potrebna odgovarajuCasamosvijesti volja.
Izvan dvojbe su i izridite kvalitete hrvatskoganaroda, a medn njih dolazi na
prvo lniesto njegov vojniiki
dar. Takoder i€ iasno da nisu svi Hrvati opteredeni svim
navedenim manama, niti su to u podjednakoj
mjeri. S druge strane, ni ostali narodi,
veci, stariii i sretniji od hrvatskoga,
nisu slobodni nekih od popisanih manjkavosti.
ntjec ic naprosto o znatajkama koje se desto javljaju
upravo kod Hrvata i mogu se
utrnalprije protumaciti neprirodnim razvitkom hrvatske narodnosne zajedniceu uvjetima
tudinskevlasti.U ostalemoguee dimbenikenacionalne
psihogenezeovom nam zgodom
nije pobli2e ulaziti.
2000.
317
 MLADEN SCTIWARTZ:HRVATSKA NAKON TUDMANA XI. NEPRTJATELJSKA HIDRA DIZE GI-A,VE

sloZni su i iedinstveni, ne poniLaYaiuse pred strancima i nije ih rliielomte medunarodneufote, koliko god da je i on u najnovije vriieme
Nu ta obiteljskasvada
Sto ovi o njima misle; naziva|u nepfiiatelia svojim imenom, ne i/o rnuu disciplinskeakcije globalnih amerokrata.
opet izmiriti na zajedniikom
nacionalnu proSlost, po5tuiu svoie povijesne velidine, ne pada inr i, ^otn biti duga vijeka. Prije 6e se oni
ooslu, legoli Sto ce Hrvatsku ostaviti na miru, pogotovtl ako se, pod
pamet svoje vojnike nazivati ratnim zloiincima i izrueivati ih i
arneriCkimpfitiskom, a iedva dodekano od novoga relima, dosada5niim,
sudovima itd. Ovu raSdlambuAna Luiie s pravom zakliuduje
"Nauiimo napokon ne5to od svojih nepriiatelja Srba (...)!" oa, moada.joS iak i ubrzanijim intenzitetom nastavi vrafanje srpskih
Navest eu pri kraju bez komentara i u cijelosti ono netokolonaSau hrvatske zemlie. Nije svaka,nije bilo koja i bilo kakva
posebice danas aktualno, klasiino mjesto Oca Domovine *rlrrt ., Hrvatskoj dorasla ovakvu izazovu.Nije dostatno da ona nieguie
na5emojsijevske,prorodke figure (i stature),koja i danassvijetli sno5liivosti Stiti "ljudska prava". Zivimo u wrdjem svijetu i imamo se
cima po narodnim bespueima- o dvije ponajgore hrvatske stogapokoriti zakonima opstanka u njegovim uvjetima. Svakako,otvo-
manjkavosti,koje hrvatski narod u konadnici ko5taiunacionalne rena ie i dmga moguCnost: preztiieti prirodne zakone i uvjete ljudskoga
lakovierno neprepoznavanie neprijatelia kada se ovai sprema u livota u sviietu te Sutke propasti.leo
i brzo zaboravLianjeneprijateljstava nakon Sto su vee poeinjena.
"Mi Hruati imamo duie narodne ma'ne, iz koiih izuire sua
nesreCa:
mi suakomu ujeruiemo bez da promiSliamo, i lahko
ljamo kriuice, koje nam drugi uCine.
Ali mi bar za cAs,u sadaniosti, ne primamo puuske za
kriuictt za pra.uo, tlaCenie za Liubau;
mi Cemo danasnje zlo i kriuicu danainiu do sutra
pa, ako nam tko liepu riee kaie, ponasati Cemose kao da nismo
preuareni, kao d.a kriuica ni zala nikada niie bilo i kao da ih
nikada ne mole biti.
Nu danas, dok ne zaborauimo zlo i dok noue prazne riedl
Cujemo, mi se driimo, kako ualja."ase
Hrvatska je izvana okruZena neprijateljim , a u5andili su se i
njezinu tlu. S promjenom vlasti naslutili su svoju Sansu,nadaju se da
kucnuo nfihov ias i zato su vee dvije do tri godine aktivniii nego
Nije to ishitrena i pretierana tvrdnia, niti je izmislianie neptiiatelia.
su Ziva i Lilavarealnost. Odgovorna hrvatska politika mofat ee o tom
povesti raduna. Neprijateljska hidra jest mnogo glava, dine je i Srbi
Srbija, "medunarodna zajednica", ali i uvijek spremni i voljni unut
nacional-mazohistiikidu5manin,- nu ona je ipak samojedno, jedin
no biee. Njezinaje podloga opeenitabjelosvjetska,kozmopolitskajude
masonska-fronta, koia radi na stvaranju novoga svjetskog poretka
etabliranju wjetske nadvlade, i stoga ne trpi suvefene nacionalne drZa,
Sto su ioi se naSle na putu. Velikosrpski imperriaLizam, tradici
hrvatski neprifatelj,danasje postao produZenomrukom, paie sasta

'eoTeme obuhvaeene ovitn poglavljem iscrpno se rasprzrvljajuu mojoj knjizi

iseAnte Stardevic,Izabrani spisi (priledio dr. BlaZJuri5ii)' Izdanje Hrv
Tko .ie hruatski neprijatelj?, koia izlazi iz tiska tijekom 200O go<line.
izdavaladkogbibliografskog zloda., Zagreb 1943, sv. 415.

358 359
 XII. DRZAVNI UDAR: S LIJEVA
It S DESNA?

Jesen 1998 donijela nam je ne5to neobicno. U ljevidarskombloku,

osobito kroz pisanje njegovih "nezavisnih" novina, podela se poput
plime na Sievernom moru Siriti glasina o nekom "pliSanom drZavnom
udaru", "latentnom", "puzajueem" ili "tihom" pudu. Lievica je svim
silamanastojalapoluiiti dojam kako je taj nevidljivi i neosjetni udar vee
zapral;oizvrSen,i kako su ga izvele "desnidarske"snage,Stoje u jezidnoj
uporabi donedavnih oporbenjaka bilo uglavnom istovjetno s Hrvatskom
DemokratskomZajednicom. Prava5kui od nje joS radikalniju, joS ekstrem-
niju desnicu, naime, oni su "utapali" lu}JDZ, odnosno u strahu naprosto
okretali od nje glavu kao da i ne postoii.
Lijevim se medijima u objavljivanju toboLe potajno provedenog
"desnogpuda" pridruZio i dr. Ante BariSie, marksist i udba5ki stipendist
u Njemackoj za pokojne tvorevine, a sada profesor.na Fakultetu po-
litiikih znanosti. Drlavni se udar vee dogodio, otkrio nam je on4e1,
buduei da se hrvatske tajne sluZbeotvoreno uple6u u drZavnu politiku
i na taj nadin sniZavaiu razinu ostvarenih demokratskih standarda.
Drugim rijeiima, Bari5ie nas je odito htio upozoriti da Republikom
vee vlada nitko drugi doli sigurnosno-izvje5tajnazajednica, koja se
brine zato da nam, vee samom dinienicom niezine vladavine, izmiiu
krasne demokratskevrednote sto su nas usreeivaleu proteklih osam
godina.
Ne mnogo ozbiljnije doimala se i alarmantna tvrdn ja da je vlast u
potaji preuzela HDZ-ova desnica (valjda tada joS kako-tako kompaktni
duo SekS-Pa5alif?!), ucijeniv5i Predsjednikada ee nastaviti s njegovom

ret U iednom interuieuu sto ga ie 7 studenogal99g objavio rijedki Noui List.

36r
 MLADEN SCHVARTZ: HRVATSKA NAKON TUDMANA
demontaZom putom afera tipa Ankica Lepejaez ako bi se ovaj
razvlastiti ie i pokvariti niezinu igm drZavnog udara.
Lijeva tvornica tlapnji nije za owr svoju promidbenu kam
ponudila ni ozbiljnijih indicija, ili makar neutemeljenih ali su
argumenata,a nekmoli tvrstih i uvferljivih dokaza.AIi retorika ie
svoj Zivot, parola je baiena u svijet i sadaie tfebalo da optuzena strana,
po obitaju, brani svoju neduZnost.Kada vec nije bilo, niti ,e, naravno,
i moglo biti pravih, ozbiljnih dokaza, medutim, lievica je iskoristila
nesto Sto se tada zbivalo u blizini hrvatskih granica, i neodredenim, ali
tendencioznim natuknicamaprepustila javnosti dojam kako upravo to
zbivanje pruLa neoboriwr potkriiepu tezi o drZavnom udam - ili vojnom
pudu, ved prema ukusu - koji se navodno dogodio, ili ee se dogoditi,
u Hrvatskoj.
Rijet je bila o slijededem:U susjednofSloveniii, uz samu hrvatsku
granicu, zztpo(elesu 14, studenoga1998 velike zdnriene vojne vjeZbe
NATO-pakta i slovenskevojske. Zahvaljviu(i konceptu ovih manevara4er,
hrvatska je ljevica poeela sustavnopronositi glasine kako se to NATO
zaprnvo sprema ugu5iti vojni udar u Hrvatskoj, kojim fe HDZ htieti
poni5titi pobjedu oporbe na predstoje6im izborima. Time se htjelo u
narodu utvrstiti dojam o (nepostojecim) pudistidkim ambicijama vlada.
iuee stranke, uvjeriti ga da ee, prvo, oporba na izborima svakako po.
bijediti, drugo, da je HDZ dvrsto odludio ne priznati i ne prihvatiti
njezinu pobjedu, nipo5to ne pristati na poraz i gubitak vlasti - te da se;
ffeee, za tai slueajpripremio uzvratiti instaliraniemvojne junte nakor-
milo drZave.
Zapravosu vojni manevri, skupa s oporbenim izmiSljotinama,imali
kombinacijom oruZaneprijetnje i propagandnedezinformacijeposluZiti
pripremama oporbene ljevice za sigurno osvajanjevlasti. Namieravalo
se, naime, po savjetu inozemnoga gazde i u dosluhu s niim, stvoriti
ciljanu lristeriju, psihozu u kojoj fe njezin neuspjeh morati biti protu-
maden diverzijom vladajudih. Zato su, uz pomoe "medltnarodne zaiedni.
ce", toboZnii "pudisti" vee prije izbora trebali biti kompromitirani, a
potom sru5eni, i to tako Sto ee izborni rezultati kao krivotvorba biti
poniSteni, i izmijenjeni u smislu probitka oporbe.
4')zV. o tomu dalje Ll ovom poglavlju!
o't Yjezbe su, pod nazivom "Cooperative ExchangeAdventure
98", trajale sve
do 2. prosinca i u njima je sudjelovalo42OOmultinacionalnih pripadnika postrojbi za
brzo djelovanje. Fiktivni koncept ukljneivao je drlave Farmlandijtr. i Fatlandiju; tr
jednoj od njih vladajuia je stranka propala na izborima i uz pomoi vojske osujetila
dolazak oporbe na vlast. Kada sn se zbivanja poeeh prelijevati preko granica, pojavio
se NATO da sa svojim rrupama uguSi voini udar.
362
XII. DRZAVNI UDAR: S LI.IEVA IL' S DESNA ?
Postojalaje i druga variianta.Ako bi se ljevica ipak naSlana vlasti,
a HDZ reagfiao na ljeviiarsku pobjedu i moida uz dobre ruzloge osporio
rezultate izbora, planiralo se tu reakciju smjesta osuditi kao poku5aj
fa5istidkog udara protiv slobodno ocitovane volie gradana.aea
U svim tim kalkulaciiama predvidalo se da 6e lievica kroz titavu
kampaniu, ako vec ne i vlast, u najmanju ruku osvojiti "moralni" kredit
i St<rivrse e poziciie u relevantnim drZavnim strukturama.
Razumljivo, sve je to bila spretna inscenacijau udmZenoj reiiji
I'aniskog i unlltarnieg neprijatelja. O nekakvom Hadezeovom putu ili
njegovim pripremama nije moglo biti ni govora. eak se i inace ma5toviti
Feral Tribune, spreman na svaku mistifikaciju ako ona moZe posluZiti
slabljenjudrLavei njezinaugleda,veselo rugao ovoi putistidkoj paranoji,
te je pomeio ljeviearskim propagandistimada bi u Hrvatskoi vlast, ili
vojska, mogla izvesti udar samo protiv sebe.
Ova tvrdnja ipak niie bila posve toana. Vladaiuee snage imale str
protivnika protiv koga bi mogle reagiratidrZavnimudarom. Tajprotivnik
bila je sama ljevica, ona ista koja ie izmaltala desniiarski pue i niime
pla5ilanarod kako bi prikrila (i opravdala)uistinu planirani, pripremani
i provodeni tihi, puzeei uclar- s lijeuar.U vrijeme dok su se na slovensko-
lrruatskoj granici odriavali provokativni manevri, taj ie ljeviiarski pud
vee bio u punom zamahu,koliko god da hrvatska"javnost" i nije sprem-
no prepoznala njegove simptome i pravo lice. Njega se kasnije moglo
plikazivati reaktivnim (kao odgovor na sliine pokrete Sto ih ie toboZe
prva zapodelasuprotna strana), ili pak preventivnim (izvedenim kako
se ne bi ostvarili puiistidki planovi "desnice"), a u svakom sludaiu na
trenutke gotovo histeridnakampanjao puzeeemHadezeol'upuiu imala
je posluZiti kao alibi za oporbeno preuzimanje vlasti ako se ono ne bi
moglo obaviti na posve iist i besprijekoran zakonski nadin.
A to je preuzimanje vlasti, n dogovoru s nepriiateljskim inozem-
stvom, imalo posluziti rcviziii tedevina nacionalnogaprevrata iz 199o.
SnageudmZene u hrvatskoi politiekoj ljevici (fugoslaveni, internacio-
r')i Neko vrijemc
ljevica je pokuSala neSto "nSicariti" i pripremanjern atmosfere
z:t tt'a2enic
lrrijevrerncnih, izvanrednih izbora. ona je HDZ i samoga predsjednika
tzto2ila netritlotn plitisku da na
njih pristanu, znajuci da oni to najvjerojarnije ne ee
ttcrniti (vei i zato jer je ljevica tirn
svojim zahtjevom otkrila, ili barern sugelirala, da
sxot'c izbore srnatl'a za sebe povoljnirn).
Na taj naein dobila bi opet izliku ztt rrapadaje
tta vlast.A'ako bi LLDZipnk pristao pomakniti
izborni rermin itnaprijed i ponileOlo,
opet bi g;r se moglo opttlziti da
ie falsificir:ro rezultare u poziciji koja je za oporbu bila
(tobiierra. U svlkom slutajr.r, i za svaki
sluiaj, ljcvica je postavila i zahtjev za izrnjenom
izbornoga zltkor.ra,vjeruiuei kako bi njezinoj pob;ecii
orroga puta odgovarao vefinski,
:t ne razmierni izbofni sustav.
363
 MIADEN SCHWARTZ: HRVATSKA NAKON TUDMANA
nalisti, sociialisti i njima slidni), naime, od samog podetka nisu
prihvatiti ideju hrvatske drZavne nezavisnosti, koia je za njih bila
vladani, anakroni relikt XIX stoljeea ili joS dalje pro5losti, i
ih je na usta5ko-fa5istiikonaslijedeprotiv kojega su oni vodili
rat i sa svoiom se Jugoslavijom naSli na strani velikih
Saveznika.
eetnieka agresiia i opei narodni consensus o potrebi
fedinstvenog i ivrstog oruZanog otpora velikosrpskoj invaziji prisililt
i hrvatsku politiiku ljevicu da prihvati dinjenicu hrvatske drZave,i
se u njezinu obranu, kada je postalo jasno da alternativahrvatskoj
vise ne mole biti titovsko iugoslavensko "bratstvo-jedinswo" (u
hrvatska ljevica nikada nije uspjela prepoznati variiantu
velikosrpstva!),nego samo otvorena, primitivna i koljadka hege:
istoinoga bnta. Kada ih je ovai jednom strpao u isti.usta5ki
Pavelieem i Tudmanom, prava5kom desnicom i hrvatskim ra
ponestaloim ie odstupnicepa su se, htjeli - ne htjeli, pridruZili
fronti: nisu to utinili iz ljubavi za Hrvatsku, nego iz potrebe za
nikom uz kojega ee u najelementarnijemfiziikom smislu mo6i
Prisiljena, medutim, iednom na drLavu, ljevica prihvaCa
skromniii scenarij:nastoii je destabiliztati, oslabiti, ueiniti je u Sto
mjeri suverenom i hrvatskom, razvodniti joi nacionalni naboj i
drZavotvornipatos. Nastoji prodrijeti u njezino bi6e rastaiuei je
poku5avaudiniti ie Sto nesamostalnijomi Sto pokornijom pred
srediStima mofi. Ona je neizravno podupirala vee i nemale
vladajueesffanke poduzimane u tom smjeru, nastoialaih dopuniti
tihim puiistitkim rovareniem, a sadaje, preuzevSisama
prerogative vlasti, odludna jos zdusnije nastaviti politiku
pred bjelosvjetskimmo6nicima.Jedan od vodeCihpredstavnikan
reZima,Mado Gotovac, koji se vee bio proslavio najavom kako 6e
ke, kada pobijede na izborima, u Hrvatskoj zavestiamerieki
formulirao fe besramnom otvofenoSeu olrr protuhrvatsku platforrnu
vrijeme agresije NATO-vojski na Srbiju. Gotovac nam je otkrio
poruku te nezakonite invrziie na suverenu stranu drlavu: ljudska
prava postala vaLnija od nacionalnog i drlavnog suverenitetat Kako zd,
Srbiju, prenosi nam ameriiki glasnogovornik Gotovac, tako 6e to
od sada vriiediti i za Hrvatsku. Predajmo je u ruke prvoj sili koia
zavede vladavinu ljudskih pravalaes
4e5Kao da je svjetska velevlast napala Srbiju zbog ljudskih prava, moida
Zarke ljubavi za prava kosovarskih Albanaca (koii su, uostalom, najmasovnije
upravo u danima rata). O sancta simplicitasl
364
xu. oMaVXI UDAR: S LIJEVA IL' s DESNA ?
U svojoj sustavnoj destruktivnosti ljevica je u Hrvatskoj potvrdila
govori o tome da se dr1ava
onu pouku o smjeni povijesnih oblika, koja
doei barbari da je dotuku i pokore .
lnori satriieti iznutra prije negoli ee
iitri tilevi put imao ie tai cili: oslabiti Hrvatsku za tudi fadun, kako bi
oosralalakim plijenom bielosvietskih "integraciia". Tai ie pui, kako ie
zami5ljen,imao elemente prizivanja pudke pobune, ali i paralize rada
dfiavnih organai "mafSakroz instituciie". Trebalo je izvesti narod na
ulice i pfovesti bojkot rada Sabora.Na tai natin pokuSalo bi se iznuditi
prijevremenouklanjanie,StoviSe,ruSenjePredsjednikaRepublike i vlada-
juee
' strankeHDZ.
Pritom se osobito raiunalo s odluinim dtZaniem redarstva, iija bi
se obrana reda i mira pred navalom pobunjenih masa, predvodenih
revoltrcionarnim kadrom, Spfemno prikazalakao "faSistickarepresija",
Stobi izvanhrvatskuljevicu automatskipodsjetilo na slavnedane niezine
vlastite "antifaSistiike" epopeje, te bi ovom revolucionarnom pothvatu
u njezinim odima priskrbilo dodatne simpatije i ponukalo ie naprulanje
svesrdnepotpore "antifaSistitkom" otporu u Hrvatskoj. A da bi se ruSenje
vlasti obavilo Sto pouzdanije, trebalo je provesti i neutraliziranje tajnih
sluZbi kao i preuzimanie naivrlnijeg medija - drLavneTeleviziie (veeina
tiskanih medija vee je bila u ljevidarskim rukama).
Puzajueihjevi puc nadovezaoie na uobitajeno oporbeno huSkanje
i lovljenje u mutnom, na stalno proizvodenje klime nepovjerenja,
nesigurnostii nezadovolistva.ReZimu se pripisivao njemu posve strani
ndikalizam4e6, koji bi se trebao sastoiatiu osobitoj simpatiji za usta5ku
desnicu i diktatorsku vladavinu. Sve je to imalo sluZiti kao krinka i izlika
za doista radikalni ulitni nastup lijevih snaga,koje bi, izazvavS;ircLim
na "radikalnu" feakciju, na valu "nafodnoga nezadovoljstva" trebale
zasjestina vlast. eitav tai scenariiprovoden ie iz nedostatnoguvjerenja
da bi ljevica imala izgledaosvoiiti vlast demokratskom procedurom, na
koju se tako neumorno zakliniala.l ta ie prociena bila toena: nikada ona
ne bi uspjela pobijediti na "slobodnim i po5tenim" izborima, pa ni uz
joSsnaZnijuinozemnu pomo6, da"avangarda",otjelovljena u tudmanov-
skoi stranki, nije nizom svoiih pogre5akanepotrebno i ludo proigrala
'e6 Ako
se iSta moglo prigovoriti u biti malogradanskoj vlasti HDZ-a, onda je to
sasvim sigurno bio savr5eni izostanak svake radikalnosti u onome sto bi za Hrvatsktt
lrilo dobro. Svim svojim potezima od prvoga dana Tudmanova je vladavina oditovala
trpravo zaprepa5euiuei antiradikalizam. Niti ie radikalno zastupala hrvatski naciona-
ttzam, niti je radikalno ra5aistila sa Srbima, niti je, naposljetku, zavela neki od radikalnih
ttpova politidkoga poretka, nego ie konformistiiki i bez razmi5ljanja prihvatila upravo
najosrednjiji, najmlakiji i najkompromisniji od svih - vi5estranaeku parlamentarnll
demokraciiu.
365
 MI,ADEN SCTIWARTZ:I{RVATSKA NAKON TUDMANA
svoiu ogromnu prednost koju je imala kao predvodnik h
nacionalnogoslobodenia.
Radi podrivanja sustava i obaranja njegovih institucija,
ustraino provodene medijske promiibe, putistieke snage osobitu
pozofnost posvetile madjivom pripravljanju kaosa. General lvan T
govorio je u tom sklopu (na stranicamavojnoga lista Velebit) o ,,
giranom kaosn", potrebnom da se sruSipostojeeavlast. Kaos se.
morao srvofiri, a tnarhija koja bi ga obilielila imala je biti produktiuii'r
rz takve produktivne, pozitivne kaotiine situacije moglo bi se_ondq
moadai iznjedriti nesto sto bi odgovaralopudistidkim snagama.one si'l
stalno oiekivale da se narod okupi na ulicama, sugeriral. r.t mu ddl
uzme u svoie ruke stvar neredai nestabilnosti,i dinile su to do skrajnjil
granica razbora, duvajuei se ipak da u svojoj otvorenosti ne prekorado
odredenu mjeru. Nevolja se sastoialau tome da se narod nije mogao
dobiti na ulice.aeTRevolucionarna situacija nije bila sazriiela,unaiod
dobrim leljama. Izostale su barikade, izostao je prevrat. r Jest,ali Tito ie bio jugoslaven,a "diktatorska"vlast u dana5njojHrvatskoj
s clmge strane, veliki demokrati i zaljubljenici u parlamentartri
politiaki model u isro su vrijeme poduzimali korake kako bi provell
opstrukciiu saborskih djelatnosri. Njihovi su predstavnici napustill
duznosti Sto su ih obna5aliu saborskim tijelima, i time su pokazali ne
samo skrajnju nervozu i nestrpljenje onoga kome je dosadio oporbeni
statlrs, nego i svjesnu voliu da se koienjem rada legalnih, ustavnih
ofgana drzavne vlasti stave s onu stfanu zakonitosti, na koiu su se tako
rado pozivali kada je trebalo prigovarati protivniku. I tttcijtr predsjednikadegradiratido rangaprotokolarne marionete, a time
Ovaf parlamentarni itrajk poprimio je u svojoj konkretno j iz:redbtr
i posve Saljive,Stovi5egroteskne crte. Oporbeni su se glavesine,takos
posve ozbiljno stali prepirati s predstavnicima relima hoce li ih Tudman
primiti na tazgovor o parlamentarnoj krizi u svojstvu predsjednika
Repttblike ili pak kao delnik HDZ-a..Tu je protokolarnu finesu oporbenim
diletantima zaias uspjelo napuhati gotovo do presudnog pitanja hrvat,
skoga nacionalnogopstanka.Namiera im je bila ffozuti SefadrLave,bez
re7U dva maha, ipak, iziSlesu "narodne
rnase" na ulicu, ali joS prije puzeeegl
lijevog puta, Ciji smo poeetak smjestili u jesen 1998. prvi put bilo je to koncem 1996,
za vtijeme izbivznjls,upravo oboljelog Tudmana u Arnerici, kaclase njegova nenazolnost
pokttSalaiskoristiti za opeu mobilizaciju u povodn preispitivanja licence oporbenotn
krttgovaln 101, koje je ljevica pokusala prikazatikao njegovo ukidanje. Tko zna, moida
bi se nesto i pokrenulo iz velike gomile tactaokupljene na.felaiieel'u Trgu, da joj se
inrao obratiti netko atraktivniji negoli Sto su to bili ishlapljeli fi'azerski demrgozi I
verbalisti popttt Ivana Zvonimira eidka i Vl;rde Gotovca. Drugi put veliki broj gra.dana
izmarrljen je na cestu u jesen 1997, pod izlikom sinclikalnihprosvjeda, ali ljevica nt
tom zgodom nije uspjela kapitalizirati "fa5istiekodivljanje" vrlo stegovnogi vdo odlttd''
't
nog redarswa.
366
XII. DRZA\INI UDAR: S LIJEVA IL' S DESNA ?
obzfia na njegove ustavneovlasti, nltazinu njima jednakogpredvodnika
javnosti poniziti,
iedne od politiakih stranaka,i time ga valida u odima
lako bi, obratno, bio uzdignut niihov ugled pretendenata na hrvatsko
kolektivno demokratskoprijestolie.Pritom je, naravno,moralo biti izvan
diskusijeda je upravo predsjednikdrZave,a nipo5to puki voda vladaiu6e
sffanke, bio relevantni sugovornik tt dogovorima o rje5avanjuparlamen-
trirne kfize Sto stt ie urotnici bili zakuhali.
Kao Sto nisu polutili uspjeh ulidnom pobunom, medutim, tako
nikakvoguiinka nije bilo ni od ovogapoku5anogparlamentamogStrajka.
Zato se, na treeem kolosieku, pokusalo izravno ntsiti Predsjednika
Republike,koji ie za nestrpljive oporbenjakebio simbolom i sinonimom
omrazeneim nacionalnedrZaveHrvatske.Uz Gotovdevei Budi5inesoc-
liberaleaes, pokretu za detronizaciju "velikog diktatora" prikljudili su se
i doiuiera5nji pravovjerni dmgovi iz iugoslavenskog"s vezn komunista",
koii nekada nisu imali niStaprotiv punokrvnog dikatora "mar5alaTitaD4ee.
jaia nacionalnu drZalrr, i zato su urotnicima dobrodosle sve otrcane
poStapalice,u iitavom spektru od demokraciie preko "liudskih prava"
do slobode medija: ne da se proSiri sfera slobode osobe, nego da se
poljuljaju temelji hrvatske slobode.
Stogaje dakle puzajuei lijevi pud u Hrvatskoj nastupio i s tezom
o potrebi slabljenjauloge i ograniiavanjaovlasti predsjednikarepublike.
Poclokriljem imperiialne Amerike i dekadentneEurope, valjalo je insti
obesnaZitii tedevinehrvatskoganacionalnogprevrata,koji je bio postig-
trut, i mogao se posdei, samo pod zapoviedni5tvomjakoga narodnog
vocle.Tako je mSiteljima hrvatske veliiine Predsjednikovabolest do5la
kao namiena. Glavnom temom oporbenih mutikaSapostalo je stanje
niegoveutrobe, naravno ne iz iskrenepatriotskebrige za niegovostanje,
nego iz zlurade strasti i5cekivanjaniegove smrti, a Tudmanovaponosna
i samozatajnadistancau pitanjima vlastita zdravstvenogstanja,umjesto
cla izazove duZno poStovanje i stanovito uclivljenje, pretvorila se u
ie8 Vlaclo
Gotovac bio je (sa Slavkom Golclsteinom, Ivom Bancern, Krstotn
Cviicern, Ozrenom Zuncem i Vesnom Pusii) jedan ocl Sest potpisnika drarnatiinog
:tpela objavljenog u jeku Dornovinskoga rata 1992 sa zahtjevom da preclsjednik Tudman
podnese ostavkrr. Taj je sulucti i veleizdajnieki
apel zaslijepljenih domaiih anadroida
obiavio Goldsteinov easopis Erasmus.
leeI njihovom se zaslugom nije smjelo
micati to sramotno protuhrvatsko ime iz
n:rziva hrvatskih ulica i trgova; izravno nakon Tudmanove smrti, pak, kada se po svim
rnjerilima odekivalo da se zagrebaeki ffg nazove po njemu, opet nisu dali, a HDZ-ova
inr se gradska vlast bijedno Sutke pokorila.
367
 MLADEN SC}IWARTZ: HRVATSKA NAKON TUDMANA
najbanalniiu izliku za danonoeno kritiziranje i karikiranje
zadrtosti.
Autoritet Sefa dtlave oporba je slijedom svojega tihog udara
i na drugi trivijalni naiin: stavljajuei pod poveealo imovinsko
niega i njegove obitelji. Koliko god da im je on i sam svojom
treno5eu i odredenom slaboSCuprtLao povoda zatakve napadaje,
mjernost i neumjerenost optuzaba - koje su njegovu osobnu nol
zalihu i vriiednost pokretnina, nekretnina te inih kretnina procjen
vef u milijardama dolara - dostizala ie na trenutke tragikomidne mft
mrefe.
A da bi ga i s te strane pogodili na najosjetljivije mjesto, dosietiltr
sll se, u zajednidkom laboratoriju unutarnjeg i vanjskog neprijatelia;;
vesele afere o dvjema Ankicama. Jednoga dana iznenada osvanula je U'
Jutarnjem Listu informacija o nekih 200 tisuea maraka koje su prona$r
dene na raiunu PredsjednikoveZqne Ankice. Tu je svotu (koja se begr
poteskoea mogla objasniti izdanjima i prijevodima niegovih knjiga q
proteklom desetljeeu)Predsjednik,prema optuznici eudoredne liberalnqi
inkvizicije, propustio navesti prigodom ritualnog polagania radunqr
"iavnosti" o svome imovinskom staniu. Nakon Sto je situacija postalni
napeta objavom tieralice protiv nepoznate osobe zbog odavanjabanr
kovne tajne5oo,reZiseri afere odito su protagonistici dali nalog da izidct
iz konspiracije. I tako ie rodena nova ljevidarskaheroina i svetica, spasito
ljica svega onoga Sto je u vizuri lijevo-liberalne oporbe predstavliald'
nepatvorene hrvatske vrednote - Ankica Lepei.sot I vraroln, Globus br. 475 (=14. sijeinja 2000). Vee 2. velja&, medlltim, obustavljen je
- -
Preko noei u neuglednoj i neodgovornoj bankovnoj dinovnicil
odito opsjednutoj bole56u jalovog istierivanja "pravde" na sve stranei
ljevidarski je intelektualni establishment otkfio spasiteljicu nacije, flovtrt
Djevicu Orleansku.Jedna od naigrlatijih glasnogovornica antinacionalne
Hrvatske u sjeni, Vesna Pusie, razvila je iitavu malu ad hoc filozofriw
ovoga poluboZanskogbi6a. Lepej je, tako Pusieka, oznatila novu fazu,r
viSu etipu nacionalnesudbine.Dakle, iSiitavajufi ovu apologiju, moralo
bi se zakljuiiti da je kukavna Lepej ne samo navijestila drugu vrstu
polititkog poretka, nego i nadolazak novog eona. Ona se vef , ptetlJ'a
5')oZa otkrivanie poeiniteljeva identiteta raspisana je nagtada od I milijuna
kuna.
5ur"O slavna,sveta Lepej Ankice, Sto odade Ti tajnu bankice!" - tako ioi s: t1!.
dana obraiala jedna rugatcf potekla iz desnitarskog lagera.Od zloiina proteklo je;
bilo ve6 preko dvije godine, a gospoda Lepej ne samo Sto se zbog delikta odavanla
bankovne tajne nije p6 pravomoenol presuOi naSlaonkraj brave, nego ie i dalie p9pll
ptave wijezde nesmetanodijelila interaieu.)esvojim simpatizerimau senzacionuiittiekomt'
Zutotisku.
368
xII. DRZAVNI UDAR: S LIJEVA IL, S DESNA ?
pusickinim tvrdnjama, na5lau slijedefem legalitetu, ni5teei i nadvlada-
je
valuci (diialektickomnegacijom!)onaj vladaiue|I tako banalnikriminal
(inajednog stvoreniakoje nam,
uzclignutu etefiene visine mesijanskoga
u oblidjl Zenskoga Mojsija, dolazi iz drugog svijeta da nas konatno
je
udini moralnim ljudima; osoba to koja po drugi put stvafa hrvatsku
drLavrr,ovoga puta onako kako valia.5o2
Da bi Lepei ispala apsolutnom junakinjom bez mane, moralo se
niezinu pfotivnicu i imenjakinju, Zenu iefa dtLave, demonizirati do
apsolutnog zla. Ni to ie z pruvo i bio cilj, kojemu je sitna kr$iteljica
posluZila tek kao nesvjesno orude. A da bi Sto bolje odigrala
"ikonu
svoju neslavnu ulogu u intrigama zdrtienih snaga domaeeg i vanjskog
neprijatelia, podvrgao ju je svome briefingu Pusiekin sekundant Mado
Gotovltcso:r,i tako ie, tfivijalnom montaZom,u retofti Sesteroglave bande,
ro6lenahomuncula podobna da posluZi u poslu dobro smi$ljene
demontaZe"autokratskoga"vladara Cudorednim sramoeenjemnjegove
obitelii.504
Ovom indirektnom ruSenju Franje Tudmana oprezno se, preko
svojih domaeih agentura, pridruZila i velika zaltitnica Hrvatske, Amerika.
Tako je American Republican Institute narudio jedno od uobidajenih
5"2Ankica Lepej zahva.lnoje i pedantno popamtila Pusiekine komplimente, te
j<>jse za,njih dostojno oduZila, zaLaIivii nakon viSe od dvije godine da njezina vila-
zastitnicane ee postati predsjednicom hrvatske driave: u razgovoru s Igorom Kolo-
postupak protiv Lepej. To je ujedno bio znak na koji ie nadin pod novim reZimont
ftlnkcionirati "nez:rvisnosndswo".Ljevica-pobjednica je do5lana vlast i Ankicir-mueenica
viSc joj ne treba.
5')rPlemaizjavi nogometnogtrainera Miroslava-eireBlaZevicau ernisiji"Latinica",
prikazanojna OTV-u 19. studenoga1998. Autorstvo pak afere o dvije Ankice pokttSao
je pretiigani oznaskiveteranJosip Manolic preko Zuto-crvenogtiska podmetnuti FIDZ'
ovoj "desnici", otjelovljenoj u osobi lviea Pasafiea.Ovaj je manevar ciljao rastereeenjtt
lijevih nrotnika, kao i slabljenju Pa5alifevepozicije, u nadi da Ce ga Vrhovnik zbog te
nepodopStineukloniti iz politike.
,loSjednu aferu, koja medurim nije bila izravno Lrperenaprotiv PredsjednikaRepublike,
nego je trebala podsjetiti na jedan vid njegove politike. Kao predstavnicaHrvatske na
trekom ie natiecanju za Miss svijeta izabrana nelijepa namigu5a Lejla Sehovie (Cijoj
Iiepod, usput receno, nije mnogo pomogla ni kasnija "estetska" operacija osietila
njuhl;. elm
ie postalo jasno da u ozbiljnoj medunarodnoj konkurenciji ta5tine, ekshi-
Drcionizmai bluda ovakva nema Sanseobraniti hrvatske boje, u zadnji je easzamiienjena
neStozgodflijim nadomjestkom.Kako je, medutim, zlosretnaSehovii potjecalaiz musli'
rnanskeobitelji (koja joj je vee kao takva trebala zabraniti prostitlliranje), ljevidarska
le lronta spremno i unisono udarila tt dosadnugalarnuo vjersko-nacionalnoj(?l) diskri-
mtnaciji neuspjelenarcisice,povezav5iowr diverziju s Tudmanovom politikom podjele
Bosne.
369
 MIADEN SCIIWARTZ: HRVATSKA NAKON TTIDMANA
namie5tenih "istraZivanjl javnog mi5ljenja" sa Zeljenim rezultatorn
kojemu navodno najveei broj hrvatskih gradanasmatra ustavne
predsjednika republike prevelikim. Istovremeno se u ameriekim
govima s iznimno velikom pozorno5eu i uvaZavanjemprimalo
novog ministra vanjskih poslova, zapadnogaposluSnikai virtuoza
mnja precl inozemnirn pritiscima, Matu Graniea.
kvalitete korisne za oporbenu uporabu. Zato ga je ptrzajuCipud poeEo
vrlo upadno mamiti da napusti HDZ, nudeci mu da 6e kao prebjeg
Sestorkamabiti za;drlanu svojstvu Sefa hrvatske diplomacile. Za 5v6,
Svete 1998 pueisti su lansirali patku po koioj im se Granii vee stvamo
prikljutio. To je trebao biti probni balon kako bi se izazsralai ispitalh
reakcija vlasti na mogueu Granieelu izdaju, i kako bi se medu vlada,
jufima izazvalapomutnia, te ih se tako razjediniloi oslabilo. Ujedno so
na tni naiin nesvjesno izraLavalai Zalost oporbe da niie u njezinim
redovima takav jeclan rasni i pouzdani eksponent zapadnih interesae
gotovo iclealnafigura zr uskladeno rastakanjeHrvatske iznutra iizvana.tq
U svoioj metodologiji speciialnogarltr, barSunastiliievi pui nije
zabor:rvioni prijeku potrebu ocrnjivanja sigurnosno-informativnihsluZ-
bi, trz voisku i redarstvojednogaod glavnih stllpova driavne stabilnosti.
U sklopu svoieZestokeofenziveu jesen 1998,uz Predsiednikai vojsku56,
zapoteo je on landani napad i na hrvatske tafne policije. U listopadu i
studenom 1998 pokrenuta je udruZenaakcija radi njihove demontaZe:
spotitano im je nadasveda prislu5kuju gradane i novinare. Pritom im
ipak nitko nije opeenito zamjerio radnfe prislu5kivanja, znaiufi da je
rijed o posve legalnom, hvalevrijednom poslu kojim se Stiti sigurnost
lojalnih gradana,.Ali ima i neloialnih, i oni su gradani! A ima i novinara
505(iranif koji nikaclanije prip:rcho u nacionalistitki mainstream HDZ'a (sre'
,
diuom oZujka 2000 Petar ic SaleStoviSeustvrdio kako Granif nikada nije bio ni Clanom
stranke!), dospio je n otvorcni sukob sa svojom partijom tek kada se ova, izgubiv5i
glavtt nakon Tuclmanovc smrti i za nju katastrofalnih parlarnentarnih izbora, pokazda
najveiom zaprekom njegovim izgledima za pololaj preclsjednikarepublike. Ntt u torn
eastr ocl rtiega za opolbu vi5e niie bilo nikakve koristi: I-IDZ vi5e nije bilo potrebno
ru5iti, a ljeviearskaje pobjecla ve6 bila posrignnra.
5o('ZapoCelaje nametljiva kampanja s ciljem da se vbjska pripremi na "mirne
dopsko" r'azdoblic,clasmanjibrojtano stanietnrpe i troSkovet" se oilobocli "jastrebova"'
Pojaeanosu nastavljenei priee o "rarnim zlotinirna" hrvatske vojske, iiji bi se zapo-
vjednici zbog toga morali naei na optuZeniekim klupama llaa5koga tribtrnala. Za pimiet
kako bi to trebalo izgledati, jedan raniii hrvatski "ratni zloiinac", Dinko Sakii, ttsreo'
Zagrel>a osuden je , ni kriv ni dnZan, na 20 godina robije.
370
XII. DRZAVNI UDAR: S LIJEVA IL' S DESNA ?
potptlno opravdantr
ftoii svojom suradnjom sa stranim sluZbamaizazivaiu
zfa131elju hrvatskih sigurnosnih srediSnjica. Zaito bi sumnjive gradane,
a flapose tlovinare, ako za to postoji povod, bilo zabranieno Llhoditi?I
zaito bi bilo tako nepodno5ljivo lojalnom gradaninu da postane precl-
rnetom rtrtinskog zanimaf\a za5titnikA njegove sigurnosti, a ne bi ga
ffebalo smetati da doslovce sue njegove brzoglasne fazgovore i brzovidne
poSiljke u meduvremenu marliivo bllieLe amerieki sateliti? Sve su to
pitanla za koia su lijevi me5etaripretpostavili da narodu Sto stt ga uzeli
u za5titu ne moglr pasti na pamet. Tako stt se upllstili tt dvojbenu
rabottr prctvaranja sasvim normalne, futinske aktivnosti sigurnosnih
srecliSnjicnu kriminalnu, ilegalnu, paie subverzivllu djelatnost.
Usto je iznesenai optuZba za zloporubu tiska. SluZbaSISi njezin
ielnik Markica Rebie prozva;nisu da koriste bulevarski tiednik Imperijal
za racljn novokomponiranog m gnatl Miroslava Kutle i niegovog zaStit-
nika Iviea Pa5alieau njihovof borbi protiv dvojice HDZ-ovih "tehno-
menedZera",Hrvoia Sarinicai FranjeGreguriCa.Ta ie toboZniazloporaba,
^ z pr^vo obiina bagatelau demokratskomokruZiu, u kojem se razlidite
tiskovine posve naravno povezuju s odredenim politiakim stntjama,
napuhanaclo razmjera velikog skandala.Kasnije ie Sarinie pao5o7, Im-
perijal je do daljniegaobustaviosvoie izlaLenje,a njegov biv5i direktor,
ang.aLiranod suparnidkog Nacionala, posluZio je svoiim nategnutim
izmiSljotinamakako bi o njegovudojuceraSniemlistu, kao i o politiearima
s kojima je ovaj bio povezan, u odima neupueene javnosti bio stvoren
clojam neke neodredene ali goleme krivnje, povezane za makinacije u
raclutainih sluZbi.Umietni se skandalnbrzo sti5zrobez ve6ih posljedica,
ali je ostao gorak okus otkriea da u Republici Hrvatskoj, umjesto da
tajne sluZbe ganiaju nepriiatelja, ov^i progoni njih.tO8
Kako to i priliei punokrvnim puaistima, i ovi na5i pokuSali stt
preuzeti u svoje ruke drZavnuTeleviziju.Na tom su polju poludili najveei
i trajan uspfeh. Usporedno sa Zestokim okrivljavanjem televizijskog
meclija zt izravno sluganstvo vlasti, ljevica se na televiziju sustavno
s('' A trz
nicg,a i iitava pueistima clrag;r garnitura: Gregurif, I-Iebrang, Valentii.
^
uvri poslicdnji kasnije je vraeen u namieri da, kao unaprijed odredeni premijer, pospjeSi
pobjeclu I-IDZ-a prisjeeaniem na svoie gospodalskc "uspjehe".
t"8 C)vit jc
afera ostavila zarsobom i pouku cla lrrvatske tajne slttZbe i uistt tako
taine kako bi morale biti, a joS su murnje nedoclidiive, nego se, kacl gocl kakvom lovctt
tr mlrtnom padne na pamet, moZe
iavuo, otvorello, bezobrtzno i nekaZnjeno dovoditi
tr pitanje njihov smisao i racl. - Bez obzira na ro, ainienica je da su signrnosno-
lzvie5tajne sredi5njice u Flruatskoj odvee brojne, i da bi jedna slijedeia nacion;rlna
vlada, u n:trodnom interesn, a ne radi narodne Stete, motala niihov broi svesti na
razumnu rniertr.
37r
 MLADEN SCIIWARTZ: HRVATSKA NAKON TUDMANA
infiltrirala. Osvoiila je prvo Otvorenu @ivSu Omladinsku) te
OTV, iako je i ona formalno bila i ostala pod nadzorom ljudi
HDZ-ovom reZimu. U naglascimapropuStanima kroz dnevne
selekcijom priloga, kao i porukama niza ozbrljnijih ili Saljivijih emisiiar
ta ie televizija svoiemugledateljst!'uipak jasno sugeriralada je poZelinai
i da je na pomolu, jedna drugaiija, "demokratskija" Hrvatska.
A sluZbenaje drLavnaTelevizija u svome programu tako sustavnOi
poiatavala_nazoinost porulenih snaga, partizana, Srba i. Hrvatskoi
nesklonih Zidova, privremeno otpisanih amerofilskih voditelja lNterli(i
LadiSie, Londar), kao i dana5njih predstavnika "druge", "simpatienerl
Hrvatske (SlobodanSnajder,PredragMatvejevie, Igor Mandi6, Predrag
Raos...),da su jednoznatno nacionalnesadrZinei hrvatskoj drZavotvornoi
baStini nzmjerno sklone emisije postale rijetkom iznimkom.5oeNakoo
preuzimanja vlasti od strane liberal-socijalistickekoalicije Televizija jc
zato, bez veeih skokova i potresa,,elegantnomogla umar5irati E noua
doba. ,-
Ovaj fednoznatni i militantno vodeni zaokretuliievo pospje5ilesu
i crkvene snages dolaskom msgr.Josipa Bozanifa.na mjesto zagrebadkog
nadbiskupa nakon povlaienia starogakardinala Kuhariea. Bozanie,koji
se poiavio iz jednog projugoslavenskogmahniievskogstookruLia, zapo:
deo je svojn sluZbupastirskom porukom u kojoj je o5tro napao "grijehc
struktura", misleei ovom uspjelom, na Marcusea u najboljim danirna
podsieeajueom sintagmom na propuste u gospodarskoj i socijalnof
politici vladajuee stranke. Lijeva intelektualna republika zapalaje nakon
Nadbiskupova nastupa doslovce u trans, i nije nalazilarijedi da bi do.
stojno pohvalila i obodrila svoiu nol'u uzdanicu. Osobito se u potpofi
"revolucionarnom" prelatu istaknuo ljevidarski vjerski komentatot Nouog
s')eUmjesto da primjereno obiljeZidvadesetuobljetnicu mueeniekesmrti velikog
hrvatskog junaka i znaeajnog borca za slobodu, Brune Bu5iia, driavnr je Televiziia
njegov<rime spomenula tek u sklopu neke reklame paste za zvbe, uz vedru glazbtti
obijesni spikerov glas. U isto vriieme, Bu5i6ev neprijatelj iz emigracije Gojko BoriC
smio se na malom ekrann bezodno iznrgivati Bruninoj govornoj mani. Jedan primier
iz mora sliinih.
5roBiskup Anton Mahnie Slovenacdjelatanu Hrvatskoj,uz ostalo osnivai laidke
, posve uvjerljivi. Djelo je to sigurno upornog rovarenja unlltamjeg i
ttdruge Mariiina Legija, bio je vatreni zagovornikstvaranjajugoslavenskedriave 1918,
naivno vjerujuii kako ee n drZavnom jedinstvu sa Srbima biti moguee pravoslavne
krSeaneobratiti na katolitanstvo. Zanimljivo je da su i nadbiskup BozaniCi njegov brat
oeitovali iznimni interes za klerikalnogjugoslavenaMahnita. Nadbiskup mu je posvetio
svoju magistarsku radnju Qosip Bozani( ShuaCanje Crkue biskupa Antuna MahnlCa.
Zagreb 1979. lmantrskript - magistarski radl), a njegov brat doktorat (Antun Bozarit,
Biskup Mahnit, pastir i jauni djetatnik u Hruata. KrScanskaSada5njost, Zagreb -
Krk 1991.[Diss.]).
372
XII. DRZAVNI UDAR: S LIJEVA II,' S DESNA ?
Lista, duhovni proizvod latinoameriike "teologije oslobodenia" Drago
pilsel. Nu, puiistidko veselje ni ovdie nije bilo duga vijeka. Nadbiskup
se prife vremena iscrpio i u nastavkumogao je ponuditi samo foSbljedu-
njavih citata samoga sebe.
Ali i mimo Bozanifa Crkva, ionako vee ffi i pol desetlieCakoncilski
lijeva, prnZila ie u razdoblju puzajueegapuda novih potvrda o svojoj
bliskosti ljeviiarskom tumadenju nacije, i istom takvom odnosu spram
nacionalne ba5tine. S jedne strane, ona je preko svojega sluZbenog
tjednika Glasa Koncila provela opseZnukampanju prosvjeeivanjavjer
niki s ciljem da se "nacionalizam"pikaie opasnim neprijateljem, te da
se zamiieni dobro6udnim i umjerenim "patriotizmom".sltS druge stfane,
Crkva je znakovito reagirala u povodu redovitih misa zaduSnicaSto se
svake godine na 28. prosinca sluLe za Poglavnika NDH Antu Paveliea
(toga nadnevka7959 on je umro u Madridu od posljedicajugoslavenskog
^tent^ta). Dok je prijasniih godina kamen smutnie bio borbeni nacionalni
pater dominikanacdr. VjekoslavLasie,7999 mu je bilo uopee uskraeeno
sltrZitimisll, a niegov "nasljednik",Zupnik Matija Stepinac,sluZbuBoZju
sabio je u jedva dvanaestakminuta, odbivSi svojoj pastvi iak i podijeliti
sv. Pridest.Buduei da ie upravo odnos prema NezavisnojDriavi Hrvatskoj
pouzdanomferilo odoliievanjaodnosno popu5tanjaprotuhrvatskoj uroti
izvrna i iznutra, ovim drZaniemCrkva je zorno posvjedoiila narav svoje
uloge u provodeniu bar5unastogaudara kroz posljednje dvije-tri godine.
Tihi lifevi pud protekao je pod lukavim geslom da je driava
neupitna, da je ona vee ionako stvorena,i da ne predstavljacilf po sebi,
nego samo sredstvo za dobrobit svih svojih gradana.Tako su govorili
oni koji su drZavnu nezavisnosti suverenitet kanili udiniti upitnima.
Pustimo dakle dr7;avl,posvetimo se gorueim pitanjim4 gospodarskeili
socijalnepolitike. Kao da politika ima ikakva smislaako propadne drtavat.
Ta ie ptriistieka taktika u pojedinostima zakazala,ali je u cijelosti ipak
poluiila Lelieni uspieh, ier je ditava inscenacijaneprimjetnog drZavnog
udara pripravila teren pobjedi liberal-socijalistidkihSestorki na parlamen-
tarnim izborima potetkom 2000. Ako se i pretpostavi da su, zahvaljujuei
golemu broju pristranih domaeih i stranih "promatrada", izbotni rczultati
u stanovitoj mjeri krivotvoreni u korist ljevice, oni su u cijelosti ipak
vanjskog nepiiatelia, ali i neprijepornih pogreSaka vladaiuee stranke
HDZ.
5tr Ali patriotizam ne moZe drZavu ni stvoriti niti
Llsauvati, a bez driave nacija
je puka rulja surn5enih gradana. Bez dtL^ve nema jamspa ni opstanku folklora i zavieaja,
na koje se pozivaju mekani domoljubni mirotvorci.
373

MI-A,DENSCHWARTZ: HRVATSKA NAKON TUDMANA
Te su se pogreSke oiitovale vee i u neprimierenim reakciiamg
tijekom posve oaito pllzajueega oporbenog puea s podetkom u jeseni
1998. Prva se taktidka pogre5kavladaju6ih sastoialau otkrivanlu tarataili
u otvorenoj najavi da ee masovnedemonstracije (a) biti tolerirane, at,j
da Ce (b) na njih biti uzvra6eno provladinim demonstracijama. O hkvim
se procjenama i planovima Suti, inaee se protivniku olakSavada bolje.
pripremi svol'edrZanfei reakciie. Pored toga, reLim je oditovao opeeniiU
nesigurnost,straSliivosti popustljivost.Podeoje pokazivatiklimave zube
nekim ozlogla5enimtajkunima, ali se to dogodilo sa zakaSnjenjem,pod
pritiskom, poloviino i bez stvarnog udinka. Privlacenjem neutralnih i
nestranaakihili liberalnih liudi u vlast (Milena Zic-Fuchs,Ljubomir Antie,
Ivan Herak...) htjelo se demonstrirati Sirinu, a poludio se dojam kapi"
tulantske slabosti. Umjesto odluinog zaokreta udesno, kako bi dielo.
tvorno parirao iznzowr,rcLimje poceo srljati ulijevo, eda bi se dodvorio
prijeteeim puiistima. Umjesto hap5enja pudistidkih voda512,vlast se
zaclovoliilapapirnatim "bojovnim" uvodnicima u slabo iitanom vladinorn
Viesnikot..Umjesto da zabrani sve udruge i sva javna okupljanja bivSih
iugo-partizanakao prirodnog saveznikalijevo-liberalne urote, ali i kao
pritaienih snagaprotuustavne jugo-restauracije,Tudman je na proslavu
55-e obljetnice "desetog korpusa" Titove vojske, Stovi5e kao njezin
pokrovitelj, poslao i svoje izaslanike.sl3 Vdo brzo nakon toga mogli su
p^ttiz^ni proslaviti i svoju stvarnu pobjedu, doZivjev5i<lolazakSestorki
na vlast kao punu rehabilitaciiu svojih komunistiikih sanjarija, juge
slavenskih tlapnji i ratnih zlo(ina.
U dosadaSnjimrazmatranjima,f;.rrieorrt., taktiku i strategijukakve
ie ona ponudila od ieseni 1998 nadalienazivalismo "pudem": puzeeim,
tihim ili bar5unastim.MoLdabi ipak toaniii bio govor o pokuSaju prcvrata
512Nova Hrvatska I)esnica to
ie pokuSalasugerirati predsjeclnikuTndtnauu, ali
klonieni cu,nctator i tunjerenjak niie bio prava adresa zt takve naputke usmiefene
nacion:rlnom splsu.
5trJedanoclnjih, tragikornidniSailatanZlatko Canjuga,inaie veliki "nacionalist",
napao je u svoln pozdravnom govoru, u autentiano, maniri clenih Sumskih geriljerosa'
lle salno "faSizarn"i Usta5kuhrvatsku drZaru,nego nopie hrvatski nacionalizatll Jedina
ie simpatienapojedinost na tom skupu fosiliziranih ruSiteljaI{rvatske bio nzrdinna koii
srt partizaniine dodekali Tudmanova ernisaraCanjugr.r:njegov je ulizidki govor s pl'avolll
bio ismijan i isfuikan, te napokon zagluSengalamom partizanskih pjesama,Sto stt se
tom zgodom nakon duZegvrernenilponovno posve nesrnetanozaorile usled glavnoga
gfada toboZe nezavisneHrvatske.
374
.?
XII. DRZAVNI UDAR: S LIJEVA IL' S DESNA
(po)bune, pa i ustanka, S revolu-
oslonom na iZnuclenesnagemasovne
Iior"rtri- posljeclicama.Svi ti zahvati pretpostavljaju odredenu mjeru
s jasnim ciljem preuzimanjavlasti.
iasitnosti, neregularnosti,nezakonitosti,
i^i"rricase tiiekom 1998 odludila preuzeti vlast u Hrvatsko!.Predmnijevajuei
jer bi se moglo
7|^ i"i to ne ce uspjeti na legalan i legitiman nadin,
HDZ, ontje unapriied
Jrgban da vecina biraikoga tiiela ponovno odabere
pripisala puiistiike nakane. Tako se, optttZujufi
itiaaiteoi stranki
orodvnika, samamogla posvetiti pripremama nelegalnog osvajanja vlasti,
I sv*i neupjeh mogla je pripisati djelovanju protivnidkog udara.
Budu6i da je lievica pfipfemanje puda podvalila HDZ-u, nazvali
smo dakle i njezino rovafenje u pfotekle dvije godine, fadi simetfiie,
takoclerpudistidkim. Medutim pue , voini, drZavniudar uobidajeno ozn1
davapowe odreclenu,zbiljsku i konkretnu akciitl preuzimanja vlasti od
,trntri manjine, opofbene ili vladajufe, ili dijela vlasti ("dvorski put"),
brzirn i povr5nim zahvatom, bez korjenitog mijeniania' zatetenih druS'
ffovnih okolnosti, s ciliem odoliievania priietniama, pogiblima i napas-
tima kaosa, zavodeniareda, ia(ania poretka, uSduvanjai pospje$ivanja
onoga vec postojeeeg ili onoga u postojeeem Sto je ostalo netaknlrto
tektreom korupcijom. Puiem se osvajavlast kako bi se spasila'drLavate
poludio nacionalni spas.u tom pogledu, idealno-tipskigledano, pud je
stvar desnice.
Pui ne ostvamje dubinske, dugotrajne pfomiene na nacionalno-
clrZavnomofganizmu5la,ali on moZe postiei blagotvorne uiinke tfenll-
tadnim spasom onoga Sto je spasa vrijedno. Iznenadnost i silovitost
clrZavnognclara, povezafias revoluciOnafnom Zestinom, nacionalnorn
odgovornoSeu,te duhom stfoge pravednosti,6udoredne cisto6e i asket-
ske ozbiljnosti, podvladenjecfte pod ono proSlo,novi polet, autofitarna
volja, neumitna odluka, poziv na nacionalno jedinstvo, - sve se to u
dramaticnosti tfenutka slijeva u jednu jedinstvenu nafodnu katanu i
posvje5Cujese u narodnoj duSi kao poziv na novi poietak.5l5
5,1 "socijalni proces je po svojoj naravi molekularni proces; ll naravnotne redu
on moZe biti samo evolgcija, a ne revolucija. Socifalni procesi nemajtt niteg zajednidkog
s politidkinr coLtp d'etat, s obaranjem vlasti koje se zbiva tijekorn jeclnogit dana,. s
tlrotilllir, ustancima i oluZanim sukobirna." Prema slpskom prijevoclu Mifka DoldeviCa
s rttskog izvornika: Nikolaj Berdajev, Filozo.fiict nejeclnakosti. Mecliteran-Oktoih, Bttclva'
Titograd 1990, str. 169.
5'5 1J torn smislu Llplrtne su tijeti sto ih
ie, prema pisaniu tiska, u povocltt
zadnjega vojnog puda u Pakistann izl'ekao predsjednik Pakistanske rcvolncionarne
stranke S. G. Jilanee: "Driavni udari u Pakistamt, a ovo nafiI je peti u posliednjih 25
goclina, zaprirvo dine dobro na5oj zemlii. Sve se odjednorn opet pokrene, stvori se
nova enefgij;t i zemlia zapt^vo ide naprijed."
375
 MLADEN SCHWARTZ: HRVATSKA NAKON TUDMANA
Drlavni udar zasigurno niie naiveel sreeaza jedan nafod, ier
simptom i posljedica nagomilanih pote5koea, problema koji se
mogli ruzrije1iti drugaiije negoli posezanjemza silom oruZja. U
organsko g nzv itka u smj erenog o zdravliivanju naci onalne supstance,
nudi mehaniiko, povrSinskorije5enje.Pa ipak on moZe ra5iistiti
ukloniti najopasnije lzrasline na narodnom organizmu, pomesti
destrukcije, zapfijetiti pfedstojeeu propast, pruziti poricai,
prekretnicu, pripraviti preduvjete za nastavak temeljitijeg
naciie i postizania niezine trajnije stabilnosti.
Prijeti li ovakav pud Hrvatskoi, je li on mogue?
Tehniiki, ne bi trebalo tome biti veeih zapreka. Iskustvo
pokazuie da ie prilidno iednostavno izvesti drLavni udar, a
literatura dak iznosi tvrdnju da mala skupina (oko 1000) liudi, samo
ie odvaLnai tehniiki pripravliena, bilo gdje i bilo kada moZe
vlast.5r6U Hrvatskoj mogle bi se odredene snage (prema Curziu
parteu, sveiedno jesu li vojne ili civilne) odvaliti na preuzimanje
tr sluiaju da zemlia pod legitimnim vodstvom sklizne do blizine beks
odakle nema povratka, da zapo(ne nedostojno i neodgovorno
vanje nacionalnim ugledom, ia5eu i sigurno5eu. Moglo bi to biti u
trenutku kada samaizabnna vlast poprimi jednoznacne znataike nezakcl
nitog i protullstavnog lijevog prevrata s naznakamasrljanja u kaos ll
diktatum, tako da bi coup d'etat zapruvopredstavljaopovratak u redovito
stanje, dakako uporabom nedemokratskih miera kakve su zavodenfe,
5r('Takvoje uvjerenje zastupaoCurzio Malaparteu nekod slavnoj kniizi Tecnl'ca
del Collto di Stato (1932), Ona je isprva objavljena na fi'ancnskom, a talijansko je
izdanje uslijedilo tek 1948 (Bompiani, Milano e lloma). Malaparteje s gotovo znanstve'
nom hladnocom i nentr:rlno5euopisao mehanizme puda kao Sto se opisuju egzotidni
kukci ili obicaji kakvog aliidkog plemena. Buduii da knjiga pruZa recept dolaskana
vlast, rado su je citali politieari razliditih usmjeliclbi. I-Ivalilisu je i kornunisti i fa5isti'
Lav Trocki kao i ljudi oko desniearskeAction Frangaise..ledino Hitler niie njome bio
odnsevljen, Sto odvee ne iznenaduje,buduei da ga je u njoj Malaparte oznadio kao -
Zenu. Malaparte je uvjeren da se drZavni udar moZe s uspjehom izvesti ako se po
istaknntim miestima u gradu rasporede skupine <ld po 3-4 odltrdna, sposobna i
nilomzana Covjekate se zauzme i nadzife stanovite stratesketodke kao Sto su kfugovalne
postaie (danas bismo na prvo mjesto stavili TV!), poste, brzoglasne i brzoiavne
srediSnjice, Lelieznice i banke. Ovima bismo morali dodati zrakoplovno uzletiSte, rno'
stove i raskriZja,te glavna novinska uredniStva.Malapartese u svojemu receptu drtavnog
ndara drZi ponajprije Trockog i vjeruje da je on izvodljiv bez obzira na politidke i
drttStvovnenvjete, na spretnost ili pogteSkeprotivnika - samo ako je taktieki dobro
organiziran. U tom smislu pui se ne razlikuje od vje5tine obrane drlave. - Nu rnoZda
ipak, izvan puke pu-istiike tehnike, postoje okolnosti koje bi u danaSnjevrijeme pud
u Pakistanll,Sudanu,Obali Bjelokosti, ainile jednostavnijimaod onoga Lt Francuskof'
Svedskojili Hrvatskoi.
376
XiI. DRZA\,/NI UDAR: S LIJEVA IL' S DESNA ?
raspu5tanie paflamenta, zabtana djelo-
izvanrednog ili "ratnog" stania,
voine ili voino-civilne
iania polttiikih stranakai formifanie nestranaake,
vlade nacionalnog sPasa'
Naravno, drZavni udar ne spada medu ustavne kategorije: on ie
sim po sebi formalno nezakonit, bez obzfia na moguee politidko
opfavdanieili dak neibjeZivost. Hrvatskim Ustavom se predvida zabrana
pbntiekitr stranakakoje nasilno ugrolavaiu demokratski ustavni poredak,
br t. razumiie da Ustav implicite iskljuduje i puc, te na ovu temu ne
Li trebalo tfositi rijeii da u tom pogledu u ustavnom tekstu ne ditamo
dva zanimljiva mjesta'
Tako $ 7 izrijekom veli: "OruZane snage Republike Hrvatske Stite
niezin suverenitet i neovisnost i brane nienu teritoriialnu cjelovitost."
Na prvi pogled, ovim ie ilankom regulirana uobidajena uloga vojske,
tija je zadaeaobraniti drZavu pred agresiiom strane nepriiateljske sile
kada ova prijede drLavne granice, okupira dio ili cjelinu drLavnoga
podmtia i tako stvori pretpostavke za uvodenje stranoga vrhovniStva.
Ali Ustav nije izridit tt odredivaniu naravi i podrijetla onih snagakoje bi
mogle ugroziti hrvatski suverenitet na dijelu ili cjelini nacionalnog
prostora. Lako je zamislivo i da legalno izabtanavlada Republike Hrvatske
povrijedi nadelo teritorijalne cjelovitosti i prepusti dio nacionalnogatla
nekoj stranoj drlavi, zvalt se ona Slovenija, Crna Gora ili Siedinjene
Ameriike DrLave.Isto je tako zamislivo da taYlada preda cjelinu ili dio
suverenitetakojoj izvanjskojsili ili nadnacionalnoimedunarodnojudmzi.
Kakva su u tom sludaiu prav^, a kakve duZnostioruZanih snagaRepublike
Hrvatske? Legalizira li hrvatski Ustav voini puc?
Drugo ie mjesto S l0l, koji predvida pravo predsjednikarepublike
da proglasi izvanrednostanje.5uA po naucavajuCarlaSchmitta,suveren
ie jedino onaj koji ima pravo proglasiti izvanredno stanje5rs.Pogotovu
5'7elanak 101 UstavaRepublikeHrvatskeu cijelostiglasi:"PredsjednikRepublike
clotlosiuredbe sa zakonskom snagom i poduzima izvanredne mjere u slutaju ratnog
stanja ili neposredne ugroZenosti neovisnosti i iedinstvenosti Republike, ili kad su
tijela drZavne vlasti onemoguCenada redovito obavljaju ustavne duZnosti. Dok se
pt'cdsjednikRepublike koristi tim ovlastima,Zastupnitki dom ne moZe biti raspusten."
lz ttstavneforrnulaciie jasno slijedi da predsjednik moZe izvanredno stanie proglasiti
t_ttmirnodopskom stanju, recimo u sludajuda predsjednikVlade pogreSnompolitikom
dio dr2avnog teritoriia nakani prepustiti susjednoj zemlji. Talwa situacija nije imaginama.
Una vrlo lako moZe nastupiti ako se joS ne promijene ustavne ovlasti SefadrZave,ali
Vlada u pblitiekoi praksi, prema dernokratskim oiekivaniima i pod demokratskim
pritiscima, preuzme politidku inicijativu.
5r8Iz njegovog djela Der Begriff des Politischen potje(e klasitna odrednica:
"Souverdnist, wer riber den Ausnahmezustandverftigt." (Suverenje onaj tko odluellie
() izvaluednom stanjn.)
)/ /
 MLADEN SCFI.WARTZ:HRVATSKA NAKON TUEMANA
je on suveren,dodajrno,baSu trenutku kada je izvanrednostanjeuistinu
i proglasio. A ako je predsjednik suveren, onda niie suveren narod,
kako to predvida demokratska teoija narodnog suvereniteta. Izvanred.
nim stanjem, koliko god da se za to vrijeme - prema slovu Ustava-
Sabor kao narodno, demokratskopredstavniStvone moZe raspustiti, na
predsjednikarepublike prenose se ne-demokratske , diktatorske pferog4+
tive vlasti. Omogueuje li dakle hrvatski Ustav dr1avni udar kojim bi
predsjednik republike suspendiraopadamentarnu demokraciju i zaveq
osobnu diktatunt?
U diskusiiamao vojnom udaru u Hrvatskojcesto se iznosi uvjerenje
kako vojska, koja je branila narod u Domovinskom ratu, nikako ne ee
izvesti pud protiv naroda. Pritom se, medutim, rijedju "nafod" krivo
oznatava odluka veeine "biraikoga tijela" . Narod se, medutim, u svoistvu
"biradkoga tijela", moLe, kako je zn r1o,i ljuto prevariti, moZe birati u
neznanju,iz naivnosti, zaveden,zavararr,manipuliran, iz o(aja ili prkosat
MoLe izabnti stranke koje ee mu vee sutra raditi o glavi. U takvoj
situaciji vojni pui otito ne bi bio usmjeren protiv naroda, nego protiv
politiakih stranakakoje su zloporabilenarodno povjerenje;bio bi, dakle,r
izveden upravo s pl'ogramom narodnog spasa.sre ; Amerike, Aziiei Afrike.52a Za takav pud, po njegovu mnijenju, vojskane
Zapravo i sim uox popLtli u Hrvatskoj ne iskljuiuje posve mogu6-
nost drZavnogudara: prema jednom istraZivanjuiz sijednja 1999 taba
strahovanj'a,tzgaia skoro polovica ispitanika. Ali su druga istaLivanja -
koliko god rezultate takvih anketa uvijek valja uzeti cum grano salls *'
sugerirala i da nemali dio glasadapojedinih stranaka nije nesklon
izvodeniu puca: za drlavni udar iziasnilo se 9%,glasa(a,zlprotivi mu se
85%,520.
Ovai razmjerno visoki postotak zagovornika,ili tt najmanju ruku
simpatizeramogueegavojnog udaratemelji svakakoi na visokom ugledu
koji tr lrrvatskom narodu uliva njegova osloboditeljska i obrambena'
junadkai pobjednitka vojska.PremaistraZivanjutjednika Obzor izlipnia
1999, tr vojsku ima povjerenja 22% gradana,doiim strankamavieruje
svega 4,2 postotka. Dakako, glasujese za stranke a ne za vojsku, ali ie
5reU naSojdanaSnjojsituaciii to naravtlo ne bi znaeilo izvesti restattrativnipuct
protiv pobjeclniike lijeve koaliciie s ciljem povratka na vlast svrgnutoga HDZ'a. Tal<vt
restaulaciiasigurno ne bi bila u interesu hrvatskognaroda.IIDZ se iscrpio i miesto lTlu
je kao takvorn u povijesnoj ropotarnici, u kojoj ee biti zabiljeiene i niegove zaslW
u procesu obnove hrvatske drZavnosti.Nu kada se iscrpe i trenutaeno vladajuee 5e'
storke, nastnpit ce vrijcme za uistinu drugaeije. nove i svjeZesnage.
52')Te je podatke 20. studenoga 1998 iznio dopledsjednik Hrvatske narodne
str:rnke Igor Dekanie (poslije savletnik predsjednika Mesiea) na temelju istralivanja
"Ameriikog republikanskog instituta" i agencije "Puls" iz listopada iste godine.
378
XII. DRZAVNI UDAR: S LIJEVA IL' S DESNA ?
to samo zato jet su iskljudivo strallke na raspolaganjubiradima. Iz nave-
denih znamenki, medutim, neizravno slijedi i da bi daleko veci broi
gradanaprihvatio vojnu negoli stranaiku vlast. Apsurdno bi, naime,
6ilo misliti da narod hoee na vlasti radiie vidjeti one kojima ne v;em;e,
nego one kojima vjeruje.
Ankete pak Soroseve"Erasmus-gilde"i agencije "Pllls" potvrduil
ove rezultateu jo5 vecoj mieri. Premaniima, voiski ukazuiepovlerelle
takBO%ispitanika, policiji 70% a Crkvi 65'%.521Stranke sn dalekoispocl
ovih postotaka. Ljevidarski sociolog vojske i ntovanja, _i biv5i tellik
sigurnosno-izvje5tajne zajednice(ravnatelj HIS-a)Ozren Zunec iznio ie
tvrclnju da bi iznimno visok postotak hrvatskih gradana prihvatio
diktatum snaZnogavode koji bi vladao uz oslon na vojsku i pod suspen-
zijom stranaike demokracije.52zPritom je imao precl oiima i aivo
orjelovljenje toga zami5ljenogdiktatora: Franjn Tudmana. Ali i bez za-
brane stranaka,Zunec i njegovi dnhovni sroclnici smatrali su claimaju
dostatnih tazlogademokratskogaPredsiednikaoptuZiti ft.s dift1.1s1..szr
Sam Zunec je opetovano isticao svoju nevjericu n mogu6nostda
bi se u Hrvatskoj odigrao klasitni vojni udar po Lrzofttna one iz Latinske
5)1 Bez obzira na naeeluu neponzdanost ovakvih anketa,
dade sc naslutiti da
uiuocl zdravifii instillktima sluti spas sarno od Vojske i Crkve - hijerarhije i transcen-
denciie!
5r2tl knjizi Rat i druStuo, Ogledi iz
sociologije vojske i rtta; Nakladitjessn5k;
i Tulk / Hrvatsko socioloSko dmstvo, Zagreb 1998, str. 143-175. Zunec ovdje potanko
raSilanjrtje iirnbenike mogneeg drZavnog/vojnog udara i diktature, kako bi pothrapiiva-
njerl mita o "pnzajnectl puiu" s desna olakiao Sestorkama
ltreuzimanle vlasti. -
Koliko god sn ovi rezttltati sami po sebi uvjedjivi i vjelojatni, jasno je i to cla Soro5evcima
cloblo dodtt, i cla bi ih oni rado i nategnuli kada bi morali, jer im pruZaju izliku za
napaclaj ttlt orttZatte fbrmacije hrvatskoga naroda, na tzv. "represivna ministarstva", zir
traZcnje smany'iv:rnjabroja vojnih obveznika, skracivanja vojnog loka i "kresanja" vojnog
pfofaetrna, tc z't' zlrzivlrnje strane pomo6i u privodenju hrvatskoga naroda dernokratskoj
pameti.
523Zunec sc zrtto,
uz svoje kompanjone, i pokuSao pobrinuti cla se n nevriieme
ocl Tndmana iznudi ostavka (v. napomenn br. 498!). Aigumenti: "porazna biianca
hrvatske politike " i "inva,zija Llstaskih simbola". predsjednik Tuclmair, pak, znao je
ttpozoravati vojsku precl rnoZebitnim pueisdekim arnbicijarna, i viclio
ie u "oruZanilr
snagamir oslon:rc demokracije" (kako se izritzio 28.
svibnja 1998). Nije prirnijetio cla
takva fbrmtlla implicira stanovitr.r, u Flffatskoi inade neZeljenu politizacijri vojske
, koja
Dr time bila pretvorena tt sredstvo unutarnje politike jeclne
i medu mnogim politidkim
lccologijima. Nrr plijc ee biti da je vojska, svojom
stmktruom i pravilirna, osloqac
Pro/zKlefiTokt?lcije!
5rr AIi o nekoi se vrsti puta joS poietkorn
n . 90-il-ripak Saptalo. Navoclno je Vladimir
seks tleltao izvesti udar protiv sarnoga,Predsjednika i preqzeti vlast. Ako je
tak6, ellcli
da je pokusaj - ili samo plan - ostao bez gorovo it<at<iih posljedica za njegova
prora.
379
 MIADEN SCHWARTZ: HRVATSKA NAKON TUDMANA
bi imala motiva. Mogue bi, medutim, bio civilni drzavni udar,
nepriznavaniem izbornih rezultatt. (Ta se tvrdnia elegantno uklopila
opravdavanjepuzeeeglijevog puia o kojemu je prije bilo govora, i ft1
je proveden u svrhe toboZnje prevencije ovoga' dakako HD
udata" iz 7;tntevih nzmiilliania) Zuncu se, na svaki
"'di?avnogu Hrvatskoi ima odvec ljudi pod oruZjem, bili oni civili
dini kako
voinici. HDZ-ovudar, kojeg se Zunec pla5io, nije se dogodio, ali je zatcni
tihi lijevi pud do5aona svoje, i to posve legalno i regularno, osvajan;eq,,l
veeine biradkih gtrasova' 'i)
Hrvatska vojska sruSila je onu dtLavu, pokojnu tvorevinu. Nitkq
se ne bi trebao zavaravati: da nije bilo pobjedonosnog Domovinskog:'
rata, politiike deklaracije i narodna volia ne bi same po sebi nikadg,
uspiele obnoviti nacionalnu i drZavnuslobodu. Hrvatskavojska bila bt;';
loS takSe nego iitavu draavu, u staniu srusiti i
jedan politieki reZim;
razumjeli mi pod njim, specifidno"vladavinu dana5njega upfavo ustollf
tenog liberal-socijalizma,ili pak, uopee, politidki model demokratskogp
pluraiizma. Svakako,drugo je pitanie bi li hrvatskavojska htiela izvestl
ptrd. Elitne postrojbe Prvogagardijskog zbora (Vrhovnikov tielesni sdrug)
fo$ str potetkom 1999 bile iztrzete ispod izravnog zapovjedni$tva
PredsjednikaRepublike i ukliudene su u redoviti sastavoruZanih snaga'
te u pfofatun Ministafstva obrane. Da ie Tudman imao pudistiekih
ambicija, one bi mll se ipak vjeroiatno stavile na raspolaganie. Pfotiv
njega svakakonisu bile uporabliive. A danas,kada su praktidno fasfof:
mirane?525
U generalimakao Sto su Mile euk, Miljenko Crnjac, Mirko Noracn
Ivan Korade, Ante Gotovina, ili pak Damir Krstidevif , Duro Dedak,Ivan
eermak, Mladen Markad, Ljubo eesi6 - Rojs, Ante Zorislav Roso - da
bez posebnog redosljeda ipomenem samo neka istaknuta, zasltLna I
postena vojnidka imena - po svojem demokratskom habitusu, odgoiu'
ioialnosti, ie5ko da bi bili spremni upustiti se u avanturu pokretania
vojnog udara.526 JoS bi vefa mien ma5te bila potrebna da se biv5ega
gonista. Protiv Tudmana nikakav draavniudar ne bi bio legitiman, jer je on tijekom
svoje vladavine, unatoe svim slabostima,otjelovljivao hrvatsktt drZavu, i svaka bi nasilna
smjena vlasri neizbieZivo poludila mnogo veea zla. Najmudrija je politika zato bila'
pustiti Predsjednikada odridi svoj mandati u meduvremenujaeati radikalnenacionalne
snage za jedan buduei trenutak odluke.
52sV. napomefiLr 5291
526Doduie, general Rojs ipak pydl:
ie potpao pod optuzbu za pripremanie
je
optltzio ga (tada jos samo predsjedniiki kandidat) Mesie da mtt unaprijed uskraeu;c
posluSnostkao vrhovnom zapovjedniku.Rojs je doista rekao da ne tnoZevoditi vo;sru
jedan Mesie, koji je na polovici rata napustio popriste (politieke) borbe. Mesif je jo$r'
380
XII. DRZAYNI UDAR: S LIJEVA IL' S DESNA ?
HDZ-ovog ministra ruta Pavla Miljavca s njegovim sopranom, ili pak
niegovanasljednika, malogradaninaJozu Rado5a,zamisli u ulozi Sefa
voineiunte-527
S druge strane, obrat koji se na Novu Godinu 2000 dogodio na
te11;drLave niie Samo, najavljenim "integracijama" i "globalizaciiamv",
doveo u pitanje temeljne tetevine nacionalnoga prevrata, nego je u
svojemu pfogfamu predvidio i posvema5nju marginalizaciiu ratnidkog
stalija. Hrvatskavojska joS se u vfemenu Tudmanove vladavine s pfavom
osietila zapostavlienomi poniZenom. Hrvati, koji su bili z^t^iili svoie
usta5ko-domobranskebranitelje, sada su to drZanje ponovili i prema
novim borcima za naciontlnu slobodu. Umiesto da Domovinski rat tt
narodnoi svifestiostanenedodirljivasvetinia,da se njegovo dostojanstvo
iuva pod prijetnjom strogih kazni, a niegovim veteranima, dragovoljcima,
invalidimai heroiima ukazujeiznimna iast i slava,- olako se, po stranom
naputku, podelo na nj pljuvati iz svih kalibara.Nakon uspjeSnookonta-
noga rata, neke su snage dale sve od sebe kako bi iunaike hrvatske
ratnike pretvorile u kaotidnu rulju destruktivnih nezadovoljnikai prosjaka
bez mirovina, invalidnina, posla, stana i ugleda.Jedne su kao zlotince
slali na hrvatske i strane sudove, druge kao ludake u Vrapie, a reee -
odaine samoubojice koji nistt vi5e vidjeli nikakve nade i spasa- dva
metra pod zemlju.528 Vojsku se nastoialo obezglaviti, pacificirati, depo-
prije izbora imao toliko moei da je provizornog predsiednikaPavletiia uspio natjerati
na razrijeSenjeneposluSnoggenerala.A taj se isti Mesie zaloiio za skrafivanje vojne
sluZbena smije5nadetiri mjeseca.Jednakoje tako mogao predloZiti i potpuno ukidanje
voiske!
527Gen€ral Miljavac izravno je zainteresiranomop6instwr dao do znanja da se
vojska ne 6e mijeSatiu politiku te da vojnog ndara ne ee biti, a da glasine o njemu
pronose oni koji ih hoee iskoristiti za svoje ciljeve. Ta ie iziwa uglavnom suglasnas
tezom zastupanomu ovom poglavlju.
52"Premapodatcirnaiz 199a,od "posttraumatskogstresnogporemeeaja" (PTSP)
- Sto ga se, da stvar bude joS gora, poniZavajuie nazivalo "Vijetnamskim sindromotn"
- bolovalo je 15000 hrvatskih branitelia, a samo te godine 100 bolaca podinilo je
samoubojstvo.Ratnici poseZnza vlastitim Zivotom kada se osjete dokraja razo(.aranii
poniZeni povratkom tr civilni Zivot, sa svim niegovim nevoljamai s hladnim dodekom
na koji poswrda nailaze.Nedostajeim tada velidina, patos rata, wrde ih blizina smrti
koioi su na bojnom polju odolijevali, ali ih je pobijedio mir. - PredragRaos,koji nije
satno trltr:rljevicarskikomediograf, prevoditelj i clotan, nego je i diplomirani kemidar,
tznio je i jednu prozaitniju moguenost kojom bi se mogao protumaaiti barem dio
voiniekih suicida. U jednom razgovoru, on mi je spomenuo tablete xannx i prasac,
koje psihijatri koriste radi umirenja pacijentakod epilepsijei koji, djeluju6i na moZdane
valove, u kombinaciji s alkoholom, izazivajttsamoubilaekeporive. Raos je twjerenja
kako odredeni krugovi, imaju6i tt vidu uiinke, vojnike hotimice, svjesno opskrbljuju
dotienim medikamentima.
381
 MLADEN SCHVARTZ: HRVATSKA NAKON TUDMANA
litizlratti- niu, koja ie na svoiim pleeima ponijela glavni teret h
nacionalne politike! Na sve nadine poku5avalo se razbiti jed
vojni korpus sijanjem razdora medu niezine pripadnike i poti
razbiianjavojnidkih udruga (Dragovolici, HOS, Hvidra...)52e, kako
ne bi kao iedan mogla ratovati protiv neprijatelja, s koje god strane
dolazio, nego bi tro5ila svoje snage u gloZenjima i fiatezanjima
vlastitih redova.
Frusrrirana vojska moLe nestrpliivo i nostalgiano i5dekivati novl
rat, moLe diei ruku na sebe, ali moZe i izvesti vojni udar protiv dekar
dentnih civila koji nisu imali po5tovanjaprema njezinoj 2rtv753o, a usto
jos vode u propast onu istu naciju Sto su je upravo ratnici spasili o{
neprijatelja te ioj stvorili preduvjete da Zivi u dostojanstvu i slobodh,;
Pritom etos vojske ima neusporediveprednosti u odnosu na korumpiranu
malogrzrdzrnsku moralku, kakva leZi i u temeljima na5etriviialne civilno
demokratskezbilie. Nu Hrvatskoi su i tt miru potrebni junaci bez strahE
i mane, a ne tfgovci-me5etari5llPriieko su nam i u Zivottt civilncl
mirnodopske politike potrebne vojnidke kreposti domolittblja, solidarr
nosti, oclanosti,nesebidnosti;juna5tvai izdrLliivosti;stegovnogStovanld
autoriteta i hijerarhije; pripravnosti na plemenite Lrtve i snage da sc
gleda smrti u oii. Sto je, napokon, naravnije nego da drZavomvladaiu;
cla ie vode oni koji su je i stvorili? Sve Sto imamo zahvaliujemo svojim
ratnicima, sve smo izvojstili ratom. I dok je rata, bit ee i Kroacije.
Pa ipak, sve i ako zamislimoda stt se u hrvatskoi politici namnoZill
oclgovarajuCipovodi i izazovi, i da se vojska ili neki niezini dijelovil
odluee na nezakonito, nasilno preuzimanie vlasti radi sastavlianiavlade'
nacion:rlnog spasa,nadalje, da taj poku5aj uspije bez otpora, pa dak f'
5rePostkomunistidkastranka SDPi agencii.LStrctta-i.strct*iuaniaizdale su 1999
studiju pocl naslovom "Ilrvatska vojska 2000; Nacionalna sigurnost, oruzane snageI
demokricija". U toi studiji vef su nalavtjenerevolucionarnepromjene 5to ee pogodjti
hwatsku oruzanusilu s pi'omletlomrrl^rti, drastienosmanjenjekadra, dramatienosniza'
vanje vojnog pror:reuna,skraeivanjevojnoga roka na 6 mjeseci,uspostavademokraCiie
i "transparenfnosti"u postrojbamate ulazak u NATO, Sto znaei postupno predavanjc;
tfupe u ruke inozemnog neprijatelja. U sklopu opeenite :tkcije slabljenja Hrvatske
Vojske osobito je zrpaLenanajava raspu5tanjaPrvoga hrvatskog gardijskog zdnl83
(zapravo Vrhounikctuog "tjelesnog sdruga"), postrojbe od 43OOvojnika pod izravnrm
zapoviednistvomPledsjednikaRepublike.Vojnici ee biti poslani u drttge postroiDe'_u
mirovintr ili na burzu racla,pa clo daljnjegaotpaclajui kao nositelji mogueegavoinog',
',
trdara.
5rr)Moze izvesti i Marcia su Roma, kao onoga 28. listopadir 19221
- .:,
srf Posuduiem Ltplrtmr clistinkciju ocl Wernera Sombarta, prema knjizi Hcindbf ',
und Ilelden (Trgovci i junaci, Miinchen u. Leipzig 1915).
382
XII. DRZAVNI UDAR: S LIJEVA IL' S DESNA ?
- ostaie pitanje kako bi na hrvatski
bsde pozdravljen od veeine naroda57z
je
v,ini udar gledalo inozemstvo.Jer, iedna stvar s pravom zahtijevati
sd,,sviieta" nemijesanje u unutarnje poslove i politidke odluke Hrvatske,
a posveje dnrga stvar rnoZe se odli geopolitiekog okntZenja i globalnih
siidista moci ocekivati da Sutke prijedtt preko tako dramatianog i
dalekoseZnogobrata kakav bi se dogodio vojnim preuzimanjem vlasti u
smieStenojusred Europe'
'iednoj drzavi
Moada bi potencijalnim hrvatskim pucistima mogao u nedemu
posltrZiti primjer Pakistana,gdje su vojnici, svrgnuv5i koncem 1999
korumpiranu civilnu vladu, obeeali (doduse u nepreciziranom roku)
vratiti na snagllinstitucije parlamentarnedemokracije,ali su na poiedine
resore u svoju juntu preuzeli i civilne politidare, znttjuti da vojniiine
moLdamogu zbaciti iskvareni relim, ali da sami nisu odvee vicni politici.
Anrerikai njezin globalni imperij, nakon prvotnog Soka,bez obzira na
povremelle drske lekcije o "demokraciji" upucene generalu Perveztr
Musharraftr,pomirili su se sa svr5enim tinom i shvatili da vojna vlast
nroZe biti na dobro Pakistanai na ozdravljenje njegovog politiekog
Livott, te da, s druge strane, niiim ne ugroZavavitalne interese ino-
zemstvau toj, drZavnim udarima inaie bogatoi zemlji.
U dana5njemsvijetu svakajunta mora biti svjesnada ne ee imati
izgleda na uspjeh ako unaprifed mierodavnim medunarodnim dimbe-
nicima uvjerljivo ne predodi kako neizbjeZivostudara sa sraiali5tanacio-
nalnih interesau danoj poliriikoi situaciji,u kojoj prijeti kolapspoliriakog
livota ili gradanski rat, tako i privremenu narav vojne vladavine i njezinu
potpunu sukladnost probitcima svjetskih moCnika. Puiisti ne mogu
uspjeti ako svoju akciju provode na svol'u ftrku, u izolaciji i potpuno
sanrcrvoljno,bez dodira i razgovoras inozemnim paftnerima.
Pocltakvim uvietima, Zapad,koji se nakon dugog opiranja nevoliko
pomirio iak i s gubitkom tako mu drage i toboZe toliko vaZneJugoslavije,
mogaobi dati privolu za privremeno suspendiranjedemokratskihpravila
tt Hrvatskoj, kao Sto je to svojedobno cinio i u Turskoj ili Grckoj, koje
su eak bile ilanice zapadnogavoinog s vez^. Stabilizacijapolitiekih
prigoda, d<l koie bi djelovanjem izvanreclnihmjera clugoroeno moralo
ooci, blagotvorno bi utjecala i na odnose Hrvatske s inozemstvom, jer
bi joi pojaealaautoritet i udinila je sugovornikom vrifednim postovanja.
.. _5rJVojna bi.iunta u Hrvatskoj mogla raiunati s potporom nirrocla sarno ako bj
sazt'iieh
sviiest o nepopravljivim pogre5kama ljevitarske vlasti i ako bi se "javnosti"
uvlcrljivo predocilo re ako bi ona i sama shvatila
kako joj ne ostaie drugo negoli
pozdraviti puciste.
Vi5e okolnosti moralo bi dakle sazrijeti piiye negoli bi takvoj avantud
uro zaiamcen uspieh.
383
 MI"{,DEN SCHVARTZ: HRVATSKA NAKON TUDMANA

Za sada,ipak, ostaje nada da moguee pogor5anie sveopeegastania

novim reZimom ne ee pokrenuti srljanie u potpunu katastrofu, u I
bi se pobjednidka hrvatska vojska na5laponukanom zadrijeti u
iivot nacije, kako bi je ovoga puta ne vi5e obranila od
neprijatelia, Sto joj i jest tradicionalna namjena i ustavna duZnost.
spasila od pogubnih posljedica jedne krive politike.

EKSKURS:
KII. BESPUCAZBILJSKEDEMOKRACIJE

Nema, a vjeroiatno nikada nije ni bilo, rijeei u tako skrajnje

inflatornoj uporabi kao Stoje to rijet "demokracija".sttNa demokraciju
danasse rutinski i ritualno zakliniu i ljevitari i desnidari i centruma5i;
Narodna DemokratskaRepublika Koreja53a, afriiki ljudoZderi i sv. Otac
Papa.srsZavladalaie nepodnoSljivo ljigava, olinjala, isprazna,besmislena
demokratska retorika. Usprotiviti se snagom nezavisnih argumenata
parlamentarnojdemokraciji, postalaje mnogo opasnijapustolovina nego
Stoje juier bilo pobijati sametemelie komunistiikoga poretka u zemlja-

51rNekome tko, poput autora ove knjige, od najranije rnlaclostikomunizam

ntrzi ir demokraciju prezire, pa nakon sloma europskih komuniz m z:a.dogledno
vl'iicme prcdvida i propast demokratskogaporetka, nemoguee bi'bilo Sutke prelaziti
preko tesko podno5ljivog terora demokratske frazeologiie u naSim danima.
5rrVrijedno je uoiiti pleonazam
sadrian u ovom pompozno sroeenom nazivn
dr'Zave . Nije dosta "narodna", nego mora biti jos i "demoklatska", dakle ntemeljena na
vladavini naroda. Pa i ovo je bilo plemalo, nego se sjeverna Koreja htjela k tomu
lcgitimirati kao "r'epublika" (res publica = javna stvar, ri. clriavr koli poiiva na volji
t.pt'obitktrditavognarocla).Dakle, eak tri puta narocl,a zapravoje ta zemljlrniStzrdrugo
doli tipidna istodnjadkadespocija.
Jedino dobro u njoj jest ustrajno odoliievanjenapas-
ttma ameriikog imperijalizma.
5ssNjegoviprecl5asnicijoS
su pisali enciklike svjedoieei o zlu demokratskc
novotariie, kao i njezinih nusprodukata poput liberalizma. Usp. primjerice glasoviti
Vuabus (1864) pape Pija D(, ili okmZnicu sv. pija X protiv "modernizma" (1907). S
ol'l'lgestrane, jedan hrvatski katolieki sveeenik (Drago Simundza), precl nekoliko je
Sodina, rl razmiemo kratkom elanku pocl znakovitim naslovom "Mjeito i uloga crkve
rt.demokfaciji" (podnaslov bi rnirne duSemogao glasiti: "Kako da se Katoliika Crkva
ctm bolje prilagodi hirovima naSih dana"), uspio rijec ,,demokracij^"i izvedenice, tr
posve odobravajuiem smislu, uporabiti ne manje negoli
3O puta! V. Glas Konclla br.
13 (=Zg. nI 1993), str.4, ibr. 14 (=4. IV 1993). str. 6.

384 385
 MLADEN SCHWARTZ: IIRVATSKA NAKON TUDMANA
ma koiima je on vladao.536Iu komunizmu postoiali su ponekad
tolerirani protivnici, disidenti, i oni nisu baS uvijek bili upucivanl
amnice ili politiake ludnice. Ne dini to, dodu5e, uvijek i doslovce i
sveta krava demokracija sa svoiim krititarima, ali zato dini nesto jo$,
gore: ona ih izopeuje i marginalizira,a i njihove najbolje razloge unl
prijed proglaSavaproizvodima bolesnog, nastranoguma nevrij
jednakopravnog nzloi.nog uzvrata, a nekmoli uvaLavaniai prihva6ania.r
Demokracijaie dalekouspje5nijenego komunizam, nenasilnim,nieZnirn
terorom, postigla consensus koji je dini nedodirljivom, a svaki otpdf
djelotvorno iskljuiuje kao provokaciju, moralnu izopadenost ili tisto
slaboumlje.
A zapravoje u ovoj bezumno nekritidnoj uporabi rijed "demokran
cija" toliko devalviranai diskreditirarta,da je dovjek koji drZi do sebe,
uime svog intelektualnog integriteta i dostoianstva,ne bi uopee smio
prevaliti preko jezika. Nikoga vi5e ne zanimt Sto ona zna(i, pa se i ne
pita moie li se i treba li se politika odvijati baS u njezinu znaku. U
bana5njem politiakom kontekstu ona je izgubila svako diskurzivnd
znatenie, svatko je ispunja onim Sto je baS njemu osobito priraslo zh
srce. Postala ie emocionalnom po5tapalicom za svrhe dokazivanlt
govornikovog politidkog pravovie\a i diskvalifikacijepolitidkog protivr
nika. Ta nas dakle rijed viSe ne upueuje na njezinu politidku sadrZinul
nego nas tek maglovito obavjeStavao podobnosti onoga koji za niom
poseZe.YaLnoje samo na vrijeme ocitovati svoje neupitno demokratsko
pravovjerje, kako bi se izbjeglo ubitaanoi osttdi za primitivizam rll
ekstremizam. I tako, umiesto cla se u clemokraciii vidi tek jedan od
mogu6ih polititkih oblika, sa svojim svijetlijim i tamnijim stfafLamal.
oblik uostllom koji je u ditavoj povijesti nairjede primienjiv^n, p^itada
nipo5to u cistu obliku, pretvorenaje ona u magidnurijed, tabu i dogmu"
Tko je "demokrat", tai ie pozitivna, simpatidna,nadasvebezopasna
lidnost, dobrohotna i dobioe.,dttu, tolerantna i spremna na "diialog";
ona voli slobodn, pravdu, po5tenje, a ne voli uzurpaciju, korupciju i
faSizam.537 Rijed "iemokraiila", kako je ttpozorio ameridko-Zidovski
anarhist i filozof iezika Noam Chomsky, posve ie izopa(ena, te ie stoga
5r('U hrvatskom je politidkom Zargonu rijei "dernokracija"popunila prazninu
Sto je stvorenanestankomirprrrn. frazeologije"t^too.,p.ol ttog sociializrnl-",i ona,igta
posve istrf trlogu zamagllivanja stvanosti te njezina zamier\ivania utopjjskim idealom'
5.7 O komunizmri bi se jos dalo i razgovarati, on nije dernokraciji apsolutru'
-
neprijatelj, njegove zlodine ona sustavnopresifqje, na koncg, ratni su saveznici! Nl
slid:tn nadin kao "demoklacija", samo Ll obratnom srnisltt,uostalom, i fiiee "faiizam"',
poprimila je ulogu verbalnog orthja, rijedibatine, pa njorne simpatiini "demokrarr'
nemilice mlati svakogakoji mu iz nekog nzloga nije po volji.
386
EKSKURS: XIII. BESPUEA ZBILJSKE DEMOKRACIJB
Ueba rcdefinirati. Moi.da bi prikladnije, nu svakako i uzaludnije bilo
nokuSati z ftaaiti da je se potpuno izbaci iz uporabe. Ali rijed nije ni
iotrebno redefinirati; dostatno je vratiti se stafim definicijama, po-
iisntrtim u neodgovornoj iezitnoi praksi aktualnepolitike i parapolitike.
Tako ie, prema klasidnoj Aristotelovoj odredbi, demokraciias:soblik
drL7vneupfave u kojem slobodnjacibez obzira na svoje imovno stanje
kao vefina sudjeluju u vrhovnoj vlasti.5re
Grdka se demokracija izni,avala u radu onoga Sto su Stari nazivali
rKKfuilola.Ta je fije( ve6 u Novom Zavietu poprimila znatenie kr56anske
Crkve (ili crkvene gradevine) - Ecclesia. Nu u antidkoj Ateni ona je
oznatavalaskupStinu odrasl.ihi slobodnih muSkaraca,koji su na njoj,
kao vdrovni organ vlasti, odlttdivali o svim javnim pitanjima politiike,
zakonodavnei sudske naravi. Grcka je demokracija, dakle, bila. iztavna,
ali ona nije obuhvadalarobove i Zene,a dakako i malodobne, a takoder
se nije rasprostiralai nzrgospodarskopodrucje. Stara je demokracija,
prema tome, bila nepotpuna s obzirom na puno znadenjepoima sobom
vlad:rjueegnaroda. Osim toga, ona ie bila ograniiena samo na jedno
ruzdoblje povijesti jednoga grdkog grada-drLave.Veliki grdki filozofi
nisu bili prista5e demokracije.
Kroz ditava duga stoljeea Rima, u njemu nikada nije vladala
demokracija, osim Sto je, u sloZenom modelu politieke vlasti, uz
monarhijskii aristokratskielement, bio zastuplieni onaj demokratski (u
ustanoviplebejskihtribuna kakvi su bili braeaGracchus,ili kroz narodno
zbori5te,skupStinu- comitia). Demokraciju ne poznaje drlavna povijest
izvaneuropskihnaroda, "obojenih" ljudskih pasmina.Ni kr5eanskiSrednji
Vijek nije doba polititke demokracije. Politidki narod (populus) precl-
stavliajuu to vriieme sveeenstvoi aristokncija, a narodnim se masatna
(plebs) vlada i upravlja. Tek na izmaku SrednjegaVijeka zamisaodemo-
kratskevladavine olivljava kocl poieclinih filozofa. tVilliam Occam, koji
tt teoriji spoznajeruzdvajadvije vrste istine - nazovimo ih metafizidkom
s3"Tomislav
Laclan plevodi Aristotelovo 6eporpurtcx kao "putka vladavina". V.
Aristotel, Potitika; Globus i Sveudili5na Naklada Liber, Zagreb 19881
5reOna za
- Aristotela, uostalom, nipoito nije najbolji oblik vladavine, kako to
tlrze ncki interpreti zavedeni sadaSnjom pbzidvnom
emocionzrlnom konotacijom lijedi
..oemokraciia". Aristotel ie smatra zastranjenjem, Io5om inaiicom politije (nol.rtetcx),
-
.tlstavnog poretka", kako prevodi Laclan. Aristotelova je definicija po klasitnoj metodi
per.Senum'proximttm et di.fferentiam specificdm (putom najbliZega roda i svojstvene
tazlike). Definirati, uz ostalo, tnoZemo tijet ili rtton..
Kao riied, etimoloski, "demokraciia"
,est vladavina naloda, puka. Definirajuci samu stvar koja se naziva tim imenom, pak,
moramo zahvatiti dublje u njezinu bit, tl ono sto uistinu
iesu stvari koie se uobidafeuo
nazivlju rijecfu "demokracija".
387
 MLADEN SCHWARIZ: HRVATSKA NAKON TUDMANA
i fizidkom, transcendentnom i imanentnom - hoee diieliti i s
vlast od crkvene, a za ovu potonju zahtiieva da poiiva na
vjernika umjesto na hijerarhiji klera. Marsilio da Padovapak zastupao
naravno podrifetlo vlasti, i zato ju ie htio utemeljiti na narodnoi
kofa bira kneza. Njegov mladi suvremenik Bartolo da
dopu5tao je demokratsku vladavinu samo z^ male zemlje, kakva je
i antiika Atena5ro.
Svakako,humanistidki duh Renesansepotaknuo ie prisjeeanja
slavne dane Periklove atenske demokracije. U iednom kontinuitetu
vremena francuske revolttcije redaju se sada mislioci koii se, korak
korak, priblii,avaju zaokruZenu stajalistu laicke drZave, na
suvereniteta,jednakostilfudi i niihova "prava na sreeu",osobite
vecinske odluke i uopee velikoga broja, slabljenja i podjele
vladavine zakonanad liudima, prirodenih prava i sloboda Sto na
pripadaiu dovjeku kao takvom, i svega onoga Sto, nakon brojnih
gleskih, francuskih ili ameriikih racionalistidkih, prosvjetiteljskih
deklaracija,te inih pergamena,predstavliatemelie dana5njegapoli
svifeta. Moderna je demokracija biljka koia ie kasno niknula na
svjetske povijesti. Niezinih pred5asnica prije francuske revolucije i
kasnijih vremerla moglo bi se nabrojiti na prstima iedne ruke. N
ie traianie bitno vezano za W stolieee. JoS u pro5lom stoljeeu ona
- izuzimaiuCi donekle republikansku Ameriku - bila tek strano
prrazitarni uljez u strukturama europskoga monarhizml, koji je n
'i
valenje, izbomim cenzusom, sveo na najmanju mjeru.
Koncem Drugoga Mileniia, od ne5to preko dvije stotine
driava, 117 su imale demokratski izabrane vladejat Ova suvremeney'
51"I kasniji Svicarski kantoni, koji su, uz atensku plademokraciju, inspirirali
' ,1
moderne pntke vladavineJean-Jacquesa Rousseana.
5rr Ocl toga broja 1995 gocline ih je "slobodnih" (liberalno-pluralistidkih)bilqt
76, t 1997 gocliire- 81. Plerna istraZivaniuinstitnta llou.se t2f Freedom. - Globdnoi
clemoklatskoj zaLr:lrzi joS najuporniy'eodolijevaju zemlje tzv. '|rc(eglt sviieta, koje su
ve6iuom prigrlile neku varijantu "nacionalnogsocijalizma"(ili "socijalnognacionalizma";
kako je svol potitieki model nazivaoargentinskicaudillo generalJuanDomingo Per6n)t
Voda Libijske DZamdririje Moamar al Gaddatiuzeo si je trud;r i u svojoi ZelenoJ
izlolio posve suvislu kritikn parlamentarnedemokracije. Gaddafinaro<Jnopredstavni3wo,"
sfitatralaZnim, jer narod ne moze nitko predstavljati.Narodni je suverenitet neorerrrYlf
a politicke stranke, koje su tek dijelovi haloda, dijele i suverenitet. Nu one same po
se-binisu ,.rrr.r.r., pa to ne moZe biti ni stranaiki parlament, a ovaj se upravo pre&lt
stavlja kao zastupnik suverenognaroda. Strankesu uop6e oruda rnanjinske
potkttpljive su i svojim sukobima, u cilju skupinske koristi, razarajunacionalno j
Stranaekaje igra plitka i priievarna, pLlnamanevarai trikova usmjerenih protiv
interesa.Gaddafise zakljueno opredjeljuje z'aizraunu demokraciju, ne uvidajuci
ie ona rnoguia samo Lt grikom polisu ili Svicarskomkantonu.
388
EKSKURS: XIII. BESPUEA ZBILJSKE DEMOKRACIJE
fteizrtvna,parlamentarna,predstavniika ili zastupnidkademokracijajoS
uviiek je najprvo procedura uspostave politidke vlasti i nadin njezina
obnaSania. Ona usto ukljuiuje i iitav sloZenisustavodnosamedu ljudima
koiima vlada duh jednakosti u slobodi, sno5liivosti,slobodnog govora
i ledodirljivog prava svakog pojedinca da izrekne svoie mniienje o
demu god izvoli. Ova, pro5irenademokracija,koja se jo5 redovito mora
542- jer
izlagttti kurama uljep5avania takozvanom "dem oktatizaciiom-
clemokracije,po uvjerenju njezinih propovjednika, nikad nije dosta, -
zna(i inaj5im lokalmr samoupra!'Ll,mno5tvenostspontanih i autonomnih
gradanskihinicijativa, te neograniienu moguenost svestrllkog sudjelo-
vanja najveeegmogudeg broia u polititkoj vlasti. Demokracija nije vi5e
samo opee pravo glasai nadin ustolitavania politiake klase anonimnom
veCinskom odlukom te skup pravila za odvijanie politi-koga Livota.
On:r pretpostavlia i iitawr glrstu, neprohodnu mreZu sloZenih slrstava
sloboda i prava, protoka informacija, djelovanja javnosti, sudjelovanja,
snoclltrtivanja, dogovarrnjr, pregovaranja, razgovtanja i govorenja, - u
kojoj se tako upravljana politidka vlast i tako artikulirana i izopatena
politiaka volia, poput jedne monstruozne, otudene metapolititke sile
okrefu i protiv samih svojih nositelja, i protiv narodnog i opeeg dobra,
kao i opCenito protiv svakog smisla.
Prista5edemokracije tak i priznaju njezinim kritidarima da demo-
kracija nema clmgog smisla, sadrZine ili vrijednosti cloli onih Sto su
saclrZ:rniu iisto formalnom svojstvu da predstavlja tehnieku metodu
izl><>ra vladajuee skupine.sa:iI doista, demokracija jest tek instrument
smjeniivania jedne oligarhijske vlasti drugom na temeliu sludajne
aritmetiike ve6ine, kao i naiin donoSenjaveiinskih odluka u drZavi.
Ona je puka procedura, okvir koji je postao samomesebi cilj, vaLniii od
sadrZine.Na mjesto opeeg dobra, u tom modelu politiakog ustroia
dospielaje iedna veliiina posve drugacijeg reda i znacaia- opee pravo
glasa. Na mjesto dobre vlasti do5la je, kao vrhovna vrednota, puka
'fo
je neka vrsta permilnentne demokratske revolucije, vjeinogr kamsela bez
Kraix i konca, neutaZive glacli za slobodama i pravima bez strogih deiinicija i ustavnih
Drana.
5rr Istina, demokratski ideolozi
uz proceduralnu nlogu demokracije kao nadina
.
clolaska na vlast i nadglasavanja sve vi5e iitieu znadenie demokracije kao ditavog stilir
,avrloga zivot^. U prvoj funkciji demokracija je duboko nehqmana politidka pojava:
ona predstavlja vladavinu anonimne aritmetike i sludajnih oligarhija. U drugom smislu,
ona ie totalitarna ohlokracija, apsolutna vladavina srednje miere, ulice, koja svim
oblastirna livota namefe svojtt normu.
389

MLADEN SCHWARTZ: HRVATSKA NAKON TUDMANA
smjeniivostvlasti.54" Demokracijaje k tomu z^du7,eflLi jednom izabranu
vlast nadzirati, kontrolirati. To je zadaeaparlamentarne oporbe, kao i
narodne veeine, koja na slijedefim izborima moZe vlasti i pfesuditi ako
je njome nezadovolina.Ali, otkuda uvjerenje da je parlamentarnaoporba
ili narodna veeina - apsolutno dobro, nepogreSivasvetinja, a da je vlast
uvijek kao takva bahata i samovoljna,sumnjiva, pokvarena i zla?ZaSto
bi naclzornikbio bolii od nadziranoga?Tko ee kontrolirati kontrolorersrs
U povijesti idejA ne manika kritidarA demokracije: od Heraklita i
Sokrata, Platona i Aristotela, preko Augttstina i Tome Akvinskoga do
Machiavellija, Tocquevillea, Schopenhauera,Nietzschea,Marxa, Spen-
glertt, Carla Schmitta, Nikolaja Berdajeva i ditave pleiade mislilaca ovo.
vleke konzervativne desnice. Nevolje s demokraciiom potiniu vee kod
odreclenjanaroda. Umiesto zbiljske, organske narodne zaiednice,kao i
njezinih razliditih, koliko i nesavrSenihtlanova, konkretnih pojedinaca
i Zivih lidnosti, demokratska ideologiia banta apstraktnim prosvjeti
teliskim, utopiiskim pojmom naroda kao nositelia "narodnog suvere'
niteta"5'1('.U tom svojsnrt "narod" nije dmgo negoli fikcija prirodnoga
ptavl, pa vladavina"od naroda" i"po narodu" ne ptula nikakvo iamswo
da fe n svojim udincima postati vladavinom za n;lod kakav on zbiljski
iest.5a7
Kako dlanovi naroda niposto nisu jednaki, osim s BoZie visine,
trpitna je i clemokratskadogma o iednakosti.Naravno,i naizadrtiiidemo;
krat morat ce pristati na tvrdniu da se liudi u niztt Svoistavastubokom
razlikuiu. Ali on niie pripravanizte istine pol'u6i neizbieLiveposljedice'r
te ljnde, umjesto kao neponovljive veliiine, mikrokozmose, promatfa'
kao statistidke,u njegovoj politidkoj aritmetici medusobno zamieniMe
brojke. Narocl kao cielini, buduei da podiva na zbfoiu jednakihr
atomiziranih (individualiziranih)5aspojedinaica,za demokrate predstavlia
tek mehanidko dm5tvo, a ne Zivu organsku zajeclnicuzbiljskih ljudskih'
51iDoaim clernokracijaLivi oclfanatidnog kulta srnjenjivostivlasti - kao da ee
ona slijededa biti bolja, ili je pak sarna srnlenlivost dobio po sebi - ier je "i7:2
boZanstvorelativizarn- prava politika vjeruje u vreduote, saclrZine,ciljeve, u smrsao
opeeg dobra, iz to orr" ,ru1r.otil,zahtijevada clobravlast za Sto cluljevriieme rno,e blu,l
iztrzeta.iz nadela smjenjivosti. ,rr
545Tko 6e oclgajatiodgajatelje?- pita Marx.
5,,,Upraksi, medutim, ona narod svodi na puko biradko tijelo, korpus poreskih,
obveznika i na amorfnu mlju takozvanih "gradana".
517Negdie je medu svojim aforizmimafrancuski roaialistidki pisac grof
de Rivarol pribiljezio i ovakvu misao: "Apsolutni vladalac moZe biti i Neron, nu poncM
je on i Tit, ili Malko Atuelije. Narocl je pak iesto Neron, a nikada Marko Aurelije"
5a"Atom i individua (atopoq, indiuiduum) ozna(avaitt isto: nerazdjeljivo'
390
EKSKURS: XIII. BESPUCA ZBIL.ISKE DEMOKRACIJE
stvorenja. Iziedna(avaitd za potrebe demokratskog formalizma inade
posve neiednake ljude, demokracija dini veliki grijeh spram ljudske
naravi. Ona, kako je to istraZioTocqueville na sludaju Amerike, donosi
sobom prawl despociju jednakosti. A jednakost je doduSe dobra, veli
Aristotel, ali samo za iednake.
Ustrajavanjena jednakostiljudi, u svakom pogledu tako razlititih,
izvonta ie laL, fipCIrovQeu6o(demokracije. Ona ovim svojim postula-
tornim egalitailzmom swara ozra(je u koiemu se svatko osjeeapozvanim,
pa i obveznim,suditi o svemu.Svatkopod okriljem demokracije postaje
uvieren kako je i niemu, upravo njemu, dana povlasticada dini ono Sto
je u boljim vremenima smio samomislilac, filozof, duhovni voda naroda:
iznositi svoie nxisljenje. Demokracija i jest politiiki sustav u kojemu
svarkomnije da (a) moie misliti, tj. da mnijenje znati isto Stoi mi5ljenje;
(b) da ima pravo na miSljenje;(c) da ima pravo svoje mi5ljenje javno
priopeiti, te (d) da ima pravo pretendirati da je u pravu samo zato jer
mniie kako mnije. Ukratko, u liberalnoj ie demokracijinamjestomi5ljenia
do5lo pravo na mi5ljenje.
Ali ne samo da u demokraciii svatko djeluje no5en uvjerenjem da
smije o svemumisliti i govoriti, nego se to od niega izrijekom i zahtijeva.
Demokratski podanik mora se neprestance izialnjavati, mora otkrivati
medijima i anketarima svoje stavove u svoistm nekog sudionika ili
promatraia, prirepka, prolaznika ili statistidkeveliiine. U takvr-rsistemu
nema nadleZnosti,nema tafiga, distance i respekta. Time demokraciia
izravno vodi despociji mase, koia je inaie neosvije5tena,neodluina i
nasiln:r, te tijom uzurpacijom politike nastaie samo porast besmisla,
nelogiinosti i nereda. Masase slaZesa svakim mnijenjem, kao Sto, isto
tako, protiv bilo koga mi5ljenja mole biti nahu5kana. Ali joj se
demokratski politiiar mora ulagivati kako bi pobiiedio na sliiedeeim
izborima, buduei da nije odgovoran Bogu, povijesti i naciji nego
"biradkom tijelu".
Narod, koji nije autoritet ni u religiji, filozofiji ili znanosti, umjet-
nosti ili moralu, trebao bi to biti bas u politici. Da je on to uistinu,
medutim, tada bi on svoje glasovenepogresivodavaopravoj stranki, ne
bi ona morala iekati povoljne "trendbve", raspoloZenjeduha vremena
ili pribjegavati predizbornim smicalicama i laLima,ne bi dakle prezirala
narod. "Nisamdemokrat,ne prezirem narod" - rekao je osebujnimarksis-
tiiko-revizionistidki i protofasistidki mislilac Georges Sorel. Stujemo li
narod, uzimamo li ozbiljno i njega i niegov probitak - tad mu ne
moZemo pristupiti na naiin demokratske politike. Narod kao 8eprog
(demos) mehaniiki ie zbroj atomiziranih pojedinaca, nositelja demo-
kratske procedure. Narod kao na.tio emanacija je nacionalnog duha,
397
 MI-ADEN SCH!7ARTZ: HRVATSKA NAKON TUDMANA
samosviesna organska zaiednica ljudi koji spadaju zajedno,
transcendentna velidifi za koju se mrije, koiu je Bog stvorio prem;,
svojim andeoskim arhetipovima. Demokraciiaie tek iedna od nesavrSenifo,
liudskih izmiSljotina,a naciiajest BoZiarealnost.I zato je tek narod kao
naclja clemokratski, zapravo, u nacionalizmu ie sadrLanaujedno i samn:
5ae
autentiena demokracija.
Sukladno demokratskom postupku, mora uvijek odlutivati vee&
na.550Nu, kako je znano, istina je u praviltt dostupna samo iznimnirq t
pojedincima, doiim se veeina itekako moZe prevariti.5sl Na taj su dojarq,
povremeno prisilieni dak i sami demokrati, primjerice oni okupljeqf
oko Hrvatske Demokratske Zajednice nakon NovogodiSnierevoluciio,
Pitaite narod kao skup atomiziranih poiedinaca da, bez straha i u "sloi
bodi", odgovori o nekom ne odvee prijepornom predmetu sa "da" ili
"ne". Bit ce oko polovicepro i oko polovice contrA, ili ve6 tako nekako;
Rezultatnema nikakve veze s istinom i pravdom, pameeu ili suverenotn
odlukom, vee, u najboljem sludaiu,s radunomvjeroiatnosti.Narod danas
u zapaclniztdkimdekadencijama glasuje i za (pobadaino) umorstvo, za
gubitak Suvefenitetaili homoseksualnebrakove. Svete odluke ne postaill
nimalo bolje time Sto nose oznaku "nafodnih". Nastrano ie ttaLitl,
demokratsku legitimaciju od istog onog narodakoji je tako odito zahva.
een propaclanjem,dzrmu se moZe pomo6i samo ako ga se energidno
povecle,protisti, uzdigne stegovnim i odgojnim mjerama samosvjesne;'
iake i elitne drLavels5z
Prosfek tisuee maloumnika ne mora bolie odluiivati nego pojer
clin:rc, odgovorna litnost, plebiscitarni narodni voda. Dapade, demor
kracija svojom bitnom dimenzijom i jest teror osrednjih i manje vriiednih,
Nigdje to nije toliko jasno kao pri pogledu na sastavenaSihdemokratskih
parlamenata.rJz -ui., sludajnihmediokriteta ili obidnih glupana,u njih
5leO\rl svoju st:rruiclejukoja mi je sinula 1970prigoclomar-raliziranja Hrvatskoga
plolieca kasniie sirn u sliinorn obliku ptonajao i kod glavnog mislioca Konzervativne
Revolucije, Arthnra Moellela van den Brucka.
5H;Irlcsnik Schitler (Maria Stuart) znacleo ovom pitanju slijedeie: "Mora prijo
ili kasnije pfopasti ona dti:tvlt u kojoj vefina pobjeduje a bezumlje odluduje.",-
ti' Demokracija, sa svojirn formalnim prihvadanjem svake veiinske odluket,
dospijeva ad absurdum na(elnon mogucnosZu da se veeina naroda iziasni protiv-
demokracije, ili protiv svojegavlastitog opstanka.Sto bi uiinili navoduo domoljubnr.
hrvatski dernokrati kada bi narodu palo ni pamet vcdinskim glasovanjemfestaufira0
svaKr'
Jugoslaviju,ili se opet prikljutiti Srnilii tti ipit< ima vedinskih odluka koje valia na
nadin odbaciti? Ali to ru5i same temelje demokratske ideolo5ke zgradel i'
t52 (Kao Sto od nesposobna i neiskusna Suca ne mozemo oeekivirti pravedne,
presttde, tako se ne rnoZe oaekivati da narocl koji je pun zabluda i neznaniabude, osirn
u tijetkim sludajevima,razborit ili pametan kada bira ili nesto odluduje." (Mlchiavetu'r
392
EKSKL]RS: XIII. BESPTJCAZBILJSKE DEMOKRACIJT
polekad zahtta i poneki znatainiii dovjek. Ali takav nije potekao iz
parlamenta;veliiine u njemu ne nastaiu i on ih ne trpi. Masa, koja u
ielnokraciji donosiodluke, ne moZebiti odgovorna.Odgovoranje samo
pojeclinac.Zato, Lr dubljem i izvornom stnislu, samo pojedinac uopCe
odluduje.
Prista5edemokracije kao da uZivaju u ovoi demokratskoj srednjoj
mieri, koja im jamii mir neodgovornosti, spa5avaih od potresa Sto ih
zrTaiutprlediti iznimni muZevi. Zagovarutelji obicne, neugledne, mini-
malne politike tako oiituju svoju 1arkluljttbav spram "sive boje demo-
kraclie" (Adam Michnik), ili se opredjeljuju za "afltipolitiku" (Gycirgy
Konrad), politiku svakida5njice,bezvelikih voda i kafizma,velikih diela,
velikih pothvata. Tako dosljedno domi5ljeni demokratski duh skondava
u bijeclnoj apologiji bljedunjave malogradanskeegzistenciie. On sve
hoee trivijalizirati, udiniti mlakim, svesti na skudenn mjeru osreclnjosti.
Nemau njemu mjestaza otmjene geste,plemenite ittve, mistiintt simbo-
liku odore i vojske, vrijednosti stege, reda, autoriteta, ranga, herojstva,
za ptrtos tat?',za visu razinu ljudskoga opstanka.Najveeaie svetinia za
nj puko Zivotarenie. lvll za njega se uopee ne mora biti iovjek, ono je
svojstveno i drugim Zivim 5i61-2.::r
Dok u svakojoblasti ljudske djelatnostiodluiuju znalci i struaniaci,
iznimni ljudi i autoriteti, a ne prosjek i veeina, samo bi se od politike
oiekivalo cla u njoj vlada bezlidna i bezimena srednja mjera. Svatko
misli da je po prirodi posve dostatno nadaren da moZe pisati poezijn i
baviti se politikom. Nu ipak, ni pri demokratskim izborima, unatod
n:rielu i postupku, konadni posljedak ne odreduje vecina glasova,nego
razlikaizmedu veCinei manjine,koja moZeiznositi i samojedan postotak
(51'X,je takoder veeina), dak samo jedan jedini glas!
Napokon, velika se prijevara demokracije ocituje i u okolnosti da
u reZimima predstavnidke demokraciie takoder ne vlada ni narod niti
njegovaveCina,nego vlada manjina, oligarhija osamostaljenih,otudenih
"narodnih predstavnika" ziLkoju medutim nema nikakvih
, iamstavada
bi morala biti sposobnija, bolja ili plemenitija nego Sto sn to druge,
dernokratskinelegitimirane manjine na vlasti, popllt aristokratskih elim.554
"
5sJOvu tnlakn,
temeljito nejunaikn cltn clernokracije izvrsuo je - nehotice i
nesvjesncr, clakako - izrtzio njemaiki ministar rata (mira, obrane, vojske..., kako sve
glase <lerrioklatski euf'emizmi) Volker ltiihe, uskliknnvSi na Hffatskoj Televiziji 2. Yl
1998: 'Ja, naravno, nisam vojnik!" Ne clai BoZe!
s51Oligalhijske klike n reZimima parlamentarnih
demokr:rcifa mogu biti i skrajnje
nepopttlarne, nenarodne, a uiinci njihove vlad:rvine pogubni i razorni. Preporuda se
prirrjerice plomisliti koliko je dojneera5nja vlast HDZ-a t Republici I{rvatskoj bila
393
 MIADEN SCHWARTZ: HRVATSKA NAKON TUDMANA
I u demokraciji, unatoe njezinu duhu i zakonima, na koncu se, makar
u vidu kakvog premijera ili kancelara, iznjedri neki istaknuti pojedinac
koji se, ako ba5 i ne izravnom milo5eu BoZjom,a ono okoli5no, logikom
demokratskih mehanizamai narodne potrebe, stavi kao voda na delo
svojega naroda, da bi u razumno dugom roku vodio njegove poslove
kako se to iinilo od kada ie svijeta i vijeka. Problem, ipak, leZi u tome
da narod ne moZe imati strahopo5tovania prema vodi koji o njemu ovisi
jer ga je narod sam izabtao. Narod ne Stuje vlast koju moZe smijeniti i
koja je ovisna o njegovu hiru.
Citava demokratska tehnika, komplicirana kakva vee jest, te5ko
funkcionira, a upueena n propitivanje promjenljive biraike eudi,
podiva na neodgovornim natezanjima,kompromisima, konsenzusima,
labilnim i poloviinim improvizacijama. Demokracija se sva sastoji od
beskrajnih, samodostatnihprocedura555, u kojima se ne donose odgo-
vorne odluke kakve moZe donijeti samo pojedinac, opskrblien ovla.
stima, ali i duZno5eu da za svoje dine pod svojim vlastitim imenom,
a ne u ime bezimene parlamentarne rulje, naciji poloZi radun. Demo.
ktaciia i jest upravo (i) procedura, dodim je politika - odluka. Demo.
kratska se politika najveeim dijelom bavi samom sobom umjesto da je
zaokupljena donoSenjem odluka, vladanjem, narodnim dobrom. U
demokraciji, od te metapolitikess6 prava, djelotvorna, stvaralaeka
politika idejA i vizij6, gotovo uopee ne dolazi na red. Sve se uglavnom
iscrpljuje u smrtno dosadnim formalnim mtinama, izborima, kam-
paniama, kadrovskim smicalicama i kt iLaljkama,imenovaniima, manda-
tima, postotcima, besplodnom personalnomgloZenju,klika5kim prepu-
reprezentativna i koliko je bila omiljelija od one svoje predSasniceu Nezavisnoj DrLavi
Hrvatskoj, koja nije bila legitimirana opCim pravom glasa,te tko uopde u ovih deset
godina vlada u ovoj demokratskoj i vi5eumnoj Republici Hrvatskoj. Hrvatski narod, ili
moZda ipak iedna neslavna koalicija vlastohlepnih i srebrohlepnih profitera s tehnome'
nedZeritna,starim udba5ima,r^znoruznim vjeeno-judera5njimnostalgidarimate kariierist'
ima, oportunistima i konfonnistima svih boja - i to uz obilato asistiranje demokratski
nelegitimiranih medija koji mzrnipulativnim zahvatima proizvode javno mnijenie, ka9
i zdmZenih centrala iudeo-masonskeinternacionale, ameriekih agenata i bjelosvjetskih
vagabunda. I to bi trebala biti vlast hrvatskog naroda?
t5t Ona nepotrebno umnaZabesmisleneparapolititke poslove, sto je uz osBlo
Cini i daleko najskupljim medu politidkim ustrojima. Ne ko5ta, medutim, samo novaca'
nego jo5 vi5e vremena i energije.
556Metapolitikom ovdje nazivam politiku koja je samoj sebi predmet i svrha'
Inade rijed mo2e imati i sliiededa znatenja: (a) politiaka metafizlka, istraZivanie metr'
fizidke dimenziie polititkoga; (b) teokratska islamska drtava; (c) kulturna revoluciia s
desna uz suzdrZavanjeod stranacke politike - u smislu francuske Nouuelle Drolte'
394
EKSKURS: XIII. BESPUCA ZBILJSKE DEMOKRACIJE
cav anjima i stranadkom natezxnju, frakc iona5enju, afetama, uc j enama,
557
izdajama, tazdofima, ostavkama...
Demokracija, prema rijedima mudrog predsjednika Republike
Estoniie Lennafia Merija (koji u svojemu konzervativnom srcu duva
prostor za tihi otpor duhom mu vremena nametnutoj demokratskoj
formuli), Ll stanju ie samo reagirati na kakav svrSeni iin, doeim je u
politici potrebno iz vlastita, poticaja djelovati, agirati. Zato uobidajeni
z^padniaaki politiaari, neodludni i u pravilu ne odvee sposobni za obav-
ljanje svoje duZnosti ("biraiko tijelo" ne odluduje prema sposobnost-
ima!), notomo ne rje5avajuprobleme, nego "sjede na njima", iekajuCi
da zasutreili da se na neki misteriozni naiin sami od sebe rijese, ili pak
sami stvarajuprobleme kojih bez njih ne bi ni bilo. Danasnjapoliriaka
kasta z:dpadnjaikih demokracija pruLa ruznu sliku intelektualne osred-
njosti, neprimjerenog narcisizma, vulgarne demagogije, korupcije,
zlori.it,.,okultizma, obscenostii homoseksualnosti.To je, opfenito gle-
dano, jedna medunarodna klika bolesno ambicioznih skorojevifa bez
ikakvih vi5ih ideala, bez ideja, volje i osjeeaiapripadnosti svojim
naciiama.oni se pozivaju na narodni suverenitet i opee pravo glasa, ali
ne Zele i nisu u staniu svoi narod povesti i mobilizirati. Ali na drugi
naiin ne mogu mu sluziti i biti od koristi. svojoj mlakom samozatajnosetr
posvjedoiuju samo svoju posvemaSnjusuvisnost.stoga ee se na mjesto
koje su oni dragovoljno ispraznili ugnij ezditi laLni proroci i gurui,
cinici558,epikurejci, skeptici i sofisti dekadentnedemokracije, spremni
da posve nedemokratskim stilom, koristeei beskrajnu snosllivost
permisivnog demokratskog duha za sve ono sto covjeka vodi u propast,
zagospodaremislima i djelima izvarunih naroda sto su ih njihovi izabnni
predvodnici, odrituei se misije i odgovornosti, izdainiiki ostavili na
ciedilu.
Da se demokratska politika tdstinu iscrpljuje n opisanom metapolitickom
bavljenju samofil soborn, rjedito govori spontanf i nepromisljena,
te stoga iskrena
izjava arneriikog preclsjednikaClintona
nakon Sto je diugi ptit izabr.anna duZnosr:
da politiku ostavimopostrani."Za njegapolitika se iscrpljuje u predizbornoj
,-:ft,"to:
nampatrji!i.A n Arnelici predsjednidka predizborna
kampanja, kofi izazivlje prave orgije
m^etapolitike,zbiljski traje dvije godine, dakle polovicu
ne mogtl se donositi nikakve bitne i lprvog;'manoatri. u to vrijeme
ozbiljne politieke bdluke iz uvjerenja ili dobro
pfo^cijenienognacionalnog probitka, jer
sve snage moraiu biti usmiefene ulagivanju
i podilazenju njihovim predrasudama,zabluclamai hirovima, ne bi li se od
:l:,^einlt
tgrn rzmolio dostatan broj glasovapotrebnih
za clrugi mandat.
558Hotimice rabim latiniziranu, vulgariziranu
verziju naziva Kiniike filozofijske
skole, provodeei distinkciju "ciniinog" i ;ki.riekog,',
kako to eini i peter sloterdijk u
sYoioj Kritik d.er zynischen Vernunft.
395
 EKSKURS: XIII. RESPUEA ZBILJSKE DEMOKRACIJE
MLADEN SCIIWARTZ: HRVATSKA NAKON TT]DMANA

suetih kraua za5ti6enih zastupniekim imunitetom i natovarenih dele-

eiranim im narodnim suverenitetom, Zapfavl, eim se OslobOdenaslaga
Moderna<lemokraciia,zbognapudenostiisloZenostis iemokratske mitologije i mistifikaciie, tek slueajno izabrana, zbrda-zdola
tliela paflamen pokupljena stvofenia koja s narodom, njegovim probitkom i dobrom tt
dru5tava,oclvija se posredovaniempredstavnidkoga
glT:1T1 sto. sr1 ,ravilu nemaiu ba5 niteg zajednitkog. Ako u paflamentlr ne dominira
koji okuplja ljude politiekih lttu."lkl: legitimirane
tiiela. Demokraciia s ko nego se svakiaaspo volii mogu m5iti parlamentafne
prif."pifi izlaiuti se glasovanju biraikoga fakastranaekafrakciia,
i;;-; posla rezim je parlamentarnih Htf",u diiem se ambijentu krit veeine, tacl je zajtmten politidki kaos u kakvom je desetljeeima bila - a
samo visoka Skola uglavnom i ostala ltalija, i koii je u Francuskojdokontao tek 1958 gen-
irr:^iu viadajuee oligarhiie. Parlamentnije
i nad
i rr.odgorroinog brbljanja; on je i veleucili5tenatezanja eial cle Gaulle, slijedeei poziv da se vrati na vlast kao spasi.teliNacije.s6t
polovidnih,iltRrgviza:ii1t Stranke i niihove ideologiie, a ne narod i njegovi zbiljski stali5i,
lnjilih-kompromisa,labilnih, jer odlucuie t"mE 1'.o-tI:*t5"ti
iremoci. Pariamentafnamasane donosi od.luke, uvijek temelj su parlamenta. Danas su, nakon sloma iednopartiiskog komu'
UmjestomuZevneodluke neponovljivog pojedinca, dakle, listiikog pofetka, vi5e nego ikada stfanke postale zaStitnim znakom
ooieclinac.sse
ifi bat razllmnog dogovora veeeg broja subof.rca na zajednjdkom cilju, sloboclei nezaobilazivimsastojkompolitiekog svijeta.Stranke,medutim,
zbraianiq
um^lestoorganskogsuglasjaovdje se dogada samo mehanidko lisu ocluvijek pratile politiiku djelatnost niti su bile pravi, a nekmoli
glasova. ieclini iamacslobodi tt skupnom Zivottt ljudi. Stranke,partije, po svojoj
u parlamenru, buduei da je u njemu veea skupina liudi, lafodgfi su naravi sukobljeni dijelovi, partes, politidkoga korpusa i one samim
;e na cllilu psihologija gomile. Svejedno Sto je rijei o *tl-:l'lP*:T svojim suparniikim i natiecateljskim postoianiem izravno ugroZavajtt
i,nurodro- preclstavniStml"; stvari se,mutatis mutandis, odviiaju l.tdl4; nacionalno jedinstvo. Hobbes je vierovao da stranaika mno5tvenost
bonl Ulrt
ko kao na trgu ili staclionu,pfema onoj rimskoi senatores mora dovesti gradanskomratu, a protivnici politiakih stranakabili stt i
parlamentarnu masu obrlieitvtt osjeCajpriradnost{ danasop6eslavlieniduhovni oci demokracije i liberalizma, pluralizma i
Senatus mala bestia. I
gomili, utopljenosti u niu uz oclgovarajufigubitak osobnosti: ilmi:tlg agnosticizma,Locke, Hume, Mill i Rousseau,Trijezni promatraii oduviiek
Jlobodnogi ja dolazrropsko, ko'formistieko (nipo5to zaiednidarsko!) su u strankamavidieli veliku pogibelj, podrudie nesputanog rascvata
Mi.I u parlamenrarnojmasi opada sposobnostinteligentnog.mislienjl sebiinih strasti koje vode nzdortt.
rusllacKl
i kritidnog rasudivania;na povrsinu izbijaju nezatomljene strasti, U demokraciji, stranke su te koie predstavliaju kljudni eimbenik
prepu5tanju agrestti t,3il]^tl vl:rsti te stvarno obnasaju prerogative politicke moei umjesto naroda,
i agresivni porivi, skfonosfnekontroliranom
Na koncu, t posliedak tih du5evnih pokreta' rastu povoclliivo\ ove ili one veeine, i umjesto zami5ljenognarodnog predstavniStva.Poli
sugestibilnost "n
i pripravnost na oponasanje;nastait zanzne lt-T:l:,i tiike stfanke, medutim, u svojoj ukupnosti nisu reprezentativne: one
lr.iiku prijemdivost za jednostavneparole te spremnost na,pokof:iflq ne pokrivaju potpuni spektar postoieeih ideja, strujallia i politiekih
bilo kom slucajnom uzoflr i ad hoc improviziranom pfedvodnlKu'--- potreba. Neke su, restriktivnim zakonima, kao "ekstremne" iesto
Uostalom su narodni zastupnici,ako se i ne pona5aiupo nravilill un:rprijed iskljutene iz natjecaniatu',a one koje preostaiu uglavnom su
status
masovne psihologije , bez obzita na svoj po5tovani i povlaSteni

5('rZagovomici parlamenta skloni su ol'Lt klimavu i viSestruko ttpitnn institncijtt

55eParlament pfavo miesto onoga sto Douoso Cortes i Cail Schrnitt razotkrivaft$
ie diskttsije o llotovo clivinizirati, beskrajno mu prenvelidavajuii ulogu. O britauskom parlamentu -
kao clase d.iscu.tid.or,klasu koia znacle samo u beskmj vocliti isprazne plemcla ni on nikada nije bio svemoean, a joS manje idealan - kola stara closkoeica cla
preclmetima o koiina valja donositi odluke'
s({)Vee psihologije rn-.se,Gustave Le Bon't otl nc lnoZe jedino - pretvoriti muSkarca u Zenu, ali da ni pritorn nije ogranieen
ieda^ ocl oraca (uz Scipia Sighelea) prcntnim razlozimt. Vlaclo Gotovac, veliki mag hrvatskog parlamentarizna, izvoljeo je
govori n svojoj klasienoi raspraviLa Psychologie'iesTotttis'(1895) o narlamenlyl{'
(u icclnoj debati na llrvatskoj Televiziji 28. ll 1995) ustvrditi kako je "padament jedno
gomilama, i s obzirom na njih ukazuje .ta pre,,iaclavanieernocion"t"".:ti.]111t1:li:1""ti
fffi'::ffilti:,:itrffi;1";ffi;';'i'|!.j"".t},,.iG""iom vodi. prijevod:t'
Usp.-hrvatski ocl r.njesta gdje se stvar':r slobocla". Nasnpror ovoj naivnoj iluziji tipidnoj za liberalni
j pozitivizam, sloboda se ne swara u ljudskom svijetu, a najmanje n parlamentima. Ona
Psthotogiiagomita,cioi.,t'.t.., Zagreb rqs9,-str
je.,f':liXT:'S -
.tt3 ,t!t',1.,Y:::-::.:,:,:#S
ff tr';:;!:.ti#,"3.i'3iit'0.,i;1,:,?'^ilii,i.,orosr.i'itukka<ra te entitet nebeskoga reda.
t('r Izborni pragovi, uostalom, onemogneuiu malim strankama ulazak tt
ipak premalo nazodnika a da Dl ruvE
Dr2av]ri Sabor. U niemu ie,-naime, 'ajie5ee
parlamente. Budufi da se oiekuje kako one ne ee uspjeti plije6i plopisani minimalni
saiiniti pra\n firasLr.

396 397
 MI-{DEN SCHWARTZ: HRVATSKA NAKON TUDMANA
medusobno slidne, blijede, nisu domiSljate, jedinstvene, tvoritel
Njihovu opeenitu dosadnost i neprivlativost nadma5uje jo5
ubitaina nametliivost njihovih osrednjih i mlakih predvodnika.
AIi ni pojedinadne medu politiakim strankama ne nose u sebl
nesto obvezujuCe i nuZno bez tega ne bismo mogli opstati i Sto bi
opravdavalo strogost i patos pluralistitke frazeologije. Stranka nastaic
sludajno, mogla je i ne biti, mogla ie biti i neka druga, drugadiia.Kao
Sto nekom neumoljivom nuZno5eu ne nastaju, tako stranke ni u
padamente ne ulaze po krutoi neminovnosti svoje poruke, poslanja,ill
vrijedno56u stranaakih programa. Da bi stranka dobila zastupnike, manje
ee joj biti od pomo6i zdrava nadela,mudre ideje, ili utemeljene, ostvarive
vizlje, a mnogo vilelaZna obeCanja,prikrivanje swarnih nakana,medijska
manipulacija, Sarm i telegeniinost njezinih prvaka, novac, prikladnt
izborni zakon i uspje5no falsificirani izborni rezultati. A onai penzum
himbenosti, neiskrenosti i prijew.ornosti koji ne ispune u predizbornof
kampanii, nadoknadit ee lako kad iednom pobjedonosno ukoradaju u,
parlament: izdajamakoaliciiskih p finera ili pak slijepom odano5dukojtr
im iskazuiu:oba puta bez mnogo obzha prema istini i pravdi i s utoliko
vi5e po5tovania za svoje uske stranatke interese. , cjeline. Ta partikulafizaciia biraikog interesa posve korespondira
Dosljedno svojoj partikularistiikoj naravi, stranke i nisu odveC'
zaokupljene sastavlianjemstvarnih cjelovitih programa kao fi crta za
rie5avanje svih kljudnih pitanja narodnoga Livota s kojima bi se imde,
pravo obraeati ditavu narodu. One se u pravilu specijaliziraju za pojedine'
iz cjeline istrgnute probleme i nagovaruju istrgnute segmente narod-
noga bifa, slojeveili klase, interesne skupine, svoju "biradku bazu". Na'
tai se nadin one presutno mire s dinjenicom da 6e biti zanimljive tek,
dok traie konjunktura odabraneproblematike, te da je unaprijed isprogra',
mirano njihovo svrgavanjedim kakvo drugo pitanje, kojim se one ne
bave, zadobije prvenstvo. To je protuslovlje ugradeno u bit demokrat'
ske stranke: s jedne strane, ona bi rado ostalavieino na vlasti, s druge''
vec svojim parcijalnim nastupompristaje na smjenjivanjedim neki drugi
parcijalni nastup postane zanimljiviji. Napokon, stranke ionako ne
pobjeduju programima, nego trikovima i laLnimpredstavljanjem svoiih
prvaka. One ne dospijevaju na vlast po mjeri sposobnosti, politidkc'
pameti i domoljubnog poleta, nego nair:rzlititijim sustavima stranaekih'
kljuieva i kvota, kompromisnih koalicija i kondominija, patrontZa t.
postotak glasova,biraiko se tijelo za njitr i ne odluduje. Na taj naein, posve nesuglasnoI
temeljima demokratskeicleologije,plema principu selffittfitlingl propheq/, rnale stranke,
koliko god moZda dobri i spasonosni bili niihovi programi, ostalu maie i ne dobivaiu
pravo na razmjerni broj svojih zastupnika.
398
EKSKURS:XIII. BESPUEAZBILJSKEDEMOKRACIJE
nagodbi. Stranke nisu zato da trajno sluZe narodu, nego da Sto ie56e
je u reZimu partitokrucije odgovorna,
iedna drugu svrgavaju. Stoga
'nezavisna
politika dugorodnih ciljeva naprosto nezamisliva.563
Demokracija, koja se neko6 svecano i uzvi5eno predstavila kao
vlast od naroda, po narodu i za natod, poniLava taj narod do razine
biratkoga mesa,glasatke marve u ign nadiatavanjakrvolodnih politidkih
stranaka.56a Biratki je korpus ne5to homogeno, ali ne i organski pove-
zano amorfno, neindividualizirano, podloZno manipulaciji, pa tako
iznimno i razumnoj, po5tenoj promidbi.565On sam je pak nerazuman,
statistidki cjelovit, osloboden svake sadrZine osim atomiziranog arit-
metidki jednakog pruvl na glas. Birat u dubljem smislu nije slobodan,
- osim reklamne varke -
ier on nema toene i relevantne informacije
niti mu je omogueen sviesni uvid u alternative medu kojima mu je
birati. On dakle ne glasuje iz uvjerenja, nego po nametnutim, upravo
izloienim, zatedenim shematskim modelima, sukladno onome za ito
odekuje da se smatfa "dobfim", "naprednim", "spasonosnim".
S druge strane, on glasujeprema krivo shva6enimuskim, osobnim
interesima, blaZeno nezainteresfuanza opeeniti probitak nacionalne
speciializiranostistranakaza odredenaograniiena "rjesenja"ili posebne,
izdvojene segmente biradke baze. Glasuje se ponajmanje za programe,
vizije i ideje, pa i ako ih doista ima, ako i jesu po5teni i realistidni.s66
56iSttstavstrzrnadkogapluralizma, uza sve ostalo, vladavina je smrtne closade
koja svemu oduzima identitet, konttue, dostojanstvo,ozbiljnost, vrijednost, tezinu,
rang.
5('1Demokracija u ritttalu "slobodnih izbora" vidi
svetinju nacl svetinjama. U
ttsporedbi s njirna, sve ostalo je blijedo i bijedno, nisko i natraino. To je na potresan
nadirl izrazio predsjednik Tajvanaprigodom prvih parlamentarnihizbora u toj zemlii.
()vo jc prvi put u 5000 godina da se u Kini provode slobodni
demokratski izbori -
nsklikuno je tom zgodom Lee Teng-hui.Ako
ie to takvo epohalno postignuCeda ga se
tnota_istaknttdnasuprot ditavoj prijasnjoj povijesti, kao vrhnnac tisuegodi5njegusuda
Krneskenacije, kako li su onda ni5tetni bili ti dugi rnileniji! - S dnrge strane, ukoliko
rzbornalutrija ne ispadne prema oeekivanjima,demokracijaje moZei ponistiti. Vidjeli
smo poeetkom 2000 kako je austriiski predsjednik, pod pritiskom judeokratske
tnternacionale, ali i vlastitog "antifa5istidkog" uvjerenja, na jedvite jade pristao staviti
svoi potpis pod nolu vladu, jer se drski narod usudio birati desniearsku stranku FP6,
sto ie ueinilo neizbjeZivim imenovanie nekoliko desnih ministara.
t65Kada eovjek jednom pojmi
koliko su bezobzirnoi nesavjesnosvekoliki gospo-
u.attmanlPuliralt hwatskim narodom, postaje mu jasno da ga konacno jednom treba
tzmanipulirati na njegoru vlastitu korist.
5K'Zato radikalna desnica, koja u praviln
ima odgovoran, cjelovit i realistidan
program opeenarodnog probitka, te5ko moze pod
normalnim okolnostima osvoiiti
veeinu na demokratskim izborima. osim toga, u mirnim vremenima ona je u nepo-
399
 EKSKURS: XIII. BESPUEA ZBILJSKE DEMOKRACIJE
MI-\DEN SCHVARTZ: HRVATSKA NAKON TUDMANA

dojam o sebi. Gl da ga Sto je moguee potankije i podrobnije izvijesti o trenutadnom

Lidnosti privlaee lakse, ali one lakse stvar$u il?t1an
sadki su motivi dosada5njadiela kandidata, koja
se u pfaviltl krivo sraniu biradkih hirova, kako bi se njima prilagodio i podilazefi mlji
nepravedno procienjuju, razlidite predrasude i oditovana sprelnno closPiona vlast.568
da im se ulagui U posljednjih nekoliko desetljeea,poprilidno su dosadili demo-
izdornih kandidata da tim predrasudama povladuju,
Da makaf one znaiile zlodin (kao u pitanfu abortusa);
Llnapfiied stv kratski izborni circenses. Sveje manje gradanapripravno preuzeti na se
f -

inozemni uzori,
lijevo-desno,InOZCIIIIII
spektru lijevo-desno'
u SpektfU obiteliska tradicija,
Llz(Jrr' uL'rlcriDA<t Lr4\uulrlt' [Ugq' iasnu ulogu biraia i ritualno se podloZiti glasaekojproceduri. Demo-
itavovi U
StaVOVi
sugestije, ieklakazala,osobna korist i sl. Sve utjede
na birada,.nu.n*i kratske driave biliele vidni porast izborne apstinencije. U Sjedinjenim
riJAe ga na sveiani blagdan podjele glasova Draavamave6 ie notomo da na predsjednitkim izborima sudjeluje daleko
ry:t-jttlt^I-1Y" Ptt]t*t* manfi broj od polovice upisanih birada. U Zapadnoj Europi tai ie trend
politidla mudrost i oclpiovornasvijest o nacionalnom interesu' A ako sC,
nema komu daq takoder u porastu. Sto navodi grad^ne da gube volju ispunjavati svojtr
io eak i clogodi, mofat ee na;'vjeroiatntiezakljuciti da
::' plemenitu duZnost?To da su protivni stranki koja ima izglede osvojiti
svoj' glas!
-Napokon, , sludaja,
,
glasuje se ishitreno, od slucaja do nestalno li vlast, a dmge im nisu dostatno zanimliivom alternativom?Ili oiekuju da
irelevantnih, marginalnih pojedinosti, uviiek fe priileljkivani rezultat bit poluden i bez njihova sudjelovanja? Ili su
hirovito. Temeliem posve
prociena ili tumaienja nekog specifidt. i moLda stari, bolesni, umorni? Ili se ne Zele poniLavati kao bezimeni
novih maglovitih, bestemeljnih -biraaa
miienia doslovce iz dana u dan"1' djelif mesnate biradke mase, jer im je vee dobrano dozlogrdila sama
nog interJsa, politiaki se stav u
gocl same po sebi nepouzdane, predizborne ankete o nestalnol demokracija kao model, ustroj, poredak, kao ideologija i praksa, kao
foilko
demagoSkamanipulacija, oliniala iarcna lal?
milosti kanclidati kocl biradke mase uvjedjivo svjedode o toj okolnol

x,l.**,1.

Demokracijarado tvrdi da ona nema neprijatelja,samo protivnika.

Ona, medutim, poput boga Janusaima i dnrgo lice. Koliko je s jedne
stfane otvorena, neodredena i nedogmatska,blaga, mlaka i osrednja,
pluralistiika, tolerantna i "simpatiina", ona po svoiim uvjerenjima, ali
i tt stvarnoj politiikoj praksi, mora biti dolivliena kao demokrAtura56e..
demokratska diktatu ra, t*Lniia, totalitarizam (terminus. t echnicus Sto
su ga liberalni demokrati rezewirali samo z^ svoje komunistidke i
fasistidke"protivnike"l). Ima tomu vi5e razlog . Ponajprijeje demokracija
vladavinave6ine, tiranija veeine. Ona, pod utjecajem liberalne kritike i
se pak jednofi"l
voljnijem poloZajuier takva vrelnena idtt na rtlkn tlmiereniastvtl'K-acla tt danasuobidajenoj simbiozi s liberalizmom, moZe osigurati i odredene
drugim p.ito- nacle na vlasti' ona €et
najie5ce g rrenurku velike krize, redovitim ili ventile za potrebe manjinskih skupina, ali kao demokracija i ukoliko je
povede, te pritgn+*
sm<reinitiina <Janarocl 'vieri i osvoii, da ga obnovi,;zavede" i demokracija,ona stoji i pada na neoborivom mitu veeinskekomande.ito
clqblie nacioualno biee'r
dobije pjegov plebiscitarni pristanak. Ntt taclavee progovara
rulje iekalaca u tepu plecl izborni* tll.tiT:";
l toto
' U l ( ) c ( ccBlo v , L L Lrasiovje-ene
c I l U U u I . t D L wocl
E I o l a t Z l l razlidito rrLI!u,!

ga, se iza glasaeke kutije! - rtlglt sc u.'r

Gclje ic clemokratski "r.ru"..ri"? llno skrio
Schmitt. s('8Treba
5(,7U svega nekoliko dana, prema tim istraZivanjima, potpuni marginalac Stip@ nam demografije a ne demokracije; dcmagogije, a ne demoskopije!
potreban^zr sa:litT:, Potl ovom novoworinom razumijem diktatorsku dimenziju samog demokrat-
Mesif , zaboravljeni bivSi politidar, koii eak niie uspio priieii prag skog rrstroja,a ne mozebitno prozimanje
ffi.intiffi jednidkiiizbora
;L"# il ;;r" lurniravoritpreds l Zarseo<l-poT9i:Tii:: ioboze sloboclarskedemokracijeiilo; stranim
natt'tthama'diktature,kako se to ponei<ad
''JJ' nabolje?Arhetipska
petkf uspio-toliko prorniieniti je slika biraekoga
i
rebiscnirno.g-
shvaia.
i :|ffi il;:, J::ffr.# paduocronogap]lL:]11,::":;"
il;ffiH'i:'.i"i.'*iu"- Oo stravienog ,^ -.
tt" C)vase tiraniia osjeeau svim vidovirn
a zivotir,dak ispunja i svakidasnjicu,Sto
pleUelsio'ohlokratskoSl le_einiosobito nepodnoSljivorn.Mije5ase u ljudske navike i stil,ove-ponasanja, propisuje
trzvi5enoghosianna lspasi nas, pomozi ,ror,-,D naein (raz)govor;r,mjeri dopu5teni ton u yivnoj polemici.
raspnite gat.

400 401
 EKSKURS:XTTI.STSPUEAZBILJSKEDEMOKRACIJE
NAKON TUDMANA
MIADEN SCTIWARTZ:HRVATSKA
"protivnik", on je neprijatelj,
kratskogapravovjerja, tai fiiie tek obidni
Kaovladavinaveeine,demokracijaseuelitnimoaz^m^percipirq,] moralna nakazakojoj se poriee i elementarno svojstvo
osrednjosti i prosjeka.Jednakost koju fne. euO""i5te,
na natin dikrata ,r.o"f. mjere, provoditi samo niiekanjem liudskosti'''"
;;;;;p.vijeda iest prisilna' ier::.rnozt Shvaeenau ciielosti svojih nemilih znataiki, demokracija, toliktr
moei i htijenja. Provode.i
lj;r:k; iaravi i stvarne razlidiiosti liudskih neurnjereno hvaljena i dtLant za naisavtleniji oblik
politieke vladavine
se _brine da i demokratsko pravovieriC kao ne5to najgore
opCeizravnavan,e, Jemotr".ija osebufni fana' i tripmf narodnoga samovlada, nadaienam se malone
ri+ poO""it" bude fednako revno' ona tazviia lro r. narodu moglo dogoditi, Sto se moglo izumiti protiv naroda, njegova
"i.rioitt iekstrerna", i "radikalnosti", te nasuprot
izam usmjeren protiv svih u misli' rijedi i djelu i zavodi velidanstvai njegova probitka. Ona ie neuspjela utopija, realni tefof,
njima podupire ,rr. """ umjerenjastva politike. Ona sva poiiva na
politiike pristojnostl. onrdenie politike od naroda i naroda od
malogradanske
represivne miefe- protiv kf5i6lia mahnitania razulare' dvojbenoi mitologiji naroda, fanatidnom kultu veeine i diktaturi
partiiskih
DemokratsUaie oriaia jedno ;edlnsweno popri5te oligarhija. Narod i demokracija ne obitavaiu na istom mjesttt' Jedini
nt|.1'umjerenjaeina,o,'is.,zaptavozbitjskeclemokratske..g[i1g'':zt.
progla5avanju sveopee slobode n^Eitr na koji se clemokraciia obtaea narodtt jest bezodno i nisko ula-
Demokrac li^ M tai nadin, unatoe givanjenjezinih protagonistanarodnoj naklonosti' Sastaiali5taistinskog
regiment te stvara ozradie
i snostjivosti, zavoli kruti, konformistidki iojtovan;a naroda kao BoZjeg stvorenja
nije se sludajno demokraciju
i odgovarajueegprisilnog proizvodenja
ogranidenjorrorroittog ;isi;t";u znalo oznaeavati d.emonskom, vidielo u njoj vladavinu kneza ovoga
d e m o k r a t s k i h t i p o v a p o n a 5 a n j a l r s v a k o j o b l a s t i . g o s pDemokraciia
odarskojkaol svijeta, sotonokra.Ciju, "demon-kraciju".575 Sliano svoiemu modernom
crkveno'religijskoj'
politidkoj; ..,cor.Jrioi ul;uObenoj,ili subratu komunizmll, Stvarna je demokracija optereeena iznimnim
-
odnasultimativnozahtijevadabrrdemouvjereniurelativnostistine'7?, manjkavostima,a idealna ie, iak i ako bi i bila nesto vriiedno, neo-
skeptici' a navlastito odekuie da
cla budemo UorU.,ti "gntstici i gorljivi stvariva.
U demok ttciii zabranjenoie iedino
dopu.tamo .rrriu..z"ffi dop ustiltosi.
za v elike't"ei1:
b iti sklon zabranama,strogim kaznama l-9:r".:trf-:
demokratske ideo' 't 'l :$ ,i( '1.
Teror
i LaLi.
i rcroiiamobmane
;iljil".ffiffi#
logiieiclogmatiketotalnoproZimaditavljudskiZivot.isvijet,nitkomu Kroz ditavu ovu kniigu opetovano se rabi sintagma "liberalna
izbieei ostracizam' pfogonswo'
se i nigdje ne moze-oJ"pti,.ti ako Zeli demokraciia".To se eini kako bi se jednoznaino odredio parlamentafni
kao u staroj demokratskoj
Prognanik,doduse,,r. -o'u vanizdomovit"' savezrq tip demokrtciie za razliku od izravne i organsko-plebiscitarnedemo-
Areni, ne mofa -.zd"-;ii, polititku ludnicu kao u sovjetskom kracije.Jer, parlamentamademokracija,u obliku koji se vee desetljefima
Pounda ipak strpatu " l3:;
i Titovof Jugoslavi;l iJi e#tika je-Ezm provodi u sustavimazapadnepolitike,jest ujedno i liberalna-Ta liberalna
bolnicuzbognjegovitr-simpatilazaMussolinija!)'nuzatomoranestatr
posumnjati u nadela demo'
iz iavnogt Livota.5l3Tko se lednom usudio
godina boravkau tamnici. U svakomslndaiumoZese radunatis uniStenjemegzistenciie'
metafora - 1 ili gubitkom zaposlenjir,Sto se nedavno zbog "revizionistiekih" teza dogodilo jednom
," *,rlrovi pre.stavnici - ako mi je dopustena ponesto.frivolna profesoru u demokratskoj Poljskoj.
nariksnpor.mrtvim 'l' 1'11,:"":i".fi':"**l*:ltllruT#ff'li:"Jl"i
: s7'i'fotalitam., .n.urn clemokracije,cliktaturu demokratske osredniosti, istaknuli
""'r',,*,i'r."i.
Tojepravaslikademokratskogtefora'samostO5Ll(jcItrv.LLrvlrJ!rlr' stt, na svoj nadin, i mislioci kao Tocqueville, Nietzsche ili Karl Mannheim. U svojoj
onemoe:tle ' samo zato ier slavnoj kttjizi La ddmocratie en Am'rique (I, ll, 1835), Tocqueville se pita Sto
duboko trvida kako demokracija-ry:: -?,:t:::t-:t::"^ od snosljivostr' ' odekuiemo od dmswa i politike, kakvog dovjeka hofemo, s koiom vfstom duha. Dajemo
visa vrednota
joi nije stalo cloistine. A istina ie, doclaimo'tt*plttOito
"mtthe Ii prednost materijalnom blagostaniu,banalnoj racionalnosti,miroljubivim krepostim;r'
i7i
r7i Medr izume demokru,rt.
izvorne izume urrsu'Jwrrr ""-*- ^*n;otencijatnih
uranrlc o-,i'to""fii',tf:ll*ti1?]"Hi,*[
demokratske ,ounfJ
Medu izvorne i a odbacuiemo viednote genija i junaka, velika cljela, visi Zivotni stil, profinjene
za desetgodiSnjiiz1
ostracizma,glasovanja o-t."tto1 "urodnoj skupstini (criiepiC' rrmletnosii, gz.visenupolitiku, - onda nam valja stvoriti drusrvo sveopee iednakosti i
" itrtvinai*.rrn-nu
zrlvttLd zemllaiim t'iltpiei*" o'r zavesti demokratsku vladavintt.
Glasovalose isplslvanrem
tirana. Glasovalo
tirana. ispisivanjem "":";':-::"i1,i," ..."ir, niezine zakont
z',k}fl! O
5?5U svojemu kasnom obliku na Zatpirdtr,demokritciii bi ponajbolje pristajao
;'i-:*";l;:::[;:?"i'"s'"Tli11l.il?Jl""i!:;ilo:i'#ff
europskim demokracijamamoze se, zbog -;;t;;;;;
,);;'u-'*"'*'
i;tosa'
"iezina
Starcevieev epiiet pornokracije, zavrijeden ne samo rasirenosett vizualne i verbalne
pornografiie svih vrsm, nego i opeenito nakaznom, pokvarenorn, bludnom (to nopverov
zidovastradat'l zakonu
:.'.*:ty;:t",llrt#tJ;T3'
svi'ratuSo1;1.1" = borclel, bludiliste) naravi svojih pojavnih oblika.
il:?iil1i,:ll"il'ijlii"
njemaekog Zidovskog
"i
tt"i"um rcx nu,X)"'zuaditi" i do
imentrtvorcir, "odt'
403
402
 MLADEN SCHWARTZ: I{RVATSKA NAKON TUDMANA
demokracija obuhvafa, primierice, sociialnu i kr5eansku demok
onako kao Sto drZavni okvir obuhvaea posebne stranaike
koje se u njega mogu uklopiti. Jer, u sintagmi "liberalna demokracijai
liberalizam ne oznadava tek jedan moguei stranadki stav, nego
strukturalnu zna-ajku driave. Drlava ie liberalna i onda ako su u nioi
na vlasti socijalnaili kr5eanskademokraciia, jer i one su posvolile nekir
terneljne zasadeliberalne politike, premda se na njih u svojoj ideologijs
ne moraju izridito Pozivati ,.;
Ovakva zbiljska simbioza liberalizma i demokracije, medutim, idc
na nrku previdanju njihovih povijesnih i naielnih rrzlika. Klasidni lo,
liberalizam, naime, premda zaieclnos demokracijom koriieni u prosvjer
titeljskom racionalizmu i masonskoi francuskoj revoluciji, nastao kao
stanovitakorektura revolucionarnedemokracijei napor da demokratskq
naielo ueCinebude ispravljenoi dopunjeno liberalnim naielom maniint
skih i individualnil'r sloboda. Izyorno je, u djelu osnivaia liberalizma
Jolrna Stuarta Milla Essay on Liberty (1859), prisutan i aristokratskl,
sastojakprotimbe jednakom praru glasai zaltite pojedinca od veeinskq
tiranije. einienica ipak jest da su danas demokraciia i liberalizart
nerazdvojivo srasli576, pa je u opeenitoj ra5ilambi demokracije mjestort
za nekoliko opeih napomena o liberalizmu. i.
Kako god ga procienjivala, smatrala ga blagotvornim ili pak
gubnim, uobidajenasviiestvidi u liberalizmu ideologiju i praksu slobode:
To je velika zabluda. Dana5niiliberalizam namiienio je svoju slobodo'
ljubivu sno5ljivostiskljudivo liberalima: ta ie sno5ljivost selektivna,
stoga u odnosu na iskljudene totalitarna i tiranska. Liberalizam
ne donosi iovjeku slobodu. Sloboda je kategorija nebeskog, me
reda, dotim politiaki ustroji mogu samo mijenjati lice njezine
Liberalna je poSast,medutim, vi5estruko obuzela zapadni
Liberalizam je politika odredene stranke, on je temelino nadelo
ustava i sustava,napokon, on je ideolo5ko uvierenje koje je u
vrijeme izraslo u skup neupitnih i nedodirljivih dogmi. Dok ie u
stoljeeu fiberalizam joS bio izraz otpora protiv nivelirajuee
demokracije, te je, kao i masonerifakoja ga je izrodila, u to vriieme'
576Vrlo plegledno i precizno na razlike dernokracijc i liberalizma upozotio
talijanski pozitivisti-ki filozof politike Norberto Bobbio. Usp. hrvatski prijevod ni
ktrjigc posveeene tom problemu: Liberalizam tl clemokracija, Novi Liber,
1992! llobbio pokazuje kako libelalizam i demoklacija predstavljaju razlieite
ali stt mednsobno kornpatibilni. "Dapaee, valja le6i da je postepeno do5lo do
ntedttovisnosti (...) da danas viSe nisu zarnislive nedemoklatske liberalne drZave'
demokratske dr2ave koie ne bi bile i liberalne." n. di., str. 45-46.
404
EKSKURS:XIII. BESPTICA
ZBILJSKEDEMOKRACIIE
dulru francuske revolucije, zastupao i prava nacija protiv tadainjeg
konzervativnog krseanskog univerzalizma, u nasem su se stoljeeu stvar]
srubokom izmijenile. Liberalna ljevica priklonila se kozmopolitizmu, a
nacionalistiiki su pokreti sada bili moguei samo pod okriljem konzer-
vativne desnice.577 Liberalizam,vee otprije anarhoidno protivan dtzavi,
danas se okomio i na naciiu i nacionalnu drZavu.
u svojemuizvori5tuliberalizamje ekonomskadoktrina, ekonomiia,
eko nornizam, materij alizam, p ozitiv izam, zakonito dijet e anglosaksonsle
povrsnosti, zudnje za pukom kori5fn578,mitologije onoga laissezfaire,
laissezpasser: neka svatko dini Sto god mu drago, neka sve teae svojim
tijekom, bez ikakva nadzora,i tako 6e svimabiti dobro. slobodno gospo-
darstvo, slobodna trgovina, otvoreno, svjetsko trziste - trZiste je Bog!
Natjeiimo se u gospodarstvu,u politici, u idejama,a spontani ee procis
vee izdvoiiti i ozakoniti ono "najbolje"!
Liberalizam se zatana iskazao kao bezdusni, bezoini, besknrpu-
lozni, sebidni fanatizamglavniiarskogaprofita, koji je vjerovao da divlya
pozuda samasebe naibolje regulira, da bi nam do clanasunistio i klimu
i plarret zemlju, rijetnu nam mreZu pretvorio u kanalizaciiu,atmosferu
u plinsku komoru, nas bogodani Zivotni prostor u sociial-darvinistiiku
dZunglu preiivliavania onih najgorih i zatrovanosmetlistena kojemu ee
se pokopati bududi nara5taji.
Dio svoga zavodnitkog uiinka libenlizam duguje propovijedanju
sfabedrzave, eije ovlasti ograniiavaju ustav i zakoni 1;privna drLava,,-
a sto je s pravednom?), podjela vlasti, oslobaclanjedrustvovne sfere
ispod <lrLavnepaske, Siroke slobode za poslusne pojedince kao i za
skttpine,stranke, interesneklike. Ali grijesnoj, paloj, iskvarenojljudskoj
naravi.primjerenaje samo jaka, stegovna drLava,kako bi zauzdtia'njezine
m:tnei poroke. Anarho-liberalnobezdrLavljene potide ljudsku dobrotu,
nego predstavliaizazov pwoi razbojnickojbancli,nukajuei je
da posegne
za vlaseu. slaba liberalna drlava halboili je put - preko
kaosa - u
tiraniju.
Poput demokracije, moderni liberalizam korijeni u renesansnom
L_
ntuna nizmu, teorij:rmaprirodno ga ptava,Reformaciji, prosvjetiteljstvn,
Netko bi se lnogao naci ponukan i za <lrugi sastojak klasicnog libcrttlizrttir, zir
o,,,.,-..,]--
ustvrditi kirko je i on, poput nacionalizm:r, presaoput ocr (liberalne)
ilil]ll1]'t-^i:
''Lvrcc (lo (konzervativne)
desnice. ova usporedba, ipak,
1-p,rt -rrogih Sepa. Nacija
stariji su od liberarne icteorogiie, pa su i nadZivjeri njezin z,aokret
iJ',:'::1,1:,rrn
^vz-tnopolitizmtt.
A kapitalizarn ni danas nije iclealom nistinu cle.sno-konzerwativnih
t'u r re tiq..k trj i od [.ractr j rr liberalno Ia issez-fa ire.gospodarstvo.
5t" Ot.lc
liberalizma J. St. Mill ujedno je, uz
tltilirar.istiike .ler.emya llelthama, i osnivae
etike.
405
 MIITDEN SCHWARTZ: HRVATSKA NAKON TUDMANA
Revoltrciji, racionalizmu i masonskim loZama. Poput anarhizma paki
liberalizam odbacuje za poiedinca svaki nadosobni kriterij i normUl
uzasavajuga i Cfkva iDriava, autoritet i rang. Namjesto Boga, liberaliZaq
postavlia kukavnu liudsku individuu, iztavno uklopljenu u kozmopolitskU
itiednicu "dovjetanstva". Za organski izrasle naciie kao posrednike
izmedu ljudskih atoma i nebuloznoga iovjedanskoga svedovje5tva,libera.
lizam u na5emu stoliefu nema viSe sluha.57e
Kako pojedinca kantovski shvaea kao svoj zakon (crutoq vopog,
autonomiia!), liberaliz^m ga izruduie vlastitoj izgubljenosti, izmide mu
tlo pocl nogama, podrezuje mu korijenje. NiSta evrsto, ni5ta izvjesno I
pouldano - sve ie dvojbeno, relativno, dopuSteno. Ni5ta sigurno no
inu^o, budimo zato sno5Uivi spram svega poput antidkih skeptika,
vodimo beskrajni dijalog bez nade u istinu, zagovanimo slobodu za
griieh, ztrhir, za besmisao,koia s pfavom slobodom duha nema nikakve
ieze.1er, slobodaje u svoioj biti transcendencija.Ono pak z Stoagitifaiu
liberalni fundamentalisti karikatura ie slobode, podmetanje fopstva na
njezino miesto.5so
I za liberaliztm vrijedi ono Sto je Nikolai Berdaiev pripisao
demokraciii: sno5ljiv ie, ier mu niie stalo do istine. Liberale,nadodajmo,
ne zanima misliti istinito, nego (smjeti misliti) drugaeije. S druge stfane'
liberalna tolerancija nije ni izdaleka tako dalekoseZna kakvom bi ie
liberalizam htio predstaviti. Liberalna je tolerancija selektivna. A od
Marcuseapotjeae rijei o "fepresivnoj toleranciji". Takva tolerancija tek
obdraavaitatus quo i opstoieee odno5aje moei. Upravo je takve nanvl
57eAko netko u nasevrijeme, popllr drZavnogpoglavaraKoru5keJcirgaHaidera,
nastoji po uzom na liberale Xrx stoileeanjegovati nacional-liberalnenazore, takvoga
izbacuju
iz Liberalne internacionale.
'sar;edan
od Sedmorice mrrdraca iz grekoga VI st. prijc Krista odredio je politidku
slobodu kao ono sto imamo kada je zahon iaii od moguiih krsitelja zakona' Nesto
o toleril'amo netoleranciju, oncla nismo tolcrantni, jer je u biti tolelancijc da nije
slieno rnislio je u XVI st. Machiavellijevsljedbenik FrancescoGtticciardini, pi5u6i
pojedinaca. - Politika uistinu irna
slobodi kao o prevagi zakona i uredbi nad teznjama
koliko je moguee osigur:rti ovu negarivnu sionoOu, slobodu-od (zlocina, pljadke"
prijevarc, korupciie, lisigurnosti...; ili uledno i podizati narocl na vi5u razinu sarno'
sviiesti, oclgaiati ga za solidarnost u zajednistvri sokoliti ua velika cri9ta,.$at1l3.-i
stvarari mu oztadje svecanesimbolike koja ee ga po<lsjeeatida ni iovjek niti poliuKa
u zaeetnike Platona, Hegela i Marxa, postao duhovnim ocem opskumoga Zidovskog
u skrajnjoj instanci nisu pojzrveovoga wijeta.-sloboda-za, medtttim, nema miesta
jamei. ona tek dopustaili ne dopusta pukotine
svijetu politike. Polirika,e ne swara niti
se
u kojima se ta sloboda moie izraziti. Za nild se, medlrtim, ne brine polidka. Zt ni|r
duha sferi transcen'
bline vjeini duh u nama. Ovo pfepustanle slobodnoga stvarirlaekog
dencije, koliko gocl i sama politika mogla biti uzviEenorni oduhovljenom, na tt?,i ):,
naiin izrtzio i mislilac hijerarhije (nt uitrb tfanscendencije) Nietzsche, govorecr \s
Wille zur Macht): "S onu stranu gospodara, i slobodni od wih svezt,Zive naivi5i liuot
- a gospodari su irn orude."
405
EKSKURS: XIII. BESPUCA ZBILJSKE DEMOKRACIJE
@leranciia Sto je promide liberalni establishment. Za liberale, sve sto
se Llsudii pedalj odstupiti od njihove norme, predstavljaekstremistidki,
radikalistidki otpad, z koii liberalna sno5liivostima na raspolaganjujo5
samoz brane i globe, progone i robije, ostracizme i ekskomunikacije.
U liberalizmu sve je dopu5teno, osim stavakojim se to dovodi u pitanje.58l
prvosve6enicidemokratskogaterora, propovjednici liberalnog totalita-
tizma, inkvizitori "ljudskih prava", njeZnom i licemjernom diktaturom,
koia ne dopu5ta odstupanje i otklon, iznimke i neslaganja,vlastito uvjere-
nje, prkos slobodne misli - ve6i su neprijatelji duha nego svi zdruZeni
fasisti i komunisti protiv kojih liberalni kozmopolis za ljubav tovjeka
vodi svof sveti kriZarski rat. Jer, doiim je prije predstavljalo grijeh govoriti
protiv sluZbeneideologizirane "istine", sada je, pod vladavinom libe-
ralnoga rcLimt "slobode", postalo zabnnieno govoriti istinu, buduei da
ona vrijeda agnostike, te je se zlto progoni u sferu "politiike neko-
rektnosti" i "govora mtLnje".
Za nzliku od susjedaSrba, kod kojih je u XIX stoljeeu djelovala
jedna tipidno liberalna stranka (s vodom Jovanom Ristieem i u uobida-
jenom duhu velesrpskogaminiimperi jalizma, zajednidkogasvim srpskim
strankama)- u hrvatskoj politici nije bilo neke spomena vrijedne libe-
ralne tradicije.:sz U Republici Hrvatskoi nastala ie liberalna stranka tek
1989, koristeei ozratie sloma komunistiikog monopola, povezanog s
opcenitom teZnjom naroda slobodi. Nazvalase "socijal-liberalnom" jer
je prevladalo mi5ljenie da ee s tim prefiksom lak5e profi u joS uvijek
"socijalistiekoj"Jugoslavijii u okviru "socijalistidkogsaveza",pod iijim
se okriljem tada moralo osnovatiprve stranke.Ta se Hrvatskasociialno-
58rU ovom sklopu navodi se poznati "paradokstolerancije" kako ga formtrlirao
ie
Zidovsko-attstrijsko-britanski liberalni i neopozitivistitki mislilac Sir Karl I,opper, i koji
tt slobodnoj interpretaciji izgle<taovako: Ako toleriramo netoleranciin, ona 6e nadvladati
i dokinuti toleranciju, te tako dosljednatolerancija radi protiv same sebe. Ako pak ne
ogranidena.Pa ipak se Popper odlutuje za ogranieenutoleranciju kako bi se uSduvali
temelji liberalnoga poretka. A ta
ie ograniiena, svrhovita liberalna tolerancija, nado-
$i1o, istovjetna s terorom liberalnoga totalitarizma. Popper je, uosralom, svojim
o,elom The Open Society ans lts Enemles (1945), u kojemu s pozicija ovakvoga
uberalnog totalitarizmanapadakomunistidki totalitarizami njegove navodne i stvarne
meSetaraGycirgyaSorosa,u dijem je djelovanju "otvoreno druStvo" postalo instrnmen-
tom tlasilnog uklanianja zbiljskih nacionalnih identiteta za raeLln Novoga Svjetskog
roretka, monstmozne kozrnopolitskezajednicepodvrgnute judeo.masonskojsvjetskoj
nadvladi.
582U kajkavskim jezidnim naslagamapohranjen je
izritaj liberajec, koji izvorno
oznaeavaslobodnjaka,oslobodenog kmeta, a Gjalski ga pogrdno rabi misleei na politieke
rrDerale_
407
 MLADEN SCIIWARTZ:FIRVATSKANAKON TUDMANA
liberalna stranka (HSIS) kasnije raspala,toeniie, od nie su se
lijevi liberali Vlade Gotovca pod imenom "Liberalne stranke" (LS):
danas sretna Hrvatska ima dak dvije liberalne stranke, ali nikome
posve jasno u demu bi se one toino trebale razlikovati osim u
stavlienim tastinama svojih predvodnika.583
Svakako,Otac Domouine bio je u svoje vrijeme liberalom, all
ie to bio u mieri u kojof fe i svaki drugi korifej nacionalnee
proSlogastolje6acrpio na masonskoJiberalnimvrelima francuske
lucije. Usta5kipokret, koji nije bio ba5 nimalo liberalan (osim Stoje
u okvirima nacionalnogapriliino sno5ljiv), pozivao se na svoga
viea, ali ne stogaStoje ovaj bio liberal, nego jer je u vrijeme naci
liberalnih pokreta na epohi primjereni naein zastupao na
oslobodenie. Pa itaj ie runrikani liberal Stardevic stotinu godina
shvatio ono Sto fe bjelodano nama kasnim ba5tinicimaModerne: "Mi
drZimo ni jedan naein vladavine apsolutno dobrim i spasonosnim.
liberalnoj formi mole biti sadrzannajokmtniji despotizam."
Danas se pak hrvatski liberalizam ne oiituie samo kroz
stranke i sveopei consensusdemokratskogaestablishmenta, nego
i vise, i nadasve,kroz sveproZimaju6ilijevo-liberalni duh. Lijevi
lizam, za. koji je jedna Vesna Pusie izvoljela ustvrditi da kao poli
smier "ne postoji", ide joS i dalje od klasiinog liberalizma,on je
liberalizam koji je u Republici Hrvatskoj naslijedioprotLlhrvatskura
negdaSnjihkomunista, a iesto ga i zastupaiuupravo bivSi komunisti.
Lijevi liberalizam traLi bezgranidne individualne slobode,
zahtijevajuei izravnu demokraciiu i posvema5nju demokratizaclJu
svim oblastima. Anadritan ie, antiautoritaran,otvoreno mrzi Drlavru I
Crkvu, pona5ase nacional-mazohistiiki,truje svoje opcinstvo pogubnim
pacifizmom, hedonizmom, zahtievom z7 sveopeom sno5ljivo5eus
abortusa,homoseksualnostii narkomanije, destmiranjemnaravnoga
kao brane precl navalom pornografije i bordelizacifedruStva,ideal
njem hermafroditizma, histeriinom obranom prava stranaca(na
domaeih), Lena, Livotinja... .,$
i),
,tr
583Na pitanje o toj razlici nije mi uzmogao odgovoriti ni sam verbalni kolovooa/
hrvatskoga litrelalizma, Gotovac. Po svemu sudeii, hivatski politidari iz kojih ie ttebild-
nastati liberalna "elita" nisu jo5 1990 irnali pojma o politiekorn liberalizmu, osirn stol
su mu se osietili bliski kao toboZnjem uroeistu svakovrsne slobocle. U to vriierngl
izgleda da je Zvonimir Lerotie jedini bio upoznat s kljuinim Millovim tekstom Essay'''
on Liberty
58aLijevo-liberalniduh i nije zapljusnuo Hlatskn tek s nacionalnim prevratortr-
i dernokratskim slobodamaSto su ga popratile, nego je sustavnoi ustrajno z LrzifrLa'
pozicije joS u zavrSnom razdoblju rastakanja jugo-komunisdekog monopola.
408
EKSKURS: XIII. BESPUCA ZBILJSKE DEMOKRACIJI
Lijevi liberalizamdrZi se nai.ela-"politiake korektnosti" za one koji
s' u njegovoj milosti kao odabrane skupine namijeniene emancipaciji.
Svima dmgima namefe konformisticko prihvafanie danosti Sto ih je
sanrstvorio. Lijevi liberalizam dopro je u na5ekrajeve sa zaka$njeljem,
tveLen ie iz prcdiela zapadniadkedekadencije.Tvrde nam da nije opasan.
Moi-dajoS i nije. To je r^zlog da ga smjesta podnemo prepoznavati i
strzbijati,dok nije postao opasan.U svakom slutaju, on ie vec obuzeo
rnnogeduhove, ustanovei uredni5tva.Desetakvodeeih pera585 marljivo
ga promiie razmierno pismeno, rafinirano i sofisticirano, senzibilno i
kultivirano, nadasveafektirano,maniristiikim stilom, zavodliivo i lukavo
nrseei sve ono Sto podupire i simbolizira oslobodeno Hrvatstvo: naciitt
i ckzavv,autoritet i hijerarhiju, vojsktt i policiju, odore i odlitja, himnu,
zastamli grb.586 Te ljude smetanjegovanjeuspomene na Usta5kipokret
i NezavisnnDrZavu Hrvatsku, ali ih ni najmanje ne bole orgijanja parti-
zan(ina i divljanja jugo-komuniara. To su oni koie je iritiralo Sto Tudman
slici Titu, ali ih sam Tito nikada nije iritirao.
Nakon spektakularnepropasti europskih komunizam , naivno se
i kratkovidno povierovalo da je uklonjena i posljednia zrprcka vjeinoj
vladavininepatvoreneglobalnedemokracije.Ameridki autori kao Francis
Fukuyamaproglasili su joS iedamput, poput negdaSnjihmarksista,"kraj
povijesti" koji bi se trebao dogoditi u samoj povijesti, i u ovoj bi verziii
imao znaiiti poaetak liberalno-demokratskogeona, posljednje rijeii i
najviSegispunjenja liudskoga usuda na ovome svijetu.
Umniji, europski mislioci nisu se dali zavestina tanak led obnov-
ljene sekulafizftaneeshatologijei utopije konainog, savr5enogdruStva.
Ernst Nolte, inaie prvorazredni niemaiki istraZivai fa5istiikih pokreta,
585Uzit sve medusobne
razlike, u to iato pripaclajtr i (uostalom nedvojbeno
naclaleni) pisci, publicisti i novinari kao Igor Mandii, Miljenko
.fcrgovie, Slobodan
snaf cfer, Boris Buden, Viktor lvandic, Zlatko Gall, Zdravko Zima', Zatl<o Paii, Precl'ag
R:ros, llor.is Mlnrnu i tlrugi.
s86Nedugo
nakon Tudmanove smrti ve6 se javljaju glasovi u prilog promjene ne
samo onoga nes(p)retnog glba, koji doista treba mijenjati, i koji je i sam nastao kiro
plod nedopustive sarnovolje, nego
i cijele drZavne zastav€, pa dak i svima drage i
Prekrasne'nacionalne himne Lijepa nascl ilo*ouino. Ovakvo nepo5tivanje drZavnih
simbot:r, koji uviiek predstavljaju oclredenu svetinju, moglo je nistati samo u duhu
tt;evoJibelalnog prljezira sprarn svega drzavnog i lacionalnog, i tesko bi bilo naei
z.etnlju pogoclnu za prispodobu s ovim anarhistidkim cinizmom kakav je mognc u
<tanasnioi Hrvatskoj.
409
 MLADEN SCFI.WARTZ:HRVATSKA NAKON TUDMANA
Llpozorioje na nestabilnosti lomljivost liberalne demokraci;e i istaknuq
4a ona ne moZe pfeclstavliatinikakvo nepromjenjivo, konadno stanje*
Uostalom, jo5 su podetkom stoljeea njemadki mislioci, kao OswalQ
Spengler, Alfred Weber, ili niz predstavnika tzv' Konzervativne Revq,
tircile] izravno najavljivali slom demokracije. To fe uvjer-enie izmedU
dva svjetska rat?-postalo i dominantuim raspoloZenjemu dijelu inteleki
tllalnoga staliSa,a pobjeda autoritarnih, istodobno protukomunistitkihi
protuliberalnih i protudemokratskih poredaka u niztt europskih dr1av1
izglecl1g je <la im daje za pfavo, sve dok to gibanje nije bilo nasilno
piekinuto fatnom pobjedbm clemokratsko-komunistiike koalicije.
bevedesetih godina nt Zapa;drtje ponovno steklo pfavo gradanstvq
rumi|ljanie o clemokraciii kao privremenom politiikom_ modelu, koil
mo|e u ieclnompovijesnom trenutku i netragom nestati, ba5 kao StoiC
u jednoin prijaSnjemeastt,nakon tisucljeeAnedemokratskepolitike, q
svojem modernom obliktl nastao. U zemljam^ nafazvljeniie pafl&
-.irt"rrr. clemokracijepodela se osjeCatizasieenostpolitikom; ona iq
naprosto do<lijala,clozlogrdila(Potitikuerdrossenheit)' To su pokazivali
,r. ,u-o demoskopske statistike, nego i rastuea izborna apstinencii4
naglo opadanje autoriteta politidara i parlamenatt, kao i rasap i sutotr
starih vodeeih stranaka(napose demokr5canskih,u Italiji, a kasnije i U
Njemaikoj).587
ssrf]sp. o tolrle .JoachirnFest,"Krise des Politischen"u" Frankfurter
zeitung oct i4. x 1993.tJ istom listu, koji ie oclludiopl'uziti utoaisteovitko
rcktor Visoke Skoleza tlprilvne zuauosti tt Speyettt,I'IansHerbert
razrniSijanjim:r,
(Ima
Arnim, otvol'ello je tt naslovu postavio upit "l-Iat <Jie Dernokratie Zukllnft?" _ ^ - - l
denrokracijabuclueuost,FAZ od-27.XI 1993).I ou konstatirakako demokratske
sve vise gube privlaenost, otu<lttju se od gradana, kao i oni od partija, ali stt.ove
pfvom planu, :r ne narocl ili osobe. Arnim paradoksalnovidi uzrok krizi de
n rrjezinoj nedostatnoj mjeri. I treei autor ove serije u listn FAZ, Rtrdiget
,^pi z^ .r'eir"r.ir iioi"'rtaitt. hat sich verschobel" (Srecli5tese pomakntllo,2l'
, ---^^1..
1993) propaclanje,p0raz, dezintegracijuctemokratskepolitike, zzrsieenost
kao i sniZavanier.angavlacle.Prekasnoie za personalntti pfogramatsku obnol'u'
a
altcrnative- misli on. Tim se demokratskimkasanclrama pridntzio i pozuati
lievidrr Gtintcr Nenning, kttji je podetkom 7994 preclmiinchenskom
'il"|iit"""i""t*"-[i'iri"'skepsu Bar
za pre1ivljenjestranadked
glecleizglecl:,r
ispravno zap'i?ilirtfikako stranaikiaparativise nemaiuduhovneperspektiv-e;. av-21
,'ti"go""m 'vjerenju demokratski se stlstav ialazi." "ft::
,
pJt."i"er..'"tr..''io
runbekanntemEncle"(kfizi s neizvjesnimposljetkorn). - eak je i "Arnerican
Instittrte", objavljujufi 1996 rezultateistrazivaniil o "megatfendovirna")ilI
iznio ocekivairle postupne i bolne propasti liberalne dernokraciie, koja ce
sjeeanjtr kao mraeno cloba.Velika veeinaAmerikanaca(izrnedu 33 i 95'/,,>prerna
jer
iitraZivanjimt doaivljtvaamerieki demokratskirezim kao "bitno neplavedan",
probitku malih skupina i maksimiranju profita velekorporacijana Stetu opeeg
i opeeg dobra.
4ro
EKSKURS:XIII. BESPUEAZBILJSKEDEMOKRACIJE
Prvi i trajni dimbenik tro5nosti demokratskogustroja i nadolazeee
propasti demokracije svakako su njezine vee razmotrene unutarnje
mxnikavosti, slabosti i protuslovlja. Oni ee sve vi5e dolaziti do iztaLaja
i svijesti i zahviljtriufi okolnosti da nema vi5e komunizma s kojim se
demokracijakroz ditavo )C( stolieee,i kada je molda bila samokritiina,
voliela usporedivati kao s jo5 vecim zlom. Mnogi promatraei uvidaiu
iscrpljenost clemokratskeformule. Gadenje nad politikom na Zapadu,
dezittegrttcija demokratskih struktura, politiaka polarizaciia uz linianie
tradicionalnog centra, uz endemiine konstante demokratskih relima:
individualizam, hedonizam, nivelacijn, dekadenciju... sve su to riediti
simptomi koji pruZaju povoda slutnii neizbjeLivogkonainog uruSavania
iitava sustava.
Nakon propasti komunizma, opee se du5evno raspololenje
pripravilo na moguenost velikih potresa, rasapa i prevrata. Kako je
propao komunizam, cijoj strahovladi mnogi nisu mogli sagledatikraia,
tako se moLe dogoditi i s demokracijom. Poliuliana je stara, redovito
oLivljavanaituzija o vjeinim i nedodirljivim poretcima. OsvieZenoie,
Stovi5e,i prisjeeanje na zajedniiko povijesno podrijetlo i duboku
dulrovntr srodnost demokracije i komunizmt kao izdanaka Moderne,
francuskerevoluciie, novovjeke ljevice sa svoiim racionalizmima i pro-
i svjetiteljstvima;materijalizmimai humanizmima;sekularizaciiama,ideo-
logijamai utopijama. I dernokracijai komunizam htleli su boliega Novog
eovjekabez Boga, a postigli su samo toliko da su se joS ZeSeeistaknule
manjkavostin naravi dobro nam znanog, starogAdama.Ali komunizam
je povijesno pokopan, ost,rli sn od njega tek fragmentarni relikti u sferi
difuzne lieviearskeideologije, kriznog Zarilta zvanogRuskaFederacijasss
te banditsko-badavadLijskog
mentaliteta.Komunizam je pao i kao dijete
kontinuiteta moderne demokraciie na tragu revolucionarnih potresa
zapoietilr 1789. Borba protiv zamimee demokracije tek je zadatom
naclolazeCihdana. Poiela je posrtati; treba fe dotuei.
5s Kotnunizam
neke vrste jos uvijek je na vlasti uglavnorn sallo Ll Kini, Sjevernoj
i
.5.ot:ji na Ktrl'li. AIi, kineski komturizam osloboden je vi5e nego ikacla prije marksistidkc
rqeoloSke podlogc, koja se svel:r
na puki instrumentum regni tt jednoj tradicionalnoj
Istoaniackoi clespociji trz dodatak
kapitalistiike privrede. Sjevema Koreja njeguje sliian
Polrtieki model, s tom razlikorn da namjesto cvjetajuieg Iiberalnog gospodarstva ima
glac. A Ktrba se stidljivo otv:rra reformama,
koliko god se njezin vocla osobno osieeao
nep.okolebliivo vjelan otrcanim marksistickirn
dogmama. - Uostalom, ovi kornunistiiki
r_osrlliglain danas ulogu razliaitu od negdaSnje
svoje uloge u sluZbi globalnoga
nomttnistiekog irnperijalizma. Oni vise ne ugroZavajn
svijet i predsravljaju ne samo
oaze atltof itarne, otvorello pl'ottldemokratske drZavne
vjestine, nego i clobrodosle utvrcle
otporil tt tneduvrernenu do nevjerojatnih granica podivljalog
ameriekog hegemonistiikog
monstrltma.
4rr
 MLADEN SCHWARTZ: HRVATSKA NAKON TUDMANA
Demokratski Zapad u svojoi dekadenciji ne 6e biti dorastao
snaZnih nacionalno-autoritarnihpokreta, navali barbara )Oil
On ih ne shvaea i ne moZe ih prihvatiti. Nema u njemu
dusevne i moralne, pa ne ee biti niti vojnidke snage kada nastupi
da im treba odoljeti. Nema u niemu ni sposobnostii spremnosti da
riesava probleme nacionalnog identiteta i zaiedni5tva, ugro
samoubilaikim multikulturalizmom koji mu je, na izdisaju, postao
reCi sluZbenom ideologiiom. Zaptdna ee demokncija propasti ier
niie u stanju generalnoreformirati, posegnuti sa svjeZim,ne
sragama u vlastittt okriliu. PreZivfele stranke i druge olinjale i
parlamentafizma ne mogu se obnavljati, mogtt se samo mjesti
dotjerivati - ili pak za.mjenitrnecim posve novim. One su izgubilc
posljednji ostatak samosvijesti,vi5e se ni same ne smatraju ozbiljnimdJ
Niihova trdarna moe - Lurnalizam - srozao se do neslueenog
njihovim vladarima mogu bez odvei pote5koea postati zadnji
ni5tarije ili komedija5i (ali se zato pedantno pazi na "politidktr
i "moralnost" n politici!), a povijesne osobe kao Sto je ujedinitelj
maike Helmut Kohl bacaju se naknadno u blato zbog nekih
novaca nekada davno prikuplienih za potrebe svoje stranke.5se
Prirodna obnova zdravoganarodnog instinkta kroz naci
pokrete postkomunistidkih zemaljr, ali i sve iasnijeorisavanje
cega veleratil na obzorju umirueeg Tisueljeea,demokratskuvariiantu'
svoj njezinoj mirotvornoj i liudoljubnoj mlakosti, dine savrSeno
mjerenom velicini izazovt Sto nas i5iekuiu. Istoina Europa kroz
ljeea komunistiikog terora molda se neodredeno (koliko i varavo)
spasu sa Zapada, moida ie demokratski pluralizam i prihvatila
privremeni oduSaknakon dugotrajne tiraniie, - ali u srZi nikada se
s nfim istinski i cluboko poistovjetila. Stogaie europski Istok, ostav5i
sigtrrnoj razdaljini od demokratskoga duha politike a sviknut na
5""Niemacki kancelat'tu svotLrr-riieni clijelomuporabio za svoirt privatnu
llego za kolist svoje strankc CDU. Uostalorn je clr. Kohl, kao ameriika marioneB
otielovljenjc nlem:iekoga nacional-m:rzohizma - drugaeiii nije ni firogao vladtti,t.
njemaekom Zapaclu!- do zadnjegaiasl bio skeptidan i neraspoloZellprema prorc'
ujeclinjenja.elikada su ga povijest i nacija stavili precl svr5enein, einienica iest da
htio ue l'rtio, odigrao epohalnu nlogu. Demokrate nir zalaskrt,medutim, viSe z
gclje ie zavr5ilodva rnilijuna marakaneprijavljenih donacija,koliko u NiernaCkoj
bolja'kuea, i posve ozbilino su u stanin svojegaheroja, umjesto u povijest, uptli{
zatvorskufeliju. Jest,bivSikancelarKohl oiito je bio upleten u nedopustene
to ne mora odve6 cuditi i pomoii fe da se Nijerncima napokon ogadi
demokracija. Ali je ova baS zato, u vlastitu interesu, ionako neveliku af'eru
zata5kati. Nu eto, tako izgleda tazlika izmedu plemenite otmjenosti i cjepidladke
gradanstine, i to je razlog zasto ee demokracija izgubiti bitku s povijeSeu.
4L2
EKSKURS: XIII. BESPUCA ZBILJSKE DEMOKRACI.IE
poiavu pokreta s
ri1,rt1apravila igre, ubrzo postao obe6ana zemlia za
nacionalno-sociialistitkim,neofaSistiikim i populistitkim predznakom.
Oni sn za sada ioS pod nadzorom, ali pokazatelji uvjerljivo govore o
niihovoj
' Lilavoj ustrajnosti, tvrdokornosti i rastu.5eo
Veliki su pokreti na pomolu. Oni ee obilieZiti razmede dvaju
Tisuelie66.Bit ee to zavr5ni akord drugoga Milenija i poietak Nouog
Eona. Liberalnom galamom i demokratskim moralistidkim zanovijeta-
niem, zlpomaganjem i psovanjem ne zaustavljase povijest. Sprema
narn se, dobrim Leliamausprkos, nevidena kataklizma. Predstoje nam
katastrofeo kakvima nismo mogli ni sanjati.Nestatee ubrzo s pozornice
padamentarnih brbljaona, predizbornih cirkusa, ulagivanja masi i
prezjranja-ra,rgtl. I5ceznut ee s kuenih ekrana nasmiie5eni mlakonje,
simpatidni mediokriteti, politiiki transvestiti i tehnomenedZerski
kozmopoliti. Nadolazivrijeme Stoga je TomislavSunic rr^zv^otitanskim.
Vriierne opasno, strogo i tvrdo, neumoljivo i nesentimentalno;vrijeme
borbe i nefednakosti;patosa, uzvi5enogi svetanog. Dolazi novo doba
autoriteta i hijerarhije, muZevnosti i iunaStva,aristokracije i elite.
Jest, ali njihova pobjeda ne fe biti laka. Postoii i drugi pol u igri.
Snageglobalnog totalitarizma takoder su odludile osvojiti prevlast. Ako
ubrzo ne nestane demokracije, one ee uiiniti sve da u niezino ime
clokinu nacije, i mi eemo se svi naei pred izruieniem u ralie protu-
nzrrodnesvjetske naclvlade.Ako se pravodobno ne pometu sitnidave,
kalkulantske, metapolitiake, aritmokratske klike nacionalne propasti,
ako se ne zazoyrru Zivot nove aristokracije,elite misije i viziie, ideje i
ideirl:r,borbene, L'iste,odane i pripravne na svaku Zrtvu, - zlo se pi5e
naSemustarom svijetu. Pred nama je nevident gigantomahija, gran-
diozni r^t za spas tasti i dostoianstvaliudskoga roda.
'! '1. * :{. '&
Kritiku demokracije ne bi ovdje valjalo zav*iti ako se ne razmotri
io5 jedan smisaou koiemu ona moZe biti totalna, totalitarna, ali ujedno
ne i optereeenamanjkavostimaStosmo ih razotkrili ra5dlanjujueidemo-
kratski politiiki model uopee, a navlastitonjegovu totalitarnu dimenziju.
Ovdje je rijei o totalitarnoj demokraciji koja ne podiva na opeem
pravu glasa i aritmetiikom zbroju poiedinainih glasova naroda kao
mehanitkoga, kvantitativnog skupa svoiih ilanova, nego o onoj koja
Ove je tendencije sviestan i jedan od vodeeih propagandista jucleokratsko-
oenrokratskoga establishrnenta, Bernard Henri-Levy (u knjizi Pogibeljna iistoCa, Pais
1994).
4r3
 MLADEN SCHWARTZ: IIRVATSKA NAKON TUDMANA
raauna s jedinstvenim, organskim nacionalnim bieem kao kvalitetogl
po sebi nesvodljivom na sumu svoiih sastoiaka.To je plebiscitarna;
populistiika, nacionalna demokrucija5etnacije kao homogene cjeline
kvazitranscendentnih svojstava, umjesto parlamentarne demokracije sA
svojim mistificiranim "narodnim predstavni5tvom" i svodenjem naroda
na anonimno i formalizirano "biradko tilelo".
Distinkciju o koioj je rijet proveo je izvorno nitko drugi nego sam
duhovni otac moderne reprezentativne demokracije, Rousseau.5ez Na
njega rado se pozivaju demokrati, liberali, socijalisti i komunisti, ali je
Rousseaujednim vidom svoje politidke filozofiie blizak i suvremenof
radikalnoj, antidemokratskojdesnici. U niegovoj je misli sadrZani iedan
smisaou kojemu, naime, samademoktacija, paradoksalno,prestaiebiti
onako demokratskom kako su to drZaveSto se ponosno kite demokrat-
skim imenom.
U svojemu glavnom filozofsko-politiakom djelu'r Rousseauprovodi
vaZnu razliku izmedu uolontd gdndrale i uolontd de tous. Prema njegovoj
moderniziranoj teoriji dru5tvenog ugovora kao podrijetla drlave,
RousseaunzlaLe kako pojedinci svoiuprirodnu slobodn, svoj suverenitet
Sto ga uZivaju u prirodnom, bezdriavnom stanju, prenose na drLavu,
odnosno vladara, postaiu6i sada slobodni kao gradani : ne moraju se
pokoravati nijednoj volji osim onoi zaiednidkoj, opeoj - koja je i njihova.
Ta opea volja (uolontd gdndrale) nipoSto nije istovjetna s voljom sviju
(uolontd de tous). Iz volje sviju ne slijedi opea volja, kako zamje0tie
Berdajev. Opea je volja, nadodajmo, organsko, mistidno jedinstvo,
nadindividualna i kompaktna, podiva na dobro shvaeenom interesu
gradanadttavese'l,te je jedini legitimni izraz opce koristi. A volja sviju
samo je sludajni mehaniiki zbroj pogreSivihpojedinainih volja i ona u
strogom smisln, valja istaknuti, zapravone postoji, jet uvijek poiedinci
razlitito hoee.
Ali "dobro shvaceni interes" naroda mora netko shuatiti. To je
mjesto na kojemu Rousseauova demokratskateorija poprima diktatorske
dimenzije i, premda o njima u tekstu nema govora, logidki implicira
Vodu kao pravog tumaia narodnog probitka umiesto aritmetitko'
5')1Vdlkische Demokrottie, National-Demokratie, narodniadka ili nacional-demo'
kracija, kako je nazivanjemadkadesno-konzervativna tradicijzrsve do suvremenih neo-
fa5istidkih str.an:rk:r.
5')2Od Rousseaua,uostalom, potieae i ispr:rvni uvid da nije prirodna vlast velikoga
bloja nz odgovarajuie pokoravanje manjine; priroclno je upravo obratno.
5er Rousseau,Le Contrat social (Druitveni ugovor, 7762).
Jean-Jacques
5eiKod Hegela opea je volja shva6enakao objektivni duh s eudoredno-Lrmnorn
sadrZinom.Usp. Georg Vilhelm Friedrich Hegel, Rechtsphitosophie,S 258.
414
EKSKURS: XIII. BESPUEA ZBILJSKE DEMOKRACIJE
statistidkeodluke vecine biradkih glasova.S opComvoljom, moglo bi se
kazati,opCi samoVoda. Sukladnoduhu, ako vee ne i slovu Rousseauova
-
shvataniaopfe volje, Voda je dakle onajkoii ie zadtrien pfema slavlom
-
izritaitrblai,enoga Noizija Stepinca "osjetiti bilo svojega nafoda". Ona
progovara u dosltthtt Vode i naroda i onda je nepogre5iva.Voda je
igmae narodne op6e volje, kojtt je narod na nj prenio5e5,a on:r to
tumadenje odobravaplebiscitarno (takoder Stepincev iztihi o nadinu
rra koji su se Hrvati 1947 iziasnili za Nezavisnu Drlavu Hrvatsku!):
jedinstveno, jednoglasno, a ne zbr^janjem veeine i manjine izbornih
listi6i. U sluZbi opeoi volji, vlast je za Rousseauanedjeljivo suverena,
a drl,ava.jedinstvena. To je monolitna, totalitarna demokraciia bez
Montesquieovediobe vlasti5e6, i u njoj je ostalo mjesta s mo za naciju
i Vodu; nacija jest suverena,ali suverenitet obna5aVoda (Rousseauov
monarh) na kojega fe on delegiran.To ie spregaherojskog, nadljudskog
pojeclincas organiziranomi organskom masom koja nije ni uliina dja
niti skupira nositelja biraikog pravl, nego je ona narod-po-sebikoji se
izdigao nad samogasebe, postav5itako nacijom-za-sebe. Ou, takav, ne
moie se smatrati nevoljkom i zlosretnom Zrtvom podle manipulacije.
-
Jer, ne moZe se u politici - narodu sluiiti ako se njime ne ulada.
Voda i nacija prepoznaiu se i medusobno odobravaju. Voda osluSkuje
i prepoznaje bilo naroda, a narod prcpoznaie ozbiljenje vlastita dobra
u politici Sto je onaj provodi u njegovo ime. U ovom smislu, niz
clesniiarskih diktatura XX stoljefa nosio je demokratska obiljeLjt.5eT
t"t Usp. kako Lav N. Tolstoj,
opisujufi u rorlnnu Rctt i. Mir liinost llousseanova
rticttika Bonapalte, odreduje ovaj odnos opde volje i Vode: "Snaga velikog dovjeka ne
IcZi ni tl fizickim, :r niti u iudolednim kvalitetarna Sto ih on posjeduje. Nju valja traZiti
cltugclje. 'I'a je snaga kolektivna volja narodu pt'ellesen:1, izrecenom ili prc5utnorn
privolom, na njegovog odabranog Vodr.r."
5e6Na zakonodavnu, snclskr-ri
npravnu ili izvrsnr.r. LIsp. Bamn Montesquieu, De
I'Esprit cles lorls(1748>. I komunistiilii
ie totalitarizant, vz Rousseaua, pobijao diobu
vlasti.
5" Totalnoj, plebiscitarnoj clernokraciji
bili su bliski - a liberalnu demokraciju
srnatrirli ne:rutentidnom - i brojni desnidarski rnislioci, navlastito oni srodni Konzerv:r-
tivnoj Revoluciji kao Carl Schmitt. Nasuplot njima, tehnokratski neokonzervativci poput
Helmrrta Schelskog Zestoko su se protivili Ror.rsseaunkao ocl svih totalitarizarnt, ptr
i onog demokratskog.
475
^
Ivl
'v
^
l-F
FI
M
 xlv. JELr BUDUexosTDEsNo?
Demokraciiakal<trase provodi od obnove hrvatske drlave do danas
niie totalitarna i organska,plebiscitatnai populistidka. Ona je demokra-
cija liberalno-parlamentarnog tipa @ez obzira na donedavnu razmjerno
jaku ulogu predsjednika republike). Po mnogodemu ona je u na5im
uvjetima uveealaionako brojne manjkavosti demokratskogapolititkog
modela, naglasilanjegove slabe strane, dodim nzmjerne prednosti toga
modela - gospodarskoi socijalnoblagostanjeili pak cvjetanje razliditih,
ali suvislih i relevantnih usmjeridbi duha - nisu u njoi odvef uspjele
doei do iztaLaja.
U proteklom desetljeeuimali smo u Republici Hrvatskoj posla s
neiim Sto bismo uvjetno mogli n zvati demokracijom na hruatski
naiin. Njtr obiljeZavaju i sliiedeea bitna svojstva'.Znatna razina nereda,
dezorgrnizacije, stalnog i nesmilienog rata sviiu protiv svih; stvaranje
niza suparniekih, medusobno manje ili vi5e zavrdenlh klika, klanova,
interesnih skupina u politici, kulturi i gospodarstvu na temelju nadela
zlobe i zavisti, osvete i prkosa; nacionalna dezintegracija po mjeriltt
zavidajnih pokrajina, ideolo5kih svjetonazoraili stranadkepripadnosti.
U oblasti koja je najosjetljiviiatako dugo dok narod gladuje - u privredi
- po stranom nalogu provedena je mafijaSkapfivatizacija prema ruskom
Lrzorlr,da bi i njezina provedba kao i njezin neuspjeh konaeno urodili
samojoSveeom mierom opeenite bijede te nzbijanja nacionalnih redova.
Kroza sve hrvatske podiele snaZno stmji prevladavaiuei antiduh
sebiinosti, odgovorno nacionalno zajedni5tvo Zigo5e se kao nesto
natraZno i anakrono, a svijest o opeem probitku dobrano je zakrLljala.
Razinaophodenja i uliudnog ponaSanjamedu sunarodnjacimadrastitno
je sniZena. Zavladalo je u narodu Hrvata vrijeme bez strahopo5tovanja
spram autoriteta i veliiina, nezahvalno spram zasluZnikd,li5eno osjetila
za ono sveto i nedodirljivo; vrijeme s onu stfanu manira, stila i ukusa.
Svatko se svernu neograniieno krevelii, izruguie, "pametuie" bez ovlasti

419
 MLADEN SCFTWARTZ: HRVATSKA NAKON TUDMANA
i pokrifa, petlja se Lr stvari koje ga se ni5ta ne titu. Zanovijetanje i
isprazno kritizerstvo, posvema5njepesimistidno i defetistieno nezado.
voljstvo (s razlogom, kao i bez njega), sveprisutno opstrLliranjei shan.
darenje, osobito st izraLenisimptomi demokratske bolesti na hrvatski
nadin.
A Sto se viSe, na jeclnoj strani, uniZavai kvari ono vlastito, to je,
na dmgoj strani, veee udivljenje inozemnim ttzorima, koji medutim i
sami spadaju medu uzrodnike na5ih nevolja. Posljedica je jurnjava u
ralie tudina, kakva je ve6 opetovano videna na djelu nesretne i tragidne
hrvatske povijesti. Ponovno su u punoj bnini nacionalne guskese8,
srljajtrei,kada viSenema komunizma, u zagrliajSestorkama;kada nema
velesrpske jugovine, u neku srodnu magluStinu,zvala se ona "pakt o
stabilnosti", "eluopska unija" ili "svjetske integracije". Po iednom
infantilnom modelu pona5anja,uviiek je ljep5e, bolje, privladnije ono
Sto je dalje i stranije, ono drugo ; ono Sto7est,pak, odbojno je i mrsko,
pa i ako je ne samo manje zlo, nego i istinsko, spasonosno dobro.'
Neodgovorni "slobodni" tisak nije doiuterasnju vlast naprosto kritiziraol
(i to s posve dobrim razlozima,kojih se ne bi bilo te5ko dosjetiti); ori
ju je demoniztao. On je to dinio kako bi za netiii raiun tu vlast sruSio,
Sto mu je na koncu i uspjelo, te kako bi na tai naain Hrvatsku prvo
oslabio, a potom ponrSio.
NamnoZio se demokratskom Hrvatskom jedan tip liudi punih
sposobnih samo za razaranie,ljudi koji ne poznajtt nikakve
rrffLnje5ee,
duZnosti a zahtijevaiubezgranidnaprava, koji misle da iitav svijet postoji
radi njih te da Hrvatska mora biti uklonjena kao zttpreka i kodnica
njihovu neobuzdanomegoizmu.Ti su naSiogavni suvremenicipoprimili
Zivotni i intelektualni stil svojih duhovnih srodnika s dekadentnog
Zapada,zaklinju se u apsoltttnu slobodu svojih nevaZnih osoba, rugaju
se naciji, chiavii pro5losti, a omraZenojim vlasti upueuju obilje I'ulgarnih
kletvi i poStapalicaiz svojegaanalno-genitalnogiargota. Pripadnici su
to lijevo-liberalnog podzdmlja,intelektualnog lumpenproletariiata, koii
su naSli utodi5te u iitavoi mteLi jazbina tzdrlavanih od bjelosvietske
iudeokracije te njihovih "otvorenih" i zatvorenih druStava.
MoZe se ovaj proces nacionalnograstakanjai izrodivanjatumaiiti
izopakom nacionalnog karaktera, cljelovanjemresidua ili recidiva
zlosretne tradicije komunistickog terora i velikosrpskog regimenta, kao
5e8ZaltaLo sn guske joS respektabilne BoZje kreatnre. Ovclje je lijed o muharna
bez glave.
5eeDobrim clijelom to slr Llpl'avo oni koji su se razgalamili protiv "govora mtZnie",
pridrZavajuei pravo na mrZnju salno za llevicu.
420
XIV. JE LI BUDUENOSTDESNO?
- ali ga se ne moZe
i niincima mrainijih strana demokratske politike
nijekati. Mora ga se prepoznati, raskrinkati, mora ga se zaustaviti dok
nije preplavio nacionalnu supstancu,a hrvatskom narodu dokinuo sve
izglede z opotavak, kolektivnu katarzu i konatno uzdignuee u viSe
sfere nacionalnogabitka. Nije dostatno postavljati dijagnoze, ktitrzirati
i jadikovati. Izrasline na narodnom organizmu ne uklanjaju se samo
mehanitki, ako se Zeli iskljuditi niihov povratak. Potrebno je pomoei
im da nestanu poticanjem, nzvijanjem pozitivnih i tvoriteliskih gibanja
u narodnoj dusi; rastomte konacnom uspostavomonoga istinski, duboko
Novog koie ee vlastitom privladnom snagom poluditi da se skrha i
propadne sve Sto propast snuje Hrvatskoj.
Je li to Novo, Sto ga valja i priLeljkivati i i5iekivati, ali jo5 i vi5e
prizivati,pripremati, graditi, * je li ono, u vremenll umrloga komunizma
i zamimCe demokracije, istovjetno s politidkom desnicom?
Jednaie od znatajki demokracijena hrvatski naiin zaprepaSeujuee
nerazumijevanjedesnice. Zanimljivo je da se diletantskih izjavaili odredbi
o desnici susreeei na samom (makar i umjereno) desnom krilu hrvatske
politike, pa ie tako neshvaeanjebiti i naravi desnice prisntno i kod
politiaara kakvi su, primjerice, Ivan Gabelica, Boris Kandare ili Ivan
Vekie.60oNe ee tomlr razlog biti samo nedostatan interes, manjkava
naobrazbaili o5teeenasposobnostpolitidkog miSljenja.Na djelu je odito
jedan od samoobrambenihmehanizamademokracije* pa makar i umje-
reno desne - protiv ideje Sto joj ie iskonski nesklona. Takav nadin
samoobranepostiei ce svoj cilj isto onoliko koliko ga (u uobieaienoj,
premda zoolo5ki pogresnoj predodbi) postiZe noj skrivanjem glave u
pijesak, Sto 6e reei odbijanjem spoznaje pogibli kao natinom njezina
ruklanjanja.
Bez obzira, na njihove uzroke, vriiedno je i nadasve zabavno
preletjeti nekoliko najde56ihnesporazumaStoo desnicikolaju u hrvatskoj
politiakoj areni, Poinimo najsvjeZijim, a ujedno osobito grotesknim
primjerom. U vremenu predizbornekampanjekandidatiza predsjednika
republike, splitski Feral Tribune n zvao ie pretendenta na Tudmanovo
naslijede Stipu Mesiea "izvornim desnidarem". Novinar je uporabu te
sintagme objasnio Mesi6evim priiaSnjim dlanstvom u jednoj naciona'
('o"
ZttYekiftr, biv5eg ministra policije Republike Hffatske, kasnije suutemeliitelia
jedue stranke koja je i sama irnala nekih desnih ili konzervativnih ambicija, a napokon
Setir izborndg stoZera Ante Prkadina (!) - nafveci bi problem s hrwatskom desnicom
bio u tome da ona jo5 nije zavrSila Dmgi svjetski rat! Ova izjava zrati osobitom nelrptt-
eeno56n. Takoder je desnica mnogo viSe nego "nacionalna svijest i pravo na samoodre-
denie", kako se vekiftt dini. Usp. njegov interuieu Mariu Lovriiuu Llruatskom obzoru
l>r. 222, od 10. srpnia 1999, str. 11.
421
 MLADEN SCI{IVARTZ: HRVATSKA NAKON TUDMANA
listiikoj stranki po imenu HDZ.6orOn !e odito mislio da oslobodiladka
borba protiv nesnosne stfane okupaciie znadi isto 5to i (odiozni mu)
nacionalizam, a da je ovaj istovietan s politiakom desnicom. Borba za
slobodu, medutim, ne mofa uvijek voditi uspostavi nacionalistidkog
rcZim , doiim nacionalisti podesto nastupaiu i s lijevih poziciia; u X111
stoljeeu liberalna je ljevica bila ta koja je stvaralanacionalne drZave,a
u XX stoljeeu u Weimarskoi Njemadkoj djelovalaie i struja poznata kao
nacional-bolj3evici.I irska nacionalistiika vojska IRA ima svoje lijevo
krilo, itd. Ono sto je ovdje groteskno,medutim, jest okolnost da novinar
u Mesi6u, koji je po svim svojim crtama tipiaan primjerak liievog
politidara, vidi "desni(ata".
U Hrvatskoj su Siroko rasprostranjenepredrasude o desnici. Niu
smatraju primitivnom i nasilnom, nu ako takve i ima, u redenim se
oznakamasigurno ne iscrpljuje njezina bit. Primitivni i nasilni mogu biti
i ljevica ba5kao i demokratski"centar". Lievidarisu vee zafarr:a nametnuli
kli5e o "primitivnim" konzefvativcima i "tolerantnim" liberalima. ZaptavO
su konzervativci svoiom mudro5eu i dubljom ozbiljno5eu u svojemu
ponaSanjudaleko snoSljivijinegoli povrSnai ogranidenaliberalna inkvi
iiciia, koja za istinsku clesnicu poznaie samo ostfacizam.6ozTakoder se
6,ttIJ interuietttu novlntra Damira Pili6a s Mesieern(Ferctl Tribttne br.749=22,
I 2000). Zanifrljivo jc i da Mesi6 nije nastojao poreknuti to svoje, rnakar i pro5lo
"desniearsrvo".tIzvrario je kako je l99O zakljucio da seJugoslavijane moZe odrZati pa
se priklonio ideji suvereue hrvatske clrlave. Taj je njegov odgovor i sarn po sebi
znakovit. lz niega,naime, slijecli,{a je Mesi6 prihvatio smrt Jugoslavijetek kada je ona
vee bila mrtva. Tako bi isto, g nekorn llesretnomraspletaju,i propast Hrvatskeprihvatio
ktt<t.fait accompli. Jasno !e, dakle, cla Mesie nikada nije bio ni tlacionalist, a kamoli
desnicarl
(',)r
Zastrasniuin ignoranciju glede konzeruativne desnice oditovalo je i lijevo
krilo Katolieke crkve u Ilrvatl, inzrcekoncilskim duhom obvezanona posve ne-krsdtnsku
usmiel'enostbudueem i prezifanie prosloga: Krselnstvo, naime, ne gle<Iani natrag ni
naprijed koliko gleda gor.., ., Vjeenostl Na pitanje Sto ga je samome sebi postavio,o
konzervatizrnu(iliber;rlizarn, konzervatizami Crkva" tKanibr.285, od sijecnja 1996'
Zagreb, str. 5-7), ljevicarski ideolog i populilrizator Drt.tgoga Vaticanuma p. Botlo
Zvoninrir Sagi oclgovara po prilici ovako: Konzefv^tiz m je liberalno (sic!) trZisno
gospoclarsWo, on p natra/pja$ivo,on ie vfaeanieu socijalizamili tjelanje u kapitalizam,
te se, napokon, i ne zna Sto je on. - Pomutnji se pridmZuje i don Zivko Kustic svojirn
srodnim stavom da konzervatizam konzervila mitvo, a Crkva euva Zivo. Zapravo ie
konzeruatizam, pa iu Ctkvi, euvanjeZivog;samo u zlodestojkarikaturi on djeluje kao
euvanje mrtvog! Inaie urnjereno deinidarski katolidki esejistVladimir Lonearevid,pak'
bez ikakva se razlogauvrijedio na Kustieajer ga je ovaj dostatoano tlvrstio u desnidare
i'nastrano5e
i tlaclicionaliste.Za Loniareviea desnicaie istovietnas tt" i "nesno5ljivo56tt"
a on bi k:ro krseanskiintelektualacipak morao irnati bolje informacije. Usp. " fri vraga
i jeclandijalog" (vl), u Zlcoru (plilogu zaglebadkogadeino-katoliikog mjesetnika MD
br. 86, oZtriak2000. str. 6-7.
422
xlv. JE LI BUDUCNOSTDESNO?
u desnici iesto vidi uporiSte krupnogt kapitala, ili krinka za dielovanie
agenat^-provokatora.Posljednjih godina naslll5ali smo se od protivnika
politidke desnice i dmgih besmislica.Tako nas je bivSi polititar Mladen
Veclri5primjerice pouaio da su ljevica i desnicas europskog(?!) staiali5ra
- vrlo relativne kategorije.Vladimir Seks,oslobodivSise mucnog tereta
minucioznih definiciia i uporabe razuma, prenio ie problem na
emocionalno podruaje: uvredljivo je zvati me desniearom- poruaio ie
on prposnim interpretima lika mu i djela.6orPokojni barun Lali(., poznatiji
po svoioj knjizita;zgovoras KrleZomnego po svoioipolitidkoidjelatnosti,
tvrdio je za sebe da je "jako desno", ali je - gle iuda! * tu poziciju
:nazivao"centfom". Pripadnik nekoe teroristiake, ozna5keljevice, Josip
Manoli6, znvo ie desnicu odredivati lobistickim interesom kriminalne
pretvorbe, Svercai makinaciii odredenog druStvenogsloja.604
Osobito rado i cesto iziaSni^vaose o desnici Antun Vujie. I dok
se iednom MesiCu ili njemu srodnim duSamajo5 i moZe dobrohotno
oprostiti pojmovna nepreciznost, to nije sludaj s ovim autorom: kao
poznati leksikograf i politidki tajnik jedne lieviiarske stranke, on bi
morao raspolagatipodrobnijim i todnijim znanjima o onome Sto je u
politici desno. Ali ni on u desnici ne uspijevaotkriti ne5to vi5e ili ne5to
dnrgo nego njezin onodobni fizidki z^tka;teljJoLaManofie.Vujif prcdlale
slidnu definiciju kao i ovaj: desnicaje ono Stofe nastupiti kada pljadka5i
budn natjerani protusocijalnim zakonima obraniti napljadkano.Ergo :
desnica=pliatka!6o5
(")r
Uvrijedio se i novinar VeCerniegLista MIhn lvko5ie i odbio doei na vef
clogovorenntribinu u zaglebaikom KIC-u, jer g ie njegov ravnatelj Lisinskiu Globttstt
oznaiio kao desnicara.Pritom u lvko5i6evimkomentarimadoista ima nmjerenih desno'
konzelativnih natruha, i tesko je zamisliti ijedan sr.rvislirttzlog zbog kojega mLl ta
okolnost ne bi trebala slllZiti na aast.
6oiUsp. njegov interuieu v Globusu.od 19. VII 1996.
6"t Usp. i.nteruietu.fule PetriCas dr. Antunom Vr.rjiiem "Hrvatska nije bubanj"
(Zora br. 24=16. Xl 1995, Zagteb, str. 4-7). U tom razgovoru nudi nam Radanov
doktol joSnekoliko cveba. TraZi od demokrats&e desnice d;r r:rskrsti s nedemokratskim
tt sebi (?l) te da se ujedini ako se pronade, tj. ako ie uopee ima. Ali imzrje, saflo ona
nema programa, te zato krade lijeve parole, mnije Vujii u istorn dahu. Nedvojbeno,
vrijedna gradaza enciklopedijsku iedinicu o desnicil Na istoj razini su i niegove iziave
Vttk(a5in)u Duridiiu v Nedjeljno.i Dalmaciji od 29. Xll 1995. Ovdje on desnicu svodi
na clesnn retoriku i ruSenje antifa-spomenika. A Lr razgovoru sa Zelimirom Zankont
,,objektivno desno, bafem
(Hruatski"obzor br. 63=24.v 1996) orkriva kako
ie HDZ
' po imovini". Opee ie miesto ljevidarskekritike, uostalom, zabludada je desnica zago-
vornica privatne inicijative. I knrpni i sirni kapiral obiljezje su kapitalistiekeprivrede,
a ona je dijete liberalne ljevice. Prava je desnica barem toliko protukapitalistidka
koliko i marksizam.
423
 MLADEN SCHWARTZ:HRVATSKA NAKON TUDMANA XTV..IB LI BUDUCNOST DESNO?

Udarni primier nerazumiievar,iadesnice ponudio je i neko6 desnicu i isprva su ga uvriiedeno odbacivali. Usprotivili su mu se,
komnnistidki, a clanaskapitalistidki novinar Dfai,en Vukov-Colie. O& rnedutim, manje iz razumiievanja desne biti i naravi vlastite pozicije, a
ustvrduie kako hrvatska desnica donosi malo ideja, ali puno galame i vlse iz neodreclenog osieeajada bi pripadnost desnici imala zna(iti
snova; kako je z gledetfiau pfoslost, zgroLeta pred buduelo5eu A. neku posve osobitu sramotu.
zbunjena sada5njo5iu.6o6 I dodim se ovaj opis moZda i moLe djelomico Dodu5eni te zadrSkeprema desnici nije trebalo shvatiti kao dvrste
primijeniti na hrvatsku pafapfavaSku kvazidesnicu, kolebljilu pseudol i konacne stavove.Medu nesigLlrnimdiletantima paraprava5kepseudo-
besnicn koja se jo5 do juder kao w^g t^miana klonila i same rijedi desnice vrludanja je bilo na pretek. Oni bi se prema potrebi, prema
"desno", da bi u meduvremenu na jedvite jade dotjerala do neke umjcr procjeni trenutka i trenutaanog probitka, ali joS deSeeprema trenutaa-
rene "pollldesnice" ili desnog centfa - desnicu opeenito nipo$to nC' lrom raspoloZenjui nedokudivim pokretima svoje slobodne volje, ozrLa-
krasi nl manjak ideia niti visak galame i snova; prije bi se te crte moglc iavali das desno, das protu-desno. Najljep5i primjer te posvemaSnje
pfipisati europskoj ljevici. Osim toga, na desnom krilu spektra politidkih pomutnje pruZio je poduzetnik iz SlavonskogBroda, sezonski hobby-
svietonazoranjeguje se oduvijek ispravan odnos spfam sve tri vremenske' politidar Ante Prkaain. Kod njegase kroz dugo razdoblje mogao pratiti
dimenzije, pa je Vukov-Colieev opis pfiie posljedak njegove larpurlary tragitan sukob izmedu neoclredeneLeljeda se prikloni politidkoj desnici
tistidke, aprioristidkenovinarskekombinatorike negoli relevantangovof (premda je posve neobavijeSteno njezinim zna(ajkama) i straha da ee
o samoj stvari. iJr kao desnidarbiti osnden na politidki neuspjeh.6oe Zato se on najradije
Potpuna se zbunjenost zap^Za i kod drugih pripadnika Vukorn odredivaokao "poludesnidar"ili "umjereni konzervativac", ne shvaeajuei
Colieeva novinarskog stali5a.U dmgom broju pokoinog ljevidarskog cla se polutanstvo i desnica najo5trije iskljuinju. Ujedno se prikazivao
tjednika Tjednik('o7objavljeno je opseZnoistraZivanjeo europskoj radit' i kao tovjek (desnog) centra, ne skrivajuei simpatije za ina(e bljedu-
kalnoj desnici, u kojemu nije postavljenonijedno ozbilino pitanje, a jo$ njavog i u svemu iznimno ne-desnitarskogekskomunista Raiana. Na
je manje pruZen neki razuman i uvierljiv odgovor. U ovom preuzetnom koncu je desnicu sveo na "kontrolu stranih investicija" i u sklonosti toj
prilogu sve je ostalo na uobidajenim stereotipnim i pojednostavljenirfi kontroli prepoznao i vlastito "desniiarenje".cto
zapomaganjima o ksenofobiji, Sovinizmu i imperijalizrnu te o mlade{ i Prkadinov sunatiecatelj za (.ast Sefa hrvatske drLave, Tomislav
,t"eki-lmitracilama i skinheadsima. O uzrocima i smislu - ni rijedi$ Merdep, koga inaee u javnosti tuie glas rigidnog desnidara(vjerojatno
Nesporazumima oko desnice mediii su doprinijeli i povrsnim'. zato ier su njegovim postrojbama pripisani nekakvi "ratni zloiini" n
pogre5nim ili poluistinitim svfstavanjempojedinih politidara u desnitarski' I)omovinskom ratu, a Stoje desnicadrugo negoli zloiin, ratni ili mirno-
lager. Tako je Zuto-cfveniNacional neko vrijeme osobitom tvrdoglavo5eif clopski,svejeclno!),Ll stvarnostinideg se tako ne boji kao oznake desni-
iitavoj jeclnoj legiji politi(ara, s razlogom ili bez niega, pripisivaq iara. On se zato preventivllo svfstavaako ve6 ne u eiste ljevidare,a ono
'$.tt.,
clesniiaiske boje: i Vukojevieu, Dapieu i Prkadinll' pa dak i barem tr lijevi centar, Sto po njemu zna(i ntnike koji ratuju za tudn
cleklariranomlijevom socijalistu Nikoli Stedulu('o8. Nacionaloai su eksperr' sreeu i bez profita. Iz tog izritaja logiino slijedi Meriepova definicija
ti za etikete smetnuli s uma bitnu osebgjnost desno-konzewlfiYnog8 desnice: Desnica bi bila ratovanie za tudu nesreeu a vlastiti profit. Ne
stava,duhovnog kao i politidkog: protimbd par{amentarnojdemoknciii' claj BoZe da me se marginalizftau desnicu, zakljuduje Merdep, zadudo
Zato sn "pfozvani" ispravlije shvatili neumjesnostsvoga svrstavanian4' ne primjecujufi da je i kao "lijevi centar" posve dostatno marginalan.6ll

606V. elan.k "I)esnica na rubu demokratskogizbola" u rijeekotn Nouorn Ltstr&.
i,4
od 7. II 199t1!
607 0d g. ilt lL)97.
6,'8stedul, koii je u emigraciji zastupao ekstretlnu ljevicu, zbog svolega ls
drZavotvorstva nakoir povlatka u Domovinu i sam bio svrstatl tt radikalnu desnicu"
tirne se, htio ne htio, morao pomifiti. Uz neke todne odlednice lijevoga i desn
medutim, i on desnici posve krivo pripisuje tipicno liberalne vrednote popLlt tfzr
gospoclalstva, privatne imovine i pravne drlave. V. o tomu njegov interuieu
br. 117 od 22. Vll 1996')l
naslovotn "Manolie sotonizira desnicu" (Panorama
6"')Na njega
ie, wai, odito osuden i ovako i onako.
6r" Nastupajuci kao predsjednidki
kandi<latna l{rvatskoj televiziji 14. sijetnja
z()00.Ova ie clefinicijaclesnicebez konkurenciie najslaboumnijau rnoru sliinih kojima
smo danornice izloieni na milost i nemilost.
u" I iz.Mertepova okruZjapotjedu
, izobilni nesporazurnioko desnice.Mereepov
konkurenr na delu jedne od dragovoljadkih udruga, zvonimir Tmsie, koji inaee, s
pravorn ili ne, u javnosti ima glas "radikalnog desnicara",medu prvima je, u izbornoj
noei, polrrlio u stoZer lieuiCrzrskogkandidata StjepanaMesiia, eijern je batinjanju
pribivao sa svoiim borcima joS nekoliko mjeseci prije izbora pred starom zagrebadkom

424 425
 MLADEN SCHWARTZ:HRVATSKA NAKON TI]DMANA XIV..JE LI BUDUCNOST DESNO?

ne Zele biti svfstavani u desnicu suvislo moglo razmilljati o politici, kako bi se znalo o iemu se govori,
ledan od onih koji nikako
Ivan [abelica, zlosretni predsiednik
jedne od krhotina nekoe cjel ali i kako bi se moglo povesti narod, jer u duhovnom mraku i analfa_
Hrvatske stfanke prav^. Gabelica, inate
gorljivi apologeta Ustai betizmu, Lrnepoznavanjuelementarnepolitieke abecede,to niie izvocl-
pokreta, i ovome posve nepovijesno pdfl t:*Lo:::ltiit|t1'-,' ljivo. U danasnjoj Hrvatskoj uglavnom se svi okomljuju na politiiku
bi ga imao pravo slaviti. Kao da bi desnictr ne znajufi i ne zeleCiznati sto.ona ropee jest. Kraj orugoga
io,o.r.u ia5istidku crtu, kako
6m iSru manji ako"bi ih se usporedilo s tada5njim doista s: svietskog rata europska je desnica docekala katastrofal nim poraz;:;
Nu odito ie da i Gabelicadesnicu ne s svatko je mislio da novo razdoblie valja zapoteti s dobrom voljom da
liranyima europskedesnice!
fao odredenu i n najmanju ruku legitimnu politieku usmieridbu, se poralene vojske dotuku skupa s njihovim idejama i idealima, ,. J"
kao opfenitu inadicu svekolikog zla na ovome sviietu, A G1 se,pokopavsi fasistidkuneman, smijemo radovatinovom oonu potpune
irrun"iku djelatnica Vlatka Srbie opet posve netoeno definira prosvije6enosti,ljudske sreeei napretka. Ali ratna pobjecta oor"e",.
onim sto je zapr?jvosastoiakliberalne lievice: kmpni kapital' Br o pitanjima istine i pravde, ateofija o posvemasnjemprogresu ". ne spada
petenet'lz pat<,koli je u jednoi fazi i sam bio poduzeo pokusaj mectu istinite teorije. Danas kad nam i u Hrvatslioj, nalpotreb^niya,
!e,
desnicaje ocrnjena i istina je o 'joj obavijena
niavania hrvatskih desnih udruga, tek je nevoliko prihvatio oz otrcanim, aii ustraynim
,,uvjetno-desno",strahujuei od uvoza zapadniatkih ideologiia.6tr predrasudama.zato o njoj treba progovoriti dista srca i savjesti, aizeei
medu pravaSima, napokon, Anto Dapie, dugo se opirao prihvatiti se same stvari, te suvefeno prkoseei vladajucim lailima i duhu vfemena.
sebe naziv clesniiara, da bi to u posliednje vrijeme ipak podeo din Istinu i pravdu moramo nepromijenjeno Stovati, a duh se vfemena
slifede6i pritom vi5e procjenu pravovfemenosti i politidke koristi mijenja: mijenjaju ga ljudi od duha.
logiktr potankih definiciia i intelektualni zahtiev da se stvari na Koriko ovo izroieno nefazumijevanje desnice, isto toliko je
svojim imenom.6la raspfostfanjeno i nepromisljeno uvjerenje kako je ona nadvladana
go]itle_takaregorija, suvisna u danasnjem poliriekom sukobrjavanju.
Politiiki ignoranti na tekueojvrpci ponavljaju dvojbenu frazu
o anakronoj
naravi para lijevo-desno, a zapruvo se on jos tivijek
krije u doslovce
Ati definirati se mofa, klasificirati se mofa, mofa se znati sto svakoj pori Zivota: ne s:lmo u politiakom podruiju i
medijima, nego i
desnica a Sto konzewatiztm, Sto fasizam i neofasizam,a sto naciol u crkvamai odgoj', pravosudu,moralu i kulturi.;as'o je
i opcepo znato
sociializam. Mora se raspolagati kategorijalnim aparatom kako bi da su "desnica" i .ljewica" slutajno nastale rijeli,
,ubrj.rr. da oznate
u francuskoj Narodnoj skupstini. Ali su na tim ,tr".r"rru
:trane
zastupnici razliiitih politiikih orijentacija sjedili
dZamijom. Poiavila se Ll stozefu i liiepa skupinica ostalih navodnih
desnieara i ovaj par rijeii zapravo se
nogor odnosio na ideje, a ne na sjedara.Tako
Prkacina, odvietnika Petra Badovinca, astrologa Thea M' Littbi6a ili ,e ostaio i do danas: desnica
rnanagerct stjepana Spajica. Reei ie se da su oni tek dosli pozdraviti
vtero znaii ono konzervativno a ljevica
ono revolucionarno.6rsNn kako se
preclsye clnika.'Aii,ist<rCnidesniear-nerna razlogn,i nije u njegovu stilu, dodvora
ios prile pravorijekr biracke volje tovjeku zak<>iega ie bjelodanoda desuo'konzerv
vrednote ne Stuie ni n najmanioj pojedinosti, a Lleinit ee sve Sto ie u njegovo; plirnjerice, nasrarai riiee metu/izika: u Aristoterovim sabranim
posljetke n,.,,.--.-"'l-'tl1tnj"gi-",
da, u tijesnoj stlradnji sa svoiim inozemnim gazditma,dovede u pitanje A'dronik s ltoda izrrda,j:rcr prro rc guorrc naprosto oznac^va
tt*1':k-tl^ ;i;.,1.i::.:::l.'].,e.rzdao
nacional-konzewativnogp.Lurutu iz l99O isusljedne iunadke.borb.: sro u nizu cJottzinakon Fizike. Kasniie je rijei poprimla znaienje
('12Pre<lsiednlktiriatskog obrambenog Reda, koji je kao djelatni borac ;ul:i:1:l:1lllI",]s:
j",.."i::::: nu]-. :", bavi stvarima s onu stranu fizikalnoga, onkr.alistustva, t.urrr.eir_
'i,jJlil^-
velikosrpskeJugoslavijebio osuden ua zatvorsku kaznn' .^rt_^^ ttal ,ii,
--" uilKitKoslue:lino
nezamjenjiva.- Glcdepak ljevice i desnice,naknaclnose konotacija
"'"^"';,5?;ri;Y;,il1;,o5ki,
li ..nadideoro5ki,,
stavborbenog'ircionalizmir^ Ll]:.|.t,
nastalih rijeti moZe povezati i s rnetafbr.iikim zlaienjern lijeve i
,'desnice" !:::rl,:
dernonizaciju Jer,u )o( stoljecrt:::::::n
u njezinimvlastitimreclovima. i ja[e, "rose" i ,,dobre' ruke. u niema.kom, rijei ,,desnic (die
uas ' ,lllj]i:,:l:?: ir,, Rechte)
je uglavnom postao ,orturrr-ri.o^ clesniiarskih pokreta i stranaka. S drtlse Strane "'rz'.rril te etilnoloski s terminom koji oznacava ,'prarro,;
(das Recht). Tako je i s
nalizam je, koliko se god on temeliio na Zivoj zbiljnosti oko nas.i u naiil;-r;g; <-rmiliela-izrekabritanskih konzervativaca gtasi: Right is right
il-|';:-:lf (Desnica and teft is
ne na ispraznim saniarijamatltopijskog provjetiteljstva, - ipak i sam u je u prawr a Ijevica u krivu). Na anaiogni
,r,l?ir, .lorr"Zivko Ktistif
";::1r{
smislu jedna "ideologiia".
r'rr gr.r4 u vriieme kada se
i.il."|.,1::::::l ::T.Ti.ki tuma.itipor,rkom
Des".e .-riil"l"tll'r,,ip.,og uz rsusov
"'2. J)or(ataosc i Isus rntr je obeiao oprost grrjehl
ie, medtltim, htio da ie Dapie, upravo otlptllaciiom te rajsko *1.rro.z Niega. Takvom
uobieajenih kompleksa pfed oznakom "desnicar", poduzeo siloviti z^ohet' zn:rienja Kustie bi htio pravom-desnicom prikazaii
r*enrrrrrro kakvim ga

426 427
 MLADEN SCIIWARTZ: HRVATSKA NAKON TUDMANA XIV, JE LI BUDUCNOST DESNO?

znai,efijakonzervativnog i revolucionarno g poviiesno mij enjaiu, pteciznog politiekog miSljenja,i mi uz njihovu pomoe
moZemo lakse
mijenja i zna(enje ljevice i desnice. U XIX stoljeeu nacionalizam je b shvatiti sloZene poliridke agregateukoliko ih koiistimo kao
srr.il;;;;
dijete liberalne ljevice nastale pod okriljem francuske revoluciie; iclealne tipove.6rsIdealnotipski bi u nasu ideju desnice pripadale
srijedece znatajke: jaka drlava i vojska, organska i harmoniina, i
desnidari su duvali velika nadnacionalna kr56anskacarstva, dodim stariska
)C( stolieeu nacionalnu borbu uglavnom preuzela,konzervativna i solidarna nacionalna zajed,nica.,realisiiina antrop;logiiu'
rui.r"ri
Sto |e lijevo a- Sto desno uistinu je i relativno i ovisi o tovjekove veliiine..kao..i njegove bijede, otpor rp."- egalitaristidkih
promatrania. Sa stajaliStaliberalnog "centra" moZe se na lijevom pokreta (demokracije , liberalizma ikomunizma) proirt.ttit
iz franctiske
identificirati socijaliste,komunistei anafhiste,an desnom revorucije, uzdizanie srobode i pravde nur.,prot
quique, svakom svojg, a ne svakom jed'ako), stepsa leJnatosti (suum
i fa5iste, i zato liberali, na podjednakoj razdaljini od oba ekstrema, pfema fiktivnim
izmedu komunizma i falizma samo totalitarne sliinosti, ostaiuei i deklarativnim proglasima ljudske emancipaciye, poitovanje
ljudske
zabitne razlike medu njima. Medutim, u odima radikalne ljevice povijesti i prihvacanje realne ljudske nvravi,koja
si kroz nlu oiituje,
pa dak i socijal-demokrati, pribliLavaju se omraZenoj fa5istidkoj pflznavanje naravnih razrika medu ljudim26r, njegovanje
t iierartriie,
dodim ova u liberalima vidi po prilici isto Sto i u komunistidkim, uzgoj elita i Stovanje autofiteta, odbacivanj. ptorr,;".titellste,
humanis_
viSe anarhistitkim poricateljima drlave.6t6Napokon valia priznati tiike, racionalistieke, utopijske ideologiye dobrog'eovyJka,'r"rrrs*oi
u pojedinim konkretnim, povijesnim politiakim poretcima, clm.tva i povijesnog napretka, nadredenostduZnJsti
piavima, prevaga
na5evriieme, povezuju, mije5ajustanovite sastavniceljevice i zajedniiarskognad individuarnim,prevagapolitiikog
riad ekonomskim,
Tako je etablirani komunizam, ostaiuei vjeran radikalno I preziranje kapitalistiikog kurta materiyaine proizvoi'y.
i ,rorr"", kao i
naboitr svoje ideologije, u politiakoj praksi iake drLave doista sentimentalnefilantropije, napokon, etos tragitnog
herojstva<,re,,.
autoritarnim i autokratskim vladavinamadesno-konzervativnog
S druge strane, faSistitki je pokret u Italiji nastaokao revolucija, ttvijek iznova spaSavatiod zaboraval- ekoloska
problematika prvorno razvijenaupravo
je popnt francuske revolucije novi kalendar uvjeren da s njime eji'
spacra,usduvanje
ff.1J,1i,'j';fr.i,::':x':::"3:,::':::,1
ttscuva'ja
vrijedno,a to je svakako.Bozie ::':-:azor onosa stoje
povijest, a voda mu je bio biv5i socijalistidkidelnik i pacifist jc Zelenom pokretu ljevica ocljednom
r*or.rry.. sedamdesetih
*"0t""'llulllr"Jrir'f"lrl
osnivad socijalistidkoglista L'Auanti, koga je otac nazvaopo ottriia nogooani prostor-inriiiraciyeradi osvje-
z'.v'lr\i^ svojega otrcanog, preZivjelog programa
klasne bbrbe i oitrui.,r. proletariiata.
skom revolucionam Benitu Juarezu, te koji je joS kao zteo uspjelo ie lievieirima.istyeiatiir"potr.,u
Y:l:.^o:':
vatrvce i nametn.ri mr se-r ulozi ekoroskeserjake,mistike i konzer_
dZepu nosio medaljon s likom Karla Marxa. predvodnika. posljeaux
cfobili srno mrezrt novih ultlaljevitarstitt ir--i"iiat: oitjem Europe
Pojmovi "lijevo" i "desno", medutim, ne mogll se smatrati poput lubepice izvanazelenih a
danima samo zato jer bi bili sludajnonastali,promjenljivi, relativni kojimaje suctbina "runntn,
ili maeke vaz"ip o,r*ooine nerodenog
i,li:TilffiX*' ".tosrtunru
pohtiekoi praksi izmije5ani.617 Oni su nam sveiedno neophodni "1" O idealnorn tipu usp. napom env 364! Na sliian
naiin provedeno je
:l1lll:t':1"j" -sporova1 sl.11J10m
<'tturakter (1903)
..mitO;.iu rasnog'eoplaronizrnaGeschrecht und
orta vei'ing.ta. e.ito. Mnskarca (M=Man')
on shvaea, a polititku desnicu u smishr konzewatiztna ili faSizmztnedim 'fornatra kao itealne tipove, ko,l su i zenu (w=rJ/eib)
redeni u razlicitoj mieri. *;;i- r realnim ljuaskim poiedincima raspo-
Stovi5e,protukrseanskim.Ali pri svemu tome nije govor o samim stvarima i
vrijeduosti, nego tek o znaeenjukoje, proizvoljno ili ne, pripisujemo rijeeima' 6r' Sttdeci
Drema clanasrasprostranienoj,ljevitar.skojretorici,
izmedu lievice i desnice zbiva se s onu stranu riiedi.. ,1>siena[inajveei Iijevi s' gur.'i i
lagovornici njegovanjaryi;surr'raztika.
("('Etatistiiki postrevolucionarni ()cfrrospremu oni o.rrrii pripisuju bahati
komunizarn, u mjeri u kojoj je i sam onorn drupont,
desno-konzen/ativne znadajke, takoder glasno osuduje "gnjile anarho-liberale". (rocrlrrza sebe lrugaeiiem' nazivajv je rasistickom i ksenofobienom,
r'jclr2avalu grasuubir.rju s"roritosti i plurarizma.
6t7 Ako se clva sastojka pomije5aju, to ncsporazttmrr'desnica Rijee je o temerj'om
io5 niposto ne znaCi da nam kao u;.r.i;., "s.i"i"iriie r.I;;;^". z^to jerrroeeocrnasrraiai izravnrnja
postaiu nepr€poznatljivi.Crvena i Zutaboja uopie ne gube svoj smis:roi identitet rtscttvati razliiite
tradicije i kurrtrre, razriei{eljudske profire.
se pretope u narandasto(ili crwenai crna u smede). - Posljednjih godina t<ak<r bi ilr obranila od terora mttltik'lturalizma. ona postavlja granicrr
mi5ljenje - u Flrvatskoj zastupao ga je dr. Andelko Milardovi6 - da distinkcija rronrnoi zastieeno Desnica ho6e aparthetd,hoie anto-
rt'zvrjlnj.epor.u"o.tii.-i;."i., troe. nxerting
desno postaje besmislenai zbog pojave znanosti kakva je ekologija, u kojoj stt ztr fazli'itostirnoze r)ot,u kojem se srobocra
odr'ati samo clo trenutka kada se
djelatni ne samo elementi prirodne i druitvovne znanosti, nego i politieka li Poton1,.1 sve oir. o.^oarro izrnije.aju i
desnica. Ali ni zajednidka njihova btiga za okoliS, dakako, ne obezvrijeduje
_o'oj Hegerovoj egalitaristietoj "noei ' kojoj s, sve krave crne,,.
""'' Koii stt se novijesnipoliticki obiici i nh.r.ui.i.
tipove ljevice i desnice kao korisne heuristiene modele. - Uostalom je - ti'rr'r Naverrirno nniis.;;ffi:,, ovom idealnom
tek neke primjere: sranr spartrr, pojecri'a
razdobrjaRimskogacarswa,
428
429

MLADEN SCTIWARTZ:HRVATSKA NAKON TUDMANA
Desnica, za nzllku od ljevice, Stuje danu i zadanu zbiljnost ljud.
skoga svijeta, dovjekove nafavi, oslu5kuje glas Boga i prirode, sviesna
da ria5tovite himbe i tlapnje obiiesnih ideologa mimo ljudske moguenosg
skondavajuu teroristiikom paklu dobrih nakana.Desnica, za razliku od
ljevice, vi5e vieruie zdravtm instinktima i neiskvarenim refl.eksima;
emotivnol, intuitivnoi, mistitnoj sastavnicinarodne du5e negoli ishitre,
nim, shematskim, papirnatim plodovima umiSljenog i taStog prosvier
titeliskog intelekta. Zato s lijeve stfane dolaze redoviti prigovori desni.
darslorniracionalizmu.Stovi5e,upofno je rablienaotfcana poruga kojom,l
se desnici hoie uskratiti pamet. Za tu svrhu dobro dodtt i naibanalnija
izobliienja ili krivotvorbe. eitava poviiest konzervativne desnice u o'l
dva stolieea povijest je vrhunskih duhova. Problem ie pak lijevoga lagena
da on o ovome nije clostatnoobavijeSten,i da rado zlorabi dinjenicu
priprostog clojma Sto ga nerijetko ostavljaju mase desniiarskih sliedr
t.tiit u. Ta se dinienicalako tumati realizmom desnice62o, koji pouzdanO
privladi Siroke slojeve obiinih ljudi neo5teCenihnagona, ali i (takoder
iealistiinog) zdravog fazrrma,.Ovome ljevica poku5ava uzvfatiti pukfuq
konstruktima iluzionistidke antfopologije dobrog dovjeka i filozofifo
pouzdanoga poviiesnog napfetka, unatoc svim dostupnim - boljim i
istinitijim - uvidima u stvafne prigode iskvarena dovjekovog sviieta+
Time ona istinski predobija samo izdvojene, iskorijeniene klike gradskq'l
inteligencije. Razum ljevice dakle odituie pfiiezft spram nafavnogfi,
fazxm u obidnom iovjeku, ali, s druge stfane, on jos niie na flzinir;
uma kao organske, dublje sposobnosti spoznaie; i ta ie sposobnostl*
desnome p&1edu.6tt Oeinici je oclgovor, lievica ie pitanie. JoS boljel
ri
orijentalne despociie,monarhistidko.aristokratskieuropski Stednji Vijek, Italiju l9?2'
43'. Niizmed' Spaite i Atene ne postoii apsolutni inz. l Atettttie uspiesno tur.ou-l::^l
njezina superiorna duhovna kultttra sama po sebi jest jedno veliko NE demokratskol
nivelaciji i pripada u povijesne oaze a niposto fatamorgane,karakteristidneza prosvfe'
tireljsku <lernokracijn.(usir. ovdje pogtavtlelX - Ekskirs: "Naiela povijesnilrfi"^Tl:
na"). Komnnistiaka drZtvi bila bi ri ovoj vizuri, bitno gledano,spoj radikalneplebeisKe'
clemokracijei karikaturalno pelet'tiranog clesnidarskogpatosa dtlave. KomunizarnJe
nisU
nsto bio i imperijalan, stvofio je korumpiranu i paraziiiku kastu bifokflta. Nu to
specifienecrte komunizma.
nam
"2oDesnicaje u antropologiji realisticnajer Stuje spoznajekoje " 1ry:I9,
naravi pruZaju Sesttisuelje6apoznate povilesti, i ne da se zavoclitinaivnim l"tult::::
kim iluzijania o korjenitom fiopravljnnju vrste Couiek. Desnica ie, medtltim' tl^:j:tJ
iclealistidna,te visoko \zdiZi i Stuje'junadkadjela iplemenite Zrtve kojima se eov;er
Lrgrani\ninx situacijama :uzdizenad bijedu svoie ljudske sitllaciie'
(,. U svakidasnjirnreltciiama, narcisoidni li;evi intelektualci kao naviieni
:1:"2:
proizvoljnu i ignorantsku tvrdnju o tome da desnica nema pametnih liudi. Att.!1T^::
jedan takav pojavi, odmah se potuZe dn ie tai na desnici, umiesto da je pristttprv
njihovim redovinra.
430
XIV. JE LI BUDUENOST DESNO?
ljevica stautja u pitanje i nijete svete uvjete naSegasvijeta, a desnica
postaulja pitanie, i sviietu izrite kao odgovor vjeeno DA - Amen.622
Svojom biti desnica je afftmativna, u svojim izopakama ona je,
kako joj se prigovara, Stovi5e,apologetska,brani naprosto dam sta.tus
quo. Ljeyica je pak negativistidka,negatorska, destruktivna. Ali s
postupnom uspostavom lijeve prevlasti nakon 1789 desnica je postala
oporbenom snagom, nijekaniem ishitrenih revolucionarnih promjena
koje su ozbiljenje utopijskoga nacrtapretvorile u vladavinu terora, postala
je kodnicom pomahnitalog prosvietiteljskog postupka bezgranidne
ljudske emancipacijekoja je potela prijetiti potpunim ra5eovieaenjem.
Ztptavo je to dvojstvo opravd^vanja danog i pobune protiv nastalog
obilielje desne politike i misli od samoga niezin nastanka. U strogom
smislu desnica kao ideia i kao pokret nastaietek kao odgovor na fran-
cusku revolucijtt. Ona pruZa otpor protiv utopiiskog i nasilnog u njoj,
ali tai otpor temelii na dosljednom prihvaeanju onoga u naravi dovjeka
i sviieta Sto smatra vrijednim, bitno nepromienjivim i uSeuvanja
clostojnim. Desnica nastajekao kontrareuoluciia, kao reakcija protiv
revoluciie, kao restauracija vrednota i stanjaStoih je ona uni5tila. Prije
l{evoluciie desnim su naboiem bile proZete sve institucije, drLavne
strukture, sama je autoritarna monarhistidka vlast bila desna, podivala
je na neupitnom pridrllanju autoriteta i hijerarhije, na djelatnom
provodenju nadelaljudske razlieitosti, te n prihvaeanju realnih danosti
u ljudima i medu njima, i nije takvo po sebi razumliivo stanie radalo
potrebu osobite refleksiie.Tek u reakciii na Revoluciju, u osvie5eivanju
o clramatienimpromienama koje ie ona naumila provesti - stvorena ie
clesna"ideologija", teorija ili filozofija, kojt u ovom sklopu ne znaei
clrugo nego konzewatizam.62.
6rrMlaka vremena izmedu desnice i lievice nastoje prokriiti uski put za takozvani
politiaki "centar". Danas bi on, u precloebamagnma Near Age-a, imao eak postati
"radikalnim":ni lijevo ni desno,nn ekstremnoblago i "srednje",neStonalik Aristotelol'n
nauiavanju o krcposti. Ali je centar tek relativni, pokretni provizorij izmedu oba
esktrema.On je u politici ipak osuden na statlls nieiie zemlje, a u turbulentnim raz'
dobljima i onaj privid centruma5rvasilovito se raspadana lijevo i desno krilo, toenije,
njima se prikljuiuie.
('2JU
desno-konzetvativpom lage*t, medntim, povlaii se nerijetko crta
t'azgranieenjaizmedu "desnog" i "konzervativnog". Uglavnorn je danasnja desnica
naielno pfotnliberalna, protukapitalistiekai nacionalistiikir, dodim je konzewatizam
nr<rgueepovez ti s liberalizrnom,te tako dobiti umjerenjadkihibrid nazvan "liberalni
konzervadzrrn".(Pa ipak, i izvorni je konzervatizamvrlo suzdr2anspr:rmkapitalistidke
ckonomiy'e:dijelom zbog kapitalistiakogizrabljivanja,ali jos i vise zbog kapitalistiekog
invidich.ralizrna
koji potice klasntt borbu na uStrb nacionalnogjedinstva i harmonitne,
olg:rnskenarirvi drZavnezajednice.)Takoder konzervatizzrrn niie nuZno nacionalistidki.
431
 MLADEN SCHWARTZ: HRVATSKA NAKON TUDMANA
Brojne su nevolie, kao i s desnicom, vee na terminolo5kom planu
povezane s konzervatizmorn. Ta je fiiei- jedna od brojnih rijeci-batina
(poput "falizma", nu ipak daleko blaZa) kojima se u dana5njem lijevo.
liberalnom poretku nastoji osramotiti ideju ili iin Sto odudaraju od,
njegovih pravila. U f<irmalnom, etimolo5kom pogledu on je stajali5te
cuvanja onoga naprosto danog, Sto god to bilo. Tako se, medutim,
mogu iuvati konzervativne sadrZine, ali i revolucionarne. I ultraliwi;
iarski, revolucionarni komunizam nakon uzurpiranja vlasti osjeti potrebii ,
u5iuvati, konzeruirati tetevine svojegaptevrata. StogapovrSni proma.
trati i u radikalno lijevom staljinizmu krivo vide desno-konzervativn{I
poredak, jer njegovu etatistiaku, konzewativnu formu nesporazumotrl
shvaeajukao sadrZinu.
Iioeemo li prevladati ovaj formalni poiam konzervatizma, koji si
naprosto suprotstavlfasvakoj promjeni, prihvaeajueiie tek okliievaiuei,
sa zakaSnienjem,kada ova ostari i postane nepovratnim sastojkomnovi
danosti, - moramo ga promotriti sa stajali5taniegovih sadrZina.U toui
pogledu, konzervatizam nije puko iuvanje bilo dega "stvarnog" pre{
naletom silovitih promjena i ugrozbe opstoieeegporetka swari, nego i9
on u5duvanje onoga Sto je u5tuvanja vrijedno.62aRadi toga on ie 1*
U proslorn stoljeiu, kacla je liberalizarn jo5 bio nacionalan, konzerwativci stt uimd
nadnacionalnihcarstavabili boj i protiv nacionalizma,kao i protiv liberalizmai revoluf
cionarne demokracije,koji su nacionalizmuclalinovi polet. I Nova Desnicana5ih danA
n sttkobtt le s neokonzelatizmom ttpravo zbog njegova nernarnog odnosa Sprarq
nacionaluog. Nadalie, desnica ne ztzire od revolucije, premda je njezina revolucifa
konzervatiina, pfotrrpl'osvjetiteljska,ima desne sadrzine.Konzervatizampak zagoutC -
evolutivne, refoirnistieke promlene. SpomenimojoSjeclnu zanimljim, specifientt raztiku"
Konzewatizam bi se, zbog stanovite svoie nostalgije spfam krs6anskoga Srednjega
Vijeka i r.rvjerenjadzr rnoclern6 opadanje zapodinie s llenesansom, mogao srnatrau
"protureneia.tsnim" pokretom (leclan od rnisiilacaKonzelativue Revolucije, Othm3r
Spann, rabi izrieaj Gegenrenai,ssance).(Nova) Desnica pak na svoj nzrdin obnavlia
renesansni poriv povraika u Antiku i zaobilaienja kr$eanskogasrednjevjekovnog.lnter't
rnezza. Zbograzlika izmedtr konzervatizma i desnice, zanemarujufi dublie srodnosu'
brojni se desniearski autori ne Zele nerzivirtikonzervativcima (Armin Mohler, Erik Maria
Ritter von Kuehnelt-Leclclihni drugi). Desnica se, napokon, moZe smatrati poJmonri
Sirirn od konzervatiztna.Ona primjerice, uz konzervatizam,ukljuduje i monarhizamte
razteite oblike fa5izma
('|:r4
Kao dobra ilustracija razlike izmedu trivijalnog i dubljeg, autentienog t-|1?
konzelatizma mo2e posluiiti pitanje jezika u hrvatskom Saboru 1847. Btnilno.
konzerwativno bilo ieiaoa pod svaku cijenu htjeti r.rSduvatistatus quo i nastoiattr.
za;driati dotadasnju uporabu latin5tine, protive6i se obijesnoj novotariji uvoden;a''
i;;;;dr;;:i6;;J;;;i",i;;ki, i'i'i., aribi to y j"e,
fi. branommactaarizaciii,
bolji naiin rnorao biti hrvatski.) U mnogo bitnijem smisltr konzervativno, rnedtrurnr
432
XIV..IE LI BUDUCNOST DESNO?
ffitr7oi nozi s Revolucijom, kao kontfarevolucija on je reaktivan, i zato
on i nastaje tek s francuskom revolucijom. Ali kao stajaliste onoga
starog i pro5log, vrijednog i vjetnog, koje je Revolucija uiinila upitnim
rc gl ie potom razorila, konzervatizam nije izvedeno, nego je izvonro.
primarno stajali5te,staiali5teonoga Revolucijom naeetog i poni5tenog
koje joj je prethodilo, ali u svojoj neugroZenostinije imalo potrebu za
izriiitom konzervativnom refleksijom, zaStitomi obranom.
Konzervatizam je nastaokao protimba ideolo5koj sviiesti revolucio-
narilog prosvjetiteljstva i od podetka se klonio teoriiske ili idejne fiksacije
svojih naiela, ali je i sam postao nekom vrstom teoriie, tak i ideologiie,
a svakakopolitieke ftlozofije, viseznadnei slojevite u svoiim alternativnim
utemeljenjima. Moguf je, uz ostale tipove, kr56anskikonzervatizam -
katolitki ili protestantski. Mogu6 je metafizidki, ali i empiristidko-skep-
tieki konzervatizam'.prvi se pozivl na ono ontoloSki vjecno, apsolutno
i nepromjenjivo, a drugi na nesigurnost teoretske istine, te poffebu
oslanjanjanaSihspoznajai pravila politiikoga ponasanjana naputke sto
nam ih pruLa desto ponavljano i stoga pouzdano poviiesno iskustvo.
Moguc je, napokon, i antimetafizicki, nominalistiiko-neopozitivistidki
konzervatizam, koji slozeni svijet odbija svesti na jednu iedinu meta-
fizicktr formulu, tlrztrya razfieitost njegovih danosti i ne Zeli ga mora-
hstiekim intervencijamamijenjati, popravljati. zbog te sloZenostikonzer-
vatizma istraZivaii su zazftttli od strogih definicija.('25I u ovom slueaju
uputrlo je, radi jasnijeg odredenja same stvari, poredzrti idealnotipski
niz oznaka dosljedno, doktaja i neprotuslovno svojstvenih misljenom
fenomenu Sto ga u politiikoj praksi ili teoriji nazivamo konzervatiz-
mOm.62('
Konzervatizamopeenito moZezn eiti "ideologijn plemstva",oprav-
clanjelegitimnoga ustroja i njegovih institncija, osvijesteni i domisljeni
na-stnpalisu pobofnici hrvatskog jezika u Sabonr, branefi time, makar pocl cijcnu
sukoba s ustaljenim staniem, ono temeljno i dublje ukorijenjeno, ono sto
le vrijedno
uSeltvalljaiel je "kufa (nacionalnog)bitka" - da anakrono uporabirn kasniju, Heideg-
gerovu rijet.
62s'l'ako dr. Andelko
Milaldovie odittrje osobitu zbunjenost pred problernorn
<lefinicijekonzelatizma, smatraiueiga oclvei kornpleksnim,'heterogenimi difuznim
pojtnollr kocl kojega je teorijska generalizacijajedvlr
mogufa. Usp. njegovu rispravu
xonzeruatiuttzam i neokonzentatiuizam (Alinea, Zagrel>1993), str.. 7-8! AIi rijed
t
postoji. postoji i stvar koja se njome oznatiLvir,zrra
se na sto se pritom misli, pa se
poiam mora mofi i odrediti. Uostalom Milardovie rabi zastarjelu
varijantu "konzervirtiui-
z-aur".koja tr irobidajenojuporabi <lan:rsoznacavatek vulgarni
ili tr.ivijalnivicl pnjave,
cloaim se zt ozbiljnije i dublje znadenje kolisti kraea variialtir "konzervatizun".
('2('sirmarijed potieee
9d nrziva dasopisaLe conseruateu.r(lglg-20), sto ga ie
izd:rvaoFrangoisRen€ de Chateaubriand.
433
 MI-A,DEN SCHIOfARTZ:HRVATSKA NAKON TUDMANA XIV..IE LI BUDUENOSTDESNO?

tfadicionalizam, povijesni otpor "napretku", pohvalu i uSduvanieSada5. Nestalan je i promjenjiv fenomen konzervatizma i ako ga
pratimo
nieg ili pfoslog stania kao alternative supefiofne neizviesnom sflianju U kroz pojedine njegove povijesne etape. Isprva se on,'nonaio"u dfelu ,"oift,
novotariie, pridavanie prvenstva pro5losti i vieenosti nad budueno5eu@; prvih velikih misrilaca Josepha de Maistreaf Louisa oe
i r""ia
kontfarevolucionarni, reakcionafni i restaurativni afekt i duhovni pokfet Donoso cort€sa, iavrja kao katoliika reakcija na francust., ,.rrot".rffi
pfotivan francuskoj revoluciji - ukliudujuei i nesuglasjesa svim niezinir4 svojim otpofom francuskoj, ali i ameriikoj revoluciji ovamo
spada i
posljedicama do danas. Tai ie otpof motivifan dvrstom svijeseu { riberalni konzervativac Arexis de Tocquevine. u N,emaikol konzervativni
neizmienjivosti onoga temelinog u dovjeku i njegovim ustanovama, str korifeji povezanis velikim pokretom Romantike ili njegovim odjecima:
potfebi dvrstog i pouzdanog pofetka kao okvira zajednii-kog opstan Adam Miiller, FranzXaver Benedikt von Baaderi yustus"tvtclser, a iotom
ijudi na zemlii, o nesavfsenosti,griiesnosti, iskvarenostiliudske i pfotestantizmom (Friedrich Julius stahr). u nasem stoljecu konzerva-
ie o pogibeljnosti, besplodnosti ili izopadenostiipak poduzimanih tivna misao obnavlja se u verikom i hetefogenom struianiu znanom
kao
eoviek je pao i treba ga voditi, umiesto da se izmi5lja "novog" i " Konzervrtivna Rev^orucija,u politiekoj i praksi .ur"prtJi
_ideoroskoi
dovjeka. Ni5ta se bitno ne miienja, promiene su samo nebitne, i fasistiikih pokreta63o, u'jemadkom tehnokratskom ndokonzervatizmu,
niStatemeliito i ne treba nasilno mijenjati: Quieta non lnouere. ameriikom konzervatizmu (povezanoms gospodarskim,ari politickim
i
fe stogavoditi konkretnu politiku, te ne nasjedatihimbenim ideolc liberalizmom), francuskoj skoriNouueile,Droite, pa i rostmod..ri,
toli
i izmastanim utopijama. Konzewatizam je isprva ukorijenjen u zbog njezina historicizma takoder donekle nrmiee kao
konzervativnu
predrevolucionarnoj, konzervativnoj epohi u kojoj su konzervati usmjeridbu. Nu uza sve razlike, kroz ove se etape kontinuirano
dade
vrednote ostvarene i 5tovane.628 Potom on nastupa kao reakciia pratiti osnovna idealnotipska matrica bitnih sastivnica
konzewatizma.
njihovo revolucionarno ugroZavanie.Napokon predstavljai sam Kroz sve njih, uostalom, provlaii se jedna stalna oznakakonzervativne
cionarnu akciju s obratnim predznakom u cilitt niihova spasai misli i napora uopee, koju bismo mogli oznaiiti
konzeruatiunrm
paradoksom.
fujed je o slijedeeem: s jedne strane, konzervati
627Proslost je, u svojoj nepromjenjivosti, slidnija vjednosti nego btldtl( zam u svojoj
svjesnoj fazi, tr svojemu izravnom nastuplr,
"Nema te ideje bttdttenosti koia bi u narodnim reclovima mogla imati snagu pro5l koji poiinle ter<kada on,
- tvrdi i hrvatski desniiarski mislilac Milan pl. surflay. usp. dojmljivu sliktt parirajuei francuskoj revoruciji, usraie
ti obran' tnih pri;e revolucije
kao neunistive granitne gromade,kod Antoinea de SaintExup6ryja!I sv' Toma samorazumljivihi neugroZenih zasada,- nastupa
obrambeno, reaktivno
divi se proslosti, pfema kojoj je i sam Bog uemofan: ni On ne moZe uciniti da ne i negativno. on koii i prijeii nadiranje
novoga, kako bi tek time, neizrav-
ono Sto je bilo. no, afirmirao ono staro sto ga je revolucija
6zi Ovclie se navlastito misli na vrednote krvi i tla, plemstva, tradiciie' osudila na propor,. u tom
smislu njegova je nanv izvedena,sekundarnu.
zajeclnidarstva i soliclarnosti,organske,stali$ke,korporativne drLave,zavitaia, stouis., in ;e primoran
obitelji, Casti,sluZenja,hrabrosti, Zrwe, vjernosti, aLltoriteta,elite, moci,
Usp. o tomu i izvrsnu fronografiju Manina Greiffenhagena,Das Dilemma des
tismus in Deutschland,;R. Piper & Co. Verlag, Miinchen 1971, passim' clollr<l' sto ie tt iovieku
boZansko. Buduei cla se ciljevi takve sveze lle rnog1.
vrednote nisu nikakve "feudalne predrastlde",kako to izgleda lijevoj kritici' postiei rl
nastajezaiednicaonih.
koji zive, onih koji su zivjeti ionih koji
sastavnice svakog zdravog i stabilnog drustva i zato se susreeu Ll svim i""t'1.,?.i,:ljlr:',{} f_:1"
vremenima.
62eNiie ovdje mjesto za iscrpnu raspfavu o konzervativnoj politiekoj
yi'i,.'"i3iJ'
,';k:f,:
i?:\.:;:;Ji,f:;?::i'il"i#5:':::'T;l:%
manttfaktura'seliaekogospoclarswo, i1ft;
(i zavoclilitrgovaiko dlrstvo. o'a je
osiguravayu
Valja nam istom ukirzati na ozbilinost desno-konzelvativnemisli sueeljene s pr ':::i.:::lpnih dusevntri oirrrovntrr
stLrpidnih nesporazuma Sto o nioi kolaju u Hrvatskoj. Zato za owt zgodu tek il:Tll3l potreba,iitavosfiziikogi ctuhovnog
.-*6"r'rrv'r' crravog unutarnjeg i vanjskog Zivota jedne nacije,.j.gorr,, povezanost u
ilnsiraciju t arrodimdvije slavle konzelativue definicije driave. Prva potjeee od Kft ledntt ve.lik-udjelotvornu cjelinu,
beskraynouzbibanu i 2ivotnu.,,
liberalnog konzervatizma EclmundaBnrkea (iz Razmatrania o franctr'skoi ret "J')Naravno' fa.izam je, kao i revolucionarna desnicaXX stoljefa
"Bio bi piilestup promatrati drZavnu zajednicu kao neku svakidaSnjutrgovadkn nemalih problerna nopee, imao
s tradicionalnim torrr.rvaiivcima. oni su ga
kao beznadajno,banalno mesetareniepaprom ili kavom, kojim se eovlet-navi dotr strttjom' sociiarizmom.
pa makar i nacionalnim.Aristokrati
smatrali ljeviiarskom
se to svicla,a prestaje s tim kada ocl-tog posla za sebe viSe ne vicli nikakvu t<o stpnja 1944
ttdruZili piotiv Hitler" i,iziiil,,,niti s' svoj
koji su se pobnnom od zo.
Dr?avaje svezJposvedruge vfste i znaeaja.Ouu niie puko zaiedni5tvou sffarirna t,cvom.zrrrpato*r. bunt kao desniearski orpor
G r o t e s k n oj e . s t o g , ac. i a : y u n a k e2 0 . s r p n j u , . d a n a s
su potrebne grubom animalnom opstankn prolaznog ucljelair naSemubieu. DrZa ttlepi na svoj
barjak upravo anacionaina,naclonal-mazohisticka
Pr.vv 4'4Lru'4'r;.' na<
u Niemaekoj
protukonzervativna
zajedniStvou svemLlsto ie vrijedno znanja,Ll svemu Sto ie liiepo, sto ie levica!

434
435
 MLADEN SCHWARTZ:HRVATSKA NAKON TUDMANA
na prihvaCanjerealnosti onoga protiv (ega reagira i popuStanje
njim sa zakailnieniem, kad:r je vee opeenito jasno da se ono
konadno etabliralo i da ga se vise ne moZe poficati ni pobijati.
S dnrge strane, on ne moie isticati zahtiev za ulogom rav
politidke doktrine i prakse ako ne istakne pozitivni program, ako
ponudi aktivni, a ne. reaktivni ideal; floml, agresivnu viziiu, a ne spi
vanle mrtvog; ako ne povede naprijed, umjesto da vraea u
koju joS nikome nikada nije uspjelo oZivjeti. Konzervatizam ie -
tome se krije problem, ili u tome leli, po iztitaiu Martina Greiffenhag
"dilema konzervatizml" - on ie, dakle, ovisan o svome pfotivn
revolucionafnom prosvjetitelistvu. ovisan je utoliko Sto Zivi od
njegovih teza, i Sto spa5avaono od ovoga ve6 pokopano. Da bi
osloboclio te ovisnosti, konzervatizammora postati nesto izvorno,
kretano vlastitom pobudom, ukliuiiti u sebi i revolucionarni
duvati, po rijedima Burkea, vatrtl, a ne pepeo.
Taj parudoks, ta dilema, razriielavaju se uistinu tek tada
konzervatiz m postanerevolttcionafan,u Konzervativnoj RevOlttciji.
ono Sto se konzervativno duva od propasti nije tek sludajna
zateeeri status quo, pa dak ni ono Sto je vrijedno uscuvanja,
oskudno vrijeme posvema5njedekadencije nema viSe u sviietu
vrijednog preZivljenja.Tadaie zadaeakonzervativnesvijesti tek
ono Sto bi vallalo odrlati na Zivotu631.Ovtt zamisao Ko
Revoltrcije izravno je i jasno izrekao niezin duhovni otac Arthuf
van den Bruck: "Konzefvativno jest stvaranjestvari koje se isplati
i71i.t{>32
Konzervativna Revoluclia oznaka ie za niz srodnih,
duhovnih gibanja u'Weimarskoj Niemadkoi izmedu dva veletata,
nacional-socijalizma. Ko nzervativna Revolucija naglaSavala ie
komponentu viSe nego Hitlerovo gibanje, u kojemu je p
6rr To je posao "ofganske konstrukcije", kako je nazivtt Efnst Jiingef.
bistno ovu kljuinu zamisao pojasniti na primjertt obitelii kao jeclne od povlr
konzelzrtivnih vrednota. Konzervativno jest cttvati obitelj; ali Sto iemo onda al
ona vee faz,oterriL,unistena, irko je postalzi svolorn vlastitom negacijonr., ako u njoj
nema ni oiinskog ,rlrtoriteta niti nar4v1e, organski izrasle podjele uloga medLl SpOIOV
-.
niti pfirnjerenog odgoja novih narastaja?U tom je sludaju konzerwativfla zadaea
sentitnent:rlnosti i neumiesnih fiksacija za ono naprosto dano, ttz pofiroc
konzetwativnedri.ave,koja do claljnjegapreuzima potpune ovlasti nad odgojem,
novu, zdravu, uistinu nSeuvanjavrijednu obitelj.
612"(...) konservativ ist, Oinge zu schaffen, die zu erhalten sich lohnt'"
clritte Rei.ch,Hamburg 1931, str'. 202. lme "konzervativnarevoltlcija" uveo je u
uporabn Hugo von Ifofmannsthal (1927>, premda Thomas Mann vee priie gc
"rrvolucionatnont konzetwatizmu"(1918) i "konzelativnoj revolttciil" (1920)'
436
XIV. JE LI BUDUCNOST DESNO?
sprega mase i Vode. Armin Mohler, istraLiva( Konzervativne Revolucije
koii je njezinu duhovnu ba5tinu prenio na francusku i njemaiku Novg
Desnicu, nazivl predstavnike Konzervativne Revolucije, zagovornike
permanentne revolucije s desna, "trockistima nacional-socijalizma".
U taj konzervativno-revolncionarni pokret, koii obuhvaea velik
broj imena, opseZnu literatum i brojne publikacije, pripadaju razliaite
nacionalistidkeinarodnjaike,nacional-revolncionarneinacional-bolj5e
vidke, germanske, mladokonzervativne, zajednitarske i protuliberalne
struie, pruski sociializam i vojni nacionalizam, udruge njegovanja
vrednota tla, krvi i Reicha, mlade5kei seljaike te protoekolo5ke skupine.
Sveje njih obuhvatao idealizam jednognaraltaja koji se odlutno uspro-
tivio komunistitkom izazowr, a nije se viSe htio pokoravati nadelima
izdi5ufe parlamentarne liberal-demokracije.Skupa s nacional-socijaliz-
mom iitav ie ovaj veliki polet i zanos umjetno utihnuo s izgubljenim
ratom i njegova ie tradiciia obnovljena tek eeffrt stoljeeakasnije, koncem
Sezdesetih,u protimbi intelektualnoj i studentskojNovoj Ljevici" ali i u
oslonu na neke njezine kritidne zasadei metodologiju osvajanja utje-
caia.611
Nova Desnicanastajeusporedno sa SezdesetosmaSkim studentskim
pokretom, Lelefi mu stvoriti protuteZu, ali i s desnaopona5ajueikulturnu
revoluciju koju on provodi i po uzom na tada5njumaoistitku "kulturnu
revoluciju" cryenih gardista u Kini. Sto se Nove Desnice tite, nije tu,
dakako, cilj plebejsko divljanje, naprotiv; ali se nastoji posdei kulturna
prevlast,kako bi se tek pripravila kasnijapolitiaka akciia. U ovom smislu
Nova Desnicasmatfase "metapolitidkom"634.;edan od nehotidnih uiitelja
Nove Desnice jest stoga talijanski marksist Antonio Gramsci sa svojim
naucavanjemo "egemonia culturAle" i o intelektualcima kao politidkoj
avangardi.635Osnivaiem Nove Desnice QYouuetleDroite) smatra se Alain
('ir Posao
Konzervativne Revolncije:stvarati ono vriiedno u5duvanja- povezan
jc i s rusenjem nedostojne danosti, te se zorito moZe predoditi slikom hinduistitkoga
DoZanskogtrojswa: Brahma sfrara, Vishnu (vvlt, dotim Shiua ruSi i obnavlja.
611V. napomenu
5561
615Uz ostale, i hrvatski istraiivad
Nove Desnice Tomislav Sunie s pravorn je,
glede njezine metodologije, ozna(avakao "gramsizams desna". Usp. njegol'u knjigu
Against Democrctcyand. Equality, The Eur.JpeanNew Right; Peter Lang, New York-
nern-Frankfult a. M.-Palis 1990, str. 29-321 - Glamsci pak pise i o (kornunisriakoi)
partiii kao kglektivnom intelektualcu, nu europskn Nowr Desnicn (za sada)ne zanitna
rzravrlo stranaeko zatzimanie. S dmge strane ona ipak poku5ava djelovati na str?nke,
pa tako savjetuje Jean-Marie Le Pena i njegov Front National. Odr1avalaje i sveze s
tfancuskim establishlnentom, rtavlastitos negdasnjim de Gaulleovim ministrom policije,
priucclm Michelom Poniatowskim.
437

MLADEN SCI{WARTZ: HRVATSKA NAKON TUDMANA
cle Benoist.<*eTai duhovni pokfet, kofi se sedamdesetihproSirio diljem
Europe i Amerike, ima svoitt iezgtu u udmzi GRECESto ju je 1968
utem;ljio Benoist.637Organizaciia, uz pfidruZeni ioi Club de I'Hortoge
okrrplii vi5e tisuea dlanova, izdaie niz Casopisa(od koiih su naivaZniji
Noiuette Ecole, El|ments i Crisis) i poduzima desni "marSkroz institu-
cije", prodirufi u fedove vlade, drlavne upfave' mediie i desnidarske
stfanke.
Nova Desnica vjerufe u ljudske ruzllke i potrebu raflga, hijerarhije,
elitistiiko-aristokratskoga poretka, vladavine naiboliih. Blizak jojje socio-
biologijski, socijal-darvinistidkietos natiecanja; genetska, eugenicka i
etolo$ka ioj je determinacija ljudskih moguenosti uvjerljivija negoli'
sociialna.Zeli politiku alltonomntt od stege cudoredno i vjerski obilje.
Zenin mjerila, morzrla grijeha i krivnje, kako bi uopee bilo moguee
politiako cljelovanje.Protivi se egalitaristidkompoimanju littdske naravi,
ia.li leAiurtvenog dovjedanstvakao moralne kategoriie, i biie bitku protiv
univerzalisdekihetik:r-iantropologija,bile one jucleo'kr5eanske , liberalnei
ili marksistidke provenijencije.6lsBuduei da je prema ovom staiali$t$
dovjekov horizont izvrtttsfere BoZanskoga,ono Sto dovieku ostaie kao
najviSamoguCnost jest prihva6anje usuda, veliko Da sviietu i Zivotu,r
niSeanskoamor fati i tragidni heroizam borbe, Ztfre, dasti i viernosti,'
bez obzirana samesadrZinekoje se nfima Stite.Zastupaetnoplttralizam,t
pfavo svih naroda na samobitnost i slobodu od umjetnog etniekog
mijesanja. "Ljttclskaprava", pravapoiedinca, nisu univerzalna i ngupityi;i
nego stoje u ovisnosti o pravima nacionalnih zaiednica.Nova Desnicq
je usmjerenanacionalno-europski,u Francuskoije vrlo sklona njemadkof i
iradiciii i duhu6re,i protivi se ameridkom imperijalizmu kao Sto se doner'
davna pfotivila i sovletskoj hegemoniii te sovjetsko-ameriekomkondo"
oJoNa njcga je meclutim, presudno utiecao istraZivae Konzelativne Revolucife'
,
U torn srnisltt i
.f:rspersov cloktorand i negdaSnji tainik Efnsta -Iiingera, Arfirin Mohler'.
Nova Desnica jest niemaeki "izum". , ),.
617GRBCEnije samo ;rkronim za "Grottpemeut cle recherche et d'6tudes potut
la civilisation";;";;;.;""" i studijskaskupinaza europsktt.rt:t!Y1i|!9;
(istraZivadka
;# ;ri.,:; 1*.i;ffi#-,''".|ffifi:l;;;;ffi ;|"ih i,ion^;'pog""ke
".' Nouaette
4.'ra-
Droite. U Niemaekof, novoclesniearski,e penclant ovoj skupini tiibingenski T'nute';
Semlnar.
,,rn Otpor protiv svih tih univerzal izama, koji "velikirn idejarna" guse "rnalei
Etutie Tudmana.
Tudmana
narode ", rnoZe se pratiti i kfoz opus Era,fiie
kloz eitav oplt's
6re U rradiciii duhovnih predstavnika francuskog kolaboracionistidkog t}t:*'
\rraU5LoSuKUuctLDlZtslllitUll,rlclIcUllcLlI.l^ULlrLrrL'
li io.'is'ierot",31'l
(kaosto'Jnoilffi'^l;iff, il#;ii'i!,,'i" i...nelle,L'cienRebatet
; u'
c€line), francusk:r Nouttelle Droite ie izrazito geflnanofilska, "niemocentridna
Nijemcirna ona vidi osobito vaZan, srediSnji, kljucni narod Ettrope.
438
XIV..IB LI BUDUCNOST DESNO'/
minijtr nad Europom, zalniufi se za Europu naclia nasuprot Europi
tehno-birokratskihklika kakvu danasimamo. Takoder se protivi pobjed-
nickom krivotvorenju povijesne istine i s odobravanjem prihvaea napore
revizionistidke Skole u historiografiii.64o
MisaonazgradaNove Desnicepriliino je eklekticna.Uz Gramscija
i biologiiu, Konzervativnu Revolucifu i niematki neokonzervatizam
(Freyer, Gehlen, Forsthoff...), na nju je utiecao citav niz mislilaca:
Nietzsche, Heidegger, Spengler i Sombart, Ernst Jiinger; Carl Schmitt,
Julius Evola,Max'Weber; Ortega y Gasset,GeorgesSorel, Mircea Eliade
i mnogi drugi, Osobito mjesto medu njezinim duhovnim ocima pripada
istraZivadimaponaSanja(etolozima) Lorenzu, Eysencku, Irendusu Eibl-
Eibesfeldtu.U svome posezaniu za biolo5kim spoznajamao covjeku i
usporednom odbacivanju Kr5eanstvakao i svake metafizike, Nova je
Desnicanaglasilasamo iednu dimenziju u covjeku, svodeei ga bezostatno
na naravno biee. Nijedu6i ljudsku n rav, ipak je dakle iovjeka odredila
kao biee nzrravi(iskliudivo "fizitke" , zapnvo biolo5ke, nikako metafizie-
ke).ott Krsfanstvo je pak krivo protumaiila kao jednu od ideologija,
osudiv5i gazbogtl'ivetzalizma i egalitarizma,koie ono uopee ne zastupa.
.|er,prema krSeanskomshvaeanju,ljudi su s BoZjevisine dodu5ejednaki,
ali se na zemlji stubokom razlikuju po darovima Sto ih od Boga imaju
- ili nemaiu, a razli(itost ie ovosvjetskihnaroda takoder od Boga.Nova
Desnica ispravno zahva(a u istinu hijerarhiie, ali je slijepa za istinu
transcendencije.Odvee je u njoj ateizma,pozitivizma, egzistencijalizma.
Uz Nietzschea- bez obzira Sto ovaj o tome mislio - trebala bi ona i
svogzrPlatona.
Priieporni su i neki drugi ntzoti. Povr5no socijal-darvinistidko
poimanje preLivljavanjasposobnijihu posljetku mole, protiv novodesni-
iarskilr intencija, znatiti i pobjedu obiinih mafioza nad plemenitim i
otmjenim duhom. NiZi bez pote5koea moZe uniStiti vi5ega - ako je
"jaii". Hijerarhija koia se spontano uspostavlja nije samim tim i
autentidna.Napokon, pozitivisticko shvaeanje pravt jateg, uz formalno
odobravanieautoritetu bez obzirana njegove ciljeve i vrednote, dovodi
Novu Desnicu i nehotice do apsurclneapologije svake vlasti, cak i ako
('io
. Bliska Novoj Desnici i Konzervativnoj Revoluciji, ali kr56anski orijentirana
lest naqional-revolncionarna skupina The Third Position - Fighting Front, koja se iz
Engleskepro5irila po Zapadnoj i Istoenol Europi i dmgim kontinentima. Pozivaju na
tldl'uzivanienarodi tt borbtt protiv Novog Svletikog Poietka, odbacuju parlamentarntt
uberal.delnoliraciiu,a protiv kultur-esmrti istidr.rkulturu Zivota.
('rtVulgarni biologizam znao Novu Desnicu
ie dovoditi i posve stupiclnim tez2rrn
popttt one da je mjera aristokratskevriiednosti vocleCega stali5a- rezultat na testovima
ntelgenciie (IQ)!
439
 HRVATSKA NAKON TUDMANA
MLADEN SCHTU/ARTZ:
bi ona bila ekstremno liieva. Ali Nova Desnica ne zeli sama
pfefogativima vlasti, a njezina kulturna revolucija s desna, unatoe
hvalevriiednim stavovima, nlie za ovih aetvft stolieea poludila
politiake udinke: s niom ili bez nje, Le Pen i ostali biju svoju b
dobijaju ili ne dobijaju svoje glasove i parlamentafne mandate.ez
Novoj su Desnici pocesto spoditavali njezinu bliskost
Dodirne su todke doista odite, imamo li na umu faiistidku
korfenite protimbe demokraciii, liberalizmu i komunizmu,
dtralistiiko zagovarunienacionalnog zaiednidarstva,jake,
lriierarhijske draave, pohvalu vlasti kao takvoj bez obzira na
sadrZine,volunarizam i decizionizam, slavljenje ratnog etosa, pfl
gradanskog Zivot^ rizik:- i pogibli, kult junadke tragikeuns,ili,
zaclnjemmjestu, i koketiranje s nekim natruhama ljevidarske,
cionarne gestike.6aaFa5izam je izgubio II Svi. rat, nasilno je bio
u svojemu razvitku, demoniziran je i tabuiziran u desetljeeima
usliiedila('a5,da bi u Novoi Desnici, pod izmiienjenim politidkim i
lektualnim okolnostimt, nL "metapolitiakoj" ruzini bio nastavljen n
612Nova Desnica niie u Hrvatskoj potpuna nepoznanica, ali su o njoj
pfeteZito ljeviiarski autofi: Lino Veljak, Nikola ViskoviC i Andelko MilardoviC
cloduSe kasnije, pocl clojmom lektire , priklonio nekoj varijanti liberalnog konzen
Milar.<lovii je pr.oblemu posvetio dak ditawr monografiju: Noua Desnica,
Radnik, Zagteb 1.99O.
t'rl AlLainde Benoist i drugovi zasigurno bi se potpisali pod definicijtt Sto
Mnssolini, zamolien oci jednog fin.skog filozoft za kvintesenciju faSizrna u jednoj redt
napisaona njemaikom: "'Wir sind gegendasbequemeLeben'" (Mi smo protiv
Zivota.)
61{Fasizamie razvio ambivalentanodnos prema ishoclistupolitieke
pfema Velikoj Revoluciji iz L789. On prettzima retoriku Revolucije, rusoovsko
plebiscitarne, totalitarne demokracije s delegiranim Vodom; ptati ga ptrtos odtls(
obnove. silovita stt'ast.masovnanacionalnamobilizaciia.Ali fa$izamse protivi
cionirrnorn racionalizmg, Livot mu je dragocjeniji od prosvietiteliskih utvara, I
cionarna parola "slobocla-jednakost-bratstvo" auant la
izridito ie "antila5istiCk:a"
6i5 U rnieri u kojol "fai;izam" postao pukim instl'umentom diskvali
ie
ideoloskog i politidkog protivnika, snizavalase i razina razumijevanjapoviiesnog
tI Hrwatskoj ta je sitllaciia takoder iztodila tragikomidne nesporazttmke' tlspol'c
onima sto iotaju o desnici uopee. Jedan od posljedaka takve sveopie intelek
pomtttnje pratimo, primjerice, kod P'edragaRiosa. U svojoj inade hvalevrijednoi
mici protiv uakaznih f'eministica,ovaj protuslovni glasnogovotnik umjereno pr
publicistidke ljevice nije prona5ao bolji argLrmentnego opet taj olinjali'
argurnentum. acl Hitlerum: sto god nam se ne svida, glasi on' najdjelowornije
obezvrijediti ako ga dovedemo u svezLl s poraZenim fa3izmom, koji je, kako svi
vodeci krimen svjetske povijesti. I tako su u Raosovojvizttri dak i nesretne fern
vjeStice postale revnim faSisticama. Zalto? Zato ier zagovaraiv "rnasovni
(neroclene djece). Raos oaito mnije kako se ne moZe twjerljivo tlsprotiviti
440
Xry. -IE LI BUDUENOST DESNO?
duhovni kontinuitet. Oni isti moralni i materijalni dimbenici koji su
1922 udnili mogueim, pade neizbjelivim Mar5 na Rim, djelatni su i
danas. Ista je liieva dekadencija na djelu, koja vapi za katarzom, za
tvoriteljskom snagom,za silovitim nadolaskomNovoga - nove velidine,
novog podetka, Novog Eona.6a6
U mjeri u kojoj zbiljski zamiru demokratski poretci, ponovno jaiaju
izgledi desnice. Ona bolje odgovara ljudskoj naravi negoli ruzli(iti oblici
liieve utopije. Samoje ona u stanju ovom umornom i istrosenom vijeku
donijeti opet ne5to svjeZe i muZevno, osokoliti i odu5eviti na nova
djela. Samo ona moZe poluditi istinsku duhovnu i eudorednu obnovu.
Ona nije puki povratak na staro, nego ie pokret spram novog u kojem
6e se obnoviti i udvrstiti temelji proSlogi vjeinog, oslobodeni sastojaka
koji su njegove raniie likove odveli u propast. MladeZshvaeaova gibanja
i izazove.U pet Zapadnoj Njemaikoj pripojenih, biv5ih komunistiekih
pokrajina preko 3O% mladeZi simpatizira sa skrajniom, korjenitom
desnicom. Diljem Europe posl'uda nidu desnitarske udmge, iasopisi,
"fanzini". U punom je jeku povezivanjena medunarodnom planu; stvo-
reni su preduvjeti za nastanakiedne snaZneeuro-desnice,nacionalistidke
Internacionalekao ozbiljne inadiceetabliranojtehno-birokratskojEuropi
sivih malogradanskih,mediokritetskih klika iz Brusselai Straf3burga.('47
zloeinn abortusa ako ga ne uspije ovako ili onako povezati s ftrSizmom,i to protiv
nepobitne, svakom dostupne emplijske istine da su se abortivnirn kriminalom zdn5no
bavili, i svjeton:rzolno ga nernilice opravdavali, i liberali i komnnisti, - nu niposto
fitSisti,koji su za njega imali na raspolaganjuslnl'tnu kazan! AIi, po shvacanjnljevice,
tek fasizatnje u stanjusvaknnepodopstinuovogasviietaopsklbiti zloainaakimnabojem.
Otr ie kvintesencijazlodina, rutllttm crimen sine .fascisrno.U tom misaonom sklopu
faSizarnse definira po prilici kao teorija i / ili praksa masovnih zloiina. 'fakav nnzctt
nije tt stanjtt uvidjeti okolnost da "pokolji" nisu nikakav specifiar.m ili nouttm. flrliztna,
inaie trismo titavu svjetsku povijest morali otpisati kao "fzr5istidku".Usp. Predlag
Raos,"Moji gosti slobodno iznose.svojestavove; 1Not,i List od 23. studenoga 1997)l
6r('
Jedan od starih "icleologa" talizma',Julius Evola, ovako se 1964 izruio o
nlegovoj aktnalnosti: "Ono sto je preZivielo od fa5izmai Sto moZe zadriati vrijednost
i aktttalnostjesu njegove moguenosti, ono naime Sto ie on mogao i morao biti, da su
se samo stekli neki uvjeti. Dernokracija je regresivan,sutonski f'enomen. Prav:r ie
drZavzrbiti orijentirana i protiv kapitalizina i protiv komunizma. Fa5istidki trinorn
-alrtoritet-redpravda"
predstavljaza pravu drlav:t'tnepokolebljil'u vrijednost." - Imajuei
na tlmtl izvorno protukapitalisticku narav fa5izma,uostalorn,doista se groteskno s ove
orstancedoimlju klasiine marksisticke"definicije" popr.rtslijecleee : "Faiizamje otvoreua
teroristidka diktatnra uajreakcionarnijih,naj5ovinistidkijih i najimperijalistitkijih
elemenatafiiranciiskogkapitala." (Georgi Dimitrov, 1933), ili ona Maxa Horkheimera:
"Iko ne Zeli govoriti o kapitalizmu, neka Suti o firSizrnu."
('it Ocl svih desno-konzervativnihstranakanajuspjesnijom
se, uspjesnijorndak i
od lepenovacau Francuskoj, pokazalanacional-liberalnanien:rtko-austr.iiskaFreiheit-
441

MI-{DEN SCHWARTZ: HRVATSKA NAKON TUDMANA
pobiedom nad silama Osovine 1.945nasilnoje zaustavljennatavql
Jrzvitakeuropske desnice, umjetno zako(ena povijest, i ttsporedno S4
je
Sirenjemkomunistidkoga imperija usiljeno poduzeta tepliza videnog,
i iLivlienog, provodeniem restauraciie i reanimaciie klinidki vee mrWih
je
fiberino-demokratskih rcLima.Svr5etkomII Svj' rutazapo(ela nevidena I'
desnicom. Liberalni regiment pokazao se mnogo
represija nad politidkom
mjera nego niegov komunistiekl
sposobnifim u primjeni represivnih
#at-blizanac. Dok je komunizam svojim nasilni5tvom stvafao sam.,
pfotivnike i nepriiatelie, liberalizam je njeZnim terofom uspie5no zavodig.
i kvario ljuclskedu5e.Doiim je komunizam makar u formi svoie drZavne
vje$tine zadtLao neSto nadvremenih znataiki konzervativne d€snicei.
liberalizam ie i rijedju i djelom, i ideologijom i praksom, oblikom i
sadrZinom,Svim sredstvimakoja su mll staialana raspolaganju,niieka6
i ni5tio sametemelje clesniceu institucijama, u drlavi, tt ljudskim sfcilnal
Kako bi posrigao taj cili, ztbranio ie desniearske stranke, ciljang ,
ih i sustavno marginalizftao, djetiniasto tabuizirao topogledne te11l6l'
ideje, stajaliSta,dokinuo slobodni tazgovofbezpredrasudao poraZenom
faSizmu, njegovo ime, u savr5enomsuglasju sa svoiim komunistidkin
blizancem,pretvorioie u politieku kletwr s univerzalnomprimilory; i
nametnuocenzure,osiraciime,ekskomunikacije, kriminalizaciie'DoniO:
je inkvizitorske zakone, kojima se mislilo zaiamtiti apsolutnu Sutniu-O
istini ubijenoj na bojnom poliu zajednos poraZenimneprijateljem.u:ttfl
europski narodi, pod priiiskom jldeokratske Internacionale, morali sg
izglasovatiponiZavaju6epropise kojima se zabranjuiu slobodan govof ri
pisanye, sloboclno znanstteno istra1ivarniepobi ednidkih tabua. Nt.Tadg
je Bund.estag, kao vode6i eksponent ne samo niemadkoga nacional',
'mazohizma,
nego i opeenitog popustania zidovskim ucjenama i pritis;
cima, clonio zakon kojim r. po,f prijetnjom trogodisnje (a kasniie
petogocli5.je) robije zabruniuie .repritt.ntto razmi5ljanje o "fatflitrt
liche Par-tei Osterreichs(Sloboclarskastranka Atlstrije, koja se tt rneduvremenu
nazivlje Drle rreihei.flichen),lrjrg:r Flaidera. Taj ponesto prevrtliivi, ali u ternelinom
stavg ipak dosljed'i, rtporni, spretni i Sarma'i'i politieai uspio ie nedavno'
potpore prkosnoga a'strijskog j.vnog m'ijenja, riarnet'uti tbafiiilu s narodnjacirrul
volfganga sctriissela. ttsezobzira na to sto inade mislili o Haiderovot ry1i:t^:i::^"1i:
imao kurazi samosvjesnoi drsko odbaciti ultimativne pritiske globalne_jud"::::::^;
totalitarne Europske nnije, uSduvavSiza svoje plleanstvo pfavo na ob-naSanjeor:'::j|,
suvereniteta, nf povlaienje konzekvenci iz odluke allstfiiskoga biraikog diela'
postxvivsi precederc ra ive buduee desniiarske vlacte ili koaliciie desnog
PU5L'.tvrv5|I)|YLeuYfLJZ4DYlUl|utlLLu!JrllL4rJ\!
Lulopi, ukijutujuii i Hrvatskll. Haiclerovaporuka glasi <Iadernokrati moraitt P,t-t:];::
reztrltzrteoelTloKralsKrrl
rezLlrtate kada lr[
izbora Ii l(:tu4
cfernokratskihlzDurut nisu po
in ]ll)Ll lru volji, a strane drZave i
vvrrr' 4
rnr;cr*-
superstrukture imajn priznati nacionaluo-clr1tvne suverenitete, te Se lle smijtr
u trnntalnje poslove drugil-r, samostalnih zemalia.
442
XIV, JE LI BUDUCNOSTDESNO?
zlo(inima" portiene strane.6as Taj ie zakon u prikladnim modifikacijama
kasnije izglasovan i u dmgim zapaduoeuropskimzemljama, s iasnom
Velike Britaniie, a vodeea sila Novoga Svietskog Poretka,
iznimkom
USA, unatod svome bratstvn po omZju s bjelosvjetskim judeokratima,
takoder ne pomiSljana donoSenjetakva restriktivnog,staljinskogzakona,
ptemda ga zdu5no koliko i bezobrazno nameee ostatku svijeta.
Kako bi neprekinuto traiao dojam o vodeniu pobjedonosnog kri-
iarskog rata protiv fa!;izma,u desetljeeimanakon saveznidkepobjede,
kada fe filizam posvuda vee odavna bio pora:len, a poraz mu obilato
zalieven rijekama krvi Sto su ih proizveli demokratski osloboditelji6ae,
stalno su podgriiavani toboZnji recidivi "neonacizma",pobjednidke su
tajne sluZbe prigodice inscenirale prave epidemiie kukastih kriZeva
risanih po njemaikim zidovima, ili pak uprigodile ritualna oskvrnuea
Zidovskihgrobalja.Nu osobit je specijalitetove antifaSistiekevoinepos/
festum bio i ostao ustraini progon ostarjelih nacional-sociialista,lov na
"nacistiike ratne zloeince" uzdnl i popfijeko svjetskih meridijana i
paralela,bez milosti, zastattei oprosta, posve u duhn neumoljive Zidovske
stzrrozavjetne pravde, zakojom nimalo ne zaostajepravda pobjednidkih
demokratskih antifa5istai samozvanih osloboditelja iovjeianstva.
Isti tai duh rado se angaifta, i u progonu onih suvremenika iija
djela pobiedniika pravda prociieni usporedivima s djelima starih
6i" Z'rkon je izglasovan 20. svibnja 1994 i predvida vrernensku kaznu do 3
goclinez tvore'ili noveann globu. Bit ee kainjen tko "na nadin podoban za remecenje
iavnoga mila, javno ili na skupu, opravdava,nijeie ili bagateliziraneko od djela po-
einjenih pod vladavinom nacional-socijalizma kako su ona opisanau g 220a, stavak 1,
Kaztrenogzakonika".Zakon se odnosinavlastitonatzv. "Auschwitz-Liige",ti. na navodntt
laZ da u Auschwitzu nije bilo plinskih komora, ili da je broj Hitlerovih ZidovskihZrtava
marrjiocl "SestMilijuna". Zakonsam,u iast njegovapoticateljalgnatzaBubisa,Ziclovskog
kolovode u Njematkoj, nrzva.olex Bubls. Bubis je inaee u kormuristidkorn dijelu
Njernaike bio osuden, i sproveo je viSe godina u zatvom, zbog Svercakave. Nakon
biiega na Zapad prikirzao se politieki proganjanim protivnikom komunistiCkog sustava,
ukratko
i tritko ga kao Zidov'a,o njegovoj proSlosti vi5e nije htio niti smio ispitivati. Kroz
gotline izrastaoje n vrhovnog3arbitra njernadkepolitike, bez kojega se u Njemaekoj
ne bez
niStavaZuo nije moglo ctogoditi.Premdaje bio najradikalnijiprotunjemadki inkvizitor',
lrada ic proSle godine umro, vodeei sn gir preclstavnicislnganskenjernadke politike
oplakalikao "velikog njemaikog domoljuba" (?!).A taj je velenijemacopomdno zaffalio
oa ga se pokopa u Izraelu,kako mu ne bi niemaiki "neonacisti"(ditaj: patrioti) oskvrnttli
grob. Ali jo5 za pogrebne ceremonije u Tel Avivu na grob mu je pljunuo jedan Zidouski
te,t4rv
nacionalist, optuzivsi pokojnika da ie Stitio Zidovski inreres iz iistog koristoljublja.
t'ie Samo u Francttskoj odmah nakon rirta pobjednidki su degolisti bez sttda
:t^TL;
pogubili desetlk tisuea "kolabor:rcionista".U Italiji broj Zrtavamnogo je veci, dotim
fl?ddt|:::X,
.,^x^d broi Nijemacastradzrlihu razliditim osvetnidkimakcijamai prigodom prisilnog napuSta-
nja okr.rpiranihnjemadkih podnttja doseZenajmanje onih mitoloskih ZiclovskihSest
miliiuna.
443
 xrv. JE LI BUDUCNOSTDESNO?
MLADEN SCH\?'ARTZ:HRVATSKA NAKON TUDMANA

bumerang Sto su ga tako bahato zavitlali prema ve6 potudenom neprija-

fasistidkih voda. Tako su u nase dane dvojica ftnatiziranih
telitt.
antifrankista, suci Manuel Garcia Castellon i BaltasarGarzon sebi
da moraju posto-poto stfpati onkfai brave ostarjelogabivseg d
predsjednika Augusta Pinocheta lJgarte-a65o. Pinochet + * :l' d' 'l'
.ie.L973
jednog
kao spasiteljnaciie, oslobodiv5i je ilegalne uzrupaciie sm
je bio naumio I u Hrvatskoj je, pod desetogodisnjom vladavinom liberal-
masonsko-marksistiekogzaneseniakakoji ozbiljno 1
sovjetskom bloku. Pinochetu, koji je spasio zemliu demokratskog reZima, od prvoga dana voden nesmiljeni rat protiv
iile tadasnjemu
desnice, stare i nove. Doslo je to do izralaja vee u preambuli ustava,
komunistidke cliktature i gradanskograta, pripisalo se navodnih l;
- kojom se paradoksalnoustvrduje da Republika Hrvatska ne poiiva na
Lrtava (ubiienih i nestalih), premda je ta sudbina zadesila u prve hrvatske drZave u nasemu stoljefu, Nezavisne Draave
- koji su se osvjedodeno ztrszrdama
nacionalne samoobrane iskljueivo one -
Hrv4tske jer je ona bila desnicarskai izgubila je nt - nego da se
u sluZbu protunarodne crvene urote. A-u tri godine Spanjolskoga
nadovezuje n? partizanske Sumske "padamente", premda ovi i nisu
danskog ratt (7936-39) poginuo ie na obje straneiedan milijun
imali drugoga cilja nego Hrvarsku na lukav nadin joS jedamput uklopiti
I tako su medunarodni antifasisti htieli postaviti precedens 1
u nadnacionalnu velikosrpsku tvorevinu Jugoslaviju. I nakon sto smo
izmtivosti, koja bi, sukladno normama flastajueegaNovog
radi lakseg uklanjanja nesporazumaoko desnice nesto iscrpnije pro-
Poretka, mimo ios uviiek formalno priznatog naeela suvefeniteta,
motrili njezinu narav i bit, vrijeme je da pobliZe zallatimo nasu sadasnju
pogoditi svakog vladara Sto se, putuiuei, nade u zemlii u koioj'
Ali postoii tenlu, pokusavsiodgovoriti na pitanje sto je i gdje je to hrvatskaclesnica,
i,tip.tn lievidarskaglava otkriie da ioi on nije po volii.651
a upfavo u bolesti lievidarska inkviziciia sv i kakve su joj perspektive u dramatidnim vremenima sto nas isdekuju.
pravilo glede bolesti,
li se naime bolest samo Gleclano iz danasnievizure, hrvatska desnica zapotinie u XIX stoljeeu
ibrala i nzlitite oblike "f^ilizma". Suzbija
s nastupom pravasa, starievicanaca, boraca za s mostalnost hrvatske
njem simptoma umiesto uklanianiem uzroka, izbit ee u prvoi slije
piigodi los laee, a "izliietenie" fe biti sloZeniiei teLe, ako uop69 drLavei slobodu hrvatskog naroda. Ali oni su u kontekstu svogavremena
bili, i po vlastitoj samowjesti, ljudi liberalne, demokratske,nacionalistiike
moguee. Ovo jeclnostavnoi pouzdano pravilo ostalo ie, izgLeda,
ljevice na tragu francuske revolucije. onodobna je pak desnica zagovarala
nato bezbroinim klikama antifa5istiekih inkvizitora, pro
pobjednika, junaeinakoii su svoi svietskirat produliili na citavo odrzanje drlavno-pruvnih svezas dvojnom monarhijom i iinili je sve
sto je bilo u niezinoj moci da osujeti pokret hrvatske nacile ka
nastaviv5ise, pocl svoiim vojskovodamavizentalima,zurofima i
samosvojnostii nezavisnosti.
niiom, boriti protiv polumrwih invalida u kolicima, t'iia ie jedina I
biia cla t.t .rr,rij.li svol natocl i u pravom iasu bili za niega pripra _ Pojava fasizma na europskoj polititkoj sceni ostavlia duhove tr
Hwatskoj uglavnom hladnima, tim prile sto im odredeni parafasistiiki
u smft. Preradunaliiu se ti zaki5nieli bojovnici i ne pomisliv5i
viclovi i stfttkture velikosrpskepolitike iitav politiiki ambijent radikalne
udinak biti protivan odekivanju, da ee im se jednoga dana u lice
desnice iine odbojnim, pa hrvatski nacionalizamopet ntlazi utoeiste u
pretezito lijevom pokretu braee Radie.652 Usta5kipokret nastajeu znak
,'1"Prececlens se, medutim, clogoclio vei dvadesetak godina prije, kada je
otpora protiv velikosrpskoga"monarhofasizma",clannakon proglasenja
strcl nsnclio nir dugogoclisnju zatvoriku kazntt stfanoga Sefa drZave, generala
Oriegu, pripisavSimu trgovinu clrogom - kakvom se inade nesmetano bave
AleksandroveSestosijedanjske diktature, na koju ga je ponukao voda
latinoameridki reZimi. srpskih faSista Dimitrije Ljotig.est Izvorno je- Uitaski pokret jedan
('5tIsti scenarij mogao se primiieniti ne samo na srpskoga vodu
rnedunarodno ozlogaSenogkuo "t"tnog zlodinca", nego i na hrvatskogaP
il; mosao,zatr.aLii,nl
;;:i-r;i.; ;;il; ; Franctrskoj ili ltaliji, odaklebi-Beogracl
izrudenieeclabi mn se suclilozbof nestankaneke dvo;'iceili trojice "krajins*rn .-, .. .:'Zlt taliianski fasizam zagtijtrlisu se tek poneki aristokratskicluhovi kao Milan
:7^"ririit".l;il; ;" -.0.r prvimau obranuge'eralaPinocheta, i mrcvarenja l'],.,ftttit.t' koji u esejr-ro "Benjtu Mr.rssoliniju"boljsevizamsrlatra irealnim, ctoeirnje
rasiziunliek za boljsevizam".(Izvorno objavlieno u
su ga izloZili Spaniolskifanatici, ustaokubantki cliktato.Fidel CastroR:l'-:^1, rrruatskom pr"auu.od 7. IX 1929.)
r Liotic, zanimljivai tragicnapojavasrpskepolitike,
p
imajuei na umu sudbinu koja bi i njega mogla zadesiti, ali i iz vjernosti .r..r_.,
(rakako,z:rdttivelikosrbin,osobnose niie smatrao nn kao i svi srpski politicari,
traciicili solidarnosti Llnlrtarhispanskogasviietabez obzira na vladajuee rcLifie firsistom,nego nekom vrstoll srpskog
t1':ldicionalista.
njegovih drLtwa

444 445
 XIV. JE LI BUDUCNOSTDESNO?
MLADEN SCHVARTZ: HRVATSKA NAKON TUDMANA

Slom Nezavisne Drzave Hrvatske ozna(io je i nestanak desnice iz

nacionalno-osloboditeliskipokret u pravaSkoj tradiciii, pa i pfvotnd
Ustr.tika naiela ne sadrLaval'unijednu tipiano faSistidktt znaiajku, Stot hrvatske politike. Sve do nacionalnoga prcvruta L99O ona je mogla
vi5e, u niima se zastupa liberalna i marksistidkaradna teorija vrijedno". Livotltiti tek u intelektualnom podzemlju, izvan zakona, kroz tajne,
ezotefiane"kfuZoke", a djelomice i raspr5eno,sporadidno,u udrugama
sti.65{
DoSavSina vlast, ne samo zbog Mussolinijevog patronata nad hn'atske emigracije. Nacionalni preporod Hrvatskoga ProljeCaizniiele
Nezavisnom DrZavom Hrvatskom i Poglavnikove preobrazbe iz liberale su u cijelosti snagedomoljubne ljevice. Istom s osnutkom heterogenog
pokreta Hruatske Demokratske Zajednice postalo je moguee da opet
u simpatizera talijanskog faSizmatijekom njegovih talijanskih godina;r
nego i zbog prevlaclavajueega duha vfemena, epohalne politiake modd;l otvoreno na scenLlstLlpei poklonici desno-nacionalistiikih,postllstaskih
- Usto5. preuzimaju dio uobitajenog arsenalatada brojnih europsklil i srodnih usmieridbi. U Republici Hrvatskoi iskristalizftalo se vi5e
fasistidkih gibania. Ustaska<kLav'-ustrojena je na principu hiierarhiisl* oslonacai sredi5tadesnidarskepolitieke misli i akcije. Oni su smiesreni
organiziranog, monolitnog vladaiueeg pokreta na eelu s autoritarnitt u konzervativnom krilu katolidke Crkve, osobito u redovima Hruatskoga
Vodom, provedena je militafizacija iavnoga Livota, a politika utemelienfi katuhekog zbora MF', u diielovima hrvatskoga plemstva, u nekim
na closljeclnojnacionalistitkoj ideologiji. Sve su stranke stavljene inrag, odsjeicima intelektualnog staliSa,u kulturnim udrugama kao Sto su
z21kont',a parlamentafizam je suspendiran, premda ie 1942 zasiedao flruatski Forum ili Hruatsko geopolitiCko druStuo "fuo Pilzr", medu
Hrvatski DrZavni Sabor. Nu niegovi zastupnici nistt bili birani negq mzrlobrojnimpovjesniearimaspremnim na historiografsku "reviziju, te
imenovani, i ostalo je na svega dviie siednice, kada su iz redova H$fi,I u dijelu medija65e,kao i popularne kulture. Posebno vaino upori5te
a podela zanoviietanja kojima tl ratno vrijeme nacionalne borbe r11 desnomu politiikom smjeru pruZaju dijelovi vojske, navlastito oni koji
Publicistidki se Zestokopoleml$
liiot i smrt nije moglo biti udovoljeno.655 str bili najizravniie ukljudeni u Domovinski rat te snosili i njegove
ziralo s liberalnom parlamentamom demokracijom, koja se posljedice. U skupine proistekle iz rata spadaju krugovi oko mladih
inctividualistitkim, plutokratskim i napokon nadvladanim Irrvatskih generala-ratnika,razliiite udmge veterana i dragovoljaca (na
oblikom. Aleksandar Seitz i drugi6t6 zalagali su se za tazvitak eelu s Durom Deiakom, TomislavomMereepom,Zvonimirom Trusieem
autofitafitog, pfotuliberalnog i protumarksistidkog "hrvatskog sociialt$ ili pak Brankom Borkovieem - Mladim Jastrebom),te invalida (krovnu
'1I,
^Ur.(t57
/tf
l1'
6tBMilitict Immaculatce. Izclaju
i istoimeni mjesednik s cloclatkom - iasopisom
elirnaHruarch$'; u casopistr - pod imenont Zbor.
('5t Z:,1
iiiiiii,
Ustctskog itiva 14. NlvedenopremalirulatskomPrauu br. 15-16 (-oZuiah'i
*l
traianja Republike l-Lvatske pokrenuto je viSe glasila koja bi se rnogla
travanj 1993), Zagreb, str. 27. <rztracitinranje ili vi5e desnima: T'ornislau,Zora, panorama, donekle Glasnik HDZ-
(,55Simp..rtizeriUstaSkogpokreta koii ga Zele rasteretiti 'thSistieke hipg:,I* a i vojtre ttovine Velebit. lJ Zagreb je prenesen Usta5ki mjeseinik Nezctuisna Driaua
i,
mislecta^rg.ir"""ii*i;;;ii' fiiio"*'il;- rio.rti"e^;"da ie vlast NDH zabrurila
. ^J--.:d
Hru:ttska. Jedno vrijeme izlazilo
fe obnovljeno glasilo tISP-a, Hruatskct Prauo. lJ
Nacional-soiijalistiiku str:urku pocl vodstvom StjepanaBtrda.Ta okolnost' vtt'tkovcitttaZvonimir Sekulin izdwao je povremeno list Hruatski Vjesnik, u kojcmu
pokret bio je ta prava desnidarska' " je na oiaravaju6i nadin sjeclinioborbeiri
dokazuje
-----""-t- .rpin't" stprotno: Usia5ki
__r__" o drZavotvorni nacionalizam.snajvulgamijirn i
strtnka u clrztvi, i zato nije trpio konkurencife. To, dnkako, ni5ta ne govon trajprirlritivnijirn Zurnalistiiko-uredivatkirn postupkom. Sve su te publikacije, osirn
vetehit(t (Glasnik
Ustzr5kogpokreta, i da bi se oprtvdale sirnpatije zt niega nije potrebno kri ios izhzi kao intcrni partijski bilten, a u flrnkciji tiskovine za Sinr
poviiest. pttl;liktr ncko vriieurega je zarnijenilaDriaunosf),
zahvaliujueiintrigama,nesposobnosti
(,5(,JoSprije Desetoga Travnja u tom duhu razmiSljali su Mirko Kus'Nikolaiev"i'"1 tlt lz clt'trgihrazloga, u meduvlemenu prestale s izlaZenjem.
Jeclanocl dva lista koji
Magdie, Vhdirnir Cicak ili Vilko Rieger uofrose clesno-kouzervativnepriloge u iasu dok
Milivoi-csr ovo piSem jest llruatsko Slotto. I
5y.1x16e,hrvatski se ,'fasizam"nije stigao dokraja razviti. Bio je pornl njemtt stt nastojali otr-piti ostficu ecla bi ga u slijedecem koiaku clokrajdili, ali jc u
;Jit;;;;!dr ;H.#;:"ft #"J':;;;;;;;.,;;
.,"o,",, i oruz.anoq,
fl fI poslicdnjoj lazi opet rta crti borbenog
clrZavotvorstva. f)lrgi je list clvotjeclirik,odnosno
ttt;esecnik don Anre Bakoviea,Narod, koji je pod
okr4ratorske faSistidkeItalije, i sukoba s nlemadkim postrojbatna na hrvatskorn naclbiskupomBozanieem postao
preko znatne ffrjere sno5ljivosti spram Srba, Zidova i komunista, ostataka metorll kritikc- i diskriminacije od ljevidarskih stnrktura u Cikvi. lzlaze i clva glasila
populizrna i vef spomenlltog parlamentafizma,pa do plurzrlitetau kulturi' drttstava koja okuptjaju bivSe politieke zaworenike: Zatuorenik
i Ilznik. Nakon smjene
pod vlasti. napokon, nacionalna publicistica Maia Fretrndlich pokrenula
ltrCegdlelovanja uijecaja Crkve, postoianjaparalelne (pseudo)monarhije rntcrnet:r list Zrcalo, koji se. bude Ii potpore, treba poyaviti ie na stranicama
knezom, te naposljetktl opetovanog koketiranja sa zapadnim demokratskim i rr tiskanoj verziji.

445 44/
 HRVATSKA NAKON TI]DMANA xrv. JE Lr BUDUCNOSTDESNO?
MLADEN SCH\fARTZ:

i njihovih obitelii kao i udovica citav je niz. Rijei je zapravo o frakcijama na koje se raspala izvorna,
udrLrguHuidravodi Marinko Liovie), ali
prognanika sa svojim matidnim 1990 obnovlfena Hruatska Stranka Praua.6l
puiirr"frotu.a.yaljaovima pribroiiti i_mase Uz srranke koje se izrijekom svrstavajuu slijed pravasko-ustaskog
hrvatskoga redarstva' kao i
otgarizaciiama,nove, nacionalne kadrove djelovao je ili joS uvijek djeluje i veei broj pravastwi
- jugokomunistidkog velikosrpskog stardevieanstv^K2
niise poliiifke zatvorenike Lrtve ili vi5e bliskih, manje ili viSe borbeno nacionalistitkilr, pa vee
vojnike i dasnike.Desno'nacio;. manje
ti,oiro,^ te biv5e domobransko-Ustaske
sindikata Nike Gunjine' Desni sastojak samim tim, ako ne i prema nekim drugim oznakama, desnidarskih
nalno nasrupaHruatska ud,ruga
i ostatci. patrijarhalnq stranaica: Hruatski oslobodilaiki pokrel (utemeljio ga je poglavnik
u hrvatskomu narodnom Zivotu predstavljaiu
jednoznadno konzervativnal Ante Paveli6) pro5le godine umrlog Sreeka pseniinika, Hruatska
iraOi.i;e, te prilidno neodredena, ali ipak
u svezi valia promatfa* Republikanska Zajednica (domovinska filijala argenrinskeH. R. stranke
,uiitoiutorni i.tgtu Sutliive vedine. S ovima
Hruatski pokret za' Ive Korskoga), Nacional-Demokratska stranka inaie cleklariranog
iirotrnf popitacijski pokret clon Ante Bakoviea,
udrugu Hruatska Eena dr' Lierke lievitan Nikole Stedula (bivSeg predsjednika neslavno propalo!
iiuot i o:Uiieti dr. RuZice eavar te
gii.,g^ Napolion, u hrvatskoi politici, kulturi, publicistici, djeluie veCl Hruatskog Driauotuornog Pokreta), Hruatska Domouinska stianki
i u razlicitoj mieri moUG dr. Petra vudiea, Hruatska Gradanska Domouinska stranka (monat
U-lol"iu""ifr osoba kojima se s raznim tazlozima
orijentacija'co',i. lristi) Drage Mintasa i Nene Dubravca, ugasenaHruatska Nacional-
.,- rr'ojSt.- smislu clijagnosticiraticlesno-konzervativna
poliridkom poclrudlu,desnim je nabojem djelomice bila prozett Demokratska Liga hadezeovacarvana vekiea, Bosiljka Miseti6a i petra
rep'blike uz reduciranu ulogg Badovinca, Hruatska Konzeruatiuna stranka Andre oztetica (utopila
instituLija razmierno iakog predsjednika
pnrt"-.,tt ^, rrii je i' sami licno.stFranje T:1111T:,-t]:1,,:Y: s'till se u HDZ-LI,a potom pri5la Merdepu), Hruatska stranka dr. Hrvoja
jo5
priklanjanje socijal-demokraciji 199ft
iri1,t.,sf"uf;a,pa i'4eklarativno
godine, clonetle ot j elovl j ivala p rototip clesno&-on^zt:*tYi:-9, y*m 6('rPlve sn "secesije"poiinili
tainik HSP-aKresimir Pavelic osnutkom Hruatske
misli i akcije, medtd
Ikog o.n nzrcije.pravo *y.r,o iesno-konzewativne Demokrcttske Stranke Praua (kasnije je Pavele postao virtuoz ucestalih ttrzijai raskola
s tlrtrgim ttdrugama,povratakai ponovnih napustanjaIISP-a)i Nikola BiCaniC(Stranka
rim,rrebalebibitiodgovarajueepolitiakestranke.uHrvatsko,",ih"g, Ilruatsko.q Drlaunog Prat)a "Ante StarCeuiC').Uslijedilo je utemeljenie Hntatske Ciste
njihovu znaenffi
manjka; na Zalost,'jihiva ,e brolnbst obratno nzmierna Stranke Praua na eeltt s biv5im zamjenikomMarka Veseliceu Hlatskoj Demokratskoj
i utjecaju na hrvaisk.t potitit.i. Samo pravaSkih.ttt^l"k1i -5i:,,:1,.: Stranci,Ivanotn Gabelicom. Gabelicase kasnije prikljudio Dapieevim prava5ima
si"ktm trebaleprovoclitides'iiarsku politikun cla bi
;*ir;ffi ;ft;;; :t},*,uol
a,9je.na njihovoj listi uspio nci u Sabor,okrenuo lela i obnovio rad svojega
tt.(.5P-4.Dapic je pak, kao voda frakcije protivne Dobroslavu paragi,
bio izisao lz
njegovaHSP'a,pfoglasiv5isvoju frakciju strankom i ctobivsiza to pristanak
Ministarstva
tlprave. Paragi, kome je n tneduvremenu uspio vratolomni zaokr.t
od neonsta5kog
660lhcli ilustracije, pfema vrlo elastiinom k'iterijtl' bez nekog osobitog reda' vojskovodeHos-a i novog "poglavnika"do gort,ivog borca zt (srbo)ljudska
prava, nijE
t,lt tlll:^t preostalo-dntgorreSoda dijelove strankekoji su
llepotplrno, uavoclitl ios i slijedeca imena Ot''"tit ft";i :*:1t:: mu ostali vjerni nanovo registrira po4
str^nakate i'ih uclt'ttga): prof' dr' ***f; rmenoln Hnntske Stranke Praua 1861. Nakon uspostave
,it..-,i'rp^t,.lirrr"^rr#t [kvazi]des'iiarskih narancastog rcZirna paiaga
KuinnclZie, prof. clr.tvaneiondle, prof. clr-Ante VxkasoYl-9t^t'l-O],:.tll,t?itt ot319vio b_orbttza povrat izvorne stranke. Nu iime se pripovijest ne
i". ui^,r.,weiie, p crrrurai Korari€, 1;
vrtt':t2dinttje Zvonimir Kramari6 osnovao stranticn
zavrsava.LI
;i:iT:':,.'.tili#';#i:1ru;;;#;ilr.,
vtiro-clal'uftie IY:t]Yltt:'Y,t:::T['::Ltli;l t:::,'n,Ciii je, medurim, ultraliberalni
rtaziva,
Hnniska Nezauisna Stranka.
Mijie, p. crr.v;er.osiairasie,
St:rnko ::lt Mardinko, Piskad, stavovi (poput popustljivosti prema pobaeaju)
rornidiJ,i'rnto
illil]ii"'i?'i,;i;,i,., ii^" Ji'clrr,Zratko Ne.nad rtttc ttcpoclobnoln za ozbiljno desniiarsko, pravasko
druSwo. Neko vrijeme fu1te prkaain
Ivani5evif, Liubica I
Ivko5iC, Ana Ludic, Mzrja Freundlich, Dr.rnjaUjevii, Dufdica I l]1i,:ltlittlo.ie
osnutak jedinstvene pravasle srranke, ali za nju ni,|e uspio privoljeri
zortnv'kma','Jo.ko eeran' Benjarninrore' Ivan
r I"ara Re

;;";; ;;;e';;;;;.;;i;, Priie- nainovijih parlamentarnih izbora Pavelii i Mite iavar-lpreovoclirik

fill?g:t.
'"!.Ll_'?,uno9
R:rclomirMilisia,AnclrejRora,Malko Matie' Ra<lePerkovie',ivoP"tllil"fjl*Vladirnir
s Narodnog Pokreta - Slobodna Hruatska) objedinili su srroje skr.ornne
ilil:ll;Hl"'*';#iil.'l"rov.c, Lj'borniril;'i;;, c.iko Susak.(t)'
11u. :':i15:.
tt neprimiereno preuzetno nazvaniHruatski Prauaski Pokret C)organizacijskim
ut. IviePasalic,
clr.rYrL t .tD.rliL' Drago
ur.tarv Krpinir,
r\r l/ur Gl"""s'';;;i.9tf B+1t]tti,l*t11fi:1
Branimir ' p
1;olnrlcinlana plavaskoj sceni mogla bi se napisati
ditava knjiga, kada bi tema bila
DOdan, vliiedna ,rapo.i.
Necljeljko Mihanovie, Hrrrole Hitrec, ct'. Anto Kovatevi6' Proi *drr..Si
me

peric^, prof. clr. uorir- ri*d^t.i ar. Z"tltto oluie ' prof' Postoji i ttdntga koja se smatra izravnom sljednicom Usta5kogapokretl, pa
clr. Marko Veselica,t)tuo
Abramovie'
crrAntun ^ r-^.-nvi6. *^, "''j
ll;.ll'l#,Jt}:tr': il;;::;;i# p-, ; Iv:rnLudev, "^
;:.,:ll.,.t
,o".:_n-ynda ioj ie (neo)ustaskikritnik, ina3e slobodni umjetnik iz Z.tgreba
*,I^l:.lll*i z'crJf(o
Jakov(inmzej,ing.Josipslte,v"" vu;gFY:Kalie
NikolaMuslim, Iy-.tl SLlton' Matrrovie. Neko vfijeme govorilo se o postojanju navoclneVelikohruatske Dorno-
Kazimir Svibe', Gordana tu.ie , piott.Liiiia Vokie , Nikola-BlaZ , Josip Akciie, ati o njezinim akcijarna nije se eur'onista, te-;;;.;;il". da je nastala
!r:o":
t ostala Ll masd kakve obavjestajnesluZbe.
Crnidki, Ivan PandZ;r, Branko Sabtjak, Darnir MelovSek

448 449
 TI]DMANA xrv. JE Lr BUDUCNOSTDESNO?
MLADEN SCTIWARTZ: HRVATSKA NAKON

biv5eg prolje€ara dt,"

So5iea(utopila se g HDZ-1), Hruatska ProlieCa -
Pokret Slobodna Hruatska MatC
Corun"-Oo&iga,Hruatski Narod'ni Desnicau Hrvatskoju dobrojje mjeri i samaknvazasvojdosadasnji
Hruitska Pueka Stranka jednog od dragovoljackih yo-da,inS.
eav21ra, netrspjeh. svakako, ona je u svome nastaianju nailazila'"^ nroi"'.
Noua Hruatska Ante Prkatina (koji se_ izdaje kag
Tomislava Merdepa, "objektivne" zapreke.Bila je suodenai s postkomunistickim i s liberalno_
desni(ata, ali zastupa mahom liberalne
neka neodredena vrsta 'i demokratskimotporima. Koiio ju je i igdan mlaki, umjerenjaiki sastoyak
Red biv5eg politidkog
f,or-op"fitske ideje), Hruatski..Obrambeni u hrvatskom nacionalnom karakteru, koji se instinktivno opire svemu
zatvorenika Branimira Petenera'*'' jlt "ekstremnom", pa iak i kada je rijei o ekstremnoj ljubavi za Dom.
Sve su te udruge, koie se politieki razlikuiu u nevaZnim pojedtl
Istina je i da joj, cjelinom svojegazloeudnog djelovanja,nikako ne iclu
jer niti jedna ne dovodi't
nostima, desniiarske tek u uvjetnom smislu, na ruku sadaSnjesvjetsko okmZenje, trenutaino snaZenjeglobalnoga
pitanie parlamentarnuclemokracijukao bitnu tedevinu francuske revq demokratskog fanatizma (unatoi istodobnom vidljivom tin;anlu a.m"o_
i;,g N;itrorro desna nafav iscrpljuje se u hrvatskom drZavoWornoq kratske ideje i demokratskog politidkog etosa u pojedinim zemljama),
konzervatinnt
nacionalizmLl, vezanosti za trldicionalistidki shvaeene tiranski lijevo-liberalni konformizam Sto g" n"m.eu mediji, estrada'i
viSe aftikulifano(b
\rr.drrot., pfotimbi propalom komunizmu te manje ili etablirani intelektualci, te u meduvremenu vee samorazumljivo ekla-
oiporu pr;tiv libeialne masoneriie s dekadentnoga Zapada' Niihovd tantno mijesanje nadnacionalnih sredistamoei u unutarnje poslove suve_
koii nema sudt(
udestalo nemoeno moralizifanje pred okrutnim svijetom renih dtZava.
medutim' miliama je udalit
i razumijevaniaza potrebe malih naroda, Desnica trenutaano nije u "trendu". ona to vee sutra ponovno
de1nic9,
tJ urr,ropotostitr i fitozofiysko-politiakih uvida :uv.reTele moLebiti, kako u Hrvatskoj tako i diljem Europe. AIi razdoblje od 1990
je
Ove brojne, uglavnom slidnemale stranke(najveea medu n clo 1995 bilo je za hrvatsku desnicu iznimno povoljno, samo ga ona
je desno nije
a i daleko nalusple-nija, Hrvatska stranka Prava),htjelo k:rko treba iskoristila da ojaca i da se nametne-politiikori
jedinstvu iake, korpusu
hrvatske lavnosti odavna vee vidjeti uiedinjene i u silovitije i trajniie negoli sto je to uiinila, koristeei sretne
alternativu pomaht okolnosti
ni mogte'predstavliati uvjerliil'u i dletotvornu Donrovinskoga rata, obnol'u zdravog i borbenog hrvatskog nacionalizma,
iak <
ljevici i biskrvnom centru' Poduzeto je u meduvremenu kao i prodor marcijalnih kreposti u sve vidove narodnJga zivota.
- makar
man;e ili viSe ozbilinih poku5ajada se sve te udruge ili Hrvatskadesnica morala je pronaei naiina da se ujedini. Totnije,
njih - obuhvate pod okriljem jedne jedine desno'konzewativfle' nije bilo toliko prijeko potrebno okupljati bezbrojne
Da1 iarapravaSke i
otvomo-nacionalistickeprava$kestranke' Iz redova vodeeih' pseudodesnidarskestrandice65,koje su traZile
vee postoji' te da se myesto iod Suncem s
prava5a stizalabi pomka da krovna organizaciia o11r-r stranu postkomunistiikog i centrumaskog, hadezeovskogbloka.
pozivi najde5ee ost
irakcije i krhotine samo imaju vfatiti kuei. Ti su - - -.^-^:al Te strandicenisu bile toliko jake, profilirane nf uopee
i zbog tako vazne a da
bez odaziva, kako zbog"fiatctsizma malih tazlika", tako bi se isplatio trud oko njihovog.rurirog povezivania- pod
malih voda, koii nisu htieli z ljubav svepravaSkoga desnog- svaku cijentr
njihova jasno oiitovanog otpora. ono sto propusteno, medu-
hrvatske domoljubne ilog. lrtvovati ugodne, udvrSfene 1.oto1i1l
tim, bilo ie
javanje ustinu desno-konzew atiinih-, dr iav otvornih
predvodnika svojih malih siada,po onoj staroj da ie bolie biti _jeobjedin
t n:rcionalistidkih snaga,bez obzfia na stranadkupripaclnost,pod jeclan
selu nego drugi u Rimu'664 nazivnik, u jedan stroj: svega onoga
sto u redovima uniformiranih i
naoruZanih pripadnika nacije, ali i
u sirim narodnim slojevima, dise
,,,,jNasuprot svirn navedenim politiekim udrugatna stoii Nova Flrvatska
stvofitipreipostlyte
u zadaeu
kojafe sebipostavila
jeclina z1ry1111O.fl];l
t""d;;':::,r* i;';*skoj je reZirnpl.epoznao,te nakane'
politici. vladaju6i Ali nije uspjela zazivieticak ni zamisao,,konfederalnog,,
povezivanja
#o"^111ojoi je od
nil:lllt}l_
r/rdvir'sKedesnice, trz uSiuvanje
Nova HrvarskaDesnica ujedno ostala i ;eoirru-oi"tiffif postojeeih stranaka i njihovih predsjedniki, koji bi je
-frenutaeno se pribim ideje, snage i liudi za novi prod-or' periodieno smjenjivali u ulozi "predsjedajue ega" zajednitke organizacije.
registracija.
(6{ Broini raskoli u obnovljenoj U,v"tsttol S'-"t:ki ""t Koriko su re stranaice brojne, iorik-o im je malobroyno cranstvo. Netko je
l1:l-Jf':*:i:1*t::
i milinovcirna' svimaniimaiero",w" i vodestali
reprizu frakcilskih borbi starih pr^rr"S^,sa svojim folnegovieima il"o,i::::r:151.g l"glt
4:r clesno-pfavaske ;,;;;i;;;vajsku prikoricu.
vom i Stardevieevomcistom Strankom r.u"o,-tt*;tpiitn i ponovnim,uje^dinia stranke . Hrv.atskoj vrijedi,ono sto je Kevin phillips
ustvrdio o
:" ;11'."";;;"fi; ",'ur.i,';;il,'#.",o' Liio'itri,u";u u jutgosravensdnu: anreritkim neokonzervativcima: da imaju previSe
pogr""i!^'u'pr.maio rncrianaca.
"is. "ii.
450 45r
 MLADEN SCHWARTZ:HRVATSKA NAKON TUDMANA
borbeno hrvatski. Eklektieki hadezeovskimis-masniie mogao
politidkim zavitajem z t^i element;trebalo mu ga je tek stvofiti;
bi se na tu stranu obratila i sva HDZ-ova desnica'
Hrvatska desnica, osim toga, nije uspiela pronaei put
pt ep oznatljivom, o sebuj no m, neponovli ivom identitetu. Krivniu
hrvatske,politiek€,
'tradicile, snosi manikavost
prop.ttt i,]]:!:t_t lesn
ali i olak odnos koii ie hrvatska desnica oditovala pfema
stvaranianadelne, teoretske, idejne (da se u ovom sklopu i
dvojbena i prijeporna rijed "ideologija") podloge svoiemu prakt
.r"rfrprr. Jedan je od zornih posliedaka te kobne nemarnosti
ostalo i osupniujuee nerazumijevaniebiti i naravi desnicemedu
desnim politiearima (a' o drugima da i ne govorimo)'
umiesto da se zfiatiaelifio, bez predrasuda, otvori europskirt
navlastitonjemadkim i francuskim - vrelima, iz koiih posliednjih des
tjeea teku ivie1i potoci, pa i rijeke, novih, poticainih, umnih
-
konzervativnih zamisli, rasdlambi,teorija hrvatskaje desnica,
kompleksom "malih nafoda" pred "velikim ideiama"666,te
povil^esnoganarodnog iskustva sustavno zazitala pred svime sto
dolazi iz svij eta, pro glasavajufi unive r zalno primien j ive ideie nepri
skim ideologijama.Pritom ie smetnula s uma da ni ideje nacije, nal
nalizma i nacionalne emancipacije, baS kao ni nadelo pravn narodd
samoodredenje,nisu niknuli na tlu Hrvatske.Problem neleLi u stfan( ' oznaiili kao "uvjerliivi porazdesnice".I doista,zbrojeni izborni rezultati
podriietlu neke ideje , nego u naiinu niezite primjene i uporabe
potrebama i
ine)sposobnostida r. otta prilagodi vlastitoj tradiciji,
svoga naroda.
Hrvatska desnica stoga nije uspjela tazviti jedan ozbiljniii'
misljeniii politieki svjetonazor kojim bi nadmasilautopijsko i pn
titeljsko zanovijetanje narcisoidne, kvazisofisticirane,kvaziKl
salonske lfevice koia bez pokriea polale pravo na monopol
Njoj ie potrebno tzvtaeati na drugi nadin negoli Sto je to
(,('(,
PredsiednikTuclmans pfavoln je u svojoj knjizi, na diji naslov ovdje
alut
omottl
npozorio na pogibelj stranih imperilalnih ideologija, koje u prirnarnljivtt
sI ; ;;;;'1k;i#i;i;;;;ffi;'k"s iop',"^ eriat'o itrioprezimaopravdanje
inter.nicionalistidkimi hegemonistiekimmarksistidkimkomunizmorn,.Yu\t:1Y
pfihvariti dinjenicu OayejeOna
'- od glavnih toaaka clana5nienovodesnidarske
filozofiie u Europi .,prnrro etnopluati ztm. To je stajaliStekoje nas spaSavaod
;!ffi;6ffiffi;'; nas;e poiitikana 'jih slrstavnopripnvllala'
Tudrnanova
prethodnoga marljivog rada velikih Hadezeovih "diplomata" poput Mate Gran
kompanije, ne bi ni novom liberal-socijalistidkom reZimu bilo tako lako osx
' ' - ^^lalr
Hrvatsku i ostatka onoga slrvereniteta sto ga je ona izvoistila pobjedonosnirn
svoje vojske
4 52
xrv. JErt euouexosr DEsNo?
na partizansku nosralgiju formaliziranom i simplificiranom ustaskom
nostalgijom, idealiztuanjei mitologiziranje velike proSlosti, koje se u
svako doba lako i jeftino dade raskrinkati, ili pak nudenje folklornoga
sunda i kida kao ubojite inaeice snobovskimprenemaganjimai pomoo-
nim prenavljaniima anacionalnih,internacionalnilr, kozmopolitskih lijevo_
liberalnih afektanata. I junaikom Ustaskom pokretu, i bogatom i
velevrijednom hrvatskom folklornom blagu, i njegovanju ditave hrvatske
muienidke i slavne povijesti pohranjene u narodnom sjeeanju, mora
biti osigurano mjesto u cjelovitom korpusu hrvatske nacionalne
samobitnosti. Ali je usto neophodno nzviti i suvremenu, superiornu
svijest i samosvijest desne misije u hrvatskom narodnom zivotu, kako
bi desnicapostala uvjerljivijom u usporedbi s onim otrcanim, ali prividno
rafiniranim repertoarom Sto ga nudi protivnik. Ne samo sto srce kuca
desno - i duh stanuie desno, i u to nema nikakve dvojbe - samo sto
hrvatskadesnicamora nauditi ovu istinu djelotvorno potvrdivati i doka-
zlati.
sve ove poteskoee, pogreske i zaprcke jos ee se vise odrazit-ina
zivotnu snagu hrvatske desnice u slijedeeem razdoblju. Kratkorocno
nam je predvidjeti pojaiane diskvalifikacije, pritiske pa i represivne
mjere Sto ie ih vladajuei poduzeti eda bi udvrstili ono stanje sio su ga,
nakon crveno-zute izborne pobjede, njihovi glasnogovornici tri;umfalno
svih desnih natjecatelja zajednodoseZutek nekoliko skromnih postotaka,
sto nikako ne odgovarastvarnompotencijalu jos nedostatnoosvijestenih
masa desnidarskihpristasa u narodu. ovrr trenutaanu slabost novi ee
rezim pokusati iskoristiti da desnicu u Hrvata zbrise ,,za svavremena,',
jer doiim u HDZ-u, bez obzka na zuiljivost polemike i mjeru pokrzane
mrznje prema njemu, ipak jos vidi kakvog-takvogprotivnika, desnicaje
za nj neupitno i bezostatno - neprijatelj.
oiekivati nam je stoga u dogledno vrijeme, sukladno Leliama i
obitajima "medunarodnezajednice;
lnlezin pritisak vise nije potreban,
tlilsa su izborni pobjednici jos u oporb.nof fazi bili poslusno ,,interio-
rizirali"!), kao i domaeihZidova, srba i ostalih profesidnahih
- donosenje osobito antifasista,
strogog zakonodav tva s lity.tn da se desn ici ote?a
I pisana i govorna rijei i djelo. Lako je
moguee da se naskoro i u
hrvatsko revolucion arno zakonodavstvouseli
kakav hipersnosljivi, ultra-
slobodarskiliberal-clemokratskilex Bubis,
kojim ee si, pod prijetnjom
-od
viSegodi5nje robije, pokuSati natjerati desniSare
da stiepe yavnih
da'svaku formulaciju tri puta prije uporabe dobro promijesaju,
lTr"pil
xaro bi bili sasvimsigurni da ne 6e povrijediti istandaneos;eeayenekog
od pobjednika II Svj. rata te time poiiniti kazneno
djelo.
453
 SCHWARTZ: HRVATSKA NAKON TUDMANA
MIADEN
Pa ipak, to gusenie hrvatske desnice ne ee biti duga vijeka. Hrvatska
je pro5la krvavu epopeju Domovinskog ftta i ne mogrr svi njezini
rut.ti.i propasti, razo(arati se ili poiiniti samouboisWo.U Hrvatskoj Zivi
i nadalfe ideja nacionalnog ponosa, dostojanstvai dasti, ideja hrvatskq
velidine , koju moZeuobliiiti u politieku praksu samo nacionalna desnica.'
Hrvatska Demokratska Zajednica nije prikladni instrument za takve
pothvate; ona je potfosena i ne moZe se vise regenerirati, moze se
3o-o pretvoriti u ne5to drugo, ili u nekoliko komada,toga drugoga, s
neizvjesnim izgledimai dvojbenom budueno5eu.Potro5it ee se uskoro
i nova vlast, kada ne uspiie rijeSiti ni jedan jedini od nagomilanih
hrvatskih problema, kada ioi pfeostane samo jo5 agresivnaarogancija;
te kada loj nestrpljivi, poniZeni, gladni narod otkaLepovjerenie. Tada
6e kolaps obuzeti sve, tada ee zavladati opee beznade, a propali HDZ
posve sigurno ne fe biti pogodal za poticanje novih nada. Tada ee,
pfeostati samo joS vapai za onim Treeim - nekompfomitiranim, neisj
crpljenim i uistinu domoljubnim: zaTreCim Putom, a to ie desnica.VeG-
desetljeeima, uostalom, ona se s pfavom predstavlia kao TreCi Put
politike koja ie jednako protukomunistidka koliko i protuliberalna, a u
oba sltriaia protudemokratska. Danas, kada na5minkani zapadniat$
fiefirici poput Tonyja Blaka sebi odjednom prisvajaju autorstvo nekakvog
Treeeg euia, valja ih podsjetiti da su pokrali ime Sto ga ie desnicarabilO
dok se oni jo5 nisu bili ni rodili, te da pokuSavajuneodredenu i mladnu
mjeSavinu socijal-clemokracijei liberalizma, kombinaciju socijalistidkc
di?ave dadilj e i lib eralno-kapitalistiiko g individ ualizma - kakvu takode$
v zapadr:tim drLavama poznajemo vee clesetlje6ima - prodati svojinu
oarodima kao neSto joS nevideflo, novo i spasonosno.66T
Dvadesetih i triclesetih godina XX stolje6a parlamentafna sol
liberalna demokracija posvuda ntlazila u krizi i dekadenciji, te se S'
pfavom mogla smatrati bankrotiranim politidkim sustavom koji se u;
sebi urusava i u dubljem smislu ve6 pripada proslosti. Posvuda su
istodobno nicali, i desto dolazibna vlast, sustavi aristokratskog elitiuna,l
cezaristidkogautofiteta,plebiscitarne,totalne clemokracije.Oni su ubrzot
pokazali niz prednosti u odnosu na reLime teroristidke ljev59,
"tti^l
ustroje permisivnog liberalizma.Ujedinili su narode, stabilizirali dt?:,?r:r',
pokrenuli moralnu i materijalnu obrro*r, mobilizirali mladel, otgk:l*i
na novi polet, na junadka dl.tu ,, ratu i u miru' Tai ie gtandiozni uzloF
6"7U kapitalistiikom dijelu Njemaekem ie "supernova" politika po?2^tu
)::
vfemena kancelara Ludwiga ilharcla kao "soziale Mlrktwirtschaft", socijalna ffzt
privrecla, nesto slidno Goldstein-Gotovac-Budisintt soc-liberalizmu. I te bi ofticane
trebale uvesti svijet u Treee Tisueljeee!
454
xlv..I[ LI BUDUENOSTDESNo?
1945 umjerno okondan izgubljenim ratom, pa je s jedne strane doSlodo
liberalno-demokratskerestaluacije, a s druge do imperijalno-hegemo-
listiikog Sirenjastaljinske narodne demokracije. Demokracija se rege-
nerirala, uskrsnula je iz mrtvih. Nu, znaci o kojima je bilo rijedi u XIII
poglavlju uvjeravaju nas u moguenost da se povijest i ovoga pllta ponovi.
Nije, naime, odveC razumno dvojiti da bi i ovoga puta kontinentalni
slom demokratskih reLima,kada oni bankrotiraju i raskrinkaju se diljem
Europe, mogao osloboditi prostor za uspostawrvladavinaTreCegaputa;
povratak na komunistiiki poredak, koji je propao dojmljivom logikom
svojegaunutarnjeg rastakania,niie zamisliv.
Za onoga koji misli da se s razlogom smije smatrati hrvatskim
nacionalistom- a sve ono drugo i nema osobitog ruzlogaostati zivjeti
baSna ovom komadieu zemlje - izbor je jasan.Politiaki on moze svojtr
poziciju odrediti samo u okviru desnoga spektra. Na to ga nuka i uZe
politiaka prosudbaalternativi s kojima smo suodeni.Gotovo bi se smjelo
reci da je danas,u ovoj nepodno5ljivoj navali najliigavije,ali i najtiranskiie
demokracije,u vrijeme zahuktalogglobalnogprocesanistenja suverenih
nacija, u ozraiju anakronog ilalljivog koliko i pogibeljnoga'ntifasizma,
- stvar dasti i dobrog ukusa biti faSist.
Jest, desnica se u Hrvatskoi,
proteklim parlamentarnim i predsjednidkim izborima, moze smatrati
poraZenom.Ali ne 6e pro6i dugo a hrvatski ee narod zavapiti za niezinom
spasonosnom akcijom.668Za tai trenutak ona mora biti spremna,
jedinstvena i mudra; sposobna,lukava, prilagodljiva koliko i zestoka.
Mora baciti pogled izvanhrvatskih granica.Mora se povezati sa srodnim
gibanjima europskih nacionalista,mora s njima razmieniivatiiskustva i
koordinirati akcije. Mora se pripravljati na dan kada ee se diliem zemalia
bijele rase podiei narodi da se ruzruttnaju s dekadencijom. Jer, da
podsjetim na ve6 davnu izreku Armina Mohlera, "Zaptavo za fl s postoji
samo jedan jedini problem: kako da dokrajiimo dekadenciju koja je
zahvatilana5 svijet."
HoCe li adresatorn tih apela postati Ilvatska Stranka Prava, kako bi rnoZda
leZalo u n:rravi stvari, veliko je pitanje,
osobito imaju li se na umn neclavne opetovane
najave njezina predsjeclnika o napustanjn nacionalne
tematike, jer ona, kako je primjetio,
ne vodi izbornim uspjesima, te o pretezitom posveeivanju gospodarskim
i socijalnim
pitanjima. Tinle bi se HSP izjednaeio s nizom vee postoie6itr
tiyevltr stranaka, a svoje
tzglede bi smanjio, nmjesto da ih uve6a. Ne moZe r" dy"lotrror.to
rje5avati ni socijalno-
$ospodalski kompleks, ako se ne prihvati stajali5te radikalne i borbene desnice. V. o
tomu sliiedeee, XV poglavlje!
+>>
 XV. HRVATSKAKAKVU HOEEMO

Hrvatskaje na nzmedu. Iskoiila je iz komunizma, i dok se joS nije

pravo ni snaSla,odmah se prepustila liberalnoj demokraciji, zaobi5av5i
zt sadadesno-konzervativnuartikulaciju politike kakva bi iedina odgo-
var,tlapotrebama jednoga stoljeeima susprezanogi ditavo XX stoljeee
skoro neprekinuto porobljenog nafoda. Iz drLavnog terorizma ona je
izravno uplovila u protudrZavni permisivizam, iz laLne dogme u ravno-
du5ni relativizam, iz ateizma u agnosticizam. Tek joj sada predstoji
\r. pronaei ispravni pristup vrednotama istinskogaBoga, bozanskeIstine i
,r,1,, mtrZevneDtLave.
ffi Hrvatskaie u krizi. Ponovno je zaniu nastupilo prijelomno vrijeme.
:ri. Izi5li smo iz Egipta, ali smo joS u pustinji, jo5 nismo dospjeli u obeeanu
,t
zemlju. Neki medu nama, StoviSe,rado bi se vratili u Egipat, dije im se
l'u:t
nevolje i nesreee u izokrenutoj, varavoj slici nostalgije pridinjaju kao
../t {
nebeskablaZenstva.6('e Nije vjerojatno, ali nije ni iskljuteno da se povijest
i ponovi, da se Republika Hrvatska, nalik negda5njojNezavisnoj Driavi
-il
Hrvatskoj, pokale tek kao krarak san izmedu dvijuJugoslavija! Hrvatsktr
, ,'i:|
nipo5to ne smijemo izgubiti, a u neprijateljskom okmZju, u kakvomu
bijemo svoju bitku, lako bismo je mogli i proigrati. Neki medu n^ma
kao da su ve6 zaboravili na sve zloiine i muke u bivsoj tvorevini.
zabotavili su da nam mora biti bolja bilo kakva Hrvatska negoli najbolja
Jugoslavija,kao Sto fe ikakav stan 6olii od zatvon, pa i onakav koji tek
treba dotjerati, popraviti i pro5iriti. Moglo bi se, dakle, opet naskoto
postaviti pitanje o hrvatskomu biti-ili-ne-biti. potrebno je poraditi na
spaslrnaciie i dtlave, a to vi5e ne moZe uiiniti ni propali HDZ, niti ie
tl tomu uspjeti sadasnjavlast.ona za tu sudbinskuzadaeunema duhovne

t(' C)vorn se slikom na svoj nacin posluZio i katolidki

teolog p. Tomislav Ivaliii
tt jeclnoj propovjedi na zag;rebadkom Sv. Duhu (9. VI 1998).

+>/
 TIIDMANA XV, HRVATSKA KAKVU HOCEMO
MLADEN SCH\TARTZ: HRVATSKA NAKON

volje i moei' je priieziru svega velikoga, nezahvalnosti spram zasluznika a bezumnoj

i moralne snage, nema znania i sposobnosti' .Mnogo nadi u prvog Sarlatana,hohStaplera i blefera koji ioj se ponudi z^ spa-
dosega.Ali, elitne nacionalne predvodnice ipak mogu
,igiitu"tludstitr sitelja, u dasu kada su zakazali i gospodarstvo i financije, i kultura i
ir,". Oto
-toiif.o -rrogo polueiti i ulaganjemvlastitih napofa' unato' svih silnica,
prosvjeta,sudstvoi zdravswo,kadase u miru hoee zatueivlastitapobjed_
goO nfolne i jake one bile, koje mimo hrvatske volje i probitka
elite i avangardemogu spoznati niika vojska koju n ratu nije uspio potuei nadmoeni neprijatelj - iada
Olf"ru""u hrvatskoj propasti. Nacionalne je zadafa trenutka poieti jednom ozbiljno i odgovorno razmisljati o
i mogu sukladno toi spoznaii pokrenuti
;l; t;r;hrvatski naiod naibolje, zakueasdmputovima narodnog usuda, ali i pripravljati putove nacio_
je
da ono Sto danas i ovdje moguce uistinu i nade put
ene',rgiiepotrebne nalnomu spasu.Potrebna nam je politieka klasakadra da uistinu vlada.
svojemu ozbiljenju' a ne da samo upravlja tekueom drlavnom procedurom, ili da politiku,
studijtt dovodili
Svi su nas misaoni tijekovi Stose preplieu kroz ovu po staroj i nesretnojdemokratskojnavadi,pfetvafa u puku metapolitiku,
ee se pokrenuti boljitak
u blizine uterneljenoguvjerenja da politika kojom u beskrainobavljenje politike samom sobom uz istodobni bahaii nemar
nositi desni predznak' S-"To takva, naime,
,o.ion"f"" i dtLaviHrvatamora spfam stvarnih narodnih potreba. Hoee li se osloboditi metapolitidkoga
mjeru domoljublja, nacionalizma
i.Z. izniietina svjetlo dana potrebitu zla, hrvatskapolitika mora odluino nadvladatineslavnonaslijeclerro-Jt-
ni pukoga opstanka
i drzavotvofstva,bez koje nema hrvatskom narodu nute nam partitokmcije. Mora ponovno jznaeiput izravnom suobrafanju
dostoinoga iedne
kroz samoobranu pfotiv tuclina, a nekmoli Livota s narodom, li5iv5i posredujueih usluga do nakaznosti nabujalih
povil esnenacijei postavlianja temelia b:1tlt-:1,1,:t^f,ili',- _se
' 'Kukrra . ", =1:L
je'poLelinaHrvatska Sto se ukazuje ovoj viziji? Njoj ie po..i
-^ otudenih strLrkturakrivotvorene naroclnevolje. Buduea Hrvatska moei
joi je odgovorna elita' istinske ie krociti naprijed samo ako joj se na tom putu ne budu isprijeiile
rebna jaka desnica da ie povede' Potrebna bezbrojne stranke, koje su nacionalni i drZavniprobitak zamijenili svojim
i- ilLrrtg"u nacionalna'diktatura, samosvijestza nastup r pgrl:1i1,_1-.4! ,l sebiinim i Stetoiinskim partijskim, parcijalnim interesom. Zeli li se
pr.-u t.prijatelju, suverenai ofenzivna,aktivnaa ne Pasivna1ti.Tt^t-T t; doista zdusno novi potetak, treba konaino i hrabro prekinuti s prevlaSeu
politika,ireba joj snaganametania vlastitevolje i svoiih-uvjeti':Tf:5, i
regionalnih, manjinskih, ideoloski obojenih, iz inoiemstva uvezenih, iz
,rl.enog nemoCnogkiSn;enlaza dogodaiimai PrilaSodavanj^^1?l$':, krivo shvacene hryatske tradicije naslijedenih politikantskih udmga,
postupKe'
konstei-aci;a-^;poiitika koja uvijek ima tt pripravi alternativne iifa se jedina uloga sastojalau rastakanjunacionalnogabifai masakriran;u
prikladne z fazneokolnosti koje mogu nistupiti i na koje Too ,!!t , nzrrodnog otganizma.
Spfemna;viljaiojbitisubjektom,a''.-o-b;.ktomsvojesudbine.Potrebna"i sukladno prevladavanju partitokratske diktatllre, stranatkome
joije strog", prurr.Jrr", Oiufj"niti okruina,ali neumoljivai nedoi:lffi i _
". ovlastii dostatnodugotrajniT1,1:":i,hT l :"qoTr,koji temelji na suceliavaniui sukobljavanjusluiajnih mnijenja,
vlast, koli ee imati dostatne trebalo bi za inaij,cu istaknuti zamisaoorgairskogastalislog
uzmogla obaviti 'a narodnom organizmlr sve one zahvate tako pfiteqY sabora,'u
sa samir$; kojemu nisu zastupljeneatomizkane inclividue, .riti mrtrr. ili
potrebne z riegov spas od propasti' od krvavog sukoba tude ideo-
prezivliesi.e nego zbiljski_sasroiciukupnoga narodnog biea, oni koji ee uvjer-
sobom sto se veenazirena obzorju; neophodne za njegouo l:,,qii.,
tllo rzraLavatidublje nlrodno zajednistvo, Gemeinschaft,
i ozdravlje nie izanjegov daljnji rast. A tiiu zahvati dlibokiid"-:,*:,",,4 . sobornost,
i dotjerivanja,kakve su, u najboljemsludaiu'1p
kako ga imenuje Berdajev. Tek u staliSkomsabom narod
il;.;t!"1.i'p.pr^"., bi konacno
u:?t9 riiet, i to preko stvarnih predstavnikasvojih
stanjupoluditi demokratske stranadk.rri^d. nestovi# tiievogili *":rft organskihsastavnica:
Hrvatskojpremaloobecava;u tuql seljaka,radnika i obrtnika; poduzetnika, pripadnika
nestoiis. "darnog" centrA,clanasnjoi idrzavnih namjestenika;plemstva
zasebnitkih zvanja
4[
i kada se centruma5ine susteZuod laZnih obeeaniauobidajenitf i sve6lnitva, vojnika i umnika. Dio
demokratsku demagogiiu), a io5 manie donose' i ]!ruftyratnih manjkavosti sadasnjeganasegpadamenrafizmau ovom bi
;iliil'",;;;;i;;il iiii.. HrvatskumoLepokrenuti
,,,-|io"ut"ogu IT9.:tl'
koji iskliutuje ulogu stranaka - kio i potrebu za posebnim
d"".r;:;;f;il"'#;; bitka samovlastkoia
- .-^^ -.r^c+ L
.-t ^-oaV
sndikalnim udrugama6Tn - bio zaiamteno nadvladan.
=--
moCi i htjeti, koja ee imati snage,volje i smionosti t U?:^t^::!l:,
usuditi se i zapoeeti stvarati ,ulnNouo. U situaciji posvemasntega:::- - - ^.1/i ,
n'u osrooocreni otudenih sindikarnih
srecristarnoii, ponajiesee ogrezrilr u
k_orupcijui politikantstvo, radnidki predstavni.;
svilr sastavnica narodnog Zivota, kadaje nestalo nacionalne i;-r;Js,;;#";;;r, sarni izravno
suodlueuiu o svoiem poloirju.
ponosa i dostoianstva, kada se narodna dusa posve predala

458 459
 MI-A,DENSCH\flARTZ: HRVAT.SKANAKON TUDMANA
Umiesto mehanidkog nadglasavanjaanoniqnih brojki, ljudskom
bi dostoianstvui nacionalnom probitku, medutim, bio primjefeniii suvisli
dogovoi medu osobamaukorijenienim u organski izraslom zaiedni5ryu.
Umlesto iLivljavanjau pukom sukobliavaniu razliditih mnijenja u duhu
radikalne snosliivosti (koja je samo krinkom za agnostitko ravnodu5ie
spfam istine), potrebnije bi bilo oslanianjena istinitu misao, na samu
iJtinu, koja je, pfotivno pluralistiekoi dogmi, uviiek jedna jedina, 4
nikako mnoStvena
cielovita Hrvatska. Hrvatska se ne ee vratiti sebi ako i dalie
nastavi, samo da bi primirila unutarnieg i vanjskog nepriiatelja, na vlastitu
pfopast samozatajno presucivati legitimne pretenziie koje bi ona
^n..,rno.tto
morala isticati na hrvatska podmija pod stranom okupacijom,
oduzeta,iSeupanaiz Livogahrvatskogkorpusa tijekom obiitt Jugoslavija-
Bosna i Hercegovina, Novopazatski SandZak,Boka Kotorska, Badka,
Sriiem - sastavnisu i neotudivi dijelovi hrvatskogapovijesno'narodnog .
bica, geopolitidke i prirodne sastavnicecielovitog hrvatskog teritorija., ;
Oni ne prestaju biti hrvatski samo zato Sto su duZevfemena zaposiednudr
i ukliuleni u inozemne drZavne tvorbe. Na slidan nadin RepublikO
Hrvatska mogla bi se u podetnim godinama svoje borbe za opstoinost:
odreei i tada-otrgnutih ioj prostora pod srpskom pandriavnom vlaSCUrI
Oni koii se danas usttduiu-smiiati hruatskom Zemunu, vflo brzo bi so i
poieli izrugivati i podsieeanjimana hrvatski Vukovar. Sre6om, "srpskil
Vukovar", za razllk';-od "srpskog Zemuna", nije bio duga vijeka. Al!
nepravda ne postaie pravdom ako duZe traje. '1r
U cjeloviti hrvatiki korpus pripada i hrvatsko puianstvo islamske
vjeroispovjesti. Tim se "turskim" Hrvatima na bezodannadin manipulirale
kroz iitavo XX stoljeee,pa su tako pretvanniiu "iugoslavene",i u Srbcj
i u naciin bez nacionahbsti; u "Mislimane" i Bo5niake,a sve s jedniml
Hrvati
iedinim ciliem - da se osakati Zivi hrvatski organizam i podijele
Bosne i Hercegovine.Vrhunac ovoga pfocesa odnarodivanja dosegnuti
je ratom iz 1993,u koiemu ie vaniski neprijatelf dak inscenirao i iztavnti
ratni sukob izmedu dva v;erskn t.g-Lttia hrvatskoga natoda u tor)
Irrvatskoj pokraiini. Dok rane ne zaciielq uzaluclno je bilo koioi o&
stfana tumaditi stvarne koriiene gradanskog fata u Bosni i zagovataur
potrebu pomirbe. Ali ona osiale lednom od naiva1niiih zaclaeahrvatske'r
Nove Politike. Hrvatski ee muslimani dobiti svoje mjesto kakvo Lele'l.t
kakvo im pripacla u sklopu cjelovitog Hrvatstva, i priie nego Sto tt-tii:5lu
pitanie boianskih muslimana,ne ee se moei smatfati konaeno rijesenit!
ni hrvatsko pitanje uopee.
Uz objLdiniavanii teritorijalnih svojih sastavnica, Hrvatska
konadno poluditi i jedinstvo svojih rcglia, stali5a i klasa, Livih i
460
xV. HRVATSKAKAKVTJrroeEuo
nanstaja i spolova, vjerskih i svjetonazornih skupina. Kako bismo
uspje5nouzvratili izazovima,nasrtajimaunutafnieg i vanjskog neprijatelja,
te postali dokraja samosvjesnomi slobodnom naciiom-zr-sebt,'neop_
hodno nam je apsolutno, totalno nacionalno jedinstvo. Ali ni jedna
srranka, ni jedna osoba iz rcdovtt danasnjih etabliranih politiear4 nije
u staniu zaiamtitijedinstvo i integritet, suvereniteti nacionalno-drzavriu
slobodu kakvi se ovdje traze.To je u proslosti nesavrseno,nedosljedno
i poloviino einio Franjo Tudman. Kada potreba za ovim temeljnim
vrednotama nacionalnog opstanka u slijedeeemdramatiinom zapletajv
rlarastedo skrajnjih granica,bir ee joj u staniu udovoljiti sarnokarizmatski
voda kao providnosnr poiavanacionalnogaspasa,oslonjen na nacionalnu
diktaturu i na onaj pouzdani, blagotvorni iimbenik reda i mira sto ga
otjelovljuje oruZana sila.
Hrvatski triiumf naTeraziiama. vukovar smo dobili, na zalost
ne silom svijetloga orulja, ne u zelenoj sumi, nego za zelenim stolom,
Lrz amnestijn i povratak srpskih zlikovaca. zato taj mudenidki grad s
pripadajucim mu okmZjem nije ni ukljuien u hrvatsku drzavu kako
valja, nego tek u sklopu jednoga tesko probavljivog poluautonomnog
srbistana usred hrvatske Domovine. srbe je valjalo vojniiki i junaeki
potnfi na svakom pedlju zemlje koji su se clrznuli prisvojiti, na kojemu
su nspostavilinekakvu svoju vlast, i s kojega su poveli svoj clivljaeici,"t
protiv hrvatske slobode. Sto god nije vraeeno hrvatskim omzjem, nije
nam Lrpotpunosti ni pripalo. Jedini bi dostojni zavrsetakDomovinskoga
rata bio n vojniikom porazu, kapitulaciji drLave srbije, okmnjenima
trijumfalnim mimohodom hrvatskih postrojbi kroz sredisnjeprometnice
srpskogaglavnog gradaBeograda.Ameriiko mrcvarenje civlnih ciljeva
tt srbiji, uz usporedno olakSavanjesrpskogagenocida nad Albancima,
nije tomu moglo predstavljati nadomjestak.Tek hrvatskirn trijumfom
potresla bi se agresorskaSrbija i bacila na koljena za slijedece stoljeee,
tek tako zaokrtrzio bi se proces duhovne obnove hrvatske nacije, na jo5
nevideni nadin podigli bi se nacionalni ponos i dostojansrvo, izliieiila
bi se hrvatska dusa svih kompreksa i tiauma nakupijenih kroz duga
vremenasvoienesretnepovijestiza-drugoga,i postaviobi se dvrsti temelj
za nadolazeeastoljeeahrvatske snagei iasti. Rat nije okondan na takav
naiin, i ta zadafa tek nam predstoii.
Jer: rat joi nije gotou67r.Tko
Tako je govorio i pobjedniiki general Ante Zor.islav Roso u Bosni 1995, kada
je zapoieo'nezaustavljivi pohod protiv ietniekih
osvajaea; nezaustavljiv, dok ga qistr
zattstavile ameridka nadvlada i vazalna filijata u Zagrebu.
nitko ne ie biti kadar zaustaviti probudene sile u hrvatskom
Nu cloei ee dan kada vise
odluini boi i konadnu pobjedu.
narodu, spremnom na
451
 XV. HRVATSKA KAKVU HOEEMO
MLADEN SCHWARTZ:HRVATSKA NAKON TUDMANA

i ciljeva velikosrpskoga u prvi mah, kratkoroano, donese neke pote5kofe. Za narodnu slobodu
dnrkiije misli, taj nista nije razumio od naravi i nezavisnostu svakom ie iasu potrebno biti pripravan na Lrtve, znaju(i
dinjenicu da dovrsetkom Domo-
miniimperijalizma, i nije primio k znanju pouzdano da nema narodu veee Zrtve negoli Stoje odricanje od slobode
rata i polovidnom, clvojbenom hrvatskom pobjedom u njemuezz i samobitnosti. Zivi i Lilavi, otporni narodi tako su se pona5ali kroz
"i"rl"du
io5 uviiek
'-" niie istrijeblieno zmaiskosjeme velikosrpswa'
--p"estanakvazaine svjetsku povijest i jedino su tako uspijevali opstati.
politike. PredsiednikTudman od prvoga ie
vodio vazalnt politiku., Hrvatska jest u Europi, uvijek je u njoj bila, i ona u njoi mora
dana prema,, moenim zastitnicim a" iz inozemstva ostati, ali se s europskim dtLavamamoZe sporazumijevati samo temeliem
put posvemaSnjoi rasprodafi
O" i. tako dobrim dijelom pripravio bilateralnih pregovora i sporazumavodenih sa staialistadobro shvaee-
Zuto-cfvena
hrvatskitr intefesa, radi koje je i instalirana sadasnia vlast.
noga hrvatskognacionalnogprobitka. Hrvatskane smije srliati u namet-
Tudmana rijesimo podanisWa, vodeni korifeiima
U-;.rro da se nakon nute iudeo-masonske , tehno-birokratske"integracije", jer joj to pfiieei
glave nzmaaenim $ospor
O.ig. Republike posrljat eemo kaornuhe bez cluZnostobrane vlastita, krvliu izvoj5tenog suvereniteta. S druge stfane,
vrijeme da u Hrvllskof
clarima srril.ta, naviknutima vee u Tudmanovo ona ee, iim sazriiuuvieti u na5emokruZenju,svakakopostati sudionicom
i pohrlit eemo jos eilije u
i od Hrvatske mogu diniti Sto ih je volja, mnogostruke suradnjeu budueoi slobodnojEuropi nezavisnihnacional-
suvereniteta Sto
.rlitroy srnrtonosni zagrliai. Izgubit femo i ono malo nih drZava.Hrvatski interes nije prikljudivati se "u paketu" vei gotovim
Ztdata novih, nacionalnih snaga, naprotiv,
nam ie jo$ preostalo. fe medunarodnim agregatima, i to joS nakon dugotrajnog i skrajnje
nadzornicima, proglasiti osobamx fl€po"
urudiii neopozivi otkazstranim nepovoljnog povijesnog iskustvas nadnacionalnimudruZivaniima.Nova
guvefnefe i gubernatore';
isljnima na tlu Hrvatske Sve te bezbrojne Politika morat 6e konkretno procjeniivati mjerila suradnje i odabira
univerzuma6Tl;1
povlerenik n j i m e p o pbijeloga
^ n a s t t r p i t iep rie dizaslanLke rviputSa iudeo'masonskog
mosviesno,odlu.inoiodriesito.l saveznickih zemalja, ne ukljudivati se u blokove, i ne obvezivati se
i kulturner nikomu doli - vlastitu narodu.675
Navlastito je potrebno izn;lei sndbitt.t posvema5niepoliti'ke
Sve to nije lako, ali ie moZe i mora, pa dak i ukoliko
"*.rif.""ii".i1..ot,
cliktatupoclvrgneCitavsviiet, na naein eijoi bi totalitamostimogle zavidjetii najokmtnije
-
Da sn nesto skfomnijih apedta,srbi bi se mirne <Iusernogli smatrati.niegovlry,
(,72 l<lasiine despocije. Nu, kzroi uvijek, kada se nad na5 ustrd nadvije golema pogibelj,
pobiednicima: i Hercesovine
t*r';;;ffi"';;;;*i-preslit,, iitiiir.ii osvolilipolaBosneponistili 1.15t:l;tli:,tlT::1 t:tda se pokreeu i spasonosnesnage. Protiv funerike i niezina nakaznog programa
rr.itrtp"lor.olo"^s" ieclanod naivazniiih i nal'' ',
'
r! i ttnifikitcije sviieta, dakako, Hrvatskase ne rnoZe boriti sama.Plotiv njih vtrlia prizvati
uvjedjivijih rezttltata Dornovinskogarata! l' tf Zivot jednu nacionaltlstiCktt Internacionaht.. Ona,ie uspiievati siulo Ll onoj mjeri u
67jU ovoi se faspravi izbiegavanereflektiranozasttlpati prijep-ornu "teoriiu urote'l; kojoj buclu jaeale nacionalne silnice u Njernaikoj i Rusiji, i u kojoj se Europa kao
"YTI1I
U povijesti su na cljeh.tbrojni dirnbenici' (Usp' o tomu pogliwtieiX lnnsnotrs:- i zajednica suverenih nacionalnih driavt bude konstituirala u samostalni Cimbenik
poviiesnih promiena"!) Ali iedan osobito moean i poginetlan tt*b:111:1":f,:i:' tteovis:ttto Novomu Svijetu.A za Republiku Hrvatsku n meduvremenu moZe se salno
'v
j"rt .krpnniija gfobalne kr.iptokracijena delu s judeo-maso'skim strttkturama' Kols preporuiiti oslon n;r veliki arrpsko-mnslimanskisviiet, Kinu i ostala snaZnaLlpori5ta
U "konspiracifln" i
sve vi5e uZivljavaju u preuzetntl ttlogtt stvarniir gospodara sviieta' protuameriake fronte otpora. Svakako,teSko ie biti poduzeti uvjerljivo pribliZavanje
niti problem sa Zidovirnatu
naritvllo, ne sudieluje cjelokup'o ziclovskopt';.:;;' ie islamskombloku ako se kod kuee ne rije5i odnos spram I{ffata islarnskevjeroispovjecli.
uDfavo iznimnal :
rome Sro bi oni bili pripaclnici "ni2e pasmin.;-1J,ipue. ;e nedvblbena I taj fe oclnosdobr:rno naru5enupravo "zahvaljujuei"djelovaniu ameriikih globokrata,
nilee ji o obrlieaiimq
nadarenosr koia ih resi), ili moZdapoklonici netrSeanst e religiie. koji stl n hruatskoi Bosni i Hercegovini inscenirali nesretni bratoubilaiki rat izmedn
genetski i povijesno uoblie enoga nacionalnog t n;ntt.tn sto clolazi clo izttiaia tlpravor l I{rvata katolika i l{rwata muslimant.
po,r"S""1it
porrasaurLr mierodavnih
urrLrvu^Yrur! Zidovskih
-'"",i., skuPl*,:; (''5
u politidkom
politidkom Zidovstml, u polrtrcKorn
Zidovstvr.r, tl polititkom Hlatski interes liposto nije u prikljuiivanju dekadentnoji r.rjednototalitamoj,
O"rtruii'anfaf
smisltt Lrspost,rve univerzaln6gaglobalnog rnetting pot''r te-odgovarajt ccntralistiekoj Europi, koja Hrvatskoj nijede suverenitet i koja je, postupaju6i prema
Liwanci lltr
svih zbiljskih nacija (poeam oct niemu ,ra;mrrf.ffit, kao Sto iu Niiemii' svojim potrebama, materiialno i moralno moZe samo uni5titi. Dok ie stanje ovakvo,
Hwati), -- usllll. Zidovske.Uostalom
osin zluuvDKc. Zidovskopiianie prlle svega
uurL..rvrrlL je 'rev'e^v
ostalog!\:::y":"; lrko ic vcc clo "integracijiL",
nlvitll-r, " ove- I Ilrvatskoj bi bilo daleko korisnije i neusporedivotnanje
prekoradila za'clane okVire
pitanfe par excellence - terrrl. koja bi nedopustivo riziano "integrirati" se u Aziju umjesto u Europtr. U Aziji driave su joS uvijek suverene,
raspfave.
Ie. i nezavisne, one njeguju svoje identitete, vode samostalnu politiku i duvaju se od
67i SyedinleneArneridke DrZave stavile su se, nakon propasti komtrnizrna medusobnog'mijeSanjau unutamje poslove. Potitika se Lt dm zemliama joS trvijek
i zlreko ON
s"",o,k;s"f'":,:51'#ffi if smatra necim sakralnim, vodama se upueuje strahopostovanje,a ako sn se neke od
eelo zbiljike svjetske iadvlade s izgledima na vodedu 'logu tt tlspostavr njilr izvana i amerikanizirale - poput Japanaili SaudijskeArabije - iznlltra sn satuvde,
"#iffi;-;;;;'"*,iecrnoznadno''*"::::1,0S"T#
Svietskog Poretka, Svetog Svjetskog
:;i;;.:',
Carstva Ameridke Naciie' Pod izlikom
:rj.:;ffi';;;;^;'i ;l;"i.k'^.i1";, je na 'ajborjemputu da
pottzdino spasile svoju nepaworenu bit.
Amerika

452 463
 MLADEN SCFIIDfARTZ: HRVATSKA NAKON TUDMANA
Desno - konzervativni duh. Hrvatska Nova Politika, koja ee
morati biti spremna podvuei crttl pod umierenjadki i straSliivi,polovidni,
nagodbenjaaki .tte.ttalitet pro5loga nzdoblia, ne tfeba zazirati od zdravi\
id{a koiima stmji (itava europska tradicija, od onoga 5,: i: .u-nio}
Zivotvorno i Stonasvodi datje.Hrvatskapolitika mora se proZeti drZavo.
tvornim nacionalizmornkao svojim temeljnim nadelom.Ona mora narod
gn na novu velidinu, novfi
-velike i ttistitltt ga voditi, osokoliti
trvjerljivo povesti
poi.t, na nacionalne pothvate, mofa mu usaditi Strastveni dglil
ievolucionarne fomantike, etos borbenog idealizma. Mora dosliednO
provoditi zajedniiarsku solidarnost' stvarati pripravnost na ZrWe, ali i
mora njegovati stali5ku.harmoniiu,.
iamtiti niihovu pravednu raspodjelu;
'budno
pazefi na duvanie nacionalnog iedinstva i zatirufi u zadetku
svaki pbkusaj stvafania nacionalnog rtzdora. Mora nadalje uvaZiti
einjenicu lludskih tnzlik^ i udiniti sve kako bi naravne razlike u sposoh
,roitimn, modima i potrebama dobile svoje primjereno dru$tvovnq
priznanje. Budueahrvatska <kLavaimabiti korporativnt dtzavaautoritetanr
ije, jedinstva vlasti, mora odgajati svoje elite na svitl
ranga Ii hijerarhij
podruijima naroclloga Livota,,brinuei se da iednakost ne pfoguta:
,lobodr.r, a da apstraktna sloboda ne poni5ti odmierene i primjerene"r
konkretne pravile i sloboStine,jer drugih nema i ne smije biti tt svijetU
politike - it o ona hoee izbiefi kusnii utopijskog tefof^.676Ali, N.ova-
irolitika nikaclane smiie posiati iskljudivim ontdem povlaStene':litl,q,
manjine, gubeei iz vida iletin.r nacionalne zaiednice i mandat Nebq,
(,7,'Slobodt niie enritet politidkoga, nego metafizidkogarecla. u metafiziekor&
to buderr
smishr ona je lpsollltna, ali ona u politidkom smishr ne smije pokusati da
sloboda
inaee ee nastupiti njezin^negacija:liberalizarnje protivnik SoUoOe.U drzavi
treba biti konkretna iznimka (zakoga, za sto, od etg", kada, kako' Sdje)'l lipiitg'
pr.avilo, zakon, dogma. Zato..ne sloboda iapstraiini-sing-ular), .nego sloboS.tW
(konkretni plurat). uz slobo5tine (namjesto "gradanskih sloboda") icl;ui prauice^,lYljl*l
"liu<lskihpiava"). Draavasvakakomora biti pravna' u smisltl da morajtt q"tto'1 :;:';,
nzl<'tziza povjerenie u zakone, ali ne u smisltt pravne dimenziie lao vrn9yt19,:tlj,L
bitne saclrzineclrzave.Uostalom, ne vladaju zakoni, nego ljudi, koji stvaraju'.Ttli-111-:
rzvrru\6'
i krSc zakonc. I Aristotel znacleda je bolja vladavinaizvrsnog tovjeka negoli
prat)ne rnora biti pratteclna driava. Pravna drZavir tfazi da Se pnreOr
zakonir. A iznad
velikan4'
korektno sudenje Vinku Sindidieu, osumnjie""o* za tlmofstvo hrvatskoga
poro.rror,-, pravih krivaca). Ako se ne prikup-c-r
Brune Bgsiea (kako lri se svratila
i oslobodila ga jc'tl
trvjerljivi doktzi da je on lbojica, pfavna 6e ga drzava osloboditi,
kako sam od samog poeetka predvidao' Ni, "lna se sa signrnoSeu cla it tl"s|:
;ffi;['1'*ti;'tH^il';;;"ff ;'ffi#" iiie z'a,ntiiv*ra bi cra" o'.'^:t^?*;i :|frl
ovako li o.ako, osu dina'I T:l j 1lb1:?. t,:l;,_l
"zastarjela".Zanimljivo je, nadodaimo, :^..:i:,:.:
kako u pravnojl dr'zaviH_rvatskoj
trf.:l:: TilrT#fi
zasta
samo zloiini poeinjeni nacl Hrvatima; zloeini toll se pripisuju Hrvadma, pak'
pravnim nadelimr i praksi Republike Hlatske, nezastarivisu'
464
rv. HRVATSKA KAK\1J HoeEMo
koii joj je dodijeljen kao obveza da zduSno skrbi za sue njezine pripad-
nike.
Jaka dfiava, a ne anarholiberalno dokidanie draave. Nakon
5ro sn doziviele propast ideologije koje su vjerovale u dobroga iovjeka
iskvarenog institucijama, ponovno je osloboden prostor starim i nepo-
gre5nim uvidima u palu narav iovjekova stanja, kojega mole ispraviti
i uzdiei samo ivrsti autoritet nadosobnih instanci kadrih cla pojedincu
pntLe utodiste i sigurnost, poduku, nadzot i pravi naputak. Hrvatska
clrLavabuduenosti ne ee vi5e smjeti biti onemoCaliliberalni ,,noeobclija',
koji se brine samo za poStivanjezakonakako bi se u miru, nesmetano,
rnogli rtzvijati posebniiki egoizmi i njegovati kojekakvi skupinski
interesi. Jaka drlava mora zna(iti i jaku, pobjednidku vojskn, kojoj se
ima odavati potpuna zavrijedent aast, te samosviesni,suvereni, aktivni.
ponosni i dostojanstveni stil pred vanjskim svijetom677.lJvremenu u
kojemu se vojni izdatci smatraju suvisnim luksusom izgladniela naroda,
Nova 6e Politika morati jasno predoiiti da bez puske ne moze biti ni
kruha, i da vojni i gospodarskiprobitak niposto nisu u odnosu disjunkc-
ije, nego da se dopunjavajui medusobno uvjetuju. Jaka drLava,nadalje,
znaei uiinkovitu zastitu za sve svoje pripadnike, ali i djelotvorno zastra-
Sivanie i zaustavlitnje te nemilosrdno uklanjanje svih svojih stvamih,
posvjedoeenih neprijatelja, ne samo vanjskih nego i Lrnutamiih.
zakonoclavstvomora biti iednostavno, strogo i pravedno. Jednom
zauvijekmora doei krajpomodnom i konformistiikom, nepromisljenom
i pauSalnompreuzimanju inozemnih uzora. I u pitanjima pravosuda
takoder se drzava mora voditi iskljudivo nacionalnim interesom. ovaj
pak nalale da se, u smislu odmazde, ali i prevencije, veliki zloiini
sankcioniraju i kapitalnom, smrtnom kaznom. upravo je groteskno da
je Hrvatskaostalabez nje - kako bi se clodvoriladekadentnom zapadu
- bas u tasu kada joi
ie, zbogkoljaiko-genocidne agresije s barbarskbg6Ts
67rSve ono, clakle,
c'egur je bio notorno li3en nastr.rpdugogodiSnjeg'fuclmanova
sefa cliplomaciie, orjturaskog izdanka iz Makarske dr. Mate Graniia (inanog pocl
i -
nadimkom Granio zu,eig,), nakon njegova ljig:rvo-clodvomiikogposieta
lzr.aeiu.
('78
MoZdaovcljene ce biti nzrodmet istaknllti kako rijed "itarbari" svjesnorabirn
,
tl ieclnom od njezinih pejorativnih znadenja. Rijei je, kao onornaropeja, nasturlan
antickogagrdkog ksenofobienogSovinizma,i oznadavurlur je sve ne-l-Ielenekao
119"or1ui
ni2e^
Iitrde koji nc tuniju niti govoriti, nego izrien salno neraztrmljivo "bla-bla" (ot
fopliqpor). U kasnijoj uporabi ka,opars pro toto "barbari,' su svi divlji, prostaiki,
neodgojeni, primitivni nalodi ili ljucli.Takvim:rsu se tijekom svoje agresijepa Hrvatsku
pokazali i srbi. To nas, rnedutim, ne smije navesd
na uskrat posiovanja onim, isto
takvim barbarima, koji su tl ranom Srednjem Vijeku obnovili
Rimsto Carstvo i postavili
pr€tpostavke visokoi europskoj kultttri. Stvaralaekihpotencijala
srpski impeii jalizan
nikada nije imao, on je bio nadaren salno za ruselie.
465
 MLADEN SCFIWAR|Z: I{RVAI.SKA NAKON TUDMANA
Istoka, ona bila najpotrebnija. Nacionalni interes takoder se protivi
programu i pr:rksi pobaiajnoga genocid^, i z^to ie zatlafa Nove Politike
svim primjerenim sredstvima stati n:r put ogavnom zloiinu masovnog
ubijanja nerodenih naSih sunarodnjaka, kao jednoj ocl najstraSnijih pogibli
Sto su se nadvile nad sttdbinom nacije.
Suverenitet nad povije5cu. Jaka cl-rllla, Sto je z^gova;r^ Nova
Politika, mora biti jaka, dvrsta i samosvjesna i u svojemu odno5aju spram
nacionalne pro5losti. Jedna se od najieSee rabljenih neprijateljskih
smicalica sastoii upravo u pokuSaju da se hrvatski narocl istrgne iz svoje
ukorijenjenosti u vlastitu povijesnu proSlost. Naroclna egzistenciia ras-
prostire se kroz sve tri vremenske climenzije: ona je i pro5la i sadasnia
i buduea. Politiaku odgovornost ne snosimo samo pred clanaSnjim
nara5taiem, nego i pred ranijim i kasnijim pokoljenjima hrvatske nacije.
Oclgovorni smo svim generacijama tragiene i junaike hrvatske proSlosti;
Sto god mi clan:rs politiiki dinili, iskrsavaju precl naSim cluhovnim
pogledom Tomislav i Jelaiic-ban, Zrinski i Frankopani, srednjevjekovni
naSi kneZevi i bleibur5ke legije, pomalfa se iz vjednosti aitava hrvatska
uzviSena Republika Mrtvih, i duZni smo im svima poloZiti raduna o
svojim djelima, jer sn oni na5i neumoljivi kritid:rri, ba5 kao sto su to i
oni joS nerocleni, kojirna ostavljamo u ba5tinu ovaj naSod preda posudeni
hrvatski f4rumen. Narod se ne sastoii samo iz trenutaanoga biradkog
tijela; u njega su ukljudene sve nacionalne napl:rvine, od narodnosnog
iskonzr clo cl:ln;rs.Oclnos prema pro5losti, poStovanje Sto ga iskazujemo
ranijim generaci;'amn, stoga su miera na5ih ovlasti za ovladavanjem
sacla5njoSCu,njezinim ljudirna i izazoviml Bez iznimke svi l-rrvatski
neprijatelji savjetuju nam da se okanimo povijesti, osim ako nam ona
ne 6e sluZiti za vjeino pothraniivanje hrvatskih kompleksa krivnje i
niZe vrijeclnosti, a njima za nepresahlo ucjenjivanje i podcienjivanie
hrvatskoga narocla pocl izlikom toboZe nettsporeclivih i neoprostivih
zloiina Sto ih krije povijesno pam6enie. Zzr sebe, dakako, neprijatelji
pritlrlavaju pravo prisjecanja na vlastitu proSlost, samo je oni ne koriste
kao arsenal povocla za ritualno kolektivno posipanje pepelom, nego ie,
kroz mitologiju holokauster, zlorabe radi izigravanja apsolutne ZrtYe,
kojoj je stoga dano i apsolutno pravo prevlasti nad narodima.
Narocl, pa ni hrvatski, ne mole biti suveren ako sebi ne prisvoji
i sttvereno prit',, na odabir svojega oclnosa premzr nacionalnoj proSlosti
i ne prigrabi si monopol na interpretaciju svoje povijesti. Ako u skloptt
Nove Politike zatralimo i najavimo reinterpretacijn, Stovi5e, potpunll
rehabilitaciju jeclnog od kljuinih, svifetlih tienutaka hrvatske proSlosti
- UstaSkoga pokreta i Nezavisne Draave Hrvatske, onda to ne iinirno
zato <la bismo z.agovaralipovratak pro5lom Zivotu, nego da bismo odali
466
XV. IIRVATSKA KAK\t] HOCEMO
pravdu proSlim pokoljenjima u tiieku svete borbe za Dom, a ujedno
gsloboclili dana5nje pokoljenje nesnosnih inozemnih mijeSanja n naSe
pravo cla prosudujemo svoje veliiine, svoje uspone i padove, da sami
promiSliamo povijesnu climenziju hrvatskoga nacionirlnog bica.
Dovr5enie nacionalne driave. Za. nzlikn od onih koji nakon
uspostave Republike Hrvatske, olako koliko i gromoglasno, proglaSavaitr
prevladanost nacionalistiikog stav:I, Nova Politika mora u svoj arsenal
prihvatiti i kategoriinu svijest o nacionalizmu kao neugasloj teZnii narocta
lle samo iasovitn ozbiljenju svojeg oslobadanja ocl inozemnog okupatora
ili stranoga gospodara, nego i stalnom unaprijedivanju svojeg probitka,
potvrclivanju, ucvr5eivanju, jadanju svojega bitka, te pospjeSivanju svih
vidova svoje samobitnosti i nacionalne veliiine. Hrvatska driava Ll tom
je smishr zamisliva samo kao n:rcionalna driava hrvatskog naroda. pri-
padnici etniikih zajednica ili nacionalnih manjina takoder u drZavnom,
politiekom smislu moraju biti pripadnicima hrvatske nacije, dotim je
sve njihove etniike posebnosti moguee njegovati izvan dosega drZavnih
ovlasti i vrhovniStva.
DtLava mora poclnzeti sve mjere prikladne za sustavni povratak
hrvatskih masa iz iseljeni5tva i njihovo skladno i bezbolno ukljuiivanje
u nacionalni Zivot. Strogim mjerama mofa se suzbijati, ali i unatrag
kazniti sve viclove protuhrvatskoga zloiina, potinjene pod obie Jugo-
slavije jednako kao i u Nezavisnoi DrLavi Hrvzrtskoj i Republici Hrvatskoi.
Kako bi se, medutim, izbjeglo starclzavjetno,vizent:rlovsko, apsolutistiiko
istjerivanje pravde do Sudniega dana, vlast mora pridfiati pravo da,
tnttclro procjenjujuei drZavni i nacionalni interes glecle sankcionirtnja
zloiina podinjenih protiv hrvatskog narocla i dri:tve, stanovite zlodine,
pocinitelje zloiina ili skupine zloiinaca u odredenom trenutku poclvrgne
cljelomiinom ili potpunom oprostu od kazne. Pritom se mora bezostatno
poStivati naielo da svim protuhrvatskim prekr5iteljima zakona moraju,
koliko je moguee, suditi hrvatski suclovi, kao i da se hrvatskoga graclanina
tri pocl kakvom izlikom, bez obzira. na kakve god okolnosti, ne smije
izruiivati stranim tribunalima, bili oni nacionalne naravi, ili se p:rk
prikazivali "nadnacionalnim" sudiStima u reliji fantomske "rnedunaroclne
zajeclnice".
Samo nova obiteli moie biti temelina stanica. U Hrvatskoj, a
ona taj usnd dijeli s drugim zemljama Lrtvama liberalnog permisivizma
i demokratske clekadencije, veC u treeem naraStaju mladel je zapuStena
tt stanju koje bi se moglo jednostavno odrediti kao stanje potpune
neoclgojeirosti. Pod utiecaiem sezdeserosmaskihljevidarskih muSica o
"antialltoritarnom odgoju", stasali su narastaii mlacle2i s ollu stranu
uljudenih manira kultivirane ljudske zajeclnice, odrasli u okmzju sveopfe
467

MLADEN SCI{WARTZ: HRVATSKA NAKON TI]DMANA
svoju egzisten"
anomiie, apatiani spfam sviieta Sto ih okruZuje te skloni
ro.cku i ekscesivnoj spolnosti osamo.
cijalnu ispraznostutapati u drogi,
odevi, pfitisnuti feministiekoal
stat;."o; i cili ztsebe. Herm^ffoditizif^ni
Oogmatltom jednakosti spolova, izgubili su muZevnu samosvijest'i
prJpustili inicijativu svojim "emancipiranim" suprugama Oy: su pak,
ipei";.". duhom vremena, sebi uvrtiele u mozak da smisleniji opstanal6
miesto uredske tipkaeice, sociialne radnice, saborskg
iamdi'ponosno
'zort.,piric.
ili borca za "lenska pfrvl", negoli tradicionalna, ofganskl
izrnsla i naravna uloga vjerne ilene, nielne majke'odgoiiteliice novog
naraflttia, sredi5ta skladnog obiteljskog livott te euvarice domaeeg
ljubavi, odanosti, sigurnosti i zaStieenosti.6Te -l
ambiienta
'Zenaje
oholo odbacila svoiu ulogLl stroia za ndanie, pretvoriv$i
stroj za tbiianie neroclenih.Nedorasladjeca pak huskaju se vee I
se u
n Hrvatskoj, po oprobanom modelu izopadene zapa<Iniatkecivilizaciie,
na sumnju i nepovjerenie spram vlastitih roditelja, kako bi se nedozriiq
lost, prkos i obljest mladoga narastajazloporabili radi stvaranjakoalici|
ske fronte dek:tclentne ch1avei indoktrinifatte, izmanipulirane dieCO
pfotiv toboZnjegarocliteljskogterora - s ciliem da se dobrano nadeta
obitelj konadno dotttte.
i\e treba opsirnih rasdlambi kako bi se uspielo zakliuditi da io
prikazanastrategijapoznjela uspjeh, te da je na ovai nadin tradicionaln$
^oUit.tyi
oclzvoniio.Ovakva kakva ie, obiteli ni u Hrvatskoj ne moZe biti -
stup iraroclne zajed'ice, vrednota vriiedna u5duvanja..Nju, naprotiV;
valia sreclnjorodlo svim primjerenim natinima razgradivati i dokidatii l
eda bi se uz svesrrano di1avno upletalje, i u okvinr opeenitog nacior I
nalnog preporocla, stvorile pretposm;ke za povratak tradicionalnn
pocljele raclamedu spolovima, ponistenle utopijske, teroristiike i nrsiladr
du& '
ke icleologije "ctjedjih ptava;',te ponovno pieirzimanje_roditeljske
nosri u oclgovornostiia odgo; novih geneiacifa.Nova Politika duLnaie
provesti nacionalnu mobilizaciju mladeZi kako bi je istrgnul^ !'fll-?
clekadencije,a tek restauriranaautofitaflla obitelj, kao organska zaiedtttCt
sociobioloskogazdravlja,moei ee opet postati predmetom pune drZavno
zaStite i potpore.
zaStite i obnove. Zadafa ie politike
Osobita podrudia
staro, vono
ol4lv, rrv vrijedno
Y rrrLurrv u5iuvania,
Lrullr t ali isto tako i stvarati novo Sdie
' staf0gl
7 ,.- -,^riq
mjere da nam va4u
vi5e nema, ili gdje je ono zamrlo i zattovano do te ,t^ia
;;"#;r,"i. t tiq.o"" i."i.-u]r-L ga moglistovatii duvati'To
moze sklaclno ?o\ir:rr:^l:v!*'.
"'" B.rocno laze svaka koja tvrdi da to dvoje
,r'"rrr'z;;i. ti^*:n.",te':r zena ili nastrana ieminisl'j.ca'
tlum non datur, oboie se ocljednomne moZe biti.
468
XV. HRVATSKA KAKVU HOCEMO
po prilici, smisao"organskekonstrukcije"coo koioj govori ErnstJtinger
i koju zagovar^ Konzervativna Revolucija. Nova Politika u Hrvatskoj
morat ee se posvetiti spasavanjunaravnogi uljudbenog okolisa i bastine
od priieteee propasti, ali 6e ujedno prionuti i na posao obnavljanja
onoga Sto ie ve6 uniSteno i propalo, kao i pospje5ivanjaonoga tiji
naravni i spontani ruzvittk valja potaei, otrgnuti iz mrtvila, pokrenuti iz
zastoj^. U Hrvatskoj treba izgraditi sve Sto su proSla ruzdoblia poruSila,
a nije ruSila samo srpska okupacija u Zestini agresivnog^rata, nego je
to zdu5no iinila i velikosrpskavladavina komunistidke Jugoslaviiekroz
desetlieeaubitaene mrlnje prema narodu izemlji Hrvata. Ona je Hrvatsku
sustavno cijedila, tzrabliivalai pljaikala, da bi je napokon ostavila kao
sivu, zaostalu, siroma5nu provincijn pred kojom je tek sada, nakon
odlaskaHDZ-a (i nakon Sto bude okoniana privremena vladavina ovih
koje fe narod izabno za inat istro5enim Seksimai pa5alieima) - zadaea
velike gradnie. U nioj mogu i moraju na6i svoje mjesto svi stali5i,nara5taii,
svi sastojcihrvatskoganaroda, naei moguenostpo5tenog, ispunjajueeg,
oduSevlienog rada, mobilizaciie na zama5nepothvate i postizanje
Zivotnogasmisla.
BoLji, ljudski i nacionalnt nzlozi nukaju nas na naj5im za5titu i
unaprijedivanienaravnog okoli5a te njegovo u5iuvanje od ugrozbe, po-
vrede i uni5tenja koii nastaiu kao posljedak nesmiljeno izrabljivadkog
stila privrednoga rasta,te prevlasti glavnidarsko-noviarskogmentaliteta
nad vrednotama narodnoga prostora i liudskog ambijenta.
Hrvatskn valja obnoviti tvarno, ali i duhovno. Stoga je potrebno
osnovatiposebno Ministarstvonacionalneuljudbe. Drlava mora preuzeti
zadaeuza5tite,poticania i nzvitka,uliudbenog woriteljswa. Mora zgotoviti
konaini i obvezatninacionalni Skolskiprogram i poduzeti odgovalajueu
reformu Sveuiili5ta. Mora sWoriti uvjete za svestrani temeljit, autoritaran
i nacionalan, domoljubni i drZavotvorni odgoj hrvatske mladeZi.
Dodim s iedne strane,drLavamora snaZnopoduprijeti nacionalne
sadrZine, duZnost joi je i skrbiti za produktivne dodire sa svijetom,
navlastito s europskim kulturnim krugom, Ll onomlr Sto je u njemn
zdravo i Zivotvorno. Istodobno valja zauzdati poplavLr amerikanizma i
duvatl zapadnjaike dekadenciie. Od osobite je vaZnosti obrana ugroZenoga
je':
(no
Rijee je o konzervativnom paracloksu. Klasieni konzervittiza.m prihvaiao jc
snmo organski izrasle Qgeutachsene)zbiljnosti, smatrajuei mehaniike intervencije - tt
ko;'e spada i revolucija - nedopustivima. Nakon sloma staroga svijeta sa svoiim
tleupitnim vrednotama, nakon fi'ancttske revolucije, medutim, sve je rnanje bilo onih
autentienih sadrZina koie bi konzervativni um Zelio konzervirati. Postalo je jasno,
Te{'
najkasnije s Konzervativnom Revolllcijom u pocetku )O( stolieca, cla ee se nanovo
morati sfvarati, llaeiniti (nt'achen), "konstruirirti" ono ol€ansko, useuvanja vrijeclno.
469
#r*f
 TIIDMANA KV. IIRVATSKA KAKVTI }IOCEMO
MLADEN SCHT(ARTZ: HRVATSKA NAKON

Zakon o zaStiti hrvatskog Gospodarstveni temefi. Velika je pogibeli u vjerovanju da gos-

lrrvatskog jezika,i stoga je neophodno donijeti podarskapitanjanekim iudotvornim automatizmomrjesavasamogospo-
jezika,ta-oi imenovaiOfiavno povjerenstvo za hrvatski iezik, da nacio-
''al1a
jezikoslovnom stftikom, konatno potakne darsrvo.Tu je na djelu uobidajeniekonomizam, rlrijeleno shvaeairle
politika, u suglasiu s materijalistitkoga XIX stoljeea,svojstvenou jednakoj mjeri i marksistii-
sluZbeno obv,ezatnoga
,i^",r"iAiraciju hrvatskog iezika donosenjem kom socijalizmui liberalnomkapitalizmu,da ekonomijasamusebestvara,
rje3'ika, gramatike i pravopisa te fiksiranje, kodificiranje i
i"f.*t"g obdrlava i tjeru naprijed. Medutim, politika uvijek ima primat nacl
irormiranle primierenih neologiz mtl'6t'1
patosomi gospodarstvom.vee i sam izbor gospodarskogamodela nije posljedak
U poeitku svoje vladavineHDZ je, ponesenio5 uviiek kakve mistidne fatalnosti izvan ljudskoga domasaja, ili unutamje
(premda se ona u stvarnosti nikada niie
straseu iracionalne revoluciie odredenostizakonimaStodjeluju u samoigospodarskojoblasti,nego je
poslov-e oko dtthovne
O"gt.fifnl, cak jeclnom ministarstwt prepllstio plod ljudskoga promiSljanja i odluke sukladnih odabiru poliriakog
jbolje zamisli ili projekte na
obiiove,,tr, i srao raspisivatinatjeaaiez rl svjetonazora.Komunistiika planskaprivreclanije bila rezultat tainovitih
je manjkale
tom poclrudju. Ovo prvotno oclusevljenjeubrzo splasnulo, i neobja5njivihokultnih zbivanfau tvornicama ili u proizvoclnoj tehlici,
primjerenog:r stava i staiali5ta, aHDZie
,., piou. icleje i viziie,lije bilo nego rezultat odluke komunistickoga politbiroa prema naputcima sto
se ljegov ideal duhovne,
iz ioctine u goclinu zo'1o svjectodiokako ih krije marksistiika clogmatika.Na isti naiin, liberalni politieki stil
grabeit i materijalnog
Cuilorecl.e obnove srozao clo nizina banalnog:t irrclivicltralistidkog
natjecanjaprema maksimi laissez.faire,laissezpasser
je pokaza|a
bogaferrja jeclrre llove, skorojevieke nomenkl:rture koja (pustimo da svatko tini Sto mu drago i da se stvari oclvijaju svojim
pokretnina,
nemalo talenta za zgrtanienovacate razliaitih nekretnina i tijekom) izrodio je i istovrsno gospodarstvoslobodne rrzisne utakmice
ni nalmanje claraza kori$tenje novosteiene gospodarsko-
;rli nije oeitr>v:rla tt kojoj se (krivo) pretpostavlja cladobro shvaieni incliviclualniinteres
finarrcijske moei radi tzdiznnia.kulturne r^zrfle i stvaranjanovih vrednota,
je rnor:r dovesti i najvecoj moguCojsreei sviju.
sukladnih velitini hrvatskog tfenutka. Tako se clogodilo da duhovna stoga i Nova Politika mora odredivati svoje prioritete glede gospo-
obnov:ru Tuclmanovo;epolii posve izostala,i da je z niegovadesetlieCa clarskogasustava,mora prihvatiti ekonomsku filozofiju koja oclgovara
gotovo
zamro svaki ozbiljniji i spomen:rvrijedni kulturni Zivot' ustuknuvsi
kiia i Sttnda u likovnoi i njezinim temeljnim politiakim naeelima. Kao sto i samzrpredstavlja
bezostatno pred navalom nalordinarnijeg
pisane rijedi' politiku Tre6ega pg[a6'sr- s onu stranu komunistidke tiraniie i deka-
glazbenoj umjetnosti, u arhitekturi i urbanizmll, u sfefi
Ltrnaliznta i mecliia, u kazalistu i filmu, uapokon u prevladavajueim
socijalnim manifamzrte u manifestaciiamaopeeg ukuszr.BudueaHrvatska scktc, ncpfii:rtcljsku organizaciju koju valja bez rnnog<t
morat ee zato,obnovivsi nacionalni zavjeti.ltL^.tot rorni polet, postaviti ltrerniSljanja staviti izv:ur zakona.
ll lloictcinra Iteptrblike IIryatskc, clok je ioS bilo lakSc razrniSliati lta zclravi ch.Zavorvomi
u
i preduvjete neopho dne zn konacni procvat vise duhovne kulture naciu, iclcj;t o obnovi IJPC prostltrjala je na trcn kao svjcZi povictarac kr.oz srecline
ljepote' nego
hrvatskom nlrro(hl, ukljuiuiuei ne samo podrueja zntnia i hrvittskoga katolieaustva (p. .lulaj KolaliC), srpsko-pravoslavnoga Zivlia u Ilrvatsk<li

i novi etos primjeren n:rcionalnom i drfavlom dostoianstvtti opeeniti

(nlacstl'o Mctocl Viliiie , ing. Milan lhbif - cla ga sc ne poistovjeti s istoilneuitn
kninskim
zttbarotl!) i nacionalistiekc politike (Nova lJrvatska Dcsnica). Nu rezgovr>ri o ttvoj
ambijent spontanog, autentianog stvaranjatt slobodi'68J vazlloi tclri ttbrzo stt utihnlrli, a inicijativa se do claljnjegan:rsnkala na otltor.ima Katoliike
ct'kve tt IIrvata. Njezini su mjcroclavni govomici jasno lazglasili da
1>roltlem ne slnatr:tju
Ali kada ie bitnim (<lsclbnomi ie to rckao i sum kaldinal Kuharie; ali 5to je oncla uopce bitno?!),
organski i
"n' Jczik jc llozii dar koii se rlora tirzviiltti -spontatl<l' (ameridko- tc da sc tl zahvate poput ovoglr ne smije rnijesati politika, kako je olta to triinila u
mehanieki ug1o2en jeziinim irnperijalizmorn sdenih f-irpst<i; ili neslienih
hegefironije' vlemelltl NDII. Iluduei, mecltrtim, cla postojauje i djelovanje Srpskopt'avosl:rvne crkve
cngleski) iezika kao instrurnemt;r'nepriiateliskc kuiturnc i politidke na ttsrecl Ilrvatskc pledstavlja politiiku i nacionalnu prijetnfipar
gt.otr,tfctgijont (iczikoZirfeln), - taOa ga valja braniti svim sredstvirna koia stoie excellence, Nova ce sc
<Jti,itvi' Politika itckako morati pozabaviti i tom temom.
raspolagiinlu sntZ.oj, sa'rosvjesutlj i kr'rltur'o,,' 'acionalt-toj
('"2 VcC je, u prerhocltorn poglavlju CXIV: ,lJc li budufnost dcsno'i,'), istaknuto
Voclio ih jc clon Anto Illkovic , v:"t i
('"3 jeClnom specificnon-r smislu, pokret clttl-tovtlCobnove lnorttt CC Zl]llCrtt r cla zagovcrrtrici nekakve sreclnjc rrjere izme<hr liltelalnog kiLpitalizml i socijalclernokracije
Ll rle prcdstavliaju tristinu_7'rzCiPtt.t sttvremene politike .
p,":t:t;
obnowr Hrvatske Pritvosl'.wue Clkvc. Upravo Snoteua s neieljcnim, nametttttitn .l<t5precl par clesetljeia arneriiki
;e trovirrat' Marquis Childs tlporabio tlj izritaj, kak<l lti ozlaeio Sveclskq sociialclemo-
kom izltjeglih sr-pskih masa na mlesto zloiina, Hrvatska cc mofati ukloniti,iedltns
klacijl kao lekn eklektiinu sintezu socijalizma i kapitllizrna; danas ga svoi,rtaiu Schrcider
posljednjitr relik:tta ittgoslavensko-velikosrpske tiraniie , tiliialu srpske atltokefltln^ernacr"
i Tony Blair'. Ali su Treei Pttt rlvaclcsetih i triclesctih goclina XX itgtjeCa pr.cclstavljali
nalne crkve. ()sobito na hrvatskom tltt ona ne pfedstavlja nista drttg'o doli ieoat -Y:
taclasnii tirsistieki pokreti: ni komttnistiaki (ili socijalisticki), niri lil)cralni (ili clerno-
petokolonaskih instrttmenata stf'.lne vladavine u obliktr parakrseanske, svetosavs^e

470 477
 )(V. HRVATSKA KAKVU HOEEMO
MLADEN SCHWARTZ:IIRVATSKA NAKON TUDMANA

permisivizma - solidarnost rada i kapitala. Moguenost Zivota.od poStenog rada jest

clentnoga liberalno-demokfatskog individualistidkog
P"to- s onl.:trlnu kako pta uiestala, koliko i jeftina aksiomatskafraza, koiu medutim uistinu Zeli i
te ioii gospodarstvo tragatiztTreCim
moae provesti u djelo samo odgovorna nacionalna drLava opskrbliena
tako'i frivatne privrede . Nakon pfopasti europskih komunizama,
za to neophodnim ovlastima. Vrhovna vrednota gospodarsko-sociialne
gospodirstvu, a ne samo u politici, liberalizam ie 93sta3 naiveStlnnep
prevladava sf'eremora biti solidarnost, Stoee refi drugarskapovezanost i zaiednitar-
ief;im. Zato namje suzbijati sve pogibli i napasti sada
ska uzajamnost,cjelovitost i sveukupnost odno5ajapojedinca i nacije
privrednog oblika - liberalnoga glavnidlr.:tva', Drz1va ?"9it 1rn"
uz meclusobnu odgovornost.6s6IJ drLavi organske, korporativne solidar-
iu;ueu riyEe, kao i u uZoj domeni politike, kao i u kult'ri, u
nosti nema mjesta pravu na Strajkkao klici klasne borbe i nacionalnoga
sferama.bez totalne dr1avenema totalnog oporavka naciji.c5
nzdort. Nasuprot pravu na Strajk stoji zahtjev nacionalnoga jedinstva i
Hrvatskoj je potrebna iakt privreda, nu oslobodenameg
autohtoy' u u59b:'9: solidarnog Zrtvovanja za narodnu zajednicu. Stoji, medutim, i obveza
predodbi;po mosucnosti ":]iY-til"l I
zlodina veleizdaie - ne smije nam se drLtve da osigura uviete koji ee Strajk udiniti suvi5nim, ili tek iznimno
ifasproclali Hrvatske kao vid
podno5enim sredstvom otpora i nuZne samoobrane u slutaievima u
cliti. tvtectirnarodnipritisci, iskori5tavanjei ucienjivanje hrvatske pf
preko svjetskih gospodarsko-financijskihpolicajaca, MMF-a i kojima drLavaprekr5i mjere na koje se obvezala.Nu upravo stoga jer
je nacionalna, ona skrbi o cielini nacionalnoga korpusa, p.L iz toga
iregemonisridko-kozmopolitskih srediSta moei u sluZbi o1
slijedi i da socijalnu politiku, koja je inade u praksi ljeviiarskih srranaka
otlarhiiskih interesa, bit ee stavljeni izvan zakona.Tfeba nafn n
tek puko sredstvo opsjenarskedemagogije, ispisuje velikim slovima i
inclustrije a vise ozdravlienogapoljodjelstva (kofe bi, prikljuciva
shva6aje smrtno ozbiljno. ona doduse nema ambicije niti zelje biti
Europskoj Uniji, postalo pfvom Zrtvom velikodusnog i veleizdajt
driava-dadilja, ali svakako ne Leli i ne moze biti ni drzava-mafuha.
oclriianja'od drzavnog suvereniteta!).od kljudne ie vaLnostiza o
Ljuto se, medutim, varajupredstavnicinove vlasti, skupa sa svojim
narodnoga liv ot?_povratak selj aka zemlii, f estaufacija selj adkoga
inozemnim pokrovitel jima, kada preporudaju neku maglovitu, neoclre-
rcvitalizici;a sela, te njegovanje nepatvorene ruralne uljudbe.
Kroza sve gospodarske djelatnosti vtLno je provesti i denu, ali zato "punu demokratizaciju"kao povlasteno sreclstvorjesenja
iitavog ovog golemog kompleksa gospodarsko-socijalne
vanje <lostojanstvaiada i radnika, te skrbiti za jedinstvo, ) probrematike.
Ako ie iSta sigurno, onda to da se, osobito na ovom podrudju, lijek ne
moZe pronaei sve dok se ne podvuie crta pod uobidajena polovidna
sredstva,i s velikim ovlastimai velikom odgovornoseu,dostatno clugo-
kratski). I danastek u korjenitoj desnici ima smisla vidjeti nesto doista treee'
tu ozbiljno razrnisljao alter.nativama onom teront i <lekadenciii,Sto su narn ih n trajnim mandarom i uklanjanjem demokratskih smetnji, ne zapo(ne sue
godina
ovovjeki ljevidalski icleologemi i poretci. .)a satn vee sedamdesetih Nouol
poligonom za provodenje Treeega Puta, jer ie u
Hrvatskn slllirtrao iclealnirn
zemlit
blokovskoga bipolariteta i konclorninija ona vee i geopolitieki bila
nije nam bilo dano iskusati ga ovdje' 'l
Istoka i Z^p.rdx:ni ru ni tarno. Do danas
bi, medutim, za ozbltienle hrvatskoga rreceg:,
;t;;;ti;;;;;;'i;-i. Sv^kako
jigoslavenske cezure' val'J
rnorirlabiti rnjeroclavnanaeelakontinttiteta(ali, nakon Kako bi postigla svoje ciljeve, Hrvatska mora ozbiljno shvatiti
na prijasnie
-,^\
vreduote)' ra.t?n4

stvoriti ono sto bi se irnalo rt$irlati, uirdovezttjttei svojtt volju za suverenitetom, i ne smije ustrajno zapitkivati "sto ee re6i
(takvog koji se ne bi mogao izrocliti u tiraniju i lt komunizam) te p.lurallteta" svijet" ako ona poduzme ovaj ili onaj korak. Hrvatske elite nisu dulne
;;il ffi;;Jiih ;iid;;, ukttpnosti 'jezina bogatstva- zurrazlikn od sltlsati imaginarni svijet, nego su duzne osluskivati bilo hrvatskoga
:rgnostiikog, doktrinarnog i ideolo5kog "pluralizma")'
('85Totalitarizam )o(- stolie6a ttaroda.One se ne moraju prilagodavatiovoj nakaznoi,umjetnoj, protu-
;ist jedna o<1Lznat<a modernoga lTl ,3
,f--Jc" fitteljeci"!). Ali mi nemamo drugoga naeira narodnoj Europi manjevrijednih klika rutinera bez ideja i ranga, koja je
totaliti
se prevlasti totalitafne Moderne doli da ioj uzvratimo protunrodernim ronako osudena na propast, nego se pravodobno moraju ukljuditi u
."r.i^o.tl."i ;;;-; s pokretom na strraranl.tjedle samoobrarnbene pokret europskih nacija za slobodu, liako
iT{^new
nalistidke Internacionaleigrozenih naroclabijele Europe, pa potol! i
"apore bi spremno dodekale ono
i#;";;-;; ;;;;; dotuei zamiruea,nu svejednojos
Eot
snazna i golema pogiLtao, ali i postaviti temelji pozitivno Novomu'.Nouom
Eon itistrnukadarpredstavljatii
'r.^+t 2 1 6tr6Kod Nikolaia Hartmanna solidarnost je
'^'".-i. "il;;H;il';;ili;,i;Ji ;;ri Ethik e926), str. 387 f.!
i izricito iudorednir vrednota. Usp.
altenrativtr postmodernom ljevidarskom New Age-t.

472 473
 XV. IIRVATSKA KAKVU HOCEMO
MI,ADEN SCIIWARTZ: HRVATSKA NAKON TUDMANA

nam vee nestrpliivo kuca receptu i po ukusu kozmopolitskih svjetskihdespota,utopila u velikom

spasonosnoNovo, koje jos nitko nije vidio, ali
vlastita poticaja pory|g-c_i"na.lijepe oei", multikulturalnom kotlu jedne rase, iednog naroda, jedne ulittdbe,
ria vratr.6, Drugi nam ne ee iz
projekt za){)(I Stolieee, formUr mentalitetai svjetonazora.Dilema s kojom su trenutaeno suoaeni i neki
nego sami firofamo sastavitisvoivelebni
od savjesnijih predstavnika i glasnogovornika nove hrvatske crveno-
tiriii vizi;u i ruzradlti zarnisao fliezifl ozbrlienia'
Zute nomenklature - kako naime u5auvati nacionalni i clrZavnisuvere-
Istina ie, ipak, da nam za to ozbiljenje, za potpuno ostvafenie
okntZia' Treba nam nitet, a istodobno se ukliueiti u eurointegraciie - moze se razriiesiti
nacionalnogaprograma, treba povolinog' benignog
podinju pfoZimati druge eufopske nafoder samo pfomjenom nafavi koncepta europskogajedinstva, pfeufedeniem
oslona 1a sioclne teilnie Sto
velikoj struii koia ee vee sutra clanaSnjekontinentalne zajednice u Europu samostalnih, slobodnih,
Moramo se, dakle, na vriieme prikliuaiti
pfedoebi i nezavisnihi suverenih nacionalnih drLtva, koje se medusobno po5tuju,
odludno z y;allti potpuiru preinaku sada5njih eufopskih
i MadZarima; ne miiesaiu se iedna dmgoj u unutarnie poslove, i o svim se stvarima
ciljeva. Moramo se zaloaiti,skupa s drugima' s Nijemcima
Poljacima i Albancima@, za jednu Europtl ocl zaiedniakoginteresa s punom obzirnoSeudogovorno sporazumijevaju.
Rusimai Flamancima,Svedima,
kako bi ih, po amefiekom Sve drugo vodi samo nacionalnom samouboisf!'Ll.
koja ne fe gutati nacionalne samobitnosti
A Hrvatska jo5 nije spremna na nacionalnu propast. Hrvatski narod
u svoioi srZi ie velik. U nj valja imati povjerenja, ali gav^lja i prosvijetliti
687LI tom je smislu vrlo znakovit ulazak ministara Haiderove stranke D/g ,
i povesti, pouditi i preodgoiiti, istesati i izbmsiti, da progovori onim
jedne strane' nacionalnap naiplemenitijim Sto u sebi krije. Ali njegovavelika povijest ulijeva nade.
I;reiheitlicie" ffp'Ol u austrijskn vladu (veljada 2000). S
desnic,t posvjecloiila svol uipon, snagu i poptrlarnost, a s clruge Europska uniifu Niegovo nacionalno biee, tlo i krv, poviiest i diialekt, njegova uljudba,
,iiliiii"* nesmiljcnih "sankiila" protiv Austrije, u kojoj se samo provodi suver€n4l ukupnost tvarnoga blagzr,eudoredno-duhovni temeli na koiemu ova
protttnarodnu, totalitarnu, posve protivno -
dcrnokiatskr ntroclna volia, powrduje svoiu
narav. Nema dvoibe da ee
ontieka sintezaHrvatstvapoiiva - sve je to sada,na prijelomu stolieee,
J.t,'okratskirn 6ogrnima zilpravo protudemokratsktl
ffi* Stmf3burgai Brussclg- na suclbinskomizmaku Tisueljeea,sabranopred nama i u na5ojpredoibi,
ove unitar.ne,teroristidke tcndencip iz teirno'birokratskih iazbina
i nadalje jacati, pa se ne bi trebato euditi ako Unija iednoga bliskog dana u nekof nadahnuto u sjeeanjunovim Zivotom: svi ti zamr5eniputovi nacionalnoga
sc rrarod trstrclioglasovati po svcljoj volji, intervenira, poptrt negda5njeg6, nastankaod Irana preko Karpata do JadranskogaMora, Bijela i Crvena
dr2avi, diji
staliinskogSSSIr.a, i voinom iilorn. Nu-isto ;e tit<o iig.tttto da ie ta prlet1T'*l5; Hrvatska,kneZevi i kraljevi velikoga hrvatskog SrednjegVijeka i vladari
slobodi izirzv1rti,rtlrnr.Agstriiski slobodarci dr. -uUizo Jcirga Haidefa vee su i prirasnrom kasnijih dana,banovi i Sabor,umne glave Bo5koviei Petrie i Vladi6, Iliri
svoiom politikom preclstavljalidio fronte otpora' ee se Pokazati d^i:
daklG',
,:":nf
daje
glo-balizmom,
suzbiiatisamo'acionalistidkim i llirci, Poglavniki Vrhovnik, Mar5ali Habsburzi,antemurale Christiani-
ilifiilttffiffi;;tri';;;*.ree "Nacionalls$': tatis, Gvozd i Siget, steeci i pleteri, muslimani i glagolja5ii bogumili i
neophodno porrebno sworiti nacionalistitku Intewtacionalipodgeslom
svih zemalja- ujedinite se!". Grgur Ninski, Vojna Krajina i Bosna Ponosna, Slavonija i Dalmacija i
,,nnZamasnepromiene shrte se u Rusiji i Niemaikoj, u dvije.najvece i kljutnc
dobrim diieloo Istra, Zemun i Boka Kotorska, i Bleiburg i Jasenovac,i KrleZa i Budak
europskc 'acijc, i testo ic clvojiti da ee veliki poiresi sto ih istekgju proce8e i Ivo furclrif,DrLie i Maruli6, Sorkodeviei Me5trovie,Jeladiei Starcevi6,
odfcditi slijeclccesroliece cufopske sttcll>ine.Niernaekoj predstoji
-dovl'Senie
istoene oblasd' Frank i Radie, nacionalistidki UstaSei nacionalni, ali i internacionalni
nacionulnogi dfzavnoguieclinienia ier- stt izvan niezinill gritnicaostale
nlemaetih zeinalja dogodit partizani, Hrvatsko Proljefe, Matica Hrvatska,HrvatskaAkademija,pa i
Austrijai lcke rnanjcpokr.aji'e. Par.lelnot.kttpl,;F"-svih
6e se i konaino njemaiko oslobodenieo,t .tarTl-etn.ttih kompleksakrivnie i zlodina' Stp' '
ih u njemaikom narodtt i njegovirn elitama its-t*iitt, s'oiist' trlt
.holokiusta", potieu ideolozi i einovtlici svjetske?itj?.1t:1tf"i,::,
se vise uclaljujemoocl ,u^oeoK'#r#
t"J:T'::iHi.',,ff
;:.;ffi:':'ii:1ilffiH';;. ni111'u-'i:f#
i,,u'l"i;'oniverfol : itrdeo-mafijaske rutine, Rusija ee morati proei svoju katarzu, nastupila ona daljnjirn
sccesijama u okvim lluske Federacije, gradanskim ratom, pncem, diktaturour ili svinr
propisivali malodobuost i nacional-mazolnizamkao obvezatl:-T];ffii
nacionalnu tim zajedno. U svakom sluiaju, grdno su se obrukali oni nepopravljivi naivci i ignoranti
bitinjihovo
ij,?1,:;_:iljJ.,:?:H:: i neugodnije kadasero*::,r"jJfrt
iznenade'ie k<rji srr nam, nakon slorna boli5evistidke strahovlirde, za Rusiju posve ozbiljno najavljivzrli
zaspali .rr.rik^,-,. od Niemaik"
- Glede nuslle, koia zir razliku
;:ffi;il'iT;;XJfii":,il'.? ;?#;#:':';,,uo,,ino^,,unia i' u ruskoril'
:tj:^,f,tt:ti,liXti'
p'osrcisti" tlspostarru plrlament:rrne demokracije. Kada se Njemaeka i Rusija opet osove na 11oge
t produ period nacioualnog prepoloda pod vodstvom kakve arrtoritarne vlade nacio-
slucajtr,,,dekomunizacije"
(kao pendanta
s l L l e a j u ' . . d e k o m u n 1 z a c 1 , e - , ( K a o p e n a a n ' I a I l , c l r r d L K w , u ! r r 4 L r r r l \.l.O.nai,ifir.aciii;'>,-ftT"t::j,t:-r:tf
.]!r,
";.-.er."; i sf'tlrsa rYtLL"" ualnog spasa, tada ce kttcnuti eas ettropskoj obnovi i uspostavi novoga ertropskog
kompleks niZe vrijed.oiti nastao Sokom izazv''nim gubitkom imperija stlstava medusobno jedinstveuih, ali ttjeduo jakih, nezavisnih, samostalnih nacionalnih
velevlasti. lirizi:materllalnoj'
nalaziu posvernasnlioi
Rusijaseclanas ry::n:l:*!|fr clr2ava. Tada, i tek tada, i samo tako, opet ee Buropa postati vodeeim timbenikom
;;;j:'ili,;bgtiulm"nizma putnatrns iskonirna
je sru5ena,a da nije pronaden
nasegx sviieta, a mof ee americkoga bastarda dramatieno opasti.
kr.Sfanskedu5e.Raspinjanaizmedu rastree ,riftjiiiete orloroil. i tektrce kleptok

4/1
4/>
 MLADEN SCH\7ARTZ: HRVATSKA NAKON TUDMANA
Lrnesretnoi zabludi i pod tudim, nenarodnim imenom kojim se u
nosti kitila, pa i sve te hrvatske naivnosti, slabosti,pogreSkei
usponi i padovi, ponzi i trijumfi, zloiini i nesreee i patnie,
velidina, slava i tragika iunadkoga naroda H:wata u dobru i u
liepoti i uZasu,u svojoj neponovljivoj danosti i nepokolebljivoj zbil
Sve je to Hrvatska, orra na5ih mrtvih, ona ovih sadaSniih,
onih koji ee tek doei. Ona je mistidna zaiednica volie da se bude, i
ne ee i ne moZe nestati dok ima Hrvata u kojima nije
odluka. Hrvatska ee Livieti, ako bude Zivih Hrvata obdarenih Zi
porivom i snagom da ga obdrZavaju.Ona 6e umrijeti ako nas
mrtvih vi5e nego LivIh.I zato ie demografija, koju se tako olako
i marginalizira, na izdisaju Drugog Milenija postala srediStesvih
problema, Alfa i Omega hrvatskogaopstanka. Jet, suvi5nesu i
sve raspre o kulturi i gospodarstvu, zaludu plemenite Lrtve za
titanski napori na spaslr, obnovi i izgtadnii nacionalne dtLave,
je, dapaie, i hrvatska postmoderna lievica sa svoiim izrugi
nacionalnom patosu i zaokupljenostinarodnim usudom - ako h
narod izbiegne na strane nam kontinente, ako se, opadajueim
tetom, iseli iz povijesnogasvijeta.Da bi mu ikako iSlo, da bi bilo
bio, mora on prvo uopCe biti, uopee postoiati. Esenciji je uvietr
tencija: opstojnostvelikog, mo6nog i rastueeghrvatskognarodau
nezavisnoj, sLlverenoji samostalnoi,slobodnoj nacionalnoj
Budemo li na taj nadin sami sebi zajamtili neuni5tivost, ni5ta nas
ne ee uni5titi, pa fe se dak i mogufi gradanski rat, ako narn'
suden, ako ga ne uspijemo izbjefi, Llza sve strahote i boli,
blagotvorna katatza, poziv na osvjestenje, i umje sto da nas tazotT,
6e nas jatima, mudriiima i plemenitijima.
protuhruatskih djeta.
ltnancijskih mjera.
programa socijalnih miera. radi oporctuka ugroienih
476
XV. HRVATSKA KAKVU HOCEMO
Program nacionalnoga. spctsa. u slucaju da se zbog zaoitrene
jednoga lijepog dana u Republici Hruatskoj bude morala sasta-
krize
uiti Wada nacionalnoga spasa, njezin bi minimalni prograln mogao,
ili trebao obuhuatiti slijedeCih 20. tueaka:
1. Raspustanje Hruatskoga Driaunog saborct i zauodenje izuan-
rednog stanja do donoienja odluke o raspisiuanju nouih izbora i
naCinu njihoua prouodenja.
2. Obustaua rada polititkih stranaka.
J. Donosenje odluke o jedinstuu hruatskih pokrajina i zastiti
nacio nalnog j edinstua.
4. Poduzimanje koraka za stuaranje konfederacije izmedu Re-
publike Hruatske i Republike Bosne i Hercegouine.
5. Dogouor s boSnjaikih ielnistuom o poueziuanju orutanih
snaga obje driaue i zdruiena akcija u cil:ju odstranjiuanja "republlke
srpske" iz polouice BiH, te obustaua pouratka srpskih rnasa u hruatske
zemlje.
6. Otkaziuanje suradnje s Haaikim tribunalom.
7. Zamrzauanje prirnjene Stetnih ugouora Sto ih je potltisala
prijainja ulast.
B. Protjeriuanje suih inozemnih nadzornih izaslanstaua i
pouierenstaua, emisara i guuernera te stranih agentura s podruija
Republike Hruatske.
9. Od.luka o ponounom uuodenju smrtne kazne za najtete
uidoue zloiina: ueleizdaja, iedomorstuo, sadistiiko/masouno urnor-
stuo, ubojstuo redarstuenika i uojnika, terorizam, priuredni kriminal
uelikih razmjera i posljedica, trgouina teikim drogama, zauodenje
mladeii na protunarauni blud, kao i za srodne okrutne zloeine.
1O. Od.luka o zabrani pobaCaja.
I1. Prouodenje iurnog sudskog postupka nad poiinitetjima
-. 12. Ponistenje 'pretuorbe" i zauodenje izuanrednih gospodarsko-
13. Uuodenje sustaua. opCe solidarnosti i prouedba iurnog
kategorija pu-
ianstua, te prinxjena osobitog sustauzrskrbi nhd hruatskim ratnicima
i njihouim obitetjima.
+//
 MIADEN SCI{TUfARTZ:HRVATSKA NAKON TUDMANA

14. Osnutak Ministarstua za Hntate izuan Hraatske i

pod.rueja pod. priuremenim stranirn zaposiednuCem.
15. Izrad,ba prograrna pouratka Hruata iz inozemstua
Domouinu.
16. Izrad.ba programa pourata i kolonizaciie hruatskih
pod priuremenim stranim zaposi ednuCem'
17. DonoSenie Naredbe o zastiti hruatskogaJezika te
DrZaunog Poujerenstua za jezik.
18.Zabrana Srpske Prauoslaune Crkue na teritoriJu R DODATCI
Hruatske te obnoua Hraatske Prauoslaune Crkue'
19. Sastaulianie nacionalnoga Skolskog programa i
reforrne SueueiliSta.
20. Izradba prograrna dugoroine h)A,T,e,demografske i
obnoue naciie.
(Isporedno s d'onoSeniemouih miera, Wada naclonalnog
rnorA d.onijeti lziauu dobre uolie, koiom ee upoznati uodede
sujetske potitiai s razlozima tih miera te sa suojorn sprenxno$Cu
niegoranie d.obrih bilateralnih odnosa sa suietskim i
,itima, kao i suim suuerenim driauama, na temeliu raunopra
medusobnog postouanja, suestra.nesuradnie u obostranom
i nemijeSania u unutarnie posloue drugih zemalja'

478
 APPENDIX A:
XVI. SJEEANJA
NA MOJE
POZNANSTVOS TUDMANOM

Jedno od imena koja su se u mojoj obitelii izgovanla s neupitnim

strahopo5tovanjem - ili sam ja to kao dijete tako samo doLivljavao -
bilo je i ono generalaFranie Tudmana. Spadaoje u dnevnom obiteliskom
Zargonu nekako uzTita, Kardelja i MoSu Pijadu. Uz njih, Churchilla i jo5
neke, on je jedna od prvih politiekih lidnosti koje pamtim iz govora
svojeg obiteljskog okruZja.
Ne treba se tomu odvee euditi. Moj otac bio je pripadnik iste
vojske u kojoj je sluZio i Tudman, poznavali su se i imali stanovitih
dodira u beogradskoj centraliJNA. Inaee je, uz Ivana Go5njaka,vrhovni
Sefmoga oca bio negda5njigeneral Milan Kupre5anin, opetovano powje-
doieni velikosrpski "kadar" iz Hrvatske. Medu njima dvojicom u hije-
rarhiji je djelovao Janko Bobetko, takoder stari Tudmanov prijatelj.
Moia teta, majdina sestra,kao dugogodiSnjatajnica ozloglaSenoga
Kode Popoviea, u beogradskom je Ministarstvu vanjskih poslova ioS
zatartaupoznala Ankicu Tudman, koja je tada tadila u tzv. "kadrovskoi
sluZbi", zaokupljenaposlom provjere novailiia,kao i vee djelatnih namje5-
tenika kuee. Teta je s Ankicom ostalau dugorajnom prijateljsrwr, posje-
eivala ju je sve do nacionalnoga prevrata,pL joj je to omogueilo i niz
izravnih susreta s Tudmanom, a meni stvorilo jednu od veza preko
kojih sam s njim iz emigracije suobraCao.
u obitelji nisam dobio nacionalni odgoj, ni zidovski niti hrvatski,
a, hvala Bogu, ni borbeno "jugoslavenski".progledao sam nacionalno u
vrijeme Hrvatskoga Proljeca, prateei ga iz velesrpskogaBeogradai tuma-
ee6i srpske poruge Hrvatima u smislu argumenatazahwatsku nacionalnu

48L
 .|UDMANOM
APPENDIX A: XVI. S.JECANJANA MOJII POZNANSTVO S
NAKON ]'IIDMANA
MLADEN SCI]WARTZ: I]RVATSKA

ttz ostale--vod.ece sudiolike koji je imao govonlu manu, pa g je ponekad bilo teSko r:rzumjeti,
stvar. U moioi nacionalistidkoj konverztii' Veselicu' Dodana i osobito preko brzoglasa, zamolio me cla u njegovo ime nazovem g
Budi5u i ParadZika'
Proljeea, Miku i So"tttt, eidka; svojih knjiga Zagreb Franju Tudmana. Povod je bio slijedeei: pojavio se bio u to
FranjoTudman,.preko
sosiea_ kljudnu le titogu odigraoi Osim opeenitih zasada vrijeme neki Vladimir Markovie , koji je iz srpske Rakovice (mjesta pokraj
i napisa u listovima popttt Hiuatskog fiednika' njegovi tekstovi' nogao Beograda) - inaie poznatog rasadnika udba5koga "kadra" - poieo
m: se clojmili
ir*i*f..g nacionalizmi toiima T znsipzrtihryatsku emigraciju svojim dopisima; u njima bi se predstavljao
b i h o v d j e i z T u d m a n o v i h r a z m i 5 l j a n j a i z dNa v o jednom
j i t i t r i p omjestu
j e d i n oTudman'
stivazneza kao zainteresirani protivnik koji studira politidke znanosti, pa bi mtr
tzvitnkmojih naciola]nih stavova'
;;;p;it stanje u hrvatskom naro- zato bili clobrodo5li poclatci o na5emu drZavowornom radu, kao i hrvatskr
gotovo tlsptltllo' spominje "dl]:tYtt::-oralno ponukal:r' a i clo danas nacionalna glasila iz inozemstva. Neki od naSih djelatnika i urednika
godina
cttt". Ova me ie Jut"ft"it^ slijeclecih slali bi mu novine, neki su u njega i sumnjali, ali ga nisu uzimali odve6
promi5ljanje (hrvatske) nacioualne psiho-
neizravno nukala, na clublje ozbiljno i nisu mu pridavali veeu vaZnost. U pismima je opisivao kako
i u mojemu prilogu jednoj
ffi;, i ,o 1" closlo clo iz'rtLaiattz ostalo ga zbog obraeanja emigraciji proganjaju, pa ga iak pritvaraju u "politidke
knjtziStosamje,lzjoSdvojicualltofa,n:tpis:roiizc|itorranjemadko'o.689
ustfaiavanjena obrani ponosa hlclnice". Ja sam kolege upozoravao da moZe biti uiedno i lud, ali da to
or'Ji,o mi je bilo vazno i Tudmanovo ne mora znaditi kako niie udbaS, te da se samo ludilom i / ili radom za
itlclstojanstua|twzttskoganaroda.'Napokon,snaZnojenamenedjelovalo pokornistva (u tajnu policiju moZe protumaditi njegova neobicna smionost.
obeeanje o dJkiclanju clotadasnjeghrvatskog
"i.g""" Uglavnom, nije pro5lo dugo vremena, a na5 ie sv:rt pronaSao pnt
n a s t l l p n o m g o v o r t l p r e c l H r v a t s k i n r D r Z a v n i m s i r brevno
o r o m ,drZao'
3 0 . s v iali
bnja clo Franje Tudmana. Obavio ie s njim tazgovot i poslao ga ni manje ni
Tudmzrn se te naiave u nastavku nije oclvec
1990).0"" viSe nego ravllo n Miinchen, "Usta5koj" Hruatskri l)riaui IvanaJeliCa,
samjejirpreuzeokaostajali5teo5trekritikeTttclmanovaponasanja koji je, na moje zgralanje, interuieu i objavio.(ie' eitajuei tai tekst, mi
spfaminozemstva.Usvakomslttdajtt,mojpolitidkiodnospremaTud. srlro se u Mainzu zapitali je li on autentiian. Trebalo je to doznati ocl
manlluvijekjebioposveneovis:ttl.orrjegol'trosobnomodnosupfema sirmogil Tudmana. Ja sam ga, dakle , nazvao, predodio sam mu uviieno
meni.
isprva sam suradivaos u iije mu se ime javljam, i zapittro ga je li istina cla je Markovie s njim
DoSavSikao emigrant u Njemadku (1973)' razgovarao. Tudman je to potvrdio, pa sam uskoro okoni':ro razgovor,
IvatromJelieem,bratompokojnogaBranka,clabiht.brzoclospioudodir
rujmr 1976 upoznao sarnLI znajuCi naravno kako neugodni mogu biti makar i brzoglasni razgovori
s vodeeim -.,Z.rri-" izU;egfififrolleeara. U
nepoznanicom,i od s cmigracijom za ollogzt tko ih, prisluSkivan od Uclbe, vodi iz Zagreba.
Mannheimu B.rnn Busica, dije mi ime nije bilo
- Marijana Gabelice u New Yorku' Kratko nakon ove zgode pojavio se novi povocl za naziv. Bruno
niega i clrugih iz njegova knlga
generaluTudrnanu' narn je priopeio kako kolaju glasine o uhidbi Ivana Zvonimira eieta.
primjerice - ocl podetka sam sluSaovelikih pohvala
Oni su s njim bili Opet sam ia bio odabran da od Tudmana zaffalim obavijest o njihovol
njegovim spisimai njegowr Oomotiubnomcl'letovanlir.
njega oslu5kivali bilo istinitosti. Ne, niSta od toga, Citak je na slobocli - rekao mi je Tudman.
povezani, razmjenjivali su iskttstva i preko I opet smo, nakon nekoliko neobvezatnih i opreznih reienica, prekinuli
clomovinskog narod:r. razgovof.
jesen 1977, sjeclilismo u Prostorijarna
Jeclnomzgoclom'bila je ranzr Lista' Bruno'
ureclniStvatt Mainzu i pripremali prvi broi Hruatskoga

kroatische
6"' Ihvoie Lot'kovic, Antutr Pitrterovic tt' Mlaclen Schw:rrtz' Das U naSem"proljeearskom"krugu - ubrajao sam u njega, uz Brttnu,
B'blies Verlag'
fUn.fc Je. Verttichttlug.
7'r a run cr, Psychologisches 1iber ei. Volk am atUtliea, Ivana Cerovca, Zlatka Markusa,Damira Petriea, Tomi
*ont"13,, t2lnj .Ut|r"
vec nap'otiv na
*" *ri*rarno ni 'a kakvu poriticku,soriclarnosro, iz intelektualnih
opo.be tak6 i
stvaralaiku, principifel.' k.itiktt, kako iz n.tp^ .r^i',oitke ttill tnkt'intitriran ua sndenjrt 798L. Z:.rJugoslaviju najvcci se zloiin, iz shvatljivih rtzl<>g.r,
poclruijirna clrnstveuoga i potiiiettog" ztiotit' Nc zelimo s:it^li'
red<rva'^ svitn ("'J'"' sastoja<r u sulaclnji s "neprijateljskorn emigracijom". Pitao sam Ivana
i laskavckariieriste Jeliea z Sto je
poticati podanickeposiu5.ikc, i.telektualne cloclvo'ice objavio taj razgovor i time Tudmilntl stvolio zaiamaenn nevolin, nn njernu se niic
i Dnbravko Grakalic, Dr. Fratt1o Prilozi z1potliieku biografijtt'
Trulnzcr'rr';
Davor Btrtkovic einilo cla ie stv:rl tako tragiina.
Azur, Zagreb 1991, str' tt2.
483
482
 MLADIN SCHWARTZ: HRVATSKA NAKON TT]DMANA
slava Mitiea, Milana Bu5kaina,p. Vjekoslava Lasita... i sebe, premda
nisam kao veeina njih u Proljeeu izravno sudjelovao - u naSem su.
dakle, knrgu po5tovanieSto smo ga iskazivaliza Tudmana i znaeaikoii
smo mu pridavali, postali jeclnim od "dlanakavjere". ZaokruZiv5isvoie
poznavanje Tudmanova pisanog opusa, i sluSajuciod suradnika o nie-
govim zdravim i odmjerenim prosudbama,kao i o konkretnim oblicima
njihove suradnie na crti Domovina - emigracija,zakljttiio sam kako ie
upravo on covjek koji bi trebao, a vierojatno i ho6e, iednoga dana (u
iiji clolazaknisam sumnjao!) proglasiti sllverenu, slobodnu, samostalnu
(ne ba5 i "demokratsktt",kako je to Tudman kasnije nazivaopro5iruiuei
ov:rj popis atributa), rijeiju, nowt NezavisnuDrZawt Hrvatsku: u hrvatskoj
odori, prekcl hrvatske televizije, kako sam to tada zermi5ljao.6e2 Koiu
godinu poslijc opisao sam mu ta svojaoiekivanja u jednoj taino poslanoi
poruci. Ispao samprorok, jer on u to vrijeme na takvo Stonije pomiSliao.
Dakako, proro5tvo se ispunilo na svoj nacin, u pojedinostima dnrkiije
nego Sto se tada moglo predmnijevati.
Tudman je bio na5 favorit. U mojim oiima imzro je (i kao Sef
drLzle zadrlaor.)veliku prednost da nije "simpatiian". Kao tovjek koji
fe clugo vremena sproveo u velikosrpskom Beogradu nije bio poput
tolikilr Hrvata naivani lakovjeran.Poznavaoie carSiiu u dttStt.U veleratu
borio se na strani partizana, Sto ga je precl Zapadom oslobadalo Usta5ke
"hipoteke". Napokon, bio je energiina, odlucna, muZevnai autoritama
osoba koja je jamdila da u novoj hrvatskoj dfiavi ne zavhdaju odmah
demokratska anarhiia i kaos, da drLava ne ee, tek Sto ie nastala,pasti
Zrtvom partitokratskogaluclovanja.Sve ee to, kako se sada potvrduje,
nastupiti istom n:rkon njegova desetlieea.
Kada se Tuclmanosvjedodioo mojoj revnoj i sustavnoj suradnji s
njegovim ljuclimau egzilu, poteo im se obrafati upitima o moioi osobi.
Znzroje, naime, kako potje(em iz anacionalneobitelji Ziclovskogapo'
drijetla s partizanskimpecligreom,pa se svakakomorao pitati ie li moje'
kako mu se dinilo, iznenadno priklaljanje hrvatskoj borbi uistinu iskre'
("'r
Stovi5c, raclo satn ga scbi pledoiavao i kao Seir voirte iunte' studirajudi
slavnu Malaparteovu r'1rspr:rvuo tchnici clrZavnog udirra tc razmiSljajuci o nrogrtcnostirna
hrvatskoga puia unutar jugoslavije . Koliko god takva zamisao clanas,kao i onda, izgledth
av;urtru'istiakom i ncrellllom, ona svjedoii o naSim tadaSnjim zaokupljenostinra,t
neuniStivoj volji da se - ovuko ili onako - clokrajdi sramotna jugoslavenska tvorevina'
Iscrpno sain i savlesno razrnotrio sve elemente koji bi tukvc kombinacijc moZda-ipak
mofli ueiniti manje lantastienima (usp. i: Mladen Schwartz, "Kako izvesti nue^',..u
Hructtskorn Listu br. 4a i 49 t=2 i 3/19821, washington-Lttncl, str. 79-21 odn. 18-231)'
Osobito sam se zanimao za stanje n vof arnitma JNA glecle njihova nacionalttog sastava'
'l'udmani-
Tlagao sarn, tijckom osarn<Jesetih,za naiinom cla se izuite predsiednikom'
da ga ulica zatrnzi, cl:r se po Hrvatskoi u velikom broju dijele odgovarajuci lctcl I s''
484
APPUNDIX A: XVI. SJIICAN.IA NA MOJE I']OZNANSTVO S TUDMANOM
no. Bmno i Mikulic, kao ljudi njegova najveeegpovjerenja, doiavili su
mu da u mene nemaju nzloga dvojiti, jer dostatno poznaju i moj Zivot
i lidnost, kao i djela, pa jetaj rudmanov nemir na neko vrijeme udhnuo.
Kaclaga je, meclutim, Ll to vrijeme posjetila moja teta, koja je upravo
njega, hrvatskoga nacionalista,na5la kako bi mu se potuzila na moju
suradnju s "ustaSama",uzvratio joj je: "Pa Sto onda?I Josip Frank ie bio
Hrvat!"
I tako je zapo(ela nasa neredovita i neizravnasuradnja, koja se
sastojalau porukama Sto bih mu ih povremeno slao preko jednog
pouzdanog kanala,kao i - paradoksalno- preko svoje tete, koja me jE
i'esto posjecivalau Njemaikoj.6erosim toga, znao bih ga i brzoglasno
nazvati radi nekad kraee, a nekad i opsirnije ttzmjene misljenja i
procjena. rzdvajamkao primjer r^zgovor koji smo vodili upravo na dan
kada je protiv njega vef onemoeala Jugovina obustavila prekrsajni
lrostupak zbog krSenia zabranejavnog istupania - 11. svibnja l9gg.
Kao i inaie, nisam se predstavio imenom, pa je Tudman prepustio
kontekstu razgovorada iz niegazakljuii tko ga zove - glasami se nije
oclm:rhprisjetio, a veza je bila slaba. po obiiaju, pirao sam ga je li
primio ono Sto sam mu bio poslao: poruke, materifale i emigrantski
tisak. Najavioje da ee uskoro biti negcljeu inozemstvu,te da 6emo se
moei vidjeti, da mu se tamo javim, ili ce se iaviti on meni. easopise
ie
primio: i Kroatische Berichte i critic6n; bio bi zadovoljanda se manje
piSe o njemu, a vi5e o njegovoj kr-tjizi (o Nacionalnom pitanju u
sLruremenojEurop).
O Tudmanu, :rli i njegovim knjigama, inaie sam dosta pisao u
lrrvatskim i niemaikim publikaciiama: u nasem Hruatskom Listu i
Ilruatskom Tiedniku (Melbourne),u hrvatskomtasopisu na njemadkom
icziktr Kroatische Berichte, u mtinchenskom desno-konzervativnom
tlvomjesedr,ikl critic6n, ukojemLrsam surzrclivao jos ocl 1973.ztr moiega
pribivanja u New Yorku, gdje sam, u povoclu sucleniaZvonku Busieu
i clrugovima(koji su u dogovoru s Bmnom Busieemradi promidbe oteli
jcclanameriiki zrakoplov),trebao upoznati Zidovskujavnost s hrvatskom
osloboditeljskomborbom, bilo je govora i o jednoj knjizi koju bih ja
tr:tpisaoo hrvatskom pitanju za zapadnt javnost. ubrzo smo oclluiili da
lrisanjetakve knjige prepustimoTudmanu.Moiclobar zn n c, madZarsko-
ameriiki desno-konzervativnifilozof rhomas Molnar, povezao me je s
6erNeke sam materiiale, kao i Tudtnanove
btosure objavljcne tr inozemstvu, ntr
rljcgovtr Zelju slao (bez naznakc poSiljatelja i primatelja) preko
aliikvarijata ,,Ti1 Ujevif"
na Zrilljevctl. Poslije-sam' u Zagfebtt, imao pligocle upozirati vlasnika: vcc se, otr.ijeZljel
'fudmanovom
politikom, bio za nj prilieno ohladio.
485
 MLADEN SCI{WARTZ: FIRVATSKA NAKON TUDMANA APPENDIX A: XVI. S.ITCAN.IANA MO.JE POZNANSTVO S TTIDMANOM

nakladnikom Arlington HoLtse, koji bi ru knjigu objavio. Nu kasnije tacla,uz cijeli luburiCevski Hrvatski Naroclni otpor (a bio mu je
rnl pro_
ni Bruno ni rudman vise nisu spominjali tu stvar; oiito su iz nekoga ielnikom), djelovao u okviru nasegaHrvatskogDrZavotvornog
meni nepoznatog razloga, (iini mi se, medutim, zbog pretjerane ko"n- eokreta,
Tudmanu otvorio vrata Kanade i hrvatskih blagajni u toj zemlji.
spirativnosti u pripremama) tai proiekt preSutno oclbacili.6ea Morarn se joS i.g"-q3 vrariri u proSlost.purovao sam r jesen
Nakon Brunina umorstva odluiili smo cla odem naSima u Kanadu. 1g77
s Brunom Busieem iz svedske, gdie smo posjetili nase ,.,no...'u
On je ubijen u listopadu 1978, a ja sam onamo otplltovao sredinom Gciteborgu i Malmciu,.mecr' kojima je, kao {pnitus mot)ens,
prosinca. Tek neclavno poceli smo bili s izdavanjem Hruatskoga Lista. djerovao
naS "bijeli fratar" dominikan'C, p. dr. vjeko Lasie. Na povratk"
rz zagrebzrsu nam dosle vijesti kako su se Tuclman, eiiak i clrugi vodeei i^anzili
smo se u Hamburgu, gdje smo se susrelii s velikim hrvitskim p.i;"t.ry.-*
nacionalni muzevi izjasnili u prilog jugoslavenske konfederacije. To je Hansom Peterom Ruilmannom.6e6 syeri smo na r',zgovot u precrvorje
bila vizija Dilasa, Mihajla Mihajlova i nekih nasih emigrantskih minirna_ jeclnogafinog hotela u blizini glavnog leljeznitkog- kotoduo.a.
lista poput Jak5e Kusana te liudi oko Hrvatskoga Naroclnog vijeea. Mi usrect
f"zgovora Bruno se zagonetno udaljio i ubrzo nam iz t otoctvorJog
"ekstremisti", "stekliSi", svim silama smo se borili protiv jugo-konfe- pretinca donio da preslusamo neke magnetofonskevrpce. To
clerzrliznra,i pod clojmom reienih vijesti za prvi broi Lista napisao sam su bilE
snimke nastupa zagrebaikih nacionalnih oporbenjaka ia svectsku
oStar komentar pocl naslovom "spremaju li nam jos jednu Jugoslaviju?',, tele_
vizijtr. svoje sn izjave.dalinadbiskupi kasnijikardinal Kuhari6, negclas'ji
u kojem sam nesmiljeno napao Tudm:rn:r i dmgove. Sada, u Kanadi, stuclentskivoda Budisa, odvjetnik Lav zniclar(it., Franjo Tudmair joi
zamolili sll lne na tu temu odrlati i iedno predzrvanje, buduei da je moj i
neki. snimke su napravljene za emisiju Bengta Gciranssona,,Hrvati _
komentar izazvao veliko zanimanie. Nakon predavanja javio se iz publike tercrristi ili borci za slobodu" (a u njezinoj proizvoclnji sudjelovali
negclasnji studentski voda Ante Primorac, inade dobar momak, s su,
svaki na svoj naiin, Bruno Bu5if i Nikola Mlystrovie;.
nervoznom i nesuvislom kritikom moga izlagania. s jedne strane mi je Preslu5alismo, dakle, te govore zagrebaikih nacionalnih muZeva,
spoiitao da Tudmana kritiziram, a s druge da ga "hvalim", Sto bi mu u kgle ie Bmno popratio znaiainim i ponosnim osmjehom, govoreei:
Hrvatskoj moglo na5tettiti. "ovo fe potresti Jugoslavijom."Bilo mi je Lao
da ne mogu podijeliti
Ne znam Sto je sim Tudman driao o mom tekstu. Nu tih se dana rrjegovo odusevljenie.rzjavesu bile mlake - Tuclmanje poiti;e govorio
otr javio mojemu kanadskom gostoprimcu Marinu sopti, ozivliavajuei d1l bj ostrije rijeii zn;riile katastrofti za sudionike -'i sve je
ostalo u
one stare clvojbe oko mene, pa je sada i Sopta imao posla kako bi ga ttljtrclnimokvirima zazivanianekakvih,,ljuclskihprava,'.Tuclrnanje,
ttvjerio d:r s:rm ja posve pouzdana i povjerenja dostojna osoba, koja je
kako
sam naskoro u Lonclonu viclio i na videosnimcl, unatoa svojoj
ivrstini
kroz vlastiti razvitak dospijela shvaeanju o praveclnosti hrvatske borbe, ('Ja ne razmi5ljamu kategorijamastraha!" - rekao je
novinari), jedno-
te se u nju i osobno ukliuiila. Tesko je proniknuti u porive koji su stavnoimao tremu pred kamerama.AIi nije u rome bio problem.
iedajufi
Tudmana ponukali da, nakon svih uvjeravanja sto ih ie clobio ocl Brune sve na5epovijesne neprijatelje, ni on a niti ostali suclionici
emisije nisu
i Franje Mikuliea, joS i ovoga puta osvjeZi negclaSnjesumnje. eini mi se smogli snageimenovati i najvecega,srpskoga.pomislio sam
da ga'molda
cla krajnji uzroci tadaSnjem njegovu clfianju leZe u nedozrelorn, u to vrijeme nisu tako ni dolivliavali.
ambivalentnom odnosu premx Zidovstvn, kofe je nekritiino, iz neznania, ipak, i taipolovieni nastup nasih domovinskih boraca odjeknuo
.
je, f"
pripisivao i meni tek zbog sluiajne i za mene posve irelevantne okol- todno prema Bruninu preclvidanju, silovito.
Jugovina se u panici
nosti poclrijetla rnoiih roditelja.6et Inate je upravo Marin Sop&r, koji je izborila da se emisija pwo zabrani, 'u bila je piik^z^rr^ jednom
u
kasnijem terminu, za' koji mjesec. zagreba(ki vjesnik posvetio
"cliverziji".citar.'u ie
(")' jecl'u plahtu'svojegaveleformata,a poeetkom 19gl
Nitkotl povratka u IIlatsku neko sant sc vrijemc nosir> miSlju o jeclnoj kniizi
Tudmantrje suclenonavlistito zb<>giliave koju je
Rctzgouora s Titdrnanctne..Ja bih lnu otvoreno, kritiino i u sklopn vlaititih'razmiSljania tada daosvecrskojrv.
postavljao vaZna pitallia iz nznill pocL'utja politike, I ja sam clobio vrpce i prijepise, ctonette
ltovijesti, fil<'tzotije, zi.driao bih sam prihvatio iugument d. tr
potpr.flltl slobodu prikaztr i interpretacije, a on bi svoj dio teksta autorizirao. Vjerovao
sam da bi takva knjiga rnogla biti viSestruko zanimljiva. Na Zalost, zbog njegove te5ke
,"r,'lttrllmann jc poslije,
pristr.rpaenosti i ova je zamisao morala propasti. razoiaran nczahvalno.etr novc hryatske
su ga u Njemaeku iz zagrebaike zradnc hrke clrZave (vlatili
6et Koji stt temeliern prastare jugo-tjeralice protiv
se ttostalotr, ioS t947, irsred Ilrvatina svakako nesklone Titove
njcga!), ,'pobjegao" tr Maroko i zaboravio
Jugoslavije, sluZbeno izjasnjnvdi kao Hrvati, a ne kao Zrdoviili,nedaibozc, ,,jugoslaveni". f fr.n"r.,-ii, bilr. trprtvo rkrk ovo
ltiScnr,
clobio vijest o njegovoj smlti. ".

486
487
 MLADEN SCHWAITTZ:HRVATSKA NAKON TI]DMANA
onim okolnostima nije bilo mof4uee nastupiti iefee, pa sam se odluiio
porfuditi da rijeii Tudmana i ostalih clobiju Sto veci publicitet. Objavili
imo ilr u svim na5im glasilima, a ia sam se radi objavljivania zattzeo i
kocl izdavaea nama inade prilicno sklonog Frankfurter Allgemeine
Zeitung-a, dr. Johanna Georga Reif3mtillera, koji mi je u svoiemu
uglednom i elitnom listtt, citanom diliem sviieta, rado pttblicirao dopise
o hrvatskoj problematici i drtlgim temalna. Ovoga puta odgovorio mi ie
cla Ttrclmanove izjtwe "iz clobrih ta,zloga" ne kani objaviti. Jedla od
uobiaaienih povijesnih ironija nakon niza goclina pobrinula se da mq 1
Tudmanovoj Hrvatskoi, za zasluge prema naSoj borbi, bude dodijeljen
poiasni doktorat Zagrebttkog sveuiiliSta. Zavriiedio ga je, ali ga je jo5
viSe zavriiedio i zlosretni Rullmann.
Kako sam rekao, Tudman je (tek) 1981 osuden i zbog interuiewa
danog Svedskoj TV. Dobio ie tri godine zatvor^ i joS pet godina zabtane
javnog nilstupania. Mi smo se ubrzo ukljutili u akciju. Posvuda se
clemonstriralo, slao se novac, a ia sam se poku5ao zl\zeti da neki meni
znani povjesnidari u Njemaekoj pokrenu kampanju u njegov prilog. Nzr
Zalost, bez uspfeha! Tacla sam oti5ao u Svedsku. T'amo je prijateli i
suborac Milienko Eliuga za mene ugovorio posjet Svedskom parlamentu,
gclje sam predao peticiiu za Tudmana.. Odrlao sam i konferenciju za
novinare, a na5i su deiki priredili demonstracije s vi5eclnevnim Strajkom
gladu po mrzloj stockholmskoj zimi.
Nu, prije negoli eu se uputiti na te prosvjecle, nlzvao sam
brzoglasno gospodu Ankicu Tudman u Zagreb. Zapitao sam ie Sto pro'
cjenjuje, ima li smisla da zt njezina supruga javno clemonstriramo, jer
nisam htio da mu se u zatvofu pripi5u u grijeh jo5 i simpatije "usta5ke
emigraciie" za njegt i njegovo cljelo. Gospoda Ankica je, medutim,
odgovorila cla niSta Sto cinimo ne moZe za Tudmana biti lo5e, da ie
clobro Sto god se pocluzima, samo ako pomaZe stvaranju publiciteta.
Nakon Sto mi se u bp5irnijem monologu izjaclala, razgovor je zakljuiila
riieiima: "Pa gleclajie Sto mu nakon svega rade! Ta ipak je on neki
revolucionirr!" "Nakon sveg:I", prostodujna je gospoClaAnkica nacional'
no clisiclentstvo svoga mu21joS uvijek vidjela kroz vizuru pafiizafliie'
Potrajalo je to kocl nie vjeroiatno iak do nacionalnog prevrata 199O, a
moida. i duZe.6e7
('e7
Nettmiesno ie, svakaktt, bilo njeziuo cuclenje da f'tldmana proS,one nie8oyl
partizanski drugovi - jcr on se u tneduvrerlenll od tih clrttgova bio udaliio, naqustl|
ie, sto je najgore, njihol'u jugoslavensku clogmrt, objektivno im je postao nepdiltel''
S druge stt'aiie, ipak, reakcija Tudmanove supruge i irije toliko neobicna irnamo li na
tttnu d:t je i sam Tudman <lokraia, i protivno eitavoj svoioi polidekoj praksi, bio tlvjeren
kak<r je Republika I{rvatska nast:rvak tradicije partizanskoga "Zavnoha".
488
API,ENDIX A: XVI. S.IECANJA NA MOJE PozNANsTvO S TUDMANOM
Nesto poslije ove epizode u SvedskojsastaviosAm za desniiarski
njemadki dasopis critic6n, u kojemu sam duge godine bio stalnim
suradnikom, priktz o Tudmanu, i naslovio ga "Hrvatski general Franjo
Tudman". otvoreno samiznio svojeuvjerenieda u njemu viclim buduceg
obnovitelja hrvatske drLave. Razmisljaosam hocu li mu - ve6 je bio
pusten s robije zbog bolesti - tekst poslati preko urednika, .io m,.,
sigurno dospije u ruke, kadli se pojavila moia teta. Dao sam joj primierak
iasopisa dr ga odnese Tudmanu, a u svezaksam vjeSto sakrio i jeclnu
vaLnu poruku, koju teti nisam poka.za.o, misle6i da ju se ne bi usudila
nositi preko YU-granice.ona je tu poruku u zrakoplovu ipak nekako
otkrila, ali ioj moram upisati u domisljatosti hrabrost (pa i clobru volju,
jer, kako rekoh, niie imala simpatija za moi hrvatski ract)da ju je strpala
rr eizmu i u zagrebu uredno predala adresatu. Javila mi je kasnije
"Sifrirano" kako je protekao rai susret. Bili su nazodni i Miko Tripalo i
Savka:tada se jo5 komuniciralo s Tudmanom.
u svojoj poruci ponovio sam Tudmanu 'ase uvjerenje da je o'
sudbinski odreden za obnovitelja hrvatskedrLavei da sve karte ulazemo
u njega. usto sam mu iznio i svoj stav o Titu i zamolio ga da o niemu
promisli, te da pokusa ne gledati vise u Titu iovjeka koji je rijesio
hrvatsko nacionalno pitanje, nego, naprotiv, u skladn s povijesnim
iinjenicama, iovjeka koji je, bez obzirana ostalekrivce, stvarnopoiinio
bleiburSki pokolj. Kada ga je Marin Sopta doveo u Toronto, Tudman je
ondje pred starim ustaSama,preZivjelim sudionicimaBleiburga,ponovio
svoje verzije o Titu, "Zavnohu" i njihovu "rieSenju"hrvatskog pitania -
i szrmostrpljenju, razumiievanjui domoljublju tih nasih boraca moile
zahvaliti da su ga ipak prihvatili kao domovinskog dovjeka sa svim
svoiim ogranieenjima,te da ga nisu grubo najurili. Naravno da sam mn
i nakon tih istupa uputio poruku, iztaLavajucinaclu kako ie to doista
posljednji put da n tai nadin u javnosti veliia nedvojbenog krvnika
hrvatskog naroda.
'fom
zgodom u Torontu Soptaje Tudmanupredao tekst predavanja
o povijesti hrvatskih Zidova sro sam ga ja bio odritto u sklopu jednog
sinrpozijana tamoSnjemYork-sveuiilistu. To predavanje, zapnvo iitav
jedan elaborat, Tudman je kao povjesniiar ponio da ga, kacl se vrati, tr
mirtt prouti. Na povratku u Zagreb zadrLalisu ga i maltretirali u zratnoj
luci, posebno ga ispitujuei odakle mu tekst ptedavaniai za5to ga nosi
sa sobom.
Kako mi je Tudma'uvijek iznova clavaona znanje da ga vise od
svega zanima znanstveni rad, a i kako bi ga se, uz zaledinu zapadnih
knrgova pokusalo z stititi, dogovorili smo se da mu se pokuSa izraditi
gostnjuca profesura na nekom vodeeem sveu.ilistu. irosao sam na
489
 MLADEN SCHVARTZ: HRVATSKA NAKON TUDMANA
pomisao <Jazt suradniu i pomoe zamolim kolegu Bertila Hziggmana,
toji je kao i ja suraclivaou Critic6nu, a u Lundu je bio ravnateli Stiftelsen
nl(lambu sukobd). Hdggman je bio
fr;i'Konflik:tanalys (Zaklade za
veliki antikomunist, "Sufovao" je s nekim ameridkim agentufama,pisao
o komunistidkom terorizmu, a za nacionalno je pitanje imao manje
osietila. Bilo kako bilo, zapodeo sam s H:iggmanompfegovarati o Tud-
-
manow gostovanju u Svedskoi u Lundu ili moZdaUppsali. Izgledalo
je vee <la femo nesto postiei. U priprave se upustio i nas dovjek za
Svedsku,Miljenko Eljuga. Tudman je dobio jos jednu moju poruku da
u Sveclskofne bi valialo propagirati titoizam, jer bi to nas narod u
clijaspori clovelo u posvemasnjupomutnju. Takoder smo se pobrinuli
da z;t naSplan ne saznaminimalistidkaklika Branka Salajai kompanije,
koja je, .r blizinama Svedsketaine policiie SAPOi srodnih udruga, Cilila
sve Sto je mogla samo kako bi minirala kakwr bilo ozbiljniju hrvatsku
akciiu u toi zemlii.
Tuctman mi je preko tete odgovorio da on Tita, navodno, hvali
koliko je potrebno tek kako bi Sto bezbolnije proSao udovoljavajuei
uzusimasvoiesfedine. Osim toga,nacelnopristavSina plan s profesurom,
zatraLioje clamu iz Svedskepo5aljutoane uviete i termine , kao i novac,
i cla sve bude organizirano,jer se on ne moie upu5tati u improvizacije
i riziene pothvate. Sve bi to bilo u redu i prihvatljivo, i pripfeme bi se
nastavile, da nije Bertil Hdggman, i sim povezan sa zapadnim tajnim
sluZbama,clobio izvijesca njemadke SluZbeza zai;titl ustava (Bundes'
uerfassungsschutz)u kojima se o HrvzrtskomDrZavotvornornPokretu
govori kao o ekstremistiiko-clesnidarskojotganizaciii. On ie znao da
sam ja u vodsrml HDP-a.Nu, krivo je zakljuiio da je tu negdje i Franio
Tudman.('e8 Pakako je najednoei u njemtt, posve uepravedno,pfepoznao
opasnog protivnika zap dni1(jkihustavnih poredaka, ekstfemistidkogi,
moZe biti, teroristiakog, ditav je nas plan o Tudmanovoj gostujueoj
profesuri na elitnim Sveclskimsveucilistimanaias pukao poptlt mjehura
od sapunice.
PribliZilo se, medutirt, p."r,.r""*a prevrata. U listopadu
1988 nazvao me je na sjever"r,;"r.
Njematke, gclje sam tada Livio, suborac
('e8
Tudrnan je, medutirn, jo5 u ljeto 1979 upufivao sugestiie nama Proljef:trima
da se na neki naiin pove2emo s klrgovima oko CIA-e (sic!), ocekujuci vitljda od n;1t
neko otvaranje prerna Hrwatskoj. Takvirn idejarna moadn bi kasnije i nxsao nekiztleo'
niCki fezik s H;iggmanom, cla se obistinila plauirana suradnja.
490
AppIlNDIx A; XVI. S.IECAN.IA NA MOJE POZNANSryO S TUDMANOM
Ivirn cerovac iz Mrinchena.KaLe,upfavo ie sinoe bio s Franjom Tuclma_
nom i ima neobidna iskustva koja bi mi htio ispriaati. Tudmana je,
naime, pozvalaHrvatska katolitka misija da ondje nasim liudima odizi
jedno predavanje. on je to i utinio i nakon zavrsetka povukao se u
gornje odaje, gdje je trebao prenoCiti. Cerovac je pohrlio za njim kao
za staim kolegom iz HrvatskogaProljeeada ga, nakon punih petnaest
godina, vicli i iuje. Cerovacje, kao samostalniautor, upravo bio objavio
jedan vrlo uspjeli Hruatski politicki leksikon, pa je i o njemu htio iuti
struinu prosudbn Tudmana kao poviesnicara.
Tudman g^ je, medutim, prema njegovim rijeiima primio hladno
i nezainteresirano,o leksikonu, politici i na5oiborbi nije bilo ni govora,
nego je samo zapitao Cerovca tko ee mu za to njegovo predavanie
platiti honorar. Kao da se takvi honorari uopee placaju, kao da bi i tacla
bili nesto viSe nego simboliini, kao cla je to cerovieva stvar i kao da
nakon toliko vremena nije bilo i dmgih tema!
Odmah sam nazvao Nikolu Stedula,predsjednikanaSegapokreta,
i prenio mu Cerovieve dojmove. "Koliko je star taj Tudman?"- zapitao
me Nikola. Izratunao s:rm da ie upravo navrSio66 godina. "Ma vee je
star."- nato 6e Nikola. "Ni5tavi5eod njega.A da mi njegazaboravimo?"
Za nekoliko dana dobio sam obaviiest da fe Tudman s onim istim
predavanjem u Stuttgartu.Javili su mi kod kojih je naSih ljudi odsjeo,
pa sirm ga n zvao brzoglasom.Razgovaralismo gotovo jedan sat. slutilo
se na obzorju novo vrijeme, poieli su se uruSavatieuropski komunizmi
i postalo je tek pitanje vremena kada ee i5ceznuti i zlikovaika Juga
skupa sa svojim nakaznimustroiem.Htio sam od Tudmanajo5 iedanput
euti Sto nam je iiniti. Odgovorio ie: "A Sto moZemo iiniti kada je
Be<rgradterkavkakav lest?Tu se ne moi,e ni5ta!" Rekoh: "pa moZemo
murkarovo Stoiine Slovenci,pokuSatis neovisnimpolititkim strankama."
Nato ce Tudman: "Kakvi Slovenci! Pa oni su nas izdali u Hrvatskom
Prolje6u!" "MoZdajesu" - nzvratio sam mu - "ali to nas u ovom dasn
ne mora zanimat| Hocu samo re6i da ih pokuSamooponaSati.Ne5to se
mora uiiniti, sadzrje vrijeme". Tudman je tek uponlo ponavljao cla se
ne moZe niStauiiniti te da njega politika i ne zanima. Htio bi nastaviti
s pis:tnjem knjiga, moli da mu pomognemo oko izdavaia, oko predavanja
na Zapadu6e'), i najavljuie da ee do6i, da eemo se vidjeti te, napokon, i
osobno upoznati.To(,
n" Nckoliko goclin:r nakon mojega povratka
n Dornovilu ieclna rni ic bolniearka
sa Sv. Duha plenijela rijeei nekog gener:rla sto ih ie izrekao na pmo1t. Geleral, iiie
mi ilrle niSta nije govorilo, odao joj je kao vcliku tajnu da je Tgdrnal prema meni bio
vrlo nesklon jer mu navoclno tl emiglaciji nisam udinio nikakvih .rtl.rgn. Ocl samog
49r
 MLADEN SCI_IWARTZ: HRVATSKA NAKON TUDMANA
Nakon Tudmanova izbora za predsiednikaHrvatske Demokr:ltske
Zajednice nazvaosam Ll glasovitu "baraku", ali su mi umjesto Tudmana
dali Nevena Juricu, s kojim se nisam mogao najbolje sporazumijeti.
Niie, medutim, vi5e dugo trebalo tekati na susret s "generalom", kako
sam ga jo5 uvijek zvao. "Hwatska kultunra zaiednica" Ll Hamburgn
organiztala je gostovanfeFranje Tudmana. Okupili smo se 6. svibnja
1989 u jednoj - masonskojloZi. Uz mene su bili suborci Du5ko Loje,
voda HDP-azr sjevernuNjemaiku, Damir Peffie, uegdaSniivoda splitskih
studenata,te Boris Luk5i6, suradnik naSegaHruatskog Tiednika, inaie
bratif kaslijeg splitsko-dalmatinskog iupana, prof. dr. BranimiraLukSiea.
Tudman je u prvi mah razodarao, drlefi nzvtteno akademsko
predavanje pred publikom koja je od njega odekivalavatreni politieki
govor i poticaj na akciju. Zanimliiviia ie bila rasprava koia ie potom
uslijedila. Tu je on dojmljivo raskrinkao jasenovadkimit, prvi put sam
ocl njega iuo i jasnu osudtt Bleiburga, a istaknuo je i kako Zidovi nisu
stradali samo Ll NDH. Najavio je novtt svojtt knjigu (BesPuCa)i glasilo
HDZ-a(Glasnik), pohvalio je generalissimusa Franca,koji je svim palima
za Spanjolskupodigao zajednidkispomenik, a iscijedio je dak i koju
rifet razumijevanjaza Usta5e:oni, veli, nisu u svojemu programu imali
protusrpskih planova, ali ietnici su najavili genocid nad Hrvatima i tako
postali krivcima z^ or\o Sto se poslije dogodilo.
Pohvalio ie i nacional-komunistetipa Hebrang ili Cesarec, a z
sebe je, na upit od kada je Hrvat, uz gromoglasni pljesak odgovorio:
"Od kada sam Ziv." Bilo ie tu i krivih prociena: da je dobiienabitkaza
lrrvatski jezik (niie ni do danas, a, najmtnie na dojuier Tudmanovoi
televiziji!), claseJNA nije svrstalana stranu Milo5evieaitd. Damir Petrie
upitao ga ie zr junadko zdravlje,na Sto je Tudman cluhovito trzvratio,
obreufi Juvenalowr izreku, kako je u zdfavome duhtt zdravo i tijelo.
Moje je pak pitanje glasilou demu su tako velike razlikeizmedu njegova
HDZ-lt i Veseliiina HDS-a da su se Ll samom potetku morali ruzifi u
iasu kada nam je tako potrebno opfenarodno jedinstvo. Tudman ie na
moje pitanje odgovarao desetak minuta, a da ni sada ne znatn Sto je
zapta^vorekao.
'l'udmana
nikacla nisarn dobio sliinih prituZbi. Istina je da sam tr teSkirn uvjetina
traplavio zirnjega koliko sam mogao i t<btlt<oje o meni ovisilo - ni viSe, lli ni rnanje'
S druge stratle, istina jc i to cla smo mi od Tudmana oiekivali (za Hrvatsku) vi5e nego
Sto smo mu uzvlirtrlo bili u stanlu (osobno) pruZiti. On jc ta odekivanja - ua svoj uadin
- poslije i ispunio.
irxr1.1 imo rirzgovol'voclili nekoliko m1'eseciprije osnutka Ihvatske Demokratske
Zaje<Lnice. Pa ipak, .irniro s;rm doiam da mi govori iskreno i da mu takav pothvat u tofir
casu jo5 nije bio ni na krajtr pameti.
492
APPENDIX A: XVI. SJEEANJA NA MOJE POZNANSTVO S TUDMANOM
Za nepunih godinu dana odriaj
ctrzavotvorriinacionaristiizemigrn.r;.t'rr?ilo'"t;Jffi:h?J
koji je
l3:il#i
I.]9""1, bio ponucrionajnacionalnijiprogram, a ja Jam u tisku
HDP-aobjavio odgovarajueikomentar i poziv. ubizo je, medutim,
doslo
vrijeme da se i sam vratim u Domovinu. Doveli rmo ," sobom nas
HDp.
Parola je glasila: Ne destabilizkati vladu. pa ipak, u svojim napisima _
a
razvio sam revnu spisateljskudjelatnost - iesto sam Tudmana nesmiljeno
napadao: njegovo oklijevajude ratovodstvo, politiku dijeljenja hrvatske
Bosne, podani5tvo i pokornistvo pred zapadom...Kaclasmo u prigodi
jugo-blagdana"29 novembra", koji se u Hrvatskoj 1990
los obilyizaiao,
priredili dernonstracije na Jeladicel'u trgu, a potom precl Kazalist.-,
.i
Mestrovieewr Zdencu ziuota, prvi put u poviyesti yavno zapaltJiogavnu
jngo-krpetinu, ja sam za tu zgodu unaprijed napisao letak, zbog
rio;.!u
me je redarstvo pozxalo na "informativni razgovot,' i zatrahrro -.n.
da zajam(im kako ee naS prosvjed protefi u redu. Nato me je".rnazvala
Predsjednikova tajnica zdravka Bu5ie ftoia je s nama suradivala
tr
emigraciji) ikazala kako bi predsjednikvolio dobiri primjerak letka da ga
proiita. Rekao sam na koju adresunjihov voza( moze cioci po letak,
ali
su tadasniinasi ultrakonspirativnideiki vise voljeli <laga,sami odnesu u
Predsiednikor.'urezidenciju. Njihovom, a ne Tuclmanovom krivnjom,
uostalom, naSprosvjed, nije ispao onako kako sam to oiekivao i zelio.
u isto vrijeme ttaiio sam opetovano osobni susret s Tudmanom:
kako bih s njime razmotrio hrvatiki trenutak, iznio neke sugestiiekoje
sam smatraokorisnima, dogovorio se o svomestatusui mjestu na-kojem
mosao biri naikorisniji za mlaclu hrvatsku drLawt,napokon - kako
fif
bih od njega zatraiio da se Zurno i zdnsno zaloziza pustanje hrvatskoga
borca Zvonka Bu5ieaiz ameriikog zawol:'.
odmah nakon povratka iz emigraciie javio sam se predstojniku
LlredaPredsjednika,Hrvoju Sarinieu,koji me'je za nekolrkoclanan zvao
i uputio da Predsjedniku, jer je vrlo zauzet,posaljem pismo sa Zelfom
za susretom.Takvih pisama bilo je tri ili aetiri, ali na njih nije uslijedio
gdqoyol; kasnije samiz raztitkapotititkih prigoda zaktjvtio kako Salinicu
i uije bilo osobito stalo da ona dodu Tudmanu u ruke. osim toga uputio
sam Tudmanu i niz poruka s razmisljaniima o trenutainom stanyu
hrvatske politike, neke i na privatnu adresu.
Jednom zgodom ostavio
s_aqza Tudmana poruku i njegovim iuvarima pred kueom u Nazorovoj
59.701 za sluiaj da ga vidim, Dobroslav mi je Faraga,u vrijeme niihova
TorNikada nisam.
za privatne usluge, vjerujufi da bi o'e bile
lldnlana.molio
srtvisnc da me je on dostojno doeekao kao povratnit<a iz eniiera;tste
tro.ne za Hrwatskrr
493
 MLADIN SCI{WAIITZ: HRVATSKA NAKON TIJDMANA
je
najljtrceg sukoba 1991, predloZio da mu porudim kako. njemu, Paragi,
je on i_fargl.i mene u jednom
3O godina, a Tudmanu vef To.Inade
r"o- govoru7o2oznadio "velikohrvatskim stekliSim:r", trenlltku kada
Ll
Varagi to ni prema jeclnom mjerilu viSe nije mogao biti i kacla sam se
ocl nfega vee bio nepovfatno r?;zilaLo.U_drugim iavnim
prigodama, koliko
zn21m,-nIjeme izrijekom spominjao, ali sam tl dva navrata pfepoznilo u
njegovim iziavame-odjek netom mu poslanih mojih kritidnih komentara:
ttstvrdio je kako treba osluSkivati glas naroda
;eOnom zgoclom, u Saboru,
a ne svileia, a dntgom ie iznio odulji popis poviiesnih hrvatskih vladara
kojima irije uspjelo ono Sto je uspjelo njemu: stvoriti i zadt2ati samostalntt
lrrvatsku clrLav]tt.Oboje sam mtl tih dana iznio tl pismima.
U jeclnom r;rzgovoru z:r izraelski list Jerusalem Post pak, Tudman
se, na oclgovarajufe novinarsko pitanje, poku5ao "obraniti" Wrdnjom kako
on ost:rje vjeran Titovoj bastini, dodim je onaj koji hoCe Titovo ime
makluti s jednoga zagrebadkog trga Mlaclen Schwartz, koji je, kako reie,
,,vaS".Polwalio se da je torn zgodom upfavo olt "spasio" Titovo ime.Tol
Osim privatnih, uputio sam Tudmanu i viSe javnih politiikih poruka
kroz napise ili interuiezre u novinama. Sve Su Seone svodile na prigodne
ili opetovane, nadelne savjete kako bi bilo vaZno da iskoristi maksimum
svojilr ovlasti, pa i da posegne za izvatrednim stanjem i tempofafnom
dikiaturom tacti .tletoivornijega suzbijanja pogibeljnih neprijateljskih
izazovtt, te cla pohapsi vocle tihoga Pttcaztti.eestitao silm mtl tt uovinama
i g dogovol.q sir lt-yloln cloclijelio gri cluZnost kojit odgovara moiim zitslttg;tura, sposob'
nostirna, Skoli i inter.esu. Samo u jeclnoj iznimci mol'ito sam mtl sc, kacla stt sve drttge'
pa i najutjecajnijc vcze zirktzale, oblatiti zit pomoe , jer stt tt uevolju bili upletcni i
dmgi- ljutli. Mogu kazati cla je problcrn smiesta bio rije5cn.
irr: |,I1 II sjeclnici Glavnog rldbora LIDZa 7. prosinca 1996'
',)r lUjet je o viscstrukoj besrnislici. Predsjeclnik hrvatske clr.Zavenelna se potrebe
plavdati stfanon piskalaln, liti ga gvleravati cl:rse ba5tina jugoslavenskog zlotvora Tita
"ttgtt
Strrjc i u sloboclnr>j Ilrvirtskoj. I'osvc je pak srnijesno tvrcliti cla ie on spasio naziv
toai-Sala f ita" koji srno mi'u Novoi llvatskoi Desuici htieli promiicnili Y: 11-,::'
naravno, nisrno imali nikakve moei ui ovlasti. Samo smo, koncem 1996' kanili Siml)o'
nje
liin<t, clemonstrativuo i nakratko prelijepiti plodu s T'itovitn imenotn, i preko
staviti natpis s imenofir I,ogl:rv6ika <ir. Ante Pavelifa, koji ie zasigurno bio veei hrvatski
z:rsluZnik od Tita.
7,,, C) ti.hont pttttt. v. poglavlie XII ("DrZavni ttclar': s lijeva il' s clesnl?")! Ovi
savjeti nisu smjerali doslovnom prihvacanju, niti je 1:oziv ua fasptlstanjc S-^bg:o l
suspenziju polltiekih stranaka trebio biti shvafel kao leka "provokacija". Provokacijorn
kraj'
Flryati nazivaju svako artikulirarlo sraialiste kacla ne znalu kiko bi s niime izisli na
trenutktl ovoj bilo
tsile su to polrke 1 vicln signtla o onome sto bi u d:tnom -zemlii
potrebno i Sto bismo na'-fudrnanovu mjestn ucinili mi, r'aclikalni clesnicari. .ler, srljan;e
clt'Zaveu lievidarski pue , crveno-Zutu diktattu'u lijevih libefala, petokolonaSzt i psettdo-
konvertita te u susljedni kaos valja, ako je moguee , pravoclobno osujetiti odgovarajueim
mjerama s desna.
494
APPBNDIX A: XVI. S.IECANJA NA MOJE POZNANSTVO S ]'UDMANOM
kao vrhovniku velidanstvenevoine akcije Bljesak i oluju, ali sam uieclno
za,ftalioda se isto tako oslobodi i Hrvatsko podunavlje. Naposesam mu
predlagao da za vremena odredi nasljednika,kako su to, svaki na svoj
naiin, uiinili i njegovi uzori Franco i Tito. Da je poslusao, vjerojatno
bi Hrvatsk<ljbila priStedenasudbina koja ju je snasla sadasniim
neprimjerenim, koliko i opasnim posljetkom predsjedniekihizbora.Trs
Pratecirudmanovo pomalo neozbiljno drlanje prema meni, shvatio
sam da nema odvee smislaodekivati susret ili rtzgovor s dalekoseZnijim
znatenjem. Sve je konacno ostalo na nekoliko sludajnih sastanakau
gradu.Jednom me je, u kavani "Dubrovnik", negda5niisuboracTomislav
Mieie upozorio da upravo dolazeTudman i njegova svita. ugledao sam
ga i pri5ao mu kada je dm5tvo vee posjelo. To je bio prvi put nakon
moga povratka. "Promijenili ste se." - reie mi Tudman, ciljajuei na
moju nekoe, u Njematkoj, dugu kosu. "I Vi ste se promiienili." -
oclgovorio sam, misleei na neku dmgu vrstu promjena. Uputio me da
se javim "Sefti kabineta" ne bih li ugovorio dolazakk niemu, nu, kako
sam vee izvijestio, taj je poku5aj ostao bezuspje5an.
Iste, 1990 godine vidjeli smo se izlazefi nakon polnoeke iz
Katedrale. eestitao sam Tudmanu Bozi6, tjelohranitelji su ve6 skoeili,
kada su uvidjeli da je to snviSno,a gospodaAnkica samo mi je bez rijedi
pruZila ruku.706Treii put doslovce sam na Tudmana naletio kada se,
pred gostionicom "Charlie", "kupao u masi". Opet smo razmijenili
nekoliko konvencionalnih redenica, a gospodica Nevenka izvoljela ie
bahato reei kako mene Predsjednik ne 6e primiti jer vee milijun ljudi
eeka na primanje kocl njega.Tudman je ktzao:'Javite se rajnici.", dodim
sam ja Nevenku, nakon njezine eskapade,zapitaoje li ona ta tajnica, te
sam je informirao da ja nisam "milijun ljudi", nego sam Mladen Schwartz.
I na kraju, pri5ao sam Franji Tudmanu na Markovu trgu u lieto
1997,kadaje polagaopriseguna poietku svojegadrugog Preclsjednidkog
mandata. eestitao sam mll izbor i stisnuo junatku desnicu, bez obzirtt
nzrnaSaneslzrgania i njegor.rrsuzdrZanost,kao Predsjednikumoie hrvat-
ske DrZave za koiu sam se s toliko strasti i dobre volje desetljeCima
borio. Naravno da mi nije palo na pamet pridrlavati se tijekom te
ceremonije nekakvog reZimskogprotokola, pa rni je bilo zabavnopratiti
7o5Irranco je sa svojim nasljednikom
bio uspjesniji od Tita. prvo stoga jer se
c-tslouiona stoljetni, rrlistieni autoritet Krune , a drugo jer se nije oclluiio za anonimni,
rotilajtlei kolektiv. Svakako, umjetnoj i apsurdnoj .fugovini ne bi bilo duga Zivota niti
cla ie Tita zarnijinio nebeski andeo.
706Tom zgodom nakratko sam, plvi put,
poprieao i sa stipom Mesifern, tadasnjim
premijerotl. Na mojrt zamjedbu k:rko se uc sl:rZem s nekirn vidovirna ljegove politike,
odgovorio je: "zato i imamo demokraciju d:r se ne moramo u svemu slagati.,'
495
 MLADEN SCFIWARTZ:HRVATSKA NAKON TUDMANA
potom u tisku smu5ene i usplahirene reakciie na okolonost da sam
Tudmanu izrrzio dobre Zelfe odmah nakon kardinala Kuhariea. Valjda
sam trebao iekati dok se izredaju Skare-OZbolt,Canjuga i Granic. U
svakom sludaju, Tudman nije reagirao na moju povredu protokolarnih
svetinia.
Poliriaki mi je bilo stalo do toga da Tudman odradi svoj dmgi
mandat u miru i do kraia, do 20O2. Njegovtt smrt doZivio sam kao
veliktr, sudbonosnu prekretnictt za Hrvatsktt i novi podetak, sa svim
pogiblima, neizvjesnostimaali i dobrim izgledima koje on sobom do-
nosi. A osobno, Sto mi je drugo preostalo nego da njegovoj udovici
gospodi Ankici, i obitelii, po5aljemporuku iskrene sufttti? Ovu knjigu,
uza sve zalttieve hladne obiektivnosti, kojima je takoder podvrgnuta,
pisao sam i u ozraiju vlastitih uspomena Sto me povezujtt s Tudmano-
vom litno56u, i Zelim je sadaposvetiti umrlom Predsjedniklr,ToTkoji ee,
Sto gocl danas iz iablje perspektive galamili njegovi nedorasli mu
protivnici, svojim drZavotvornim djelom nepovratno nadLivljavatisto-
lieea hrvatskebuduenosti.
'o'Ankici'Indman
ovclje zahvaljujem na bibliograt'skim podatcima koje mi je
poslala djekom rada na ovoj knjizi. Htio sam
ioS prijc davanja nrkopisa u tisak o
pojediuim njezinirn telnam;l popliiati s Prectsjednikorn, koji bi me tim povodom nroZ-
da i plimio, nu usnd je odreclio drugadije. Tudman je umro, a ja sam neke dijelove
prilagodio ili dopunio suklaclno novim okolnostlma.
496
APPENDIX 8,,
XVil. KUD SRLJASRBIJA?
Hrvatski narod, da je samo mogao, izabno bi svakakodrugadiieg
susjedanego Sto su srbi. povijest srpsko-hrvatskihoclnosajamuEna'1e]
mraena i tragiina. Hrvati su se spram srba ponijeli kao zastitnici _
pruZiv5iim utoii5te i pod kraljem Tomislavom,kada su ovi bili ugroZeni
od Bugara,i u vrijeme turskih osvajanja,kada su pratili turske poitrojbe
kao martolozi ili pred njima bjeiali. umiesto zahvalnosti, Hrvati su na
svojim granicamadobili trajnog, nesmiljenog neprijarelja,koji je uviiek
iznova nastojao zauzeti hrvatske teritorije: vojnom silom, djelovanjem
petokolonaskih hrvatskih srba (koie je, naiveeim clijelom, srpiko-
pravoslavnacrkva izmodelirala izmaterijala pravoslavnih Vlaha i hrvitskih
pravoslavaca),ili udmZenom srpskom akciiom izvanai iznutra - kako
se to zadnji pnt dogodilo i u Domovinskom ratu. Hrvatima nije preosta-
jalo dmgo nego da se protiv srpske invazije i agresije, proriv irpskog
imperijalizma i hegemonizma,odupiru i bore na sve naiine, a napokon
i silom orvlja, pri iemu su pokazivali iudo od junastva, ali i oitrog,
nemilosrdnog suzbijanja tljeza, pa bi im srbi n:rknaclno,uz madjivu
asistencijuprotuhrvatskih sredistau svijetu, pripisivali u grijeh i zestinu
ove samoobrane,baSkao da ona nije bila najprirodniji, normalni i zdravi
odgovor na njihove napadajei presizanja.
srbi su neobiian narod nasegasvijeta, sa svojim clobrim i losim
obiljezjima, s mnogim protuslovljima, unutarnjim razdiraniimai vlastitom
povijesnom tragikom, i da nisu rako izravni i uporni neprijatelji, Hrvati
bi ilr mogli razmatrari smirenijom nepristranoseu. ovako, oni su n
hrvatskoj svijesti vlastitom krivnjom najcescepredstavlieni nekom vrstom
simplificirane karikature, polemidke konstmkcije, cniog mita. Hrvatska
ih predoiba rado vidi kao podle i primitivne balkansko-bizantinske
497

MI,ADEN SCFTWARI'Z: HRVATSKA NAKON'IUDMANA
laLljivce, pljadkaSe i koljaie, a u najboliem slueaitl Sarmantne drznike,
kojima iesto - i unatod svijtt krvavih ratova Sto ih je s njima voclio -
ne ocloli ni sam Hrvat, posloviino sklon lakovjerju i zaboravu zloiina
5to sn n:rclniime pocinieni. Da u ovoj pojednostavnjenoj i jednostranoj
predodbi samoobrane lo5e prolazi takocler zastuplieni, svijetliji sastoiak
sfpskogl nafoclnog bica, d:r se pfitom fado zaboravlja i na niihove
nlclafene pisce, sklaclatelje i slikare, spfetne nacionalne polititare, na
veliki broi uistinu kultiviranih ljudi od duhaT')B- z^ to snosi iskliutivu
k1ivnju njihova bahata megalom:rnija koiom su se pfedstavljali svoiim
susjedima - ne samo Hrvatima, nego isto tako Bugarima ili Albancima.
I iz potrel>e za kompenzacijom stoljetne podcinjenosti pod
osmanliiskirn imperijemToe,popfimivSi, uz tradicionalne bizantinske, ioS
i orijentalno-clespocijskeznaiajke, na neki se nadin usto sa zakaSnjenjem
iclentificiravSi s tttrskim osvajaiefl, - Srbi stt U XIX stolieCu nzvili
sn:rZnu imperijalnu velikosrpsku ideologiju, temeljenu na naplavinama
baStinjene svetosavske mitologije.Tto Iz srpskog:r megalomanskog mita o
nebeskom narodu i njegovof irtvi - strukturalno posve simetrianog s
odgovarajucim Zidovskim mitom izabranog naroda i "holokausta" -
uslijedilo je, opet slitno Zidovskom, apsollltno srpsko pravo medtl
narodima. Veliiina umi5ljene Zrtve postala je mierom dopuStene velidine
politieke uloge, nacionalnih ovlasti, pa konadno i dimenziifr. dr2wno-
narodnog teritorija. Gctje god su srpski grobovi, tamo ie Srbija. Ovim
imperijalnim sofizmorn Srbin svoiom toboZnjom Zrtvom opravdava
7"" Srltsko duhovno stvarala5tvo nifc lrilo upueeno samo l1a <lskttdnc clotr1afe
poticajc, ncli() se znalo ltkrclno otvoriti utjecajirna lazviicnih ktrltttruih naroclir: Rttsa,
Nijemaca ili Irrancuza.
'"e Kroz ttrlska
stolieCl, Pcekl patrijar5ija lrreclstavljalajc Slbirna naclotnjestitkza
clrZavtr, ali i ploizv<'rclaca, prouositclja i auvara velikoslpskc nacionalue ideologije
Srrctoscruljtr. Na tu lrlogu Peike patrilarsiie upozofio je u I{ruata vec Ivcl Pilar Sridland
u svo j cr.nrr.f u.2n osltu ens k o m p i t ani t t. (1 9 la).
rr('LI tai mitoloski
korpus pripaclajtr mistika kosovskoga potlrzir 1389, srpske
uar'<>clnepjcsnrc sa svojirn izmaStinirn ltseuclohclojima poput Marka Kraljeviea, ali i
kasniji clerncnti sa srltskim ustaucirnir poeetkom XIX stolicea pa sve clo Gavrila Pfiucipa
i DraZe Mihail<lvica. Svctosavll'e jc kvazireligija u koioj jc slpska naciia stupila namjesto
Boga, a sv. Sa'r'aigra ulogu Surlaclinskoga Isukrsta. lJ tom galirnittiiasn, kako jc zamiietio
bl. Alojzije Stcpinac, nema morala, naeela, istine, plavcle, pristojnosti. Ncma il'r, clodajrno'
kao tti ri sv;c'tovnol slpskoj povijesti: srpski Slcctnli Vllet<, dakako, purl jc krvavih
vlaclarskih obraitrnii, ali i ,r'XD( stoljceu ocl 9 srpskih kneZcva ili krltieva Sest ih ie
svrgnuto, a tloiica su ultijena. Ostali plimjeri slpskoga "zlosilja" clobro stt znani. Jos oo
XVIII st. tlaje velikosrpska praksa kulture poirbljivanja, ili posrbljivanja kulture. C)
ploblemu slpske naciorialne fisihologije i Svetosavlia usp. Mlaclen Schwartz, "Die Sefbeu
im post-titoistischen .fugosl;wvien: ihre Kirche uncl cler hl.-Sava-Mythos", u zbortriku
Rtrclolt:r Grulicha (Hrsg.) Menschenrechte und Religionsfreiheit in lugoslatttien (Nbert'
tts-Maguus-Kolleg/ llaus del Begcgnung, Kcinigstein,/Ts.1986, str. 35-67)!
498
APPENDIX B: XVIL KUD SRL.IASI{BIJA?
osvajaiko Sirenjena raiun svojih susjecla.u nizu ideoloskih zahvata,u
spisima Gara5anina,Karacllieai cvijiea, Nikole Stojanoviea,vase eubri-
lovifa, StojanaProtica i stevanaMoljkoviea; u rnisli jeromonahaJustina
o europskomiovjekobogu i svetosavskomBogoiovjeku, u Mitrinovieevoj
predoibi o Srbinu-Svetovjeku,n bulaZnjeniimasrpskogazenitisilekog
pjesnika Ljubomira Miciea o srpskom barbarogenijute njihovoj likovnoi
inadici n slikarstvnhistorizirajucegnadrealistaMiliea S&rnkovifa("Miliea
od Maive" - hrvatske, nota benet), u ideologiji i praksi detnitkog
pokreta, crnih i bijelih ruku, sve do glasovitogMemoranduma Srpske
akademijeznanosti i nmjetnostl iz 1986 - postavlieni su i postavliani clo
naSegatrenutka temelii srpskoj rasistiikoj megalomanijikao opravdanju
srpske prevlasti nad narodima.
U svoiemu imperijalnom pohodu Srbi, meclutim, nisu oiitovali ne
samovojnu, fiziiku silu potrebnn za uvierljivu pobjedu nad neprijateljem,
nego ni nroralnu i clnhovnu premoc koja bi ih legitimirala za nove
gospodare, za tvorce novog, viSeg imperija podobnog da pokorenima
pruti nove vrednote i potakne ih na unutarnie proiiSienje ittzdizanje.
Srbi nemaju u sebi dostatneasimilatorskei misionarskesnage,kulturnog
identiteta i kreativiteta neophodnih za imperijaln:r osvajanja.Oni nisu
bili tr stanjll iznjedriti svoiega Cezarui Aleksandra,Napoleona, pa ni
I{itlera. Njihovi osvaiaakipohodi nisn podivali na unutarnioi idefi, nego
tek na zadrtom kompleksu veliiine bez pokti6a, na promjenjivoj sili
onrZja i neuvjerljivom djelovanju laZnog svetosavskogmita, na sprezi
topoua i popoua.'-tLI zato su se "imperiji" raspadaliubrzo nakon smrti
imperatora, zvao se on DuSan Nemanjie, Aleksandar Karadordevi6 ili
Josip Broz7t2,a MiloSevieevose carstvo, dok nije pravo ni zalivjelo,
7r' Imperijalizam moZc nastati iz divlie vitalne snage, v<-tlic za Sirenjern i
osvajanjem koja se s vremcrlolrl kultivila; on isto tako moZe nastati i iz cluhovne snagc,
iz potrebe za univerzllizacijorn dostignute duhovne rtzine. Napokon, on rnoZc potcei
iz krivc pledoebe o svojirn granicama, iz urniSljenosti i (samo)obmane, laZi i poclvale,
iz fekta zavisti spram kulturnijega namiesto osjecaja nadmoei vlastite kulturc. Ovaj
posljcdnji tip imperiializma ol'tiljeilrva velikosrpsku ekspanziju i hegemonij r.r.
'rr Srbinta niie
osobito drago ktda ih se clovodi u svczu s Titovom diktatnrom,
i oni, lrez dostatnog nrzlogir, dakako, ustrajavaju na Titol.r.r hrvatstvu (sto ie u njihovoj
terminologiji istovjetno s "usta5rvorn"), koje rt njegovoj politici nije igralo gotovo
nikakvu trlogtr. Ostajc, n:rprotiv, nedvojbena povijesna einjcnica da je Srpstvo upravo
tt koaliciji s titovskim jugo-komunizmom ostvarilo svol stolietni san o Velikoj Slbiji, i
tla je to ostviu'enic potrajalo skoro pola stoljee:r. To sto velikosr'pska zamisa<l u'fitovoj
'l-itovn
Jugoslaviji nije zaLivielit bezostatno i dokraja radikalno, 1e rnoZe se pripisivati
(polu)hrvatskom podrijetltl, lrego izv<lmoj slabosti srpskog imperijalizma, koji nije
dorastao trajnom i pottztJanom Sirenjtr izvan svojih grtnica. Ni srpski kralj-cliktator-nije
nspio od prve Jugoslaviie stvofiti dosljednu i stabilnu velikosrpsku clrziw'u.
499
 MLADEN SCHWARTZ: HRVATSKA NAKON TUDMANA
uvjerljivo r^spaLd^jol za vladareve sluZbe. Sto nistt uspjeli osvojiti, a
nisu uspjeli trajno imati ni5ta jer im je manjkalo civilizacijske hegemo-
nije, to su poput prkosne diece (koliko su mogli) razruSili:Dubrovnik,
Osijek ili Vinkovce. RazruSili su i Vukovar, tijekom poku5aja da ga
osvoje. Karakteristidnoje za njih, medutim, da ni tijekom godina srpske
okupacije nisu poduzeli gotovo ni5ta da se grad obnovi, ponovno izgra-
di "jo5 ljepSi i stariji", kako glasi njihova stupidno-cinicna formula.7l3
Svi balkanski i od Balkana neSto udalieni narodi njegovali su u
svojoj nacionalnojprogramaticiuvecanjesvojih granicai moei, stvaranje
svoje drZavekoja ee biti velika, veCaod postojeee: "Velika" je u svojim
2eljamai snovima bila i Slovenijai Hrvatska, i Makedonija, Bugarskai
Rumunjska,i MadZarska, Albanijaili Grtka. Ali samoje Srbijasvoj projekt
"Velike Srbije", ne samo iasovito i doslovce, nego i dugotrajnom domi
nacijom kroz obje Jugoslavije,uspjela i ostvariti. Da ostvareno pak nije
uspjela i saduvati,razlog su upravo navedene okolnosti.
U svojemuimperijalnom nacionalizmuSrbi pokazuju zaiudno dvoj-
stvo. Jedan ie sastoiaknjihove nacionalne svijesti arogantln, agresivan
i opak i on clolazi do izraLaiau barbarskim zloiinima kakve ie znala
podiniti razularena aetniika soldateska u ovovjekim ratovima protiv
Hrvatske, ali su se i ranije i dmgdje srpski vojnici ponaSalina isti naiin.
Ali isto tako njihov je habitus prividno sno5ljiv, velikoduSan, otvoren
pfema dmgome, on sve voli, sa svime se bratimi, nikakve mu razlike
nisu vaZne.To je talaLntt srpska prijaznost, zavodljiva i prijevarna Sirina,
to je njihov rustikalni Sarm koji sluZi zavaravanlr i neutraliziraniu
protivnika te niego\,.ulak5em i uspjesnijem pobjedivanju. Takav stil
pona5anja Srbi su obilato primjenjivali, upravo su ga usavr5ili, baS u
svojem suobracanjus Hrvatima. Srbi se i prema Hrvatima s fedne strane
drLe vrlo prijateljski,s toboZnjim razttmijevanjemi po5tovanjem,s onom
svojom razontLavajucomprostaikom srdatnoSeukoja sluiaj nog zne.rLca
odmalr pretvara u pobratima. S druge strane, mrze ih i pteziru, tlade i
713Zanimliivu teoriju
srpske clestmktivnosti ponudio je negdaSnji beogradski
gradonadelnik, alhitekt i sin knjiZevnog kritiiara Milana, Bogclan Bogdanovie, koji
danas Zivi r,t Beer,tkao emiglant. Bogclanovie uvida da Srbe rnogu okupiti samo mitovi,
a nikako gradanske, enropske formnle koje preziru. Vjemju da ie nspjeti oslone li se
samo na svoj pomalo suludi, a pomalo doeinaeki Sarm. Srbi sn uopee neurbani, nrralni
n:uod, nikada nisu gradili gradove, samo sll ih sposobni ru5iti. Nije irn ni stalo do tla,
nomadi su, lako dodu, lako i odu, pa se i vrate. - Sve ovo, rekli bismo, nisu odvee
povoljne pretpostavke zl nekoga tko bi Zelio biti imperijalist. Za Bogclanovica, Srbi su
stovi5e upravo opreka imperijalistima: jedino je rjeSenje za Srbiju, rvrdi on naime, da
bncle protektorat. v. Bogdanovieev interuieu vesni KneZevic "flstajem protiv
Tudmanova kulturocida" u splirskom tiedniku Feral rribune (br.547=11. III 1996)!
500
APPENDX B: X\TII. KUD SRLIA SRBI.IA?
mude, ubijaju, svojataju i nijedu im identitet.TraOvakvu kombinaciju
ljtrbavi i mrtnje Nijemci zol'u jednom rijediu Hatiliebe. @lement "ljubavi,'
ne treba bas doslovce shvatiti.) U tome ipak lezi dublji paradoks: kako
se moZepoduzeti genocidni pohod protiv nekogakoga se smatrasvojim?
Ali odgovor nije te5ko pruZiti: Hrvati su za Srbe neprijatelji u onoj mieri
u kojoj hoee biti samosvojnii svoji na svome. Kada otkriiu tu hrvatsku
teLflju za neovisnoSeu, Srbi vise nemaju ruzloga nastupati susretljivo i
priiateljski. Oni to iine samodok joSnisu izgubili svakunadu u hrvatskn
naivnost, dok jo5 nije ponestalo izgleda da Hrvati nasjednu srpskom
Sarmukoii im porucuje kako su Srbi tolerantni i Sirokogrudni,i kako im
"niie vaLna" nacionalnost(tako dugo dok je srpska, naravno, pa makar
i pod "jugoslavenskim"imenom).
Srbin dakle u nadelu, u "nofmalnom" stanju, nije iouinlsf. On ne
fe mrziti Hrvata samo zato Stoie ovaj izvorno ne-Srbin,ako inade prihvati
Srbinovo zavodenjei zaludivanjes krajnjom perspektivom posrbljivanja,
pa bilo to i preko jedne "jngoslavenske"medufaze. On pokuSavabiti
imperijalisf, opsjeniti, oiarati i zacaruti svoju Zrtl'n da joj se svidi i da
je tako lakse dotude.TrsKada pak Hrvat na ovo "udvaranje" odgovori
7ri Na to je ciljala imperiialistidkafbrmula srpskogajezidnog refbrmatora Vnka
StefanovieaKaradZiea"Slbi svi i svuda". Sto god govori Stokavskito je Srbin. Kar:rd2ic
je tt velikosrpskoj imperijalnoj maniri posvojio i hryatski Stokavskigovor, proglasiv5
ga srpskim. Jedna je od posljedica ovoga presizanjabila i u tome clasu pokornidkom
jezitnom politikom hrvatskih "l'ukovaca", izborom Stokav5tineza knjiievni hrwirtski
hrwrtski i srpski jezik postali slitniji, te je tako hrvatski jezik bio predodreden za laki
plijen srpskogaiezienog hegemonizma.Ali narn i mnoge hrvatske tijed za kojima je
vukovStinaposegnulajo5 u podetku, clurnas krivo djeluju kao "srbizmi" jer je zaboravljeno
njil-rovohrvatsko podrijetlo, te njihovirn izopeenjem osiromaSniemohrvatski jezik. -
U otporn premx KaradZieevuvelikoslpstvu jedno je vlijeme i hlvatski Otac l)om.ouine
zastupao zajedniStvo"juZnoslaveuskih"narocla,ali pod hrvatskim predznakom. Zato
su titovski jugoslavenii Starcevicaznali uvrstavatimedu preteee "jugoslavenskeideje".
Nu on je trbrzo uviclio da i ova "svehrvirtska"formllla nijeee stvarno hrvatstvo, jer se
n istom amalgamu hrvatstvo stapa sa srpstvon, ntzivali ga mi imenom jednog ili
drngog naroda. Z^to je bliZa zbiljnosti bila Stardevifeva misao o slauoserbstutt, o
ropskom mentalitetu koji doduSene zn za nacionalnegranice, ali je ipak na pos€ban
naain svojsrven srpskomu Zivlju u Flrvatskoi.
7r5Kako je taj kobni srpski Sarm razorno djelovao na hrvatsktt nacionalnn
supstancu,ne pokazujesamohrvatskapolitiika sudbinakroz obje Jugoslavije. Pokazuje
to i npravo rnazohistiekohrwatskottZivanjen proizvodima srpskoga"duha", podam ocl
najvtrlgarnijih izrtti:aitrsrpskogahurnora pa do njihovih slikokaznih i televizijskih filmova,
koji sada,tek nekoliko godina n:rkon krvava rata, polako ali sigurno pronalazeput do
i'eljne i nestrpljive hrvatske publike. Ova opsje<Ilutost barbarskim zavodnikom ide
tako dzrlekoda se nije dno ni jedan jedini glas prosviedakada ie nedavno, bez ikakve
potrebe, u reprizi prikazan ovdje vei spomenuti televizijski filn "Kuda idu divlje
svinie" iz najboljih dana titovske velesrpskedespociie. Premdl s1 i scenaristi reZiser
501
 MI-A,DENSCHWARTZ: HRVATSKA NAKON TUDMANA
duZnim oprezom i naravnim refleksom samoobrane,zavodnik ee
sliiedeeem koraku slamanja Zrwina otpora, proglasiti
sitniiavim i zadrtim Sovinistom. I doista Srbin u ovom duelu
nesuporedivo velikoduSnije. To dakako sviedoii manje o njegovoi
bodenosti od skuienih nacionalnihpredrasuda,a mnogo viSeo
priietvornoj drskosti, kao i o okolnosti da mu od Hrvata
priieti nikakva pogibelj zbog koje bi morao pribjeei st
odbijanju "dijaloga".Hrvat Srbinau boljim trenutcima toeno
kao neprijatelia, kao "vuka u ovdjoi koZi", te ga se zato
kloniti. Srbin pak Hrvata "voli" dok misli da ima nzloga
svoiim (ne sebi ravnim nego poddinienim, "prisajedinienim"). I{4
lrrvatski znak nepristni^nil na oru besprimjernu ljubav i
na ovo bratsko nudenfe "oslobodenia"; na poku5ai da se otrgne iz
neZelienog srpskog zagrliaia, Srbin ee Hrvata smrtno zamrziti,
vajuei njegovu nezahvalnost i uzvraeanje dobra zlim.7t6
ove serije tlrvati, a raduja se odvija tt danima NDH u okolici Zagreba,
na tekuioj vrpci promidu najogavniji i najdrskiji srbizmi. To valjda dobar
gledateljstvai dan-clanas, poslije svega,doZivljavasimpatidnim i "Stosnim".
716Tek kada se Hrvati uvierljivo i djelotvofno osarnosfale, srbin naudi
ytzviti i odredentt vfstu postovanja. Svojzrtaih nrtinski i dalje, veseledi se
primjerice, hrvrtskim nogometniln pobjedama,ali ih se konadno podinje i boj4
strahopostovanie on sada izra.invaiednom novom uporabom fijeei "Ustasa". f,
je ona prije, za vrijeme hrvatske slabostii fopstva, u fturkciji tlrede i klewe
opravdanje za osvajadkezlodine, - sadaona zraii stanovitom uspiesnom sn
uiilerra re.spekt. Pritom neprekinuto dieluje i srpsko nacionalno pamdenje
iLrnaStva u II Svj. ratu, kada su srpski "heroji" panidno bielali na sam spol
;U", ill na prizot'
crnih odora Bobanove i l"rancetieeveLegiie. Nu i kada
respekt za uspfelo hlatsko clrZavnoosamostaljenie, zadri:atee zlehude navike
mena zaje<IniSwa, I uvijek ee se iznova duditi da je umjesto srpsko-hrvatskog
i svegaostalog sto ,e nasilu povezivalo dva naroda sadazaliviela srpsko'hrvaSka
Tako srpski iiovlnar Petar Lukovie ledavno nikako niie mogao shvatiti da
ptttovanje rt Hlatskn potrebna ulazua viza i da mtt je na nju Cekati kao i
clt'ugomstrancLr.U beograclskompoklisarstwt Republike Hrvatske netko ie to p
dtrlrovito i precizno odredio kao "sindrom odrezane noge": Hrvatska ie odite
Srbin jos twijek osjeeafantomsku bol "u njoj". - lJz iz\oiette ambivalenciJe"
"mrZnje" i "respekfa" u stpskom ponaSanjuprema Hrvatima, postoii i stanovito
prijezira i straha precl niima, takoder razvidno u srpskoj nacionalnoj pslno.lo
ovaj je vid ptoblematike lucidno, premda pomalo sirernatskiukazaopjof'.dl:
Lorkovi6 tt svojoj raspravi "Das kulturelle Trauma der Wlacho'Serben; Psycno
Gliinde fiir den-Krie6; der Serben gegen die Kroaten" (U dasopisttEuropa
speziat,2/1,992, str. ZZ-ZI). Lorkovi6evaje tezada srpsko-hrvatskilat ima ponq
psiholo5ke korijene. Srbi su kroz povijest, uclnrZeni etnitki s Vlasima, postali
tivnom vojnidkom kastom dija je aristokracija nakon Kosova 1389 uni5tena'
izrasli u nekakav macho-n:ttodkoii red i ureclnost, savjesnosti madjivost odbat
ne-mlrzevne kreposti. U Hrvatima, medutim, oni vide kulttuni narod kojemu
502
APPENDIX B: XVII. KUD SRLJASRBIJA?
Desetljeea titovske Jugoslavije razmietno slr zatomila apetite
otvorenoga velesrpswa. Cetnidki pokret, koji je branio njegove boje u
il Svj. ratu, velikim je dijelom pod konac rata bio ukljuien u partizanske
postroibe, doZivio je svoju satisfakciju krvavom osvetom nad hrvatskom
voiskom ali i civilnim pueanstvom, i postao je jednim od swarnih stupova
nove komunistidko-federalistidke, nu u biti i nadalje velikosrpske vlasti.
PovremenaTitova taztttunavanja s predstavnicimasrpskog nacionalizma,
koliko god da su nailazila na nezadovoljstvo srpskih krugova, sluZila su
sarno revnom demonstriraniu ravnovjesja nacionalistidke "krivnje" i na
osebujansu naiin hinila mitoloSko "bratstvo-jedinstvo".Posveotvoreno
se, ipak, nije pod ritovom vladavinom mogao artikulirati ni srpski nacio-
nalizam, jer je rcLim djelovao pod parolom komunistidkog "internacio-
nalizma"; nu zamisaoVelike Srbije nikada nije bila bliZa ostvarenju nego
u okvirima Titove tamnice naroda. Politidki, vojno, redarstveno,diplo-
matski, gospodarskii financijski srpski je element federacije imao pot-
punu pfevagu, glavni gr,a'dje bio srpski, u njemu je bila sva administracija,
po naravi stvari sastavljenaod Srba i posrbica, dotim je srpska peta
kolona Lrzivxl^potpunu vlast u nesigurnoj i nezadovoljnoi Hrvatskoj.
s ritovim nestankom u Srbiji se postupno poieo buditi dotad
pritaieni cetniiki, velikosrpski imperijalizam, kojemu niie bilo dosta
srbovanja i obna5anja velikosrpske politike ni u Titovoj Jugoslaviji.
Stovi5e,Tita se, posve nepravedno,proglasilo hrvatskim uzurpatofom,
"Lrstasom",koji kao da nije imao drugoga posla nego zatftati srpstvo. u
svoiemuMemorandumu srpska je intelektualna krema pod vodstvom
kasnijeg predsjednika Jugoslavije, partizanskog knjiZevnika Dobrice
cosiea, opSirno opisala sve toboZnje nepravde kojima je Srbija bila
izloiena pod ritovom vladavinom i iznijela program novog, ofenzivnog
nacionalnognastupa,Ubrzo se na toj platformi podela mobilizirati ulidna
rulja koja je osjetila da je nastupio njezin trenurak. zatas su na vidjelo
izbile vee zaboruvljene kreposti velikosrpske megalomanije, sovinizam
I koliastvo, protuhrvatske i protualbanske strasti, iluzionistidka mito-
maniia, animalna nekrofilija, psihologija jedne razularene, krvolodne
rnaseopiiene izmi5ljenom proslo56u,razodaranebanalnom sadasnioseu
::lloYlilie njima
nedostlrpne moguenosti, ujedno ga preziru i mrze, osjeeaju se ocl
ttlega kttlttrrno (a ne.vojno ili politiaki ugroZenima), pa g zato napadaju, razar.ajuono
nto^nemogu im1!
1ti
stvoriti. Lotkovie istide zanimljivo pr.otuslou{ie,z^ Srbe Hrvati su
i]l,o"..strane slabi i zenstveni,ali_im,s druge srrane,pi.ipisuyui iasistiiku okmrnost.
-Nepobitna
misli kako ie ovo dmgo tek posljectakprojekcife. ipak, einjenica
ua su srbi, rattrjuci protiv Hrvata, itekako imali prigoie opitorr..,o ie,
::tl*^ie.
vlse od toga. opeei prste, 1>ai
503
 TUDMANA APPENDX B: XVII. KUD SRLJASRBIJA?
MLADEN SCTIWARTZ: HRVATSKA NAKON

joi se mogla dogoditi ako ona Srbiia ie i nadalie izloaenanesklonom stavu "medunarodne zaied'
i zastra5enebuduenojfu kakva bi flice ", ali hiezinim ptitis.ima i ucjenama odolijeva suvefenom Wrdogla'
naein'
ne ovtaOana svoi opetovano prokusani vo$eu. Milo5evieevpad proricali su vee bezbroj puta, osobito u vfiieme
Za izvriitelia ove velikosrpske volie odabran ie u poeetku;
Slobodan M.tl3-tt]ii itlf kt i nakon medunarobne zra(ne agresije na Srbiju, ali i u slijedeCem
osrednli komunistidki aparatdik :,Tlf $ razdobliu. Najavliivali su i njegovo odvladenje pred medunarodni Haa$ki
silovitih povijesnih gibania,
cionalist u koiemu je, pod dojmom tribunal, da mu tamo, umiesto Boga, Nacije i Poviiesti, sude agenti
;;;fu zovkwi,te-se.pod "i:s"lT l:::1:i:H1:n^t:: svjetske kozmopolitske nadvlade. Medutim, srpski Vocla, slab ili
jak,
dobro znaniscenarij velikosrpske agresije s posljedicama do dan popularan ili omraZen, pobijeden ili poraZen, neslomlien i neslomliiv
Vojvodi'e i Crne Gore (u
iinn pudisridko piipaianie Kosove, fpirnl. i nadalje na vlasti iizgleda da nema tog tulutafnjeg ni vanjskog
njihove au-ton_omije,kr
revoltrcija'') uz ponistenie dotadasnje eimbenika koii bi bio u stanju skratiti dane njegove vladavine i svrgnuti
r. pt.ri;t " kotouisvedoprotusrpsk?y" ?:1r,:?s"T1iIll"JS,:il
i Sloveniie, mobil ga s vlasti milom ili silom. Reklo bi se da je protiv njega_daknemoguee
poku5aj "mirne" invaziie Hrvatske
i pripremanja izvesti i uspie5anatentat, ono Sto ie, za razliku od niega, do sadazadesilo
;rp;fiil pitokolo.ta5a radi razbliania Hrvatske
"J.*plifi
vee jeclnu posve pristojnu grupicu njegovih pfiiatelitt, doglavnika i
ija"), srpski ratp rott] i1 ::: "i::f*l
#"p ^. i;L ("balvan-revolttc
i Hercegovine' napokon' zdvojna i Stieenika, sve do banalnog kriminalca Zelika RaZnjatoviea'Arkanai
si"i."iil,, Hrvatske te Bosne srpskogaministra rata PavlaBulatoviea.Tts
zadrLi makar mladega
borba srpske dt?tve cla u svojoj domeni
;Or.rgo oio ., glavi", toboZe emieki- srpsku Crnu.Goru'
p=T11"
Ovom najnovijem pohodu srpskoga imperijalizt"" ::
kao. Lftva' Kada"fd
nadasve zemlie koje su mu bile i namijenjene Sto eeka Srbiju?Pitamo se to imaiufi tt vidu veliki, posve osobiti
procilenila kosis.njez'tn1T
dasesrpskodivljanje ll'i111T^t1t:it:iT3,5
protiv strate5kih ciljeva,ali i ci znataj srpskogasusjeda,njegove sudbine, stanjanjegove drtave za dalinii
;;ilffi.p, ,roe"im napadaiem rtzxitakprigoda u Hrvatskoj. Srpskakriza, nacionalni prevfat u toj zemlji,
"
srpskogpudanstva,.,rproiil,il" ltt it,i tuk:ITi^ Hrvatsktt su smftno ugrozili, ali joj i omogudili konatno nacionalno
nica" kao zastupnica Novoga Svjetskog Poretka'Tt-1L"i::,*:1
TreCi izvor
pred-s-tavliali osamostaljenjei suvefenu drZavnost.Nije nam dakle sveiedno hoee I
Milosevieevu pohodu neizrav"nosu svih ovih godina Srbija nastaviti ovakvim putom kakvim sada hodi, hoCe li se destabili
Ulidni nemiri
VoZd'-a'.
sunarodnjaci nezadovolini politikom svoieie- zirati hoee li se Crna Gora (kroz fat sa Srbijom, gradanski fat, ili na
s osobitim naglascirna
demonstracije trajali su'iz lodine u godinu' -^^+^laai
buosl
hrrt miran nadin) osamostalitiu nezavisnudrZalu, pokrajina Kosova raspasti
postoiani
tggt, tgg6/7 i 7ggg. Njihov prete1ft; tihi i manje-vi5e ili pripoiiti matidnoi Albaniji ^ tzv. "Voivodina" biti podiieljena izmedtt
- ograniden ipak na uLe skupine urbanih slofeva' tl:t.f*::1?^c]i)l
Hrvatske,MadZarskei Rumunjske;hoee I polovica Bosnei Hercegovine
;;:#;, ,,;;;;.ra oporbenih stranaka- 'ije izazvataMilosevicem" pod umietnim naslovom "tepublike srpske" ostati nekakvav srbistan,
velikosrpskaagresivnori.N"protiv, spotitavaii * -T:, ^},:Tfti'iflf;
drtstu:,, strano tijelo u hrvatskom korpusu, ili 6e biti pripojena srpskoj drZavi;
.*^,::1fi:tiil::'#;;' i;ffi 1;;i ;"1;;; secesionistiekih lroee li 3rbija zaratiti i sa suilednom Makedonijom, pa time iztzvati
koie su
kote e srpsKot
unato
suunatoc vo'rji u
srpskoivot spielt t"t, ;'ili lilti1l1t: :t''nesiguinostl_:,1
uDP,sr""'"J;;;;, ::: :,:3i.""1t5, njezinu pocljelu i Siri balkanski rat u koji bi se ukljueile i Bugarska,
nevolie srpske drLave poptlt siroml ;;;;;rk.
Grdka i ilrska; hoee li Voda nenaclanoumriieti, poput svojih roditelja
mafiokracije. Medunaro.tnu izolaciju it u"tt iit' -l dttil i,.Ytt":gttij#
lli,'#; H,;;;; ;;;' ;'ii'iet' tlzlike'strpriivo'
ffiHIff "l; i"#patriotski.
Milosevierc AJOt"procijenioi:::
slozno,loialnoi
ozbiljno,
ltl.'"0";rl'?il#iitl'",todve6 o;.iy;' '-i'* trpio'n" #tf'k
T;ll
progona'^" 7r8DmZina smaknutih dan za <lanomraste, i broji u svojim redovima oficire i
gavaiuei ie odtudnijim mjerama represije ili Qt
policaice, novinzrre,politidare, matija5e.U Dn5anovo carstvo mrwih, tl ovoga pLlta
doslovno poclzemlje,preselili stt se Curttvija,Jusa, Kundak, Badi.a,'I'ref, Centzr,Iliza'
Mairmrl, Knele, Beli, Dugi... sve ljudi Milo5evi6aiti njegovih neprijatelja.Ulitni, revol-
tenl veraski gradanskiminirat vodi se plulom parom, doeirn Milosevie ostaje nedodidjiv, a
7r7Ako se ne ce smatrati osobito represivnim iednokratno dovodenje
broj demonstranata' Srbija u svojernu kaosu paradoksalnostabilna
na beogradskeulice 9. oZuika 1991, kada i. p"gi"".j manji
505
504
 MLADEN SCHWARTZ: I{RVATSKA NAKON TUDMANA
poainiti samouboistvo, ipak stradati kao Lttva atentataTte,pobieei ili bit
otieran u progolls.tvo;hoee li zemlia dodekati zamaSnepobune, vo16
pui i otvorenu diktaturu, proei katatzu gradanskog rata,
socijalnu revoluciju ili doZivjeti poniZenje strane okupacije; troei b',
pozvati nekog od karadordevieevskih pretendenata da na podrudjn "uil,
Srbiie" restaurirakraljevstvo; ho6e li joS neodredeno vrijeme
i vegetirati, mirno propadati poput pokojne Jugoslavije;hoee I
nesretnim hrvatskim primjerom i provesti Siroku "demokratizaciju;, .ji
ili ee jednoga lijepog dana konacno ipak pretrpieti neupitni, uvierlfiyi
i dfelotvorni ratni porvz od hrvatske voiske. :i) .
Svi se ti moguci raspletaji u Srbiji, a ne samo posljednii, izravrrq
tidu Hrvatske. Dode li do novogarata tt Bosni i Hercegovini,do ratovanp
za Kosovu ili Crnu Goru, za podjelu Makedoniie, do novoga NATOT
ovog zra(nog udara na Srbiju - ni u jednom od tih sludajevane mog[
se izbieei ozbiljne posljediceza hrvatsku stabilnost,za sigurnostnjezinih I
granica i za njezinu geopolitidku sudbinu. Jer, pacificiranje podivljale
Srbije lako moZe dostignuti vrhunac konainom odlukom gospodarr"
sviieta da prekroje jugoistoanu Europu, te i Srbiju i njezine susjede
ukalupe u neki laniani sustavujedinjenih balkanskih emirata. Paradokr
salnzrie ipak istina da je poietkom 2000 godine najbolji hrvatski savciat
nik - SlobodanMilo$evie. Tako dugo dok ie on na vlasti, on nas duvN
ocl dindi6i, dra5kovicdi srodnih rttkova u janiecoj koZi i duva nas od
samih sebe, clrZeCinam precl oiima zofllu sliku srpske pogibli.T&{
MiloSevic nas ittva od "medunarodne zajednice", koia fe nas odmail*
nakon njegova pacla ultimativno poT{ati da se podnemo pridruZfint& :
sada toboZe benignoi, bezopasnoi, "demokratskoj" Srbiii. Dok je Milor ;
'1
Seviena vlasti, clopustenonam je barem biti skeptidni i na oprezu.
Osim toga, Milo5evie, Se5elji ostali "jastrebovi" dobro su nadl
doSla brana, izrtz otpora i samosvj.stt. voi;e za otporom ameriekoJ
kozmokraciji i globalnom imperi jalizmt NATb-ovih irakoolova. Hrvat'
ska, clok olro pis.-, nije u iiravnom ratnom sukobu sa Srbiiom' tdn
"t
?reKoncern 1999 z;rie<hlasu ' Srbiji uhifenja navoclnih francuskih agenl/cakoili,
oart
slt prclna tvrdnjama recl:rrstva imali nalog likviclirati Miloseviea. srbi su s€
ptiiatelje,
Mitteranda imali fazloga razo(aratiu svoje tradicionalne fiancuske S:i31
Htwat Me5trovi6 r-rabeogra<IskomKalemeg<lanupodigao spomenik srpske z^nva::
s natpisom ,,volimo Irrancusku kao sto ie ona volela nas;'. Podetkom 2OOOteilm
iznio optuZbe plotiv Dlaskoviea i clrugih oporbenih delnika, oznadavajudi.tl"t-il
kao fraircusk. ig".rt". Vlast se potuZili kako ;e sada NATO pribjegao taktici "srDe
Srbe". Dakle ne vrijedi viSe "Srbe na vrbe"?
72oNedavno se u tom smisltt izrlLzio i kolumnist Slobodne Dalmactje
Vukman.
506
APPENDIX B: XVII. KUD SRLJASRBIIA?
ona izravno ugroZena udruZenim naporima svfetske nadvlade i njezinih
privjesaka u Zagrebu na uklanjanju onoga sto bismo, panfraziraiufi,
vee smjeli nazitatireliquire reliquiarum hrvatskogasuvereniteta.Milose-
vifeva je srbija jedna od posve rijetkih dr1avasuvremenogasvijeta koja
nam moZe pruZiti primjer jedinstvenog,sloznogi junaikog odolijevanja
teroru globalizacije.Nedavnoje vojislav Se5eljs pravom primijetio kako
je na djelu Novi svjetski Poredak, koji valja zauzdati dok on nije unistio
svifet. odluii li Hrvatska ipak prezivjeti, bit ee joj uputllo posluSati
takvu vrstu naputaka, pa makar oni dolazili od na5eg neprijatelja.
Ovakvoj kakva je, Srbiii je godinama prorican kolaps, a da se u
njoj i s njom, uza sve unutarnje i izvanjske ku5nje, niie od dolaska
Milo5evieeveklike na vlast ni5ta osobito, vaZno, dalekoseZnopromije-
nilo.72rPotencijalnisrpski pokret otpora nacionalnoje clodusejedinstven
u nacionalistiikom, drZavotvornom, imperijalnom smislu, ali on niie
jedinstven polititki, nema zajedniiki nazivnik, opceprihvatljivu i uop6e
dorecenu formulu, napokon, nema vodecu liinost koja bi ga homo-
geniziralai povela u borbu. srpske Sestorke- ubrojimo u njih provizorno
dvojictr vukova: Draskoviea i obradoviea, vojislava Seselia,zorarn Dlu-r-
clica,vesnu Pe5ic i princa Aleksandra (Milan je pani6, iini se, za sva
vfemena otpao) - predstavliaiu razlitite, nepomirljive politiike projekte
od nacionalnogfaSizmapreko moderniziranogmonarhizmado liberalne
socijal-demokracije,a povrh toga osobno su Lrlosim, suparniikim, eesto
i neprijateljskim odnosima. svi se oni, svjesnoili nesvjesno,priklanjaju
uglavnom istom velikosrpskom idealu,Tzzali to nije dostatno da ih
72rNtt ako je vjerovati
srpskom prorokn Mitru Tarabiin iz scla Kremapa pocl
1'arom, Srbiji jo5 preclstojiveliki rat, a si'ni ee iz sada5njeSrbije ncstati. Mitar i njegov
stric.Milo5 predvicljeli su, izgleda, clostapojeclinosti iz srprie poviiesti, krunjen'a i
sml'ti niihovih vladala, pokolj Obrenoviea, ali i pucnje na Iladic;r i f itowr
vladavinq,
srpske i etropske ratove, tehniike izume i dogodajeiz hivot^ pojeclinaca.
vierovati krernanskimprorocima, srbiji se ne pise dobro. usp. i:-Dragoljub
Ako je dakle
Golubovii
I Dcian Malenkovic, Kremansko prorotanstio (r izd,anjel]^tn,
neogtrd 1990)l
722R;l5irenaje zabludada bi demokratiza,cija u Srbiji clovelaslomu velikosr.pskog
Nin, razoruzavajueomnaivnosfn, diieii i novi hrvatski Sef dr.zavestyepan
lt"o^!i:r,1
Mesic-:kao da je Milo5evie jeclini srpski nacionalist i "zlodinac"!
Slbija sigurno ire bi
manje rnegalomanskai manji imperiialistiika ako bi u njoy'na vlast closaoneki
1"9,t'11"
ryrltosevlc€vprotivnik. Ako bi pak
demokratizacija nekim unutarniim fatalizmom znadilzr
r.odrical)ie od velikodrzavnih snova,
onda ona u srbiji ne ee ni nastupiti. Moguee je,
dakako,da "rnednnaroclna
zajeclnica';,preko svoyitrmarioneta,Srbiii namerneliber.alno-
kozrnopolitskiregiment,.atltal ne e. uiiiorg.
-jeka. Da bi se Srbijaiznurra promijenila,
mot'a proii dramatitntt katarzu, rnora se sabiti granice pasalukai mora
t, Beogr.adskog
,-31: Bog zapovijeda,pobjectnickahrvatskavojska u trijnmftr promarsirari -r-erxzij^rn.
I\t:l |:lu: niposto ne bi trebala proei on_akvoponizenje
i dokinuee identiteta kakvo je
od -'\fqiia
1945 do dzrn:rsnametano poraZenoj Nlematkol. Takav usucl nije zavrijedio
nijedan
507
 MLADEN SCHWARTZ:HRVATSKA NAKON TUDMANA
dielatno okupi u zaiedniaku frontu. To je joS manje razlog za
Milo5eviea, koii i sam s njima diieli ideologiiu Velike Srbiie.
doduse zainteresirani za uklanianie sada5niegapredsjednika, ali
zato ier ga. doilivliavaju neuspje5nim' On za to vrijeme ipak
uspje5no odolieva svim izazovima.
Dana5niaSrbijajedan je Sarolikimixtum compositurn
boljSevidkog autokratizma, natruha neofa5istidke ideologije
personalne paradiktatur e, r azmietno snaZnih elemenatalibera
kratske slobode mi5lienja i tiska, mafiokratskogapodzemlja,
imperiialne strasti te prkosnog i ponosnog autarkidnog odoli
nepriiateljskoi ugrozbi. Ocito ie da ovakav eklektiiki, spontano
provizorij ne moZe predstavljati tvrsti temelj za slijedeea des
srpske politike. Ne5to ee se nedvojbeno miienjati. Hoee I se
dakle ipak "demokratizirati", kako to od nje ultimativno zahtijeva
ristidko-tiranskiduh novoga vremena, hoee t se povesti za
crveno-Zuterevolucije koja se upravo odvija onkrai njezinih
gtanica?
Poznavaiucisrpski mentalitet i nacionalnu psihologiju,
ie predviclieti da ee Srbiia toi vrsti pritisaka znati odolijevati do
granica. Srbi su odvee samosvjesnida bi ropski pristali na
narocl,a njimc bi, na dulje staze, srpski apetiti samo dobili novi poticaj. s druge
sr.pskije prekrsaj svakako bio mnogo izravniji negoli krivnja pripisivana
I-Iitler je htio ujeclinitisve lacion;rlno homogene njemadkekrajeve koji stt
granidili, ali sti povijcsnom nepravdom ostali izvan granicaRelcha. Milo5evi6ie'
poSaoosvajati tidc, irclaljenekraieve, opravclavajucisvoja presizanjasrpskirn manji
sto sn fasprserlepo tim kraievima, a irsto im je jo5 i etnidki identitet dvofben.'r
?rr Medu kritieuima SloboclanaMiloSeviCa, osobito tr Hrvatskoj, zavla&
navika da se ovoga politieara olako svrstava medu fasiste. Vidimo, medudm, l(al
srpska zbilja mnogo sloZcrfja. Milo5evi6 svojirn politiikim pedisreeom' nema
niieg fasistiikog, osim ako se fasizmom ne 'heli triviialno nazivati samu
vlast kao takvu. Srpskaekspanzijapak mo2e se usporedivati s fasistiekim impen auzs
(on
ali onda tre5a bitisvjertnn i .urtit o. Mussolini pije Abesiniju proglasioItalijom
je
suoiatao, nego osuajao), niti ie niegova voiska bila ordinarna koljadka horda'
clo5av5ijedne rane zoie(l4.lipnial94O) u Pariz, nije zapovijedio da se on sri
zemljom, nego ie, s terase pred'crkvom Sacre Ccpur, svojim doglavnicima tun
panoramu grurda,toino iminujuei svaku ct'kvn eiii se torani vidio s uzvisine;
nikada prijE nije bio u Parizu. To se zove po5tovanje prema neprijatelju' - a
Milo5evfueva poclivljala soldateska nije imala. Zato ie odvef jeftino Milo5eviea
fasistom, a rilee "faSlzam",oslobodenir svake poviiesne izvornosti i znae4-ni1zlol
tt nlozi batine. Hitler fe, napokon, morao aoei ;er je Njemaekoi u Versaillesut
ueinjena golema povijesnanipravda, a Srbiji nije udinjena nikakva nepfavda'
se tako ne Ce oznatiti ocluzimanfepovlastica niezinoi petokolona5koj a
Hrvatskoj.
508
APPENDX B: XVII. KUD SRL.IASRBIJA?
meku5nog i dekadentnog politidkog modela onih istih koji su ih pro-
\eea 1999 nemilice bombardirali kako bi ih prisilili na popuStanja i
ustupke. Ako nisu pokleknuli pred nadmoenom silom najusavr5enijeg
orulia, koja nije smatrala potrebnim praviti suptilnu razliku izmedu
naonrZanih boraca i neza5tieenihcivila, te5ko je pronaei motiv zbog
koiega bi pristali na nagovore mirnodopskih diplomatskih emisara,
spletkara i pregovaraia.
Mnogo je zato vjerojatnije da ee u Srbiji, na valu frustracije opeto-
vanim porazim i zasieenosti vee i sada zapnvo umierenim, permisiv-
nim i, dobrim dijelom, demokratskim reZimom, nastupiti das za vlada-
vinu uistinu dvrste ruke, za poredak iistokrvnog srbo-fa5izma.Hrvatska
toga mora biti svjesna, ali na.to mora biti i spremna, umjesto da po
receptu svojih novih vlastodrZacaplanski i sustavno slabi, razoruLavase
i predaie u ruke medunarodne iudeokracije. Ako budemo pripravljeni
na takve promjene u Srbiii, nemamo ih se razloga pla5iti; one ee nam
dobro do6i i dobro diniti, tim vi5e Sto ni od neke navodno demokratske
vlasti u Beogradu nemamo razloga oiekivati niSta dobra.
Hrvatska ima ruzloga da pfiLelikuje jaku, ponosnu i samosvjesnu
nacionalistiiku Srbiju, ako ie ttkva moguda u svojim realnim granicama,
ili ako se silom hrvatskog oruZia i odlutnoSeu hrvatske politike ona u
tim granicamamoZe dugorocno izajamteno odrzati. A nije neutemeljeno
oeekivanjeda ee jedna Se5eljevska, recimo, obnovljena Srbija,kofa je u
dubinama nacionalnoga bifa provela konzervativnu revolnciju, vratila
se starim vrednotama patrijarhalneobitelji, pradjedovskeviere, dvrstog
domoljublja, Srbija koja je rekla NE pogubnom liberalizmu i razornom
kozmopolitizmu, - da ee, dakle, takva iedna Srbija koja je ponovno
pronasla sebe, paradoksalnobiti lakse u stanju naei neizravno liieka i
svoiemu neogranidenom ekspanzionizmu, buduCi da ee postati sretniia,
zadovoljnija i smirenija u sebi samoj.
S nacionalnom Srbijom koja je svoje imperijalne energije
preokrenula prema Lrnutfa,obrativsi se intenzitetu umjesto ekstenziteta,
snazenjui uivrSeivanju svoje domicilne jezgreumjesto sirenja svojega
podrutja na sve strane bez etniiko-povijesnog opravdanja,bez pokriea
tt nacionalnoj snazi ibez izgledana konaini uspjeh - s takvom srbijom
koja se vrutila sebi umjesto da luta svijetom u potraziza onim sto joj
ne pripada, moi.e Hrvatska izgtaditi odnose medusobnog uvalavanja i
dobrosusjedskesuradnje. Nacionalisti raznih naroda najbolje se razumiju,
i negdasnji ili potencijalni neprijatelji mogu se postivati..Tz4 Ni prirom
7',1Lijepi ttzorak postovanianeprijatelja prLlzio je
srpski eemik, reziser (inade,
uz Dragosa Kalajiea, Bogdana Tirnaniea, Nebojsu pair.iea i Isidora Bielicu, vodeci
509
 MIADEN SCHWARTZ: HRVATSKA NAKON TUDMANA
Hrvatska mora biti svjesna da nikada ne ee Srbija preuzeti za5titu
trrvatskilr interesa, i ne smije za jamstvom svoje sigurnosti posezati u
Beogradu, kakva god vlast tamo bila na kormilu nacije, nego samo u
vlastitoj kuei, u nadelnosti,odlutnosti i mudrosti svoie politiake klase.
re u snazi svijetloga onfiia i junadke, pobjednidke hrvatske voisks.zz:
Hrvatskoj je potrebnr jaka i samosvjesnaSrbija i stoga jer samo
takva nastupa posve iskreno i otvoreno, samo s takvom Hrvati mogu
znnti na iemu su, a naivni medu njima shvatiti da im je pred Srbijom
i laclalje biti opreznim; "mekana"vlast u Beogradu,Pnk, mogla bi Hrvate
umrtviti da ih u slijedeeemkoraku dotude. Hrvatskojje, suprotno onome
Sto mnije trenutadna zagreba(kavlast, potreban i susjed koii ee imati
petlie jasno i glasno iziaviti da ie najhitnija zadafa zauzdati, zaustaviti
clivljanje Novoga SvjetskogPoretka, dok nije uni5tio sviiet! A u Srbiji
takve rnuZevnei vite5ke snageima, samo Sto je ona eesto u najnovijof
proSlosti morala ustuknuti pred navalom hordi kukavidkih koliada;
razularene i zaludene ulidne oloSi. Kada, meclutim, Srbin ne bi Si6,,il,
ftrnaiki ratnik, nikad mu ne bi uspjelo, bez obzka na pomoe i stanovitu
sklonost velesila, tako lako, u tako kratkom roku i u toi mieri od
Balkanskih ratova nadalje pro5irivati svoj teritorij. Dntga je stvar da gx I
je proSirio daleko preko srpskih granica, te da plodovi takva osvaianjt,
pripaclnik srpske Nove Desnice) Dragoslavllokan: "sigurln sam da postoie Hrvati kojii
clirstr na eelu hrvatske dt?ave,dir bi nas neusporeclivorazornije pobiiedili nego Stostd
nirs poblre(till.
nirs ltobijeclili. Ali, clntemcx,e da je
einjenica je da re TucLnan veei .uacionalist neg{tr'
neuspotedivo vccl
luoman llellspofeolvo
Milosevie."
Milo5evie Usp. njegov
." Usp. njegov interuie'ut leljku Garmaztt
interuieut Zeljku tisplitskoi
Garlrazu tt Nedietinoi DalmaClJ$'.'
splitskoi Nedieljnoi
bt. 1294 (=16. II 1996)l U istom razgovorll Ilokan optuZnje Milo5eviia da samg-
podgrijava
nnrfor.iirrrr laZne
lt+no nqrlp
nade, a hrvatske
a h./arclzF nacionaliste
nrninnrlisfe tlpozorilvil
rrnozofrv, da
d;t ne
ne dopuste
rltlOttste
beogr:rdskihkozmopolita i gradanskeEurope na hrvatski Jacl'an.Divi si bez rnrZnJeS
sentimentahtosti,i s estetskim osieeaiern,jgnadkoj strani hrvatsko-srpskogarata' A
Dubrovnik veli da se "ili osvoii, ili se ne dira". Ovc svoje viteSke i otmjene
okntnio je Bokan slijecleeim promisljaja vrijeclnim i za Hryatsku silno po
stajali5tem:"Mene inieresiraiu kosovski, beogradski, kraji5ki sttdovi i konvenciJe'
ha5ki,Zenevski,islarnski,japanskime apsoltttnone interesiraju.Jedini sud koji
- M. Sch.) Sud."
ie Strzr5ni(Posljednji
'r.
'25 Ovaj
kon..1rt hwatsko-srpskogclobrosusjedstvasttlbokom rtzlikuie
onoga sto nam ga nr.rclisaclasnjacrveno-Zutavlast, :r judefasnjaoporba, po tl1?:
str'rrrrirciti tr dosh.rhusa sretli5tima protnnaroclnc svjetske ntoei. Narctncanw se.einr
se preko oprosta, amnestije,te prihvaeanjateorije o nekoj vrsti ravnoviesiakriYnier
posljeclnje sukobe, moZe ponovno zaei u etericne sf'ere bratirnljenja, bratstva i je'
u kojima eerno se ispoietka cliviti Sarmantnom clivljakn s istoka, smijati se n,el
orditrarnim vicevirna, prikazivati njegove plodukte na hrvatskoj TV, pristad na
etaptr srpskoga jezikolderp, razmienjivati na tekueoj vlpci posjete i ko
"kulturnjaka" obiju naroda te, na politidkoi razini, kreiti pLltove jednoi novo,,
puta konatno ravnopravnoj, savrSenoji vjecnoj drlwnoj zajednici.
510
APPENDIX B: XVII. KUD SRLJASRBIJA?
ne mogu biti nepovratni, trajri rezvltat i postignuee srpske ratniike
povijesti.726
U Hrvatskojvlada opea suglasnosto Milo5evieukao gotovo jedinom
srpskom zlu, kao da ie on jedini poveo rat protiv Republike Flrvatske,
p^ ee nakon njegovaodlaskaSrbijasmjestapostati dudo od miroljubivosti
i dobroga susjedstva.Rijed je o stupidnoj koliko i pogibeljnoj tezi Sto
nam je lukavo uvaljuje bjelosvjetskineprijatelj kako bismo, iim u Beo-
gradu nakon Slobodanazasjednekakva "demokratskavlada", pollovno
postali pripravni nabezuvietni suzivot s "nebeskim rlafodom". I zato se
svi ti mesiei, raiani e tutti quanti naiavljuju kao beogradskigosti, samo
Sto vee ne rezerviraju hotelske apartmane z,Listi dan kada Milo5evie
konaino bude napustio politiaku pozornicu. Milo5evie je, medutim,
sLtmflta summarum manie neki osobiti ludak i zlodinac, a mnogo vi5e
jedan razmjento normalni srpski voda koji nastoji udovoljiti onome Sto
smatra, i Sto velika veCina Srba skupa s njim takoder smatra srpskim
cklavno-nacionalniminteresom, i svaki bi se njegov nasljednik, kojoj
god stranki pripadao, pona5aou biti na isti naiin.
Zato se ne smijemo odvee oslanjati ni na iSdekivanjesrpskoga
gradanskograta. Srbi su io5 uvijek dostatnojedinstveni,sloZnii nadareni
zdravim instinktima a dabi im se mogla dogoditi shizofrenija nacionalne
du5e.Stvarnih,dubokih protivnika u Srbiji MiloSevi6nema mnogo. Ona
a SacicaintelektualnihmekuSacaodavnaje vec napustilaSrbiju sa statusom
azilanata,pa izvana kritiziraju beogradski relim, ili, se, iz ugodnog
' hrvatskog jadranskog utoai5ta, u istom dahu usuduju (poput Mirka
Kovada727) nekaZnjenozanovijetatii o Hrvatskoj,o njezinn Predsjedniku,
te o toboZnjoj jednakoj rasporedenostikrivnje za ovai rat izmedu Hwata
dOlaZAF'
116Da je tt srpskotn nacionalnorn karakteru ipak pridrZano i mjesto
za oclredenn
vt'sttt "Cojstva i jnna5tva", rno2e se ilustrirati na pdmjerrr jednog s pr:rvom ozlogla5enog
pripaclnika neprijateljske strane, eetnidkoga vode kojega Hrvirrska srlatra ratniln
zloainccm zbog njegove uloge u barbarskom uniStavanju Dubrovnika, ali je on, obnzet
zar<lm ttitciottalne strasti i obodren borbenom romantikom ratnitkoga pohocla, uspio
iz svoje inade trivijalne duSe iscijecliti i ovakve nzviSene rijedi najdublje konzervativne
mncltosti i istine nacionalnoga bitka: "I rrlrtve smo postrojili da bisrno sacuvali i oblanili
dostojanstvo Zivima. Zato kod Srba povijest nije samo ueiteljica Zivot2r,vee je i
uditeljica
smfti. sv. sava, car Lazar', NjegoS, Karadorde,
i sada su s nama i oporninju nas tko srno
I sto suro." Ovdje je taj priprosti trebinjski karnionclZiia
imenorn BoZiclar Vuturevie , na
tztnakrr vcc posve banllnog. olinialog. istrosenog
(rostojltim
xx stoliee:r, progovorio jezikoln
helenskih retor:r i rimskih vojskovoda!
727I{watskim nacionalistima, uostalorn, uvijek
ee biti bliZi posteni neprijatelj i
deklalirani srpski nacionalist vojvocla 5e5elj negoli nearrikulirani
ljigavac, srpski renegat
t koztnopolitski kritiiar hrvatskog n:rcionalizm:r Mirko
Kovae, koii rnniie cla nesuvislo
r leodgovorno prosvietiteljsko piskalanie moze egzistencijalno,
.tieki, aksioloski, nado-
lxiestiti srnisao misdane ukorijenjenosti u nacionalni iskon.
511
 APPENDTXB: XVII. KUD SRLJASRBIJA?
MLADEN SCHWARTZ: HRVATSKA NAKON TUDMANA

kapitulaciju, i da se vojska svietske nadvlade niie upletala u albansko-

i Srba.GradanskogaratauSrbiji naivjeroiatniiene ee biti, ali ee
srpski sukob (dime je, uostalom, Albancima samo odmogla, silno
biti hrvatsko-srpskogar^t^, dim srpski neprijatelj dode k sebi,
poveeavSinjihove Lrtvei patnie, umjesto da ih spasisrpskogagenocida,
odabere novu, svieZu, nekompromitifanu vladaiueu garnituru,
St1;1. bio toboZnji cili kaznene akcije), iet ie time postavila precedens
neki poluuvjediivi casus belli i skupi snage za novu provokacifu
svim bttdtteim voinim intervencijama poduzimanima za rattrn ameriikog
nowr agfeslttl.
Srbija, valja imati na umu, nije voinidki poraZena, protiv nje
impefiializma i kozmopolitske internacion ale,a uz potpuno nepoStovanje
suiereniteta napadnutih drLava."' Jef,Sto se prekiuder dogodilo Iraku
nikada nisu ni smjeli voditi pravi, neometani i neobuzdani rat, fat
a jtrier srbiji, sutra bi se moglo ponoviti nad zagrebom, ako bi se
Livot i smrt. Srpski imperijalizam samo je privremeno zakoden.Ali
hfvatska vlada usudila suvereno odbiti ispunjenje kakvog naloga
ne mogu preskoditi svoju sjenu ili iskotiti iz vlastite koZe. Oni Hwatskoj, uvjetno feeeno, jest bilo dobro-
rneclunarodnenaclvlade.T2e
napasri do slijedeeeveleprigode, do povoljne svjetskekonstelaciio.,
clo5loslabljenje Srbije, makar i na ovaj neZeljeni i neprimjereni naiin.
te se zt naptdaj pripremati, a mi se, ako ve6 ne eemo sami preventit
Neprijareli mog nepriiatelia moj ie prijatelj. samo, Sto eemo onda ako
napadati, imamo pripravljati na obranu. Za pet do deset godina oni postaviti
opet navaliti punom snagom: kako bi se narod izlijedio od frustrar ie i moj neprijatelj? zato se Lr tom dasu opravdano smjelo
pitanje: kako eemo prelivieti propast Srbiie?
iiazvanih onim Sto ie shvaeeno kao srpski pora;z,i kako bi se
Dugoroino gledano,stoga,Hrvatskoijos predstoiizadata da vlasti-
pozofnosr s problema i poteskoCakoii Lr tom tasu budu morili
rim snagamt porazi Srbiju, da ioi odredi pripadajuee granice, da se
I zato ie danas lud svatko tko misli voditi hrvatsku politiku kao f
pobrine za naclzornad njezinom oruZanomsilom, da ioi nametne kazne'
vije nikada ne ee biti srpskih presizania.Tako stvari vidi onai koj!';
ne mlere i od5tetu za f^tlu razaraniai da ie u dogledno vrijeme drZi pod
lajbolioj tradiciii hrvatske naivnosti, dim ie utihnulo oruZje zaboravllal
p:rskom,kako bi se Srbijamogla posvetiti duhovnoj i materijalnojobnovi,
da su nam Srbi ikada bili nepriiatelji. Ali, dok se jo5 nismo ni snflilg
illliava|uti svoje nacionalne stfasti unutaf svojegapodmija, i kako bi
novi ee osujeceni Sumadinski pseudobonapafte ponovno p(
ru njoj kon:rdno bili podrezani korijeni velikosrpskoj miniimperijalnoj
aemiekrl rulju u sveti fat za Boga i otadZbinu. seselj nam stoii
ideologiji.
vratima, i stoga narn niie vrijeme pacificirati, demokratizttatii
Dugorodno, Hrvatska isto tako mora riie5iti i problem srpskih
hrvatske legije i pretvarati junaiine Domovinskog rata, po srb(
petokolonaSau vlastitoj kuii, ier srpsko pitanje u sklopu Domovinskoga
znpovjedi ia,'Zafacla,u "ratne zlotince". Vrijeme ie, naprotiv,
r:rta niie uspjelo docekati trajno i zadovoliavajueerje5enje. Tijekom
dizave i vojske, sustavnom radu na porastu nacionalnog iedi
ratnih operacija niie likvidiran dostatni iznos unutarnjeg neprijatelja da
soliclarnosti, na ztuzdavaniu stranaikoga divlitnia i tastakanit
bi to moglo uroditi poboljSanjempolitidke klime. Ono Sto ie nakon
nalnoga biea. Vrijeme ie - eim narod plrporno i odbaci-Dnrgu Repg5il
Oluje, gonjeno neiistom savjeSeui nezatomljivom mrZniom protiv
liku - ustrojavaniu monolitne nacionaiistitke fronte, ier bez muZevnog
lrrvatske drLave,pohitalo na istok, sada nam se s istom, ili joS veeom
i b<rrbenog nacionalizma nema opstanka dtLwi i naciii H,wata'
mrZnjom i novim prevratnidkim planovima, voljom inozemnoga gazde
lrrvatski interes zavodeniedemokratskog reZima u srpskoj dr1tvi'
to danas ttaLe i otekuiu stipe Mesie i njegovi inozemni
hu5kajuei istodobno i na hrvatsko razoruZanje koje ee
potrs 7r8 Dio medunarodne ljevice, koioj inade nacionalni i drZavni sttverenitet tle
toboZniim nestankom nepriiatelja na istoktt. Hrvatska nerna
t:!"I: znaae nista, ovoga je pllta iznimno optuZio agresore za povredn srpskoS;asuvefeniteta,
miiesati se u unutarnle stvari susjednih drLavai dijeliti iT StiteCi tako Srbiiu kao negdasnju predvodnicu, a sa<.lasnjipreostatak, za srce mtt prirasle
je
polititkom modelu t<at<avbi one irebale primije'iti. Hrvatska naclnacionalne drZave Jngoslavije. Dnrga skupin:r ljevid;rla otvoreno ie pozdravila NATO-
or
kakva 6e politika vladati u na5ojku6i i kako cemo pobjedonosno agrcsijtr, pokorno se veseleei da je Amerika i formalno preuzela svietsku vlast.
slijedeeof srpskoi agresiji, potpuno sveiedno ho6e li niu po 7reVrijedi ovdie istaknuti da je zta(na zrgresiia na Srbiju obilovala ratnim zloeinima
protiv civilnog pudansrva, kojirna ne ee suditi nikakav llaaski ili slidan tribunal. Arnerika
komunist, faSistili liberalni demokrat. odbija i samu pomisao da bi se njezini vojnici mogli pojaviti na nekom medunarodnom,
Vee je reeeno da Hrvatska niie imala odvee razloga I:ttjt-'i nadnacionalnom sudiStu. Ta je podast pridrZana samo za hrvatske i sliene naivdine,
zraenome ratu Atlantskoga pakta protiv Srbije u proljeee l9:2',?: kojima se iini cla se prava nacionalna politika sastoji u beznvjetnom, slijepom poko-
;; k;i;';;li" n"tie,arisrbiju
iiur,irit" snasama ravaniu bahatim i stetnim inozemnim diktatimil.

513
5L2
 MI.J,DEN SCHWARTZ:HRVATSKA NAKON TUDMANA
i njegovih domaeih poslu5nika, masovno vraea na miesto zlodina. Na.
pokon, predvidania mirne asimilacije, pohrvaCenja srpskoga Zivlia u ,
Hrvatskoj, koji je dobrim dijelom i nastao umjetnim i nasilnim posrblite I
vanjem pravoslavnih Vlaha i Hwata, nisu se ispunila onako kako bi tg
bilo mogufe da ie samo nova hrvatska drLavaopstala neko vrijeme bez
srpskih pobuna,.u razmiernom miru, blagostanju i uz odgovaraiu6rli
nacionalnu Politiku. ,* I
Budtrei da u mirnodopsko vrijeme fizitka likvidacija srpskih mastl.
i njihovo skupno preseljenje preko hrvatskih drZavnih i etnidkih gralioi
nisu izvodljivi, hrvatska ee se politika morati odrediti u smislu njihovo!
bezbolnog ukljutivanja u hrvatski nacionalni korpus, Sto 6e biti olakiano
i ponovnom uspostavomHrvatskePravoslavneCrkve. Nu hrvatska drZaql
iednostavno vise nikada ne 6e smjeti usred hrvatskoga
prostora tolerirati jednu tako brojnu nacionalnu manjinu kao Sto
srpska,koja ne pristaje na piznanje hrvatske drflave,njezino
i simbole, i ne pomi5lja na iskazivatje loialnosti koju joj duguje, ne
suZivot s madenim hrvatskim puianstvom, nego se stavlja u
neprijateljskog inozemstva, kako bi matidni narod izvrgavala
genocidu, te svojim stavom i pona5anjem predstavlja stalnu
pogibelj i prijetnju stabilnosti i opstanku hrvatske drlave.
Ali to je tek program za slijedefe razdoblje. U meduvremenu,
ie krenulo krivim smjerom. SaSrbijom se nisu smjeli normalizirati
nije trebalo priznavati niezinu drZavnost (pod fiktivnim i lukavo,
svaki sludai, zadrlanim nazivom 'Jugoslavije", ili bez niega.,
niti s njom nzmjeniivati diplomatske predstavnike sve dok se
ne rije5e kljueni problemi. Ovako, dogodio se tipieno hrvatski
zlotina Sto nam ih je poiinila srpska megalomanija, pre5lo se
neprimjetno na rutinski dnevni red, zapotelo se ruzmjeniivati
i estradne zvijezde, a nema dvojbe da fe se svestranasuradnia i
lavanje pod novom hrvatskom vla56uubrzo nastaviti preko svih 1
tazbora, ukusa i elementarnog nacionalnog dostoianstva.Takodet
bilo razloga da se domaeim Srbima, nakon Sto su svojom
svjesno proigrali sva prava koja su im mogla pripadati, velil
vrafaju statusi ptava nacionalnemanjine, etnidke skupine ili za
eudo je pravo da im nije, kako je to bilo pod velikosrpskom 1i0q 'lQ
Jtrgoslavijom, ponovno pridano i svojswo paralelnog "natoda"'
vjerojatno dekapod novim reZimom,kao i uspostavasrpskih "aul
diliem Hrvatske - samo ako vlastodrScibudu za te nadasve"h
"politieki korektne" samoubiladkereforme imali dovoljno vrerncn
Znajuei da sada5njanacional-mazohistitkavladavina crvenih -l
ne 6e biti, za vjetnost i njegujuei viziju jedne Europe naciiik*
514
APPENDX B: XVII. KUD SRIJA SRBIJA?
nastupiti iim se probude i ustanu najvefe europske nacije, njemadka i
mska, mi medutim vee sadamoramo radunatisa stanjemstvari u kojemu
ee i drLava Srbija biti svedena na svoju doliinu mjeru. Tada ee se
Hrvatska morati ukljuiiti u raspodjelu srpske steiaine mase, kako bi
konaeno opstalai uzdigla se i postalaveliki narod na velikom prostoru.
Morat ee nauditi susprezatigovor o "malom hrvatskom narodu" i raditi
na tome da on postane veliki. Ne postoji pogibelj da bi bio prevelik!
Zato je potrebno vee sada, uza sve ostalo, razmiiljati i o bilateralnim
sporazumima kojima 6e se uskoro suverena drLavacrna Gora u korist
Hrvatske odre6i okupiranih teritorija juZne Dalmacije Sto sn joj ih ve-
likoduSno dodijelile obje velikosrpskeJugoslavije,te kojima ee buduea,
realistidna i zauzdanaSrbija prepustiti okupirana podrudja sjeverno od
Dunava madZarsko-rumunjsko-hrvatskomprotektoratu, kako bi se taj
prostor konaino raspodjelio izmedu tri drtave kojima on povijesno i
erniaki i pripada.
Rat protiv Srbije nije voden do pobjede, s pobiednidkom nakanom
i zamahom, nego ublaZeno i samozataino, uz bezbroina primirja i
odstupe. I to se osvetilo. Kao kada se prepisani antibiotik ne popije
dokraja kako bi potpuno unistio izaziva(abolesti, kao kada se smrznuta
lrrana odmtzava pa ponovno smrzne, tako se dogada i s polovidno
poraZenimsrbima: toksiinost se poveeava,patogene se klice mnoZe. u
slijedeeoj nam je dakle prigodi posve unistiti virus velikosrpskoga
miniimperijalizma. Tada on vi5e nikada ne 6e oLivjeti da bi ugroZavao
Flrvatsku. I srpski je narod, kao i sve narode, stvorio svevisnji Bog
prema svojim andelima. Isto je tako stvorio i svakog dovjeka, ali nije
stvorio i njegov grijeh. zadafa je hrvatske buduenosti da srpske
megalomane konaino stigne uvjerljiva i djeloworna pravedna kazna za
njilrovu stoljetnu obijest. Da bi Hrvati tu zadafu ispunili uspiesno, oni
moraju biti iaai od srba. u tome je titava tajna nesretnoga hrvatsko-
srpskog odno5aja,u tome je kljui hrvatske buduenosti.
5L5
 Prof. Dr. sci. Nedieljko KujundZie

SCHVT.ARTZOVA A NATOMIJA NOVE IIRVATSKE

Nije proSlo ni stotinu dana nakon TreCesijeeanjskogapreurata,

a ueC smo dobili serioznu analizu tih dogadaja, njihoua izuoriSta
kao i moguieg raspletaja. Schwartzoua studija obuhuaCa proSlu,
sadaSnjct i buduCu dimenziju hruatskoga nacionalnog biCa. Za
razliku od drugih AutorA, koji razmatranju narodne problematike
p rilaze p lanimetrij ski, Schutartz p onajp rij e uspostaulj a suoj episte-
moloSki polazni stau i metaznanstueneparanxetre. On uoeaua kako
.iednodimenzionalno pozitiuisfieko promatranj e druStuene zbilje ne
dopctSta d.ublji uuid u temeljne strukture, te stoga., u pouijesnom
uidu suoje raSdlambe, polazi od koncepcije totalne pouijesti, koja
omoguCuje razumijeuanje onoga wie es eigentlich gewesen (kako je
odistct, u dubljem, autenfienom smislu bilo), umjesto onoga ranke-
ouskog faktografskog wie es gewesen (kako je naprosto bilo).
Schutartz uz pozitiuizam podjednako odbacuje i sue druge
iednodimenzionalne, parcijalne i poursne koncepcije, ali odbacuje
ujedno i liberalizam i komuniznrn, te s onu stranu Moderne kao i
Postmoderne nastoji utemeljiti suoj u biti metafizieki pristup. Bez te
temeljne nxetaznanstuene rAzine, on ne bi mogao pojnxiti brojna
protusloulja i ne1'asnoCe ito ih krije em.pirijska zbiljnost. A zahuatjujuCi
nioj, on je - i to prui - uspio pruiiti ozbiljnu analizu hruatskoga
polifiekog trenutka, promatrajuci ga na razdjelnici onoga sto se zbito
i onoga Sto Ce se u Hruatskoj i s njom tek dogoditi.
Gla'una lienost schutartzoue knjige je pokojni predsjednik i
utemel:jitelj druge hruatske drzaue u naiem stotjecu - Franjo Tudman.
schuartz o njemu ne gouori kao nekritiini, konformisileki apologeta,
ali ni kao zadrti kritizer koji bi mu pod suaku cijenu pronalazio

517
 MLADEN SCFIWARTZ:HRVATSKA NAKON TUDMANA
mane i tamo gdje ih nerna. Kroz titau tekst uidljiu je iskrenl,
nepotkupl'jiui napor na prauednorn usturdiuanju potpune i iiste isune
o Vrhouniku i njegoau desetljeCu,kao i o uladauini njegoue stranke,
Hruatske Demokratske Zajednice, iijoj je sudbini posueCenoposebno,
urlo pronicauo poglauLje. Scfuuartzou Tudman neduojbeni je herol
hruatskoga XX stoljeCa, obnouitelj suuerene driaunosti, ali takoder't
po6ilear koji je tijekom borbe za njezino uieuuanje i ueurSCiuanJe
poCinio brojne pogre|ke: od kunktatorski uodenog Domouinskog raia,
preko predauanja hruatske sudbine u ruke medunarodnim Jud,eo-
masonskim srediSnjicarna, pa do specifienih promaSaja u pojedinlrn
segmentima Polifieke Prakse'
Osobito se Schutartz kroz eitau suoj tekst okomio na podanlnko-
pokorniCko ponaSanje tudmanouske ulasti prema takozuanoJ -
Schutartz .ie zoue fantomskom - "medunArodnoj zajednici". I s
prauon'r. jer ito nan'L ona sprema nije niSta drugo negoli obnoaa
Jugoslauije drugim sredstuima i pod drugim imenom: "Zapadnl
Balkan". Ouaj im je potreban i u strateSke surhe, kao poligon protd)
atomske zaitite od Rusije. BiH je uec pretuorena u eisil protektoraY,'
a sada se to isto misli ueiniti I s Hruatskom, pa Crnom Gorotn:'
Albanija i Makedonija takoder su pacificirane. Da bi se ti procesl :i
mogti lakie obauiti, u suakoj od tih zemalja stuaraju se laged fzdaflcai
plaCenika i suakojakih oponenata nacionalnoj politici.
Ministar Mate GraniC godinama je djetouao u tom smtsW':
uzuikujuCi: 'Mi morarno sluiati europske integracije!", "NArnA JE",
reeeno-.", "Ako ne budemo iSti u Europu, d.oiiijet Cemo izotaclJt_lrt'
itd. Sua je ta posluinost pojaiana Haaskim stratiitem, -ucienama'l'
financtJsklr#1'
podriuanjtri gotpod.arstua, stalnim prijetnjama,
pritiscima. Tudman je shuatio bitproblema, ali se nije opirao dostatfiA
i s potrebnom odluenoSCu.Schwartz je dobro ocijenio tu
ulogu Predsjednika, uuidajuCi kako je on bio strog prerna
narodu dolje, no tim uliziekije i pokorniikije se pona*ao pren,
medunarodnim moCnicima. Na njega se srusilo suo zlo izdaJnmt
plaCenika jer u niihouim oeima Tudman nije bio dosta
inozemnom diktatu. A on je sue to trpio, podnosio je i
kleuete i uurede, umjesto da energiCno stane na kraj tom
Zato ie samo gubio, a njegoui su bjesomuini unutarnji n
u suglasju s uanjskim nalogodaucima jurdanouski sue uiSe
suoju kampanju.
Nezadoulotini narod posrljao je u iake nouih gospodara da:
se nakon samo mjesec dana ulad.auine "nouih sila" terneliito raza,
rao. Ustijedili su neprekidni Strajkoui, zatuaraju se rad.na mJuffir\
518
Prof. Dr. sci. Nectieljko KujundZie: SCIIWARTZOVA ANATOMIJA NOVE IfRVATSKE
isplaCuju se plaCe, a noua driauna upraua zadrEaua sue poulastice
kqie je spocitauala staroj. Narod je, uuidajufi prijeuaru, uputio nouoj
ulasti pruu ozbiljnu opomenu na uelikim antiameriekim demon-
stracijama, na kojima je deset tisuCa razuoiaienih bojounika klicalo
"I'ra.nji" i "Gojktt.", a nouim je ulastodricima iasno pokazalo ito o
njima drii, traieCi izrueenje suih sadafniih eehika u Haag, u za.mje-
nlt za neduinog generala BlaSkiCa.
Schuartz opSirno razlaie potankosti iz pruih mjeseci "nAran-
iastog" (kako ga naziua), tj. crueno-iutog reiima, lucidno raskrinkaua
njegoue poduale, nepogreSiuo mLt. opisuje protagoniste i uujerliiuo
tunxaei razloge zbog kojih je njihoua politika osudena na neuspjeh.
U popratnim analizama on zastupa uujerenje kako je LjeuiCarska
'puzaj'LtCi", "tihi"
koalicija joS od druge polouice 1998 prouodila suoi
pui, kojim je, po naputku i uz zduSnu pomoC inozemnoga gazde,
pripremala suoju preulast i tt stueaju da HDZ joS jedanput pobijedi
na parlamentarnim izborima. U posebnom pak poglaulju saZeto i
iscrpno razlaie strukture i djelatnost unutarnjeg i uanjskog neprija-
telja s uujerl'jiuoSCu na koiu se moie ogluSiti samo naiuAc, ili onaj
koii doista jest neprijatelj suuerene i nezauisne hruatske driaue.
Uuodno poglaulje Schuartz je posuetio filozofijsko-pouijesnom
saietku XX stoljeCai promiiljanju konca TisuCljeCa,kako bi pouijesno
smjestio sadaSnji trenutak hruatskoga usuda. On se tu predstaulja
kao radikalni kritiiar Moderne i njezinih tendencija izraZenih, uz
ostalo, u sekularizaciji, demokratizaciji, otudenju, totalitarizmu te
posuemasnjoj dekadenciji. U nekim slijedeCim poglauljimcr. Schuartz
ltoduzima ekskurse o problemima nacije, pouijesti i demokracije,
eda bi u tom sklopu bolje razumio i samu hruatsku problematiku.
Naciju uidi preteiito kao ne-iskustueni, dakle (kuazi)transcendentni
i transcendentalnifenomen. Pouijest mu je u cijelosti 'pustinja kojom
tuee Siroka rijeka krui", ali u njoj razaznaje i oaze smisla i ueheine,
kao i fatamorgane lainih i opasnih utopijskih sanjarija. U iscrpnoi
analizi autor prikazuje i niz anfiekih i nouijih shuaCania o naielima
pouijesnih promjena, pa ih primjenjuje na aktualna hruatska
preuiranja. MoZda bi se smjelo kazati da i Schtttartz ujeruje u
hegelijanski nauk o "lukaustuu LtmA",kojim Bog stuara pouijest preko
ioujeka, nauodeCiga na odredene aktiunosti. Pouijest u malome praui
Coujek, no tek kao "babica" koja poma.Ze a ne rada djecu, ali u
onomu uelikom, pouijesnim eoujekom upraulja Boija promisao.
U opSirnom poglaulju o "bespuCima zbiljske demokracije"
Schouartzse prqdstauio kao jedan od najieiCih kritiiara parlamen-
te,rne, mehaniCke i aritmetiike, ku antitatiune, kuantofrenij ske demo-
s\ 519
 t
,^nFrr^^---- t*
T'KA NAK.N T'DMANA ,l
i Prof. Dr. sci.
Nedieljko Kr.rjgnclZif..SCH,$VART:9VA
ANATO{UT{
NOV6 UnVefSfr
lW!:i6.1:;f!t:;?;f
i
ili#y:";""r:r#f
konzeruatiunim usffojima. schuartz ;"!:""*:,1:::drtaue strlne, ouaj Cepionirski rad, nadan,
ociiene rpiorrie domete Tuamonorlo se' izazuati i
dnags autore da.
opraudano rr",.rroorrionalnhn

tii:f ::::;:;"';;!;y*;{e":{i"?t:Yi;,;
,y;;t:/ry.,-*=:#r/lsrwri;iW, Qrl^. ', - --t-

fc-nuytz ie osiiuac i uo,ai'l

i u kojoj uidi stuar.ni,
Hruatske kada se desnica
Hruatske ';,:;f:;n*t::;rr;rxr*f:,,w
4rroiotnu i poietjnu
desnich uipiin
pofr#f",Y,)::t!**,i
rv4e'J'ow Putrtxceu
tt;o;ria;+: ^r^_ ,:'rceu byducnogr
uiol;o u-
uizija i idearate djetatno ostoiitr l?!!!'^:!:
a
ouduCnwi
iSkos \oa",-J;;;;
sue snainiia naciona'l-ie;;;
Hruatska Desnica. i nlie --;-;::^:,",',*'.0n" sto ju
Je nazuao Noua

cioiarna gibanja u Europi.

DourSauanju_ouih iamisli posueceno
je i zaurSn
y;;;l:;":J"a'"#i,:"i'*"i1"!"f
'f'!;i1;";;,0;r":":;'!:
Hruatskoj,,kakuuhocemo,,iaoi{sirzirurioonl,--o;;;;l ,rTrlf"#,,
jif
bleni nacrt za budlcy hruatsiuj-iirinu.
__rvcvecNw.
da stuorena
to da ' Schuartz cursto
ovltouurrz eui,r uJeruJe ditli
stuorena hn
hruatska driarn ir. nti ---^^^ _r . "t-o uJeruJe
nanaiinkojise:;;tr"';i;,':0";i:l:,r;;:K;n*::z;,r,,ja,
:;:"T'::;':::;:,r:,':;:",:_'!:::ir:!:':a':?odu'i,*,"f)f#iTiW;
shuaca neki neposr.?irr.r,"a
o i iii#J i { :; ;:t,#, !
" "ii " {{fl#ffi,,
:tr:;';:i:;?,?#ff
aristokratsk"po,rr:!::,?:.i-;;;";;;;;;;;;';;;r":;;:t:i;;::r:;:::ffi
!:::x,i::y.::::;;;;;;;,,,rett,ts,tchen
i dekadentnog kapitatistickog jifio*"ntarizma. ^
ouim razmatro
,{:::y:"1,:,:!:,y:iiuoapendiksa,kojisadrteprcM
yffii:;lf
autorouih kontakatai suiaaiie ;n;;;;;;,
Potitike,iuieTl?::: ;"r;ili;:;
?"a"c",irti,$ra" nacijei driaue.
Mladensctutyrtznijeopterei""-iriii"erril:i7"plnaroroa
',;:,#1
rEetka u ri31f
edoi!3 y:jj :::,'ii"'i'', oi,mimenom- nnpo,)
: an
imi d ai njih,, nTiiil', ;:;: ;W ; ::# ;
?"i ao*pt ti i ffi"*, ,ko_p
njemhruatskomrr"";n;.-d;;;;'fiffi otito
tosku sruaiiu o
!# ; f:,!:: : " ,";;rr;;:trZr':#i;lir,'o;
';::::::1?!?:1::y:,!i
iy ;;;;;; na usnbcinjenicne
preciznostiimisaonedubine.n"r"rtrii{r"{rirl/{il"Ji'r"!r1't r)
uplSrfl:;^s:l^9!i"-onprogoio-ri'pouisenirntonom,miesurn
Tf orabu stanouiti sarmanine ; ;;d; ;;;
"i, ", I' i! lli,ff!6i
{[f ""
::'::r:!,::,,,::"_yiiinii/t;;,)'ii,,gainnepretazecisrantce
t4kusa,ostajuiinazauidnojduh'ounr;f"f;;;{:;;:;J";;rt;#t;
'_:if o.:!to,ril iii" i ei,oin im tematskim izk
i,*,::I:,:!,b
i!,i!l2o."st"urjimaitiunutai;j;;2;;,;;;;1r;;f,f;;::#:::
':';"";,if:#,fy::,::!:qy,iui
9it/i) r iitat ceje zasigurno
t_neprijlterj;pripadniii"roriolioiii;;;;i;;t;;;;t:;#2;:; i
i{'if,f od dobitaka' :--" I'vNev,"vt p*tuktorataiu}tetzAale.
-
jedan Pr.utegf,orata i ueleiza
"!""!::::::,-f1:p::leiitif
oue studij e otuori":; od.olh tektira
T',:,!:_:p
i uuieri ga:: :*':1
da je na kriuorn putu. S
520
 Prof. Dr. sci. Ivan Biondie

ITRVATSKA NA ZALAZU STOIJECA SMRTI

U suojoj najnouijoj knjizi Hrvatska nakon Tudman4 Mladen

Schuartz je sabrao suoja naeelna polaziita kako bi nam pruiio pruu
filo zofsko-socioloSku raSClambu p osLjednj ega desetlj eCa u hruatskoJ
politici, obil:jelenog osobnoSCudr. Franje Tudmana. Knjiga je razdije-
Ijena u 17 poglaulja i obuhuaCa prosudbe izfilozofije pouijesti, politike
i druStua sue do izraunih prosudbi pojedinih pouijesnih prijelornnih
toiaka.
Prua dua poglauhja nose zajednieki nadnaslou "Sabiranje" i u
njima se polaiu osnoue za raSelanjiuanje i prosudiuanje pouiJesne
zbilje, objainjauaju se nastanak i surha oue knjige i razlate jedan
promiSljeni pregled duhoune, moralne i poliileke situacije s konca
TisuCljeCa,kako bi se u te koordinate smjestio i hruatski trenutak.
Autor je sujestan da se nista u pouijesti ne moie razumjeti bez izradbe
temeljne epistemoloike matrice (mreie) u kojoj su sadrZani kriteriii
za ualjanu analizu. Bez toga, poujesnik od stabala ne uidi Su.rnu,a
u njoj se krije bit pouijesnih dogadanja. Istinska je pouijest za
Schuartzcr.suojeursna rezultanta uiiestrukih silnica - od Botje uolie,
preko teiko zanemariuih demonskih interuencija, do ljudskih napora.
kao i triuijalnih sluiajnosti. Toje drama u kojoj se ljudi penju prenxa
slobodi, ali i padaju u ambis. Tu i tako sloienu pouijest ne moie se
uspj esno istraiiu ati p ozitiuisti ik im ins trumentarij em, nego samo isto
tako sloEenon| rnrezonx opseruacija s promiSljanjima oko uspostaue
sinteza..
Nakon ito je tako odredio metaznanstueni model i naznatio
suoja kljuena staialiSta u filozofiji pouijesti - koja proSiruje u IX
poglautju ('Naiela povijesnih promjena) - autor u III poglaulju sine

523
 MLADEN SCHWARTZ: HRVATSKA NAKON TUDMANA
ira et studio prilazi liku i djelu Franje Tudmana. s prauom se moze
usturditi da ouakue prosudbe u Hruatskoj jos nije bito: pisci koji se
baue tom tematikom dijele se na "pljuuatore" i one koji nekriiieno
uelicaju pruog hruatskog predsjednika. Autor izbjegaua obje te suprot_
sta.uLienepozicije i raiilanjuje opus Franje Tudmana maksimalno
objektiuno. Pri tome mu je retorika smirena, analiticna i argumen_
tirana. Naime, on priznaje Tudmanu kao nepobitnu cinjeniiu da je
bio tuorac hruatske drzaue u teskim okolnostima, da je uspio *o6t
lizirati hruatski narod za ostuariuanje te stoljetne teznje stobodi i
nezauisnosti, te da je mladoj drzaui udario iurste temelje. priznaje
mu, zatim, i razborito ponasanje u kriznim situacijama, i, premia
razmierno ostro napada fabiievsku taktiku, uuida da je i onct mogla
imati suoj udio u usiuuanju glaunine Hruatske od srbijansko-srpskdga
uoino-genocidnog stroj ct.
Medutim, znaiuii z6tpogube komunizma, a ne uidieuii u pouijes-
nim bespotcima drugog izlaza, Tudman.ie - i to mu schuartz spoei_
taua - nekritiino prihuatio ranokapitalistiiku koncepciiu, mlsleci
da ce spontanim elanom poduzetnika uspjeti postauiti hruatsko
gosltodarstuo na zdraue osnoue. Ta je nekriticnost douela do niza
poteikoca, pa cak i do pada ugleda prectsjednika i HDZ-a, jer je
najueci cl,ionaroda s uremenom osjetio da su izdane njegouepouijesne
teinje i ielje.
Kao meritoran analiticar, schuartz je obiektiuno prosudio i
tzzt. Zidousku politiku Franje Tuclmana, te je pokazao cla ouaj nije
podcieniiuao Zidoustuo, clapace, d,a je iinio sue - pa i preuisel -
kako bi se Zidoui u Hruatskoj osjecati kao u suoioi domouini. To
autor potkrijepljuie i iinjenicom cla su u Hruatskoj sui zidoui za-
posleni, stctuise,da ih uelik ctio obnasa uisoke clriaunicke i priuredne
funkciie. Podmetati rudmanu grijehe NDH, kako s prauom ukazuje
Schuartz, nije razloino, nego poCiua na ekstremnim stauouima
manjeg dijela Zidoua u Hruatskoj, koji su ostali upregnuti u ueli-
kosrpsku kotonijatnu politiku, pa i satla suim silama nastoje - u
suglasju sa suojim sredisnjicama u inozemstuu kao i clrugim agen-
turama nadnacionatnog interesa - pridonijeti destrukciji hruatske
driaue. I u ouome ctijelu argumentacije auior je analitiian i manje
rabi urijednosne sud.oue,pa je tim ueCaurijednost oue kniige. Naime,
i sam Zidouskoga podrijetla, ali maksimilno osuijesten'p6litiiki Hr-
vat,
_schuartz objektiuno tretira sue teme ueznne za iidoisko pitanje
u Hrucr.tskoi.Nakon njegouih uuida trebala bi prestati njihoua stara
haika na sue Sto je hruatsko. Gledano opCenito, pak, drZim d.a Ce
prosudbe ito ih autor
formulira o Tudmanu ostati temeljem i za
524
Prof. Dr. sci. Ivan Biondie; HRVATSKA NA ZALAZU SfOf-Ilee SMITTI
budnaa promiiljanja iiuotnog diela i poliileke liCnosti pokoinoga
Predsjednika.
'Gdje smo",
U pogtauljima. IV-VIL koia nose zaiednieki naslou
Schuartz u bitnome razmatra hruatsku nacionalnu sudbinu na ouim
prostorima suCel.iauanjasujetskih silnica, kultura i ciuilizacija, deset'
godiSnjepostoianje Republike Hruatske sa suim niezinim poteSkoCctma
i slabostima, te ulogu, nastanak i suton Hruatske Demokratske
Zajednice.
'K^mo iclemo'l
U poglauliima VIII-X raspraulja. se o problemu'
ka.mo nas nastoje skrenuti inozemne strane sluZbe koie su u'mjesto
hruatskog naroda poeele krojiti hruatsku buduCnost, na ko.ii Ce se
naCin u. Hruatsko.i oduijati uelike promjene te kakua sudbina ieka
uprauo ustoheentt "liberal-socijalistiCku" ulast. U nastauku (XLXU -
'I(amo neeemo'), nakon Stoje potanko oltisao i raskrinkao djektuanie
neprijateliske mnogc,tglauehiclre i pokuSaj tihog "preuentiunog"
ljeuiiarskog ltuia 1998, autor iznosi ozbiljnufilozofsku kritiku parla-
menttrne, liberalne demokracije, ujerujuCi kako su ioi na suietsko'
pouijesnom planu odbroiani dani, pa ueC i stoga neCe moCi pred'
stauljati dugoroCnu.formulu politike ni u hruatskoj drZaui. Oue ideje
preuzimaju i slijedeCadua poglautja (XIV i XV) s nadnaslottom 'Kamo
hoeemo ". Umjesto formalne tteCinske demokracije, koia naciiu
reducira na biraCko meso,poreske obueznike i uliCnu rulju (a suu.
suoiu nakaznost danas oCituje uprauo u tzu. tranzicijskim zemljama),
Schutartz zclusno pleclira za afirmaciju radikalne konzeruatiune
clesnice,koju n. uiem smislu naziua "nouom desnicom" donekle uz
oslon na francuski "metapoliilAki", kultunto-reuolucionarni pokret
Nouvelle Droite. Schutartz detaljno analizira pogreSke i izglede desno-
konzercttiunih, prauaiko-nacionalistiCkih snaga u Ilruatskoj i zaklir't-
cuje da Cese one uspjeti u.sttglasiti s narodnom uoljom, tojest priuuCi
mctsounije narodne simpatije, tek kada uzmognu postiCi homogeno
zajednistuo i .iako uodstuo te razuiti konzistentnLt i pre/oznatLiiuu
p olitiikt t filo zoJiiu u suradnj i s na cional.-reuolucionarnim gib anj ima
danaSnje Europe.
U posljednja dua poglaulja (XVI, XVII), napokon, autor izlaie
suoje susrete i suradnjn spredsjednikom Tudmanom, kao i perspektiue
srpske politike i driaue pod naslouom 'Kud srlja Srbija?'1
Tekstje Schtuartzoue knjige, uz naCelnct rntznxatranja, nabijen
i tekuiim aktualnostima, fto uuelike olakSaua Citanje. Na taj je naein
Hrvatska nakon Tudmana i suojeursni kompendij suuremene hruatske
politike s niezinim a.kterima i sudbinamA. No, za razliku od ploSnih
prikazbi, oua knjiga polazi od zahuaCanja u sanr.tt bit pouijesnih
525
 MI-ADEN SCIIWARTZ: HRVATSKA NAKON TIIDMANA
Prof. Dr. sci. Ivan Bionclic.'I'IRVATSKA NA ZALAZTJ STOLIECA SMltTl

dogadanja i uazdct ih nastoji prosetdiuati s obzirom na dekrarirane

Ce uujercruati kako .ie nuino naduladati hruatske partikularizme i
kriterije. ona je stoga i putokaz za briitt budrcnost nruaxke.
iri- bespuCa kuantitatiune demokracije koja je danas ponouno postala
gatije nego Fukuyama i ostari teoretic_iko!! drze da je pouijes,,orrsiff,
g6lxpartz djeromice ipak ostaje u ctobroj hegerousioi olrlokracij4 a sutra Ce se okoniati kao anarhija, te potom i sueopCa
tradiciii ?,tkoin; pobuna protiu onih koji se tctliko ctzoholiSe da misle kako su bogoui
je pouijest preko apsorutnog duha (Bog) zaprauo.rl^to,
uiai,'irliiil i kcrko bez uiie pomoCi mogu uladati kozmosom u kojem je pojedinac
oui imctju neko znacenie dionika u kreaciji tek po .tukoust;u
-toj sue. Pesimiste Ce Schuartzoua knjiga osloboditi od beznada, jer on -
,tma" (List der vernunft), samoga apsolutnog duha, koiipopr.x retisera ne bez razloga - rado ponaulja riiei Piesnika Hdlclerlina prema
ttocti cijetu igru, a ljudi ostaju lutci kojima pouijeit furoii ,"auiii.
kojr\i Lrz pogibeli uttilek raste i ono spasonosno. Schuartz ltruict
sue st, cotriek tnoie, jest ogranicena akcija, a i ta akcijr'. mora
uuijek serioznu raSClambu. TreCegaputa, koji nije sreclnji put u mehanitkom
biti tt okuirima pouijesnoga trenda, "na uisini ureritena',,
opo Le,ir smisht, nego je srednji, smisleni put fto dostiZe cilj, kao Tao koji ttodi
uspi eti. Ali schutartzo uim filoz ofsk o-pouij esnim shuacani ima
ipak-ii pouijest i Coujeka.
btiie u.uierenie da duh u pouiiesti takorekuc gostuje nr",
ii"lii"n
"oAze", nego da bi predstautjao stalnog
ltrittoci cietokupnoga
pouiiesnog tiieka.
Prikazuj,ci i procieniujuci suuremeni pouijesni trenutak
nakon
stolieaa smrti, schtttartz misti d.a smije konstaiirati sueopcu
krizu i
rasap. ort istice kako je "komunistiika tiranija xtojim isceznulem
r.tstupira miesto dosad ncristrasnijoj,
strahouladi koirt poznaie pouijest - globalnoi lajizopaieniio.ii najneriudskiioj
utaiaitnt niue'iatorsiog
i teroristickog liberalizma". u njegouu ozracju ,ctiiu se
mlaclei i
Zene, uclruittltt se anarhisti i pacifisti, ateisti i nudisti, organiziraju
se militantni honcoseksualci, narkomctni i rokeri, bttntii
i hipici,
trctckisticko-maoisticki zakasnjeli utopisti-sezdesetosmasi,
gorljiui
sli edb en i ci n eo t cttentis t i ck o-sod omis tii kig k u lta i i uo tinj p
a refun k cio-
lirgnih rt izopacenehumanoidne "kucni qubimce" opskrbtjene nedo-
dirljiuim >prauima<, I sre to gmiie prectjerimr,tsuietsirh
megatoporisa,
sue se to ctkt'Qtljcr, garami i rouari (...)". (str. 6r-6D oua ji dekaden-
cija zcthttatilct i crkuu. Traii se ukiclanje celibata, zensko
suecenstuo,
bez Boga. Znanost je urodilct scijentizmom, uspostauljen je
fo.logija
pr.i.mat ekonomiie nad poriiikom. schuartz
izuocl.ii ctitie ouu cr"rru
dijagnozr.t propasti zapicta. citaua njegoua knjiga refrenski ponaulja
kliy:? pitanie: gctieje iztaz, s kim, i noii* ,nogo*i,
tko su oni koji
ttuictcriupromisao pouiiesti i mogu se uklj.uciti"u
niezino ozbiljenje?
schutartz misli ctaznacre ott[ouor i on ga pruii uporno i iestoko,
s istinskim, iskrenim uujerenjim. Njegoia
clsuieienie cak i oncla ako se sa suakom njegouom ie naiiga stoga prauo
tizo* i ne sloiimo.
o.ua kniiga naduladctra pouijesna bespuia po
suojoj uisokoj erudiciji,
t::?^!?i,p"!eri_ygumenata, jasnoj uiziji i, Sioje
naiLaznile, po nazna-
kama kucla Hruatska ploui s nastctjucim xxl
'studiju stoljecem. schuartzouu
o nacionalnoj suclbini'citai ce rado oni kbie zanima hruatski
probitctk, ali i oni koji mu nastoje napakostiil. i iedne i druge ona

526 l
;ll,
ti,
527
l
 Pregled sadrLaja

KAZALO ...........7
AVANTPROPOS . . . . . . . . . . .1.3.

SABTRANJE ....................
l . P r o s l o u :C e m u o v a k n j i g a ?. . . . . . . . . . . . . . . ....................4
I l . U a o d : N a r a z m e d ut i s u C l j e e a . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .j.3. .

PATERPATRI,IE ........,,,.,,7'
III. Franjo Tudman - eovjek i djelo ......77

G D J ES M O ? . . . . . . . . . . . . . 1. .5. .5.
Ekskurs: IV. Hrvatskanacionalnasudbina ............157
V. RadanjeRepublikeHrvatske 199O-2OOO ..........183
VI. Krizai kritika ................19
VIL Zivot i smrt HrvatskeDemokratskeZajednice...............231

KAMO IDEMO .............257

VIII. SluZbei druZbenagadaiu .............251
Ekskurs:IX. Nadelapovijesnihpromjena .............271
X . S t o d e k aH r v a t s k u ? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ..297

KAMO NE CEMO .........331

XI. Neprijateljskahidra diZe glave ........333
XII. DrZavniudar: s lijeva il' s desna?....,.......... ...3G1
Ekskurs; XIII. Bespueazbiljske demokracije..............
...........3g5

KAMO HOCEMO ...........4r7

x{,*ilH'iliffi"1?ff1 : :xl?
529
 MLADEN SCH$TARTZ: HRVATSKA NAKON TUDMANA

DODATCI
Appendix A: XVI. Sjeeanjana moje poznanstvo
s Tudmanom..............
Appendtx B: XVII. Kud srlja Srbija?

Prof. Dr. sci. Nedjeljko KujundiliC: Schutartzoua

s I TVOUET{RVATSI{A DESNICA
anatornija noue Hruatske Arcd Ptrdeledaike i P*ogTtiwnuite
Prof. Dr. sci. Ivan Biondie: Hruatska na zalazu Mladen SCI{$YARTZ
stoljeCa smrti Zagreb / Bolm*nslra 6 / tel.-fex: 3700-169

PBrOPepNJm
u Povopu slL{Kf,t.
PffEnilrFp,r.{IKA
nsruslrKltHFvaTsKE
DR. FRANIETUDMANA

U Ca*u emrti Prcdsicdnika Rcpublike dr. Franie Tudmnna

klmiamo sc pred evim vclebnim hwetskim mufem, duboko
svieenidoecganiegovedrlavnwomog i drlavniEkogdiela.
Turiman ie icdini rmriroiskotisriti povoline wieteko-poviieenc
okolnocti te, az oglon na probudenu hnetsku naciiu i
ncoobiedivu hrvateku voigku, zneo postnviti tcrnelir obnovi
hrvrtcke drlevlrosti.
Time ie Tutlman ontvario san ni"a hn'stckih nern$taia.Udinio
ie oro Eto niic uepieto nikomc drugorne nakon elmrr
*rud*ieviekowogo hnratukog kraliwcwa: Zrinski i Frnnkopeni,
Kv*tcrnik i n*did, - izgubi[ cu glave; JekEi*eva ic ltrrratslca
tr'stels u plcrririms habsbur$ke monarhiiet Ante Ssr6evld niie
dofirio iapunienie srmieviziic, Tito ic ncdvoibmi talent proigrao
udvr3{iva*ienr hrvatekoga robetva, a drl*'u ie Ante Povelida za
iedv* dntiri godinc prcgutoo t*tri vihor.
Zbog orrog icdfnewetrog pololeia u sudbonosnop hodu
hnratckeneciiensve de Tudmanove Pogticilt{eoeuti ni mryin{ *
bruini prigovori nicgorrui pofitfci rceit dc u nrp$m rlueeiu
poviieene
- fugnote. :
Nalaon Tudnrarr* Hrrr"atdranor* d*lic' mss nryniFd' Qu
nipoSto ne emiio pa*ti iepod razine nonni i cMsqf 'ftp,ft is .
ocnadio rmuli Prc&icdnilr.
rr{lhI ZA DOM SPREMNI!

ffi4ift t-i

53r
!{lad8n S<rtr*arta
Eolnanaka 6
10000 Za'gr€b
te1. -f,ax: 3?0O-169

Sospodtl
hnkLci strDlieN
s obiteJ.ji

Eagreb, dne 11" prosinea 1$99.

Su$tcrrana goapodo Ankice!

Va6 mtr*, Pr€dEJsdnik $s;ryb1:Lhe,

obnovitelj i Srovjeentdan Ssvatsks dr. filreq o
Trr&En, preselio t* *ada i sgft u I!.n,'EJ*ut.
kao Jadan od rurjrrediJr blrrratekilr gin<nra.
lseka Van to tilde traJna ubJeha u grr:bitlcu
koji Vae je radseio.
$vi neapcrr*ztrsul oko lttr&*na, 8v€ kritLks
njegova djela i polarizacije 5to ih jE
izazrrala njegowa osoba, oc,tat_ 6e prognrani u
rarginalije povijesnih anal.a. iLrrSet 6e palc u
*v-i.jerti bududih naraitaja veliitna rriegravt
ulog€ 5to ju jo odL$rnao ti,$ekon }a#ioga,polnro
jedinetvenog rb,adobl.ja'hnratuhaga ugxrda.
Srriina rtta 1€ ,tl
'olt'€,s',i, Slrgu. 'btti $a
visinara nacional.nog standardl Eto ga :o ql
odred:io,
\rana t YaSoJ cbiteJ,Ji. utrrudu1emo israze
$tou*nla i islcrene guduti.

Crl't,

533
323.1
SCH
h

ilililtili
*61542'r
KNNZNICA M DRzIC