Kineziološki fakultet – Split

Preddiplomski studij

OPĆA PSIHOLOGIJA

Podsjetnik za KOLOKVIJ 2.

Split, siječanj 2024.

 OSNOVE RAZVOJNE PSIHOLOGIJE

Periodizacija čovjekova psihičkog razvoja

 Prenatalno razdoblje - od začeća do rođenja - 266 dana
– Ovum - prvih 14 dana od začeća
– Embrio - do kraja 2. mjeseca od začeća
– Fetus - do rođenja
 Novorođenče - prvih 14 dana života
 Dojenče - od 14. dana do kraja 1. godine
 Rano djetinjstvo - od navršene 1. do 6. godine
 Srednje djetinjstvo - od 6. ili 7. do 10. ili 11. godine
 Kasno djetinjstvo ili pretpubertet - od 11. ili 12. do 14. ili 15. godine
 Pubertet – rana adolescencija - od 13.-15. do 16.-18. g.
 Kasna adolescencija - od 16.-18. do 21.-25. godine
 Zrelost - od 22.-25. do 50.-70. godine
 Starost - od 55.-70. do smrti

Začeće i razdoblje OVUMA

 Začeće ili oplodnja - spajanje ženske i muške spolne stanice. Novonastala stanica
dijeli se na sve više i više stanica, istovremeno se kroz jajovod spuštajući u maternicu.
 Razdoblje ovuma traje od začeća do otprilike 15. dana. Jajašce hranu dobiva iz
žumanjka ženske oplodne stanice, jer još nije priraslo u maternicu i spojilo se na
majčin krvotok

EMBRIJ
 Kada ovum priraste u stjenku maternice, počinje faza embrija i traje 2 mjeseca.
 Iz jednog dijela embrija nastaje posteljica ili placenta, a iz drugog dijete.
 Posteljica je omotač u kojem će se razviti dijete i s kojom je ono povezano pupčanom
vrpcom. Stanice iz kojih se razvija dijete poredane su kuglasto u tri sloja:
 EKTODERM (VANJSKI)  gornji sloj kože, kosa, osjetni organi i
živčani sustav
 MEZODERM (SREDNJI)  donji sloj kože, mišići, kosti, krv i još
neki organi
 ENDODERM (UNUTRAŠNJI)  probavni organi, pluća, žlijezde...

Embrionalni razvoj
 Vrlo brz, a najbrže se razvija glava i mozak sa živčanim sustavom, te osjetni organi
(glava je nerazmjerno velika i čini polovicu ukupne dužine tijela).
– počinje kucati srce (24 dana po začeću), formiraju se organi,
između prstiju je kožica, vidljiv je rep
– pri kraju embrionalnog razvoja, u 9. tjednu trudnoće, na plodu
se već razlikuju osnovni dijelovi tijela
 Potkraj embrionalnog razvoja plod može reagirati na vanjske podražaje dodira, lakim
trzajima tijela ili micanjem ruku.

2
Fetus - od 11. tjedna do rođenja
 Do 28. tjedna trudnoće razvijeni su živčani, krvožilni i svi ostali tjelesni sustavi, u
tolikoj mjeri da mogu preuzeti funkciju i izvan majčinog tijela. Od 28. do 40. tjedna
trudnoće dolazi do naglog povećanja težine i duljine fetusa, povećava se mišićna
napetost, razvoj osjetnih i motoričkih organa.
 U razdoblju fetusa dijete se mora toliko razviti da bi nakon rođenja moglo obavljati
osnovne fiziološke funkcije: funkciju disanja, probavljanja hrane, odstranjivanja
otpadnih tvari iz organizma, te različitog reagiranja na vanjske podražaje.
 Fetus od 14 tjedana već je sposoban za refleksno reagiranje kao i novorođenče. Može
učiti, putem uvjetovanih refleksa ( dobro razvijena i kora velikog mozga, kao
preduvjet učenja).
 Razdoblje od začeća do rođenja važno je, ne samo za tjelesni razvoj djeteta, već i za
njegov psihički razvoj.

Faktori koji utječu na psihički razvoj djeteta

 Dobra prehrana majke – hrana bogata bjelančevinama i mineralima, u razdoblju
embrija, jer se tada najintenzivnije razvija mozak.
 Zdravstveno stanje majke – izloženost tzv. teratogenim ili štetnim tvarima: virusima
i bakterijama, štetnim kemikalijama iz lijekova, ili na poslu, alkoholu, nikotinu, drogi,
radijaciji, psihičkim stresovima.
 Dužnost je roditelja, svom, još nerođenom djetetu (dakle i majci trudnici), osigurati što
povoljnije uvjete za prenatalni razvoj.
 Trudnica mora živjeti u pogodnoj psihološkoj atmosferi (pozitivan odnos prema
djetetu koje se očekuje, pomoć, pažnja bližnjih, razumijevanje za majku,…).

NOVOROĐENČE

 Obuhvaća razdoblje od prvih 14 dana života djeteta (dijete se rađa nakon 266 dana).

 Tjelesna težina: oko 3500 gr. (od 1500 do 7000 g); dužina oko 50 cm.

 Tijelo novorođenčeta ima neproporcionalno veću glavu, fleksibilne kosti (glave i

tijela), puls oko 130, smežuranu kožu.
 Prvi plač

 Refleksi – automatske reakcije na vanjske podražaje

 Darwinov ili refleks hvatanja
 Plantarni refleks
 Morov refleks
 Refleks hodanja
 Babinskijev refleks
 Refleks plivanja

 Primitivni refleksi nestaju nakon nekoliko tjedana ili mjeseci jer s razvojem kore
velikog mozga ponašanje postaje voljno kontrolirano.

3
  Motorička i osjetilna razvijenost novorođenčeta
– dobra pokretljivost, dobar vid, neusklađenost očnih jabučica, dobar sluh, okus
– voli slatko, osjeća oštre i jetke mirise, osjetilo opipa i temperaturna osjetljivost
(više za toplo nego za hladno)

 Učenje novorođenčeta
– Novorođenče počinje učiti odmah nakon rođenja (navika prelaska iz budnog
stanja u san, navika buđenja, hranjenje u određeno vrijeme, navikavanje na
prisutnost ljudi  na razini uvjetovanih refleksa).

DOJENČE

 počinje kad su se uhodale funkcije održavanja života: disanje, hranjenje,

odstranjivanje otpadaka metabolizma
 traje od 14. dana do kraja 1. godine djetetovog života
 razdoblje najbržeg djetetovog tjelesnog rasta
 dojenče se ne kreće mnogo, još ne govori i potpuno je ovisno o odraslima

 Motorički i osjetilni razvoj

– Intenzivan motorički razvoj – sa 6 mjeseci sjedi, s 10 stoji, s 12 počinje hodati
– Osjetilne funkcije se dalje usavršavaju, usklađuju se pokreti očnih jabučica

– Javlja se razlikovanje različitih oblika i fiksiranje predmeta. Započinje govorna

faza. Razvija se inteligencija – predviđanje događaja.
– Dijete žudi za podražajima iz okoline, pa mu treba omogućiti da raste u
poticajnoj i raznolikoj okolini. Zato neki stručnjaci govore o “senzornoj gladi“
u ovoj dobi.

 Početak percipiranja
– javlja se oko 6. mjeseca, kad počinje sjediti.

 Emocionalni razvoj
– Razvijaju se čuvstveni odnosi s okolinom i poseban interes za ljudsko lice i
glas.
– Novorođenče se može samo uzbuditi, bez diferenciranja čuvstava.
 U 3. mjesecu diferenciraju se dva osnovna čuvstva: ugode i neugode.
 Do 6. mjeseca, iz čuvstva neugode, razvija se nekoliko neugodnih
čuvstava: srdžba, gađenje, strah, a iz čuvstva ugode veselje i simpatija
prema ljudima.

 Učenje dojenčeta
– odvija se klasičnim i operantnim uvjetovanjem te asocijativnim učenjem i
oponašanjem.

4
RANO DJETINJSTVO

 Traje od 1. do 6. godine:
 jasličko razdoblje od 1. do 3. godine,
 vrtićko razdoblje, od 3. do 6. godine.

 Jasličko razdoblje
– Nagli rast i velika promjena vanjskog izgleda – intenzivno okoštavanje, te
promjena proporcija tijela i glave.
– Motorički razvoj: dijete hoda i sve spretnije barata predmetima iz okoline.
Razvija se senzomotorička koordinacija, kao preduvjet spoznavanja svijeta.
– Dijete pamti predmete i njihove nazive, uči kako izraziti emocije, uči govoriti
istim načinima učenja kao i dojenče. Mišljenje: opažajno i praktično.
– Radi intenzivnog učenja, na kraju ovog razdoblja, dijete je vrlo samostalno:
samo jede, ima razvijene navike obavljanja nužde, ima dobro razvijen govor.
– Faza pitanja: sve ga zanima.
– Teško kontrolira čuvstva.
– Da bi dijete bilo emocionalno stabilno, mora živjeti u emocionalno stabilnoj
okolini.
– Socijalni razvoj djeteta odvija se u obitelji i dijelom među vršnjacima.

 Vrtićki period
– Motorički razvoj: sve veća spretnost i samostalnost: u jedenju, oblačenju i
svlačenju.
– Pamćenje je i dalje nenamjerno. Govor se brzo razvija. Mišljenje je konkretno.
Razvijena je mašta („laže“). Socijalni razvoj: u obitelji i među vršnjacima, s
kojima se rado igra igara s pravilima ili bez njih, te igranja uloga. Čuvstva su i
dalje intenzivna, ali polako dolaze pod kontrolu.
– Na kraju ovog razdoblja dijete mora doseći fizičku i psihičku zrelost za školu.
– Uči se spolna uloga, oponašanjem odraslih. Oponašanje odraslih je najvažniji
oblik učenja u ovoj dobi. Djeca oponašaju osobe s kojima se poistovjećuju ili
identificiraju.
– Javljaju se počeci moralnog rasuđivanja (crno-bijelo).

SREDNJE DJETINJSTVO

 Od 6.-7. do 10.-11. godine. Visina se mijenja s 118 na 130 cm, težina od 20 do 30 kg.
Ispadaju mliječni zubi i rastu trajni. Kosti još nisu dovoljno čvrste, pa može doći do
raznih deformacija. Dijete ima veliku potrebu za tjelesnom aktivnošću.

 Razvija se namjerno i logičko pamćenje. Dominira konkretno mišljenje, ali javlja se i

apstraktno. Produljuje se pažnja, može trajati oko 40 minuta, što ovisi o interesu za
aktivnosti i o stupnju aktivacije. Dijete ima formiran pravilan govor, te osnovnu
pismenost. Čuvstva se uspješnije kontroliraju, jer ih inače društvo odbacuje.

5
  Potreba za društvom vršnjaka je velika, odvajaju se društva dječaka i djevojčica, javlja
se antagonizam između njih. Uspostavlja se socijalna struktura u društvu djece, razlike
između popularne i nepopularne djece.

 Pripadnost školskog djeteta dječjoj grupi ima dublje razvojno značenje: dijete se
počinje odvajati od odraslih i čvršće povezuje s vršnjacima. Odrasli postojanje dječjih
grupa trebaju tolerirati, a ako su negativne, njihovu energiju usmjeravati u pozitivnom
smjeru

KASNO DJETINJSTVO – PRETPUBERTET

 Od 11.-12. do 14. -15. godina. Javljaju se sekundarna spolna obilježja. Djevojčice su u

prosjeku teže i više od dječaka. Kontrola čuvstava je dobra. Opće raspoloženje djeteta
je vedro. Moguć je strah od škole, bolesti, smrti.

 Rječnik je vrlo bogat i sadrži 7.000 riječi. Brže i kvalitetnije pamti se ono za što dijete
ima interesa. Apstraktno mišljenje je prisutnije. Javlja se kritičan odnos prema sebi i
drugima.

 Druženje s vršnjacima još je omiljenije i češće nego prije. Važnost mišljenja vršnjaka i
njihov utjecaj na pojedinca sve su veći. Pokazalo se da su kod djece popularna ona
djeca koja su dobri učenici, dobri drugovi, spretni, staloženi, a nepopularni su oni koji
su agresivni, tužibabe, loši učenici...

RANA MLADOST–PUBERTET (RANA ADOLESCENCIJA)

 Od 13-15 do 16-18 godine. Intenzivan je rad spolnih žlijezda. Dolazi do prve

menstruacije i ejakulacije. Usporava se puls 70-75 otkucaja, povećava se kapacitet
pluća, povećava krvni pritisak.

 I mladićima i djevojkama jako je važan vanjski izgled jer se žele svidjeti suprotnom
spolu.

 Nespretni su često, ali ne iz fizičkih razloga, već iz nedostatka iskustva u socijalnim

situacijama.

 Dobro je razvijeno namjerno pamćenje, i usko povezano s interesima. Prisutna je

stvaralačka mašta i stvaralačko mišljenje – potreba za stvaralaštvom i tzv. slobodnim
aktivnostima.

 Inteligencija u ovoj dobi dostiže svoj maksimum. Vrlo je razvijena kritičnost

mišljenja, pa se

 Lako uviđaju vlastite i tuđe pogreške. Javlja se interes za sport.

6
  Psihološke i fiziološke promjene ne moraju se odvijati paralelno ni jednako brzo. Oni
koji fizički ranije sazrijevaju obično su omiljeniji i cjenjeniji u društvu vršnjaka.
Onima sporijeg razvoja ostali se često rugaju.

Čuvstvene (emocionalne) značajke adolescencije:

 čuvstvena nestabilnost – česte su promjene raspoloženja, nemogućnost kontroliranja

čuvstvenih reakcija (hormoni), povećana osjetljivost na kritike (doživljavaju se osobno
jer mlada osoba tek formira svoj identitet)

 depresivnost, tuga, sanjarenje – kao posljedica osamostaljivanja i preuzimanja

odgovornosti, može se javiti osjećaj praznine i besperspektivnosti, strah od odrastanja,
bijeg od svakodnevnih teškoća

 dosada – sve je „glupo“ – jer pojedinac više ne pripada dječjem svijetu, a još ne
pripada svijetu odraslih. Stari interesi nestaju, a novi još nisu izgrađeni.

 adolescentska kriza – formiranje identiteta od adolescenta zahtjeva da poveže svoju

prošlost i sadašnjost s nejasnom budućnošću, te svoje sposobnosti, interese i želje s
očekivanjima i zahtjevima roditelja i šire sredine kojoj pripada.
 Ako adolescent iz ranijih životnih razdoblja nosi povjerenje u ljude,
optimizam, nadu, osjećaj kompetentnosti, adolescentna kriza će biti pozitivno
razriješena i on će se razviti u zadovoljnu i kompetentnu osobu i u cjelovitu
ličnost.
 Ako pak u krizu identiteta mladi ulaze opterećeni osjećajem krivnje, sumnje u
vlastitu vrijednost, nepovjerenje prema drugima, ona neće biti povoljno
razriješena i doći će do konfuzije identiteta.

Kriza identiteta doživljava se u donosu na:

 obitelj – (tj. na odnose s roditeljima i drugim članovima obitelji - prkosno ponašanje,
pružanje otpora prema autoritetu odraslih. Može se izražavati otvoreno (izazovno
ponašanje, neposluh) ili prikriveno (nezainteresiranost, površnost).
 školu – učenje, odnosi s nastavnicima, zanemarivanje učenja – svih ili nekih
predmeta, javljaju se novi interesi, hobiji, izlasci, zaokupljenost filozofskim
problemima, pitanjima smisla
 socijalnu prilagodbu – odnosi s vršnjacima – njihovo mišljenje postaje jako važno,
želi se biti kao i drugi – odjeća, frizura, rječnik, glazba... Roditelji se mogu osjećati
povrijeđeni jer nisu više važni i zanemaruje ih se.
 izbor zanimanja – što izabrati s obzirom na sposobnosti, mogućnosti, vlastita
očekivanja i očekivanja drugih
 vlastitu osobu – slika o sebi: fizička, intelektualna, čuvstvena, socijalna,
komunikacijska, filozofska – radi velike kritičnosti prema sebi (i drugima) pri
prosuđivanju izgleda i sposobnosti
 hijerarhiju vrijednosti – moralne vrijednosti – smisao života, spolnost – odnos
prema suprotnom spolu – različita očekivanja djevojaka i mladića, egzistencijalni
problemi.

7
KASNA ADOLESCENCIJA – KASNA MLADOST

 Od 16.-18. do 21.-25. godina.

 Fizička zrelost je potpuna, ali čuvstveno i socijalno sazrijevanje traje i dalje. Imaju
potrebu za nježnošću i toplinom, ali to ne žele priznati, jer je smatraju izrazom
slabosti. Teže za slobodom, nezavisnošću i afirmacijom – ne više uklapanje u društvo
vršnjaka, nego isticanje. Prijateljstva su vrlo snažna. Problemi u spolnom životu: kako
uskladiti vrlo izražen seksualni nagon s realnim mogućnostima prihvaćanja
odgovornosti za svoje postupke.

 Postupno povećanje čuvstvene stabilnosti, emocionalni život obogaćen emocijama,

vezanim za spolnost i ljubav. Većina doživljava čuvstvo zaljubljenosti, koje ima oblik
nekritičkog obožavanja osobe.

 Razdoblje intenzivnog, općeg i profesionalnog obrazovanja

 Stjecanje radnih, higijenskih, sportskih i drugih navika, koje će se kasnije u životu i

održati

 Maštanje kao mehanizam obrane ličnosti: mladi su svjesni svojih probleme koje je
teško riješiti, pa da to kompenziraju – maštaju, u mašti svladavaju prepreke,
oslobađaju se napetosti, tjeskoba i sukoba.

ZRELOST

 Od 22.-25. do 50.-70. godine.

 Javlja se uspostavljanje svih aspekata zrelosti – čuvstvene, socijalne, te ekonomske
samostalnosti.

 Doba stvaranja vlastite obitelji, odgovornog preuzimanja roditeljske uloge.

 Pojedinac je i u fizičkom i u psihičkom smislu u naponu snage i daje svoj stvaralački

maksimum.

STAROST

 Od 55.-70.godine nadalje.
 Velike su individualne razlike u započinjanju i tijeku ovog razdoblja.

 Fizičke funkcije počinju opadati ranije nego psihičke. Najčešće, prvo opadaju
osjetilne – vid, pa sluh. Motorna spretnost opada sporije kod onih koji se bave
motoričkim aktivnostima, a inteligencija sporije opada ako se bave intelektualnim
radom, te što je bila viša, kasnije će početi opadati. Pamćenje je lošije samo ako je
vrijeme učenja ograničeno. Usporava se vrijeme izvođenja jednostavnih i složenih
psihomotornih reakcija. Vozačke sposobnosti ostaju dugo sačuvane ako se aktivno
prakticiraju.

 Problemi: klimakterij i njegove tegobe, i općenito svijest da više nisi reproduktivno

sposoban, problem odlaska u mirovinu – više nisi potreban društvu, problem
samostalnog življenja – dom ili obitelj.

8
 TEORIJE LIČNOSTI
LIČNOST (OSOBNOST) – P O V I J E S N O

 eng. personality
 lat. persona – glumačka maska - lik, osoba, uloga
 Ličnost (osobnost) – konzistentan način ponašanja i postupanja pojedinca  Platon
 Termin danas ima još puno značenja (značajnu osobu, poželjne
osobine, ...)
 Prve psihološke teorije proizilaze iz medicine  oslobađanje od neznanstvenog
filozofsko-spekulativnog pristupa (Freud)
 Utjecaj rada Charlesa Darwina na razvoj psihologije

DEFINICIJE
 Verbalno-logičke definicije – nisu egzaktne i jasne; ne mogu se obuhvatiti sva
područja psihologija ličnosti
 Operacione definicije – pojmovi se definiraju na temelju postupka mjerenja ili na
osnovi mjernih instrumenata odnosno rezultata mjerenje  ZNANSTVENO zbog
jasnoće i egzaktnosti  faktorske teorije osobnosti (Eysenck; Cattell,...)
 pozicija vektora u vektorskom prostoru  latentne dimenzije
 Allport - ličnost je d i n a m i č k a o r g a n i z a c i j a unutar pojedinca onih
psihofizičkih sustava koji određuju njegove specifične prilagodbe okolini
 Hollander - ličnost je ukupan zbroj karakteristika pojedinca koji ga čini jedinstvenim
 Cattell - ličnost je ono što dozvoljava predviđanje nečeg što će neka osoba učiniti u
danoj situaciji . . . odnosi se na cjelokupno ponašanje pojedinca kako javno, tako i ono
ispod «kože»
 Eysenck - ličnost je više ili manje stabilna i trajna organizacija karaktera ,
temperamenta, intelekta i fizičke konstitucije neke osobe koja određuje njegovu
osobitu prilagodbu svojoj okolini
 Hilgard - ličnost je ukupan zbroj obilježja pojedinca i načina ponašanja koji po svojoj
organizaciji ili obrascu opisuju jedinstveni način prilagođavanja tog pojedinca
njegovoj okolini
 Sullivan - ličnost je relativno trajan obrazac ponovljivih međupersonalnih situacija
koje obilježavaju ljudski život

... PONAŠANJE POJEDINCA je svima zajedničko

… nema suglasja oko determinanti ličnosti (unutrašnje, izvanjske)

TEORIJE LIČNOSTI
 Teorija – polazište, stanovita spekulacija ili hipoteza, odnosno sustav hipoteza i
očekivanja koje tek treba znanstveno ispitati i dokazati
 Arbitrarno konstruirana  subjektivni produkt njena autora
 Znanstvena verifikacija ili provjera kroz testiranje hipoteza
 Funkcije teorija:
 utječu i usmjeravaju istraživanja – heuristička vrijednost
 pružaju operacione ili empirijske definicije određenih pojmovnih
konstrukata

9
OBILJEŽJA TEORIJA LIČNOSTI
 Koristimo ih za usporedbu – za utvrđivanje stupnja različitosti teorija.

 Dimenzije - kontinuumi na kojima pojedine teorije zauzimaju određene pozicije ili

točke.

 Dimenzija nomotetičnost — idiografičnost

 Dimenzija racionalnost — iracionalnost
 Dimenzija sloboda — determinizam
 Dimenzija subjektivnost — objektivnost
 Dimenzija holizam — elementarizam
 Dimenzija homeostaza — heterostaza
 Dimenzija nasljeđe — okolina
 Dimenzija spoznatljivost — nespoznatljivost
 Dimenzija reaktivnost — proaktivnost

PSIHODINAMSKA TEORIJA - FREUD

 Čovjek - nesvjesno biće  temeljna postavka psihoanalize

 Struktura ličnosti:
 ID (ono), EGO (ja) i SUPEREGO (nad-ja)

 ID – instinkti i nagoni – načelo ugode

 EGO – realnost i svjesnost
 SUPEREGO – predstavlja društvene norme

10
  Tri dijela ličnosti su stalno u sukobu

 Ličnost pojedinca je ukupan zbroj dinamičkih sukoba između impulsa za

zadovoljenje i inhibicije tih impulsa.

 Razvoj ličnosti – 4 psihoseksualna stadija

VAŽNE ZNAČAJKE PSIHODINAMSKOG PRISTUPA

 Naglasak na dubinsko ispitivanje ličnosti
 Isticanje nesvjesnih motiva

 Teorija proizašla iz kliničkog rada  idiografska, determiniranost naslijeđem,

iracionalnost, nespoznatljivost

TEORIJA SOCIJALNOG UČENJA - BANDURA

 Ljudsko ponašanje je funkcija socijalnog učenja i snage situacije  čovjek se

ponaša onako kako je naučio, a ponašanja određuje i situacija u kojoj se nalazi

 Teorija proizilazi iz:

 Teorije učenja – Hull (1943) – učenje podražaj-reakcija  ponašanje u nekoj
situaciji je rezultat iskustva
 Bihejviorizma – Skinner (1953) - psihologija praznog organizma. Model S –
black box – R elementarizam

 Dva su modela učenja

 Učenje po modelu ili oponašanje – uči se gledanjem
 Socijalno potkrepljenje – vjerojatno će se ponoviti ona ponašanja koja
će biti nagrađena (potkrepljena)

 Socijalno potkrepljenje je verbalna i neverbalna komunikacija između dva pojedinca, a

koja može povećati snagu reakcije - Martens (1975)SPORT

HUMANISTIČKE TEORIJE

 Predstavnici su Maslow i Rogers

 Ljudska narav je sama po sebi zdrava i konstruktivna  suprotno od Freuda
 Organizam ima nagon ili tendenciju da se poboljšava, ostvari svoje mogućnosti
i na kraju postigne samoispunjenje (samoaktualizaciju).

 Rogers – razvio metodu psihoterapije usmjerene na klijenta (Client Centered

Therapy).
 Terapeut je prihvaćajući, simpatičan, empatičan, iskren i bezuvjetno
pozitivan prema klijentu.

 Strukture ličnosti: organizam (pojam o sebi, self), ideal-self, fenomenološko polje,

svijest, nesvijest.
 Self je samo simbolizacija dijela ukupnog iskustva pojedinca.

11
  Maslow – čovjek je cjelovito biće  holizam

 Razvio hijerarhijski model motiva koji se temelji na hijerarhiji potreba.

 Krajnji je cilj – samoaktualizacija
 Ne može se dostići ako se ne zadovolje niže potrebe

 Motivi:
 Nedostatka (deficijentnosti)
 Rasta

 Istraživanje značajki 40 samoaktualiziranih osoba:

 Potrebe iz nižih razina u hijerarhiji su zadovoljene
 Efikasna percepcija realnosti
 Prihvaćanje sebe, drugih i prirode
 Spontanost, jednostavnost i prirodnost
 Usredotočenost na probleme
 Potreba za samoćom i privatnošću
 Nezavisnost od kulture i okoline u kojoj žive
 Stalna svježina zamjećivanja
 Oceanski osjećaji
 Izvorna želja za pomaganjem ljudskom rodu
 Duboke veze s malim brojem pojedinaca
 Sklonost demokraciji
 Sposobnost oštrog razlikovanja sredstava od ciljeva
 Smisao za filozofski humor
 Stvaralaštvo
 Odolijevanje kulturu

TEORIJE OSOBINA LIČNOSTI

 Osobina je sklonost reagiranju na određeni način.

 Osobine su stabilne, trajne i dosljedne u različitim situacijama, donekle genetski

uvjetovane.

 Ovo je suprotno teoriji socijalnog učenja ***

12
  Psiholozi: Allport, Cattell i Eysenck

 Cattell R.B.
 16 različitih i nazavisnih primarnih osobina
 R = f ( S x L) – reakcija je funkcija situacije i ličnosti

 Eysenck – dimenzije neuroticizam-stabilnost i introverzija-ekstraverzija

 Kvaliteta teorija  lagano i objektivno mjerenje ličnosti putem upitnika u odnosu na

druge teorije
 Nedostatak teorija  elementarizam osobina jer se ne promatra cjelovita osoba

Eysenckova dimenzionalna tipologija

 Temelje Eysenckove teorije ličnosti čine rezultati faktorske analize, podaci dobiveni
eksperimentalnim istraživanjima, te fiziološka tumačenja i procesi!

 Utvrđeni faktori su operaciono definirani i ne predstavljaju nejasne i neodređene

hipotetičke konstrukte. Operaciona definicija nekog pojma je definicija na osnovu
mjerenja ili postupaka mjerenja odnosno na bazi mjernih instrumenata.

Strukture ličnosti:
 Dimenzija ekstraverzije - introverzije.
 Dimenzija neuroticizma odnosno emocionalne stabilnosti
 Dimenzija psihoticizam – proučavajući psihijatrijske pacijente – psihotičari,
kriminalci, ...

 RELACIJA TRI DIMENZIJE - ortogonalnost

13
Cattellova faktorsko-analitička teorija

 Razvijao teoriju koristeći faktorsku analizu

 Multivarijatni faktorski postupci
 Hijerarhijska faktorska struktura  faktori prvog, drugog i viših redova
 Istraživao i područja inteligencije, područja socijalne psihologije, razvojnu
psihologiju, pitanja genetike ponašanja i druga
 Konstruirao vrlo velik broj testova
 Culture free test inteligencije
 Bateriju testova ličnosti
 16 Personality Factors test – faktori prvog reda

 Netko ima određenu osobinu ako se u različitim situacijama ponaša na konzistentan i

pravilan način.

14
Faktori trećeg reda:
- “Nezreli temperament”
- “Prihvaćanje normi”
- ”Visoka samosvijest”

VRLO SLIČNI STRUKTURAMA KOJE JE TEORIJSKI DEFINIRAO FREUD!

Petofaktorska teorija ličnosti – LEKSIČKI MODEL

(eng. Big Five Dimensions – Five Factors Model)

 Costa & Mc Rae (FFM - OCEAN) – Goldberg (B5)

 Dimenzije su derivirane iz velikog broja upitnika samoprocjena i procjena

vršnjaka na listama pridjeva (Goldberg) ili upitnika (Costa & McRae)

TEMELJNE POSTAVKE TEORIJE:

 Dimenzije su faktori, a ne tipovi  projekcija na faktoru
 Faktori su stabilni kroz 45 godina počevši od mlađeg odraslog doba
 Faktori i njihovi specifični faceti su barem djelomično nasljeđeni
 Faktori su vjerojatno imali adaptivnu vrijednost u prahistorijskom okružju
 Faktori se smatraju univerzalnim
 Pojedinčevo mjesto na faktoru je korisno za uvid i poboljšavanje kroz terapiju

Sustav osobnosti - McCrae and Costa (1996)

15
Relacije BF/FFM i drugih teorija

Extraversion/ Emotional Intellect/

Agreeableness Conscientiousness
Surgency Stability Openness
Independence
Exvia (vs. Pathemia (vs. Superego Adjustment
Cattell vs.
Invia) Cortertia) Strength vs. Anxiety
Subduedness
Costa
Neuroticism
and Extraversion Agreeableness Conscientiousness Openness
(r)
McCrae
Emotional
Goldberg Surgency Agreeableness Conscientiousness Intellect
Stability
Neuroticism
Eysenck Extraversion Psychoticism (r)
(r)
Freud Psychosexual Development
Self- Self-
Maslow
Actualization Actualization
Extraversion
Myers- Feeling vs. Judging vs. Intuition vs.
vs.
Briggs Thinking Perception Sensing
Introversion
Personal Personal
Rogers
Growth Growth
Skinner Socialization
Extraversion/ Emotional Intellect/
Agreeableness Conscientiousness
Surgency Stability Openness

Zaključak:

 Teorije ličnosti su teoretska podloga za istraživanja  heuristička vrijednost

 Često su “određene” filozofskim postavkama ili pak praktičnim radom autora

 Za kineziologiju je interesantno proučiti relacije ličnosti i postignuća (vrhunski -

nevrhunski; muški – žene; odustajući, ...)

16
 OSNOVE ŠKOLSKOG OCJENIVANJA

DOKIMOLOGIJA

 Školska dokimologija – se bavi ispitivanjem i procjenjivanjem učeničkih odgovora.

 Školsko ispitivanje znanja je postupak u kojem se pitanjima upućenima učeniku

izazivaju njegove reakcije znanja (odgovori).
– Pitanja mogu biti: usmena, pisana ili grafička.
– Odgovori mogu biti: jezični (usmeni, pisani ili kombinirani) ili izraženi
pokretima i radnjama.

 Školsko ocjenjivanje je postupak prosuđivanja učenikovih odgovora upotrebom

školskih ocjena, kao ordinalnom ili redoslijednom ljestvicom.

 Ocjene pokazuju samo poredak učenika po njihovu znanju u nekom predmetu, a ne i

za koliko je netko bolji.

Komponente ocjenjivanja (mjerenja)

 Ocjenjivanje je mjerenje i uključuje tri nužne komponente svakog mjerenja:

– predmet mjerenja  UČENIK,
– instrument mjerenja  NASTAVNIK,
– tehniku mjerenja  NAČIN ISPITIVANJA.

Funkcije provjeravanja i ocjenjivanja znanja u školama:

 dobivanje podataka o tome koliko su učenici savladali školsko gradivo (kako
napreduju)
 dobivanje povratne informacije koliko je način rada nastavnika prikladan i uspješan.

Metrijske značajke ocjena

 Dokimologija proučava metrijske vrijednosti školskih ocjena:

– pouzdanosti - objektivnosti,
– osjetljivosti
– valjanosti.

Pouzdanost
 Mjerni je instrument više pouzdan ako nekoliko mjerenja istog predmeta daje što
sličnije rezultate. U ocjenjivanju iste zadaće više puta, isti ocjenjivača se bolje slaže
sam sa sobom (u ponovljenom mjerenju), nego različiti ocjenjivači međusobno (više
nastavnika procjenjuje istu zadaću). I slaganje sa samim sobom je relativno nisko (r =
0,77). Nastavnici nemaju čvrste kriterije u ocjenjivanju, pa nedosljedno daju ocjene.

17
Objektivnost
 Mjerni je instrument objektivan ukoliko su rezultati mjerenja isključivo određeni
predmetom mjerenja, a ne subjektivnim faktorima onoga tko mjeri ili nekim drugim
nekontroliranim faktorima (usporedba ocjena koje je više ocjenjivača dalo istom
odgovoru ili zadaći).

Osjetljivost
 Mjerni je instrument osjetljiv ukoliko pomoću njega možemo dobro razlikovati
učenike s obzirom na predmet mjerenja. Ako je ocjena ista, znači da imaju isto znanje.
Nastavnici nisu jednako osjetljivi na cijelom rasponu ljestvice školskih ocjena, a
najveća je pogreška kod ocjena 3 i 4.

Valjanost
 Mjeri li MJERNI INSTRUMENT ono za što namijenjen?
– usporedba s nekim valjanim kriterijem znanja (npr. testom znanja); Često je
dobra na razini jednog razreda, ali kad se uzme više razreda slaganje nestaje 
OCJENE IMAJU RELATIVNU VRIJEDNOST UNUTAR OCJENJIVANE
SKUPINE!
– usporedba s prosječnom ocjenom dobivenom od većeg broja ocjenjivača.

Istraživanje: Optimalno trajanje usmenog ispitivanja je 6 minuta. Nakon 6 minuta,

produljenjem trajanja ispitivanja ne raste valjanost dobivene ocjene.

Nastavnik kao mjerni instrument je nedovoljno objektivan, nepouzdan, neosjetljiv ili

neopravdano preosjetljiv i netočan, pa ocjene koje daju nemaju zadovoljavajuću metrijsku
vrijednost.

UZROCI SLABE METRIJSKE VRIJEDNOSTI OCJENA

 FAKTORI U PREDMETU MJERENJA,
 FAKTORI U MJERNOM INSTRUMENTU,
 FAKTORI U NAČINU ISPITIVANJA.

Faktori u predmetu mjerenja:

 nedovoljna jasnoća i neodređenost koji je odgovor ispravan,
 učenikove verbalne sposobnosti,
 učenikove sposobnosti opažanja i vještog korištenja percipiranih podataka,
 učenikova emocionalna otpornost.

Faktori koji ovise o nastavniku (mjernom instrumentu):

 osobna jednadžba,
 halo-efekt,
 «logička» pogreška,
 pogreška sredine,
 pogreška diferencijacije,
 pogreška kontrasta,
 prilagođavanje kriterija ocjenjivanja kvaliteti učeničke skupine.

18
Osobna jednadžba
 Osobna jednadžba je ocjenjivačeva opća tendencija da ono što procjenjuje sustavno:
POTCJENJUJE ili PRECJENUJE.

Faktori koji utječu na osobnu jednadžbu nastavnika:

 Spol nastavnika,
 Spol učenika,
 Stručna sprema nastavnika
 Zadovoljstvo nastavničkim zvanjem
 Stav prema ocjenjivanju
 Praktično nastavničko iskustvo
 Životna dob nastavnika
 Određene crte ličnosti nastavnika.

Halo-efekt
 Pojava da cjelokupnu osobu i sve njene osobine spontano procjenjujemo na osnovi
općeg dojma kojeg dobijemo o osobi kad je prvi put vidimo. Kod ocjenjivača, halo-
efekt je tendencija da različite osobine neke osobe procjenjuje ili u skladu s općim
stavom koji ima prema toj osobi, ili u skladu s ocjenom jedne od karakteristika te
osobe.
 Heiderova teorija atribucije: sve manifestacije jedne osobe opažaju se kao povezane i
usklađene, jer se shvaćaju izrazom jedne te iste osobnosti.

«Logička» pogreška
 Kad ocjenjivač misli da su određeni sadržaji koje procjenjuje logički povezani, pa ih
zato i jednako procjenjuje (npr. kad nastavnik misli da su određeni sadržaji iz dvaju
školskih predmeta povezani, iako ne moraju biti, pa iako učenik jedno zna bolje od
drugog , za oba sadržaja dobije istu ocjenu).

Pogreška sredine
 Nastavnikovo nastojanje da učenička znanja pretežno procjenjuje ocjenama koje na
ljestvici zauzimaju središnju poziciju, zanemarujući pri tom veće razlike u kvaliteti
njihovih odgovora na ispitu.

Pogreška diferencijacije
 Pogreška suprotna pogrešci sredine. To je nastavnikovo nastojanje da učenička znanja
razlikuje pretjerano i neopravdano.

Pogreška kontrasta
 Kad nastavnik učeničko znanje procjenjuje u usporedbi sa znanjem koje su prije tog
učenika pokazali ostali učenici.

Prilagođavanje kriterija ocjenjivanja kvaliteti učeničke skupine

 Nastavnik u razredu koje je po znanjima općenito bolji , ima visoke kriterije
ocjenjivanja, pa time i veće zahtjeve na učenike kod ispitivanja. U slabijem razredu
nastavnik zauzima i niži kriterij i manje zahtijeva od učenika.

19
Faktori koji ovise o načinu ispitivanja – tehnika ispitivanja i ocjenjivanja

USMENO ISPITIVANJE
 način ispitivanja: pasivan ili aktivan
 trajanje ispitivanja (optimum 6 min)
 vrsta pitanja (sugestivna, nesugestivna)

Pasivan tip ispitivanja - nastavnik nakon što je postavio pitanje ostaje uglavnom pasivan dok
učenik odgovara (kvaliteta odgovora više ovisi o govornom izražavanju, čuvstvenoj
otpornosti, strategiji dosjećanja, razumijevanju zadatka - podcjenjivanje znanja).

Aktivan tip – nastavnik nakon postavljenog pitanja , potpitanjima i dodatnim objašnjenjima

navodi učenika na ispravan odgovor (veća važnost prepoznavanja sadržaja: termina, pojmova,
pravila - precjenjivanje znanja).

TESTOVI ZNANJA - standardizirani zadaci objektivnog tipa.

 Standardizirani testovi moraju imati mjerne karakteristike: objektivnost,

dosljednost, valjanost (dijagnostička, prognostička , sadržajna, po izgledu),
osjetljivost (diskriminativnost), te baždarenost.

 Zadaci objektivnog tipa: alternativni, ispravljanja, dosjećanja, esejski,

interpretativni, sređivanja, dopunjavanja, višestrukog izbora.

PREDNOST NASTAVNIKA ISPRED TESTOVA ZNANJA

 može provjeravati različite varijetet znanja dok se testovima najčešće provjerava samo
činjenično znanje
 može uočiti kvaziznanje
 može se prilagoditi specifičnim karakteristikama svakog učenika
 može učeniku omogućiti da se smiri, ako je jako uzbuđen

PREDNOST TESTOVA ZNANJA ISPRED NASTAVNIKA

 u vrlo kratkom vremenu može se testirati veliki broj učenika

 testovi imaju utvrđene mjerene značajke – mjerenje je pouzdano, osjetljivo, valjano, a
rezultat učenika može se točno odrediti prema drugim učenicima zbog baždarenosti
testa

20
 LIČNOST I SPORT - Mjerenje i relacije s postignućem
Uvod
 Uvodni dio (reprezentativne probe i testiranje, predikcija postignuća, . . .)
 Teorijske osnove primjenjene u kineziologiji  najinteresantniji dio psihologije sporta
 najviše istraživano – Ruffer (1976) – 572 rada
 relacije još nisu potpuno jasne
LIČNOST (OSOBNOST)
DEFINICIJE:
 Eysenck - ličnost je više ili manje stabilna i trajna organizacija karaktera,
temperamenta, intelekta i fizičke konstitucije neke osobe koja određuje njegovu
osobitu prilagodbu svojoj okolini
STRUKTURA LIČNOSTI:
 Hollander (1971):
 Psihička jezgra (unutarnje i slično kod svih osoba)
 Tipične reakcije (eksterno i dinamičko)
 Modeli suočavanja s okolinom, uobičajeni načini reagiranja
 Ponašanja povezana s ulogom (eksterno i dinamičko)
 Različite uloge nameću i različita ponašanja
 Promjenom okružja mijenja se i ponašanje
MJERENJE LIČNOSTI
TEHNIKE ZA MJERENJE LIČNOSTI:
 Ljestvice procjene
 Jedan ili više procjenitelja u određenoj situaciji
 Prethodno napravljene ljestvice i kontrolne liste
 Procjenjitelji se uvježbavaju radi objektivnosti i osjetljivosti
 Intervju
 Promatranje postignuća – sadržava elemente za procjenu i mjere
 Nestrukturirane projektivne tehnike
 Za dobivanje motiva u pozadini, ali i mjerenje osobina
 Na temelju psihodinamskog pristupa  klinička psihologija
 Rorsarhov test mrlja (1921), Test tematske apercepcije (1943), TNR
 Ryan (1981) - rana istraživanja  slaba pouzdanost, objektivnost i
valjanost
 Weiner (1994) – psihometrijski stabilni – test-retest pouzdanost, dobra
kriterijska i konstruktna valjanost  iznimna uvježbanost
 Strukturirani upitnici
 Testovi papir-olovka (dobra pouzdanost)
 Ljestvica Likertovog tipa (najčešće)
 Čestice s manifesnim ponašanjem i mjerom
 Za opću i kliničku populaciju
 16 PF – 16 FAKTORA LIČNOSTI – Catell (1973)
 16 primarnih osobina (faktori prvog reda - naslijeđeni)
LAKOVJERNOST - SKEPTIČNOST
Prediktivna vrijednost profila ličnosti za sportsko postignuće ???
 LAKOVJERNI – sigurna i točna prognoza postignuća  koriste mjerenja ličnosti
 SKEPTIČNI – minimalizacija vrijednosti procjene ličnosti
ZAKLJUČNO:… ne trebaju se očekivati visoke korelacije osobina i sportskih postignuća

21
LIČNOST I SPORTSKO POSTIGNUĆE
 Morgan (1980) – pregledni rad
 Dosljedan odnos ličnosti i postignuća kada se:
 Uklone različitosti
 Podaci analiziraju multivarijatno (multifacetna ličnost)
SPORTAŠI VS. NESPORTAŠI
 Sportaši su:
 Neovisniji, objektivniji, manje anksiozni (Schurr i sur., 1977)
 Često inteligentniji od prosjeka (pregled Hardman, 1973)
 Samouvjereniji, sposobniji i socijalno otvoreniji (Cooper, 1969)
 Ekstravertirani i nisko anksiozni (Morgan, 1980)
UTJECAJ BAVLJENJA SPORTOM
Jesu li razlike nastale zbog bavljenja sportom ili su osobe s takvim osobinama selektirane u
sportu?
 Hipoteza gravitiranja sklonosti (Morgan, 1974)
 Ekstravertirani su skloni bavljenju, a potom stabilniji ostaju u sportu
 Tattersfield (1971) – longitudinalno istraživanje
 Mladi plivači u trajanju od 5 godina
 Promjene: veća ekstravertiranost, stabilnost i ovisnost (?)

SPORTSKI TIP LIČNOSTI

 Kroll i Crewnshaw (1970) – 16 PF:
 Hrvači i ragbijaši sličnih profila
 Gimnastičari i karatisti različiti od njih, ali i međusobno
 Singer (1969):
 Razlike individualni i momčadski sport (tenis i baseball)
 Tenisači: velik motiv za postignućem i želja za vođenjem
 Schurr i sur. (1977)
 Razlike individualni i momčadski sportaši
 Momčadski: anksiozniji, ovisniji, ekstravertiraniji i žustro-objektivni
 Razlike kontaktni i paralelni sportaši
 Clingman & Hilliard (1987)
 Trkači, plivači, biciklisti i triatlonici  najuporniji  izdržljivost
 Franken, Hill i Kierstead (1994) – sportaši se između sportova razlikuju po tipu i
profilu ličnosti

POZICIJA IGRAČA I PROFIL LIČNOSTI:

 Specijalizacija u momčadskim sportovima
 Cox (1987) – 157 odbojkašica
 Psihološki profili su vrlo slični
 Izuzev određenih varijabli fokusiranja pažnje (tehničari imaju širok
internalni fokus i prate više stvari odjednom  zadaci tehničara)
 Schurr i sur. (1984) – Upitnik Myer-Briggs Type Indicator
 Ragbijaši (vezni igrači se razlikuju između bekova i krila u
prosuđivanju i percipiranim osobinama)
 Vezni igrači: organiziraniji i praktičniji
 Krila: fleksibilniji i prilagođeniji, ekstravertiraniji
 Bekovi: introvertiraniji
 provoditi selekciju u ekipi na osnovu ličnosti, ali i drugih antropoloških obilježja

22
PROFIL SPORTAŠA RAZLIČITIH VJEŠTINA:
 Vještiji se razlikuju od manje vještih – Morgan i sur. – (dugoprugaši, hrvači i veslači)
 Uspješni se ne razlikuju od manje uspješnih
 Određuju se na osnovu postignuća  puno “nesistematskih” faktora određuje uspjeh
 Garland i Barry (1990) – studenti ragbijaši – rigidnost mišljenja, ekstraverzija,
ovisnost o grupi i emocionalna stabilnost  29 % varijance (r =.54)
 Davis (1991) – uspješnost prof. hokejaša se ne može predvidjeti osobinama ličnosti
 Williams i Parkin (1980) - međunarodni rang sportaša različit od domaćih
 SILVA (1984) – određene osobine su važne za penjanje po hijerarhiji uspješnosti
(neke pomažu, neke odmažu)

ŽENE SPORTAŠI
 Uglavnom su istraživani muški sportaši
 Morgan (1980); William (1980), ...
 Nedosljedni nalazi o razlikama između studentica sportaša i nesportaša
 Vrhunske sportašice se razlikuju od “normalnih” žena
 Sportašice su slične sportašima i muškarcima (asertivnost, orijentacija na
postignuće, dominacija, samodovoljnost, nezavisnost, agresivnost, inteligencija
i rezerviranost)
 Za pojedine sportove postoje specifični tipovi ili profili  male varijacije u
osobinama – mačevanje, hokej na ledu, trčanje
 Žene bodybuilderi ekstravertiranije, odlučnije, manje anksiozne i neurotične,
manje depresivne i ljute, manje zbunjene; obične žene pasivne, ovisne,
osjećajne, društvene, niske agresivnosti i potrebe za postignućem
 SPORTAŠICE SE RAZLIKUJU OD OPĆE POPULACIJE,
 SPORTAŠICE ODREĐENIH SPORTOVA SE DIJELOM RAZLIKUJU

INTERAKCIJSKI MODEL ISTRAŽIVANJA

 Kako na ponašanje sportaša utječe interakcija sportaša i okružja (situacije)?
 Situacija više određuje uspješnost od ličnosti.

 30 – 50 % uspjeha određuje ličnost i situacija

 Ličnost određuje samo 10-15 %
 Neobjašnjeni faktori najviše (funkc.-motoričke sposobnosti, razina natjecanja,...)

23
PRISTUP OSOBINA -STANJE
 Osobina ličnosti – relativno trajna dispozicija
 Psihičko stanje – specifična, o situaciji ovisna, moguće prolazna reakcija na okolinu.
 POMS – Profile of Mood States (McNair i sur., 1971)
 65 unipolarnih čestica; verzija s bipolarnim pridjevima
 Afektivna stanja: napetost, depresiju, ljutnju, odlučnost, umor i
zbunjenost.
 Stanje pred nastup nije dobar prediktor uspjeha
 Stanje u početku nastupa je dobar prediktor
PSIHOLOŠKI PROFIL VRHUNSKIH SPORTAŠA
 Korištenje modela interakcije
 Morgan (1979)
 Odabrane osobine i stanja dobri prediktori sportskog postignuća

 Silva i sur. (1981)

 Točno klasificirali 80 % vrhunskih hrvača
 Silva i sur. (1985)
 78 % hrvačkih reprezentativaca SAD točno klasificirali
 U obje studije još povećan postotak klasificiranih korištenjem
psiholoških varijabli (STANJA, SITUACIJA, RASPOLOŽENJA,…)
 Morgan i sur. (1979)
 Vrhunski sportaši imaju profil psihički zdravog pojedinca   
Model mentalnog zdravlja
 Uspješni sportaši olimpijskog ranga su općenito psihički zdravi  nije
isključivo
 Newcombe i Boyle (1995)
 Model se može primijeniti i na uspješne sportaše srednjoškolce
 Šiljasti profil na POMS-u
 Uspješni sportaši na svim su ljestvicama “niski” izuzev na odlučnosti
 Potvrđeno još u daljnjim istraživanjima (dugoprugaši, triatlonci,…)

24
  SAŽETAK:
 OSOBINE  USPJEŠNI SPORTAŠI SVJETSKOG RANGA IMAJU NISKU
ANKSIOZNOIST I VISOKU EKSTRAVERTIRANOST
 RASPOLOŽENJE NISKU ANKSIOZNOST, DEPRESIJU, LJUTNJU,
UMOR, ZBUNJENOST, VISOKU ODLUČNOST
 PSIHOLOŠKI PROFIL USPJEŠNIH  DOBRO PSIHIČKO ZDRAVLJE

PSIHOLOŠKI PROFIL VRHUNSKIH SPORTAŠA - INVALIDA

 Korištenje modela interakcije na invalidne sportaše
 Sportski psiholozi su pobudili interes javnosti
 Profili invalidnih sp. slični onima u vrhunskih sp.
 Profili invalidnih sp. različiti od nesportaša
 Profil POMS – šiljasti kao u vrhunskih
 Cox i Davies (1992)
 Sportaši u kolicima – studenti sportaši; Mjere: kontrola anksioznosti,
koncentracija, samouvjerenost, psihička priprema, motivacija i momčadski
duh
 Invalidi psihološki superiorniji studentima (atletičarima, …)
 Rezultati pripisani različitoj razini vještine:
 Invalidi  kandidati za reprezentaciju SAD za Olimpijadu
 Studenti  obični sportaši studenti

PAŽNJA (POZORNOST) U SPORTU

PROLOG – PRIMJERI VAŽNOSTI PAŽNJE U SPORTU

 Plivač – pozornost na svoj zaveslaj, … na protivnika, pozornost na rezultat, …
 Košarkaš – pozornost na vođenje i dodavanje lopte, na pozicije i kretanje svojih i
protivničkih igrača, …
 Skijaš – na prošla i buduća vrata, na korekciju putanje, …
 NISU SVE OVE 'PRIKAZANE' POZORNOSTI POZITIVAN PRIMJER
UVOD
 William James (1890) - PAŽNJA je kada um čisto i jasno, iz nekoliko istovremeno
prisutnih objekata ili slijeda misli izdvaja jedan,
– Podrazumijeva udaljavanje od jedne da bi se učinkovito nosilo s drugom stvari
 Naizgled je zadatak lagan, ali u suštini je proces vrlo složen
 U sportu je pažnja izuzetna bitna

OBRADA INFORMACIJA
 podražaj – reakcija – puno se toga događa između ova dva elementa
 OBRADA INFORMACIJA – je sposobnost pohrane informacija u pamćenju, ali i
dosjećanja informacija, kako bi primjereno reagirali.
 Pamćenje u užem smislu  ZADRŽAVANJE I KORIŠTENJE INFORMACIJA
 Dosjećanje informacija – omogućava donošenje odluka – uspoređivanje s iskustvom

25
OBRADA INFORMACIJA se dijeli na:
 1. SUSTAVI PAMĆENJA:
– SENZORNO PAMĆENJE
– KRATKOROČN0 PAMĆENJE
– DUGOROČNO PAMĆENJE
 2. MJERENJE INFORMACIJA

1. SUSTAVI PAMĆENJA
TRI SUSTAVA (FAZE) PAMĆENJA:
 SENZORNO PAMĆENJE (senzorni registar)
– Zaostajanje mentalne slike onog osjećenog  zadržavanje pobuđenosti osjetila
– Predodžbe su najčešće ikoničke (vizualne) ili ehoičke (slušne)
– Vrlo kratkotrajno – vid - 0,5 s; sluh – 2 do 4 s
– Gotovo neograničenog kapaciteta
– Bez ponavljanja informacije se gube
 KRATKOROČNO PAMĆENJE
 DUGOROČNO PAMĆENJE

KRATKOROČNO PAMĆENJE
 Radna memorija
 Informacije ostaju toliko dugo dok ih ponavljamo  ako ne gube se u roku od 15 - 20
sekundi
 Kapacitet pamćenja je 7 + 2 elementa (ako ih grupiramo može i više  
mnemotehnički postupci  grupiranje
– Primjer napadača u ragbiju
FUNKCIJE KRATKOROČNOG PAMĆENJA
 Ako nam informacija na treba zadržavamo je ponavljanjem  velika osjetljivost na
ometanje
 Ako na informacija treba na duži rok, onda je pokušavamo kodirati za pohranu
 Kada nam treba već pohranjena informacija, onda se dosjećamo i ubacujemo u KTP
 funkcija RADNOG PAMĆENJA

DUGOROČNO PAMĆENJE
 Trajna memorija, memorija za pohranu
 Informacije se kodiraju u KTP i pohranjuju, a mogu se kasnije pronaći i “dozvati” 
pridruživanje smisla pojedinoj informaciji   ORGANIZACIJA PAMĆENJA
 Namjerno i nenamjerno upamćivanje
 Konkretne i apstraktne informacije  predočavanje
– Verbalni i slikovni tragovi pamćenja
 Kapacitet pamćenja je skoro neograničeno

26
VRSTE DUGOROČNOG PAMĆENJA
 Deklarativno pamćenje
– Epizodičko pamćenje
 Događaji iz našeg života – “epizode”
 Autobiografski “obojano”
– Semantičko pamćenje (ili ZNANJE)
 Informacije koje se češće koriste prelaze u ZNANJE
 Proceduralno pamćenje
– Znanje kako nešto treba napraviti  razne vještine – igranje košarke,
programiranje ...
– Stvaranje nizova asocijacija između pojedinačnih operacija sastavnica neke
vještine.
Faze proceduralnog pamćenja
 KOGNITIVNA FAZA
– Shvaćanje što sve treba napraviti
 FAZA POVEZIVANJA
– Određivanje najefikasnijeg načina obavljanja dijelova zadatka
– Manje se koriste verbalni aspekti (samoinstrukcije), a više motorički aspekti
pamćenja
– “Loši” dijelovi se otkrivaju i odbacuju
 FAZA AUTOMATIZACIJE
– Nakon dugotrajne vježbe dolazi do automatskog izvođenja vještine
– Izvođenje vještine iziskuje minimum svjesne kontrole  možemo se posvetiti
drugim aspektima izvedbe vještine
– Nema korištenja verbalnih samoinstrukcija
– Teško je i opisati verbalno tu aktivnost
– Dugotrajne stanke u vježbanju gotovo ne ostavljaju traga na kvaliteti izvedbe
(malo ili nimalo)
– Naučena vještina se ne zaboravlja

2. MJERENJE INFORMACIJA
MJERENJE INFORMACIJA
 SLOŽENOST (TEŽINA) bilo kojeg sportskog događaja može se izračunati u
terminima KOLIČINE INFORMACIJA koje su poslane, na koje se reagiralo i koje su
predane.
 Što je taj događaj prenio više informacija, to je u perceptivno-motoričkom smislu teži
(složeniji).
– Igrač koji je jednostran ili mu se zna određena navika
 Informacije se mjere u BITOVIMA koji označavaju s koliko informacija se rješava
NEIZVJESNOST događaja.
 Sportaš bi trebao povećati količinu informacije koju njegovi pokreti prenose
protivnicima. Kako ???
– Naučiti da svaka od njegovih reakcija bude jednako vjerojatna!
 Kao košarkaški centar, nemojte uvijek voditi loptu prije šutiranja.
Tehnički razvijte nekoliko alternativa i koristite ih s jednakom
vjerojatnošću.
 Kao smečer u odbojci, koristite sve vrste smeča podjednako u igri.
 Kao tenisač, izgradi podjednako kvalitetno sve svoje udarce.

27
  Istodobno, moraju naučiti reducirati količinu informacija koja im se pruža. ???
– Proučiti protivnika! Koju sve udarce ima, kakvi su mu i koje najčešće koristi u
određenim situacijama. Ima li određene geste kao indikatore?
 U dinamičnom sportskom događaju kritična i odlučujuća razlika između uspjeha i
neuspjeha često leži u kašnjenju u reagiranju ili zakašnjeloj reakciji.
 Zakašnjela reakcija igrača je doslovno funkcija količine informacija koje mu se
prenose u igri.
 Košarkaš vodeći loptu trzne tijelom prema naprijed, obrambeni igrač se
vrati za korak, a potom kasni blokirati šut napadača.
 Trzaj povećava količinu prenesenih informacija i povećava vrijeme
reakcije obrambenog igrača u pokušaju sprečavanja skok – šuta.
 Slično je i u tenisu za skraćenu loptu (dropshot)
 Loehr i Hahn (1992) naveli su nekoliko razloga zašto sportaši gube koncentraciju,
doživljavaju gubitak fokusa pažnje i možda imaju zakašnjelu reakciju.
Razlozi uključuju:
– previše vanjskog stresa
– previše ili premalo pobuđenosti prije ili tijekom meča
– nisku razinu šećera u krvi
– slabu tjelesnu pripremljenost
SELEKTIVNA PAŽNJA
 PAŽNJA ima dvije dimenzije:
– TENACITET - usmjeravanje i usredotočivanje psihičke energije na određeni
objekt (osobu, pojavu i sl.)
– VIGILITET ili BUDNOST PAŽNJE – sposobnost premještanja pažnje s
jednog objekta na drugi objekt
 Selektivna pažnja je sposobnost da se odbaci ili ignorira nevažna informacije a
usmjeri na važnu informaciju.
 To je možda jedna od najvažnijih kognitivnih karakteristika uspješnog sportaša
– Ujedno je i vještina koja se može naučiti - uvježbati.
– PRIMJERI: izvođenje kaznenog udarca u nogometu, slobodnog bacanja u
košarci, …
– TRENERI OVAJ PROCES NAZIVAJU KONCENTRACIJA!!!
OGRANIČENI KAPACITET ZA OBRADU INFORMACIJA
 Alternativni pristup proučavanju pažnje jest sagledati je u terminima kapaciteta za
obradu informacija ili prostoru.
“Konflikt” JEDNA STVAR – VIŠE STVARI?  Sposobnost usmjeravanja na više
stvari odjednom – gotovo PARALELNO.
 Kahneman (1973) – ograničena sposobnost obavljanja više stvari odjednom pokazuje
kako je ograničena ukupna količina pažnje koja može biti angažirana.
 Keel (1973) – ograničeni kapacitet obrade informacija istovjetan je ograničenom
području obrade.  MODEL KAPACITETA PAŽNJE.
 Ako se dva zadatka na mogu istodobno odrađivati, za svakog je potreban poseban
PROSTOR. Može se pratiti samo jedan zadatak, a svim ostalima se “smanjuje” pažnja.
 Kada količina pažnje ne zadovoljava zahtjeve zadatka, onda se radnja izvodi nauštrb
postignuća.
 Ako se dva ili više zadataka mogu istodobno odrađivati, onda oni dijele zajednički
PROSTOR. Koliki???

28
  Wrisberg i Shea (1978) – automatizirane vještine iziskuju manje pozornosti, te se
sportaš može usmjeriti na druge aktivnosti!!!
– POČETNIK – VRHUNSKI IGRAČ!
– Visoko stresne situacije za igrače!!!

SUŽENJE PAŽNJE (FOKUSIRANJE)

 Sposobnost sportaša da se usmjeri na odgovarajući podražaj za vrijeme natjecanja
naziva se fokusiranje pažnje.
 Pojam fokusiranja pažnje uključuje sposobnost sportaša da, kada je potrebno, sužava i
širi svoju pažnju.
– U košarci branič koji potakne kontranapad mora, dok kreće prema košu, biti u
stanju suziti fokus pažnje, kako bi ignorirao ometanje publike.
 Ideja suženja pažnje bolje se može razumjeti u terminima korištenja znakova.

Easterbrook (1959) - suženje pažnje je usmjeravanje na raspoložive znakove.

 Znakovi iz okoline pružaju sportašu informacije potrebne za dobro postignuće. Puno
je znakova na raspolaganju, neki su značajni i potrebni za kvalitetan nastup, a drugi su
beznačajni i mogu narušiti postignuće. U uvjetima niske pobuđenosti, sportaš
“skuplja” i značajne i beznačajne znakove.
 Kako se stupanj pobuđenosti povećava, pažnja sportaša se počinje sužavati. U
optimalnoj točki, sužavanjem informacija odbacuju se svi irelevantni znakovi, a
relevantnima se dopušta da ostanu. Na toj bi točki postignuće trebalo biti najbolje.
Ako se pobuđenost i dalje povećava, pažnja se nastavlja sužavati, te dolazi do
odbacivanja relevantnih znakova, uzrokujući pad postignuća.

 Visoka razina pobuđenosti također dovodi do fenomena distraktibilnosti. Osim što

odbacuje potencijalno relevantne znakove, visoka razina aktivacije može umanjiti
sposobnost sportaša da usmjeri selektivnu pažnju samo na jedan podražaj istovremeno.
Umjesto toga pažnja sportaša se nasumce premješta s podražaja na podražaj.
 Distraktibilnost ima efekt smanjenja sposobnosti sportaša da vidi razliku između
relevantnih i irelevantnih znakova, a da se usredotoči na relevantne. Sportaš koji pati
od distraktibilnosti sklon je doživjeti iznenadan i značajan pad u postignuću.

 Promjene u fokusu pažnje tijesno su povezane s promjenama u psihičkoj

aktivaciji (pobuđenosti)!
 Sportski nastup zahtjeva da sportaš, u vrhu postizanja uspjeha fokusira pažnju na
zadatak. Kvalitetno fokusiranje pažnje može odbaciti efekt distraktora koji slabe
postignuće.
 Sposobnost sužavanja pažnje na relevantne znakove vještina je koja se može naučiti,
ali na nju također utječe razina pobuđenosti. Previsoka razina pobuđenosti potkopava
sposobnost sportaša da na kvalitetan način suzi fokus pažnje, dok niska razina
pobuđenosti može dovesti do neželjenog sukoba između relevantnih i irelevantnih
znakova.

MJERENJE FOKUSA PAŽNJE

 Landers (1988.) je ustanovio tri osnovna načina na koje se može mjeriti pažnju:
– bihevioralna procjena – korištenje tehnika ispitivanja vremena reakcije.
– mjerenje pažnje pomoću fizioloških pokazatelja.
– korištenje samoizvješća.

29
  Bihevioralni i fiziološki pokazatelji pažnje nastoje mjeriti sposobnost u određenom
trenutku – SITUACIJSKI PRISTUP, metoda samoizvješća nastoji biti pokazatelj
fokusa pažnje kao dispozicije ili osobine ličnosti – DISPOZICIJSKI PRISTUP.
 Prvi koji je uveo metodu samoizvješća - Nideffer (1976, 1980)
– TAIS - Test of Attentional and Interpersonal Style ili Test stila pažnje i
interpersonalnog stila.

VRSTE FOKUSA PAŽNJE

 Nideffer (1985) – DVIJE NEOVISNE DIMENZIJE PAŽNJE:
– RASPON
– ŠIRINA
 Fokus pažnje sportaša može se kategorizirati kao:
– širok-internalni, širok-eksternalni, uzak-internalni i uzak-eksternalni
Različite situacije i vrste natjecanja zahtijevaju različite tipove fokusiranja pažnje.
 Internalno fokusiranje pažnje može biti sa zatvorenim ili otvorenim očima.
 Eksternalna pažnja potrebna je kada se sportaš treba usmjeriti na ljude, događaje ili
objekte u vanjskoj okolini.
 Kad sportaš jednom nauči koji tip fokusa je potreban za određenu situaciju natjecanja,
upravljanje pažnjom može postati praktično i samouko.

ZAUSTAVLJANJE MISLI I USREDOTOČIVANJE

U postupku zaustavljanja misli i usredotočivanja primjenjuju se sljedeći koraci:
1. Istisnite svaku negativnu misao koja vam pada na pamet i zamijenite je pozitivnom.
2. Dok obavljate manje prilagođavanje razine pobuđenosti, usmjerite pažnju prema unutra.
3. Suzite fokus eksternalne pažnje na znakove koji su vam relevantni za zadatak i povezani
sa pravilnim izvođenjem zadatka.
4. Izvršite sportski zadatak čim ste dobili osjećaj kontrole pažnje
 Najzanimljiviji i najbolje dokumentiran rezultat Schomerova istraživanja je odnos
između percipiranog napora i postotka asocijativnih mentalnih strategija koje je
sportaš koristio.
 Schomer je ustanovio da između asocijativnog procesa mišljenja i porasta intenziteta
naprezanja postoji linearan odnos. Kako raste percipirani napor, maratonci nastoje
internalizirati svoj fokus pažnje. Ta strategija omogućuje sportašu da bude svjestan
signala koji ga mogu upozoravati na mogućnost ozljeđivanja.

ZAKLJUČCI
 MODEL OBRADE INFORMACIJA uključuje puno procesa između S i R. Količina
informacija se može mjeriti, a utječe na ponašanje zbog stupnja složenosti.
 SELEKTIVNA PAŽNJA – relevantne i irelevantne informacije
 KAPACITET OBRADE INFORMACIJA – čini razliku između sportaša
 SUŽENJE PAŽNJE povećava se s povećanjem pobuđenosti
 Različit STIL PAŽNJE odgovara različitim zadacima (internaliziranje ili
eksternaliziranje pažnje)
 Zaustavljanje misli i fokusiranje MOGU SE UVJEŽBATI ! ! !

30
 ANKSIOZNOST I POBUĐENOST
UVOD
 Relacije pobuđenosti i anksioznosti s izvedbom u kineziologiji - OPĆENITO
 sport, edukacija, kineziologija rada, kineziterapija, rekreacija
 izvanjska i socijalna evaluacija
 Najčešća i najizraženija u sportu!!!
Zašto?  loša, ali i suboptimalna izvedba
Pobuđenost (eng. arousal)
 je razina aktiviteta organa i mehanizama koji su pod kontrolom autonomnog živčanog
sustava – Cox (2005)
 je opća fiziološka i psihološka aktivacija, koja na kontinuumu varira između dubokog
sna do intenzivnog uzbuđenja – Weinberg i Gould (1999)
 kontinuum pobuđenosti: duboki san ------------ visoko uzbuđenje
 dvije komponente pobuđenosti:
 fiziološka
 psihološka
 autonomni živčani sustav:
 simpatički sustav – aktivira organizam (disanje, znojenje dlanova, sužavanje
zjenica), vrlo brzo reagira na podražaje
 parasimpatički sustav – organizam vraća u homeostatsko stanje
 sporija “reakcija”
Fiziološki mehanizam pobuđenosti (vrlo jednostavno i djelomično)
 Percepcija podražaja koji izaziva uzbuđenje
 Uzbuđenje se prenosi živčanim sustavom do hipotalamusa i korteksa
 Anteriorni hipotalamus proizvodi simpatičko uzbuđenje   fiziološka pobuđenost
 Po prestanku “ugroze” parasimpatikus normalizira aktivirane sustave
Indikatori pobuđenosti:

FIZIOLOŠKI PSIHOLOŠKI PONAŠAJNI

Ubrzano kucanje srca Zabrinutost Brzo govorenje
Povišen krvni pritisak Osjećaj bespomoćnosti Griženje noktiju
Povećano znojenje Slaba koncentracija Samokritiziranje
Raširene zjenice Nemogućnost usmjerenja i Učestalo treptanje
Ubrzano disanje održanja pozornosti Zijevanje
Niži protok krvi u koži Osjećaj nekontroliranosti Drthtanje
Povišena mišićna napetost Indiferentnost Puknuti glas
Poviše unos kisika Sužena pozornost Lošija koordinacija pokreta
Povišen ŠUK
Učestalo mokrenje
Povišen adrenalin

Mjerenje pobuđenosti – psihofiziološke mjere

 Elektroencefalogram (EEG)
 Elektromiogram (EMG)
 Elektrodermalna reakcija (galvanska reakcija)

31
  Biokemijske mjere – adrenalin i noradrenalin
 Puls
 Frekvencija disanja
 Krvni tlak
 Znojenje dlanova
KINEZIOLOGIJA  pokazatelji trenažnog opterećenja i/ili funkcionalno-motoričke sposobnosti
(brzina rekuperiranja)

Anksioznost (eng. anxiety)

 OPĆA - crta osobnosti  predispozicija - sklonost percipiranju situacija iz
okoline kao prijetećih i reagiranja na njih povišenjem stanja anksioznosti.
(Spielberger, 1971)
 SPECIFIČNA - stanje anksioznosti – trenutačno emocionalno stanje sa
značajkama zabrinutosti, straha, napetosti i porasta fiziološke pobuđenosti.
(Spileberger, 1971)
 kognitivna – nervoza, zabrinutost i negativne misli
 somatska – promjene percipirane fiziološke pobuđenosti
 Endler (1978) - 5 faceta (faktora) anksioznosti
 bilo koja kombinacija 5 faktora može biti odgovorna za povišenje stanja
anksioznosti:
 Prijetnja egu osobe
 Prijetnja nanošenja ozljede
 Dvosmislenost
 Remećenje rutine
 Prijetnja negativnom socijalnom evaluacijom
Relacija ANKSIOZNOST - STRES
 STRES - puno širi pojam
 DEFINICIJA: “ Stres je nespecifična reakcija tijela na bilo koji zahtjev koji se na
njega postavlja.” (Selye, 1983)
 Stres (kao i pobuđenost) – neutralna je fiziološka reakcija na neku vrstu stresora
Oblici stresa
 Dvije neovisne ortogonalne dimenzije
 Hiperstres - Hipostres
 Ushićenje – Tjeskoba
 Anksioznost kao stanje (definicija Spielberger) i tjeskoba (definicija Selye) su
IDENTIČNI.
PROCES STRESA: potreba (sportska situacija) percipirani strah stanje anksioznosti.
 Tjeskoba će se pojaviti ako percipirani zahtjevi nisu u ravnoteži sa sportaševom
percepcijom njegovih sposobnosti efikasnog reagiranja na “prijetnju”.
Izvori situacijske anksioznosti u sportu
Dva općenita izvora (Martens, 1987):
 važnost događaja ili natjecanja
 neizvjesnost koja okružuje posljedice tog događaja
 Osobni izvori:
 osobina anksioznosti - predisponira pojedinca da promatra natjecanje ili
socijalnu evaluaciju s više ili manje ugroženosti (prijetnje).
 samopoimanje (samopouzdanje)
 socijalna anksioznost (Hart, 1989)

32
Mjerenje anksioznosti – upitnici
Osobina/stanje Upitnik Autori
Upitnik osobine anksioznosti STAI-T Spilberger (1983)
Kognitivni upitnik somatske anksioznosti CSAQ Schwartz, Davidson i Goleman (1978)
OSOBINA Upitnik anksioznosti kod sportskog natjecanja SCAT Martens i sur. (1990)
Upitnik sportske anksiozniosti SAS Smith, Smoll i Schutz (1990)
Upitnik stanja ankioznosti STAI-S Spilberger (1983)
Lista aktivacije i deaktivacije ACL Thayer (1967)
STANJE Upitnik stanja anksioznosti tijekom natjecanja CSAI Martens (1977, 1982)
Upitnik stanja anksioznosti tijekom natjecanjaCSAI-2 Martens i sur. (1990)

Mjerenje anksioznosti – ponašajni znaci

 Bihejvioralno opažanje  eksperimentator bilježi objektivne znakove pobuđenosti
 Znaci aktivacije:
 Nervozno vrpoljenje
 Lizanje usana
 Trljanje dlanovima o hlače ili košulju
 Promjene disanja
 Lowe (1973) – sličan sustav za mjerenje pobuđenosti kroz udaračeve aktivnosti
 Harris i Harris (1984) – ponašajne reakcije koje sportaši mogu koristiti:
 hiperventilacija; iskrivljenost sluha; izobličenje vida: lupanje srca; nagon na mokrenje;
napetost mišića; nemogućnost koncentracije; nemogućnost donošenja odluka; osjećaj umora;
osjećaj zbunjenosti; podrhtavanje mišića; povraćanje; pribjegavanje starim navikama; proljev;
razdražljivost; rumenilo lica; suha usta; mučnina; ubrzan puls; ubrzano disanje; vlažni dlanovi;
zaboravljanje detalja; zijevanje; želučana nervoza.
 POVEZANOST IZMEĐU FIZIOLOŠKIH I PSIHOLOŠKIH MJERA STANJA
ANKSIOZNOSTI SU PRILIČNO NISKE (Karterliotis i Gill, 1987)
 Kada istodobno mjerimo fiziološke i psihološke mjere mogući su oprečni rezultati
(Tenebaum, 1984)
MULTIDIMENZIONALNA ANKSIOZNOST
 Endler (1978) – 5 faceta anksioznosti
 Fisher i Zwart (1982) – poduprli su multidimenzionalnu teoriju
 Gould, Horn i Spreeman (1983) – poduprli multidimenzionalnu teoriju
 CSAI-2 (Martens, Vealey i Burton, 1990)
 KOGNITIVNO STANJE – strah od negativne socijalne evaluacije, strah od
neuspjeha i gubitka samopoštovanja
 SOMATSKO STANJE – percepcija fizioloških reakcija (ubrzan rad srca,
disanja i mišićna napetost)
PREDNATJECATELJSKA ANKSIOZNOST
 anksioznost koja prethodi natjecanju
PRIJE NATJECANJA:
 kognitivna je visoka i ostaje visoka i stabilna
 somatska je niska do 24 sata prije natjecanja i potom raste i povećava se (normalna
reakcija  poput fiziološke spremnosti)

33
KAD NATJECANJE POČNE:
 somatska brzo nestaje
 kognitivna varira ovisno o vjerojatnosti uspjeha/neuspjeha  situacija percepcija
anksiozno stanje

UČINCI ANKSIOZNOSTI NA POSTIGNUĆE

 Relacija kognitivnog stanja i postignuća je negativno linearan
 Relacija somatskog stanja i postignuća je u obliku obrnutog slova U

Strah i zabrinutost su zapreke sportskom postignuću!!!

INTENZITET I SMJER
 CSAI-2 mjeri intenzitet anksioznosti
 Smjer stanja anksioznosti je interpretacija sportaša je li razina intenziteta (onako kako
je on doživljava) ima na postignuće učinak smanjenja ili povećanja (otežava ili
olakšava postignuće).
 CSAI-2 je revidiran (Jones i Swain, 1992) dodavanjem procjene smjera (+3, ..0, ..-3)
 (Jones i Swain, 1995) – kategorizirali vrhunske i nevrhunske sportaše i ispitali
anksioznost
 nisu utvrđene razlike po intenzitetu
 utvrđene su razlike po smjeru – VRHUNSKI SMATRAJU KAKO
INTENZITET NJIHOVE ANKSIOZNOSTI DJELUJE POTICAJNO.

 (Jones i Hanton, 1996) – provjerili isto i sa kategorizacijom očekivanja postignuća

 nisu utvrđene razlike po intenzitetu
 utvrđene su razlike po smjeru – ONI KOJI OČEKUJU POSTIGNUĆE,
INTENZITET ANKSIOZ. IM JE POTICAJAN ZA OSTVARENJE.
 INTERPRETACIJA: oni koji očekuju “imaju kontrolu” i vide simptome kao
stimulirajuće.

PERCEPCIJA ANKSIOZNOSTI JE VAŽNIJA NEGO

NJEN APSOLUTNI INTENZITET za sportsko postignuće!

34
Relacije pobuđenosti/ anksioznosti i izvedbe

Invertirana U krivulja
- odnos pobuđenosti postignuća nije linearan nego zakrivljen

- ovisi o složenosti zadatka

Individualna područja optimalnog funkcioniranja (Hanin, 1986)

Razlikuje se od modela okrenutog U po:
 optimalna razina situacijske pobuđenosti/anksioznosti ne pojavljuje se uvijek na
sredini kontinuuma
 optimalna razina nije jedna jedina točka nego određeno područje
 Cilj: postići uvijek optimalnu razinu pobuđenosti
 Retrospektivna mjerenja predstartne anksioznosti

Katastrofični model (Fazey i Hardy, 1987)

- relacija fiziološke pobuđenosti i izvedbe: ako nema kognitivne anksioznost  okrenuto U

- ako je visoka kognitivna anks. pobuđenost pređe optimalnu točku  katastrofičan učinak

35
Višedimenzionalni model anksioznosti
Pretpostavka:
 komepetitivna anksioznost sastoji se od dvije komponente: kognitivne i
somatske
 komponente mogu biti nezavisne
 (Endler, 1978; . . . Martens i sur., 1990)
 Martens i sur. (1990) – povezanost s izvedbom
 somatska anksioznost - izokrenuto U
 kognitivna anksioznost - negativna linearna
 kognitivna anksioznost – najveći utjecaj

ZAKLJUČAK - implikacije za praksu

 osposobiti kineziologe (trenere) da ne “podižu” situacijsku anksioznost sportaša, ... da
je prepoznaju i “kontroliraju” ... razvijati samo-pouzdanje sportaša.
 kreirati razvojne sportske programe koji razvijaju sportaše, ali i osobe   programe
prilagoditi pojedincu.
 istraživati relacije anksioznosti i izvedbe specifične za pojedine sportske aktivnosti i
pojedini sport.
 uključiti stručnjake za psihološku pripremu u sportske klubove i organizacije.

36
 STRES I MOGUĆNOSTI KONTROLE STRESA
Definicija

TRANSAKCIJSKI MODEL STRESA

 Lazarus i Folkman (1984) – STRES je rezultat “neravnoteže između želja (potreba) i
dostupnih resursa” ili se pojavljuje kada “pritisak nadilazi pojedinčevu sposobnost
prilagodbe”.
 TRANSAKCIJA: STRESOR – SPOSOBNOST PRILAGOĐAVANJA

Tipovi stresa
 AKUTNI STRES – akutna reakcija na neposrednu ugrozu; konstruktivan i u cilju
rješavanja stresora

 KRONIČNI STRES – javlja se uslijed trajne stresne situacije ili više stresnih
događaja; uslijed stalne izloženosti negativnim osjećajima moguć je razvoj mnogih
bolesti

Osnovne ponašajne reakcije

 FIGHT or FLIGHT (borba ili bijeg) – izravno suočavanje sa stresorom (borba) ili
izbjegavanje stresora („bijeg“)

Reakcije mogu biti:

 KONSTRUKTIVNE – doprinose rješenju situacije
 NEKONSTRUKTIVNE

Izvori stresa (stresori)

 Okolinski – fizikalni (vrućina, hladnoća, vlaga, vibracije, buka, kemikalije,
isparavanja, uzročnici zaraze…)
 Fiziološki (nedostatak sna, dehidracija, pothranjenost, slabljenje imuniteta, izmorenost
ili nedovoljna iskorištenost muskulature, bolest)
 Psihološki (teške i neizvjesne zadaćeispiti, sportski nastupi,…; emocionalni
stresoristrah, ljutnja, bijes; konflikt motiva; gubitak samopouzdanja,…. )
 Socijalni (životna i radna uloga vođenje drugih, briga za druge; …)

Fiziološki odgovor na stres (najjednostavnije i djelomično)

 Percepcija situacije ugroze (prijetnje) s kojom se osoba ne može nositi
 “Poruka” ide putem živčanog i limbičkog sustava do hipotalamusa
 Anteriorni hipotalamus proizvodi simpatičko uzbuđenje AŽS  ubrzano disanje, brzi
otkucaji srca, vazodilatacija krvnih žila u mišićima, napetost muskulature, širenje
zjenica …  FIZIOLOŠKA POBUĐENOST  PRIPREMA ZA AKCIJU
 Po prestanku ugroze parasimpatikus sve aktivirane sustave normalizira

37
Autonomni živčani sustav (AŽS) - projekcije

Faze stresa
 Alarmiranje (aktiviranje organizma je uredno na primarni ili sekundarni stres)
 Pružanje otpora (smanjenje energije, opterećenost sitnicama, spavanje, promjene
tjelesnih i ponašajnih obrazaca)
 Iscrpljenost (potpuni umor i gubitak energije, zdravstvene tegobe)  (izgorjelost -
burnout)

Simptomi stresa
 Rani simptomi stresa - OPĆI (glavobolja, tjelesna bol, nestrpljivost, tegobe govora,
visoki šećer u krvi, visoki tlak, prekomjerni umor, seksualni problemi, izbjegavanje
druženja)
 Tjelesni znaci i simptomi stresa (ubrzano kucanje srca, povišeni krvni tlak, napetost
muskulature, proljev, povraćanje, učestale blaže bolesti  prehlada ili teperatura)
 Emocionalni znaci i simptomi stresa (negativne misli; nemogućnost
opuštanjaanksioznost i nesigurnost; noćne more; negativizam)DISTRES
 Kognitivni i perceptualni znaci - simptomi (zaboravljivost, nedostatak pažnje za
detalje, smanjena kreativnost, disorganizacija misli)
 Ponašajni znaci - simptomi (korištenje intoksikacijskih sredstava, “neimanje briga”,
nepravilno hranjenje, kompulzivno ponašanje)

UPRAVLJANJE STRESOM (KONTROLA STRESA) – eng. STRESS MENAGEMENT

prepoznavanje, predviđanje, djelovanje
 Tehnike relaksacije (disanje, biofeedback, autogeni trening, progresivna mišićna
relaksacija,…)
 Kognitivno usmjereni postupci
 Aerobno vježbanje, prehrana
 'Okolinski postupci' (reduciranje neizvjesnosti i važnosti događaja, slušanje glazbe,...)

38
 SOMATSKE TEHNIKE KONTROLE STRESA
Uvod

Lazarus i Folkman (1984) – STRES je rezultat “neravnoteže između želja (potreba) i

dostupnih resursa” ili se pojavljuje kada “pritisak nadilazi pojedinčevu sposobnost
prilagodbe”.

SLIJED: percepcija ugroze, “odluka”, aktivacija organizma

prepoznavanje, predviđanje, djelovanje

FIZIOLOŠKA POBUĐENOST  ubrzano disanje, brzi otkucaji srca, vazodilatacija krvnih

žila u mišićima, vazokonstrikcija krvnih žila u koži, napetost muskulature, povišen krvni
pritisak, povišen ŠUK, pojačano znojenje, širenje zjenica, …   PRIPREMA ZA AKCIJU

Opći cilj somatskih tehnika

 Neposredni cilj:
- različitim tehnikama proizvesti učinak na tijelo suprotan od učinka stresa
 Posredni cilj:
– stvaranje osobne svjesnosti o stresu
– prepoznavanje učinaka stresa
– stvaranje opće vegetativne ravnoteže
– povećanje otpornosti na stresore
– brža oporavak nakon stresa
– …

Somatske tehnike - pregled

 Tjelesna svjesnost
 Tehnika kontrole disanja
 Progresivna mišićna relaksacija
 Trening primijenjene relaksacije
 Autogeni trening
 Biofeedback potpomognuto opuštanje
 Vježbanje
 Joga
 Prehrana
 …

Tjelesna svjesnost
 ostvarivanje unutarnje svjesnosti  prvi korak - prepoznavanje
 vježba skeniranja tijela
 vježba opuštanja tijela
 dnevnik svjesnosti stresa
– stresni događaj
– simptomi
 procjena opće napetosti

39
Tehnika kontrole disanja
 KONTROLIRANJE POBUĐENOSTI
– podizanje  ubrzano disanje
– opuštanje  usporeno disanje
 koncentracija na izvedbu disanja
 spori udisaj, dvostruko duži izdisaj
 redovitost vježbanja
 duboko ili dijafragmalno disanje
 tehnika pet udisaja
 disanje s napinjanjem muskulature
 disanje s vizualizacijom slika
Progresivna mišićna relaksacija
 autor je Jacobson (1938)  Jacobsonova PMR
 svjesno napinjanje i opuštanje muskulature, te opažanje razlika
– napeti mišići  osoba pod stresom (najčešće vidljivo u području vrata i
ramena)
– opušteni mišići  normalno stanje osobe
 voditelj vodi vježbanje i usmjerava pozornost vježbača
 prvo velike skupine mišića, a potom manje
 učinkovitost:
– uspješno rješava mnoge fiziološke manifestacije odgovora na stres
– PRIMJENA: migrenska glavobolja, visoki tlak, bol kod kemoterapije raka i
osteoporoze, problema disanja, kroničnu napetost vrata
Autogeni trening
 autor je Schultz (1932)
 dva stupnja – osnovni i napredni
 osnovni stupanj – 6 vježbi opće opuštenosti
 trajanje vježbanja (tečaja) – svaka vježba 2 tjedna
 dnevno vježbanje – maksimalno po 3 x 15 minuta
 koristi se autosugestija (formule) i vizualizuacija
 provedene modifikacije za sportaše – OPASNO ako se radi NESTRUČNO!!!
 učinkovitost:
– dokazan značajan pozitivan učinak kod većeg broja različitih oboljenja
– dokazani slični rezultati kao i kod najboljih drugih terapija
– dokazan pozitivni učinak na kvalitetu života pacijenata
Biofeedback potpomognuto opuštanje
 Mjerenje tjelesnih procesa (HR, BP, EEG, TEMP, EMG, PGR-EDR,..)
 Moment po moment stanje – prikaz
 Povezivanje sa stanjem ili situacijom (stresorima)
 Za relaksaciju – obično EMG i TEMP
 EMG – čelo, čeljust ili rame (trapezius)
 kognitivne ili ponašajne strategije opuštanja
 cilj je isti kao i kod jacobsonove PMR
 TEMP – podizanje temperature ruku i/ili stopala
 povećanje protoka krvi u pojedinom području
 Suprotno od stresnog odgovora periferalna vazodilatacija
 Učinkovitost: anksioznost, nesanica, psihosomatski poremećaji (čir na ulkusu, kolitis,
visoki tlak, glavobolje) , migrena i Raynoudova bolest; SPORT.

40
Vježbanje
 aerobno vježbanje
 vježbanje istezanjem i tonifikacijom
 razvijanje osobnog programa vježbanja
 procjena stanja
 odabir tipa vježbanja
 postavljenje ciljeva
 otkucaji srca – indikator napora / stanja
 učinkovitost:
 AEROBNO VJEŽBANJE: oksigenacija, angažman muskulature,
simulacija stresnog odgovora ali bez prisutnosti stresora  'čišćenje'
Joga
 osnovne tehnike
 način provedbe
 trajanje vježbanja
 učinkovitost

Prehrana
 važnost kvalitetne prehrane
 samoprocjena – procjena
 poremećaji u hranjenju
 neredovitost hranjenja
 prekomjerno/premalo
 neadekvatna hrana
 preporuke:
 smanjiti unos masnoća
 izbjegavati previše šećera
 ograničiti unos soli
 raznolikost prehrane
 više složenih ugljikohidrata
 postići ili održavati idealnu tjelesnu masu
 izbjegavati ili ograničiti kofein
 ako pijete alkohol, pijte malo
 jedite često, mirno

KONTROLOM STRESA UTJEČE SE NA SVAKI MOGUĆI ELEMENT:

- na percepciju stresora (stresnu sportsku situaciju)
- na treniranje suočavanja
- na umanjenje posljedica i oporavak

41
KOGNITIVNE TEHNIKE KONTROLE STRESA
KOGNITIVNO-PONAŠAJNA TERAPIJA
eng. Cognitive Behavioral Therapy (CBT)
 DEFINICIJA: ... je kratki psihoterapijski tretman kojim se očekuje proizvesti
promjenu u spoznavanju i ponašanju.

Kognitivno-ponašajne tehnike (postupci)

 Kognitivno-ponašajne tehnike  koriste se elementi CBT, ali nisu psihoterapija.
Primjeri:
 trener govori igračima o nevažnoj utakmici...
 kineziterapeut postavlja periodične ciljeve korisniku
 sportaš koristi pozitivne sugestije
 ...

Kognitivno-ponašajne intervencije u modulaciji stresnog odgovora

DVIJE RAZLIČITE ULOGE
 Redukcija psihofiziološke aktiviranosti (npr. stres-management pristupi)
 Uloga u kognitivnoj procjeni (kako se događaj-stresor interpretira ) i prilagođavanju
(npr. kognitivna terapija)

Kognitivno-ponašajne tehnike - PREGLEDNO

 Svjesnost misli
 Zaustavljanje negativnih misli – “STOP”
 Racionalno mišljenje
 Reduciranje nesigurnosti (sport, ...)
 Reduciranje važnosti događaja (reframing)
 Samogovor (Self -Talk)
 Pozitivno mišljenje i afirmacije
 Samohipnoza i autosugestija
 Mentalno predočavanje (Mental Imagery) - vizualizacija
 Kreativna vizualizacija
 Postavljanje ciljeva (eng. Goal Setting)
 Sistematska desenzitacija
 Stres inokulacijski trening (cijepljenje protiv stresa)
 Model za sudionike  učenje opažanjem
 EMDR (Eye Movement Desensitation and Repocessing)  za stres i traume

Zaključak
 Misli su „kamenje temeljci“ za mogući anksiozni odgovor  treba ih kontrolirati

 Nisu sve tehnike jednako uspješne za svakoga i u svim prilikama

 Preporuča se usvajati ih uz voditelja

 Sve tehnike iziskuju vježbanje

42
MOTIVACIJA I SAMOPOUZDANJE U SPORTU

MOTIVACIJA ZA POSTIGNUĆE
 Situacija postignuća je situacija u kojoj se očekuje procjena postignuća. Martens
(1982) je naziva natjecanje. Natjecanje je situacija postignuća specifična za sport.

 Motivacija za postignuće definira se kao predispozicija pristupanju ili

izbjegavanju natjecateljske situacije.

 U širem smislu, motivacija za postignuće uključuje pojam želje ili želje za

isticanjem.

Motivacija – općenito - je želja za zadovoljenjem potrebe.

Maslow (1970) – 5 osnovnih potreba čovjeka koje su hijerarhijski raspoređene.
 Zadovoljenje viših potreba ne može se ostvariti bez zadovoljenja nižih potreba.
 Hijerarhija potreba:
– Fiziološke potrebe
– Potreba za sigurnošću
– Potreba za ljubavlju
– Potreba vrjednovanja
– Potreba samoaktualizacije

MODELI SAMOPOUZDANJA
 Arkes i Garske (1982) primijetili su kako je samopouzdanje diskriminirajući faktor
između pojedinaca s visokom i niskom motivacijom za postignuće. Samopouzdani
sportaši koji očekuju uspjeh obično su i uspješni sportaši. Pouzdan sportaš ima veliku
motivaciju za uspjeh i visoko očekivanje uspjeha.

 Konstrukt SAMOPOUZDANJA sličan je konstruktu MOTIVACIJE ZA

POSTIGNUĆE koja uključuje INTRINZIČNU MOTIVACIJU ili želju za uspjehom.

 Pouzdan sportaš ima veliku motivaciju za uspjeh i visoko očekivanje uspjeha.

 NOVI KONSTRUKTI = SAMOPOUZDANJE   

Bandurina teorija SAMOEFIKASNOSTI

 SAMOEFIKASNOST – je uvjerenje pojedinca u svoju kompetentnost i uspjeh na

određenom zadatku
 Bandura (1986) - tvrdi da je samoefikasnost temeljni dio postignuća. Što je ona viša,
tim su bolja postignuća i niža je emocionalna pobuđenost.
 Samoefikasnost raste s uspjehom, iskustvom drugih, verbalnim uvjeravanjem i
emocionalnom pobuđenošću. Najvažniji od ova 4 faktora je uspjeh.

 Doživljeni uspjeh povećava očekivanja budućeg uspjeha, a neuspjeh smanjuje ta

očekivanja. Kad se razvije SAMOEFIKASNOST povremeni neuspjeh je beznačajan
 viša postignuća.

43
  SUDIONIČKO MODELIRANJE – kritična točka ove teorije.
– Ispitanik promatra kako radi model
– Uz pomoć modela uspješno obavlja zadatak (neuspjeh nije dopušten)
– Kao posljedica ponovljenog uspjeha razvijaju se snažni osjećaji
SAMOEFIKASNOSTI  Istraživanja u sportu ovo podupiru.
 Prethodna postignuća su bolji indikator budućih postignuća od same samoefikasnosti
(George, 1994, …)
 Predikcija je bolja kada je učinak orijentiran na proces za razliku od orijentacije na
ishod (Treasure i sur., 1996)
 Kada su sposobnosti sportaša iste, samoefikasnost je najbolji indikator postignuća
(Krane i sur., 1996)  hrvači u produžetku.
OPĆE PRAVILO  VISOKO SAMOEFIKASNE OSOBE (ili EKIPE) ULAŽU VIŠE
NAPORA, USTRAJU DUŽE NA ZADATKU I POSTIŽU VIŠU RAZINU POSTIGNUĆA!

Harterova KOMPETENCIJSKA MOTIVACIJA

 Osnova teorije je doživljaj osobne kompetencije sportaša (Harter, 1978).
 Svi su pojedinci prirodno motivirani za sposobnost u svim područjima ljudskog
postignuća.
– Zadovoljavajući svoju kompetencijsku motivaciju, osoba pokušava savladati
vještinu
– Samopoimanje uspjeha prilikom tih pokušaja razvija doživljaj pozitivnog ili
negativnog afekta
– Uspješni pokušaji razvijaju samoefikasnost i doživljaj osobne kompetencije, a
oni ponovno podupiru kompetencijsku motivaciju osobe.
– AKO JE OBRATNO  vodi k ODUSTAJANJU OD SPORTA!
Istraživanja u određenoj mjeri podupiru ovu teoriju.

 Istraživanja provedena: Ljestvica percipirane kompetencije za djecu

– KOGNITIVNA (školska);
– SOCIJALNA (odnosi s vršnjacima);
– TJELESNA (vještina u sportu).

 Weiss i Horn (1990) su potvrdili važnost razvijanja kompetencijske motivacije u

sportu (točne procjene osobne kompetencije). Djevojčice koje podcjenjuju svoju
kompetenciju odustaju od bavljenja sportom, pokazuju visoku razinu anksioznosti,
preferiraju neizazovne aktivnosti i kontrolirani su izvanjskim faktorima. Dječaci nešto
manje. Oni koji točno procjenjuju svoje sposobnosti doživljavaju veći stupanj
kontrole i sudjeluju u izazovnijim aktivnostima.

 Black i Weiss (1992) su potvrdili važnost značajnih drugih u razvoju kompetencijske

motivacije mladih sportaša. Mladi koji svoje trenere procjenjuju kao onima koji
pružaju pozitivne povratne informacije su oni isti koji sebe smatraju visoko
motiviranim sportašima.

44
SPORTSKO POUZDANJE Vealeyeve
 Vealey (1988) - sportsko pouzdanje je uvjerenje ili stupanj sigurnosti pojedinca u
svoju sposobnost sportskog uspjeha.

 Model je vrlo koristan u objašnjenju odnosa između općeg sportskog pouzdanja i

situacijski specifičnog sportskog pouzdanja

 Uspješan sportaš u jednom sportu prenosi veći dio pouzdanja stečenog kroz uspjeh u
druge sportske situacije.

 Prava je snaga ovog modela u tome što situacijski-specifičan i predstavlja pokušaj

razvoja teorije unutar područja sportske psihologije
 Razvila je više instrumenata za mjerenje sportskog pouzdanja – Trait SCI, State SCI i
COI

ZAPAŽENA SPOSOBNOST Nichollsa

 Produžetak teorije Bandure i teorije Hartera
 Teorija je RAZVOJNO UTEMELJENA

 Harter (1984) i Duda (1987) tvrde da je obilježavajuća osobina motivacije za

postignuće način kojim djeca promatraju svoju zapaženu sposobnost.

 U različitoj dobi djeca imaju različite poglede na zapaženu sposobnost.

– djeca od 2-6 god. procjenjuje se s obzirom na protekla postignuća,
– djeca od 6-7 god. s obzirom na postignuća drugih (socijalna usporedba).

U ranijoj dobi, dijete je orijentirano na zadatak, za razliku od ego-orijentacije koju razvija u

kasnijoj dobi.
 Nakon 11-12 g. dijete može pokazivati ego ili orijentaciju na zadatak, ovisno o
situaciji.

 ORIJENTACIJA NA ZADATAK (TASK ORIJ.)

 ORIJENTACIJA NA ISHOD (EGO ORIJ.)
 Orijentacije su relativno neovisne.
 Moguće su sve kombinacije - visoko-nisko

 Najbolje: OBJE VISOKE ORIJENTACIJE.

 Važna je i stimulativna okolina – prednosti i mane svakog tipa okoline
 Upitnici TEOSQ, POSQ, …

 Ego orijentirana okolina – može štetno utjecati na djecu s niskim sposobnostima

 Task (na usavršavanje) orijentirana okolina – može povoljno utjecati na djecu s
niskim sposobnostima koji strahuju od natjecanja.
 Djeca s visokim sposobnostima dobro napreduju u obje okoline.

EUROPSKI SAVEZ SPORTSKE PSIHOLOGIJE (1996):

“Potrebno je stvoriti motivacijsku klimu usavršavanja. U takvim povoljnim uvjetima, sport
može pojačati poduzetnost i nezavisnost djeteta, kao i samopoštovanje i identitet.”

45
SPOL I SAMOPOUZDANJE
 Razlike su zamjetne u određenim aktivnostima nespojivim sa spolnom ulogom
 Smatraju se sposobnijim za aktivnosti koji odgovaraju njihovom spolu (Clifton i Gill,
1994)

 LENNEY (1977) – samopouzdanje žena je često niže od samopouzdanja muškaraca,

ali ne uvijek. Odgovor se nalazi u situacijskim varijablama.
– Priroda zadatka
– Dostupnost točnih i jasnih povratnih informacija
– Socijalna usporedba (kad rade same onda je OK)

 Strategije za razvoj samopouzdanja kod žena (Lirgg, 1989):

– Osigurati uspjeh
– Izbjegavati spolno neodgovarajuće aktivnosti
– Izbjegavati nesporazume putem učinkovite komunikacije
– Korištenje učinkovitog prikazivanja točne izvedbe
– Smanjenje natjecateljskih situacija tijekom učenja vještine.

UTJECAJ IZVANJSKIH NAGRADA NA UNUTARNJU MOTIVACIJU

 Unutarnja (intrinzična) motivacija - motivacija koja dolazi iznutra i nije određena
izvanjskim nagradama. Pojačavaju je doživljaji samopouzdanja i zapažene
kompetencije

Relacija task i ego motivacije

 Kada su prisutne kod pojedinca i jedan i drugi oblik motivacije onda je EGO
ORIJENTACIJA KONTROLIRAJUĆI FAKTOR.
 Ipak je konačni cilj iskazivanja sposobnosti i demonstriranje kompetentnosti putem
SOCIJALNE USPOREDBE važnije od izvrsne izvedbe zadatka (Frederick i Ryan,
1995).
 Rekreacijski sportaši imaju višu unutarnju motivaciju od natjecatelja sportaša (Fortier
i sur., 1995)

Wankel i Kreisel (1985)

 Ispitali 822 djece i utvrdili razloge bavljenja sportom:
– Uzbuđenje sporta
– Osobno postignuće
– Poboljšanje vještina
– Odmjeravanje vještina protiv drugih
– Samo izvođenje vještina
– Pružanje zadovoljstva drugima
 Najlošije procjenjeni faktori “pobjeda u igri” i “nagrade” – najmanje zanimljivi i
važni!!!

RAZVIJANJE SAMOPOUZDANJA I UNUTARNJE

(INTRINZIČNE) MOTIVACIJE
TRENER
 Trener ili učitelj i organizatori sportskih programa za mlade (unutar i izvan škole)
odgovorni su za uspostavu ozračja i okoline za sudjelovanje mladih u sportu.

46
  Okruženje koje potiče orijentaciju na zadatak, svladavanje ili cilj povezano je s
povećanom unutarnjom (intrinzičnom) motivacijom, dok se okruženje koje podržava
ego orijentaciju povezuje sa smanjenom unutarnjom (intrinzičnom) motivacijom.
 Epstein (1989.) te Treasure i Roberts (1995.) predlažu okruženje orijentacije na
zadatak- svladavanje koje mogu stvoriti trener ili učitelj. Ono je ključno u razvoju i
podršci samopouzdanja i unutarnje (intrinzične) motivacije mladih sportaša. Prema
Epsteinovu prvobitnom akronimu TARGET program predstavlja uvjete okoline koji
dovode do ozračja svladavanja i usavršavanja i pogoduju razvoju unutarnje motivacije.

TARGET PROGRAMI (Tasks, Authority, Rewards, Grouping, Evaluation, Timing)

Uvjeti su sljedeći:
 Zadaci - raznoliki zadaci omogućuju i podržavaju zanimanje za učenje i uključenje u
zadatke.
– Autoritet - učenicima se moraju pružiti prilike za aktivno sudjelovanje u
učenju donošenjem odluka i provjeravanjem osobnog napredovanja.
– Nagrade - nagrade za sudjelovanje moraju se odnositi na pojedinačne uspjehe
i napredovanja, ne na socijalne usporedbe.
– Formiranje grupa - studente treba organizirati u grupe kako bi mogli
usavršavati pojedinačne vještine u suradnji i učenju s drugima.
– Procjena - procjena uključuje niz postupaka samotestiranja koji su usmjereni
prema naporu i osobnom uključenju.
– Vremensko usklađivanje - vremensko je usklađivanje kritično u interakciji
svih navedenih uvjeta.
Uspješni treneri su odredili nekoliko metoda koje poboljšavaju samopouzdanje i unutarnju
motivaciju kod mladih sportaša, a metode uključuju: uporaba instrukcija/vježbanja; poticanje
uporabe pozitivnog samogovora; samopouzdano ponašanje; obilna uporaba pohvala; tjelesno
vježbanje.

R O D I T E LJ
 Roditelji imaju središnju ulogu u razvoju intrinzične motivacije djece. Njihov se
utjecaj manifestira kroz samopouzdanje, orijentaciju na cilj i osnovne želje za
uspjehom djeteta.
 Klasična istraživanja Winterbottoma (1953.) te Posena i D' Andradea (1959.) upućuju
na važnu ulogu roditelja, a sažeta načela njihovih istraživanja su:
– Roditelji trebaju poticati nezavisnost i podržati nastojanja djeteta u stjecanju
samostalnosti.
– Roditelji (osobito majke) moraju biti srdačni i podržavati svoju djecu.
– Roditelji moraju pružati utjehu i podršku djeci u slučaju neuspjeha, straha i
ohrabrenja.
– Roditelji moraju očekivati sposobnost, kompetenciju i odgovornost od svoje
djece.
– Roditelji mogu pokazati da vjeruju u sposobnosti djeteta tako što odustaju od
„preuzimanja kontrole“ kada se jave teškoće u svladavanju zadatka.
– Roditelji moraju dopustiti i očekivati brojne pokušaje svladavanja zadataka. Ne
brojite pokušaje. Cijenite male korake.
– Bilježite i odobravajte uspjehe djeteta. Ne zadržavajte se na neuspjesima.
– Roditelji moraju obraćati pažnju na nastojanja djeteta. Slušajte njihove
probleme i obratite pažnju na njihove osjećaje.

47
 ZAJEDNIŠTVO EKIPE
Definicija
• Lat. cohaesus – držati se zajedno
• CARRON (1982), sportski socijalni psiholog: Kohezija grupe je “dinamičan proces
koji se odražava u tendenciji zajedničkog držanja grupe i održavanja jedinstva u
potrazi za ciljevima”.
• SPORTSKA EKIPA (TIM) = GRUPA
• Kohezija je “neuhvatljiv sastojak” koji mijenja neorganiziranu skupinu pojedinaca u
ekipu.

Dinamika grupe
• Članovi grupe međusobno djeluju od trenutka formiranja grupe  početak
natjecateljske sezone
• Tada prestaju uspostavljati interakcije s izvanjskim faktorima na isti način kao što je to
činio niz pojedinaca
• Ekipa postaje jedinka za sebe!

Činjenice
• Veće sportsko postignuće (učinkovitost) skupine pojedinaca koji zajedno djeluju od
onih koji samostalno djeluju.
– Primjer: neuspješne NBA ekipe sastavljene od veće skupine igrača - zvijezda
– Ima primjera i učinkovitosti ekipa s vrlo malo kohezije...
• Članovi uspješnih ekipa timski rade, ali su i naklonjeni jedni drugima
• Specijalizacija ekipnih uloga – “podređivanje” ekipi
• Često se spominje “KEMIJA” – dakle, neobjašnjivo, ...
• VRLO VAŽAN FAKTOR ZA USPJEH EKIPE I ZADOVOLJSTVO ČLANOVA

Mjerenje kohezije ekipe

• KOHEZIJA JE VIŠEDIMENZIONALNA!!!

• Pojmovni okvir kohezije grupe potreban je za stvaranje višedimenzionalnog

instrumenta (Widmeyer, Brawley, Carron, 1985)

Sportaševa percepcija ekipe

Integracija grupe Individualna sklonost
Socijalno

Sklonosti ekipi i članovima ekipe

Grupna orijentacija

Povezivanje s ekipom radi

zadovoljavanja socijalnih radi zadovoljavanja socijalnih
potreba (IG-S) potreba (ISG-S)
Zadatak

Povezivanje s ekipom radi Sklonosti ekipi i članovima ekipe

dovršetka zadatka (IG-Z) radi dovršetka zadatka (ISG-Z)

48
Upitnik ozračja grupe - Group Environment Questionnaire – GEQ
• Stvoren 1985
• Ukupno 18 čestica Likertovog tipa sa 7 mjernih jedinica
• Mjeri 4 dimenzije kohezije:
– INTEGRACIJA GRUPE – ZADATAK
– INTEGRACIJA GRUPE – SOCIJALNO
– INDIVIDUALNA SKLONOST GRUPI – ZADATAK
– INDIVIDUALNA SKLONOST GRUPI – SOCIJALNO
• “Vodeći” mjerni instrument za mjerenje kohezije
• Li i Harner (1996) – potvrdili faktorsku strukturu i kvalitetna psihometrijska obilježja

Upitnik psihologije ekipe - Team Psychology Questionnaire – TPQ

Stvoren 1992 (Partington i Shangi)
• Ukupno 53 čestice
• Mjeri 7 dimenzija kohezije:
• Nadarenost i stav
• Tehnika trenera
• Međuljudski pristup trenera
• Integracija u izvođenju zadatka
• Socijalna kohezija
• Identitet grupe
• Stil igre
• Po modelu Petrovskog (1983) – članovi sportske ekipe su povezani na tri razine:
– Neformalno kao prijatelji (socijalna kohezija)
– Formalno kroz uloge u ekipi i koordinaciji napora (kohezija izvedbe zadatka)
– Kroz uzvišen cilj (primjerice, domoljublje)

Determinante kohezije ekipe

• Carron (1982) – nadograđuje osnovni Cartwrightov model
– Predlaže sportsko-specifičan okvir za proučavanje determinanti i posljedica
kohezije ekipe

• POSTOJE FAKTORI (DETERMINANTE) KOJI DOVODE ILI ODREĐUJU

KOHEZIJU EKIPE, KAO I POSLJEDICE VEZANE ZA POSTOJANJE ILI
NEPOSTOJANJE KOHEZIJE.

• Widmeyer i Williams (1991) – sa GEQ ispitivali koheziju igračica golfa u NCAA.

Našli su da svaka determinanta upućuje na aspekt kohezije ekipe. ZADOVOLJSTVO
je najjači pokazatelj kohezije  način razvijanja kohezije je izgradnja doživljaja
zadovoljstva ekipom i njenim članovima. ()

49
 Determinante Posljedice

1. Psihološki faktori
- zadovoljstvo
- sličnost iskustva
1. Rezultati grupe
- stabilnost ekipe
2. Faktori ekipe
- krajnja učinkovitost postignuća
- raniji uspjesi
- relativna učinkovitost postignuća
- komunikacija
- postojanje ciljeva ekipe
2. Individualni rezultati
- važnost postizanja ciljeva
- bihejvioralni ishodi
- krajnja učinkovitost postignuća
3. Faktori vođenja
- relativna učinkovitost postignuća
- nastojanje razvoja kohezije

4. Faktori okoline
- veličina grupe

• Donnelly i sur. (1978) – stabilnost grupe kao prethodnika kohezije doprinosi koheziji
• Widmeyer i sur. (1990) – manja kohezivnost ekipe s povećanjem veličine ekipe 

ISTRAŽIVANJE POSLJEDICA KOHEZIJE

• POSTIGNUĆE – apsolutno ili relativno

• NEIZRAVNI UČINCI – samopoštovanje ekipe, buduće sudjelovanje, smanjen
negativni afekt, homogenost ekipe i samozapreka.

UZROČNI SMJER
• Postoji značajna i pozitivna povezanost kohezije i postignuća u individualnom i
ekipnom sportu
• Uzročno-posljedične veze je teže otkriti  prvo kohezija ili prvo postignuća ? ? ?

• Slater i Sewell (1994) – koristili su test-retest korelacijski nacrt radi proučavanje

uzročnih odnosa.
– Mjerenja: početak i kraj natjecateljske sezone; muške i ženske sveučilišne
hokejaške ekipe
– Inicijalno mjerenje je bolji pokazatelj uspješnosti kroz sezonu
– SMJER: PRVO KOHEZIJA PA POSTIGNUĆE.

• Samodjelotvornost ekipe – Ekipe s visokim razinama kohezije pokazuju više razine

samoefikasnosti. Kim i Sugiyama (1992) – upućuju na važnost samodjelotvornosti
ekipe kao prilog uvjerenju o uspješnosti ekipe (samopouzdanje ekipe).

• Buduće sudjelovanje – Sudionici u sportu s visokim razinama socijalne kohezije

pokazuju visoka očekivanja za sudjelovanje u slijedećoj sezoni  važno za dječje
sudjelovanje u sportu (bitno je i druženje). Nalazi se i povezanost visoke kohezije i
niskog stanja anksioznosti.
• Homogenost kohezije ekipe – nije dostatna visoka kohezija samo za vodeće igrače,
nego je bitna i kod ostalih.
• Spink (1982) – odbojkaške ekipe imaju visoku kohezivnost, i vodeći i ostali igrači.
• Manje uspješne ekipe imaju nedostatak homogenosti između vodećih i ostalih igrača.

50
 • Samozapreka – su strategije koje sportaši koriste za proaktivnu zaštitu
samopoštovanja stvarajući izgovore za postignuća na natjecanjima usvajanjem ili
podržavanjem, zapreka uspjehu.
– Izlasci, nedolasci na treninge, nedostatak sna, školske ili obiteljske obaveze
– Moderirajući efekt kohezije na samozapreku: sportaši s visokom razinom
samozapreke ocjenjuju ozbiljnost smetnje povezane sa samozaprekom niskom
u slučaju niske kohezije ekipe, a visokom kada je kohezija ekipe visoka.

IZGRADNJA KOHEZIJE EKIPE

• Ekipa koja izgrađuje socijalnu koheziju i koheziju izvedbe zadatka prolazi kroz 4
osnovna stadija.

• Tuckman (1965) ih naziva:

– FORMIRANJE - …
– UZBUĐENJE - … upoznavanje, kohezija nepouzdana

– NORMALIZACIJA - …
– UČINAK - … stvaranje svijesti, mjere su pouzdane

• Mjere početkom sezone mogu biti nepouzdane (izuzev ako se ekipa nije mijenjala)

• Profesionalne ekipe su relativno stabilne, dok su srednjoškolske ekipe “nestabilne”.

• IZGRADNJA KOHEZIJE EKIPE – postupak pomoću kojeg trener ili vodstvo

razvija i provodi strategije za povećanje socijalne i ekipne kohezije među članovima
– PRIMJERI: skandinavske rukometne ekipe, Bottom…

PREPORUČUJU SE SLIJEDEĆI POSTUPCI (ZA TRENERE):

• Upoznati svakog igrača s dužnostima drugih igrača
• Kao trener, potrudite se saznati nešto o svakom sportašu u ekipi.
• Izgradite ponos u manjim jedinicama velikih ekipa
• Izgraditi osjećaj “vlasništva” među igračima
• Postaviti ciljeve ekipe i ponositi se njihovim postignućima
• Svaki igrač u ekipi mora naučiti svoju ulogu i vjerovati u njezinu važnost
• Nemojte tražiti, pa ni očekivati, potpuni socijalni mir.
• Budući da klike djeluju suprotno zadanim ciljevima ekipe, potrebno je izbjegavati
njihovo stvaranje.
• Razviti ekipne vježbe i pripremne utakmice koje podržavaju suradnju članova.
• Istaknuti područja ekipnog uspjeha, čak i u slučaju poraza.

ZAKLJUČCI:

• Kohezija (socijalna i “izvedbena”) je vrlo značajna za postignuće ekipe

• “Utječe” i na druga ponašanja  ostajanje u sportu i na razinu stanja anksioznosti
• Ekipa prolazi kroz stadije razvoja prije nego dosegne značajnu učinkovitost
• Treba posvetiti značajan napor izgradnji kohezije ekipe

51