Univerzitet u Tuzli

Filozofski fakultet

Odsjek za historiju Bosne i Hercegovine

Predmet: Identitet i državnost Bosne i Hercegovine u savremenom dobu (1878-200)

Student: Ermina Suljkanović

NA MARGINI POVIJESTI

Referat

Profesor: dr.sc Adnan Jahić, red.prof.

Tuzla, 2023.
Zbornik radova Na margini povijesti je projekat zasnovan na „Historiografiji i nacionalizmu“,
a realiziran je u programskim sadržajima Udruženja za modernu historiju 2018. godine, u
Sarajevu. Projekat je nastao na osnovu razgovora historičara koji su nastojali da njihovi
programi, saradnje i kontaki budu međusobno povezani novom projektnom linijom, a čiji bi
cilj bio regionalno povezivanje historičara i rad na istim ili srodnim temama. Knjiga govori o
razvoju bosanskogercegovačke historiografije, sastavljena je od nekoliko radova različitih
autora, te na osnovu 1 i 4 poglavlja knjiga govori i o zloupotrebi historiografije. Kada
govorimo o prvom i četvrtom poglavlju treba istaknuti da se radi o razumijevanju historije
Bosne i Hercegovine, razvoju njene historiografije, mnognim skupovima održanim na temu
histoiografije Bosne i Hercegovine kroz mnoga razdoblja, zatim se iznose stavovi i mišljenja
kako domaćih tako i stranih historičara, te se govori o zloupotrebi historiografije u političke
svrhe. Ovaj zbornik radova se ocjenjuje kao veoma važnim i korisnim jer se smatra pravim
osvježenjem u bosanskohercegovačkoj historiografiji jer sadrži informacije o mrginalnim
skupinama koje su smatrane nebitnim i o kojima se ranije nije moglo ili nije smjelo govoriti.
Također bi trebao da bude nezaobilazna referenca za razmatranje i istraživanje onih koji su se

2
našli na marginama društva bilo da se radi o marginalnim skupinama ili o pojedincu (Saima
Lojić-Duraković).

-Amir Duraković Savremena bosanskohercegovačka historiografija; Na

margini povijeti

Amir Duraković je autor koji smatra da se savremena historija Bosne i Hercegovine ne može
razumijeti bez osvrta na prošlost, odnosno osvrta na dotadašnju historiografiju Bosne i
Hercegovine. Ističe da na razvoj historiografije utiču okolna dešavanja, te navodi da se
historigrafija značajno razvija nakon Drugog svjetskog rata kada dolazi do otvaranja
visokoškolskih ustanova, naučnoistraživačkih instituta, Univerziteta u Sarajevu ali i
djelovanja mnogih časopisa, mnografija, udžbenika i sl., ali navodi i da se taj razvoj prekida
tokom kolapsa socijalistićkih zemalja tokom pada Berlinskog zida, te da zbog ratnih
dešavanja dolazi do uništavnja institucija u Bosni i Hercegovini. Do značajnog razvoja
pnovno dolazi 90tih godina 20. stoljeća , te na osnovu toga on počinje da govori o održanim
skupovima na kojima se iznose razni referati i stavovi historičara o raznim temama
bosanskohercegovačke historije, od srednjeg vijeka pa sve do Drugog svjetskog rata. On je u
svom radu uporedio dva skupa (1982-1990.) između kojih je napravio razliku po tome što se
pojavljuju, po prvi put, novi sadržaji sintetskog karaktera, te naveo da su ova dva skupa
održana u kartkom periodu pri čemu ističe značajne društveno-poličtike promijene nastale
tokom 1990tih godina. Referati o kojima se govori na skupovima se polemišu i ocjenjuje, a
značajno je istaći da o bosanskohercegovačkoj historiografiji ne polemišu samo domaći
historičari, već to čine i strani posebno oni iz centralnoevropskih država. Autor ukazuje na
opasnost nacionalizma na osnovu kojeg se svode nove društvene prilike, te da se
bosanskohercegovačka povijest nalazi na margini povijesti jer ono što se dešava u centru
javnih diskusija o historiji često dolazi iz javnih periferija, ali i mnoge druge okolsnoti koje
utiču na sam rad i stav historičara. Kroz rad je spomenuo i dvije kulture nauku i humanistiku
u kojima postoji međusobno nerazumijevanje i neprijateljstvo.

-Husnija Kamaberović, Slučaj Mustafe Busuladžića; Sa povijesne margine ka

politikanskom centru

U centar svog rada, Husnija Kamberović, stavlja Mustafu Busuladžića, ali ne kao historijsku
ličnost, već kao ličnost koja se nalazi na političkoj mrgini u periodu od 1945. do 2016.
godine. Sve je počelo od zahtjeva da se jedna osnovna škola u KS imenuje po Mustafi

3
Busuladžiću. Od tog zahtjeva, sam autor opisuje kako je tekao proces kroz koji se donose
odluke o imenovanju škole, a kasnije povlačenju te saglasnosti zbog izbora kako kaže sam
autor. Objašnjavajući sam proces autor nastoji da ukaže kako se historiografija i Institut za
historiju iskorištavaju za političke svrhe, te kako naš narod vrlo rado kritikuje historijske
ličnosti drugh pripadnika, a kada su u pitanju naše historijske ličnosti dolazi do subjektivnosti.
Sam dokaz toga jeste kako autor navodi suđenje Mustafe Busuladžića, te kako naš narod
smatra da je suđenje nepravedno kada su u pitanju drugi, a kada govorimo o našima onda je to
suđenje pravedno i svi u to moraju da vjeruju. Dakle, Mustafa je uvučen u središte političke
rasprave, a u pozadini toga stoji zloupotreba historiografije. Također govori i o knjigama
napisanim na ovu temu. Autor kroz svoj stav ističe da, kao i predhodni, treba da povezujemo
proslost sa sadašnjošću, te da ne možemo na prošlost gledati sadašnjim očima, ali i da
neprihvatamo pokušaje političke elite koja pokušava da kreira bolju prošlost.