BORIS PRIKRIL / SABRANA DJELA

Prvo kolo, svezak 7.

PAKAO PACIFIKA
Drugi dio
Propast flote �Izlaze�eg sunca�
.1
�1
Boris Prikrit: Pakao Pacifika Drugi dio Propast flote �Izlaze�eg sunca*
Copyright (Q autor, 1966.
Nakladni zavod Znanje, Zagreb Za izdava�a: Dragutin Bren�un
�Otokar Ker�ovani�, Opatija Za izdava�a: Tomislav Pilepi�
Recenzenti: Milan Selakovi� i Vladimir Jakoli� Lektor: Milan Selakovi� Korektor:
Mislav Luka�evi� f$
Likovna oprema: Nenad Marti� Tehni�ki urednik: Sre�ko Joli�
Fotoslog: GRO �Liburnija�, Rijeka, 1985. Tisak i uvez: Grafi�ki zavod Hrvatske,
Zagreb
Naklada 10000 primjeraka 1985. godina
BORIS PRIKRIL
PAKAO PACIFIKA
DRUGI DIO
Propast flote �Izlaze�eg sunca�
NAKLADNI ZAVOD ZNANJE, ZAGREB �OTOKAR KER�OVANI�, OPATIJA
NEMO�
JEDNAKIH
SNAGA
No� strave kod otoka Savo
Iako su Japanci do�ivjeli te�ak poraz kod Midwaya, oni su jo� uvijek bili vrlo
sna�ni i opasni. Ni borbe kod Aleutskih otoka, koje su se razvile kao posljedica
njihove akcije zavaravanja, nisu ih mnogo oslabile. Te su im borbe donijele dosta
brige i gubitaka, jer je ameri�ka flota izvr�ila nekoliko jakih protunapada. U
pomorskoj bitki kod Komandorskih otoka, posljednjoj po staroj taktici pomorskog
ratovanja, Japanci su imali te�ke gubitke, iako su bili nadmo�ni s 4 krstarice i 5
razara�a prema 2 krstarice i 4 razara�a na ameri�koj strani. U magli i hladno�i
Aleutskih otoka Japanci su se branili �ilavo, kao i obi�no. Na otoku Atu od 2 300
ljudi posade predalo se samo posljednjih 29, dok su svi ostali izginuli. Kad su
dobili nalog od svoje komande da isprazne otok Kiska, oni su pokazali zavidnu
vje�tinu. Da izbjegnu opasnost te�kih gubitaka, oni su u maglovitom zaljevu ukrcali
bez transportnih brodova 5 100 vojnika za manje od sata. Kod toga su 2 krstarice
uzele svaka po 1 200 ljudi, a 6 razara�a svaki po 450 ljudi. Ostali brodovi imali
su ulogu za�titnice, i eskadra je neopa�eno, punom brzinom, nestala prema zapadu.
Slijede�eg dana Amerikanci su na�li otok prazan i pust. Ostala su 3 potopljena
razara�a, 5 uni�tenih podmornica i 9 spaljenih transportnih brodova.
Zadr�ani ovako na sjeveru i pora�eni kod Midwaya, Japanci su me�utim bili jaki na
jugu. Oni su �vrsto dr�ali mnogobrojne otoke koje su zauzeli u pobjedonosnom
nadiranju. Nalaze�i se pred vratima Australije, oni jo� nisu bili izgubili �elju da
je napadnu. Zato su se spre-
Ameri�ka desantna flota plovi u napad na Guadalcanal.
mali za nove pothvate. Njihov najju�niji posjed bili su Solomonski otoci. Na
najve�em otoku toga podru�ja, na Guadalcanalu (Guadalkanal), izgradili su baze i
velike aerodrome.
I Amerikanci su svoju pa�nju obratili prema jugu. j.
Bilo je jasno da je to najopasnije podru�je. Ve�i dio ameri�ke flote, a naro�ito
svi najja�i brodovi, poslani su sada u ju�ni Pacifik. U srpnju 1942. Japanci su se
ponovno po�eli iskrcavati na Novoj Gvineji i prodirati prema Port Moresbvju.
Ameri�ka komanda spremala je protuudar. 0 tome su vladala razli�ita mi�ljenja kod
glavnih komandanata. Hrabri ali oprezni, realni i stalo�eni admiral Nimitz smatrao
je da treba napasti Guadalcanal i onda postepeno napredovati. Neukrotivi i previ�e
vatreni MacArthur zalagao se za direktan udar na Rabaul, iako za to nije imao
dovoljnih snaga. Ova akcija bila bi ne samo rizi�na, nego i skop�ana sa silnim !
gubicima, jer je trebalo prodrijeti duboko u podru�je gdje su Japanci raspolagali s
jakim bazama i velikim (\ mogu�nostima obrane.
Nijedan nije odstupio od svoga gledi�ta. Morao je odlu�iti general�tab u
VVashingtonu. Odlu�eno je da se zauzme Guadalcanal i nekoliko susjednih otoka,
Tulagi i Santa Cruz, i da se produ�e napredovanja na Novoj Gvineji i Bismarkovom
arhipelagu. Operacija je dobila ko-
dirani naziv �Watchtower� (Vo�tauer). Komanda za prvu grupu zadatka povjerena je
Nimitzu, a za drugu MacArthuru. Odre�ena je i geografska granica izme�u podru�ja
gdje je nadle�an jedan, a gdje drugi glavni komandant. Ta je granica bila meridijan
159� isto�ne du�ine. Guadalcanal je bio u podru�ju admirala Nimitza. Da ne bude
zabune, dodijeljene su generalu MacArthuru vlastite snage za iskrcavanje.
Ameri�ke pomorske snage bile su poja�ane. Nekoliko brodova poslano je iz Atlantika,
me�u njima i nosa� aviona Wasp. Ve� je bila u slu�bi i Saratoga, potpuno
popravljena i suvremeno preure�ena sa znatno poja�anom protuavionskom artiljerijom.
Ameri�ka komanda formirala je od tih brodova 4 brze eskadre od kojih se svaka
sastojala od jednog nosa�a, 4 krstarice i 4 do 6 razara�a. U ju�ni Pacifik stigao
je i sasvim novi bojni brod North Carolina (Nort Kerolajna), najve�i i najmoderniji
bojni brod ameri�ke flote u to vrijeme. Osnovana je posebna flota za iskrcavanje,
opremljena specijalnim brodovima i potrebnom za�titom. Na kopnenim bazama po
otocima jugozapadnog Pacifika nalazilo se razmje�teno oko 400 aviona.
Poslije mnogih uzastopnih zra�nih napada s jedne i s druge strane, po�eo se
odvijati ameri�ki plan. Jo� 26. srpnja odr�ana je na nosa�u Saratoga, daleko na
otvorenom moru, konferencija svih pripadnih admirala i generala, gdje su ugovorene
sve pojedinosti. Vrijeme je bilo dobar saveznik i oblacima i ki�om zaklanjalo
mnogobrojne brodove koji su u nekoliko kolona plovili prema mjestima iskrcavanja.
Japanci su ih primijetili tek 7. kolovoza 1942. u zoru, kad su prvi brodovi za
iskrcavanje ve� prilazili odre�enoj obali. U roku od jednog dana iskrcano je na
Guadalcanal 11 000 vojnika i velika koli�ina materijala. Slijede�eg dana Amerikanci
su ve� zauzeli aerodrom Lunga Point, koji su japanske tehni�ke trupe upravo bile
zavr�ile. Za nekoliko dana on je bio osposobljen. Zauzet je i otok Tulagi.
Glavni komandant japanskih snaga u jugozapadnom Pacifiku nalazio se u Rabaulu. On
je odmah izvje�ten o ameri�kom iskrcavanju. Kontraadmiral Guni�i Mikava odmah je
poduzeo mjere. Svega 10 sati poslije iskrcavanja Amerikanaca isDlovio ie na �elu
eskadre koju je po-
kupio najve�om brzinom, pozvav�i radiom sve brodove �to su se nalazili na raznim
zadacima. Uspio je sakupiti 5 te�kih krstarica, 2 male zastarjele lake krstarice po
3 200 tona i razara�.
Solomonski otoci sastoje se iz niza duguljastih pojedina�nih otoka koji se redaju u
2 paralelna reda od sjeverozapada prema jugoistoku. U �irokom kanalu izme�u njih
plovila je japanska eskadra. Brzinom od 24 �vora pramci njenih brodova sjekli su
azurnoplavo tropsko more. Oprezni Mikava nije htio da ide na slijepo. Naredio je da
s katapulta svake od 5 te�kih krstarica poleti po jedan hidroavion. Oni su morali
izvr�iti izvi�anja u obliku lepeza na udaljenosti od 250 milja ispred brodova.
Mikava je htio da ima jasnu situaciju. Za nekoliko sati dobio je iscrpne podatke o
svemu, pa i o stanju na mjestima iskrcavanja. Znao je koliko i kakvih brodova ima u
pojedinim zaljevima. Namjeravao je da to dobro iskoristi i izvr�i iznenadni napad
na mjesto iskrcavanja, da bi transportnim brodovima zadao �to vi�e gubitaka. Tokom
poslijepodneva brzina je pove�ana. Da ne bude nikakva iznena�enja, �alje Mikava i
sada 2 hidroaviona na izvi�anje. Signalnim reflektorima dobili su svi brodovi
posljednje upute.
Spu�tala se no�, 8. kolovoza 1942. Na ameri�koj strani nisu znali kakva im opasnost
prijeti. Njihovi izvi�a�ki avioni primijetili su, dodu�e, nekoliko puta japansku
eskadru, ali neki nisu ni�ta javili, dok su obavje�tenja drugih zahtijevala mnogo
sati da prije�u sve etape i stignu na odredi�te. Mikava se nije ni trudio da zavara
protivnika nekim zaobila�enjem. Ne gube�i vrijeme, plovi najkra�im putem prema
mjestima ameri�kog iskrcavanja. Vrlo kasno do�le su ipak neke vijesti, ali budu�i
da su piloti javili da se u japanskoj eskadri nalaze 2 broda matice za hidroavione,
prosudili su Amerikanci da treba o�ekivati sutradan napad iz zraka, a ne jo� iste
no�i udar brodovima.
Poslije izvr�enog iskrcavanja ameri�kih snaga admiral Fletcher povukao je u no�i
nosa�e aviona iz podru�ja operacija. Time je ostavio ameri�ke brodove oko
Guadalcanala bez zrakoplovne za�tite. Ovaj propust u�inio je, opravdavaju�i se da
je morao popuniti zalihe
goriva, iako je kasnije ustanovljeno da su brodovi raspolagali gorivom za nekoliko
dana.
Ameri�ki transportni brodovi nalazili su se kod mjesta iskrcavanja, tj. u zaljevu
Lunga na Guadalcanalu i kod Tulagija. Oni su produ�ili s iskrcavanjem materijala i
tokom no�i. Otok Guadalcanal je dosta velik. Duga�ak je oko 148 km i �irok oko 45
km. Sjeverno od njega nalazi se otok Florida, okru�en mnogobrojnim malim otocima i
grebenima. Duga�ak je oko 30 km, a �irok oko 7 km. Uz njegovu obalu mali otok
Tulagi, duga�ak oko 3 km, �ini odli�no zaklonjenu prirodnu luku. Izme�u Floride i
Guadalcanala nalazi se more zaklonjeno izme�u dva otoka, a podru�je mu izhosi oko
30 morskih milja du�ine i 20 milja �irine. U tome podru�ju nalazila se sada grupa
ameri�kih ratnih brodova, odre�ena da �titi transporte.
Ova eskadra sastojala se od 5 te�kih krstarica i 6 razara�a, pod komandom
kontraadmirala Crutchleva (Kra�lija). Na sjeverozapadnom kraju bio je otok Savo,
velik oko 6 km, koji je zatvarao ovo malo morsko podru�je ba� s one strane, odakle
se pribli�avala opasnost. Ovaj otok dijelio je ulaz na 2 prolaza. Jedan je bio
izme�u Guadalcanala i otoka Savo, �irok oko 8 milja, a drugi izme�u otoka Savo i
Florida, �irok oko 13 milja. Jedino s ove strane mogla je po�eti opasnost, jer su
podru�ja na suprotnoj strani bila u vlasti ameri�ke flote. Zato su za�titni brodovi
odre�eni da �uvaju ove prolaze. Admiral Crutchlev podijelio je svoje brodove u
dvije grupe. Trebalo je da svaka od od njih �uva po jedan prolaz, i to s unutra�nje
strane, da bi do�ekala eventualne protivni�ke jedinice kad iza�u iz tjesnaca.
Sjeverna grupa imala je 3 krstarice i 2 razara�a, a ju�na grupa 2 krstarice i 2
razara�a. Osim toga je po jedan razara� poslan kroz prolaze, da s vanjske strane
�uva stra�u i na vrijeme javi dolazak neprijateljskog napada.
Razara�i Ralph Talbort (Ralf Telbort) i Blue (Blu) bili su oni koji su poslani pred
prolaze. Oba ova broda imala su radar. Zbog toga su se na krstaricama osje�ali
dosta sigurni, smatraju�i da �e na vrijeme dobiti vijest o svakoj opasnosti. Radari
su u to vrijeme bili jo� dosta nesavr�eni. Oni s razara�a radili su pouzdano samo
na
Na �alu Guadalcanala mno�tvo na brzinu iskrcanog materijala i trupe iskrcane prvog
dana, sre�uju mostobran.
udaljenosti od 10 morskih milja. U blizini obale, kao �to je to bilo sada, njihov
domet bio je jo� nepovoljniji.
Admiral Crutchlev u�inio je dvije pogre�ke. Razara�i na izvi�anju bili su preblizu,
da bi mogli na vrijeme signalizirati opasnost, to vi�e �to su imali nare�enje da ne
ulaze u borbu s neprijateljem. Drugo, podijeliv�i krstarice na dvije grupe, oslabio
je snage i omogu�io neprijatelju da svaku grupu napadne posebno, prije nego �to
druga grupa mo�e prite�i u pomo�. Mnogo vi�e izgleda imao bi, da je zadr�ao sve
krstarice na okupu. Uz to do�la je i tre�a pogre�ka: �to nijedan brod nije dobio
nikakva uputstva za postupak u borbi.
Spu�talo se ve�e. Posade brodova bile su vrlo umorne od dvodnevnih neprekidnih
borbi i uzbu�enja. Gotovo bez odmora, brodovi su stalno bili u punoj pripravnosti i
svi ljudi na borbenim mjestima. Uz to je jo� vrijeme bilo lo�e, vru�e i vla�no.
Pouzdavaju�i se u ra-zara�e na izvidnici, bila je na krstaricama nare�ena dje-
Prvi val ameri�kih marinaca iskrcava se na obale Guadalcanala.
benim mjestima, da bi se polovici na smjenu omogu�ilo malo odmora.
Bilo je ve� gotovo 9 sati kad je admiralu Crutchlevu uru�ena radio-depe�a kojom se
poziva na konferenciju u 12 sati u no�i k admiralu Turneru. Dok su ostale krstarice
nastavile patrolnu vo�nju brzinom od 12 �vorova, mijenjaju�i pravac svakih pola
sata, odvojio se admiral sa svojom krstaricom Australia, stigav�i na palubu
transportnog broda gdje se odr�avala konferencija. Na�ao je tamo i druge komandante
koje je Turner pozvao, jer se na�ao u te�kom polo�aju poslije odlaska nosa�a
aviona. Admiral Turner saop�io je svojim suradnicima ovu nemilu novost. To je kod
njih izazvalo revolt, a ljut je bio i sam Turner. Svima je bilo jasno da se nalaze
u velikoj opasnosti, bez za�tite vlastitih aviona, utoliko vi�e �to su za slijede�i
dan o�ekivali napad japanske avijacije.
Turner je smatrao da je pod ovakvim uvjetima najbolje povu�i sve transportne
brodove iz opasne zone. General Vandegrift protivio se, tvrde�i da je za njegove
trupe na Guadalcanalu iskrcano premalo opreme. Mnogo ne�e pomo�i ni to, �to je s 19
transportnih brodova iskrcavan materijal za vrijeme cijele no�i. Sva obala bila je
ve� zakr�ena teretom koji je na brzinu i ko-jekako izba�en s transportnih brodova.
Nitko nije slutio da je opasnost mnogo bli�e, nego �to su je o�ekivali.
No� je bila tamna. Gusti oblaci pokrivali su nebo i mjese�ina nije mogla prodirati.
Jak sjeverni vjetar nije osje�avao i no� je bila vru�a i te�ka, puna vlage, a
povremeno su dolazili i udarci ki�e. Vidljivost je bila slaba, svega 2 do 4 milje,
a samo prema jednom dijelu ne�to svjetlijeg horizonta moglo se vidjeti na
udaljenost do 6 milja. Umorni mornari spavali su omamljeni te�kim snom.
Japanska eskadra bila je ve� vrlo blizu. U duga�koj koloni jedan za drugim plovili
su brodovi admirala Mi-kave. Na �elu je bio admiralski brod �okaj, a onda redom
te�ke krstarice: Aoba, Kako, Kinugasa i Furuta-ka, zatim lake krstarice Tenriju i
Jubari, a na kraju razara� Junagi. Zbog tame i zbog toga �to su ovi brodovi
sakupljeni na brzinu i nisu bili vi�ni da zajedno Dlove. nustio ie Mikava razmak
me�u brodovima na
...>�
Jedan od najmodernijih japanskih razara�a � i r a n u i, tipa K a g e r o, za
vrijeme popravka u suhom doku brodogradili�ta. Posebno se vide grupe torpednih
cijevi kalibra 610 mm. Od toga tipa razara�a Japan je izgradio 18 jedinica 1937-
1939, a poslije je, 1941-1944, slijedilo jo� 20 takvih razara�a donekle pobolj�anog
tipa J u g u m o. Tih 38 razara�a ubrajalo se u najbolje na svijetu. Po dvije
turbine s 52 000 KS davale su brzinu 38 �vorova. Tri kotla tipa Kanpon isporu�ivala
su paru 30 atmosfera i 350�C. Sa 400t goriva mogli su prije�i 5 000 milja s 18
�vorova brzine. Topovi kalibra 127 mm novog tipa imali su elevaciju do 55 stupnjeva
i kod toga domet 18 400 ni s gusto�om vatre 10 metaka u minuti te�ine zrna 23,1 kg.
punih 1 200 m. Tako se cijela kolona razvukla 10 km u du�inu.
Mikava je �elio iznenaditi neprijatelja, zadati mu munjevit udar i brzo se povu�i,
da bi do zore bio izvan opasnosti od napada aviona. Uspjeh ovakvog iznenadnog i
brzog prodora mogao se o�ekivati samo ako je to�no poznat raspored protivni�kih
brodova. Samo onda mo�e se znati gdje treba udariti. Ina�e udarci idu u prazno i,
umjesto da iznenade protivnika, mo�e sam biti iznenada napadnut. To je Mikava dobro
znao i zato je neprekidno slao hidroavione s krstarica na izvi�anje. Ni spu�tanje
no�i nije sprije�ilo izvi�anje. Avioni su se lako orijentirali po velikom po�aru
koji je jo� uvijek bjesnio na jednom transportnom brodu, kao posljedica borbe
proteklog dana. Bolje japanski izvi�a�i nisu mogli �eljeti, jer se po�ar vidio iz
velike daljine, omogu�uju�i sigurnu orijentaciju, dok je u blizini osvjetljavao
svojim
sjajem brodove usidrene u zaljevu. Zato je Mikava dobivao iscrpne izvje�taje.
Neke izvi�a�ke avione primijetili su Amerikanci. Ra-zara� Ralph Talbort, koji je
bio na patroli pred tjesnacem, javljao je ve� oko 23 sata i 13 minuta radio-
telefon-ski: �Pa�nja, pa�nja, iznad otoka Savo avion leti u isto�nom pravcu.� Ali
ve�ina brodova nije uhvatila ovu poruku, a oni koji su je uhvatili, nisu joj
poklonili pa�nju.
Japanska eskadra vozila je ve� u punoj borbenoj pripravnosti. Sva posada bila je na
svojim mjestima. Mikava je na osnovu izvje�taja izvi�a�a znao da �e nai�i na
protivni�ke krstarice. Da bi iznena�enje bilo �to ve�e, a prvi udar �to sna�niji,
odlu�io je Mikava da najprije ne otvara topovsku vatru, nego da tiho izbaci
torpeda. Signalni reflektori njegova admiralskog broda bljesnuli su kroz no�,
usmjereni natrag prema brodovima koji su plovili iza njega. Njegovi znakovi
govorili su: �Spremite se za izbacivanje torpeda.� Bilo je 25 minuta iza pono�i.
Ni pola sata kasnije s krstarice �okaj, koja je plovila na �elu japanske kolone,
primijetili su u mraku no�i razara�. Iako je imao radar, ni�ta nije primijetio.
Topovi japanskih brodova upravljeni su prema njemu. Ali Mikava nije dao da se
otvori vatra. Nije �elio da time upozori mnogo va�nijeg protivnika, jer bi mu ina�e
iznena�enje propalo. Ma�je o�i japanskih mornara bile su bolje od radara. To se
doga�alo mnogo puta u toku operacija na Tihom oceanu, dok radari nisu bili
usavr�eni. Ameri�ki se razara� udaljavao, a njegovi osmatra�i gledali su naprijed i
u stranu. Natrag nije gledao nitko, a da se koji mornar okrenuo, zastao bi
iznenada. Cijela japanska eskadra osvanula bi pred njegovim o�ima. No ni�ta se nije
dogodilo.
Mikava, vode�i oprezno i smi�ljeno ra�una o svim pojedinostima, nare�uje da se
brzina smanji na 12 milja, da bi sprije�io stvaranje valova koji bi ga mogli odati.
Osim toga, oprezno je skrenuo da zaobi�e neprijateljski brod. Cijela japanska
eskadra pro�la je neopa�eno svega 500 metara iza krme razara�a. Cim je obi�a
patrolni razara�, Mikava nare�uje pove�anje brzine. Japanska eskadra vozila je kroz
prolaz s 26 �vorova. Napeti trenuci, koji su vladali na brodovima na prolazu uz
patrolni razara�. u o�ekivanju ho�e li ih otkriti ili �e pro�i
Sredi�nji dio japanske lake krstarice S e n d a i, koja je bila ad-miralski brod
flotile razara�a u borbama za Guadalcanal. Pored ostalog, sudjelovala je i u brzim
no�nim akcijama za snabdijevanje iskrcanih trupa.
neopa�eno, sada su popustili. Predah nije trajao dugo. Ve� je do�lo nare�enje da
pripreme torpeda. Mikava je imao na svojim brodovima 62 torpedne cijevi, a osim
toga 34 topa od 203 mm i 37 topova srednjeg kalibra. To je bila velika udarna
snaga, naro�ito ako se upotrijebi iznenada.
Japanska eskadra provukla se izme�u rta Esperance i otoka Savo, iza�av�i iz prolaza
ba� kad su ameri�ke krstarice Canberra (Kenbera) i Chicago (�ikago) s 2 razara�a
plovile prema prolazu koji su �uvale. Oba sastava su se naglo pribli�avala s
ukupnom brzinom od 38 �vorova (26 �vora japanskih i 12 �vora ameri�kih brodova).
Doga�aji su se brzo odvijali. Na japanskim brodovima ve� su primijetili ameri�ku
eskadru. Sami jo� nisu bili otkriveni, jer ih je zaklanjao tamni ki�ni oblak u
pozadini. Zahvaljuju�i tome, japanski brodovi su dolazili iz potpunog mraka. Na
ameri�kim krstaricama pa�nja nije bila velika, jer su se previ�e pouzdavali u
patrolne razara�e ispred prolaza.
Opaziv�i u mraku protivni�ke brodove, Japanci su brzo usmjerili torpedne cijevi i u
1 sat i 38 minuta plotun torpeda pojurio je s japanskih brodova. Udaljenost
Japanska krstarica Kako. Istog tipa bila je i F u r u t a k a. Osobitost ovih
krstarica bile su jednocijevne kule topova kalibra 200 mm. Kod ostale dvije
krstarice ovog tipa, Aoba i Kinuga-sa, primijenjen je uobi�ajeni na�in dvocijevnih
kula i topovi kalibra 203 mm.
je bila mala. U tome trenutku, japanski hidroavioni pu�taju jake svjetlosne rakete
i osvjetljavaju prostor oko ameri�kih brodova. S japanskih brodova jo� su jasnije
sada vidjeli protivnika. Iz japanskih topova otvorena je �estoka vatra. S praskom
topova slile su se i te�ke eksplozije torpeda. Dva torpeda pogodila su Canberru i
jedan Chicago. To su bila silno razorna torpeda promjera 600 mm, najja�a i najve�a
koja su ikad postojala. Istovremeno su po�eli padati udarci granata iz te�kih
topova. Zbog male udaljenosti, ga�anje je bilo porazno to�no. Najbli�a japanska
krstarica bila je udaljena samo 900 m, najdalja 8 000 m. Prije nego �to je Canberra
mogla ispaliti ijedan metak, primila je 24 pogotka. Sve se to dogodilo u roku od
jedne minute. Brod koji je mirno plovio kroz tihu no�, sada je bio hrpa ru�evina
koje je razdirao po�ar. Mnogi mornari probudili su se . tek toliko, da mogu vidjeti
vlastitu smrt. Brod se naglo naginjao i nije mogao prihvatiti borbu.
Krstarica Chicago pro�la je ne�to bolje. Torpedo je pogodio u pramac i nije
prouzrokovao ve�e �tete. Samo
je voda, koju je digla eksplozija, preplavila palubu do iza komandnog mosta. Jak
pritisak zraka gurnuo je mornare kod topova. Pramac je bio zdrobljen, ali je
nepropusna pregrada izdr�ala i budu�i da je bila brzo jo� i u�vr��ena, mogla je
krstarica ploviti brzinom od 25 �vorova. Nare�enje da se iz topova ispale
svijetle�e granate smjesta je izvr�eno, ali su sve zatajile. Zahvaljuju�i tome,
japanski su brodovi ostali i dalje u mraku, a ga�anje s Chicaga nije bilo mogu�e.
Cijela borba trajala je 6 minuta. Japanci su izbacili 17 torpeda, ali su samo 3
pogodila cilj. Ameri�ki razara�i pucali su iz svojih topova, ali nisu prouzro�ili
svojim malim granatama nikakve �tete. Jedan od njih bio je pogo�en japanskom
granatom, te�ko o�te�en i zapaljen. Posada je uspjela ugasiti po�ar i spasiti svoj
brod. Brzom vo�njom japanski su brodovi kao aveti nestali prema sjeveru, jer su na
udaljenosti od 7 milja opazili drugu grupu ameri�kih krstarica.
To su bile krstarice: Vincennes, Quincy (Kvinsi) i Astoria s 2 razara�a. Unato�
tome �to se ne�to ranije vodila no�na borba, �to je Canberra gorjela i �to su
hidroavioni bacali svijetle�e rakete, ove ameri�ke krstarice dopustile su da ih
potpuno iznenade. Zvu�i nevjerojatno, ali na sve ove pojave nitko nije uop�e
reagirao. �ak ni uhva�ena radio-vijest razara�a Patterson (Peter-son) nije uspjela
probuditi pa�nju na ovim jedinicama u zaljevu iskrcavanja. Ovaj razara� ju�ne grupe
dao je trenutak prije prvog japanskog plotuna preko radija uzbunu. Njegovu poruku:
�Pa�nja, pa�nja, nepoznati brodovi ulaze u zaljev�, uhvatili su, ali se nisu zbog
toga uznemirili. Nad njima su zujali motori aviona, ali i to im nije smetalo, jer
su ih smatrali vlastitim. Zaista je nevjerojatno i te�ko razumjeti ovoliku
neopreznost na ovako istaknutom polo�aju.
Svaki rad dobiva i odgovaraju�u nagradu. Tako je bilo i ovdje. Japanska se eskadra
u me�uvremenu razdvojila i obuhvatila ameri�ku formaciju s dvije strane. Japanske
te�ke krstarice plovile su isto�no, a lake krstarice zapadno od ameri�kih brodova.
Na udaljenosti od svega 2 300 m Japanci lansiraju torpeda i otvaraju vatru svojih
te�kih topova. Prvi plotun izazvao je veliku zabunu kod Amerikanaca. Borbena miesta
na topovima
Japanski tenk tipa CHI-HA-97 iz god. 1937. Ovi tenkovi srednje kategorije, te�ine
15 t, brzine 40 km h, za 4 �lana posade, naoru�ani topom s 57 mm i dva mitraljeza
po 7,7 mm; afirmirali su se u brojnim akcijama na kopnu i na otocima, a
upotrebljavani su u velikom broju, me�u ostalim i na Guadalcanalu.
nisu bila zauzeta, a uzbuna je data kad je prvi plotun ve� ispaljen. Amerikanci su
se snalazili kako su znali i stigli. Na krstarici Astoria kormilarski podoficir
Radke (Redki) povukao je ru�icu za op�u uzbunu, artiljerski oficir naredio je
otvaranje vatre, dok je pomo�nik stra�e odjurio da pozove komandanta.
Komandant Greenman (Grinmen) probudio se kad mu je brod ve� bio u borbi. Iznena�en,
nije znao ni s kim se bori ni gdje je protivnik. Do�av�i na most, ljutito je
viknuo: �Tko je dao znak za op�u uzbunu? Tko je dao nare�enje za otvaranje vatre?
Tauper, ja mislim da mi tu�emo vlastite brodove. Nemojmo se previ�e uzbu�ivati i
prebrzo raditi. Prekini vatru!� Poru�nik bojnog broda Tauper bio je de�urni oficir
na mostu. Nare�enje komandanta bilo je prenijeto na topove.
Drugi oficiri opirali su se i tra�ili od komandanta da nastavi s vatrom. Ve� su
pala 4 japanska plotuna, ali bez pogotka. Vide�i da je u mraku te�ko ga�ati, Mikava
nare�uje upotrebu reflektora. Trenutak kasnije njegova krstarica �okaj pali
reflektore i jaki trag svjetlosti svojim snopom hvata Astorlju. Tamo su se jo�
sva�ali da li da pucaju ili ne. Ali sada su Japanci mogli ga�ati to�no. Slijede�i
plotun djelovao je stra�no. Puni pogodak izbacio je iz upotrebe trostruku kulu s
topovima od 203 mm. Drugi pogotci rastrgnuli su nadgra�e Astorije. U sredini broda
buknuo je veliki po�ar. Sada Japancima niif �d�e hin nntrehan reflektor. Brzo su ga
ugasili, jer
Ameri�ka laka krstarica A 11 a n t a, tipa C 1 e v e 1 a n d. li razdoblju 1941-
1944. izgra�eno je 27 krstarica ovog tipa po 10 900 t, od kojih je ve�ina
u�estvovala u bitkama na Pacifiku.
je olak�avao Amerikancima ga�anje, a svu vatru privla�io na japanski admiralski
brod. Astorija je ipak uspjela otvoriti vatru i pogoditi te�ku krstaricu �okaj.
Njezine su granate uni�tile dizalice za avione, jednu kulu, navigacijsku kabinu sa
svim pomorskim kartama i prostorije admirala.
U me�uvremenu te�ko su prolazile i druge ameri�ke krstarice. Krstarica Vlncennes
primijetila je borbu prvog japanskog naleta na ju�nu grupu. Ali na noj su mislili
da to grupa Chicago ga�a avion i nisu se uop�e uzbu�ivali. Kada su zraci svjetlosti
japanskih reflektora ve� pali na ovu krstaricu, komandant Reefcaul (Rifkol) mislio
je da su to ameri�ki brodovi i tra�io je preko radija da pogase svjetlost. Umjesto
toga prasnuo je plotun te�kih topova japanske krstarice Kako. Trebale su pune 3
minute dok je Vincennes otvorio vatru, po�to je prethodno iz jednog srednjeg topa
od 127 mm izbacio granatu za osvjetljavanje.
Trenutak kasnije japanske granate padale su na most, prouzrokuju�i velika
razaranja, dok su druge pale na katapult i upalile avione. Da nesre�a bude jo�
ve�a, jo� su i 2 torpeda pogodila brod. On je ostao bespomo�no le�ati na moru. Jo�
kratko vrijeme padali su japanski plotuni i krstarica je bila strahovito opusto�ena
i izre-�etana s 57 pogodaka granata od 203 mm. Na krstarici je poginuo i sam
kontraadmiral Crutchlev. Brod se brzo Dunio vodom i za jedan sat se prevrnuo. Naglo
po-
BITKA KOD GUADALCANALA 24.8.1942.
NASTAVAK KRETANJA JAPANSKIH SASTAVA
f 258. ^OSOO
0800
5�-�
Koral jni greben fj-Ongtong Java Greben Roncador
Otok Santa
k i i i *s. ]\0935
f** lsabel��A^t ��,
(�) � PATROLNE LINUE
JAPANSKIH PODMORNICA
MUCUK _ POIOPUEN
� \ \ Florida
Otok Russell �* >.�_)
HENDERSON�' FIELD
�GUADALCANAL
AMERI�KI AVIONI
POTAPAJU v JAPANSKE * BRODOVE
JAPANSKA ..
PRETHODNICA , I'
ry. \J 2400
\ 1641
24 \\ \ 24
23 '!2�JrS ?,SOO
Otok
Malaita
\
ISOO -23
0730
2215
San Cristobal
200 m2.
AMER ESKADRA 11,16 c 16 22 '
'j^lI^E2/~\^. '\ 2'00 ' /*>
10'
1200 24 8
lle Rennell \
-0^0,F'6' v -
� ODVOJENA
ESKADRA * > IF II
1
Santa Cruz �H Otoci lle Ndeni
V 1 N v w
0730 v I iVTV N DOLAZAK AMER 2t� \' I U>L \ E SKADRE
� l\ I ^f^Jodm FLETCHER
//JO 24�.
0730 21 6 12
Prva hiti-n kn rt ninlca Savn. Pravci kreianla hrndova obilu Strana
Skica ameri�ke lake krstarice tipa C I e v e 1 a n d, od kojih je izgra�eno 27
jedinica. Istisnina 10 900 t standard, odnosno 13 755 t u punom optere�enju. Du�ina
186 m, gaz 6,10 m. �etiri turbo-grupe snage 100000 KS sa 33 �vora. Naoru�anje 12
topova po 152 mm u 4 trostruke kule, 12 topova po 127 mm dvojne namjene u �est
dvostrukih kula i 28 protuavionskih topova po 40 mm. Dva katapulta s 4 izvi�a�ka
hidroplana. Posada 1 200 ljudi.
tonu�e izazvalo je eksplozije na brodu od kojih je bilo ubijeno i ranjeno mnogo
ljudi posade, koji su pred po-tonu�e napustili brod i bili oko njega u �amcima.
Najbolje se dr�ala krstarica Quincy. Na njoj su dali uzbunu odmah �im je primljena
radio-poruka razara�a Patterson. Ipak se nisu odmah sna�li i s japanske krstarice
Aoba primijetili su pod svjetlom reflektora da su topovi jo� uvijek u osnovnom
polo�aju. To je olak�alo polo�aj Japanaca koji su otvorili vatru, a da sami nisu
bili ga�ani. No, brzo poslije toga otvorili su i Amerikanci vatru. Posada se dr�ala
hrabro, ali japanska vatra bila je to�na. Te�ke granate padale su na Quincy. I
ovdje je planuo hidroavion na katapultu, a po�ar je olak�avao Japancima ga�anje.
Druga granata pogodila je komandni most i pobila sve �ivo, me�u ostalima i
komandanta broda.
Granate su i dalje padale, a po�ar se naglo �irio. Dok se posada u unutra�njosti
borila s po�arima, granata je raznijela brodsku bolnicu sa svima ranjenicima i
lije�nicima. Gotovo svi ljudi uz protuavionske topove na palubi su bili razne�eni,
jer je jedna granata pala na hrpu pripremljene protuavionske municije koja je
eksplodirala. Po�ar je presjekao put iz ma�inskih prostorija i svi ljudi u njima
ostali su zauvijek zatvoreni. Brod se pre-
tvorio u ru�evinu i loma�u. Jedan signalist probio se do razru�ene kormilarnice i
poku�ao da skrene kormilo, da bi nasukao brod na obale otoka Savo, koji je bio
udaljen samo 4 milje. Ne�to kasnije Quincy se izvrnula i potonula jo� prije
Vincennesa. To je bio prvi brod koji je te no�i nestao s pu�ine. Mali broj ljudi
njegove posade, koji je uspio da se spasi, vidio je kako u sablasnom mraku no�i
njegova krma str�i visoko iz vode, a 4 propelera jo� se uvijek okre�u. Bacili su
jo� posljednji pogled na svoju Quincy koja je, uz �um pjenu�avog mora, izbacuju�i
plamen i dim, po�la na morsko dno.
Na Astoriji se nisu zbunili velikim po�arima �to su plamtjeli na Vincennesu i
Quincyju. Poku�ali su jo� uvijek da se bore. Ali iz te�kih topova uspjeli su
ispaliti samo 11 plotuna. Japanske granate padale su sve to�nije po brodu. Obje
kule te�kih topova na pramcu ve� su bile ba�ene u zrak. Navigacijski oficir i
kormilar bili su ubijeni, a brod vi�e nije dr�ao pravac. Avioni u sredini broda
buktali su u plamenu benzina, a po�ar je zahva�ao i ostale dijelove broda. Zbog
topline od po�ara i dima, koji je davio, iza�lo je ma�insko osoblje na palubu. To
ih je i spasilo. U moru po�ara Astoria je jo� uvijek pucala iz preostalih topova.
Postigla je jo� jedan pogodak na pram�anoj kuli �okaja. Ali gubici su bivali sve
ve�i. Osoblje uz protuavionske topove raskomadano je od eksplozija priru�ne
municije.
Postepeno je vatra s japanskih topova prestala. Kao �to su se iznenada pojavili,
tako su japanski brodovi naglo i nestali u mraku no�i. Na Astoriji je po�ar bjesnio
i dalje. Posada se borila da ga savlada, ali bez uspjeha. Nedaleko su gorjele druge
dvije loma�e. To su bile spomenute krstarice Vincennes i Quincy, ali su se one brzo
ugasile kad su brodovi potonuli. Svjetlost dana zatekla je samo Astoriju na kojoj
je jo� uvijek plamtio po�ar. Oko podne po�ar je zahvatio municiju i poslije �estoke
eksplozije potonula je i ova krstarica.
Zora je zatekla i krstaricu Canberra od ju�ne grupe. Ni ona jo� nije bila potonula.
Komandant Gating (Ge-ting) poginuo je, a komandu je preuzeo australski kapetan
korvete VVales (Vels). Ovo je naime bila australska krstarica. Posada je bila
krajnje umorna, jer je cijelu no� trajalo ne samo ga�enje po�ara, nego i
izbacivanje
Unutra�njost ameri�kog broda za prijevoz osoblja. Ameri�ka flota imala je ve�i broj
vrlo brzih transportnih brodova, posebno gra�enih ili preure�enih od velikih
putni�kih brodova za prijevoz trupa. Osoblje se prevozilo bilo za poja�anje na
frontu, na floti i u bazama, bilo u suprotnom smjeru na odmor. Za vrijeme �itavo?
rata na ovim broinim prijevozima nije bilo gubitaka.
municije, benzina i svih lako zapaljivih materijala u more. To se vr�ilo pod
najte�im uvjetima, jer su stalno praskale manje eksplozije, a u unutra�njosti broda
nije bilo elektri�nog osvjetljenja. Po brodu su svuda le�ali ranjenici.
Canberri je pri tim te�kim naporima pomogao i razara� Patterson. On je oko 3 sata u
no�i stigao do krstarice koja je gorjela. More je bilo sada ve� prili�no uzburkano,
jer je vjetar u toku no�i oja�ao. Udarci vjetra i valovi ote�avali su pristajanje
razara�a i trebalo je cijeli sat dok je pristao uz bok krstarice. Ki�a je u
me�uvremenu sve ja�e padala. Poslije je ve� lila kao iz kabla, ali unato� tome,
po�ar u brodu sve se vi�e �irio. Sa razara�a su polo�ili nekoliko cijevi i ga�enje
je poja�ano.' Bilo je ve� ne�to nade da �e se brod spasiti.
Ali u praskozorje sudbina broda bila je zape�a�ena. Odlu�ila je jedna radio-poruka
admirala Turnera. On je naredio da mu se krstarica mora pridru�iti u 6 sati i 30
minuta, jer se htio s brodovima povu�i. Ako to nije mogu�e, treba krstaricu
potopiti. Te�ka srca napustili su brod ljudi koji su se svu no� uporno borili da ga
spasu. Prekrcali su se na razara� koji ih je prevozio na transportne brodove. Oko 8
sati torpednim plotunom potopljena je Canberra.
U ovoj bitki, koja nosi naziv �Bitka kod otoka Savo�, ameri�ka mornarica do�ivjela
je te�ak poraz izgubiv�i 4 krstarice, dok su jedan razara� i jedna krstarica bili
te�ko o�te�eni. Amerikanci su imali 1 023 mrtva i 709 ranjenih. U tc nije bio
ubrojen razara� Jarvis (D�ervis), koji je toga dana bio, u drugim operacijama u
blizini, te�ko o�te�en i tokom no�i se u potpuno razru�enom stanju provukao kroz
podru�je bitke, dobiv�i jo� nekoliko metaka, a slijede�eg dana potop;.li su ga
japanski avioni zajedno s posadom od 247 ljudi. Nijedan �ovjek s toga broda nije se
spasio.
Admiral Mikava postigao je veliki uspjeh. On je mu-njevitim udarcima nanio
Amerikancima vrlo te�ke gubitke, u operaciji koja je od prvog metka na ju�nu grupu
do prekida vatre kod sjeverne grupe trajala svega 1 sat. Na japanskoj strani samo
je krstarica �okaj bila o�te�ena i to ne jako. Neznatno o�te�enje imale su i
krstarice Aoba i Kinugasa. Japanci su imali 58 mrtvih i 53^
Japanski transportni brod za snabdijevanje, pod napadom ameri�kih aviona. Ne�to
poslije ovaj je brod potopljen. Za vrijeme rata na Pacifiku, japanski trgova�ki
brodovi trpjeli su svakodnevno velike gubitke, �to je imalo veliki odraz na
doga�aje.
ranjena. Admiral Mikava propustio je priliku koja je bila jo� ve�a od njegova
uspjeha. Da je poslije bitke s krstaricama nastavio prodor, koriste�i se slobodnim
putom bez obrane, mogao je nanijeti katastrofalne gubitke neza�ti�enim transportnim
brodovima. Ali, smatrao je da je uslijed borbe njegova eskadra dovedena u nered i
da bi trebalo 2 do 3 sata da je u mrkloj no�i
opet prikupi i poreda za novi napad. To bi ga izlo�ilo opasnosti da bude u zoru jo�
na dometu ameri�kih bombardera. Zato je radije odlu�io da se povu�e. Da je znao da
su ameri�ki nosa�i, koje je Fletcher povukao, ve� daleko izvan doma�aja ovog
podru�ja, sigurno bi produ�io napad. Ovako je katastrofa ameri�kih transporta bila
otklonjena, kad je u 2 sata i 20 minuta s Mi-kavinog broda po�ao signal:
�Povla�enje svih brodova.�
Nare�enje je odmah izvr�eno i japanski brodovi napustili su boji�te, pro�av�i kroz
sjeverni prolaz. Brzina eskadre pove�ana je na 30 �vorova. Cijelu no� japanski
brodovi plovili su takvom brzinom, da bi ih dan zatekao �to dalje. Mikava je
opravdano smatrao da je u velikoj opasnosti od uni�tavaju�ih napada sa ameri�kih
nosa�a aviona. Nije mogao znati da ta opasnost uop�e nije postojala. U zoru su
japanski brodovi bili ve� preko 120 milj^ daleko od mjesta bitke.
Odu�evljeni velikom pobjedom, Japanci su se vra�ali bez velikog opreza. U zraku je
bio samo jedan hidroa-vion, a to je bilo nedovoljno izvi�anje za tako veliku es-
kadru. Za�tite razara�a nije bilo, jer je eskadra isplovila na svoj zadatak brzo i
nije mogla �ekati da se vrate ra-zara�i koji su pratili konvoj. Eksadra je plovila
cijeli dan i jo� jednu no�. Mikava je s jednom grupom pobjedonosno i uz veliku
paradu uplovio u Rabaul, dok je grupu krstarica uputio u Kavieng na krajnjem
sjeveru otoka Nova Irska. Admiral Guni�i Mikava nije mogao ni slutiti kakve �e
katastrofalne posljedice, a zbog igre slu�ajnosti donijeti ta odluka. Taj oprezni i
promi�ljeni japanski admiral, koji je odli�no vodio no�nu bitku kod otoka Savo,
morao je bez svoje krivnje dobiti udarac koji je donekle zasjenio pobjedu. Njegove
krstarice uputile su se u Kavieng. Nalaze�i se ve� daleko izvan opasnosti, ovi su
brodovi plovili sada brzinom od samo 16 �vorova.
U to je vrijeme na krstarenju u tom podru�ju bila ameri�ka podmornica S 44. To nije
bila velika podmornica, a osim toga bila je spora i stara 17 godina. Vrijeme je
bilo lijepo i ona je u zoru plovila na povr�ini dosta mirnog mora. Na tornju je
stajao komandant, poru�nik bojnog broda Moore (Mur), i 2 podoficira. Gledali su
napregnuto u svim pravcima, jer su bili duboko u
Dva posve nova tipa velikih ameri�kih bojnih brodova, koji su se iz brodogradili�ta
pojavili u vrijeme rata i koji su imali znatan utjecaj na pojedine bitke. Gore
North Carolina, a dolje South Dakota. Od svakog tipa izgra�ena su po 4 broda. Prvi
tip, gore, imao je 46 800 t u punom optere�enju, brzinu 28 �vorova i 9 topova po
406 mm, zatim 20 topova po 127 mm i 96 protuavionskih cijevi po 40 mm. Prvi se put
pojavio kod Guadalcanala, gdje su u�estvovali brodovi tog tipa North Carolina i
VVashington.
neprijateljskom podru�ju. O�ekivali su i �eljeli da susretnu kakav transport bez
dovoljno za�tite, pa da ga napadnu.
Najednom, jedan podoficir, ispru�iv�i ruku, usklikne: �Tamo, sir!� Na svijetlom
horizontu, u pravcu jugoistoka, vidio se dim. Dalekozori su bili odmah tamo
usmjereni. Ne�to kasnije moglo se razazanati da dolazi nekoliko brodova. Plovili su
ba� prema podmornici. Bilo je 9 sati ujutro. Moore je odmah naredio ronjenje. Za�as
su nestali u otvoru tornja, veliki kota� nekoliko puta se okrenuo i ve� je �umio
zrak, izlaze�i iz tankova za ronjenje, u koje je ulazila voda. Za 20 sekundi samo
je vrh tornja virio na povr�ini i odmah nestao. �Na periskops-ku dubinu�,
komandirao je Moore, nalaze�i se sada ve� u centrali podmornice. �Ay, ay, sir�, bio
je propisani odgovor i kormilari su ve� okretali kota�e kormila.
Za nekoliko trenutaka podoficir je izvijestio: �Peris-kopska dubina postignuta.�
Opet se za�uo gals Moorea: �Podignite periskop. Mom�ad na borbena mjesta!� Dok se
periskop dizao, u unutra�njosti podmornice zvuk alarmnih klaksona davao je borbenu
uzbunu. Moore je namjestio periskop i pa�ljivo je promatrao brodove koji su se
pribli�avali. U podmornici je zavladala napeta ti�ina. Za kratko vrijeme Moore je
mogao razaznati brodove. Bili su ratni brodovi. Cijela mala eskadra. To je bila
grupa koju je Mikava uputio u Kavieng. Ubrzo su se jasno vidjele krstarice. U
pram�ani prostor dao je nare�enje da pripreme torpeda. Malo zatim za�ulo se zvonce
i signalno svjetlo bljesnulo je na tabli u centrali: �Torpeda spremna.�
Uzbu�eno, motrio je Moore krstarice koje su bile sve bli�e. Dolazile su ravno prema
podmornici. Ova prilika nije se smjela propustiti. Pa�ljivo ga�anje, a onda, kad su
krstarice bile samo jo� 630 metara udaljene, pala je komanda: �Sva 4 torpeda pali.�
Odmah poslije toga podmornica je oti�la na ve�u dubinu da pobjegne. Na povr�ini
nisu opazili tragove torpeda. Strahovita eksplozija potresla je krstaricu Kako, kad
su sva 4 torpeda udarila u nju. Potonula je u roku od 5 minuta. S njom je u
dubinama Tihog oceana nestala i ve�ina od 625 ljudi posade.
�Tjesnac sa �eljeznim dnom�
Bitka kod otoka Savo poslala je na dno dosta brodova. Ali to je bio samo po�etak. U
tom podru�ju trajale su mjesecima borbe u kojima ni jedna strana nije mog-
Ameri�ka krstarica B o i s, gledana s palube nosa�a aviona koji prati. Trostruke
topovske kule okrenute su ustranu, radi ga�anja. Izgra�eno je 1936-1940. devet
jedinica ovog tipa. Me�u njima bili su i Helena, St. Louis, Nashville i druge koje
su u�estvovale u brobama na Pacifiku.
la do�i do odlu�uju�e premo�i. Snage su bile izjedna�ene. Utoliko je �udnije da su
se unato� tim izjedna�enim snagama, pomorske bitke redovito svr�avale jakim porazom
jedne ili druge strane. Obi�no je nagli udarac jednog protivnika nanio te�ak poraz
i velike gubitke drugoj strani. Ali isto tako redovito je uspjeh ostao
neiskori�ten, pa je za kratko vrijeme dolazilo do protuuda-raca. To se ponavljalo
dulje vremena. Pojedina�ni okr�aji bili su �esti, a brodovi su tonuli s obje
strane. U nekoliko ve�ih pomorskih bitaka oti�ao je na dno velik broj brodova.
Rijetko se mo�e na�i podru�je gdje je na relativno malenom prostoru potopljeno tako
mnogo brodova. Zato nije �udo �to su to podru�je mornari prozvali �Tjesnac sa
�eljeznim dnom� (Iron bottom sound).
Japance jo� uvijek nije pro�la �elja da zauzmu Port Moresbv. Jo� uvijek su njihovi
pogledi bili usmjereni prema Australiji. Pobjeda kod otoka Savo jo� ih je vi�e u
tome u�vrstila. Spremali su velike snage da izvr�e novi napad prema jugu. Najprije
je trebalo sasvim zauzeti Guadalcanal. Ovaj plan nazvan je �Operacija KA�. Iz
Rabaula isplovili su japanski brodovi 19. kolovoza
1942. Elitne trupe od 1 500 ljudi bile su ukrcane na brze transportne brodove, u
pratnji krstarice Zincu i 8 razara�a. Blizu konvoja plovio je mati�ni brod za
hidroavione �itose s jednim razara�em. Za�titna eskadra bila je izvanredno jaka. Tu
su bila 3 bojna broda i 8 krstarica, s velikim nosa�ima aviona Sokaku i Zuikaku.
Osim toga, posebno je plovila mala eskadra s lakim nosa�em Riujo i jedna te�ka
krstarica. Ova eskadra imala je specijalan zadatak. Japanci su za ovu operaciju
izmislili nova lukavstva. Trebalo je da ova slaba eskadra na sebe skrene pa�nju
neprijatelja. Japanci su o�ekivali da �e Amerikanci svom silom udariti na nju, a to
su oni htjeli iskoristiti da u tom �asu, sa snagom svoje glavne eskadre, izvr�e
iznenada uni�tavaju�i udar na protivnike. Za poja�anje su bile odre�ene i eskadrile
aviona s kopnenih baza. Osim toga, Japanci su poslali 9 najve�ih i najboljih
podmornica u podru�je gdje se o�ekivala borba.
Amerikanci su bili broj�ano mnogo slabiji. Imali su 2 eskadre. U jednoj je bio
nosa� Saratoga s 2 krstarice i 5 razara�a, a u drugoj Enterprise s 2 krstarice i 6
razara�a, a osim toga s novim velikim bojnim brodom North Carolina. Vrijeme je bilo
povoljno i nije �udo da su ameri�ki izvi�a�ki avioni primijetili japanske pokrete.
Dodu�e, tada su japanski brodovi ve� bili blizu odredi�ta. To je bilo 23. kolovoza
u 9 sati i 50 minuta. Tada je stigla prva vijest s jednog aviona: �Dvije krstarice
i tri razara�a prate transportne brodove, pravac Guadalcanal, brzina 14 �vorova.�
Trebalo je dosta dugo dok je vijest stigla do admirala Fletchera. Izazvala je
uzbu�enje i nalog Saratogi: �Napasti s 31 bombarderom i 6 torpednih aviona.� U 14
sati i 45 minuta ovi su avioni uzletjeli, a sat i pol poslije polazi jo� 23 aviona
s aerodroma na Guadalcanalu, s istim zadatkom. Ali ovog puta Japanci su bili
naro�ito lukavi. Kontraadmiral Tanaka, koji je s krstaricom Zincu i 8 razara�a
pratio konvoj, zaklju�io je da �e izvi�a�ki avioni javiti njegov polo�aj i pravac,
pa da �e, kao �to je i bilo, odmah uzletjeti ameri�ki bombarderi. Zato je odlu�io
nadmudriti ih.
Tanaka je zadr�ao nepromijenjen pravac plovidbe, dok nisu izvi�a�ki avioni nestali
s vidika. Onda je naglo
Ameri�ki razarati za vrijeme borbene operacije, u borbama za Solomonsko oto�je,
voze punom brzinom, mijenjaju�i stalno pravac radi izbjegavanja pogodaka.
skrenuo i s �itavom eskadrom uputio se u sasvim drugom pravcu. Namjera mu je
uspjela. Ameri�ki bombarderi tra�ili su ga cijelo poslije podne u njegovu
produ�enom pravcu, a on je bio daleko izvan toga podru�ja. Grozni�avo traganje se
nastavilo, a gorivo se postepeno tro�ilo. Kad se spustio mrak, avioni nisu vi�e
imali do-
Ameri�kiaviotr tipa P39 Aircobra, po�eli su stizati iz tvornica u velikom broju na
boji�ta Pacifika. Ukupno je proizvedeno 9 559 ovih aviona, ali je od toga 4 775
isporu�eno SSSR-u, po�to je Crvena armija smatrala da su oni posebno pogodni za
bri�u�e napade u niskom letu na isto�noj fronti. Na Pacifiku, gdje se borila ve�ina
onih koji nisu isporu�eni Sovjetima pokazalo se da nisu dorasli japanskim lovcima
Zero.
voljno goriva za povratak. Sre�om, mogli su jo� da do�u do aerodroma na
Guadalcanalu, gdje su se spu�tali s nepotro�enim bombama i torpedima. Tek drugo
jutro vratili su se avioni na Saratogu.
Slijede�eg dana, poslije 9 sati ujutro, hidroavion otkriva eskadru nosa�a Riujo,
koja je imala zadatak da privu�e protivnika. To je bilo ba� ono �to su Japanci
htjeli. Udaljenost do ameri�kih nosa�a bila je jo� 280 morskih milja. Zato je
Fletcher odmah zaplovio svom brzinom prema sjeveru, da bi smanjio udaljenost i
omogu�io napad. Poslije podne udaljenost je bila samo jo� 200 milja. Izvi�a�ki
avioni javili su i polo�aj matice hidroaviona �ltose s njenim razara�ima.
Avioni sa Saratoge odmah su uzletjeli. Oko 16 sati bili su nad japanskom eskadrom,
ba� kad je Riujo skrenuo protiv vjetra da omogu�i uzletanje svojih aviona. Gotovo s
5 000 m visine ameri�ki sunovratni bombarderi strmo su se zaletjeli prema nosa�u.
Izbjegli su japanske lovce i, ne mare�i za gustu bara�nu vatru, jurili su sve ni�e.
Ki�a bombi plju�tala je oko broda. �estoki napad dao je 10 pogodaka. More je
kipjelo oko broda, eksplozije su raznijele nagrade, gusti crni dim po�ara
Ameri�ka krstarica Nevv Orleans, odli�no kamuflirana uz samu obalu, kad je poslije
bitke kod Tassafaronge ostala bez pramca, pa je ovdje navezena na pli�ak kod
Tulagija.
po�eo se dizati s broda. �est torpednih aviona �ekalo je samo taj trenutak, kad �e
sva pa�nja biti zaokupljena doga�ajima. Napali su istovremeno s dvije strane,
dolaze�i koso prema pramcu, tako da torpeda moraju pogoditi i onda ako brod skrene
na bilo koju stranu. Gusti oblaci dima ometali su to�no ga�anje, ali je jedan
torpedo pogodio. Nekoliko sati kasnije ovaj brod je potonuo, a razara�i njegove
pratnje uspjeli su spasiti samo oko 100 ljudi posade. Bar 5 puta toliko ljudi
dijelilo je sudbinu svog broda.
Kao �to su Japanci i namjeravali, Riujo je obavio zadatak, i dok su ameri�ki
bombarderi bili zaposleni napadom, poletjeli su japanski avioni sa svoje glavne
eskadre. Na ameri�kim brodovima nastalo je veliko uzbu�enje, kad su izvi�a�ki
avioni javili sa postoji jedna druga, ve�a japanska eskadra, a jo� vi�e kad su
radari primijetili pribli�avanje japanskih eskadrila. Dodu�e, sada su ameri�ki
nosa�i bili mnogo bolje opremljeni lovcima i oni su odmah uzletjeli. Kao i u svim
dosada�njim borbama, svaki ameri�ki nosa� aviona operirao je samostalno kao
sredi�te svoje grupe. Za�titni brodovi bili su u krugu oko njega, tako da je razmak
me�u brodovima bio 2 do 3 km. Sada su grupe Enterprise i Saratoga bile blizu.
Udaljenost me�u njima bila je samo 10 morskih milja.
Glavni japanski napad bio je usmjeren na Enterprise. U obranu je po�lo 53 lovca
AVildcat. Ali i japanski
avioni imali su jaku za�titu lovaca, koja se odmah ispri- i
je�ila pred naletom Amerikanaca. Time su ameri�ki lovci zadr�ani, a to je bilo
dovoljno da se japanski bombarderi provuku.
Na Enterpriseu uzbu�eno su i s uzdr�anim dahom �ekali doga�aje. Sve je bilo spremno
i napeto do krajnosti. U zraku su grmjeli motori mnogobrojnih aviona. �ula se i
borba, pa stenjanje motora kod naglih skreta- j
nja. Osje�alo se da su ja�i sastavi bombardera u blizini, ali nitko ih nije mogao
vidjeti. Sve cijevi topova bile su uperene u nebo, ali nijedan metak jo� nije
ispaljen. Neprijatelj je jo� uvijek bio nevidljiv. Ljudi su bili bijesni zato, �to
ne mogu ni�ta primijetiti.
Zapravo, bombarderi su ve� bili iznad njih. Dobro za�titno obojeni letjeli su na 5
500 m. Ve� su po�ela ob- ~ I ru�avanja. Ali u �asu kad se prvi avion po�eo strmo
pu�tati, bljesnulo je njegovo krilo sun�anim odsjevom pri okretu. Opaziv�i to,
jedan artiljerijski oficir naredio je da se u tom pravcu ispali snop
obilje�avaju�ih zrna iz topova do 20 mm. To je skrenulo pa�nju svih brodova pratnje
i iz svih topova cijele eskadre zapraskala je gusta bara�na vatra. Ali bilo je ve�
kasno. U gustom redu, jedan za drugim, jurili su japanski sunovratni bombarderi
prema Enterpriseu. Ipak 3 aviona ve� su se u plamenu ru�ila, ali drugi su
nezadr�ivo jurili bli�e.
S palube su vidjeli kako se avioni naglo pove�avaju. Ve� su i svi malokalibarski
topovi otvorili vatru. �itavo nebo bilo je i�arano tragovima metaka iz malih
automatskih topova. Jo� 3 aviona bila su u plamenu. Poku- J �avali su da se ovako u
plamenu sru�e na Enterprise, ali im nije uspjelo. No ve� su po�ele padati i bombe.
Veliki brod poku�ao je da ih izbjegne naglim skretanjem, ali nije uspio, jer su se
napada�i zaletali do 500 m od cilja. Ve� je jedna bomba udarila u palubu i probila
je, eksplodirav�i tek u unutra�njosti. Planuo je i po�ar, a onda je do�la i druga
bomba, pa i tre�a. Kod udara prve le�alo je 35 mrtvih �lanova posade, a kod druge
jo� 38. �rtve su se nastavile. Paluba za uzletanje bila je ve� pometena snagom
napada.
Napad je trajao samo 4 minute, ali posljedice su bile te�ke. Velika pusto� bila je
na palubi, a po�ar, �to je bjesnio, tra�io je velike napore da se ugasi. Ipak je to
Japanski razara� tipa F u b u k i, jedan od 18 jednakih jedinica japanske
mornarice, koje su se izvanredno afirmirale u borbama za Guadalcanal i Solomonsko
oto�je.
uspjelo za kratko vrijeme, a i paluba je za kratko vrijeme osposobljena za letenje.
Brod je mogao ploviti brzinom od 24 �vora. Admiral Fletcher odredio je da
Enterprise ode odmah na popravak u Pearl Harbor, u pratnji krstrice i 4 razara�a.
Radiom je pozvao nosa� Wasp da ga zamijeni.
Dok se ovo doga�alo, plovio je japanski konvoj transportnih brodova admirala
Tanake, koji je tako vje�to nadmudrio i izbjegao ameri�ke bombardere, prema cilju.
�inilo se da �e se provu�i neo�te�en. Ali uve�e dva su izvi�a�ka aviona primijetila
maticu hidroaviona �i-tose i iznenadnim obru�avanjem izvr�ila napad koji je o�tetio
jedan bok, tako da je voda provalila u ma�inski prostor, a u nadgra�u je nastao
po�ar. Posada je morala pobacati avione u more, a brod se tako te�ko nagnuo, da
nije mogao nastaviti put. S nagibom od 30 stupnjeva morao se vratiti u Rabaul.
Ne�to poslije stigli su i avioni s kopnenih aerodroma. Bombe su padale u velikim
koli�inama. Veliki transportni brod od 9 000 tona bio je u plamenu. Razara� Mitsuki
pritekao mu je u pomo�, ali je dobio 3 puna pogotka i za nekoliko je minuta
potonuo. Te�ko je bio o�te�en admiralski brod Zincu. Poslije toga konvoj je okrenuo
i nestao u no�i, prema Rabaulu. U borbama toga dana Japanci su izgubili 90 aviona,
dok su ameri�ki gubici bili 20 aviona. Unato� velikoj nadmo�nosti, koju su jo�
uvijek imali, Japanci su se poslije toga povukli.
Ru�evine ameri�kog razara�a, poslije te�kih razaranja koja je pretrpio u borbama za
Solomonsko oto�je.
Od tada oni su izmijenili taktiku. Nisu vi�e slali velike konvoje. Snabdijevanje
svojih trupa vr�ili su po no�i brzim razara�ima koji su obi�no poslije iskrcavanja
dopunskih trupa i materijala topovima napadali razne ameri�ke polo�aje i naglo
nestajali u no�i. To se tako stalno ponavljalo, da su ameri�ki vojnici to nazivali
�Tokio-ekspres�. Istovremeno poslali su Japanci 12 podmornica u podru�je operacija.
To nije ostalo bez posljedica. Osim stalne nesigurnosti, koja je psihi�ki djelovala
na ameri�ke posade, imali su podmorni�ki napadi i izravne rezultate. Tako je 31.
kolovoza torpediran nosa� aviona Saratoga. Morao je oti�i na popravak koji je
trajao 3 mjeseca. Zbog te�kog o�te�enja ma�ina mogao je ploviti samo 12 milja. Da
ne bi i avioni sa Saratoge napustili podru�je borbe, gdje su bili toliko potrebni,
bilo je odre�eno da uzlete i prije�u na kopnene aerodrome Guadalcanala. Ali pri
brzini od 12 milja nije bilo mogu�e uzletanje. Zato je jedna krstarica vezana kao
zaprega pred nosa�, pa je zajedni�kim snagama obih brodova postignuta potrebna
brzina i avioni su po�li na aerodrom.
Veliki gubici nastali su za Amerikance 15. rujna. Toga dana japanske podmornice su
torpedirale bojni brod North Carolina, koji je morao biti povu�en na popravak. Osim
toga, drugi torpedo potopio je jedan razara�, a nekoliko milja dalje 3 torpeda
pogodila su nosa� aviona VVasp na kome je nastao sna�an po�ar benzina, a ovaj
dragocjeni novi brod je potonuo. Razara�i pratnje
Japanski nosa� aviona Riujo, koji je sudjelovao gotovo u svima operacijama
osvajanja jugoisto�ne Azije, Indonezije, prodora u Indijski ocean i u bitkama za
Solomonsko oto�je. Ovdje je i potopljen 24. VIII 1942. od aviona s ameri�kog nosa�a
Saratoga.
uspjeli su da spasu ve�inu posade. Mjesec dana poslije torpedirana je krstarica
Chester, koja je isto tako oti�la na dugotrajni popravak.
U listopadu iste godine do�lo je u tome podru�ju kod Solomonskih otoka do nove
te�ke pomorske bitke, poznate pod imenom �Bitka kod rta Esperance�. Ona se
odigravala u no�i izme�u 11. i 12. listopada. Spomenuti �Tokio-ekspres� dojadio je
Amerikancima. Stvorena je odluka da se onemogu�i.
Za ovo je odre�ena posebna eskadra od 4 krstarice i 5 razara�a, pod komandom
kontraadmirala Scotta. Toga dana Japanci su poduzeli uobi�ajenu akciju s ja�im
snagama nego obi�no. Bile su tu te�ke krstarice Aoba, Furutaka i Kinugasa s 2
razara�a. Ne�to iza njih bili su brzi transportni brodovi jo� sa 6 razara�a.
Japanskom akcijom rukovodio je kontraadmiral Goto.
Amerikanci su odlu�ili da, pomo�u upotrebe radara, u no�i iznenade Japance.
Japanska eskadra, ne slute�i ni�ta, plovila je svojim smjerom. U blizini otoka
Savo, gotovo na istom mjestu gdje je Mikava uni�tio ameri�ke krstarice, do�lo je do
susreta s ameri�kom eskadrom admirala Scotta. Scottu je ovdje uspjelo da izvr�i
tzv. �ukr�tavanje T�. To je klasi�no pravilo pomorske bitke i veliki uspjeh jednog
admirala, kad uspije sa svojom kolonom okomito presje�i pravac kojim se kre�e
neprijateljski flotni sastav, time mu zaprije�i put, pa dolazi u prednost da mo�e
upotrebiti sve te�ke topove svojih brodova, a protivnik mo�e, u najboljem slu�aju,
UDOtrehitl nnlnvirii 7atn <;vnL-i Ifnmunrlant e>cViAro
IRONBOTTOM SUND ( TJESNAC SA �ELJEZNIM DNOM )
POLO�AJ MOSTOBRANA AMERI�KOG DESANTA NA
(T) �tab gentralo Vondegrifto (D Granice perimetro amer. mostobrana 20.9.1942.
mah parira naglim skretanjem svaki poku�aj protivnika da mu izvr�i �ukr�tavanje T�.
Japanci to ovdje nisu mogli izbje�i, jer u tamnoj no�i nisu vidjeli ameri�ke
brodove, dok su ovi to�no pratili kretanje eskadre admirala Gote pomo�u svojih
radara. Kao �to je re�eno, Japanci u to vrijeme jo� nisu imali radar.
Iznena�enje je potpuno uspjelo. Japanci su primijetili neprijatelja tek kad je
otvorio vatru. To je bilo u 23 sata i 47 minuta. Prva je vatru otvorila ameri�ka
krstarica Salt Lake City plotunom iz svih 10 topova od 203 mm. Trebalo je nekoliko
minuta, dok su iznena�eni Japanci uspjeli po�eti s ga�anjem. Ve� prvi plotun
ameri�ke krstarice pogodio je cilj. Granate su pale na admiralski brod Aoba. On je
bio te�ko o�te�en. Naglo se nagnuo i okrenuo u protivan pravac.
GUADALCANAL 20.9.1942.
(j) Pomo�na pista za lova�ke avione
glavnog aerodroma Henderson Field � Aerodrom za lovce u gradnji
Japanci su bili silno iznena�eni. U mrkloj no�i vidjeli su se samo bljeskovi te�kih
topova. Nastala je zabuna, jer nitko nije znao koliko je jak protivnik. Po mnogim
bljeskovima vidjelo se da nije slab. Svojim kolonama ukrstio je put japanskoj
eskadri. Zato su topovi praskali po �itavoj �irini pred japanskim brodovima.
Udaljenost je bila samo 4 600 m, a polo�aj vi�e nego opasan.
Nagli zaokret krstarice Aoba imao je za posljedicu da su i svi ostali japanski
brodovi okrenuli se za njom. Jedino je krstarica Kinugasa zabunom okrenula na
suprotnu stranu, a to ju je spasilo, jer se tako na�la izvan borbe, udaljavaju�i se
pod okriljem mraka. Amerikanci su ga�ali vrlo dobro. Ve� prvim, a najkasnije drugim
plotunima ameri�ke krstarice pogodile su ciljeve. Udaljenost se brzo smanjivala.
Do�la je na manje od 4 000
Skice japanskog nosa�a aviona Riujo, male tona�e 10 600 t standard ili 15 000 t u
punom optere�enju, je bio rezultat te�nje japanske mornarice za ekonomskim
rje�enjima, to jest da se sa �to manjom tona�om dobiju brodovi koji mogu
zadovoljiti zadatke svoje kategorije jedinica u floti. Riujo je stavljen u gradnju
god. 1929, porinut 1931, a zavr�en 1933. Poslije je moderniziran god. 1940. Nosio
je 48 aviona, od �ega zbog sku�enog hanga-ra, 36 operativnih. Poletnosletna paluba
duga je 156,6 m a �iroka 23 m. Po svojim dimenzijama ovaj nosa� podsje�a na
ameri�ke jedinice serije Indenpendence, osim �to je bio znatno sporiji. Turbine 65
000 KS davale su brzinu 29 �vorova. Posada 925 ljudi.
m. Krstarica Helena palila je plotune iz svih svojih 15 topova od 152 mm. Krstarica
Boyce, (Bojs) istog tipa, koja je plovila iza nje, prihvatila je tako�er paljbu
svojim te�kim topovima, dok je istovremeno protuavionskim topovima tukla razara�
Hacujuki.
Za kratko vrijeme ve� su svi japanski brodovi plovili u protivnom pravcu.
Udaljenost se pove�avala. U prostoru izme�u ameri�kih i japanskih krstarica na�li
su se razara�i jedne i druge strane. Nekoliko puta do�li su i ameri�ki razara�i pod
vatru topova s vlastitih krstarica. Povremeno je dolazilo do svakojakih zabuna.
Neki razara�i morali su sasvim skrenuti iz formacije, da izbjegnu vatru. Drugi su
davali signale za raspoznavanje. Na njihovim jarbolima pojavila su se vertikalna
svjetla: ze-leno-zeleno-bijelo. No ovi su bili izvan podru�ja vatre.
Skica ameri�ke krstarice Pensacola. Istog tipa bila je S a 11 Lake C i t y, koja je
u�estvovala u borbama na Pacifiku, i krstarica Chicago koja je potopljena kod
Guadalcanala. Ove jedinice imale su 9 100 t standard i 12 200 t u punom
optere�enju. Turbine 107 000 KS omogu�ile su brzinu 32,5 �vorova. Sa zalihom goriva
3 000 t mogli su ploviti 13 000 milja s 15 �vorova. Posada 655 ljudi.
Drugi su iz svojih topova ispalili nekoliko granata za ocrtavanje. Krstarica Boyce
�ak je upalila reflektore, da bi mogla utvrditi polo�aj.
Ameri�ka eskadra promijenila je pravac, skrenuv�i o�tro za japanskim brodovima koji
su poku�ali prekinuti sukob. Postepeno su se Japanci sna�li i po�eli odgovarati iz
svojih topova. Ali vatra je bila neredovita i isprekidana. Reflektori krstarice
Boyce pokazali su im pravac i te�ke granate poletjele su prema ameri�koj krstarici.
Jedna od njih, ispaljena s Kinugase, s udaljenosti od 7 200 m, do�la je poslije 6
pogodaka koji su o�tetili trup i nadgra�e, i pala dukobo u unutra�njost broda.
Eksplozija je zahvatila jedan dio municijskih komora ameri�ke krstarice, stra�an
plamen, pritisak i vreli plinovi prodirali su kroz �itav prednji dio broda i obje
pram�ane topovske kule. Svi ljudi u tim prostorijama bili su ispe�eni, to jest
�zbrisani�. Komandant broda je dao nare�enje da se poplave sva preostala municijska
skladi�ta, jer je ve�i dio municije ostao jo� nezahva�en.
Nije bilo nikoga da izvr�i to nare�enje. Svi ljudi na ventilima za plavljivanje u
kontrolnoj stanici bili su mrtvi. A i u svim prostorijama daleko oko toga. Plamen
po�ara dopirao je ve� i nad palubu. Svima je zastao
Skica ameri�ke te�ke krstarice Augusta, tipa N o r t h a m -pton, od kojih je
izgra�eno �est brodova. Pored spomenutih tu su bili H o u s t o n, potopljen kod
Indonezije, Chester i Chi-cago, potopljen kod Guadalcanala, i L o u i s v i 11 e.
Svi su u�estvovali u ratu na Pacifiku. Ove krstarice imale su 9 050 t standard i 12
400 t u punom optere�enju. Brzina 32,5 �vorova. Naoru�anje: 9 topova kalibra 203 mm
u tri trocijevne kule i 8 po 127 mm, i 6 torpednih cijevi kalibra 533 mm. Dva
katapulta i 4 izvi�a�ka hidroplana. Posada 800 ljudi.
dah. Bilo im je jasno da se radi samo o sekundama i da su osu�eni na propast.
�ekali su stra�nu eksploziju i vlastiti svr�etak. Ali sekunde su prolazile. Bile su
vrlo duge, ali ipak se nije ni�ta dogodilo. �ta je bilo? Opet je igra slu�aja
usmjerila doga�aje. Eksplozija granata razderala je i oplatu brodskog trupa, a kroz
nastale otvore provalila je voda i pogasila po�ar. Brod je bio spa�en. Zbog te�ine
vode, zaronio je pramac 2 m dublje nego obi�no, ali brod je mogao ploviti. Ostali
ameri�ki brodovi pro�li su samo s lak�im o�te�enjima.
Japanci su pro�li mnogo te�e. Na 2 krstarice bjesnio je po�ar. Admiralski brod Aoba
primio je ve� preko 40 pogodaka. Poginuo je i komandant eskadre Goto. Razara�
Tubuki poslije �estoke eksplozije, oko 23 sata i 53 minute, potonuo je. Progon se
nastavio u mrklu no�. Samo minutu kasnije jedan od niza torpeda, koje su izbacili
ameri�ki razara�i, poga�a krstaricu Furutaka. Dok je od Tubukija preostalo samo
nekoliko ljudi koji su se borili s valovima na tamnoj pu�ini, Furutaka se samo
nagnula, ali je nastavila da plovi. Japanski razara�i su poku�ali da �tite svoju
krstaricu. Njihova torpeda
RAZNI TIPOVI BRODOVA IZ RATA NA PACIFIKU
HZ
Amtn�ki nosa� aviona
11 OOO L 33 Lv (5 aviona
5l
�Garr.bier Bay<
Arntnckt nosa� za pratnju konvoja
7880 t, 19 �v 30 aviona
^4
�Cttoa�-
Japanski nosa� aviona
11 1701. 29 iv 30 aviona
Pregra�eni japanski bojni brod
38 500 L 25 �v 15 aviona, 6-35.6 16-12.7
�Fuso�
Japanski bojni brod
34 700 I. 23 �v 12-35,6 14-15.2
�Atago.
Japanska t��ka krstarica
13 160 t. 34 �v 10-20.3 8-12.7 18 IC
Skice nekih brodova iz rata na Pacifiku. Medu ostalim, tu je i japanski mati�ni
brod za avione �itose, 11 000 t, za 30 aviona, koti ie u�estvovao u borbama za
Guadalcanal.
jurila su prema ameri�kim brodovima, ali su ovi uspjeli da ih izbjegnu. Ipak,
Furutaka nije izbjegla svojoj sudbini. Nekoliko sati kasnije i nad njome se
sklopila voda Tihog oceana.
Ne�to poslije pono�i bitka je prestala. Dok je ona trajala, japanski transportni
brodovi uspjeli su iskrcati svoja poja�anja, pa �ak i te�ku artiljeriju, na ore�eno
mjesto. Ostatkom no�i koristili su se japanski brodovi da odmaknu �to dalje. Samo
dva razara�a ostavljena su da pokupe brodolomce. Od posljedica borbi potonuo je
ameri�ki razara� Duncan (Danken), a jedan drugi je bio te�ko o�te�en.
U zoru su krenuli ameri�ki avioni u traganje za protivnikom. Brzo su prona�li ona 2
razara�a �to su kupila brodolomce. Uspjeli su da ve� izvuku iz vode oko 400 ljudi,
a palube su im bile prepune brodolomaca. Onda je do�ao stra�an udarac ameri�kih
bombardera. Za kratko vrijeme razara� Murakumo potopljen je, a tek spa�eni
brodolomci ponovno su se na�li u vodi, zajedno s onima koji su ih spa�avali.
Kasnije u toku dana, istu sudbinu do�ivio je i drugi razara� Nacugumo zajedno sa
svojim brodolomcima. Tako su Japanci izgubili krstaricu i 3 razara�a. Ovi gubici
bili bi mnogo ve�i, a druge krstarice, koje su se izvukle s te�im o�te�enjima,
pro�le bi mnogo gore, da i u ameri�koj eskadri nije vladala velika zabuna i da
zbrka nije stalno pove�avana time, �to se u no�i nije znalo koji je neprijateljski,
a koji vlastiti brod, pa ga�anje nije bilo tako intenzivno. Zapravo, oni su
po�inili te no�i mnogo pogre�aka. Neki povjesni�ari �ak smatraju da sjajan manevar
ukr�tavanja nije admiral Scott u�inio vje�tim manevriranjem, nego pukim slu�ajem.
No tu nije mogu�e dati pouzdanu ocjenu doga�aja.
Upada u o�i da su obje strane bile nespremne i da su dopustile da se zabune. �udno
je da su na brodovima japanske eskadre, koja ide u no�nu operaciju u neposrednoj
blizini protivnika i svakog �asa o�ekuje sukob, topovi nespremni, zako�eni u
osnovnom plo�aju, i da posadama treba nekoliko minuta dok stignu otvoriti vatru.
Takvi propusti razbjesnjeli su admirala Mikavu i on je odmah smijenio odgovorne
komandante i, da je ostao �iv, admiral Gota bi se lo�e proveo. Na ameri�koj
strani bilo je mnogo zbrke, a posljedice lo�eg rukovo�enja bili su mnogo manji
gubici Japanaca. No u svakom slu�aju, nestalo je s pu�ine jo� nekoliko skupocjenih
brodova, a �tjesnac sa �eljeznim dnom� znatno je pove�ao svoju zalihu �eljeza.
Posljednja pobjeda Japana
Krvarenje oko Guadalcanala se nastavilo. Nijedna strana nije mogla skupiti toliko
snage, da pritisne drugu. Udar je slijedio na protuudar, a na ovaj opet protuudar.
�as je jedna strana imala uspjeha, �as druga, ali kona�ni rezultat je izostao, a
gubici su se gomilali. Jedna i druga strana izmi�ljale su nove prepade i poku�avale
uvijek ponovo iznenaditi neprijatelja. To je �esto uspijevalo i sudbina se ovdje
poigravala s obje strane.
Japancima je najvi�e smetao aerodrom Henderson Field, koga su Amerikanci imali na
samom Guadalcana-lu, u neposrednoj blizini fronta. Odavde su ameri�ki avioni
neprestano tukli japanske trupe, transportne i ratne brodove. Zato je na taj cilj
bilo mnogo napada. Japanski te�ki bombarderi sipali su bombe s visine od 10 000 m,
ali su in�enjerske trupe redovito, jo� isti dan, osposobljavale uzleti�ta za
poletanje aviona. U no�i, 14. listopada 1942. iznenada su se na pu�ini pred otokom
pojavili japanski bojni brodovi Kongo i Haruna. Njihovih 16 te�kih topova od 360 mm
otvorili su vatru na aerodrom. Za ovaj zadatak dobili su posebne granate. Imale su
tanke upalja�e i velike koli�ine eksploziva, da bi djelovale na �to �ire podru�je.
Djelovanje je bilo stra�no. Polovica svih aviona na aerodromu bila je uni�tena, a
po�ar je uni�tio gotovo sve zalihe benzina. Svjetlost dana na�la je aerodrom u
�alosnom stanju, i uz sve napore in�enjerskih trupa nije se moglo letjeti. A ba�
tada bili su avioni potrebni! Dolazio je novi konvoj japanskih transportnih
brodova. A slijede�u no� pakao se ponovio. Sada su japanske te�ke krstarice �okaj i
Kinugasa, pod komandom admirala
Jake snage ameri�kog zrakoplovstva, postrojene na aerodromu Henderson Field na
Guadalcanalu.
Mikave, do�le da dadu novi udar. Preko 700 granata iz njihovih te�kih topova palo
je na aerodrom.
Ujutro je bijes hvatao Amerikance kad su gledali 6 japanskih transportnih brodova
kako pred njihovim o�ima iskrcavaju kod Tasafaronge vojnike i ratni materijal.
Ovako su im se Japanci rugali u brk, a oni im nisu mogli ni�ta. Sati su prolazili i
gotovo cijeli dan iskrcavanje se nastavljalo. Sve �ivo oko aerodroma radilo je da
zatrpa rupe i osposobi bar neku usku stazu za letenje. Uz krajnje napore to je
uspjelo. Bilo je i nekoliko aviona koji su mogli letjeti, a onda su po svem
aerodromu prikupljali svaku kap benzina koja je jo� ostala, da bi snabdjeli avione.
Nisu im mogli dati punu zalihu, ali to nije ni bilo potrebno, jer su transporteri
bili samo 20 km daleko. Ne�to poslije njihove bombe padale su oko japanskih
brodova. A onda su stigli i te�ki �etvoromo-torni bombarderi iz dalekih baza da
dopune sljedovanje.
Posljedica je zadovoljavala. Uve�e su 3 transportna broda, tonula, a vlastite su ih
Dosade nasukale, dok su
Ameri�ke iskrcane jedinice u najkra�e su vrijeme osposobile aerodrome na osvojenim
otocima. Snimka pokazuje polijetanje lova�ke eskadrile s tek na brzinu ure�enog
aerodroma, za sudjelovanje u borbama.
ostala 3 pobjegla tokom no�i. Posebnim transportnim avionima dopremljene su
najnu�nije zalihe benzina na adrodrom Henderson Field. Slijede�e no�i japanski su
brodovi opet bombardirali Guadalcanal. Ispaljeno je preko 1 500 te�kih granata. Za
uzvrat, uni�tili su ameri�ki avioni 12 japanskih hidroaviona u jednom zaljevu. I
tako je to i�lo iz dana u dan. Za pobolj�anje snabdijevanja, koje je bilo vrlo
slabo, preuredili su Amerikanci na brzinu jednu podmornicu za prijevoz 40 tona
avionskog benzina. To je bio jedini siguran dovoz goriva. Druge su brodove Japanci
potopili ili onemogu�ili.
Dani su se vukli lijeno jedan za drugim i nijedan nije donosio ni�ta dobra. Veliki
napori, te�ak �ivot i stalni gubici, to je bila pri�a koja se ponavljala. Nikakav
uspjeh nije do�ao kao nagrada za sve to. Jednog dana pro-nijela se vijest kroz sve
jedinice i posade brodova, da je admiral Halsev ozdravio i opet preuzeo komandu.
Svi su bili kao elektrizirani. Borbenost se pove�ala, znalo se da predstoje odlu�ne
akcije. A na putu su bila i poja�anja. Znalo se da dolaze avioni, da su poslane 24
podmornice i da je nekoliko krstarica s Atlantika povu�eno u ju�ni Pacifik. A
najva�nije poja�anje bio je tek dovr�eni novi bojni brod Indiana, istog tipa kao
North Carolina, 35 000 tona.
Nekoliko dana poslije jaka ameri�ka eskadra plovila je prema podru�ju operacija.
Ona je 25. listopada ve� bila kod otoka Santa Cruz. Tu je bio veliki novi bojni
brod South Dakota (Saut Dakota), nosa�i aviona Hor-net i Enterprise, 2 te�ke
krstarice, 3 lake protuavionske krstarice i 14 razara�a. Admiral Halsev nije bio
ukrcan ni na jednom brodu, nego je komandirao iz Numeje na Novoj Kaledoniji, oko
600 milja ju�nije od podru�ja operacija.
Glavna ameri�ka komanda htjela je da poja�a operacije, pa je pozvala Vel. Britaniju
da istovremeno sa svojom flotom u Indijskom oceanu izvr�i napad s druge strane. Taj
poziv bio je odbijen. U me�uvremenu ameri�ki avioni potopili su japansku laku
krstaricu Jura, od 5 200 tona, kad je poku�ala bombardirati Guadalcanal. Na
japanskoj strani odvijali su se sli�ni doga�aji. Japanska komanda tra�ila je
odlu�nu akciju, a ne krvarenje na jednom mjestu. Glavnokomanduju�i admiral Ja-
mamoto uputio se sa svojim najve�im brodom bli�e podru�ju operacije. Tu je prikupio
jake snage brodova i podmornica. Osim toga na kopnenim aerodromima bilo je spremno
220 aviona kojih je domet bio dovoljan da stupe u svaku borbu na tada�njem podru�ju
operacija. Na najva�nijim japanskim brodovima upravo su bili monitrani i prvi
radari. Svojim brodovima admiral Jamamoto dao je nare�enje: �Otkriti i uni�titi
ameri�ke pomorske snage.�
Plan je bio tako ude�en, da se najprije izvr�i kopneni prepad na aerodrom Henderson
Field, da se tako onemogu�e napadi ameri�kih aviona, a onda �e udariti japanske
flotne snage. Kao toliko puta u ratu na Pacifiku, tako je i ovaj puta igra slu�aja
odlu�ivala. Neto�na poruka skrenula je tok doga�aja drugim putom. Dobiv�i vijest da
je aerodrom osvojen, admiral Jamamoto stavio je u pokret sve pomorske snage.
Mnogobrojni izvi�a�ki avioni poslani su u raznim pravcima da prona�u neprijatelja.
Ali neprijatelj je nestao. Nijedan avion nije mogao ni�ta otkriti. Pu�ina je bila
prazna, kao da su ameri�ki brodovi nestali sa svijeta. Vje�ti manevar Amerikanaca,
koji su svoju eskadru povukli na pu�inu iza otoka Santa
Japanski bojni krsta� H a r u n a, iz grupe �etiri jednake jedinice tipa Kongo.
Haruna je u�estvovao u svima va�nim borbama rata na Pacifiku, a bio je potopljen
nekoliko tjedana prije zavr�etka rata.
Cruz, uspio je. Japanci nisu o�ekivali da bi brodovi mogli biti tamo, pa ih u tom
pravcu nisu ni tra�ili.
Ameri�ki izvi�a�ki avioni bili su isto tako na traganju. O�ekivali su se japanski
pokreti, jer su akcije posljednjih tjedana bile vrlo �ive i neprekidne. Amerikanci
su imali vi�e sre�e i otkrili su manji japanski flotni sastav. Bio je udaljen 360
morskih milja od ameri�ke eskadre. Kontraadmiral Kinkaid, koji je komandirao grupom
Enterprise, naredio je odmah poslije dobivanja vijesti da eskadrile s njegova
nosa�a odmah uzlete u napad. Njihove snage brojile su 41 avion. Drugi su ostali na
brodovima.
Poslije du�eg leta ove su eskadrile stigle u ozna�eno podru�je. Na�le su samo
prozirnu pu�inu. Japanskih brodova nije bilo na vidiku. Amerikanci nisu znali da su
ih Japanci nadmudrili i da su odmah poslije pojave izvi�a�kog aviona do�li do
zaklju�ka, da �e taj izvijestiti svoju bazu i da �e do�i bombarderi. Zato su
iskoristili guste oblake i jake pljuskove ki�e da se izgube iz vida izvi�a�kom
avionu. Onda su naglo okrenuli i velikom brzinom plovili u protivnom pravcu. Dok su
ih ameri�ki avioni tra�ili, oni su bili ve� daleko odmakli iz tog podru�ja.
Ameri�ki avioni nastavili su traganje. Nisu htjeli da propuste ovako dobru lovinu.
Smatrali su da su japanski brodovi u blizini i htjeli su da ih svakako prona�u.
Naravno da su napori ostali bez uspjeha i da nije bilo mogu�e na�i brodove koji su
ve� bili na sasvim drugom kraju pu�ine. Gorivo se brzo tro�ilo, a rezervoari
benzina bili su sve prazniji. Piloti nisu htjeli na to obra�ati
Najve�i i najja�i tip ameri�kih bojnih brodova, tipa I o vv a. Izgra�ena su �etiri
jedinice, tj. Iovva, New Jersev, Mis-souri i VVisconsin. Isporu�eni tek posljednje
godine, u�estvovali su u bitkama zavr�nog razdoblja. Imali su 45 000 t standard i
naoru�anje 9 topova po 406 mm i 20 topova po 127 mm, pored znatnog broja
malokalibarskih protuavionskih cijevi.
pa�nju. Mislili su da �e svakog trenutka ugledati tra�ene brodove. Ta misao
zanijela ih je i �eljeli su da idu samo jo� malo, a vidljivost je bila sve manja.
To je kona�no otrijeznilo gonioce i oni su sa zabrinuto��u ustanovili da goriva ima
malo. Okrenuli su avione natrag prema svom nosa�u. Neki su ga se sretno dokopali sa
zadnjim kapima benzina u rezervoarima. Drugima to nije uspjelo. Potro�ili su sav
benzin i onda su pali u more. Jedan od njih u mraku se razbio na palubi En-
terprisea. Tako su Amerikanci u ovoj akciji izgubili 7 aviona, a nisu ni vidjeli
neprijatelja.
U toku no�i ameri�ka eskadra nastavila je plovidbu, krstare�i amo-tamo brzinom od
20 �vorova. Avioni su bili na palubama spremni za uzletanje, jer se^mogao o�ekivati
sukob �im svane dan. Uvi�aju�i va�nost da udare prvi, Amerikanci su iz svojih
kopnenih baza ra-zaslali znatan broj izvi�a�kih aviona. Veliki hidroavioni Catalina
letjeli su cijelu no� duboko u japansko podru�je. Ovaj puta ameri�ka izvi�a�ka
slu�ba radila je odli�no. Unato� no�i, Cataline su otkrile pojedine grupe japanskih
brodova. Ve� od pono�i po�ele su stizati njihove radio-poruke o polo�aju otkrivenih
brodova. Bili su udaljeni 300 milja.
Ameri�ki bojni brod Missouri, jedan od �etiri jedinice tipa I o vv a. Dok je
prija�nja serija sa �est jedinica, tipa North Carolina, gra�ena jo� za vrijeme
trajanja ugovora o ograni�enju pomorskog naoru�anja, i zato nije smjela prije�i 35
000 t, ovi su brodovi stavljeni u gradnju nakon isteka ugovora, pa su pove�ani na
45 000 t standard. To je omogu�ilo znatno produ�enje trupa i time pobolj�anje
svojstava, osobito postizanje velike brzine 33 �vora, s turbinama 212 000 KS. Upada
u o�i posebno jako pro-tuavionsko naoru�anje sa 140 topova, i to 20 cijevi po 127
mm, 60 cijevi po 40 mm i 60 cijevi po 20 mm. Ameri�ka mornarica naru�ila je kod
brodogradili�ta jo� i �etiri mamutska broda po 60 5001, tipa Montana, koji su pored
ostalog trebali imati posadu 3 000 ljudi. Zbog svr�etka rata njihova je gradnja
stornirana.
Jo� je bila tamna no�, kad su posade ameri�kih nosa�a probu�ene i pozvane na jaki
doru�ak. Predstojao je te�ak dan i trebalo se spremiti. Oko 5 sati i to je bilo
gotovo! Na palubi bilo je ve� �ivo. Jo� je bilo sasvim tamno, ali oko aviona vrzli
su se mehani�ari, dok je le-ta�ko osoblje ulazilo u svoje aparate. Admiral Kinkaid
�elio je da njegovi izvi�a�ki avioni polete rano i da s prvim svjetlom budu nad
podru�jima gdje se o�ekuju japanski brodovi. Tako �e se ranije znati njihov polo�aj
i bit �e mogu�e da udari prvi. A tko udari prvi, ima mnogo vi�e nade u uspjeh. Zato
je sada 16 izvi�a�kih aviona Dovvntless bilo spremno za polazak.
Sna�an glas zvu�nika prenosio je palubom nare�enja oficira koji je komandirao
letenjem: �Pa�nja, udaljite se od propelera!� Trenutak kasnije: �Palite motore�.
Onda kratka ti�ina, i ve� je plavi�asti plamen liznuo iz ispu�nih cijevi aviona i
motori su zagrmjeli. Na horizontu se po�ela ocrtavati blijeda svjetlost praskozorja
na kojoj su se vidjele crne sjenke prate�ih brodova, kad je prvi
avion napustio palubu Enterprisea. Sam admiral Kin-kaid bio je na mostu,
promatraju�i rad posade.
Blijeda svjetlost na istoku postala je sve ja�a i brzo je nebo bilo preliveno
jarkim crvenilom. Pu�ina mora, koja je do tada bila crna, postajala je sve
zelenija. Nebo je bilo vedro, a samo na velikoj visini vidjele su se grupe bijelih
oblaka. No� je brzo uzmicala pred danom, i u 5 sati i 23 minute pojavilo se sunce.
Svih 16 izvi�a�kih aviona bilo je ve� u zraku, i, podijeliv�i se u 8 parova,
letjeli su u raznim pravcima, u potrazi za japanskim brodovima. Hidroavion s no�nog
izvi�anja javio je o grupi 200 milja udaljenoj od nosa�a.
Vrijeme je lagano prolazilo. More je bilo mirno, a blagi vjetri� jedva je podizao
nabore na glatkoj morskoj povr�ini. Cijela povr�ina oceana polako se dizala i
spu�tala, kao da i sama pu�ina blago di�e. Pro�la su ve� 2 sata, a jo� nikakvih
vijesti. Admiral je �etao na komandnom mostu i ljutio se �to ne mo�e po�eti ni s
kakvom operacijom. Na maloj udaljenosti pjenili su pu�inu brodovi njegove pratnje,
plove�i znatnom brzinom. Ne�to dalje ju�no, udaljen 8 milja, vidio se nosa� aviona
Hor-net, okru�en brodovima svoje pratnje.
Tek u 7 sati i 30 minuta stigao je radio-izvje�taj izvi�a�kog aviona. Poru�nik
VValch (Vel�) javljao je: �Primije�ena 2 bojna broda, 1 krstarica i 7 razara�a.
Nema nosa�a aviona.� Pola sata kasnije drugi od Enterpri-seovih izvi�a�a �alje
poruku. To je bio sam vo�a eskadrile, poru�nik Lee (Li). Javljao je: �Na vidiku 2
japanska nosa�a s pratnjom. Palube nosa�a su prazne. Napadaju nas Zere (japanski
lovci).
To je bila jasna i dragocjena, ali i opasna vijest. Vidjelo se po praznim palubama
nosa�a, da su japanski avioni ve� uzletjeli. To zna�i da �e oni zadati prvi udarac.
Kinkaid odmah �alje na uzletanje 10 lovaca, 10 torped-nih aviona i 10 sunovratnih
bombardera. Predvi�anje je bilo to�no. Japanski komandanti bili su ve� oko 6 sati i
30 minuta obavije�teni o polo�aju eskadre admirala Kinkaida, a da to Amerikanci
nisu ni znali. Preko 20 minuta prije nego �to su izvi�a�i s Enterprisea primijetili
japanske brodove, s japanskih su nosa�a ve� uzletjeli brojni avioni za napad na
otkrivenu eskadru Kinkaida.
Snimka pokazuje intenzitet pomorsko zra�nih bitaka na Pacifiku. Grupa ameri�kih
brodova osula je nebo obla�i�ima eksplozija protuavionske vatre. U zraku se vide na
dva mjesta protivni�ki avioni (duguljaste male crne mrlje, za razliku od okruglih
mrlja eksplozija). Pred pramcem najbli�eg nosa�a aviona, sasvim lijevo, vidi se
pljusak aviona koji se upravo sru�io u more.
U prvom valu bilo je 65 japanskih aviona. U zbijenim eskadrilama �urili su lovci
Zero, bombarderi Kato i torpedni avioni Val, da napadnu neprijatelja. Kad se
pojavio prvi par ameri�kih izvi�a�a, japanski admiral Nagumo odmah je naredio dimnu
zavjesu. Za nekoliko trenutaka razara�i njegove pratnje, plove�i punom brzinom oko
eskadre, pu�tali su guste obale dimne zavjese. Sakriven iza nje, Nagumo je
promijenio pravac plovidbe, a 8 lovaca pojurilo je u napad na Dovvntlesse. U
kratkoj o�troj borbi Amerikanci su sru�ili 3 Zera i pobjegli u oblake. Svega 10
minuta poslije drugi par Dovvntlessa nadletio je japansku eskadru, skrenuv�i prema
noj kad je �uo radio-vijest kojom je prva grupa javljala polo�aj neprijatelja. Ova
2 aviona neopa�eno su se prikrala kroz oblake, a onda su se strmo zaletjela prema
japanskom lakom nosa�u Zuiho. Prije nego �to su se Japanci mogli sna�i, 2 bombe su
pale na palubu za uzletanje. Sna�ne eksplozije napravile su velike rupe na palubi,
uni�tile protuavionske topove na krmi i onemogu�ile uzletanje i sletanje aviona. Na
brodu je buknuo po�ar. Ali to je bilo kasno, jer su njegovi avioni ve� letjeli
prema eskadri Kinkaida.
U me�uvremenu letjela je napadna grupa s Enterprisea. Za njom su se brzo digli i
avioni s Horneta, a onda jo� jedna grupa s Enterprisea. Ukupno je po�lo u napad 73
ameri�ka aviona. Oni nisu u po�etku kru�ili
oko svojih nosa�a, �ekaju�i da se svi dignu i da u zbijenoj grupi poduzmu let.
Neprijatelj je bio daleko, a goriva nije bilo mnogo. Zato je svaka grupa odletjela
odmah prema cilju, ne �ekaju�i ostale. To je imalo kobne posljedice. Grupe su bile
daleko jedna od druge i putem su nai�le na japanske avione koji su letjeli
protivnim pravcem, da napadnu Kinkaida. Japanci su letjeli u gustom sastavu.
Iznenada, odvojio se prili�an broj japanskih lovaca koji su, bez vlastitih
gubitaka, sru�ili polovicu aviona iz grupe Enterprisea.
Na Enterpriseu nisu jo� o tome ni�ta znali. Oko 9 sati na njegovu su se palubu
po�eli spu�tati izvi�a�ki avioni koje je toga jutra poslao. Sletanje je i�lo glatko
i brzo je zavr�eno. Onda je nastala opet ti�ina i neizvjesnost. Tek za pola sata
pojavio se osamljeni avion. Bio je to ameri�ki lovac. Letio je �udno, naginju�i se,
pribli�io se u niskom letu nosa�u i spustio se na palubu, ne obaziru�i se na
signale, grubim udarcem na samom po�etku. Avion je ostao stoje�i, a pilot nije
izlazio. Posada je potr�ala prema avionu i otvoriv�i pokrov na�la je te�ko ranjenog
pilota koji je slabim glasom izjavio da su ih napali lovci, da je nekoliko
ameri�kih aviona u plamenu sru�eno u more, i da se on jedva izvukao.
Nekoliko minuta kasnije ve� su zvu�nici objavljivali: �Protupo�arni odredi i grupe
za kvarove na svoja mjesta! Najstro�a pripravnost. Japanski avioni na 50 milja.� Na
Enterpriseu sve se u�urbalo. Sli�no je bilo i na brodovima njegove pratnje, a i u
grupi Horneta. Posade su stajale oko protuavionskih topova, municija je bila
spremna, a topovske cijevi str�ile su uvis, okrenute u pravcu odakle su o�ekivali
napad. Nastali su dugi trenuci o�ekivanja.
Na komandnom mostu kontraadmiral Kinkaid gledao je zabrinuto na pu�inu. Izvje�taji,
koji su mu stizali, nisu bili dobri. Znao je da je kod borbe nosa�a aviona samo
jedno sredstvo potpuno sigurno za pobjedu. To je napad na neprijateljske nosa�e i
bombardiranje njihovih paluba prije nego �to uzlete avioni. Ako to ne uspije, drugo
je uspje�no sredstvo zavjesa vlastitih lovaca, koji treba da obore neprijateljske
avione prije nego �to do�e do mogu�eg napada. Ako se neprijateljski avioni
Ameri�ki nosa� aviona H o r n e t, razaran velikim po�arima, poslije japanskog
napada tone u podru�ju Solomonskog oto�ja.
probiju, onda ima malo nade da vlastiti brodovi pro�u bez o�te�enja.
Danas prvo sredstvo nije uspjelo. Preostaje jo� drugo. Nad ameri�kim brodovima
letjelo je 38 vlastitih lovaca, odre�enih za za�titu. Ali oficir za raspored
lovaca, koji pomo�u radara i radio-telefonije operativno rukovodi obranom, bio je
jo� novajlija koji je tek nedavno stigao, kad je iskusnog veterana iz svih
dosada�njih bitaka admiral Halsev povukao u svoj �tab. Posljedice nisu izostale.
Lovci su bili lo�e raspore�eni, letjeli su suvi�e blizu brodova, pa su prekasno i
neuspje�no stupali u borbu. Do�lo je do najnepovoljnijeg oblika borbe, to jest onog
iznad samih brodova.
Jedina korist od te�kog gubitka napadne grupe aviona s �Enterprisea�, koji su na
pola puta do japanske eskadre do�ivjeli onako te�ke gubitke, bila je ta, da su
ameri�ki brodovi na vrijeme obavije�teni o dolasku na-
Skica japanskog nosa�a aviona Junjuo. Istog tipa blizanac H i j o - pregra�eni su
1940-1941. iz putni�kih brodova. Veli�ina 24 150 t standard ili 28 300 t u punom
optere�enju. Turbina 56 250 KS omogu�ila je brzinu 22,5 �vorova. Kao putni�ki
brodovi trebali su imati brzinu 25,5 �vorova ali su kod pregradnje, brojnim
dodacima konstrukciji i opremi, pove�ali te�inu, a to je smanjilo brznu. Posada 1
200 ljudi. Svaki je mogao povesti po 53 aviona, od toga 48 operativnih.
pada. Bilo je dovoljno vremena da se poduzmu sve mjere. S paluba su uklonjeni
avioni, benzinski su cjevovodi ispra�njeni i napunjeni uglji�nim dioksidom,
nepropusne pregrade su zatvorene, a topovi spremljeni za paljbu. U brodskim
kuhinjama kuhari su spremili velike koli�ine hladne hrane, da bi u slu�aju zati�ja
ili kratkog prekida borbe omogu�ili posadi da se na brzinu okrijepi hranom. U
municijskim komorama granate su spremljene za utovar u municijske dizalice. Brzina
brodova pove�ana je na 28 �vorova, i oni su dizali veliki pjenu�avi trag valova,
dok su pramci sjekli mirnu pu�inu.
Gusti oblak, koji se ve� du�e vremena skupljao, osuo je iznenada jak pljusak ki�e.
Taj pljusak bio je lokalan, ali je zahvatio ba� Enterprisea i njegovu pratnju,
skrivaju�i ih vi�e od �etvrt sata. Slu�aj se opet poigrao s ljudima, jer je ba� to
vrijeme bilo presudno. Pvi val japanskih aviona stigao je, ali ne primijetiv�i
brodove koje je skrivala ki�a, preletjeli su ih i napali na grupu Horneta koja je
bila svega 8 milja udaljena, ali to je bilo dovoljno da tamo bude lijepo vrijeme.
Kad je Enterprise iza�ao iz pljuska, ba� su japanski avioni po�eli napad na
Horneta. Na ovoj daljini lako se
Pogled na krmeni dio palube japanskog nosa�a � o k a k u, s te�kim razaranjima
ameri�kog bombardiranja. U snimku su ucrtane bombe i pravci bombi, padanja a
slovima su ozna�ena mjesta pogodaka. Admiral Nagumo, kojem je to admiralski brod,
morao se zbog te�kih o�te�enja prekrcati na drugi nosa� svoje eskadre Z u i k a k
u.
moglo vidjeti kako Hornet otvara jaku vatru iz svojih topova. Isto su �inili i
brodovi njegove pratnje. Japanske avione nije se moglo vidjeti, ali su se zato
dobro vidjeli sitni crni obla�i�i od eksplozija protuavionskih baterija. Ne�to
poslije, uz bljeskove topova i crnih mrlja na nebu, mogla se �uti i daleka tutnjava
eksplozija. Dvije minute kasnije, vidjeli su s Enterprisea kako je na Hornetu
suknuo veliki plamen, a onda se po�eo dizati gusti crni dim.
Stvarno, Hornet je bio u te�kom polo�aju. Bombe su padale u neposrednoj blizini.
Golemi brodski trup tresao se od sna�nih eksplozija. Trenutak kasnije te�ka bomba
pala je na krmeni dio glavne palube. Bara�na vatra topova sa svih brodova bila je
silna. Ve� je nekoliko japanskih aviona u plamenu palo u more. Jedan japanski avion
upravo je jurio u napad, kad ga je bliska eksplozija protuavionske granate
o�tetila, a pilota te�ko osakatila. Posljednjom snagom, on je survao svoj avion na
brod. Avion je udario u dimnjak, a onda se raspao na palubi gdje su eksplodirale
njegove 2 bombe, ostavljaju�i veliku pusto�. Napad se nastavljao. Torpedni avioni
koristili su zabunu i u niskom letu izbacili svoja torpeda. Od njih su 2 pogodila
Hornet, udariv�i me�u ma�ine. Brod se zaustavio, svjetlost u njemu se ugasila i sve
unutarnje veze bile su prekinute. NeDokretan.,
gluh i nijem, ovaj veliki brod nagnuo se na desnu stranu, obavijen gustim oblakom
dima i pare.
Bombe su i dalje padale. Jo� 3 puna pogotka u�inila su novu pusto�, a onda se jo�
jedan avion s punim teretom bombi zaletio na prednji dio broda. Napad je trajao
ukupno 10 minuta i onda se sve smirilo. Sru�eno je 25 japanskih aviona, ali je
Hornet bio opusto�en, po brodu su bjesnjeli po�ari, a velik dio donjih prostorija
poplavljen je vodom. Dok se posada borila da spasi brod, a japanski se avioni
vra�ali prema svojoj eskadri, stigli su i ameri�ki avioni do nje sa svih strana.
Nastala je velika gu�va iz koje su padali u velikom broju avioni s obiju strana.
Nekoliko ameri�kih bombardera uspjelo je probiti se.
Pred njima se jo� dimio laki nosa� Zuiho od po�ara koji su mu nanijeli tog jutra
ameri�ki avioni. Nedaleko od njega vozio je veliki nosa� Sokaku. Cijeli napad
usmjerili su bombarderi na njega. Preziru�i opasnost, oni su se zaletjeli sasvim
blizu. Njihove te�ke bombe bile su dobro usmjerene. Puna 4 pogotka dobio je ovaj
brod koji je bio te�ko o�te�en, a onda ga je obuhvatio plamen po�ara. Poslije ove
bitke trebalo je 9 mjeseci rada u brodogradili�tu, da bude popravljen. Sokaku i
Zuiho okrenuli su da se povuku, a onda je jo� jedna grupa ameri�kih aviona napala
te�ku krstaricu �iku-ma. I ona je bila te�ko o�te�ena, s razorenim nadgra-�em i
ozbiljnim kvarovima ma�ina, pa je morala smanjiti brzinu. Sve 3 jedinice povukle su
se iz borbe.
Borba se nastavila. Slijede�i udar zadali su Japanci. Drugi val njihovih aviona
napao je Enterprise koji sada vi�e nije imao sre�u da ga �titi ki�a. Kazaljke su
pokazivale 11 sati i 13 minuta, kad su se opet pojavili japanski avioni. Na grupi
Enterprise koji su jo� pod dojmom eksplozije torpeda kojima je japanska podmornica
1-21 pogodila razara� Porter iz njegove pratnje, te je on morao biti napu�ten.
Japanci sada nisu tako dobro pro�li kao kod Horneta. Ovdje im je prire�en vru�
do�ek kakav nisu o�ekivali. U toku nedavna popravka u brodogradili�tu Pearl
Harbora, Enterprise i South Dakota dobili su veliki broj novih automatskih
protuavionskih topova Bofors od 4Qrnm. Time je njihova obrana ne samo pove�ana
za velik broj cijevi, nego je i svaka od njih bila sposobna za vrlo brzo pucanje.
Tako su ovi brodovi bili osposobljeni stvoriti paklenu vatru u dometu od oko 5 000
m oko broda. Ovu vatru upoznali su sada japanski avioni. Na njihovu nesre�u, novi
topovi pokazali su se odli�no. Dobro se pokazala i nova protuavionska krstarica San
Juan.
Da nije bilo tako jake obrane, Enterprise bi bio raz-nijet u komade, jer je Nagumo
protiv njega poslao sve avione koje je jo� imao. Ali mnogi od njih nisu se vratili.
Do�av�i u strahovitu obrambenu vatru ameri�ke eskadre, oni su te�ko stradali.
Posade ameri�kih brodova mogle su vidjeti kako s neba, koje je bilo u svim pravcima
i�arano putanjama protuavionskih metaka, padaju u plamenu oboreni japanski avioni.
U pojedinim trenucima padali su po 2 i 3 odjednom. Nabrojili su ih ukupno 26, koji
su nestali u moru, ostaviv�i za sobom samo kratkotrajan stup vode. Pod takvim
uvjetima ni ga�anje njihovih bombi nije moglo biti to�no. U tom silnom napadu
postignuta su samo dva pogotka na Enterprise. To je prouzro�ilo o�te�enja i manje
po�are. Ali grupe za spa�avanje, ga�enje i otklanjanje po�ara ve� su za nekoliko
trenutaka bile na mjestu. Dok je borba bila jo� u punom jeku, dok su topovi
neprekidno grmjeli, a oko broda padale bombe, ove su ekipe gasile po�are,
za�epljivale rupe na raspucanoj oplati broda, popravljale ma�ine i ure�aje, na
brztTruku, dovodile u upotrebljivo stanje.
Ne�to poslije naletjeli su torpedni avioni. Sre�om, o�te�enja koja je dobio
Enterprise nisu imala posljedica na sposobnost plovidbe, i veliki brod je brzim i
spretnim okretajima izbjegavao torpeda koja su prohujala u neposrednoj blizini
broda. Enterprise nije primio nijedan pogodak torpeda, iako je na njega izba�en
velik broj. U punom jeku borbe, japanski torpedni avion zajedno sa svojim torpedom
sjurio se na pramac razara�a Smith. Strahovita eksplozija u tom je trenutku imala
za posljedicu: 28 mrtvih i 23 ranjena. Silan plamen zahvatio je prednji dio broda.
Polo�aj je bio vrlo opasan, jer je plamen mogao za najkra�e vrijeme zahvatiti
municiju i sudbina broda bila bi zape�a�ena.
No, ovaj je razara� imao dosjetljivog komandanta. Poru�nik bojnog broda Huntervvood
(Hantervud) zadr�ao je potpunu hladnokrvnost, ne izgubiv�i ni za trenutak
prisutnost duha. Njegove �vrste komande odjekivale su kroz plamsanje po�ara i
prasak topovske paljbe. Nare�enja su smjesta izvr�ena i brod je naglo skrenuo.
Ne�to dalje plovio je velikom brzinom South Dakota. Ova �eli�na grdosija od 40 000
tona pravila je velike valove, a naro�ito su propeleri njenih sna�nih turbina
bacali ogromne koli�ine pjenu�ave vode iza krme, stvaraju�i valove od nekoliko
metara. Vje�tim kormilarskim zahvatom zaletio se razara� Smith prema �eli�noj
grdosiji. Komandant ga je usmjeravao sve bli�e, dok njegov pramac, sav u plamenu,
nije do�ao tako blizu krme South Dakote, da je veliki pjenu�avi krmeni val ovoga
bojnog broda po�eo prelijevati palubu razara�a. Voze�i stalno tako, omogu�io je
debelim mlazovima vode pjenu�avih valova, da se neprekidno prelijevaju preko,
pramca i gase po�ar. Za kratko vrijeme po�ar je bio svladan i razara� je svojim
topovima nastavio borbu.
Poslije zati�ja od tri �etvrt sata naletila je nova grupa od 29 japanskih aviona.
Stigli su s nosa�a Junio. Radari South Dakote primijetili su ih oko 11 sati na
udaljenosti od preko 70 km. Protuavionske baterije obavije�tene su preko zvu�nika i
stajale su spremne za otvaranje vatre. Ispred rijetkih bijelih oblaka pojavilo se
iznenada 6 aviona. Trenutak kasnije, i svi topovi otvorili su na njih �estoku
vatru. No, to su bili vlastiti ameri�ki avioni. Iznena�eni ovakvim do�ekom sa
svojih brodova, jedva su se izvukli iz nezgodne situacije. Malo kasnije do�li su i
pravi napada�i. No, i oni su slabo pro�li. Za kratko vrijeme oboreno je 10 aviona.
Ipak su neke bombe pale na ameri�ke brodove. Enterprise ovaj puta nije dobio ni�ta,
nego samo njegova za�tita. Bomba od 250 kg pala je na topovsku kulu South Dakota,
ali debeli oklop izdr�ao je eksploziju i posada u kuli nije ni znala za pogodak.
Veliki bojni brod pokazao je svoju neosjetljivost na pogotke i koliko je korisna
njegova jaka protuavionska artiljerija.
Druga bomba pogodila je protuavionsku krstaricu San Juan, ali je probila ne samo
dio palube, nego i pro�la sve katove i, razbiv�i dno, eksplodirala tek kad je na
donjoj strani iza�la iz broda. To je o�tetilo kormilo i brod nije vi�e mogao
manevrirati. Naglo je po�eo skretati, plove�i kojekako kroz flotni sastav. Krajnjim
naporima ostalih brodova izbjegnut je sudar.
Kad je pro�ao i posljednji napad, paluba Enterprisea na brzinu je osposobljena za
sletanje aviona. Bio je za to ve� i posljednji trenutak, jer su ameri�ki avioni
ostavljeni u zraku zbog borbe mnogo du�e, a njihovi rezervoari benzina bili su ve�
gotovo prazni. Nekojiko aviona nije moglo do�ekati spu�tanje, nego su pali u more,
pa su razara�i pokupili njihove posade.
U toku posljednjih nekoliko sati s brodova grupe Enterprise izgubili su iz vida
Hornet. On je poslije jutro�njeg napada ostao te�ko o�te�en, dok ga je pro�dirao
po�ar. Brodovi njegove pratnje poku�avali su da mu pomognu. Admiral Murrav (Mari)
pre�ao je na krstaricu Pensacola, ranjenici su preba�eni na razara�e, i svi mornari
koji nisu bili prijeko potrebni, tako da je od 1 440 ljudi posade ostalo na brodu
oko 560. Krstarica Northampton vezala je nosa� uzetima i po�ela ga vu�i prema bazi
brzinom od 3 �vora. To se nije svi�alo Japancima, koji nisu htjeli dopustiti da se
ova va�na jedinica spasi. Tokom poslijepodneva od 3 do 5 sati, dolazili su japanski
avioni u nekoliko valova, vra�aju�i napade. Bilo je jo� nekoliko pogodaka. Voda je
sve br�e nadirala i brod se ve� nagnuo za 14 stupnjeva. �inilo se da mu nema spasa
i nare�eno je napu�tanje broda. Sva posada, osim 111 mrtvih, pre�la je na brodove
pratnje.
Hornet je jo� uvijek bio ogromna goru�a baklja. Silan plamen lizao je po brodu od
pramca do krme. Za brodove pratnje nije vi�e imalo nikakve svrhe da dalje ostanu.
Odre�eno je da se brod potopi. Razara� Hous-ton ispalio je, na udaljenosti od 1
milje, na brod u plamenu 8 torpeda, jedan za drugim. Zbog lo�eg kvaliteta ure�aja
za upravljanje samo 3 su pogodila cilj. Ali Hornet nije potonuo, a drugi razara�
ispalio je 8 torpeda od kojih je 6 pogodilo. Kad ni ovo nije bilo dosta, oba su
razara�a otvorila vatru iz topova ispaliv�i na Hornet 430 granata. Onda su se
morali povu�i, jer je dolazila japanska eskadra. Japanci su u toku no�i poku�ali da
Hornet prive�u i odvuku, ali kad im to nije uspjelo, ispalili su na njega jo� 4
torpeda. Tek tada je ovaj �ilavi
Japanska krstarica � i k u m a, za vrijeme pokusne vo�nje nakon rekonstrukcije.
Pripada tipu Tone, od kojeg je izgra�eno �est lakih krstarica. Sve su vrlo aktivno
sudjelovale u svima operacijama od PearI Harbora, Indonezije i Midwaya do bitaka za
So-lomonsko oto�je. Imale su po pet trocijevnih topovskih kula kalibra 155 mm.
Poslije temeljite rekonstrukcije dobile su topove � 203 mm i poja�ano protuavionsko
naoru�anje. Sredinom god. 1944. na ove krstarice postavljeni su novouvedeni
japanski radari za otkrivanje aviona. Imale su vrlo jako torpedno naoru�anje s 12
cijevi kalibra 610 mm.
brod, dugo poslije pono�i, nestao s povr�ine Tihog oceana.
Japanci su jo� neko vrijeme proganjali ameri�ke brodove koji su se povla�ili, a
onda je progon prekinut. Time je zavr�ena i bitka otoka Santa Cruz. Ova bitka bila
je takti�ki uspjeh Japanaca i njihova posljednja pobjeda. No, oni je nisu
iskoristili. U toku borbe Amerikanci su izgubili nosa� aviona Hornet, razara�
Porter i 75 aviona, dok je nekoliko bilo znatno o�te�eno. Japanci su izgubili laku
krstaricu i 100 aviona, a nekoliko brodova je pro�lo s te�im o�te�enjima. Ameri�ki
brodovi povukli su se prema otoku Espiritu Santo. Opet su pro�le te�ke borbe s
malim uspjesima i velikim gubicima, a da nije ni jedna strana uspjela do�i do
kona�ne odluke. Borba iscrpljivanja se nastavila. Obje strane dovla�ile su
poja�anje, a brodovi su topovima tukli obale.
Ameri�ke pomorske snage bile su neko vrijeme znatno slabije, dok su Japanci
raspolagali s jakim flotnim sastavima, ali to je pro�lo bez posljedica. Tokom prve
polovice studenog 1942. Japanci su za vrijeme no�i iskrcavali trupe i materijale 2
puta krstaricama i 65 puta razara�ima. Dolazilo je do pojedina�nih sukoba, a
potopljen je i pokoji transportni brod. Japanci su dovukli d�epnu podmornicu koja
se privukla mjestu ameri�kog iskrcavanja i torpedirala transportni brod pun
municije. Amerikanci su iskrcavali poja�anja transportnim brodovima od kojih su
neki o�te�eni. �urili su se da najve�om brzinom poprave i opet osposobe svoje
o�te�ene ratne brodove, a naro�ito Enterprise. U zaljevu Tu-lagi, ni 20 milja
daleko od japanskih polo�aja na Gua-dalcanalu, uredili su spretnom improvizacijom
bazu za torpedne �amce. Ovdje je smje�ten, dobro zaklonjen i sakriven ove�i broj
torpednih �amaca od 45 tona. Amerikanci su time dobili mogu�nost da u borbama
upotrebe i ovo sjajno oru�je, prakti�no naro�ito za no�ni napad u podru�lju uz
obale mnogobrojnih otoka, kao �to je bilo na ovom rati�tu.
Krvave no�i Guadalcanala
Neodlu�no rvanje oko Guadalcanala dodijalo je objema stranama. U toku studenog
odlu�ili su Japanci i Amerikanci da izvr�e prepad jakim snagama. I jedni i drugi
bili su uvjereni da raspola�u dovoljnim snagama. Nekako u sli�no vrijeme, tj. oko
11. studenog 1942, obje su strane stavile u pokret velike snage ratnih brodova,
transportne brodove s trupama i materijalom, znatan broj podmornica i mnogobrojne
avione s kopnenih baza. Morska je pu�ina o�ivjela. Opet su duge kolone brodova
svojim pramcima parale Pacifik, ostavljaju�i za sobom oblake crnog dima. Opet su
tutnjali motori izvi�a�kih aviona koji su u velikim visinama letjeli u svim
pravcima, osmatraju�i pu�inu, tragaju�i za protivnikom.
Roioro�
159�30' ^\Kinu9o�a
V/uruloRa
Roiaroc^. *�l>a Fubuki f JJO
159�40'
BITKA KOD RTA ESP�RANCE
11-12.10.1942.
j
S33M
AMER ESKADRA
OTOK SAVO
Mac Calla
Dan 12. studenog pribli�avao se kraju. Sunce je ve� davno za�lo, a no� bez
mjese�ine bila je tamna, ispresijecana povremenom stinom ki�icom iz rascjepkanih
oblaka koji su pokrivali pojedine dijelove neba. Bilo je tiho, puhao je samo lagani
povjetarac, a morska pu�ina je nepomi�no mirovala. Povremeno je bljesnula kroz no�
pokoja munja, a iz daljine �ula se onda podmukla grmljavina. Kod bljeskova vidjele
su se crne sjenke brodova koji su u potpunom zamra�enju plovili prema sjeveru. To
je bila ameri�ka eskadra koja je �urila prema Guadalcanalu. Dobiveni izvje�taji
pokazivali su da su i neke japanske snage u pokretu.
Amerikanci su ve� prije poslali 24 podmornice na razne polo�aje oko Solomonskih
otoka, a tokom po-
0 1_ 5 10 km -1
1-�-1
159�40'
-&�10=-
sljednjeg dana slali su konvoje koji su otpremali poja�anja na Guadalcanal, pra�ene
ratnim brodovima. I sada je daleko ispred ove eskadre, koja je poput aveti vozila
kroz no�, bila grupa transportnih brodova, koja je kod Lunge iskrcavala trupe i
materijal. Za�titu je osiguravala eskadra od 5 krstarica i 8 razara�a. Ove brodove
napali su mnogobrojni japanski avioni koji su o�tetili 3 transportna broda i jedan
razara�, dok se jedan zapaljeni japanski avion zabio u nadgra�e krstarice San
Francisco, o�tetiv�i radarski ure�aj i ubiv�i 30 ljudi.
Ameri�ki izvi�a�ki avioni javili su tokom dana pribli�avanje japanskog konvoja koga
je pratio jaki odred japanske flote. Moglo se o�ekivati da �e se ponoviti ono,
Jedna od brojnih akcija u borbama za Guadalcanal: japanski dvomotorni torpedni
avioni napadaju ameri�ke brodove u podru�ju Solomonskog oto�ja, lete�i nisko,
gotovo nad samom povr�inom mora, prodiru�i kroz bara�nu vatru protuavionske
artiljerije.
�to se tako �esto doga�alo, tj. da se poja�anja iskrcavaju na Guadalcanal, a onda
se ratni brodovi zelete do ameri�kih polo�aja i opet izvr�e bombardiranje topovima.
Tako je i bilo, i tokom no�i japanski ratni brodovi krenuli su prema ameri�kom
dijelu Guadalcanala.
Amerikanci nisu znali to�no s kojim snagama raspola�e neprijatelj. U jednoj grupi
opa�ena su 2 bojna broda, 1 krstarica i ove�i broj razara�a. Bilo ih je 11, ali su
neki avioni javljali 15. Drugi izvi�a�ki avioni javili su pribli�avanje jo�
nekoliko 'grupa. Primije�ene su te�ke krstarice, pa i nosa�i aviona u pratnji
razara�a. Oni su bili vi�e od 100 milja udaljeni od prve grupe. Zato je komandant
ameri�ke eskadre krstarica i razara�a, koji su �titili iskrcavanje, admiral
Callaghan (Kelegen), smatrao da �e samo prva grupa sti�i do bombardiranja. Da ne bi
bili izlo�eni opasnosti, transportni su brodovi morali prekinuti iskrcavanje, pa su
bili upu�eni prema jugu. Admiral Callaghan trebalo je da se s ratnim brodovima
suprotstavi japanskoj eskadri, iako je ona bila mnogo ja�a.
Eskadra admirala Callaghana vozila je u toku no�i prema otoku Savo. S druge strane
pribli�avala se istom
otoku i japanska eskadra pod komandom viceadmirala Abeja. Velik dio ameri�kih
brodova imao je radare, ali je admiral Callaghan, osim mnogih drugih pogre�aka,
na�inio i tu, da nije na �elu svog flotnog sastava rasporedio brodove s najboljim
radarima. Osim toga, ostao je na svom admiralskom brodu, krstarici San Francisco
iako je od posljednjeg napada japanskih aviona ostala bez radara.
Obje eskadre pribli�avale su se kroz pomr�inu jedna prema drugoj. Opet je �tjesnac
sa �eljeznim dnom� imao nadu da dobije poja�anje svojih zaliha �eljeza. Obje strane
znale su da se nalaze u ugro�enoj zoni najve�e opasnosti i da svakog trenutka mogu
do�i u sukob s protivnikom. Unato� tome obje su strane bile neoprezne i obje su
dopustile da budu iznena�ene. Japanci su vozili u 3 grupe. Smatrali su da su se
ameri�ki brodovi povukli tokom no�i prema jugu. Zavarali su ih izvje�taji o
pribli�avanju transportnih brodova. Zato je uz topove bila pripremljena samo
municija za ga�anje kopnenih ciljeva, tj. granate s vrlo tankim stijenkama, s
velikim koli�inama eksploziva i s vrlo osjetljivim upalja�ima, koje prouzrokuju
eksploziju ve� kod udara u najtanji lim. Ovakva municija nije podesna za borbu s
drugim brodovima, jer je dovoljan i sasvim tanki oklop da sprije�i prodor ovakve
granate. Japanci su imali veliku prednost prema Amerikancima u tome, �to su imali
barut koji nije davao bljeskove na izlazu iz topovskih cijevi, a to se pokazalo
vrlo dragocjenim za no�ne borbe.
Pro�la je pono� i po�eo je petak 13. studenog. Praznovjerni bi sigurno smatrali da
je to uzrok zbog �ega je toga dana, koji je bio i petak i 13, potopljeno 8 brodova
i nekoliko stotina ljudi, me�u kojima i 2 admirala. U potpuno mra�noj no�i oko 1
sat i 20 minuta radar krstarice Helena otkriva nepoznate brodove na manje od 30 km
udaljenosti. Ne�to kasnije njegova ultrakratko-valna radio-telefonska stanica daje
izvje�taj ostalim brodovima: �U smjeru 312 i na udaljenosti od 25 000 i 29 000 m.�
Callaghan je pove�ao brzinu eskadre na 20 �vorova. Japanska eskadra plovila je s 23
�vora, prema tome obje su se eskadre, plove�i jedna prema drugoj, pribli-
Svakodnevna pojava u borbama za Guadalcanal. Snimak iz japanskog aviona za vrijeme
jednog od brojnih napada na ameri�ke transportne brodove, zasute bombama iz velike
visine. Vide se dva transportna broda koja u blizini obale iskrcavaju dopremu na
nrale desantne jedinice koje, ostavljaju�i duge tragove u vodi, prenose materijal
na obalu. Lijevo su veliki zapjenjeni krugovi od Krupe ba�enih bombi.
X NAGARA
DODIR 1h41m
2 RAZARA�A PRETHODNICE
� 4 RAZARA�A
0
0
*Q ATIANTA *Q S.FRANCISCO ^ PORTLAND ^ HELENA ^JUNEAU
V
^4RAZARA�A
zavale brzinom od 43 �vora. Udaljenost se naglo smanjivala i ve� za kratko vrijeme
Helena obavje�tava radio--telefonski, da je neprijatelj udaljen jo� 13 000 m. Sa
smanjenjem udaljenosti gubili su Amerikanci prednost koju �u imali zbog radara.
Japanska te�ka krstarica H a g u r o, na sidri�tu velike baze Ra-baul, odakle su
vo�ene operacije za Solomonsko oto�je. Istog tipa bile su i N a � i, Mioko i
A�igara. Sve su imale veliku ulogu u brojnim bitkama na Pacifiku.
Ameri�ka eskadra plovila je u duga�koj koloni. Na �elu su vozili, jedan za drugim,
4 razara�a, onda je dolazilo 5 krstarica i na kraju opet 4 razara�a. Dobiv�i
podatke o pribli�avanju neprijatelja, Callaghan je naredio jak zaokret udesno, u
namjeri da zatvori put protivniku i do�e u povoljniji polo�aj, da ga dobije pod
vatru svojih topova sa svih brodova. U 1 sat i 41. minutu razara� Cashing (Ke�ing)
koji je plovio ameri�koj koloni na �elu, opazio je na udaljenosti od svega 2 700 m
japanski razara�. U to vrijeme japanski brodovi ve� su pro�li tjesnac, zaobi�av�i
otok Savo. Njihov razara� opazio je tako�er ameri�ke brodove. Sve slu�be na
japanskoj eskadri radile su besprijekorno i 1 minutu poslije svi su brodovi imali
izvje�taj razara�a o pojavi neprijatelja. Me�utim, Amerikanci su oklijevali s
otvaranjem vatre, iako su ve� du�e vremena pratili na radarima pojavu japanskih
brodova. Tako su Japanci dobili 6 minuta vremena da se spreme za borbu, a to je
bilo dovoljno, jer su posade ionako stajale na borbenim mjestima zbog spremanja za
bombardiranje obale. To je opet bio veliki propust u nizu pogre�aka toga dana.
Ameri�ki izvje�taji pre�utjeli su u po�etku mnoge doga�aje oko ove bitke,
prikazav�i stvari znatno druga�ije, a kao �to se vidi, imali su za to i dosta
razloga.
Japanski razara� poslije sna�nog napada ameri�kih aviona, pre-vrnut tone, dok se
brojni �lanovi posade poku�avaju spa�avati, puze�i preko boka i plivaju�i u moru
svuda naokolo.
Japanci su se brzo sna�li od iznena�enja. Ve� u 1 sat i 50 minuta bljesnu�e
reflektori s njihovih brodova, a snopovi svjetlosti kru�ili su u raznim pravcima
kroz no�. Udaljenost je bila vrlo mala. Jedan japanski razara� osvijetlio je
krstaricu Atlantu, na 1 400 m udaljenosti. U ameri�koj eskadri vladala je zbrka i
zabuna. Do�lo je do poreme�aja u formaciji. Svi telefoni i radiostanice bili su u
pogonu, a mnoge vijesti, upute i nare�enja samo su pove�avali zbrku.
Obje strane otvorile su vatru. Nastala je jedna od naj-bjesnijih i najkrvavijih
bitaka cijelog rata. Bljeskovi reflektora, svjetle�e granate, eksplozije, po�ari,
prasak topova i torpeda - sve se to udru�ilo u jezovitu i paklenu igru u kojoj
nitko nije znao �ta se doga�a. Brodovi su dolazili tako blizu jedni drugima, da
neka izba�ena torpeda nisu pri udarcu u cilj eksplodirala, jer nisu mogla prije�i
dovoljnu udaljenost koja je potrebna da se akti-
viraju upalja�i. Mala udaljenost pravila je te�ko�e najte�im topovima koje nije
bilo mogu�e postaviti u tako nizak polo�aj koji je bio potreban za pucanje izbliza.
Brodovi su se smije�ali i snala�enje je bilo vrlo te�ko u op�oj gu�vi koja je
nastala, i doga�alo se, ne jedanput, da se pucalo na vlastite brodove.
Na ameri�ku krstaricu San Francisco padale su te�ke granate. Brzo je razoren
komandni most, pri �emu je poginuo komandant i nekoliko oficira, a ne�to kasnije
poginuo je i admiral Callaghan s ve�inom svoga �taba. Rukovo�enje krstarice
preuzima jedan od starijih oficira s pomo�nog komandnog mjesta, ali je i ono brzo
razoreno, a i svi kormilarski ure�aji i sva sredstva veze. Brod je pretvoren u
ru�evinu, ali topovi jo� nisu bili o�te�eni, zbog japanske municije koja nije imala
prodornost, jer je bila spremljena, kao �to je spomenuto, za bombardiranje obale.
Sve kule su odr�avale o�tru vatru, posti�u�i mnogo pogodaka. Na te�ko razorenu
krstaricu napao je jo� jedan japanski razara�, ali ga je jedan od sporednih topova
sa San Francisca, od 127
NO�NA BITKA KOD GUADALCANALA 12/13.11.42.
lubi. Njihova eksplozija raznijela je cijelu krmu razara�a.
Ve� u po�etku bitke japanski razara�i izbacili su nekoliko torpeda, od kojih su 2
pogodila protuavionsku krstaricu Atlanta. Ovaj sasvim novi brod ostao je nepomi�an
i nesposoban da se kre�e. Bio je dobra meta japanske vatre koja ga je brzo
uni�tila. U ru�evinama komandnog mosta poginuo je i kontraadmiral Scott. Dobila je
preko 50 pogodaka od kojih 14 s granatama od 203 mm. Po�ar je ve� bjesnio na
nekoliko mjesta.
Ameri�ki brodovi usmjerili su svoju vatru naro�ito na japanski bojni brod Hiei,
koji je dobio 85 pogodaka i time je bio onesposobljen. Borba se nastavlja duboko u
no�. Potopljena su 2 japanska razara�a. dok je Hiei u te�kom stanju do�ekao dan, a
onda su ga napali ameri�ki avioni i potopili. To je bio prvi japanski bojni brod
potopljen u drugom svjetskom ratu. U toku dana potonula je i ameri�ka krstarica
Atlanta. Od 8 ameri�kih razara�a, 4 su ve� bila potopljena, a 3 su bila te�ko
o�te�ena. I oni su kasnije stradali, tako da je samo jedan
U toku prijepodneva plotun od 3 torpeda s japanske podmornice pogodio je
ptotuavionsku krstaricu Ju-neau (D�unou) koja se sva razletjela od strahovite
eksplozije. Smatraju�i da nitko nije pre�ivio ovu katastrofalnu eksploziju, ostali
brodovi nisu ni tra�ili brodolomce. A zapravo, isplivalo je 120 ljudi, ve�inom
ranjenih, od kojih su gotovo svi izginuli poslije stra�nih muka na otvorenoj
pu�ini. Spa�eno je samo 10 ljudi koje su prona�li na granici iznemoglosti poslije
vi�e dana.
Slijede�e no�i od 2 do 4 sata novoprido�li japanski brodovi bombardirali su
topovima Guadalcanal, naro�ito aerodrom na kome su uni�tili 18 aviona. Unato� tome,
slijede�eg dana aerodrom je bio sposoban za letenje. Ameri�ki torpedni �amci iz
Tulagija napali su ove brodove, ali nisu uspjeli nijedan potopiti. Ujutro je stigla
u podru�je otoka i jaka ameri�ka eskadra koja je za sve vrijeme vozila prema
sjeveru. Tu je bio Enterprise koji je na brzinu popravljen i osposobljen, u pratnji
bojnih brodova VVashlngton (Va�ington) i South Dakota, 2 krstarice i 6 razara�a.
Avioni s Enterprisea i oni s aerodroma na Guadalcanalu toga dana bili su vrlo
aktivni. Otkriv�i japansku eskadru i konvoj transportnih brodova, napadali su,
vra�aju�i se, 8 puta od jutra do 4 sata poslije podne. Uni�tili su 7 transportnih
brodova i potopili krstaricu Kinugasa, o�tetiv�i jo� 3 krstarice i jedan razara�.
Spustila se no�. Mnogo brodova bilo je ve� poslano na dno, ali bitka jo� nije bila
dovr�ena. U slijede�oj no�i japanska eskadra, pod komandom admirala Konde, stigla
je da ponovo bombardira otok. Tu je bio bojni brod Kiri�ima, 4 krstarice i 9
razara�a. U mra�noj no�i do�lo je do sukoba s ameri�kom eskadrom. Borba je bila
vrlo o�tra. Japanci su reflektorima obasjali bojni brod South Dakota koji se zbog
kvara na radaru zabunom pribli�io japanskim brodovima na 4 500 m. Sva vatra
japanskih brodova upravljena je na njega i on je bio sav izre�etan eksplozijama. Tu
je priliku iskoristio bojni brod VVashlngton koji je, neopa�eno, iznenada s 8 000 m
udaljenosti, otvorio vatru iz svih 9 topova od 406 mm. Njegovi plotuni bili su
uni�tavaju�i i za nekoliko minuta Kiri�ima je bio sav u plamenu, dok su ga
eksplozije raznijele. Za kratko vrijeme morao je biti
Ameri�ka krstarica CL60 Santa Fe, tipa Cleveland, od kojih je na po�etku rata
isporu�eno 17 jedinica. Neke od ovih krstarica u�estvovale su u bitkama na
Pacifiku. S 10 000 t standard istisnine, brzina 32,5 �vorova i glavno naoru�anje s
12 topova po
uni�ten i u 3 sata no�u potopili su ga japanski razara�i. Ali i South Dakota morao
je na dugotrajan popravak u brodogradili�te, jer je dobio 42 pogotka te�kih
granata, dok je VVashlngton ostao neo�te�en.
Tako je zavr�ila i ova druga krvava no�na bitka kod Guadalcanala. Japanci su
izgubili 2 bojna broda, jednu
155 min u trocljevnim kulama i 12 topova po 127 mm u dvodjevnim kulama. U poja�anim
naporima uo�i rata brodogradili�ta su izgra�ivala ove jedinice u 36 mjeseci.
krstaricu, 4 razara�a i 11 transportnih brodova. Prema prvobitnim ameri�kim
izvje�tajima, ovi gubici bili su jo� ve�i, ali se pokazalo da su izvje�taji
pretjerani. Ameri�ka flota imala je isto tako vrlo ozbiljne gubitke. Ostala je bez
2 krstarice i 7 razara�a, dok su vrlo te�ka o�te�enja dobili bojni brod, 3
krstarice i nekoliko razara-
�a. Bitka je bila uspjeh za Amerikance, jer su onemogu�ili japanske planove za
iskrcavanje na otoke i prisilili Japance da prije�u na taktiku obrane.
Hrabrost protiv tehnike ili bitka kod Tasafaronge
Amerikanci su dobivali sve vi�e poja�anja. Aerodrom na Guadalcanalu raspolagao je
ve� sa 124 aviona, a izgra�ene su i nove staze za uzletanje. U zaljevu Tulagi bilo
je uz mati�ni brod i 15 torpednih �amaca koji su �inili dobre usluge u no�nim
napadima. S popravka se vratio velik moderni bojni brod North Carolina, a do�ao je
i sasvim novi veliki bojni brod istoga tipa India-na. Poslano je i jo� nekoliko
drugih manjih brodova. Japanci se vi�e nisu usudili da vr�e no�no bombardiranje.
Imali su sve ve�e te�ko�e u snabdijevanju, jer se nije moglo ni pomi�ljati na to,
da se u Guadalcanal �alju transportni brodovi, i zato su Japanci bili prisiljeni da
upotrebe novu taktiku u snabdijevanju. Hrabri, snala�-ljivi i uporni admiral Tanaka
odre�en je sa svojih 8 razara�a da to obavlja. On se svaka 4 dana s ovih 8 odli�no
izvje�banih jedinica morao zaletjeti do Guadalcanala i kod Tasafaronge izbaciti,
pod za�titom mraka, plivaju�e posude s hranom i opremom. Bez zadr�avanja razara�i
su se morali vratiti punom brzinom, a posade s otoka �amcima su kupile i izvla�ile
na obalu plivaju�e posude. Svaki razara� utovario je preko 1 000 takvih posuda.
Zadatak je trebalo obavljati u punoj tajnosti i truditi se da se prikradu otoku
neopa�eni od izvi�a�kih aviona i da opet nestanu, ne ispaliv�i nijednog metka.
Admiral Tanaka, shva�aju�i va�nost ovog zadatka, razradio je detaljan plan.
Pouzdaju�i se u dobru izvje�-banost svojih razara�a, on je 30. studenog isplovio
prema Guadalcanalu. Da ne bi odali svoj polo�aj u no�i, dao je Tanaka razara�ima
najstro�e nare�enje da u slu�aju sukoba upotrebe samo torpeda, jer se ona ne vide,
a ne topove, kojima se smiju slu�iti samo u najve�oj
Ameri�ka mornarica uvrstila je u borbe na Pacifiku znatan broj torpednih �amaca,
po�ev�i od Guadalcanala i bitaka u arhipelagu Solomonskog oto�ja. Improvizirana
baza torpednih �amaca u sakrivenom zaljevu.
nu�di. Tanaka bi volio da je na �elu ove flote mogao ploviti na svojoj krstarici
Zincu, ali, na njegovu �alost, krstarica je jo� bila na popravku. U toku dana
plovila je ova grupa japanskih razara�a zaobilaznim putem prema Guadalcanalu,
trude�i se da tako izbjegne ameri�ke izvi�a�ke avione. Japanci su �eljeli da
neprimije-�eni stignu u podru�je otoka i da pod za�titom mraka obave zadatak. To je
za njih bilo skop�ano s velikim rizikom, jer nisu imali radara, a morali su
ra�unati s eventualnim susretom brodova koji imaju radar. Tada bi Japanci do�li u
vrlo te�ak polo�aj, kao slijepci koji se bore s protivnikom koji vidi.
Admiral Tanaka zaista nije bio u zavidnom polo�aju. Bez radara i bez-drugih
tehni�kih pomo�nih sredstava, on je bio u pravom smislu rije�i u mraku. Da je bar
imao koju veliku krstaricu s nekoliko izvi�a�kih hid-roaviona, mogao bi izvi�ati.
Ovako nije mogao ni to. Sa
svojim na�elnikom �taba Jasumi Tojamom razmotrio je polo�aj. Tek prije nekoliko
sati razara�i su napustili svoju bazu Buino, na ju�nom kraju otoka Bougainville, a
ve� su primijetili jedan ameri�ki avion. To je bilo vrlo nezgodno. Sada se mogao
o�ekivati napad ameri�kih bombardera, a u najboljem slu�aju da Amerikanci budu
obavije�teni i da prirede do�ek sa svojim brodovima. Ne�to poslije Tanaka je dobio
radio-poruku s Guadalcanala, da je pred obalom kod rta Lunga 12 ameri�kih razara�a,
koji �tite transportne brodove. Do�ao je i drugi izvje�taj koji je javljao da su
japanski izvi�a�i primijetili ameri�ke krstarice da se pribli�avaju otoku. Sli�ne
su se vijesti nastavile.
Ve�ina admirala bila bi zbog njih zabrinuta. Ali uporni i nepopustljivi Tanaka nije
se zabrinuo. Samo je dao nare�enje da brodovi budu spremni za borbu, a onda je
nastavio plovidbu u istom pravcu. Ve�ina njegovih razara�a bila je sasvim nova.
Nekima od njih bilo je jedva 2 godine. Pouzdavao se u njihovu brzinu od 36 �vorova
i dobro naoru�anje, jer su neki imali po 6 topova od 127 mm i 8 torpednih cijevi, a
ostali tek ne�to manje. Svi su imali poznata super-torpeda od 600 mm, s kisikom za
pogon i silno jakim eksplozivnim punjenjem. Tanaka se nadao da �e izvr�iti zadatak,
jer �e biti nadmo�an zbog izvanredne izvje�banosti posada i dobre uvje�banosti ovih
razara�a za zajedni�ki rad, �to je obe�avalo da �e svaki zadatak i svaka promjena
biti obavljeni tako dobro i brzo, da �e odgovoriti svakom protivniku.
Kontraadmiral Tanaka mo�da ne bi bio tako miran, da je znao da se Amerikanci
spremaju pokvariti mu ra�une. Izvi�a�ki avion, koji je Tanaka toga jutra
primijetio, nije ni�ta javio. Zato japansku flotu nije nitko napao. Ali, ameri�ka
komanda znala je da se ne�to sprema. Obavje�tajna slu�ba javila je da je ve�i broj
razara�a isplovio iz Buina, a i radio-prislu�na slu�ba javila je da se ne�to
sprema. Ipak, nije bilo poznato �to Japanci namjeravaju. Za svaki slu�aj, odmah je
upu�ena prema Guadalcanalu eskadra od 5 krstarica i 6 razara�a. Bila je pod
komandom admirala Carletona VVrighta (Kerl-ton Rajt). Ovaj admiral bio je novajlija
u tom podru�ju. Ina�eje bio iskusan mornari�ki oficir s 30 godina slu�-
Japanski razara� Amacukaze u punoj vo�nji. Ovo je jedan iz serije glasovitog tipa K
a g e r o. Postigli su brzinu 35 �vorova. Zbog te�ine pretjeranog naoru�anja na
palubi, osobito tri dvoci-jevne topovske kule po 127 mm i brojnih torpednih cijevi,
japanski razara�i su u upotrebi pokazali nedostatak stabilnosti, �to je ote�alo
brzo manevriranje.
be, ali je tek prije kratkog vremena dodijeljen u ovaj dio Tihog oceana, pa je tek
trebalo sakupiti iskustva me�u grebenima Solomonskih otoka.
U toku dana, 29. studenog VVright je odr�ao savjetovanje sa svima komandantima
brodova svoje eskadre. To�no je dogovoreno o daljnjem radu. Slijede�eg dana eskadra
je nastavila put. Nalazila se jo� 580 milja od Guadalcanala. Pod utjecajem
primljenih izvje�taja VVright je pove�ao brzinu. Brodovi su s 28 �vorova plovili
kroz no� prema sjeverozapadu.
Kad se eskadra pribli�ila Guadalcanalu, naredio je admiral VVright, koji je bio na
krstarici Minneapolis (Majniepolis), da sve krstarice puste s katapulta svoje
hidroavione, da ne bi smetali kod borbe. Dobili su zadatak da svijetle�im raketama
osvijetle neprijatelja i da se sklone u zaljev Tulagi.
U to vrijeme japanska flotila razara�a pribli�avala se s druge strane otoka Savo.
Ne slute�i ni�ta zla, Tanaka je po�ao tjesnac izme�u Guadalcanala i otoka Savo.
Njegovi su razara�i plovili podru�jem gdje je u posljednjih nekoliko mjeseci na
morsko dno poslana ve� �itava flota potopljenih brodova. No� je bila mirna, bez
vjetra i mjese�ine. Povr�ina mora u �tjesnacu sa �eljeznim dnom�, bila ie nepomi�na
i potpuno crna. Na zviez-
Razara�i admirala ,y Tanakc prat� transportere
Suzuka^ Kawakaze\
Kagero Kuroshio Ovashio ^Wakmami Naganamr
Japanski razara�i O V' Skre�u u napad. \ f'-
ti�
TASSAFARONG/
Guadalcanal
Otok Savo
Predhodmca
2348 ._
Northampton potopljen
0 Nauti�ke milje j
Zalazmca
23 30
New Orleans torpediran
2327
Minneapolis^ torpediran >
01^7 Takanam' 23.0. ^ v./ potopijtn Radar . Kontakt
. Ironbottom-Sund"
Razara�i
Fletcher /Perkios /VMaury *j'/Drayton Krstarice "^Viooo Minneaoolis New Orleans
~^y^\^ Pensacola - Honolulu _ - Northamplon TF 67 ^ Razara�i Larnson Lardner
3
y-
-,22 10 opaztna
tskadra TF 61 {Krstarica Sendai � sa razara�ima i slijedi TF 64 Razara�i Ayanami i
Uranami
Task Force 64 (Lee) Bojni blodovi
.South Dakota
Nauti�ka milje
Kondos Verband
00 35 � Bojni brod Kirisima/i<rstaricai krstarica Atago i Nagara i � Takao i
2razara�a 4 razara�a t admiral Kondo )
Otok
Japan, tskadra
(Ha�imoto)
VVasnmgton
Ayan�mt
-��23,7
.VVashlngton \Gwin
�Preston
South 0
Razara�i
Gwin i Btnham o�te�eni odvajaju se /
restorf
23T2V, Razara�i otvaraju valru
2316
^Bennam �A/alke
_- �' 2300
Bojni brodovi ra(jar otvaraju Washingtona _otkriva Senati
Jap tskadra L admirala Abt-a (14 razara�a)
J3.11.19t2. Hiti torptdiran od amtr. aviona
tok Savb""iln,m* '
- - Nagara st odvajaju
Nauti�ke miljt
Aaron Ward oitt�en
Kirishima und Hiei ^Krstarica Nagara
Akatsuki -potopljen
Guitditlcanul
Barton potopljen
..Ironbottom-Sund"
Latley A potopljen T �>�_
Monssen /potopljen
Eskadra adm. Callaghana Razara�i Cushing, Laffey, Sterett und O Bannon Krstarice
Atlanta. . � >- - �,',, "� -. San Francisco. Portland,
Junean potopljen 01 41. x^ Helena und Juneau
Portland o�te�en Cushing opti�ki %
Atlanta potonuo opa�a Japance N^. R"*'li'Af;on Wa,d-- oi 24. * Barton, Monssen.
Yuda�i izgubljtn
Japanski razara� Jukikaze, iz serije tipa Kagero. Turbine 52 000 KS dobivale su
paru 30 atm. i 350�C iz tri Kanpon kotla, a potro�nja goriva kod pune snage
iznosila je 0,721 kg/KSh, �to je tada bilo ekonomi�no i za 21,5% manje od
prija�njih tipova razara�a. Ukupna te�ina strojnog kompleksa u praznom stanju bila
je 667 t. Topovi po 127 mm u dvocijevnim kulama dopu�tali su elevaciju 55
stupnjeva, pri �emu su imali najve�i domet 18 000 m.
danom nebu jedva su se raspoznavali oblici crnih mrlja okolnih otoka, udaljenih
samo nekoliko kilometara. Tanaka je plovio tako, da se kolona razara�a koso
pribli�avala obali, dok se udaljenost nije smanjila na 2 milje. Onda je nastavio
paralelno s obalom, da bi stigao do mjesta gdje je trebalo bacati posude s opremom
u more. Radi toga Tanaka izdaje nare�enje da se brzina smanji na 12 �vorova. Bilo
je tek ne�to preko 23 sata. Na japanskim razara�ima spremili su se da svakog
trenutka po�nu s iskrcavanjem. Nitko na japanskim brodovima nije ni slutio da je
blizu ameri�ka eskadra.
U punom mraku admiral VVright je stigao s eskadrom pred Guadalcanal. Sada je bio u
podru�ju operacija, pa je smanjio brzinu na 20 �vorova. U duga�koj koloni ameri�ki
brodovi pribli�avali su se otoku Savo, ba� kad
lagi, kao dio operacija u borbama za Solomonsko oto�je.
izi�e tek poslije pola no�i, pa su na ameri�kim brodovima pa�ljivo zurili u zaslone
radara, jer se na crnoj pu�ini o�ima ni�ta nije moglo vidjeti. U 23 sata i 6 minuta
radar admiralske krstarice Minneapolis pokazuje japansku kolonu gotovo to�no u
pravcu plovidbe na udaljenosti od 20 000 m. Japanska flota dostigla je ve�
Tasafarongu. Odmah su o tome obavije�teni ostali brodovi.
U potpunom mraku i ti�ini torpedne cijevi i cijevi topova ameri�kih brodova
nevidljivo su se okretale prema protivniku. Mornari su pa�ljivo promatrali kazaljke
na spravama. Daljina se smanjivala. Svi su napregnuto o�ekivali nalog da pritisnu
ru�ice. Sekunde su postale duge kao sati, a u mraku se ni�ta nije vidjelo. Sve su
cijevi bile usmjerene na protivnika koji je jo� uvijek bio nevidljiv. Samo na
radarskim zaslonima sablasno su svjetlucale zelenkaste kva�ice sitnih bljeskova,
koje su pokazivale da je neprijatelj blizu.
Komandanti ameri�kih razara�a bili su nestrpljivi. Prema propisima nisu smjeli
izbaciti torpeda bez odobrenja admiralskog broda. Prema borbenim uputstvi-ma svaki
razara� imao je pravo da smjesta izvr�i tor-pedno ga�anje, ako je cilj bio bli�e od
5 500 m. U protivnom morao je za to dobiti dozvolu ili nare�enje. Japanski razara�i
bili su predaleko. Do najbli�eg bilo je 5 600, a do najdaljeg 8 700 m. Grozni�avo
su komandanti razara�a �ekali kratku vijest: �Skrenite i napadnite!� Ali ovo kratko
nare�enje nije dolazilo. Pro�le su dragocjene 4 minute. Polo�aj je postajao
nepovoljniji, a oklijevanje je moglo biti jo� sudbonosnije ako Japanci
Ameri�ka laka krstarica CL43 Cleveland, 10 000 t. Od ovog tipa izgra�eno je 17
jedinica. Naoru�anje 15 topova po 155 mm, smje�tenih u pet trocijevnih kula. Na
jarbolima se vide antene tada�njih primitivnih radara.
nje, plotun ameri�kih torpeda pojurio je kroz no�. Preko 20 torpeda pribli�avalo se
japanskim brodovima. A tamo nitko nije o tome ni�ta slutio.
Prije nego �to su torpeda stigla do udaljenog protivnika, ameri�ka eskadra otvorila
je vatru. Topovi sli brodova brzo su i uzastopce izbacivali granate. Bljeskovi su
jezivo osvjetljavali tamnu no�, dok su praskovi eksplozija poremetili njenu ti�inu.
Japanci su bili silno iznena�eni. Primijetili su protivnika tek kad su prvi topovi
bljesnuli. Ali, Tanaka je pokazao svoju vrijednost. Njegova promi�ljena i jasna
nare�enja padala su mirno jedno za drugim, a posade, navikle na sve vratolomije,
trenuta�no su ih izvr�avale.
Polovica razara�a nastavila je put istim pravcem da iskrca posude s opremom za
otok. Druga polovica je naglo okrenula prema neprijatelju u protunapad. Razara�
Takanami bio je najbli�i ameri�kim brodovima.
Jasno se ocrtavao na ameri�kim radarima, a u sjaju svi-jetle�ih granata najbolje se
vidio na crnoj pozadini mra�ne no�i. Zato su ameri�ki topovi upereni prema njemu.
Topovska vatra bila je sna�na. Sve gu��e padale su granate. U tako te�kom polo�aju
komandant je smatrao da ima pravo otvoriti topovsku vatru. Za nekoliko trenutaka iz
cijevi topova Takanamija poletjele su granate od 127 mm. To je bio jedini japanski
brod koji je pucao. Ali, to je samo jo� vi�e privuklo ameri�ku vatru. Po njemu su
plju�tali udarci, ali on se dr�ao hrabro, iz-baciv�i u kratkom razmaku oko 70
granata. Strahovita ameri�ka vatra uni�tavala je ovaj hrabri brod. Po�ar je po�eo
da ga razdire, rastrgnuti dijelovi vlastite konstrukcije padali su na njega. Ma�ine
su stale, a brod je bio bespomo�an na pu�ini, dok je jedan top za drugim u�utio.
Njegova sudbina bila je odlu�ena.
U me�uvremenu su se brzo odvijali doga�aji. Odlu�no izvje�bane i disciplinirane
japanske posade radile su brzo i dobro. A to nije bilo lako poslije takvog
iznena�enja i onako crne no�i gdje se tama gotovo mogla rezati no�em. U nekoj
drugoj eskadri nastala bi sigurno neopisiva zbrka. Ameri�ki brodovi nisu imali
barut koji ne daje bljesak, pa su bljeskovi ameri�kih topova bili jedini putokaz
japanskim torpedistima. Za kratko vrijeme velika i stra�na japanska torpeda
poletjela su iz cijevi, nestav�i uz pljusak vode u crnoj no�i. Japanski plotun imao
je preko 20 torpeda. Dok su ameri�ki brodovi palili plotune iz svojih topova,
jurila su prema njima japanska torpeda. Od prija�njeg ameri�kog torpednog plotuna
nijedan nije pogodio cilja. Sada je bilo druk�ije. Stra�ne eksplozije odjeknule su
kroz no�. Japanska torpeda ga�ala su dobro. Za manje od 2 minute 4 ameri�ke
krstarice izba�ene su iz borbe.
Admiralska krstarica Minneapolis pogo�ena je s dva torpeda. Stupovi vode digli su
se do palube i prelijevali se preko cijelog broda. Trenutak kasnije torpedo je
pogodilo krstaricu Nevv Orleans (Nju Orliens), u municij-sku komoru. Silna
eksplozija municije otrgla je pramac s topovskom kulom i bacila ga daleko u zrak.
Kako je brod od zaleta jo� brzo plovio, to je vlastiti pramac, kad je pao natrag,
udario na krmu, te�ko o�tetiv�i propelere, a onda nestao u dubini. Taj doga�aj dao
je povoda
kasnijim dosko�icama u ameri�koj mornarici: da je Nevv Orleans jedini brod u
povijesti koji se sudario sam sa sobom, naletjev�i svojim pramcem u vlastitu krmu!
Ali sada nije bilo vrijeme za dosko�ice. Paklena se igra ove stravi�ne no�i
nastavila. Po broju i tehnici mnogo slabiji, Japanci odli�no su se dr�ali.
Strahovita vatra ameri�kih brodova, koji su bijesno ga�ali brzinom uzastopnih
plotuna, nije smetala japanskim raza-ra�ima da disciplinirano ostanu hladnokrvni i
ne ispale nijedan metak iz svojih topova, osim spomenutog Taka-namija. Samo njihova
torpeda ubita�no su jurila kroz no�. Bez radara i bez najsuvremenijih tehni�kih
pomo�nih sredstava, Japanci su, unato� velikoj udaljenosti, ga�ali dobro. Krstarica
Northampton (Northem-pton) pogo�ena je s dva torpeda kojih su eksplozije na�inile
ogroman prodor na oplati ma�inskog prostora. Voda je naglo nadirala, pa se brod sve
vi�e naginjao. Pumpama su brzo izbacivali naftu u more, pa se nagib ne�to ispravio.
Ali druga opasnost bila je isto tako velika: veliki po�ar zahvatio je stra�nji dio
broda. I voda je sve ja�e nadirala. Voda s jedne strane, a po�ar s druge,
uni�tavali su ovu te�ku krstaricu od 10 000 tona i ona je 3 sata kasnije potonula.
Te�ko je pro�la i krstarica Pensacola (Pinsekola). Nju je torpedo pogodio u
ma�inski prostor, a voda je tako naglo prodrla, da je uspio da se spasi samo jedan
�ovjek. Jak po�ar pridru�io se razaranju eksplozije i prodoru vode. Te�ko o�te�eni
brod dr�ao se na vodi i ujutro je bio dovu�en u zaljev Tulagi. Tamo sit dovu�eni i
Minneapolis i New Orleans. Samo je krstarica Honolulu pro�la bez o�te�enja. Ona je
poku�ala tu�i neprijatelja, ali se pokazalo da je cilj, na koji je pucala, zapravo
olupina transportnog broda koji je jo� prije 15 dana napu�ten i nasukan u blizini
obale.
U me�uvremenu japanski razara�i izgubili su se u mraku no�i. Grupa za iskrcavanje
uspjela je za vrijeme bitke pobacati u more velik dio pripremljenih posuda s
opremom. Do 1 sat i 30 minuta u no�i svi su japanski razara�i napustili podru�je
borbe, otploviv�i prema sjeverozapadu. Ostao je samo uni�teni Takanami. Admiral
Tanaka mogao je biti zadovoljan. Iako iznena�en i
slabiji, uspio je zadati strahovite udarce daleko ja�em protivniku koji je, osim
toga, raspolagao krstaricama i razara�ima, i mogao gledati radarima kroz mrak no�i.
Amerikancima nije preostalo drugo nego da u mraku poku�aju spasiti brojne
brodolomce. Tu se osobito istakao razara� Fletcher (Fle�er) koji je, na�av�i se
pred te�ko�ama da u tamnoj no�i pojedina�no tra�i mornare razasute po cijelom
zaljevu, izveo dosjetljiv pothvat. Njegov komandant dao je da se spuste u more
mre�e s pluta�ama, koje je brod u laganoj plovidbi vukao za sobom, pa je tako u
mre�e uhvatio i spasio oko 700 ljudi. Tako je zavr�ila i ova bitka kod Tasafaronge,
koja je rijedak primjer sjajnih uspjeha i pobjedonosnog djelovanja mnogo slabijih
snaga, pod te�kim uvjetima, nad ja�im protivnikom. I sami Amerikanci morali su
izjaviti da je Tanaka bio sjajan i da nije u�inio nijednu pogre�ku.
Ovaj veliki uspjeh nije mnogo koristio Japancima. Njihov polo�aj na Guadalcanalu
postajao je sve te�i. Oni su, dodu�e, uspjeli avionima potopiti jo� i te�ku
krstaricu Chicago i razara�, ali su izgubili ve� 14 000 mrtvih u borbama, dok je
jo� 10 000 poginulo od gladi zbog nedovoljnog snabdijevanja. Izgubili su i preko
600 aviona i 24 ratna broda s 135 000 tona, me�u njima 1 nosa� aviona, 2 bojna
broda, 3 te�ke i 1 laku krstaricu, 11 razara�a i 6 podmornica.
Unato� velikoj upornosti, po�rtvovnosti i velikim flot-nim snagama, Japanci nisu
vi�e mogli odr�ati svoj polo�aj. U no�i izme�u 7. i 8. velja�e 1943, 6 mjeseci
poslije iskrcavanja Amerikanaca, povukli su i svoje posljednje snage s otoka.
Evakuacija je provedena neobi�no spretno. U 4 no�i oni su povukli preostalih 11 000
ljudi, bez ikakvih gubitaka. To je provedeno tako vje�to, da Amerikanci nisu ni�ta
primijetili, dok otok nije bio posve prazan. Ostala je samo sva te�ka oprema, ali
nijedan �ivi vojnik. No zato je ostalo mnogo onih koji se nikad nisu vratili: od 36
000 Japanaca, koliko ih je bilo dopremljeno u Guadalcanal, vratilo se samo 11 000
pre�ivjelih.
Gubici su bili veliki i na ameri�koj strani. Izgubili su preko 6 300 ljudi,
ubijenih i ranjenih. Pored toga bilo je potopljeno 24 ratna broda sa 126 000 tona,
od �ega 2
nosa�a aviona, 6 te�kih krstarica, 2 lake krstarice i 14 razara�a. Tome treba
dodati i znatan broj transportnih brodova. Dugotrajna borba bila je zavr�ena.
Guadalcanal je kona�no pao u ameri�ke ruke, premda uz cijenu velikih gubitaka i uz
strahovite napore svih koji su u�estvovali. Time je zavr�eno veliko razdoblje rata
na Pacifiku.
KORAK PO KORAK
Bismarckovo more i Solomonski otoci
Te�ke borbe za ju�ni Pacifik nastavljale su se. Japanci su bili jo� uvijek jaki i
mogli su pru�ati sna�nu obranu. Ameri�ke snage nisu jo� bile dovoljno nadmo�ne da
osiguraju ameri�ku pobjedu. Ipak, inicijativa nije vi�e bila u japanskim rukama.
Amerikanci su sve vi�e i sve �e��e napadali. Vrijeme se polagano vuklo, a otoka,
koje je trebalo zauzeti, bilo je mnogo. Potrebno je bilo mnogo �rtava i gubitaka da
se oni osvoje. Ali kako god bilo te�ko, i�lo se naprijed. Polagano, korak po korak,
prodirale su ameri�ke snage sve dublje u podru�je Japanaca. Sve te�e je bilo
Japancima da dr�e osvojena podru�ja. Nigdje vi�e nisu bili sigurni, svuda su ih
pratili te�ki udarci.
Tako je 28. velja�e iz Rabaula isplovio konvoj da prebaci poja�anje na Lae. Na 8
transportnih brodova ukrcano je 7 000 vojnika s mnogo opreme. Za za�titu
dodijeljeno je 8 razara�a. Vrijeme je bilo vrlo lo�e i oluja je zaklanjala vidik.
Ova prilika bila je kao naru�ena za Japance, da pod za�titom oluje izbjegnu
ameri�ke avione. Ali, oluja se nije dr�ala japanskog plana. Konvoj je otkriven i
slijede�eg dana napadnut. Amerikanci su sada ve� u tom podru�ju raspolagali s jakim
snagama koje su brojile 200 bombardera i 130 lovaca. Ve� prvog dana potopljen je
jedan transportni brod. Slijede�i dan napali su ameri�ki bombarderi preostale
tVansportne brodove.
Bio je to za Japance te�ak dan. U vrlo niskom letu bacali su Amerikanci bombe koje
nisu padale daleko od cilja. Postigli su 28 pogodaka. Polovica razara�a za-
Japanski razara� Jukikaze (slika japanskog slikara M. Ku-bokia). Jukikaze na
japanskom zna�i snije�ni vjetar. Ve�ina razara�a japanske mornarice nosila je imena
vjetrova.
�tite onesposobljena je za borbu. Transportni brodovi potopljeni su jedan za
drugim. Oni su bili prenatrpani vojnicima koji su ve�inom stradali. Samo mali dio
spasili su razara�i koji su onda pobjegli prema sjeveru. Jedan transportni brod,
o�te�en i nepokretan, le�ao je na pu�ini. Nedaleko od njega isto su tako nepomi�no
stajala dva o�te�ena razara�a. Spustila se no�. Japanci su mislili da je opasnost
pro�la, jer su se avioni izgubili na horizontu. Ali do�la je nova opasnost.
Amerikanci su poslali torpedne �amce. Unato� obrambenoj vatri s transporta i s oba
razara�a, oni su napadali sve dotle, dok nisu potopili transportni brod. Slijede�eg
jutra avioni su potopili i oba razara�a. Tako jeftinu pobjedu nisu Amerikanci ve�
dugo do�ivjeli.
Cijelo Bismarckovo more bilo je posuto Japancima koji su plivali. Trudili su se
svim silama da se do�epaju obale Lae, koja vi�e nije bila daleko. To su Amerikanci
htjeli onemogu�iti jer bi time bile poja�ane japanske trupe na otoku. Torpedni
�amci dobili su nare�enja da to sprije�e. Nastao je veliki pokolj: oni su jurili
me�u stotinama glava japanskih vojnika koji su plivali, bacaju�i protupodmorni�ke
bombe �to su silnim eksplozijama ubijale u velikom krugu. Istovremeno pucali su iz
mitraljeza i lakih topova gdje god su glave virile iz vode. Pridru�ili su im se i
lova�ki avioni koji su u niskom letu sipali vatru iz mitraljeza. Malo je ljudi
pre�ivjelo ovaj �alostan dan.
BOUGAINVILLE ,57*
158�
159�.
.160�_ 100
.<r>.
KRETANJE GLAVNE JAP ESKADRE
OTOK CHOISEUL
161�
�7�-
SrK)RTLANOV^L"''
SOLOMONSKO OTO�JE O ^ '�W0TP%K SANTA ISABEL
Klnugafa
\
Bitka kod Guadalcanala
U.11.19/,2.
OTOK MALAITA
OTOK FLORIDA
0
158�
OTOK GUADALCANAL
Ameri�ki torpedni �amac, tipa H i g g i n s, koji su u velikom broju uspje�no
upotrebljavani u oto�nim arhipelagima Pacifika. Imali su 45 t, brzinu 40 �vorova i
naoru�anje 4 torpedne cijevi kalibra 533 mm i dva automatska topa po 40 mm.
Slijede�ih dana torpedni su �amci dobili �asniju zada�u. Oni su morali tra�iti
japanske transportne brodove. Zbog opasnosti od ameri�kih snaga, Japanci su
upotrebili novi na�in snabdijevanja istaknutih otoka. Izgradili su velik broj
niskih i plosnatih drvenih brodova, neku vrstu transportnih splavi s dizel-motornim
pogonom. Po danu skrivali su ove �brodove� pod �umovite obale mnogobrojnih zaljeva
i u��a malih rijeka. Pod za�titom no�i s njima su plovili, prikradaju�i se uz same
obale, da bi u njihovoj tamnoj sjenci ostali nezapa�eni. To im je donijelo mnogo
uspjeha. Jedino uspje�no pro-tusredstvo, koje su Amerikanci mogli upotrebiti, bili
su torpedni �amci. Oni su se zalijetali u iznenadnim patrolama i kad su nai�li na
transportne splavi, uni�tavali su ih torpedima i topovima. Gotovo svakog dana i
svake no�i tekle su neprekidno borbe u raznim oblicima, raznim sredstvima i na
razne na�ine.
Borbe za Guadalcanal pokazale su vrijednost kopnenih aerodroma za podr�ku u
pomorskim borbama. Zato su Amerikanci upotrebili u osvajanju Pacifika isti na�in
kakav su Japanci upotrebili kod prodora prema Indoneziji. Odlu�ili su da osvajaju
uvijek toliko podru�ja, koliko je bilo u dometu postoje�ih aerodromi, a
onda tamo odmah urede nove aerodrome koji �e biti stalna podr�ka u daljnjem
napredovanju. Svojim aerodromima stalno su slali poja�anja u avionima. Po�eli su
dolaziti postepeno i novi tipovi aviona kojih konstrukcije i svojstva su mnogo
odskakale od dotada�njih.
Ali ni Japanci nisu spavali. Oni su morali nadoknaditi ono, �to su propustili.
Borba se sada pribli�avala otocima koji su prije bili u dalekoj pozadini. Na tim
otocima Japanci su se smatrali izvan opasnosti i provodili su bezbri�an �ivot.
Smatraju�i da je pobjeda sigurna i da se boji�te vi�e ne�e vratiti, oni su vrlo
malo u�inili da poja�aju obrambenu sposobnost tih otoka. Sada su vidjeli da je
stvar postala ozbiljna i da je boji�te do�lo blizu. Zato su sada na brzinu radili
da, poprave svoje propuste. Najva�nije im je bilo da izgrade aerodrome. Ve� im je
najnovije iskustvo pokazalo da imaju velikih te�ko�a zbog ameri�ke avijacije. Zato
su na raznim otocima gradili �itave lance aerodroma. Najva�niji su im bili
aerodromi Munda na Novoj Georgiji i Vila na otoku Kolombangara. Ovi aerodromi bili
su najbli�i podru�ju borbe.
Iz istog razloga ovi aerodromi su bili neprijatni i nepo�eljni Amerikancima.
Naro�ito aerodrom Munda. Odlu�ili su da stalnim bombardiranjem ometaju graditelje i
ru�e im ono �to su izgradili. Zato su slali izvi�a�ke avione da ustanove gdje je
gradili�te. Avioni nisu ni�ta otkrili. A ipak su svi izvje�taji obavje�tajne slu�be
dokazivali da se gradi. To je provjereno i otkrivanjem transporta materijala i
boravkom tehni�kih trupa u doti�nim podru�jima. Unato� tome, ni�ta nije otkriveno.
Svakog dana letjeli su ameri�ki avioni, svaki kilometar otoka pa�ljivo je
fotografski sniman, sve su to u bazama stru�njaci prou�avali i analizirali, ali i
opet se nije ni�ta otkrilo.
Amerikanci su bjesnjeli. Najzad, aerodrom nije tako malen da bi ga mogli sakriti.
Ovako veliko gradili�te ne mo�e ostati dugo neotkriveno. Aerodrom je bio zavr�en, a
Amerikanci nisu uspjeli da ga otkriju. Kako je to Japancima uspjelo? Za igradnju
aerodroma odabrali su Japanci neko povoljno podru�je na kome je rasla �uma
kokosovih palmi. One imaju guste kro�nje, ali tek na vrhu. dok su im debla vitka i
visoka, ostavljaju�i dolje
Ameri�ka te�ka krstarica Boston, iz serije B a 11 i m o r e, 13 600 t istisnine u
punom optere�enju, za vrijeme pokusne vo�nje. Ove te�ke krstasrice imale su veliku
ulogu u bitkama druge polovice rata na Pacifiku.
mnogo slobodnog prostora. Japanci su posjekli samo dio palmi, ostavljaju�i po
gradili�tu pojedina�na stabla.
Oni dakle nisu posjekli cijelo podru�je, potrebno za uzleti�te, nego su �umu samo
prorijedili. �eli�nim konopcima u�vrstili su izme�u postoje�ih stabala kro�nje onih
palmi koje su posjekli. Tako je ostala odozgo jednoli�na �uma mnogobrojnih palminih
kro�nji, dok se ispod toga pokrova u velikom slobodnom prostoru odvijao grozni�avo
rad na izgradnji aerodroma. Materijal, vozila i ljudi bili su posakrivani u okoli�u
�uma. Kad je aerodrom bio gotov, �eli�na su u�eta s kro�njama skinuta i avioni su
mogli uzletjeti. Aerodrom nije bio onemogu�en ni s nekoliko zra�nih napada, a ni
bombardiranjem pomorskih snaga. Amerikanci su �ak pri tome izgubili i jednu te�ku
krstaricu.
Admiral Jamamoto htio je sprije�iti ameri�ko postepeno osvajanje Solomonskih otoka
poja�anjem japanskih zrakoplovnih snaga s kojima je namjeravao neprekidno tu�i
ameri�ke brodove. U o�ujku 1943. sakupio je na aerodromima Rabaula i SoTomona preko
320 aviona. �tavi�e, i dio japanske avijacije iz Kine premje�ten je na Solomonske
otoke. S ovim snagama Japanci su stalno poduzimali napade na ameri�ke brodove, na
iskrcavanje snabdijevanja i na aerodrome. Pojedine akcije provodili su i s
istovremenim naletom od 200 aviona.
Tu se pokazala u punom sjaju vrijednost radara. Oni su na vrijeme upozorili
Amerikance na svaki napad i omogu�ili dobru obranu. Ipak, stajalo je to Amerikance
te�kih gubitaka. Ti gubici bili su iz mjeseca u mjesec sve ve�i. U prolje�e 1943,
Amerikanci su gubili mjese�no oko 100 aviona, a taj je broj do kasno u jesen
porastao na 250 aviona mjese�no. Gubici su obilno nadokna�eni novim isporukama. Ova
borba stajala je i Japance mnogo, ali njihova industrija radila je jo� u punom
zamahu i svi su gubici redovno nadokna�ivani stalnim isporukama novih aviona.
Tragi�an put admirala Jamamota
Ameri�ki pritisak postepeno je rastao. Japanska komanda je to jasno osje�ala, ali
admiral Jamamoto nije htio popustiti. Tra�io je energi�nu obranu i gonio da se brzo
izvr�e sve mjere. Htio je zadati napada�u tako jake udarce i tako te�ke gubitke, da
ne bude vi�e u stanju da napada. Nije bio zadovoljan radom svojih podre�enih
komandi. Njihov rad mu je bio stalno prespor i nedovoljan. Naro�ito je �elio mnogo
vi�e od jedinica koje brane Solomone. To je sada bilo najva�nije podru�je i on je
htio da iskoristi sve, pa i posljednje mogu�nosti. Ovaj energi�ni i borbeni admiral
nije htio odustati. Odlu�io je da sam izvr�i pregled svih japanskih baza na
isturenim otocima i da na vrijeme natjera da se na�ini sve �to bi jo� smatrao
potrebnim. Odlu�io je da sa sobom povede nekoliko svojih najva�nijih suradnika. Put
je bio predvi�en s dva �etveromotorna aviona, u pratnji 6 lovaca. Glavni komandanti
japanskih baza radiotele-grafski su obavije�teni o dolasku vrhovnog admirala.
Ameri�ka prislu�na slu�ba bila je uvijek budna. Dan i no� mnogobrojne radio-stanice
pratile su sav japanski radio-saobra�aj, hvataju�i sve poruke. Tako je uhva�en i
ovaj �ifrirani radiogram. �im je brzojav de�ifriran, podnesen je ameri�kom ministru
mornarice Franku
Knoxu. Kad ga je vidio, uskliknuo je od zadovoljstva. Ova sjajna prilika ne smije
se propustiti: admirala Ja mamotu treba uhvatiti na tom inspekcijskom putovanju.
Jo� istog dana jurio je ameri�ki radiogram komandantu aerodroma na Guadalcanalu.
De�ifriraju�i radiogram, u kontrolnom su centru bili zapanjeni. Kontraadmiral
Mitcher (Mi�er), komandant avijacije u podru�ju Solomona, odredio je za ovo 16
lovaca novog tipa Lightning (Lajtning). Ovi brzi dvotrupni lovci bili su novi
veliki uspjeh ameri�ke avionske industrije. Imali su velik akcioni radijus i zato
su oni jedini bili sposobni za taj zadatak. Sre�om, tek nedavno, grupa tih posve
novih aparata stigla je na aerodrom Guadalcanala. Tom aerodromu bilo je i upu�eno
nare�enje: �Admiral Jamamoto, koga prati �ef �taba i 7 vi�ih oficira, napu�ta Truk
danas ujutro radi inspekcije baze otoka Bougain-ville. Admiral i pratnja putuju u 2
aviona tipa Sali, koje prati 2 Zera. U 16 sati i 30 min. sti�e u Rabaul gdje �e
preno�iti. Drugog dana u zoru leti za Kahili gdje sti�e u 9 sati i 45 min.
Eskadrila 339 mora po svaku cijenu uloviti i uni�titi Jamamota i pratnju ujutro 18.
travnja.�
Komandant 339 eskadrile odmah je dobio potrebno nare�enje. Tu je bila eskadrila
spomenutih novih lovaca tipa P-38 Lightning. Zadatak nije bio lak. Udaljenost je
bila ogromna, jer je do Kahilija (aerodrom na otoku Bougainville) bilo 750 km, a to
zna�i tamo i natrag 1 500 km ne ra�unaju�i eventualnu zra�nu bitku. Nijedan drugi
tip lovca nije imao veliki akcioni radius. Komandant eskarile razradio je, u
dogovoru sa svojim pilotima, plan rada, a slijede�eg dana pri�lo se ostvarenju toga
plana.
Taj kriti�an dan, 18. travnja, osvanuo je vrlo lijep. Nebo je bilo potpuno vedro, a
sunce je sijalo. Svi su bili uzbu�eni i napeti. U 7 sati i 20 minuta 16 srebrnastih
dvotrupnih lovaca uzletjelo je s Henderson Fielda. Prema planu podijelili su se u
dvije grupe. Manja grupa letjela je na 3 600 m visine, trebalo �je da ona fingira
neki obi�an istra�ni let i da privu�e pa�nju na sebe. Ne�to iza nje, ali na mnogo
ve�oj visini, izvan vidokruga zemlje, letjela je glavna grupa. Imala je zadatak da
se koristi skretanjem pa�nje na prvu grupu i da se pod svaku cijenu probije i obori
oba �etveromotorna aviona.
I
Pogled odozgo na protuavionsku grupu na palubi velikog ameri�kog bojnog^broda. Vidi
se dva �etverocijevna automatska protuavionska topa po 40 mm, za�ti�ena okruglim
limenim zaslonom, dva jednocijevna topa po 20 mm u �etverouglatom zaslonu i 2 topa
po 127 mm u dvocijevnoj kuli.
Sve je i�lo prema planu. Precizni Jamamoto nije dopustio da na njega �ekaju. To�no
u odre�eno vrijeme njegovi avioni pojavili su se nad Bougainvilleom. U isto vrijeme
su stigli i ameri�ki lovci. Zere su se po�rtvovno bacile u obranu, ali nekoliko
Lightninga ih je zaobi�lo. Dok je za njima bjesnjela borba na �ivot i smrt, ovi su
pojurili za �etveromotornim Salima. Trenutak kasnije sva oru�ja Lightninga praskala
su, rigaju�i strahovitu vatru. Rezultat se odmah pokazao. S jednog krila japanskog
aviona planuo je po�ar. Jo� jedan pogodak i veliki japanski avion s crvenim
oznakama izlaze�eg sunca sru�io se u plamenu na �umu otoka. Drugi ga je odmah
slijedio. U ru�evinama izgorenog aviona Japanci su na�li pougljenjeni le�
glavnokomanduju�eg admirala Jama-mote. Na�elnik njegova �taba, admiral Ugaki, bio
je te�ko ranjen.
Zauzimanje Nove Gvineje
Ovo je bio te�ak udar za Japance. Sva mornarica upi-rala je o�i u njega,
uspore�uju�i ga sa slavnim Togom, pobjednikom Cu�ime, .smatraju�i ga sposobnim da
skrene sudbinu carstva. Na njegovo mjesto postavljen je admiral Koga koji je jednom
zgodom izjavio da je Jamamoto izabrao pravi trenutak za svoju smrt, misle�i time,
da je slavno i pobjedonosno razdoblje bilo zavr�eno i da je japanska mornarica
do�la u mra�no razdoblje uzmicanja pred nadmo�nim protivnikom.
A protivnik je dolazio svojim pritiskom sve neugod-nije do izra�aja. Imao je jo� i
to svojstvo, da je napadao najradije tamo gdje se to najmanje o�ekivalo. Time je
smanjio svoje gubitke. Dok sii Japanci o�ekivali napad na aerodrom Munda, na Novoj
Gvineji, zauzele su trupe MacArthura otok VVoodlark i Kirivvina (Vudlark i Kiri-
vajna), koji se nalaze izme�u Guadalcanala i Nove Gvineje. Na tim otocima
Amerikanci su odmah po�eli s izgradnjom aerodroma. Kad udarac nije bio uperen na
Mundu, bili su Japanci sigurni da �e tamo do�i slijede�i udarac. Zato su jo� vi�e
poja�ali obranu i utvr�enja. Kad se 30. lipnja pojavila velika ameri�ka Oota za
iskrcavanje, bili su jo� uvjereniji da se nisu prevarili. Ali iznenada je ova flota
skrenula i zauzela otok Rendova koji je bio nasuprot. Za nekoliko dana na taj otok
postavili su Amerikanci dalekometne topove od 15 cm kalibra, pa su njima
bombardirali aerodrom Mundu i onesposobili ga za upotrebu. Otok su mogli koristiti
i torpedni �amci za brze iznenadne napade.
Tek kad su izvr�ili sve pripreme, po�li su Amerikanci s jakim snagama za
iskrcavanje zauzeti Novu Georgiju. Sada su prvi put Amerikanci upotrebili
specijalne brodove za iskrcavanje, s desantnim mostovima na pramcu. Osim toga su
strahovitom artiljerijskom vatrom najprije oslabili japansku obranu. Keo naro�ito
dobri pokazali su se za tu svrhu stari bojni brodovi koje su Japanci u svom prvom
stra�nom napadu na Pearl Harbor potopili pa su poslije bili izva�eni i obnovljeni,
i sada stavljeni u akciju. Njihovi te�ki topovi pokazali su svoju silnu razornu
snagu. Za to je izra�ena za te�ke topove
Ameri�ka laka krstarica CL Montpelier, iz sastava snaga generala MacArthura za
osvajanje Nove Gvineje, snimljena poslije bitke u zaljevu carice Auguste.
bojnih brodova i posebna municija. Njena osobina bila je slabije barutno punjenje
za izbacivanje zrna, tako da su granate letjele iz topova manjom brzinom. To je
bilo potrebno jer su brodovi dolazili prili�no blizu obale, pa su s takvom
municijom mogli pucati visoko uzdignutih topova, ili, kao �to stru�njaci ka�u, s
velikom elevaci-jom, dok bi kod uobi�ajene dalekometne municije topovi morali imati
vrlo nizak polo�aj, a granate bi letjele vodoravno u tzv. razantnom djelovanju.
Kosi let granata omogu�io je jaku artiljersku vatru preko vlastitih trupa koje su
time bile za�ti�ene.
Japanci su se �ilavo borili: Njihova avijacija bila je jo� jaka, pa je nanijela
dosta udaraca. Me�u ostalim, japanski avioni torpedirali su i zastavni brod
admirala Tur-nera (Tarnera), komandanta flote za iskrcavanje. On je sa svojim
�tabom i svim kopnenim organima bio na velikom transportnom brodu. Posada je
uspjela na vrijeme zatvoriti nepropusne pregrade i transportni brod nije potonuo. S
mnogo vode u svom trupu, brod se s mukom odr�avao na povr�ini, naginju�i se jako u
stranu. Preko radija pozvani su drugi brodovi, da bi pomogli odvu�i ga u bazu.
Me�utim, prije nego �to se to moglo dogoditi, pojavila se sruDa ameri�kih toruednih
�amaca. S na brzu
ruku improvizirane baze otoka Rendova, ovi su torpedni �amci poslani u slobodni lov
na japanske brodove koje je trebalo napasti gdje se god ih na�e. Vide�i te�ko
nagnut brod, smatrali su ga neprijateljskim, o�te�enim od napada ameri�kih snaga u
operacijama toga dana. Ne gube�i vremena, oni su po�li ^i napad i, prije nego �to
su na transportnom brodu shvatili o �emu se radi i prije nego �to su mogli dati
neki znak raspoznavanja, torpedni �amci su te�ko o�tetili brod, pa je za kratko
vrijeme potonuo. Borbe su se produ�avale. Povremeno su imale sli�nosti s onima za
Guadalcanal. Dok se mor-
narirn nanrpzala Hn 7aii7irif> ipHnn no iprlan nfnk 11 ar-
Ameri�ke desantne snage u Zaljevu carice Auguste.
hipelagu Solomona, trudio se MacArthur da s kopnenim trupama produ�i zauzimanje
Nove Gvineje. To je bio te�ak pothvat. Ovaj ogromni otok, drugi po veli�ini na
zemlji, ima povr�inu od 800 000 km2. Na njemu su visoki planinski vijenci koji se u
duljinu prote�u preko 1 000 km, dose�u�i visinu od 4 000 do 5 000 m, pa i vi�e.
Klima je strahovita, teren neispitan, a sve je pokriveno gustom tropskom pra�umom.
Tu i najsuvremenija tehnika malo poma�e. Cijele druge polovice 1943. tekle su borbe
i vr�ila se mnogobrojna iskrcavanja, a tek je tre�ina du�ine otoka bila zauzeta.
Trebalo je gotovo jo� daljnjih pola godine, da se zauzme cijeli ovaj ogromni otok,
pri �emu je kona�no trebalo upotrebiti snage od 80 000 vojnika, s 200 brodova i 800
aviona. Ali na kraju je ipak cijela Nova Gvineja bila zauzeta. U me�uvremenu, dok
su se odvijale borbe na Novoj Gvineji, nije bilo zati�ja ni na moru. Naprotiv, tamo
je bilo vrlo �ivo. So-lomonski otoci bili su djelomi�no u ameri�kim rukama.
Nastavilo se osvajanje jednog otoka za drugim.
Kula, Vella-Lavella
Prevario bi se tko bi pomislio da su ovo neke tajanstvene rije�i velikog
�arobnjaka. Ipak, one su zna�ile mnogo. S njima su skop�ane velike promjene u
ju�nom
Pacifiku. One zna�e djelovanje mnogo ja�ih snaga nego �to bi ih mogao imati i
najmo�niji �arobnjak, snagu tisu�a ljudi opremljenih najsuvremenijom ratnom
tehnikom. To su imena zaljeva u kojima su se odigrale najve�e borbe u vremenu
poslije osvajanja Guadalcanala, a prije prodora u zapadni i centralni Pacifik. To
su samo najve�i od onih svakodnevnih brojnih sukoba koji su se neprekidno
odigravali u tom podru�ju, gdje je u to vrijeme bilo vrlo �ivo, gdje su svakodnevno
plovili brodovi i �itave flote, gdje su vozili konvoji desant-nih i transportnih
brodova, gdje su avioni neprekidno presijecali nebo u svim pravcima.
Mir koji je vladao tisu�ama godina bio je naru�en. Nije bilo dana kad nisu praskali
te�ki topovi i grmjele eksplozije granata i avionskih bombi. To je bilo podru�je
gdje se mnogobrojni otoci ni�u u duga�kom nizu od jugoistoka prema sjeverozapadu.
Ovaj arhipelag Solo-monskih otoka ve�inom se sastoji iz dugih, ali uskih jedinica,
poput nekih divovskih brodova koji su poredani jedan za drugim u 2 paralelna reda,
u istom pravcu kao �to le�i i sam arhipelag. Pojedini otoci dugi su 100 do 150 km,
a �iroki samo 20 do 30 km. Ima i mnogo manjih otoka du�ine od 10 do 30 km. Razmak
me�u otocima obi�no nije ve�i od 15 do 40 km, a razmak je izme�u oba usporedna reda
oko 40 morskih milja. To je bilo podru�je u kome su se sada Amerikanci borili da
zauzmu jedan otok za drugim, a gdje su se Japanci upinjali da brane svaki polo�aj
koji su imali. Mnogo juna�tva, mnogo napora i mnogo �rtava bilo je na obje strane.
Japanci su �esto bili u vrlo te�kom polo�aju, jer je snabdijevanje �esto bilo
nemogu�e zbog neprestanog djelovanja ameri�ke flote i avijacije. Zato je opet
stavljen u pogon Tokio-ekspres, tj. razara�i koji su u brzim no�nim plovidbama
iznenada dopremali opremu, a onda opet nestali u no�i.
Tako je bilo u no�i uo�i 6. srpnja 1943. Jedan Tokio--ekspres od 11 razara�a, pod
komandom kontraadmirala Akijame, plovio je da izvr�i iskrcavanje na odre�enom
mjestu. Od razara�a osam je imalo ukrcane trupe za poja�anje. LK zaljevu Kula do�lo
je do borbe s ameri�kom eskadrom koja se sastojala od 3 krstarice i 4 razara�a.
Ameri�ki brodovi otkrili su japanske razara�e
--"w \ 7_
PRVA BITKA KOD VELLA LAVELLA - 18.8.1943.
No�na bitka kod Vella Lavelle 18. VIII 1943. (oznaka vremena, npr. 0056 zna�i 56
minuta poslije pono�i).
pomo�u radara mnogo prije, nego �to su ovi vidjeli neprijatelja. Kroz no� su
iznenada bljesnuli topovi. Udaljenost nije bila velika, a ve� prvi plotuni
zahvatili su japanski komandni razara�. Za kratko vrijeme bio je uni�ten, potonuv�i
zajedno s admiralom, komandantom broda i posadom.
Ali Japanci se nisu zbunili. Izvanredno disciplinirani i spretni, pre�li su u
protunapad. Ne�to kasnije njihova opasna torpeda pojurila su prema ameri�kim
brodovima. Tri od njih pogodila su ameri�ku laku krstaricu Helena. Ona se slomila
nadvoje, pri �emu je glavni dio brzo potonuo, dok je samo pramac ostao da plovi jo�
i slijede�eg dana. Potopljen je i ameri�ki razara� Strong. Provode�i brzi manevar u
tamnoj no�i, japanski razara� Micuki naletio je na obalu i ostao na pje��anom �alu.
Slijede�eg dana rastrgali su ga avioni. Tako su, iako iznena�eni, Japanci izgubili
samo 2 razara�a, potopiv�i jednu ameri�ku krstaricu i jedan razara�.
Pro�lo je tjedan dana. U no�i uo�i 13. kolovoza opet \p i �an iedan Tokio-eksDres.
Sastojao se od popravljene
lake krstarice Zincu i 9 razara�a od kojih su 4 bila natovarena trupama. Japanski
flotni sastav bio je pod komandom kontraadmirala Izakija. Amerikanci su odlu�ili
postaviti zasjedu, i to na istom mjestu, tj. u zaljevu Kula izme�u Nove Georgije i
Kolombangare. Pouzdavaju�i se u svoj radar, namjeravali su ih u mraku no�i potpuno
iznenaditi. Ameri�ka eskadra sastojala se od lakih krstarica Honolulu i Saint
Louis, i novozelandske krstarice Leander (Liender) i 10 razara�a.
Amerikanci nisu ra�unali s jednom novosti. Imaju�i stalno te�ko�e s ameri�kim
radarima, a tehni�ki preslabi da bi dovoljno brzo opremili cijelu flotu makar i
nesuvremenim radarima, dosjetljivi Japanci su svoje raza-ra�e opremili aparatima za
primanje radarskih valova. Ovi jednostavni ure�aji pokazivali su pravac i ja�inu
zraka koji bi s nekog drugog radara pali na japanski brod. Tako su mogli japanski
brodovi otkriti pojavu svakog broda koji je imao radar. Brodove bez radara nisu
Amerikanci mogli otkriti, jer ovi japanski ure�aji nisu mogli emitirati, nego samo
primati radio-valove. Oni su se pokazali ipak vrlo korisnima i �esto su prije
otkrivali protivnika koji svojim radarom pretra�uje morsku pu�inu, nego �to ih je
sam radar tog broda registrirao. Radi se o tome da se elektromagnetski valovi koje
isijava radarski ure�aj broda kad nai�u na drugi brod od njega odbijaju i znatno
oslabljeni vra�aju. Ovu jeku hvata antena broda koji ima radar u pogonu, a
primljeni odjek pojavljuje se kao svjetle�a mrlja na okruglom ekranu radarskog
ure�aja. Zbog toga radar broda registrira protivnika u podru�ju polovice
udaljenosti dometa jer se valovi jo� moraju vratiti od predmeta koji ih odbija.
Naprotiv valovi koji su prvobitno emitirani od broda s radarom, ako nema odjeka,
nastavljaju put na znatno ve�u udaljenost i tamo ih mo�e japanski brod, koji nema
radar ali ima antenu za prijem, uhvatiti i tako otkriti brod �iji radar emitira te
valove. S ovim aparatima bili su sada opremljeni japansiti brodovi koji su ove no�i
plovili kao Tokio-ekspres. Ameri�ki brodovi imali su ukop�ane radare, jer su imali
namjeru da pomo�u njih iznenade japansku eskadru. Ali novopo-stavljeni aparati
upozorili su Japance na vrijeme. Laka krstarica Zincu otvorila ie odmah vatni ali
i na to svp
Japanska laka krstarica S e n d a i, 5 200 t, naoru�ana sa 7 topova kalibra 140 mm,
brzine 33 �vora, izgra�ena god. 1923. potopljena 1942. od ameri�kih brodova u
borbama Zaljeva carice Auguste. Istog su tipa krstarice Nake i Zincu. Ne�to poslije
potopljena je u podru�ju Solomonskog arhipelaga i krstarica Zincu. Imale su posade
450 ljudi svaka.
3 krstarice ameri�ke eskadre usmjerile svoje topove na nju. Za kratko vrijeme Zincu
je potopljena sa svom posadom i kontraadmiralom Izakijem.
Japanski razara�i ispalili su ve�i broj torpeda. Krstarice Honolulu i Leander
znatno su o�te�ene njihovim pogodcima. Japanski razara�i su se brzo udaljavali
prema sjeverozapadu, a ameri�ki brodovi, koji su ih slijedili o�te�eni su s jo�
nekoliko torpeda. Ameri�ki razara� Gvvine (Gvajn) od toga je potonuo.
Posljedica ove borbe bila je da su Japanci odustali od no�nih prebacivanja
poja�anja s razara�ima, jer se pokazalo da no�ni mrak vi�e nije dovoljna za�tita.
Transporti su no�u i�li samo ranije spomenutim transportnim splavima'koje su po
danu skrivali pod kro�njama guste pra�ume.
U�vrstiv�i se na Novoj Gvineji, Amerikanci su mogli nastaviti s osvajanjima.
Najbli�i slijede�i japanski otok bio je Kolombangara na kome je bio i aerodrom
Vila. Smatraju�i da je ovaj otok dobro branjen, Amerikanci su ga zaobi�li i 15.
kolovoza iskrcali se na otok Vella-La-vella, oko 30 km zapadnije. Time je
Kolombangara odsje�ena, i, kad su Japanci u no�i uo�i 18. kolovoza poku�ali dovesti
poja�anje i materijal za snabdijevanje, bili su napadnuti od ameri�kih razara�a
koji su potopili 6 transportnih brodova. Japanci su i dalje poku�avali dr�ati otok,
no kad se pokazalo da to nije mogu�e, izvr�ili su pvakuacihi. na mi nnmnni razara�a
novnkli svp
svoje snage s otoka. Pri kraju operacije do�lo je, u no�i uo�i 7. listopada, do
sukoba sjeverno od Vella-Lavella, u kome su obje strane izgubile po jedan razara�.
Amerikanci su za kratko vrijeme osposobili aerodrome na pojedinim zauzetim otocima,
a njihove tehni�ke trupe izgra�ivale su nove aerodrome na zauzetim obalama Nove
Gvineje. Tako se sada moglo sa svih aerodroma napadati na glavnu japansku bazu u
ovom podru�ju, na Rabaul, na velikom otoku Nova Britanija.
Od otoka do otoka
U vremenu dok su trajale borbe za Solomonske otoke, Japanci su stalno utvr�ivali i
poja�avali Rabaul. Ovaj, svoj najva�niji polo�aj u ju�nom Pacifiku htjeli su
pretvoriti u neosvojivu tvr�avu. Stvarno su uspjeli da dovedu Rabaul do izvanredno
velike snage. Sada su raspolagali s oru�anim snagama od 100 000 ljudi, s mnogo
topova i tenkova, me�u ostalim s 367 protuavionskih topova i 43 dalekometna obalna
topa. Osim toga tu je bilo oko 300 aviona, a novopostavljeni dobar radarski ure�aj
spre�avao je iznenadni napad.
Unato� tome poja�avao se ameri�ki pritisak. Avioni su iz velike visine sve �e��e
sipali bombe na podru�je Rabaula. Ali pokazalo se da to nije dovoljno i da su
potrebni jo� ja�i napadi. Za ja�e napade trebalo je jo� vi�e aerodroma. Zbog toga
je poja�an broj nosa�a aviona i odlu�eno je da se zauzme otok Bougainville koji
le�i samo 210 morskih milja, tj. oko 390 km, od Rabaula. Namjerali su da ovdje brzo
izgrade aerodrome s kojih bi lova�ki avioni omogu�ili za�titu bombardera za napad
na Rabaul.
Da bi oslabili obranu, Amerikanci su svakog dana uzastopce bombardirali otok
Bougainville sa 100 aviona. Onda je, 1. studenog 1943, izvr�eno iznenadno
iskrcavanje u Zaljev carice Auguste. Ovaj napad bio je vrlo dobro pripremljen. U
roku od 8 sati iskrcano je 14 000
Sna�na ameri�ka eskadra u plovidbi na novu akciju rata na Pacifiku. Na �elu kolone
plovi laki brzi nosa� aviona, tipa Inde-pendence, jedan od deset izgra�enih
pregradnjom te�kih krstarica. Iza njega novi veliki nosa� aviona tipa E s s e x,
jedan od 25 brodova te serije. Slijede ih u brazdi novi bojni brodovi tipa North
Carolina.
shvatila je veliku opasnost ovog iskrcavanja, pa je u najkra�em roku poslala konvoj
s poja�anjem za obranu Bougainvillea. Za za�titu dodijeljene su 3 te�ke krstarice,
laka krstarica i 6 razara�a. Eskadrom je komandirao kontraadmiral Omori.
Japanska eskadra imala je nare�enje da napadne ameri�ke transportne brodove. Ovi su
bili za�ti�eni s 4 krstarice i 8 razara�a pod komandom kontraadmirala Marrila
(Merila). Za�titni brodovi bili su raspore�eni na ulazu u zaljev. U no�i izme�u 1.
i 2. studenog, japanska eskadra pojavila se pred zaljevom. Do�lo je do no�ne
Stari bojni brod T e x a s, nakon potpune modernizacije poslije po�etka rata.
Topovi su mu okrenuti preko lijevog boka, spremni za ga�anje. Rekonstruirani stari
bojni brodovi VV e s t VV i r -ginia, Colorado, Marvland, Tennessee, Califor-n i a,
N e vv M e x i c o, Mississippi i drugi, kao i na gornjoj snimci T e x a s, 32 000
do 34 000 t deplasmana, te�kim topovima po 406 i 356 mm igrali su zna�ajnu ulogu u
ga�anju obalnih ciljeva prije iskrcavanja.
borbe. Ameri�ki su brodovi pomo�u radara otvorili vatru ve� na udaljenosti od 15
000 metara, da bi �to prije zadr�ali protivnika. Japanskom sastavu na �elu plovila
je laka krstarica Sendai od 5 200 tona. Najve�i dio ameri�ke vatre usmjeren je na
ovu jedinicu koja je za kratko vrijeme uni�tena. U no�noj tami sudarila su se 2
japanska razara�a, a posljedica toga bila su te�ka o�te�enja. Jedan od njih, gotovo
sasvim nov i vrlo moderan Hacukaze, od 2 000 tona, potopljen je brzo poslije toga
ameri�kim granatama. Poslije daljnjih o�te�enja i �estoke borbe, koja je trajala
cijeli sat, japanski su se brodovi povukli i ne vidjev�i ameri�ke transportere.
Zbog ovoga velikog neuspjeha i te�kih gubitaka kontraadmiral Omori odmah je
smijenjen.
Nekoliko dana poslije, tj. 8. studenog, uspjeli su Japanci djelomi�no vratiti ovaj
udarac. Njihovi torpedni hidroavioni pogodili su s nekoliko torpeda ameri�ku
krstaricu Birmingham (Birmingem)- koja je bila te�ko o�te�ena, ali nije potonula.
Ipak, Japanci nisu uspjeli obraniti Bougainville. Amerikanci su zauzeli i
osposobili dotada�nje japanske aerodrome. Udarci na Rabaul postali su sve ja�i.
Napadima su se pridru�ili i ameri�ki nosa�i aviona. Najprije je stigao Saratoga sa
svojom pratnjom. On je u napad poslao svih 97 aviona kojima
Plotun iz topova kalibra 406 mm novoizgra�enog ameri�kog bojnog broda.
je raspolagao, ostaju�i pod za�titom lovaca s kopna. Avioni Saratoge izvr�ili su
napad odjednom.
U luci Rabaul bila je spremljena eskadra brojnih japanskih ratnih brodova,
skupljenih za napad na ameri�ke snage iskrcavanja na Bougainvilleu. Protuavionska
obrana bila je silno jaka. Amerikanci su izgubili 10 aviona, ali su nanijeli tako
te�ka o�te�enja na 4 te�ke i 2 lake krstarice, i na 2 razara�a, da su Japanci
morali odustati od planiranog napada flote na Bougainville. Slijede�eg dana stigli
su i drugi ameri�ki nosa�i. To su bila 3 potpuno nova velika broda tipa Essex, od
27 000 tona svaki. Oni su svojim avionima 11. studenog opet napali Rabaul i
potopili 1 razara�, a te�ko o�tetili jednu krstaricu, 1 razara� i jo� nekoliko
brodova. Na ovaj napad odgovorili su Japanci sa 120 aviona kojima su bombardirali
ameri�ke nosa�e. Nijedna bomba nije pogodila cilja, ali su padale vrlo blizu. To
treba zahvaliti jakom naoru�anju novih nosa�a od kojih je svaki imao preko 100
protuavionskih topova razne veli�ine. Ovaj japanski napad imao je ipak uspjeha, jer
su Amerikanci povukli sve nosa�e, boje�i se da ih ne bi izgubili. Time su oslabili
napad na Rabaul.
Ameri�ki izvi�a�ki hidroavioni nad jednim otokom Marshall-skog arhipelaga, poslije
te�kog ameri�kog bombardiranja japanskih polo�aja.
Najzad je u no�i 25. studenog do�lo do posljednje pomorske borbe u podru�ju
Solomonskog arhipelaga. Uz isto�ne obale otoka Buka, 5 ameri�kih razara�a napalo je
iznenada torpedima isto toliki broj japanskih razara�a i potopili su 3, bez
vlastitih gubitaka. Poslije ove bitke nije vi�e bilo pomorskih sukoba u podru�ju
Solomo-na. Amerikanci su zauzeli jo� i Green Island (Grin Aj-lend), koraljni otok
svega 100 milja od Rabaula, gdje su u roku od 3 tjedna izgradili novi aerodrom i
time jo� vi�e stisli i ugrozili Rabaul.
Solomonski otoci bili su sada potpuno u ameri�kim rukama. Razdoblje vrlo te�kih
borbi je zavr�eno. U njima su Japanci izgubili 50 ratnih brodova i blizu 3 000
aviona. Ni gubici Amerikanaca nisu bili mnogo manji. Vide�i jaku obranu Rabaula,
ameri�ka komanda odustala je od napada. Donesena je odluka da se zaobi�e i da se
te�i�te daljnjih borbi prenese na srednji Pacifik. U vezi s tim preba�en je tamo i
glavni dio ameri�kih ratnih brodova iz podru�ja Solomona.
Plan osvajanja va�nih otoka u srednjem Pacifiku po�eo se ostvarivati u kolovozu
1943. Prvi korak bio je zauzimanje otoka Ellice (Elis). Mnogo va�nije bilo je os-
Ameri�ki laki nosa� aviona CVL22 Independence, jedan od 10 jednakih, izgra�enih
pregradnjom te�kih krstarica, u vrijeme gradnje. Pokazali su zna�ajne rezultate u
ratu na Pacifiku ukupnom snagom od 400 aviona. Svi, osim jednog pre�ivjeli su rat.
vajanje nekoliko otoka u Gilbertovom (D�ilbertovom) oto�ju. Tu su Amerikanci opet
izbjegavali utvr�ena upori�ta, i, zaobi�av�i ih, po�li su na osvajanje otoka koje
se moglo zauzeti bez ve�ih pote�ko�a i �rtava. Poslije zauzimanja nije bilo onda
te�ko izgraditi aerodrome i baze, i upotrebiti ih za daljnja napredovanja. U
Gilbertovom oto�ju izabrani su za to otoci Tarava, Makin i Apamama.
Prvo iskrcavanje izvr�eno je 20. studenoga. Za to su bile upotrebljene jake snage
pod komandom admirala Spruancea. Osim znatnog broja te�kih brodova i niza lakih
jedinica, Spruance je raspolagao ve� sa znatnim brojem nosa�a aviona i s oko 900
aparata. Isto tako postojao je i ovdje veliki broj brodova za iskrcavanje i cijeli
amfibijski korpus pod komandom generala Smitha koga su zbog njegove hrabrosti i
o�trine vojnici krstili nadimkom �potpuno poludjeli Smith�.
Iskrcavanje na Apamamu i�lo je vrlo lako, jer se obrana sastojala od 20 vojnika.
Ovaj otok osvojen je trupama iskrcanim s velike podmornice Nautilus koja je tom
prilikom te�ko o�te�ena i gotovo potopljena od vlastitih ameri�kih brodova �to su
plovili da osvoje Ta-ravu. Podmornica je pomogla iskrcavanje i napredovanje
ameri�kih jedinica svojim topovima iz kojih je ispalila 75 granata. Otok Makin je
isto tako brzo i bez pote�ko�a zauzet. Sasvim druk�ija je bila situacija na Ta-
Ameri�ki bombarderi uspje�no napadaju japansku bazu na otoku Tihog oceana.
Ovaj otok bio je jako utvr�en i mnogo ja�e branjen nego �to su Amerikanci
o�ekivali. Tri dana vr�eno je sna�no bombardiranje pri kome je na otok ba�eno 2 000
tona granata iz brodskih topova i 400 tona avionskih bombi. Amerikanci su o�ekivali
da je na otoku sve uni�teno. Ali kada je flota za iskrcavanje pri�la, otvorena je
na nju sa obale strahovita vatra. �* Razvile su se vrlo te�ke borbe u kojima su
Amerikan-
ci imali velike gubitke. Ve� poslije nekoliko sati bile su u borbi i sve postoje�e
rezerve. Tek poslije puna 2 sata najte�ih borbi u�vrstile su se ameri�ke trupe na
mostobranu, ali je onda trebalo jo� nekoliko dana dok je sav otok zauzet. Operacija
je bila ote�ana uzastopnim napadima japanskih podmornica i aviona s drugih otoka.
Laki nosa� aviona Independence (Indipendens) po-
i _ cmrTpn ip tornprlnm ali niip notnniin Tpdna dmoa nnrL.
Te�ka krstarica tipa Mioko, za vrijeme napada ameri�kih aviona na japansku ratnu
luku u zaljevu Rabaul.
mornica potopila je jedan ameri�ki razara�. Slijede�eg dana torpediran je eskortni
nosa� aviona Liscome Bay (Lajskom Bej), komandni brod oru�anih snaga iskrcavanja, i
od eksplozije torpeda odletjela je u zrak sva zaliha avionskih bombi. Od strahovite
eksplozije nastao je po�ar benzina, koji je zahvatio i municiju. U roku od 20
minuta potonuo je ovaj brod zajedno s admiralom, svojim komandantom i 712 ljudi
posade.
Osvajanje Tarave stajalo je Amerikance silnih gubitaka. Tu su stekli iskustvo da se
mnogo vi�e isplati osvajati slabo branjene otoke, makar tamo treba potpuno iznova
graditi aerodrome i baze, jer su time ne samo manji gubici, nego se i �tedi u
vremenu. Ameri�ka komanda je, dodu�e, to i namjeravala, ali nije ra�unala da je
Tarava tako jaka. Na kraju je otok ipak zauzet. Sada su Amerikanci imali 3 jaka
upori�ta na Gilbertima, a time su u domet njihovih aviona do�li Marshallski otoci i
otok Truk. To je prisililo Japance da iz tog podru�ja povuku ve�i dio brodova, jer
su bili previ�e izlo�eni napadima.
U prosincu 1943. poduzeli su ameri�ki nosa�i aviona s jakom pratnjom napad na otok
Kvvajalein. Njihovi su avioni na�li samo slabe pomorske snage, jer su ih Japanci na
vrijeme povukli, pa su potopili 3 transportna broda i o�tetili 2 krstarice. U no�i
napali su japanski torpedni avioni ameri�ke jedinice na povratku, pa su tom
prilikom uspjeli torpedirati sasvim novi veliki no-
sa� aviona Lexington II koji je tek prije kratkog vremena stavljen u slu�bu,
dobiv�i isto ime kao onaj potopljen svojevremeno u Koraljnom moru. Te�ko o�te�en,
uspio je ovaj nosa� da se dokopa brodogradili�ta u Pearl Harboru, gdje je
popravljen. Time je zavr�eno razdoblje po�etnih ameri�kih udaraca i te�kom mukom
dobivenih uspjeha. Sada su bila otvorena vrata za mnoge ve�e pothvate i mnogo ja�e
udarce. Sada je tek trebalo da Japan osjeti pravu snagu Sjedinjenih Ameri�kih
Dr�ava!
Tehnika i industrija odlu�uju
Pro�lo je ve� mnogo vremena od onog dana kad su se prvi japanski avioni pojavili
nad Pearl Harborom. To vrijeme Amerikanci su vrlo dobro iskoristili. Dok su njihove
izlo�ene jedinice bile u te�kim borbama, i s nedovoljno opreme i naoru�anja uz
najve�e napore zadr�avale japansko nadiranje, a onda su uz te�ke gubitke osvajali
prve nove polo�aje, postepeno napreduju�i, odvijale su se daleko iza podru�ja borbe
pripreme koje �e potpuno izmijeniti tok doga�aja. Ogromna ekonomska snaga
Sjedinjenih Dr�ava i njena visoko razvijena tehnika stavljene su u pokret. Tisu�u
tvornica neprekidno su proizvodile naoru�anje i ratnu opremu. Proizvodnja je uzela
razmjere kakvi do tada nisu bili poznati. Ali ni drugo nije bilo zaboravljeno.
Usporedo s poja�anjem proizvodnje tekli su radovi na novim pronalascima i boljim
konstrukcijama. Stotine tisu�a in�enjera i tehni�ara grozni�avo je radilo na tome.
S druge strane, spremali su se i potrebni ljudi koji �e time rukovoditi, a i na�in
organizacije koji �e sprije�iti da se te velike materijalne snage ne izgube u
kaosu, nego koje �e, napro- t tiv, omogu�iti da do�u do punog izra�aja.
�to je vrijeme vi�e odmicalo, i posljedice su se ovih napora vi�e pokazivale. Ve� u
toku 1943. Sjedinjene Dr�ave su tako naglo pove�avale isporuke svih vrsta ratnog
materijala i proizvoda svoie industrije, a i posliedi-
Jedan od brojnih ameri�kih novih razara�a D D 7 3 1 u plovidbi na Pacifiku.
Brodogradili�ta su isporu�ila ameri�koj mornarici za borbe na Pacifiku preko 200
razara�a po 1 700 t standard, naoru�anih s po 6 topova kalibra 127 mm, brzine 36
�vorova i ak-cionog radijusa 7 000 milja kod ekonomi�ne plovidbe.
ce masovne izobrazbe osoblja i djelovanja bri�ljivo razra�ene organizacije su se u
tolikoj mjeri iskazale da je velikom brzinom po�ela rasti razlika prema protivniku.
Tako su, na primjer, brodogradili�ta u toku 1943. predala ratnoj mornarici 2 bojna
broda, 6 velikih nosa�a aviona, 9 lakih i 24 eskortna nosa�a aviona, 11 krstarica,
128 razara�a, 200 podmornica i ogroman broj manjih jedinica. Istovremeno isporu�ila
su na suprotnoj strani japanska brodogradili�ta jedan nosa� aviona, 2 krstarice, 11
razara�a i 58 podmornica. Dok su Japanci sve te�e nadokna�ivali gubitke koji su
neprekidno nastajali u te�kim borbama, mogli su Amerikanci ne samo nadoknaditi
gubitke, nego i u izvanredno velikim razmjerima pove�ati snage.
To se naro�ito ispoljilo na podru�ju avijacije. Ameri�ke snage dobivale su sve vi�e
i sve bolje avione. Oni su mogli biti svuda upotrebljeni, jer je izra�en veliki
broj nosa�a aviona. Najva�niji su bili te�ki nosa�i tipa Es-sex. Ovo su bile jake
jedinice izvanredno uspjele konstrukcije od 27 000 tona, odnosno preko 32 000 tona
u punom optere�enju. Ma�ine od 120 000 KS omogu�ile
su brzinu od 34 �vora. Mogli su ponijeti po 80 operativnih aviona u pogonu, a uz to
jo� 23 uskladi�tena, kao rezervu. Isticali su se svojim jakim protuavionskim
naoru�anjem koje je, osim 12 te�kih topova od 127 mm, imalo jo� 95 automatskih
topova od 20 i 40 mm.
Da bi �to br�e mornaricu snabdjeli nosa�ima aviona, odlu�ila je ameri�ka komanda
preurediti kao nosa�e i 9 te�kih krstarica koje su bile ve� dobro odmakle u gradnji
kad je po�eo rat. Time su uspjeli dobiti za mnogo kra�e vrijeme 9 lakih nosa�a
aviona koji su, dodu�e, imali samo 11 000 tona, ali zato vrlo dobru brzinu od 32
�vora i jako protuavionske naoru�anje od 76 topova po 20 i 40 mm. Svaki od njih
mogao je nositi 45 aviona, drugim rije�ima: ove jedinice omogu�ile su da se broj
aviona u brzim eskadrama pove�a jo� za preko, 400 aviona.
Da se ne bi dragocjeni veliki nosa�i aviona odvajali za pratnju konvoja i
protupodmorni�ku borbu, izgra�en je osim toga i znatan broj eskortnih nosa�a koji
su dobiveni preure�enjem trgova�kih brodova, u prvom redu tankera. U toku rata
izgra�eno je 110 ovakvih eskortnih jedinica. One su imale 9 000 do 11 000 tona, a
mogle su nositi 20 do 30 aviona, ve� prema svojoj veli�ini. Brzina im nije bila
velika, svega 16 do 18 �vorova, ali to je bilo posve dovoljno za plovidbu s
konvojima. Ve� 1942. predano je u slu�bu 10 ovakvih jedinica, a slijede�e godine
jo� 24 jedinice. To nije imalo velikog direktnog utjecaja na borbe u Tihom oceanu,
jer je u po�etku ve�ina dodijeljena za Atlantik. Ipak je indirektno imalo i to
velike posljedice, jer su veliki nosa�i, kao i oni prepravljeni od krstarica,
ostali slobodni za glavne operacije u Pacifiku.
Japanci su, naprotiv, imali velike te�ko�e upravo s nosa�ima aviona. Na po�etku
rata imali su u gradnji samo 2 jedinice Taiho od 31 000 tona i Unriu od 18 500
tona, dok su 3 velike jedinice Zuikaku, Sokaku i Riu-kaku od 29 000 tona bile tek
zavr�ene. Te�ki gubici u prvoj godini rata ostavili su japansku flotu gotovo bez
nosa�a. To je natjeralo japansku komandu da najve�om brzinom poku�a spasiti
situaciju preure�enjem drugih tipova brodova. Odmah je odre�ena preinaka ogromnog
bojnog broda od 63 000 tona, 7 te�kih krstarica i 5
Srednji dio velikog ameri�kog nosa�a aviona C V 4 5 V a 11 e y F o r g e, tipa E s
s e x, od kojih je ameri�ka mornarica naru�ila u brodogradili�tima 32 jedinice; od
toga je isporu�eno 25 do kraja rata, a od njih je 17 u�lo u rat na Pacifiku. Imali
su presudnu ulogu u tom ratu. Operativne zrakoplovne snage, ukrcane na svaki od
ovih nosa�a, sastojale su se od 36-44 lova�kih aviona W i 1 d c a t, zatim 24-36
sunovratnih bombardera H e 11 d i v e r i 18 torpednih aviona A v e n g e r. Ukupno
70-80 aviona za akciju. Za njih su imali u zalihama 860 000 1 aviobenzina. Na
desnoj strani slike vidi se komandni most i centar za rukovo�enje slijetanja i
polijetanja, a u sredini ispred, iznad i iza dimnjaka brojne antene radara.
brzih putni�kih parobroda, koji su bili svi u gradnji. Istovremeno odre�ena su 4
postoje�a gotova broda da se na brzinu preprave, i to: 2 nosa�a hidroaviona, brzi
putni�ki brod kao i njema�ki putni�ki brod Gneisenau koji je bio u Japanu. Ove
preinake nisu tekle dovoljno brzo i jedinice su zavr�ene s velikim zaka�njenjem.
Jo� ve�e te�ko�e imali su Japanci zbog velikog gubitka u leta�kom osoblju. Novo
osoblje nije bilo ni tako dobro izvje�bano, niti je imalo dovoljno iskustva. Elita
japanske mornari�ke avijacije propala je, a to se osje�alo u kasnijim borbama.
Povremeno se osje�ao nedostatak �ak i slabo izvje�banog leta�kog osoblja.
Amerikanci su o tome vodili ra�una daleko unaprijed, i to se brzo
po�elo osje�ati. Oni su za mornari�ku avijaciju u po�etku dobivali godi�nje 6 000
leta�a, a poslije se taj broj pove�ao i do 9 000. To im je omogu�ilo da stvore za
svaki nosa� aviona 2 kompletne posade koje su se u slu�bi smjenjivale, i to
najprije svakih 6 mjeseci, a poslije ve� nakon 4 mjeseca slu�be na brodu. Trebalo
je da svaki pilot ima ukupno 3 ovakva perioda ukrcavanja, pa da onda bude sasvim
oslobo�en daljnje slu�be na brodu. Ako je �elio, mogao se javiti jo� za jedno
ukrcavanje. Time se postigla izvanredno visoka kondicija leta�kog osoblja.
Ameri�ka industrija pokazala je u drugom svjetskom ratu izvanredno velike
proizvodne mogu�nosti. Ona je u cijelom ratu, dakle od 7. prosinca 1941. do 15.
kolovoza 1945, tj. do kapitulacije Japana, proizvela osim ostalog: 294 000 aviona,
800 000 topova, ubrojiv�i i malokalibarske, i 2 725 000 mitraljeza.
Ameri�ka brodogradili�ta su za to vrijeme izgradila ogromnu flotu. Ona su
isporu�ila: 10 bojnih brodova i bojnih krsta�a, 13 te�kih i 33 lake krstarice, 18
velikih i 9 lakih nosa�a aviona, 110 eskortnih nosa�a, 352 razara�a, 498 eskortnih
razara�a, 55 brzih transportnih brodova i 203 podmornice. Osim toga, izgra�en je
ogroman broj, preko 100 000, raznih malih brodova i brodova za iskrcavanje. Ukupno
je izgra�eno 8 200 000 tona brodova za ratnu mornaricu.
Ameri�ka tehnika dala je mnogo vrsta novog oru�ja, usavr�ila je radare, dala je
bazuke ili raketne baca�e, podvodne lokatore za otkrivanje podmornica, magnetske
aparate za pronala�enje podmornica s aviona, akusti�ne i magnetske mine, nove
topove i granate s potpuno drugim upalja�ima, zapaljive napalm-bombe, amfi-bijske
tenkove i kamione, protuavionske ni�anske sprave i stotine drugih proizvoda.
Naro�ito zna�ajan uspjeh ameri�ke brodogra�evne tehnike su specijalni brodovi za
iskrcavanje. Izgra�ena je velika flota takvih brodova koji su, onda, omogu�ili
desantne operacije do tada najve�ih razmjera.
Osim mnogobrojnih vrsta specijalnih desantnih brodova isticali su se naro�ito
brodovi LST od 4 000 tona i 11 �vorova brzine, koji su mogli nositi 20 tenkova i
400 voinika. a imaiu mogu�nosti da im se Dramac mo�e
U ameri�koj bazi novi veliki brodovi u posljednjim pripremama za upu�ivanje u ratne
akcije. Desno je bojni brod s 45 000 t, tipa I o vv a, lijevo dvije velike
krstarice tipa A 1 b a n y, a u kutu lijevo dolje krmeni je dio palube nosa�a
aviona tipa E s s e x, kojem se na kraju vide 3 aviona preklopnih krila. Samo u 12
mjeseci god. 1943. ameri�ke su brodogradili�ta isporu�ila mornarici 2 brza bojna
broda po 45 000 t tipa I o vv a, 6 velikih nosa�a aviona po 27 000 t tipa E s s e
x, 9 lakih nosa�a po 14 000 t, 24 mala nosa�a za pratnju konvoja pa 7 000 t, 4
te�ke krstarice, 7 lakih krstarica, 128 razara�a i 200 podmornica. Ove goleme
isporuke bile su odlu�ne za postizanje tehni�ke premo�i na Pacifiku.
otvoriti kao ogromna vrata kroz koja na obalu, koju je takav pramac zasjekao, mogu
izlaziti tenkovi, kamioni, vojnici ili se mo�e brzo i dosta lako vr�iti utovar
opreme. Vrlo su prakti�no bili gra�eni manji desantni brodovi od 300 do 400 tona,
koji mogu ponijeti 400 ljudi ili 3 tenka i 80 ljudi. Ovi brodovi imali su na pramcu
sasvim mali gaz, tako da su mogli do�i gotovo do ravne obale i, spustiv�i most za
iskrcavanje po cijeloj �irini pramca, osigurali brzo iskrcavanje. Ovakva desantna
flota prvi put je nastupila pri iskrcavanju na Novoj Gvineji i Solomonskim otocima.
Uspjesi su tu bili veliki i pokazali su da ova nova tehnika daje izvanredno velike
mogu�nosti.
Japanska industrija nije mogla ni pribli�no dr�ati korak s velikom ameri�kom
proizvodnjom. Iako je bila
sistematski pripremljena za rat i na vrijeme preure�ena, ona je za cijelog rata
proizvela, na primjer, 65 300 aviona, dok su gubici iznosili preko 50 000. U istom
razdoblju izgubile su Sjedinjene Dr�ave na Tihom oceanu 27 000 aviona. Japanska
brodogradnja dala je svojoj mornarici, osim ostalog, 2 bojna broda, 7 nosa�a aviona
i 50 razara�a.
Ogromne mogu�nosti, koje je pru�ala ameri�ka industrijska proizvodnja i razvoj
tehnike, imale su veliki utjecaj na strategiju i taktiku pomorskog ratovanja. Ona
se brzo mijenjala tokom rata na Pacifiku. Nosa�i aviona postali su najva�niji
brodovi i sredi�te svake pomorske eskadre. Svi ostali brodovi slu�ili su u prvom
redu kao za�tita svojih nosa�a. Pomorske bitke pretvorile su se u pomorsko-
zrakoplovne, a u vezi s tim promijenio se i poredak brodova u eskadrama koje su u
umjesto u duga�kim kolonama sada plovile u grupama, pri �emu bi za�titni brodovi
okru�ili sa svih strana nosa�e aviona koje su �uvali kao glavne jedinice.
Veliko obilje materijala omogu�ilo je Amerikancima da provedu taktiku �uvanja
vlastitih ljudi time, �to su im pripremali put, ne �ale�i ogromne utro�ke
materijala. Tako je, na primjer, pri iskrcavanju redovito vr�eno strahovito
bombardiranje topovima i avionskim bombama, a tek onda su poslani ljudi na
iskrcavanje. Uvedeni su i posebni brodovi za izbacivanje raketa, pa je, na primjer,
15 ovakvih brodova moglo u roku od 5 minuta izbaciti 7 500 raketnih zrna srednjeg
kalibra na neko malo podru�je odre�eno za iskrcavanje. Ovako strahovito jaku i
gustu vatru nije mogla izdr�ati nikakva obrana. S prvim valom iskrcavanja dovedeni
su na obalu i buldo�deri koji su odmah ravnali obalu i prilaze prema unutra�njosti,
da bi olak�ali i ubrzali saobra�aj.
Do zavidne visine do�lo je u ameri�koj strategiji bri�ljivo i detaljno planiranje
svake pojedine operacije, pri �emu je provedena izvanredna koordinacija svih grana
djelatnosti, ubrojiv�i i najsporednije i naoko najbezna-�ajnije. Organizacija svih
vrsta pomo�nih slu�bi razvila se tako�er do izvanredne visine. Da se flotni sastavi
ne moraju vra�ati u daleke baze, ostvarena je mogu�nost snabdijevanja na otvorenom
moru. Za to je ure�en znatan broj tankera s posebnim dizalicama koje su preko
Japanski nosa� aviona T a i h o, 36 800 t u punom optere�enju. Po mi�ljenju
japanskih stru�njaka bio je to najbolji nosa� japanske flote. Ova velika i moderna
jedinica imala je vrlo kratak �ivot. T a i h o je isporu�en 7. III 1944. od
brodogradili�ta Kavva-saki, a bio je potopljen 19. VI 1944. dakle nakon tri
mjeseca, za vrijeme svoje prve bitke u Filipinskom moru. Turbine 160 000 KS davale
su brzinu 33 �vora. Posada 1 750 ljudi. Paluba je imala du�inu 260 m i �irinu 30 m.
Nosio je 75 aviona, i to 27 lovaca tipa M i c u b i � i, 30 sunovratnih bombardera
Jokosuka i 18 torpednih aviona N a k a d � i m a.
velikih raspona dr�ale razapete elasti�ne cijevi preko kojih se pretakalo naftu.
Snabdijevanje borbenih podru�ja na mjestima iskrcavanja moralo je biti bri�no
pripremljeno i to�no izvr�eno. Tako je, na primjer, zbog snabdijevanja teku�im
gorivom mostobrana na Filipinima, god. 1944. morao svaki dan sti�i jedan brod-
cisterna koji je jo� istoga dana bio istovaren. Da bi to moglo neprekidno i sigurno
te�i, organiziran je preko Tihog oceana, od Sjedinjenih Dr�ava do Filipina, lanac
od takvih 25 brodova koji su plovili u razmaku od jednog dana i postepeno stizali
svakog dana na Filipine. U protivnom pravcu plovio je drugi takav lanac od 25
praznih brodova-cisterni koji su se vra�ali u SAD po novi teret, isto tako u
razmaku od jednog dana.
Sli�no se doga�alo i s ostalim potrebama. Brodogradili�ta su isporu�ila veliki broj
specijalnih transportnih brodova koji su na otvorenom moru snabdijevali brodove
municijom, torpedima, avionskim bombama i drugom opremom. Posebni bolni�ki brodovi
kupili su ranjenike i prevozili ih u pozadinu. In�enjerske jedinice
izgradile su na va�nim istaknutim zauzetim otocima aerodrome, slagali�ta, stambene
zgrade i baze s radionicama i ure�ajima za snabdijevanje. Ameri�ka industrija i
spretna organizacija omogu�ile su da se to vr�i mnogo br�e i jednostavnije nego
ina�e. Svi ure�aji su tipizirani. Izvedeni su tako, da se mogu lako na licu mjesta
montirati, ili brzo rastaviti i prevesti na drugo mjesto. Prema ovoj tipizaciji
to�no je bilo odre�eno iz �ega se sastoji logor za tisu�u ili stotinu ljudi, pri
�emu je postojala posebna izradba za obi�nu klimu, za tropsku i za polarne krajeve.
Sve je to bilo svrstano u posebne kataloge po kojima se vr�ila narud�ba,
proizvodnja, uskla-di�tenje, otprema, sljedovanje i evidencija.
Na isti na�in bilo je tipizirano i osoblje. Tako se moglo dobiti i neki sasvim
mali, srednji ili veliki upravni aparat, ne samo sa slu�benicima, nego i sa svim
priborom, ubrojiv�i pisa�e strojeve, papir, telefon i ostalo. Bile su predvi�ene
sve najrazli�itije mogu�nosti i potrebe. Tipizirani su bili ure�aji za lu�ki pogon
i pomorske baze, za po�te, bolnice, sredi�ta povjerljive slu�be, ure�aje za vezu,
radionice za popravke, skladi�ta materijala, hrane, municije i rezervnih dijelova,
ure�aja za odmor i razonodu, i tako dalje.
Vrhunac ameri�ke tehnike i organizacije bile su pokretne pomorske baze velikih
dimenzija. One su imale ne samo sve radionice postavljene na pontonima i vlastite
remorkere sa pripadnim plovnim jedinicama, nego i plivaju�e dokove i svu ostalu
potrebnu opremu za najve�e radove na velikim ratnim brodovima.�
Za relativno kratko vrijeme mogle su se premjestiti u blizinu podru�ja operacija,
tako da su uvijek bili mogu�i popravci ne samo brodskog trupa, nego i naoru�anja,
ure�aja veze, i glavnih strojeva. Jedna takva baza popravila je samo u jednom
mjesecu 200 brodova od kojih su neki imali i kvarove na turbinama. Jedan nosa�
aviona imao je u podvodnom dijelu trupa rupu veliku 13 metara, ali je osposobljen
za 2 tjedna. Druga baza osposobila je preko ljeta vi�e od 1 000 o�te�enih malih
brodova za iskrcavanje.
Pomicanje podru�ja operacija tra�ilo je da se ovakve baze �esto premjeste na
udaljenost od preko 1 000 milja. Sve to vr�eno je glatko i bez gubitaka. U vezi s
po-
stavljanjem raznih baza, trebalo je izgraditi i vodovode, suzbijati opasne insekte
u najve�im razmjerima i poduzimati razne druge velike radove. U cijelom Pacifiku
izgra�eno je, osim nekoliko stotina manjih i srednjih baza, i niza aerodroma, jo� i
10 glavnih baza ogromnih razmjera. Jedna takva baza imala je, na primjer, 627
zgrada, a za njeno redovito funkcioniranje radilo je 17 000 ljudi. Stambenih
prostorija izgra�eno je za 200 000 ljudi, dok su skladi�ta municije imala kapacitet
za smje�taj 46 000 tona eksploziva.
U vezi s tim djelatnostima izgra�ena je na posebnom mjestu luka koja je ve� poslije
jedne godine omogu�ila na sidri�tu istovremeni smje�taj 230 brodova raznih
veli�ina. Ogromna skladi�ta prostirala su se na podru�ju od 40 km2. Tu je bilo 535
000 rezervnih dijelova za avijaciju, 100000 rezervnih dijelova za radio i radar, i
preko 210 000 za artiljeriju. Ukupno je bilo gotovo 3 milijuna raznih rezervnih
dijelova. Ova baza bila je na otoku Guam, ali ona nije bila jedina. Tu su bili i
veliki ure�aji za teku�e gorivo, jer je dnevni potro�ak samo benzina za avione
dostigao 4 000 tona. S obzirom na osoblje baza, stotine raznih radionica okolnih
aerodroma i brodova u luci postavljeno je, osim ostalog, na otoku Guam 105 raznih
kinematografa u kojima je bilo mjesta ukupno za 132 000 ljudi. Ovaj kratak pogled
na proizvodnju i izgradnju baza pokazuje jo� bolje od samih opisa borbe kakve je
goleme razmjere imao rat na Tihom oceanu i kakve su velike snage oru�ja,
proizvodnje, tehnike i organizacije bile potrebne.
NAJVE�A FLOTA SVIJETA NASTUPA
�to Pacifik jo� nije vidio
Vrijeme je brzo odmicalo. Po�ela je i godina 1944. Ameri�ka je flota raspolagala
ve� vrlo velikom snagom. U drugoj polovici sije�nja stavila je komanda Pacifika
flote dio tih velikih snaga u pokret. Isplovila je eskadra takve snage, kakvu jo�
nijedna dr�ava do tada nije poslala na neki zadatak. Pu�inom Tihog oceana plovile
su 4 grupe nosa�a aviona. Nisu to vi�e bile grupe kao one u prvoj godini rata, kad
je jezgru �inio samo jedan nosa�. Sada su u njima bila po 3 nosa�a aviona. Ukupno:
12 plivaju�ih grdosija ili �eli�nih aerodroma. Njih je pratilo 8 novih bojnih
brodova najve�eg tipa, naoru�anih s topovima od 406 mm, a uz njih jo� niz krstarica
i razara�a.
Za ovom sna�nom eskadrom plovila je jo� jedna flota. Bila je sasvim druk�ije
sastavljena - od brodova za iskrcavanje i raznovrsnih transportera. Na njima je
bilo ukrcano 64 000 ljudi odre�enih za zauzimanje nekih otoka u Tihom oceanu, kojih
su imena u tome �asu dr�ana jo� u najve�oj tajnosti. Me�u vojnicima vladala je
�ivost. Uzbu�eno su razgovarali o predstoje�im doga�ajima. Nisu znali kamo plove ni
koji je cilj njihova zadatka, ali bilo im je jasno da predstoji veliko iskrcavanje.
To su vidjeli iz mnogobrojnih vje�banja, kojima su bili podvrgnuti posljednjih
mjeseci na Havajima, i po vrstama brodova na kojima su se sada nalazili. S porugom
su govorili o �eljeznim kutijama na kojima su plovili. Neki su ih nazivali �plove�e
mete za ga�anje�, a neki, mrzovoljni, �ak i ��eljeznim mrtva�kim sanducima�.
Iskusniji su se umije�ali u razgovore, tuma�e�i mla�im
Ameri�ka laka krstarica St. Louis, u zaljevu Tulagi, u vrijeme borbe kod
Guadalcanala.
Jedan od brojnih oborenih japanskih aviona na Guadalcanalu.
Nova ameri�ka te�ka krstarica Alaska. Fotografija pokazuje za�titno bojadisanje
radi kamufia�e.
Pogled s jarbola na srednji dio ameri�kog bojnog broda koji je, nakon Pearl
Harbora, obnovljen i upu�en u borbu za osvajanje otoka; vidi se, sasvim desno,
polica s poredanim signalnim zastavama, lijevo novi �etverocijevni protuavionski
top od 40 mm, na rubu palube u polukru�nim za�titnicima topovi kalibra 102 mm i,
sasvim nisko iznad vode, topovi kalibra 152 mm.
Srednji dio ameri�kog bojnog broda South Dakota, za vrijeme zavr�nih radova prije
isporuke ratnoj mornarici god. 1942. (Rad tu�em ameri�kog slikara.)
drugovima veliku pomorsku strategiju koju su oni imali �u malom prstu�, kao �to su
sami govorili.
Umirivali su uzbu�ene, obja�njavaju�i im da ne�e biti tako �vru�e�. Tuma�ili su da
�e ona sila velikih ratnih brodova, koja je isplovila s njima iz Havaja, prokr�iti
put prije njihova dolaska. Ova sna�na eskadra izgubila se ve� davno na horizontu.
Vojnici nisu znali gdje je, ali su naslu�ivali da �e ona izvr�iti prva napad i tako
pripremiti polo�aj za iskrcavanje do dolaska ove transportne flote. �Ako ni to ne
bude dovoljno i ako se Japi (D�epi - pogrdno ime za Japance) budu previ�e �vrsto
dr�ali�, govorili su, �umek�at �e ih ovi.� Pritom su pokazivali 7 velikih brodova
koji su plovili ne�to dalje. To su bili stari bojni brodovi, oni isti koji su
onesposobljeni napadom na Pearl Harbor i koji su tada tamo potonuli. Zahvaljuju�i
plitkom dnu oni su podignuti i osposobljeni, i sada odre�eni da svojim topovima
poma�u napad na protivni�ke obale. Njihove sjajne svjetlosive
Ameri�ki bojni brod South Dakota, u pratnji fregate R u d -derovv god. 1943. (prema
crte�u tu�em ameri�kog slikara).
boje jedva da su se razaznavale na sivkastoj pozadini daleke morske pu�ine i neba
koje se spu�talo do horizonta. Ipak su mekani obrisi pokazivali i duga�ke cijevi
te�kih topova, dokazuju�i da ove nje�ne boje kriju u sebi velike i grube snage.
Vojnici se nisu prevarili. Ameri�ka komanda postigla je iskustvo kod osvajanja
Tarave. Da ne bude sli�nih neprijatnih iznena�enja s prejakom obranom, stavljene su
u pokret goleme snage. Precizno ure�eni plan predvi�ao je da se u prvom trenutku
na�u na prvom mjestu tako divovske koli�ine materijala i oru�ja, kojima ne�e mo�i
odoljeti ni najsna�nija obrana. Ono �to vojnici nisu znali, bio je cilj napada, i
to da je borba, daleko ispred njih, iza zapadnog horizonta ve� zapo�ela. Bio je 30.
sije�nja 1944. Od ju�er prije podne avioni s 12 ameri�kih nosa�a neprekidno
napadaju aerodrome podru�ja na kome �e biti iskrcavanje. Sada, kad je sunce
zalazilo i po�eo se spu�tati mrak, Japanci nisu imali vi�e ni jedan jedini avion
neo�te�en, koji bi bio sposoban uz-letjeti.
Podru�je, na koje je sada bio usmjeren ameri�ki napad, bili su Marshallski otoci.
To je velik broj otoka koji se u 2 vijenca pru�aju na podru�ju duga�kom oko 500
milja i gotovo isto toliko �irokom. Japanci su o�ekivali da �e napad biti negdje u
tom podru�ju. Ali ono je bilo vrlo veliko, preveliko da bi se obrana organizirala
uspje�no na svima dijelovima. U carskom general�tabu i u �tabu ratne mornarice
vladala su razli�ita mi�ljenja o mjestu gdje treba o�ekivati ameri�ki napad. Ali
sve se pokazalo pogre�no. Za svoj napad izabrali su Amerikanci otoke na koje
japanska komanda nije ni pomi�ljala, jer su duboko u unutra�njosti arhipelaga
Marshallskih otoka.
Napad se odvijao prema predvi�enom planu. Iznena�enje je bilo potpuno. Nakon �to je
u prva 2 dana ones-
BOJNI BRODOVI RATA NA PACIFIKU
*Kongo*
Japanski bojni kfstal
30 400/37 000 t. 30�v �-35.8 14-15^ 8-12.7
L1
�North Carolina' �m�nLki bojni b�od
�000/46 9001. 28�y �40.6 20-12.7
�A
�Jamato�
Japanski bojni brod
63 7201. 27 c> �M5.7 6-152
Skice japanskih i ameri�kih gorostasa rata na Pacifiku. Gore japanski krsta� Hiei
tipa Kongo i novi ameri�ki bojni brod VVashlngton tipa North Carolina. Dolje super
- bojni brodovi japanski Y a m a t o i ameri�ki I o w a.
Snimka odozgo grupe ameri�kih brodova: bojni brod tipa South Dakota, 45 000 t, do
njega mati�ni brod za razara�e i dva razara�a.
posobljeno svih 130 aviona, stigli su i stari bojni brodovi, bacaju�i uni�tavaju�u
vatru iz svojih te�kih topova. Neki od njih pribli�ili su se obali na samo 1 500
metara, uni�tavaju�i sve odre�ene ciljeve preciznom to�no��u. Pod za�titom ove
uraganske topovske vatre izvr�eno je iskrcavanje trupa u velikom broju i velikom
brzinom. Na obali je bjesnio pakao. Sve je bilo u vatri i eksploziji. Avionske
bombe, granate iz te�kih brodskih topova, tisu�e raketa iz baca�a specijalnih
brodova padale su u tolikoj koli�ini, da se nisu vi�e mogle razaznati pojedina�ne
eksplozije, nego se sve slilo u neprekidnu strahovitu tutnjavu. U jednom danu
zauzeti su otoci Roi i Na-mur. Obrana je bila tako onemogu�ena, da na mjestima
iskrcavanja nije pao vi�e ni jedan metak. Sve je bilo pretvoreno u pustinju.
Te�e je bilo zauzimanje otoka Kvvajalein. Tu je obrana bila jaka. Ali ameri�ki
napad je, poput strahovite oluje, uni�tio sve. U roku od 4 dana razoreno je sve na
otoku i uni�tena je svaka obrana. Od 8 000 japanskih vojnika ostalo je u �ivotu
samo 300. Za nekoliko dana bio je jedan aerodrom ve� osposobljen za pogon. Postalo
je mogu�e da se poduzme napredovanje mnogo prije, nego �to je predvi�eno planom.
Ameri�ka komanda vidjela je iz dotada�njih operacija, da je samo dio velikih snaga,
odre�enih za osvajanje, bio dovoljan, dok je ve�i dio ostao netaknut, pa je bilo
mogu�e odmah ga upotrebiti za nova osvajanja. Time �e se Japancima
NOSA�I AVIONA ZAVR�NOG RAZDOBLJA RATA NA PACIFIKU
Japanski nosaL
lili III V;V^C
>Ess�x*
Am�nLki nosa� aviona
27 1001 33 cv 72/90 aviona
*Taiho�
Japanski nosa� aviona
29 300 t. 33 �v 74 aviona
�Junyo<
Japanski nosa� aviona
J4 UOt. 22.S ti S3 aviona
Skice japanskih nosa�a aviona uspore�uju se s glavnim ameri�kim tipom E s s e x.
oduzeti mogu�nost da pripreme obranu. Za pripreme ovoga napada planom su bila
predvi�ena 4 mjeseca, a sada nije trebalo vi�e od 15 dana. Ponovno su se pokrenule
velike snage. Cilj im je bio Enivvetok, drugi po veli�ini atol u skupini
Marshallskog oto�ja, koji je �inila grupa od tridesetak koraljnih otoka na podru�ju
duga�-
AMERI�KI 80JNI BROD MISSOURI
VANJSKA SKKA I UZDUlNI PRE5JEM
Skica i uzdu�ni presjek ameri�kog super-bojnog broda M i s -s o u r i, tipa I o vv
a.
kom 120 kilometara. Ameri�ke snage pre�le su s tek osvojenih podru�ja grupe
Kvvajaleina. Trebalo je prije�i 330 morskih milja. Velika flota desantnih i
transportnih brodova plovila je sa za�titnim brodovima, uz povoljne vremenske
prilike, prema svome odredi�tu. Bio je 16. velja�e 1944. Sutradan je trebalo po�eti
napad. Eskadra ratnih brodova ve� se ju�er izgubila, plove�i prema zapadu. Vojnici
su mislili da je ona opet oti�la da po�ne s napadom. Ali ovaj puta su se prevarili.
Ona je sada imala mnogo va�niji zadatak od koga je zavisio sutra�nji uspjeh. Ona je
sada ve� bila u borbi. Njen cilj je bio Truk. Atol Truk u sredi�tu Karolin�kog
oto�ja bio je glavna i najja�a japanska baza na �irokim prostranstvima Pacifika.
Zato su ga zvali japanskim Pearl Harbo-rom. U njegovu dometu bio je Enivvetok prema
kojem su sada plovili ameri�ki brodovi za iskrcavanje. To je moglo biti opasno, jer
su iz Truka Japanci mogli iznenada udariti jakim snagama i pretvoriti pothvat
iskrcavanja u katastrofu. Da se to ne dogodi, zapo�ela je, dan prije iskrcavanja na
Enivvetok, jaka ameri�ka eskadra napad na Truk.
To je bila 58. eskadra (Task Force 58) pod komandom admirala Spruancea. On je imao
sada na raspolaganju 9 nosa�a aviona, 7 brzih novih bojnih brodova, 6 novih te�kih
krstarica, 4 lake krstarice i 28 razara�a.
Ameri�ki brzi bojni brod VV i s c o n s i n, posljednji od �etiri �eli�na diva tipa
I o vv a, 45 000 t, snimljen u plovidbi na pu�ini Tihog oceana. To su bili najja�i
bojni brodovi ameri�ke mornarice. U�estvovali su u bitkama za Filipine i za kona�ni
poraz Japana.
Ovaj puta Spruance nije komandirao s nosa�a aviona. Njegov zastavni brod bio je
sasvim nov New Jersev (Nju �ersi). Ova izvanredno sna�na jedinica, dovr�ena tek
prije nekoliko mjeseci, bila je mnogo ve�a od ostalih novih bojnih brodova. U punom
optere�enju imala je 57 000 tona. Pripadala je poznatom tipu Missouri, od koga je
bilo gra�eno 5 jedinica. Njene turbine, ogromne snage od 200 000 KS, dopu�tale su
da ova grdosija s lako�om posti�e brzinu od 33 �vora. S njenih paluba str-�alo je
150 protuavionskih topova raznih kalibara, a u njenoj unutra�njosti radila je
posada od 2 700 ljudi. S ovog izvanrednog djela ameri�ke brodogra�evne tehnike
komandirao je sada admiral Spruance napadom na Truk.
O�ekivala se te�ka borba. Bilo je poznato da je Truk vrlo jak, da na svojim
aerodromima raspola�e s preko 300 aviona, a fotografije izvi�a�kih aviona
pokazivale su da su u prostranom podru�ju sidri�ta, izme�u velikih koraljnih
grebena, jake snage japanske flote. Amerikanci su bili prili�no zabrinuti.
O�ekivali su velike gubitke, ali ba� zbog toga morali su izvr�iti taj napad, da
za�tite
f
I
Ameri�ka te�ka krstarica Canberra, snimljena poslije zavr�etka rata nakon izvr�ene
rekonstrukcije. U pozadini nosa� aviona.
iskrcavanje na Enivvetok. Leta�ko osoblje na nosa�ima aviona bilo je vrlo poti�teno
kad im je saop�ena svrha predstoje�eg napada. Mnogi su kasnije priznali da su imali
utisak kao da su osu�eni na samoubojstvo.
Jo� je bila mrkla no� ujutro 16. velja�e 1944, kad su s ameri�kih nosa�a uzletjeli
prvi avioni. To je bilo 70 lovaca opremljenih i s lakim bombama, koji su imali
zadatak da napadnu japanske aerodrome i tako otklone opasnost japanskih napada na
ameri�ku flotu, kao i japanskih lovaca na ameri�ke bombardere koji �e kasnije
sti�i. Ovi bombarderi uzletjeli su ne�to kasnije s ameri�kih nosa�a. Ameri�ki je
plan uspio. Napad njihovih aviona do�ao je tako iznenada, da su odmah uspjeli na
tlu uni�titi 70 aviona. Kad su se Japanci sna�li i poslali svoje lovce u
protunapad, sru�eno je jo� preko 50 japanskih aviona.
U me�uvremenu javili su izvi�a�ki avioni admiralu Spruanceu da nema vi�e japanske
flote na sidri�tu Tru-ka, nego samo nekoliko lakih krstarica i razara�a, i oko 50
teretnih brodova. Ne�to kasnije su javili da krstarice i razara�i napu�taju
sidri�te i plove prema zapadu. Admiral Spruance smjesta odvaja 2 najbr�a bojna
broda, s nekoliko krstarica i razara�a, i kre�e najve�om brzinom prema izlazu iz
luke. Jo� je uspio da uhvati ne-
Ameri�ka krstarica Fargo. Od 13 krstarica zavr�ena su svega dva broda ovog tipa
(drugi je CL 107 Huntington). Kod ostalih sedam gradnja je obustavljena prije
isporuke, zbog prestanka rata. Naru�ene su jo� 4 krstarice ovog tipa, ali su
stornirane prije po�etka gradnje. Imale su istisninu 11 000 t standard i 14 000 t u
punom optere�enju. Turbine 100 000 KS i brzina 33 �vora. Posada 1 200 ljudi.
Naoru�anje 12 topova po 152 mm, zatim 12 po 127, 28 protuavionskih po 40 mm u
�etverocijevnim grupama i 28 pojedina�nih automatskih protuavionskih topova po 20
mm. Uz to su bila 2 katapulta s 4 hidroplana.
koliko ratnih brodova kojima brzina nije bila dovoljna zbog o�te�enja avionskim
bombama.
Bilo je novo strahovito iznena�enje za Japance, kad su na vidiku otoka primijetili
sjenke ameri�kih bojnih brodova i krstarica. Nije im ostalo mnogo vremena za
�u�enje. Ubrzo su se pojavili mnogobrojni bljeskovi na dalekim sjenkama.
Progovorili su te�ki topovi. Posljedica toga bila je potopljena laka krstarica
Katori i 2 razara�a od kojih je jedan imao ukrcanu posadu krstarice Agano, koju je
spasio pro�lih dana poslije torpediranja od jedne ameri�ke podmornice. Posada
drugog razara�a, �to je poslije potapanja svoga broda plivala u moru, nije
dopustila da je spasi ameri�ki razara� koji se u tu svrhu pribli�io. Samo 6
japanskih mornara pristalo je da ih uzmu na ameri�ki brod. Ostali su se opirali,
poku�avaju�i da se dokopaju otoka Truk. Tamo bi opet nastavili s borbom za obranu
Japana. Da to sprije�i, razara� je bacio 3 protupodmorni�ke bombe me�u najve�e
grupe pliva�a, a kad su glave nestale s povr�ine, napustio je to �alosno mjesto.
Neko vrijeme ostao je na moru samo bijeli trag pjene njihovih propelera, a onda se
i to izgubilo.
Snimka nakon izvr�enog porinu�a jo� jednog novog velikog nosa�a aviona Bunker H i
11, iz serije E s s e x. U zraku iznad njega izvi�a�ki upravljivi balon-diri�abl.
Krajnjim naporima ameri�ke industrije i brodogradili�ta, vrijeme izgradnje
pojedinih velikih nosa�a aviona smanjeno je na 25 mjeseci, to jest na polovicu
vremena s po�etka rata.
Laku krstaricu Naka napali su ameri�ki avioni kad je poku�ala pobje�i sa sidri�ta.
Ne�to kasnije i ona je potopljena. Na sidri�tu su gubici bili mnogo te�i. Ameri�ki
avioni dolazili su uzastopno u valovima. Puna 2 dana trajali su napadi i borbe oko
Truka, da bi se ostavilo vremena floti za iskrcavanje da izvr�i svoj zadatak na
Enivvetoku. U tim borbama uni�teno je 270 japanskih aviona i potopljen 21 teretni
brod i jo� 2 razara�a, osim ve� spomenutih. Amerikanci su izgubili 25 aviona i,
zadovoljni svojim uspjehom koji je bio mnogo ve�i i mnogo jeftiniji nego �to su
o�ekivali, vra�ali su se prema polaznoj bazi.
Na Truku su ostala velika o�te�enja i jo� se dizao dim mnogobrojnih po�ara. Japanci
su, bijesni zbog toga udarca, poku�ali da se brzo osvete. Sakupili su jo� ne�to
upotrebljivih aviona i s njima su krenuli u potjeru za ameri�kom eskadrom. Stigli
su je u toku no�i. Odmah su pre�li u napad. Uspjeli su torpedom pogoditi nosa�
aviona Intrepid, ali on nije potonuo, nego je jo� mogao da se dovu�e sve do Pearl
Harbora na popravak. To je bio jedan od onih 9 lakih nosa�a tipa Independence
koji su na�injeni preinakom krstarica. Ove jedinice sudjelovale su �ivo u svim
borbama na Tihom oceanu, pri �emu je samo jedan brod potopljen, a jedan poslije
rata onesposobljen atomskim eksperimentima kod Bikinija. Ostalih 7 pre�ivjelo je
rat i ostalo u ameri�koj mornarici. Kako sam Independence vi�e ne postoji, ozna�eni
su onda kao tip Bataan (Betan 11 000 tona, odnosno 14 000 tona, u punom
optere�enju; 100 000 KS, brzine 32 �vora, nosi 45 aviona, posada 1 400 ljudi).
Napad na Truk omogu�io je da desantna flota nesmetano izvr�i napad na Enivvetok.
Taj je po�eo 17. velja�e, a izvr�en je na isti na�in kao osvajanje Kvvajaleina. Dok
su avioni s nosa�a uni�tavali aerodrome i najva�nije objekte obrane, stari bojni
brodovi ga�ali su te�kim topovima utvr�enja. Pod takvom za�titom izvr�eno je
iskrcavanje i zauzet dio otoka. Ali otok je bio obrastao gustom �umom. Tu su
Japanci opet prikupili svoje snage i htjeli su pod za�titom mraka baciti iskrcane
Amerikance opet u more. Kad je ta namjera primije�ena, izdan je nalog ratnim
brodovima da stave u pogon svoje reflektore. Svu no� mnogobrojni reflektori tako su
jako osvjetljavali podru�je, da je no� pretvorena u dan, a japanski plan je propao.
Poslije 4 dana te�kih borbi zauzet je otok, a od 11 000 japanskih vojnika obrane
samo ih je 400 pre�ivjelo i zarobljeno. Posljednjim uspjesima Amerikanci su pomakli
svoje polo�aje na Tihom oceanu gotovo 2 500 km dalje na Zapad.
Udarci bez predaha
Brzi uspjesi i manji gubici no �to je o�ekivano pod-stakli su ameri�ku komandu da
nastavi sa svojim napadima opet mnogo br�e, nego �to je bilo predvi�eno prvobitnim
planom. Time su dobili prednost �to su opet iznenadili protivnika i �to on nije
imao vremena da se ozbiljno utvrdi. Osim toga, ameri�ka komanda se osmjelila da
prodire mnogo dublje i, umjesto da tro�i velike snage na jako utvr�ene polo�aje,
provodila je i da-
Veliki ameri�ki konvoj plovi pod za�titom zrakoplovnih snaga s nosa�a aviona.
lje taktiku da ih zaobilazi, da osvaja otoke koji le�e iza njih, pa su zbog toga
slabije branjeni i zato postoji ve�a vjerojatnost da se mogu br�e i manjim gubicima
osvojiti.
Zato je 4 dana poslije napada na Truk ista ameri�ka eskadra odre�ena za novi napad.
Taj jo� nije bio povezan s iskrcavanjem, nego je trebalo Japancima zadati �to vi�e
gubitaka, oslabiti njihovu obrambenu snagu i ne dati im vremena da se saberu. Brzim
iznenadnim prodorom trebalo je da se eskadra zaleti sve do Ma-rianskog oto�ja, a
poslije napada i mnogobrojnih fotografskih snimanja da se vrati bez zadr�avanja.
Ovaj puta nisu stvari i�le po ameri�kom planu. Dok je eskadra plovila prema zapadu,
u nadi da �e nezapa�eno sti�i u podru�je napada i uspjeti da iznenadi tamo�nju
obranu, pojavio se japanski izvi�a�ki avion. To je bila velika nezgoda, jer je do
Marianskog oto�ja bilo jo� preko 400 milja. Bilo je jasno da �e japanski avion
obavijestiti odmah svoju bazu i da �e Japanci imati ne samo dovoljno vremena da
spreme obranu, nego i da izvr�e napad. Tako je i bilo. Slijede�e no�i stigli su
japanski torpedni avioni. Hrabro i po�rtvovno napadali su ameri�ke brodove. Polo�aj
eskadre bio je vrlo nezgo-
In�enjerske jedinice tzv. C. B. brzo izgra�uju ure�aje za veliku ameri�ku pomorsku
bazu Guam, odmah nakon zauzimanja tog otoka u �iju je prostranu lagunu ve� stigao
veliki broj transportnih brodova koji se vide u pozadini.
dan, ali je ipak pro�la bez gubitaka, zahvaljuju�i dobrim radarima i velikom broju
protuavionskih topova.
Ujutro je osvanulo lo�e vrijeme. Nebo je bilo obla�no, a gusti oblaci su bili nisko
nad morem. Izvi�a�ki avioni javljali su istu situaciju i nad otocima gdje su oblaci
gotovo potpuno skrivali neke ciljeve. To je bila nova te�ko�a za napada�a. Unato�
tome, ameri�ki avioni su uzletjeli. Dolazili su nad otoke u mnogo uzastopnih
valova, s velikim vremenskim razmakom izme�u njih. Tako su gotovo preko cijelog
dana ameri�ki avioni bili nad Marianskim otocima, koristili se kratkim povremenim
pobolj�anjem i napadali svaki cilj koji bi ugledali izme�u oblaka. Tako su uspjeli
da do ve�eri izbace iz upotrebe svih 100 aviona koji su bili na Marianskim otocima
i koji su tamo stigli tek prije 2 dana.
Ovaj na�in borbe se nastavljao. U ve�im ili manjim vremenskim razmacima, ameri�ka
eskadra izvr�ila je napad na razne japanske otoke srednjeg Pacifika. Tako je u zoru
30. o�ujka izvr�en osobito jak napad na Palau. U napadu je bilo 11 nosa�a aviona s
jakom pratnjom. Ovaj napad nanio je Japancima prili�ne gubitke. Potopljena su im 4
stara razara�a, 4 eskortna razara�a i preko 100 000 tona trgova�kih brodova, od
�ega 47 000 tona
KURSOVI DESANTNIH SNAGA
KURSOM 0RURA NOSA�A AMONA
KURSOVI BRODOVA SA OARNIZONIM TRUPAMA
tankera. Ve� slijede�eg dana napala je eskadra otoka Jap i Uliti, i neke manje
baze. To je stajalo Japance 150 uni�tenih aviona, dok su Amerikanci oba dana
izgubili 50 aviona. U roku od mjesec dana bio je jo� 2 puta na-
KORALJNI OTOK TARAVVA
5 ' IBTS
Grebeni
N
padnut i Truk. Ova najja�a japanska baza u srednjem Pacifiku izgubila je sada svaku
vrijednost za Japance i oni na nju nisu vi�e mogli ozbiljno ra�unati. Zato su bili
prisiljeni da svoje glavne snage povuku mnogo dalje prema zapadu, u sigurnija
podru�ja. Ali i ta podru�ja nisu vi�e dugo vremena bila sigurna. Amerikanci su ih
slijedili u stopu, ne daju�i im mogu�nosti da predahnu.
Sli�na sudbina pratila je Japance i na jugu. Najja�a i glavna baza toga podru�ja
Rabaul isto je tako izgubila svoju va�nost. Ovdje su snage generala MacArthura
zauzimale nove otoke prodiru�i sve dalje, a time je Rabaul postao Japancima
beskoristan. Naro�ito je velik uspjeh u ju�nom Pacifiku bilo zauzimanje otoka How-
land (Haulend). Za to su 17. travnja 1944. stavljene u pokret velike snage. Na moru
se pojavila flota od preko
TRANSPORTNI BRODOVI DESANTA
200 brodova, s 56 000 ukrcanih ljudi, 50 000 tona materijala i 3 000 motornih
vozila. Radi zavaravanja Japanaca ova je flota dugo vremena plovila prema Admiral-
skim otocima. Onda je naglo skrenula i, na iznena�enje Japanaca, napala Hovvland.
Obilazni se put od 30 milja isplatio. Poslije zauzimanja trebalo je Hovvland
najve�om brzinom izgraditi u ogromnu bazu koja �e onda slu�iti kao polazna to�ka za
nastavak prodiranja. U
Pogled na dio ameri�ke pokretne baze koja se mogla gotova do-tegliti u bilo koji
udaljeni zaljev. Na slici je veliki plivaju�i dok nosivosti 100 000 t, u kojem su
istovremeno podignuta 4 broda na popravak, dok jo� 4 �ekaju uz njega. Na bokovima
je doka sa svake strane po 10 polukru�nih platformi, a na njih su vezane razne
radionice i skladi�ta na uglatim plovnim objektima.
roku od nekoliko tjedana morao se ovdje, osim ostalog, izgraditi logor za 140 000
ljudi. Osvajanje Hovvlanda pomogla je jaka grupa nosa�a aviona s oko 800 ukrcanih
aviona. Time je uspjelo potpuno onemogu�iti japansku avijaciju i uni�titi oko 100
japanskih aviona.
Na otoku Hovvland bila su 3 aerodroma, ali se pokazalo da zbog slabog terena
nijedan nije podesan za te�ke bombardere. Zato je zauzet jo� i otok VVakde, ali je
i tamo bio zate�en aerodrom za lovce. Poduzet je od-
mah napad na otok Biak, 300 km od Hovvlanda, na kome su postojala jo� 3 aerodroma.
Ali tu su se Japanci sna�no branili, dobro utvr�eni u strmim pe�inama. MacArthur
sada nije vi�e imao ja�ih pomorskih snaga. Najve�i dio ve� je bio povu�en u srednji
Pacifik za planirani napad na Marianske otoke. Ostalo mu je samo 5 krstarica i
stanovit broj razara�a, ali nijedan nosa� aviona. ,
KORALJNI ATOL KVVAJALEIN U MARSHALLSKOM ARHIPELAGU
0 10 20 30 km.
Borbe su se odugovla�ile, a to je Japancima dalo povoda da po�alju poja�anje. U
no�i 8. lipnja plovilo je prema Biaku 6 razara�a s ukrcanim japanskim trupama.
Tokom dana napali su ih ameri�ki lovci i potopili jedan, ali se preostalih 5
odlu�no probijalo dalje. Ve� su bili na domaku otoka. Ali iznenada polo�aj se
promijenio, jer se pojavila ameri�ka eskadra s krstaricama i razara�ima. Japanski
razara�i odmah su okrenuli, nastoje�i da izmaknu, ali ameri�ki su se brodovi dali u
potjeru. Ma�ine na svim brodovima jedne i druge strane napregnute su do krajnosti.
Bila je to plovidba na �ivot i smrt. Udaljenost je bila takva, da je jo� bila na
granici dometa topova. Zato su obje strane otvorile vatru.
Puna dva i pol sata trajala je ova divlja utrka uz neprekidnu topovsku paljbu.
Tisu�e granata ispaljene su, a da nije postignut ni jedan pogodak s japanske
strane, dok su Amerikanci pogodili samo jednom granatom, i to japanski razara� koji
je o�te�en, ali je nesmanjenom brzinom produ�io bijeg. Na kraju su japanski brodovi
uspjeli uma�i. Japanska komanda spremila je vrlo jak odred flote za pomo�. Bila su
to 2 najmodernija bojna
N
Ennuebmgi ,�
Ameri�ki razara� DD931 Forest Sherman, u vo�nji punom brzinom 36 �vorova.
broda, 4 krstarice i 8 razara�a. Snaga ove flote bila je toliko nadmo�na nad
ameri�kom eskadrom, da bi sudbina MacArthurovih brodova bUa zape�a�ena, da ih u
zadnji �as nije spasila sre�a, jer su Japanci primili vijest o ameri�kom napadu na
Marianske otoke, pa su najve�om brzinom poslali svoju flotu tamo, tj. u obrnutom
pravcu.
Vijesti su bile to�ne. U srednjem dijelu zapadnog Pacifika bili su u toku veliki
doga�aji. Ameri�ki napad na Marianske otoke postao je mogu� poslije mnogobrojnih
uzastopnih napada na mnoge japanske baze tokom posljednjih mjeseci. Te su napade
vr�ili ameri�ki nosa�i aviona, odnosno njihovi avioni kao �to je u glavnim crtama
ve� opisano. U tim pothvatima sru�en je znatan broj ameri�kih aviona. Prosje�no 20
do 30 aviona iz svakog ve�eg napada nije se vi�e vra�alo. U pogledu materijala to
je bilo lako nadoknaditi. Ameri�ka industrija proizvodila je u takvim razmjerima,
da ni mnogo ve�i gubici ne bi ni�ta zna�ili. Druga�ije je bilo s ljudima, njih je
bilo te�e nadoknaditi. Provedeno je spa�avanje osoblja iz sru�enih aviona u
najve�im razmjerima. Ne samo �to su ljudi opremljeni sredstvima za spa�avanje, da
mogu i du�e vremena izdr�ati na moru, nego su oni sistematski spa�avani. Za to su
upotrebljeni brojni hi-
duboki prolaz
/hrt,
J
�iroki LHIWET0K prolaz
OGROMNA LAGUNA KORALJNOG ATOLA ENIVVETOK
r30'
r11�25 N
li
11
15'
167�20E
'l r-
i
t?
KANAL
LINUA POUSKA 22.11., ~ PUK MORN.STRIJELACA
� �?J)Tparrv
JAPTAN
"-""-"Vr--N
bogan"*ti
r20'
IGURIN
JA POLA*<fA
. ie.N.r\\\
I 12 BAT VOJSKE \ v \ I 111 BAT. MORN. \ \ \
LINIJA I SKA 1
I I STRIJELACA
^"ENIVVETOK
6�
i i i i
16T20'E
25'
droavioni i podmornice. U pojedinim slu�ajevima hi-droavioni spu�tali su se u
najve�oj blizini japanskih otoka, pa �ak i unutar lagune, gotovo ispred nosa
Japanaca. Podmornice, raspore�ene po raznim dijelovima pu�ine, vr�ile su torpedne
napade na japanske brodove, a u vrijeme zrakoplovnih napada spa�avale su sru�ene
leta�e. Jednom prilikom samo je jedna od tih podmornica uspjela dovesti u bazu 22
spa�ena avijati�ara.
Radi ubrzavanja spa�avanja, hidroavioni, koji su kupili pilote po pu�ini u
neposrednoj blizini Japanaca i u zoni operacija, nisu ih prenosili do dalekih baza,
nego do obli�njih podmornica, da bi se ve� za nekoliko minuta vra�ali i brzo
spa�avali druge. Sistem spa�avanja toliko se usavr�io, da je prosje�no polovica
oborenog leta�kog osoblja poslije svake akcije bila spa�ena. Saznanje da postoji
tako dobra organizacija spa�avanja i da se �ini sve da se sru�eni spasu, stvorilo
je mnogo ve�u sigurnost i po�rtvovnost posada aviona u borbi, a udarnoj snazi
ameri�ke avijacije pridonijelo je mnogo, spa�avaju�i time iskusne avijati�are koji
bi ina�e bili izgubljeni.
Bitka kod Mariana ili sumrak samurajskih orlova
Poslije brojnih uzastopnih napada na japanske baze po raznim otocima srednjeg
dijela zapadnog Pacifika i poslije zauzimanja nekoliko od njih, Amerikanci su
pri�li, kao �to je spomenuto, napadu na Marianske otoke. Bilo je predvi�eno
iskrcavanje i zauzimanje otoka Sai-pan, a poslije toga iskrcavanje na Guam i
Tinian. Ovaj pothvat bio je opasan i skop�an s velikim rizikom. To su Amerikanci
znali i ra�unali su s vrlo jakim otporom. Morali su uzeti u obzir mogu�nost da
cijela japanska flota stupi u protuakciju. Zato su za izvr�enje ovog napada
odre�ene velike snage, mnogo ve�e nego ikad do tada, iako su ve� i u posljednjim
operacijama upotreb-
Japanski bojni brod I s e, nakon temeljite rekonstrukcije, pri �emu je stra�nji dio
broda, od drugog jarbola do krme, potpuno izmijenjen i pretvoren u nosa�a aviona,
dok je prednji dio ostao kaoprije. Jo� nekoliko japanskih bojnih brodova pregra�eno
je na isti na�in. Time su Japanci htjeli, na brzinu, nadoknaditi gubitke u nosa�ima
aviona koje su pretrpjeli kod \fidwaya i stvorili su novi tip broda u kombinaciji
bojnog broda i nosa�a aviona. Rezultati to nisu opravdali.
ljeni mnogobrojni brodovi. Sada su velike snage odre�ene i za iskrcavanje na Saipan
i druge otoke, i za eventualnu borbu s japanskom flotom.
Napadom na Mariane komandirao je viceadmiral Spruance. On je snage podijelio u
dvije grupe. Jednu je �inila flota za iskrcavanje pod komandom viceadmirala
Turnera, a drugu spomenuta borbena grupa 58. eskadra ameri�ke flote s najnovijim
brodovima, a u prvom redu nosa�ima aviona. Ovom eskadrom komandirao je viceadmiral
Mitcher. Osim toga, odre�ene su velike snage kopnene avijacije od 879 aviona na
aerodromima okolnih otoka, pod komandom kontraadmirala Hoove-ra (Huvera).
Za iskrcavanje su odre�ene ogromne snage. Samo na Saipan trebalo je dovesti 78 000
ljudi i 100 000 tona materijala. Zato je i flota viceadmirala Turnera za
iskrcavanje imala goleme razmjere. Tu je bilo 111 velikih transportnih brodova i
185 velikih specijalnih brodova za iskrcavanje. Za za�titu i podr�ku dodijeljene su
snage koje bi i same bile jaka flota. Tu je bilo 7 bojnih brodova, 14 eskortnih
nosa�a aviona, 12 krstarica i 125 razara�a i eskortnih razara�a. Onda su jo� bili
minopola-
ARHIPELAG MARIANNSKIH OTOKA
- yj>-
TIHI OCEAN
20"
F. de Pajaros Maug
� Assomption prolaz Laperouse
* Agrihan t Pagan
4 Alamagan *Guguan
-20'
Anatahan
�Sariguan
'F. de Medinilla
Tinian0Sa!pan *Agiguan
�Rota
^Guam
ga�i i razne druge specijalne jedinice. Ova nepregledna armada, koja se sada
prijete�i valjala prema zapadu, brojila je, dakle, preko 550 brodova, ne ra�unaju�i
razne male pomo�ne jedinice.
Eskadra viceadmirala Mitchera nije dodu�e bila tako mnogobrojna, ali je raspolagala
s jo� mnogo ve�om snagom. To su bile najja�e i najmodernije jedinice ameri�ke ratne
mornarice. Impozantno i zastra�uju�i djelovala je ova eskadra, plove�i pu�inom
zapadnog Pacifika. Tu je bilo 7 najmodernijih nosa�a aviona koje su imale
Sjedinjene Dr�ave, �uvenog tipa Essex. Veliki obrisi ovih sna�nih jedinica od 27
000 tona isticali su se svojim ka-
rakteristi�nim oblikom. Na dugim ravnim palubama bio je postrojen dio njihovih
aviona. Sve je bilo u pripremi za slu�aj susreta s neprijateljem. U svakom od njih
bila je sakupljena velika snaga, jer je svaka od ovih 7 grdosija imala po 80
aviona. Ovi veliki plove�i �eli�ni aerodromi, od kojih su neki tek prije nekoliko
mjeseci stigli iz brodogradili�ta, imali su turbine od 150 000 KS i mogli su
posti�i brzinu od 32 �vora. Na svakom od njih je bila posada od 2 500 ljudi.
Dok su veliki nosa�i upadali u o�i svojom visinom i velikim nadgra�em centralnog
komandnog dijela, iz koga je jo� vi�e str�ao plosnat �iroki dimnjak, dotle su drugi
nosa�i aviona lak�eg tipa izgledali mnogo manje impozantni. To je bilo 8 lakih
nosa�a pregra�enih krstarica tipa Independence, koji su bili mnogo ni�i i, budu�i
da gotovo i nisu imali nadgra�e, izgledali su vrlo plosnato.
Za sada jo� ni u jednoj akciji nije bio tako velik broj nosa�a aviona. Bilo ih je
15, a udarna snaga, kojom su raspolagali, brojila je preko tisu�u aviona. Ako se
tome doda 14 eskortnih nosa�a u floti za iskrcavanje admirala Turnera i gotovo 900
aviona s kopnenih baza, bilo je Amerikancima na raspolaganju blizu 3 000 aviona.
Ovu strahovitu snagu imali su Japanci prilike za kratko vrijeme osjetiti.
Ra�unaju�i s rizikom ovako dubokog prodora u blizinu jakih japanskih baza, nosa�i
su dobili poja�anu za�titu. Uz njih je plovilo 7 brzih modernih bojnih brodova, 13
krstarica, od �ega 4 protuavionske i 58 razara�a. Ukupno su bila ovdje 93
najmodernija ratna broda. Bili su ve� 4 dana na putu. Jo� 6. lipnja isplovili su iz
zbornog mjesta kod otoka Majuro, i sada su se pribli�avali svom cilju. Bilo je
predvi�eno da napad bude izveden slijede�eg dana u praskozorje. Me�utim, admiral
Mit-cher htio je odstupiti od stalno ponavljane iste vrste napada, pa je putem
promijenio vrijeme napada. Odlu�io je da napadne jo� istog dana poslije podne.
Dobio je pristanak Spruancea i naredio da 225 aviona krene u napad.
To je bila sretna slu�ajnost. Japanska komanda bila je od svojih izvi�a�kih aviona
jo� prije obavije�tena da se ameri�ka eskadra vi�e ne nalazi kod Majura. Novi
Jo� jedan primjer spa�avanja oborenih zrakoplovaca. Ameri�ki razara� pribli�ava se
olupini aviona koji je pao u more, ali jo� pluta, dok pilot �eka da ga pokupe.
glavnokomanduju�i, japanski admiral Soemu Tojoda, do�ao je do zaklju�ka da �e
Amerikanci na�initi opet neki iznenadni zrakoplovni napad i onda se povu�i, kao �to
je to redovito bilo u posljednje vrijeme. Zato su upozoreni svi aerodromi, uz
nare�enje da dr�e sve avione spremne za poletanje svakog dana na pola sata prije
izlaska sunca, da bi odmah mogli stupiti u protunapad i iznenaditi protivnika koji
je sam �elio iznenada napasti. Do sada su napadi vr�eni rano ujutro, pa Japanci
nisu ni pomi�ljali da bi mogli do�i u drugo vrijeme. U skladu s tim vr�eni su i
letovi izvi�a�kih aviona u ono doba dana, kad se o�ekivalo da bi protivni�ki nosa�i
mogli do�i na domet otocima.
Promjena u planu, koju je izvr�io admiral Mitcher, imala je za posljedicu da
izvi�a�ki avioni nisu otkrili ameri�ku eskadru, jer ujutro jo� nije bila na dometu
otoka. Poslije podne nitko nije o�ekivao napad. Iznena�enje je bilo strahovito, kad
se nad japanskim aerodromima pojavilo 225 ameri�kih aviona. Posljedice su bile
velike. Bilo je dosta japanskih aviona koji su poku�ali poletjeti. Ve�ina nije
stigla ni da se digne vi�e od nekoliko desetaka metara. Ameri�ki avioni uni�tavali
su ih na aerodromima, na stazi uzletanja ili neposredno nakon �to bi se digli u
zrak. Ukupno je uni�teno 110 i o�-
te�eno jo� 37 japanskih aviona, dok su Amerikanci izgubili svega 11. Ve� prvim
udarcem onesposobljena je gotovo 1/3 zrakoplovnih snaga koje su Japanci imali na
Marianskim otocima.
A to je bio samo po�etak. Japanska komanda, dobiv�i vijest o napadu, nije bila
svjesna da to nije samo slu�ajni napad, nego da su Amerikanci, na osnovu ste�enih
iskustava, odlu�ili da svoje snage dr�e sakupljene u podru�ju koje im je u nekom
razdoblju va�no, i da tako, stvaraju�i izrazito te�i�te i potpunu lokalnu nadmo�,
osvoje one otoke koje su namjeravali. Posljedice ove taktike brzo su se pokazale.
Napad na Marianske otoke nastavljao se. Poslije velikih uspjeha prvog napada, slao
je Mitcher svoje avione u nove napade i slijede�a 3 dana, tj. od 12. do 14. lipnja.
Uzastopni udarci padali su ponovo na aerodrome i ostale ure�aje na otocima. Japanci
su, vide�i da se napadi ponavljaju u no�i, sakupili brojne transportne brodove koje
su jo� tu imali, pa su ih postrojili u 2 konvoja i poslali prema zapadu, da bi ih
izvukli iz zone opasnosti. Ve� slijede�eg dana ameri�ki izvi�a�i su otkrili oba
konvoja. Odmah su za njima poslani ameri�ki avioni koji su ih napali i potopili 8
teretnih brodova, stari razara� i patrolni brod, dok su ostali s o�te�enjima
pobjegli.
Uspjeh ameri�kih napada na aerodrome bio je iznad svih o�ekivanja. Ve� idu�eg dana
otpor je popu�tao, a dan iza toga, Japanci vi�e nisu imali snage da produ�e bilo
kakvu obranu. Zato je admiral Mitcher odlu�io 13. lipnja da od 4 grupe nosa�a
aviona dva uputi prema sjeveru za napad na Boninske otoke, koji le�e na pola puta
od Mariana do Japana. Za 2 dana ovi su nosa�i napali aerodrome Ivo Jima i Ciki
Jima, uni�tiv�i tamo preko 100 aviona.
Kad je po�eo prvi ameri�ki napad na Mariane, japanska flota se nalazila u Tavi-
Tavi. Ostala je tamo i slijede�eg dana. Isplovila je tek 13. lipnja i to na velike
vje�be koje je prema planu trebalo odr�ati. Ova japanska eskadra bila je pod
komandom admirala Ozave, jednog od najiskusnijih japanskih rukovode�ih oficira koji
je neprekidno bio u bitkama od po�etka rata. Sada se ova eskadra udaljavala prema
Filipinima.
DESANT NA OTOK SAIPAN
11
t
Rt Marpi
klisure
sidri�te
Tanapao^ Visoravan&Tanapaa Vulkan, Sucre
r
GARAPAN
Si
Mt /Tipo
�U
* knt:
Bre�uljci Pimples Pale* *Mt 'TapoTc-hau
Kota'500
'Tapotchau Dolina \Smrti
Rt Afetna/""
_/>
Jezero Susupe charanJkanoa'/
t*t (/ Zaliev �arolije
^Mt. Fina\Susa
A ero�ro m d'A slito
Rt Kagman 600
4
Rt Nafutan
Amerikanci su imali znatan broj podmornica, razasutih po raznim podru�jima Tihog
oceana. One su promatrale duboku japansku pozadinu i �esto dostavljale dragocjena
obavje�tenja. Tako je jedna od njih ve� 14. lipnja javila, da je japanska eskadra
napustila Tavi-Tavi, a ne�to kasnije druga podmornica obavje�tava da japanski
brodovi plove prema Filipinima. To pokazuje najbolje da japanska komanda nije
shva�ala ozbiljnost ameri�kih napada i da nije o�ekivala iskrcavanja ameri�kih
snaga na Marianske otoke. Nije htjela to uzeti u obzir ni onda, kada su se ameri�ki
napadi ponavljali, smatraju�i da oni imaju svrhu zavaravanja i privla�enja pa�nje,
a da �e glavni udarci uslijediti negdje oko Nove Gvineje ili prema Rabaulu.
Ovo je bila te�ka zabluda. Kad su se ameri�ki napadi ponavljali, u japanskoj su se
komandi po�eli zabrinjavati. Vijesti koje su stizale, bile su sve ozbiljnije i
nepovolj-nije. Najzad, odlu�ili su Japanci da poduzmu brze protumjere. Japanske
snage iz ju�nog Pacifika, gdje su bili i najve�i japanski brodovi, upu�ene su prema
Marianskim otocima, a isto tako je pozvana natrag i eskadra admirala Ozave, koja je
ve� pro�la Filipine. Amerikanci su bili o tome brzo obavije�teni od druge svoje
podmornice koja je 15. lipnja javljala o prolazu mnogobrojnih japanskih ratnih
brodova kroz tjesnac San Bernar-dino, i da velikom brzinom plove prema Marianima.
Ali, bilo je ve� prekasno. Toga dana ameri�ke oru�ane snage po�ele su iskrcavanje
na Saipanu. Ve�u neugodnost nisu mogli Japancima u�initi. Ba� na tome otoku, koji
su Japanci izgra�ivali gotovo 25 godina, nalazile su se mnoge va�ne komande. Tu je
bio admiral Nagumo u komandi pomorskog podru�ja srednjeg Pacifika s cijelim �tabom.
Dalje, bila je tu komanda i �tab 31. armije, zatim komanda 5. pomorskog podru�ja i
komanda obrane Marianskog arhipelaga. Ameri�ki udarac pogodio je u srce.
Japanci nisu ra�unali s ovim napadom, jer im se �inio skop�an s previ�e rizika, a
tako je zapravo i bilo. Otok Saipan bio je Amerikancima nepoznat. Ovaj krajnji
otok, dug 25 km i 8 km �irok, sa strmim obalama i brdima do 500 m visine, bio je
jo� od god. 1918. u japanskom posjedu. Tu su bila mogu�a svakovrsna iznena�enja i
jaka obrana, jer je posada otoka brojila 30 000 ljudi, dobro naoru�anih i
opremljenih tenkovima, mnogobrojnim topovima, baca�ima i s dovoljno municije. Osim
toga, teren je bio povoljan za obranu, a na prostranim podru�jima srednjeg Pacifika
Japanci su raspolagali sa 600 aviona, na aerodromima kojih je domet dosezao do
Saipana.
Ako se pri tome uzme u obzir da je prema Saipanu plovila prili�no jaka japanska
flota, a da je do ameri�kih baza bilo daleko, mogla je �stvar� postati vrlo
ozbiljna za Amerikance. Oni su o tome vodili ra�una i odlu�ili su da provedu brzo
iskrcavanje. Puna 2 dana tukli su strahovitom vatrom topova, raketa i avionskih
bombi podru�je iskrcavanja, a onda su avionima polo�ili za-
Prizor Iz bitke kod Marianskog oto�ja. Japanski avion raznesen protuavionskom
artiljerijom prije nego �to je mogao lasnsirati torpedo.
vjesu magle i velikom brzinom izvr�ili iskrcavanje. U roku od pola sata bilo je 8
000 vojnika na obali, a u toku dana stiglo je jo� 12 000. Prvi prodor bio je
uspje�an, a onda su po�ele te�ke borbe, jer je jaka obrana do�la do izra�aja.
U me�uvremenu spojile su se obje japanske grupe ratnih brodova, dolaze�i jedna s
Filipina, a druga iz ju�nog Pacifika. Sada je viceadmiral Ozava raspolagao sa 5
bojnih brodova, 9 nosa�a aviona, od kojih su neki bili sasvim novi, dobiveni
preinakom brzih putni�kih brodova i nedovr�enih krstarica. Uz to jo� 11 te�kih
krstarica, 2 lake krstarice i 31 razara�. Na putu izme�u Filipina i Mariana
japanska eskadra izvr�ila ie Donuniavn.
nje svojih zaliha goriva sa 6 tankera, a onda je nastavila put. Ozava je �urio da
�to prije stigne u doma�aj Ma-rianskih otoka, s jedne strane da pomogne napadnutoj
posadi, a s druge strane jer je �elio da sukob s ameri�kom flotom bude u podru�ju
gdje je mogao ra�unati na sudjelovanje japanskih aviona iz kopnenih baza. Ozava je
imao na svojim nosa�ima oko 450 aviona, pa je od presudne va�nosti moglo biti
sudjelovanje jo� tolikog broja s kopnenih baza.
Japancima je bilo mnogo stalo da do�e do borbe kod Marianskih otoka jo� zbog jednog
razloga. Njima su ameri�ki nosa�i aviona previ�e smetali. Oni su bili neugodni s
neprekidnim iznenadnim i razornim napadima. Zato su eskadre ameri�kih nosa�a bile
glavni neprijatelj kojega je trebalo uni�titi. Ove eskadre bile su zbog svoje
brzine toliko pokretne, da su se mogle samo slu�ajno sresti i nikad se nije znalo
gdje �e se pojaviti i dati ponovni udarac. Sada je polo�aj bio druk�iji. Kod ovog
velikog i opasnog iskrcavanja, kao sada u podru�ju Maria-na, moglo se sa sigurno��u
o�ekivati da �e ameri�ki nosa�i biti u krugu od 100 do 200 milja oko mjesta
iskrcavanja, radi za�tite i podr�ke.
Ozbiljan i iskusan admiral Ozava mislio je da �e tu ne samo sa sigurno��u na�i
ameri�ke nosa�e i da �e ne samo dobiti poja�anje japanskih kopnenih aviona, nego da
�e izvu�i jo� jednu prednost. On je izradio plan kojim je mislio zadr�ati izvan
opasnosti svoju eskadru, time �to �e ostati izvan akcionog radiusa ameri�kih
nosa�a. Avionima je namjeravao omogu�iti napad na ameri�ke brodove, time �to �e
pustiti da polete s ve�e udaljenosti, nego im je akcioni radius, jer �e avioni
poslije napada sletjeti na aerodrome Marianskih otoka, popuniti gorivo i
naoru�anje, na povratku opet napasti ameri�ke brodove i onda se vratiti na palube
nosa�a.
Veliki doga�aji su se pribli�avali. Obje strane su znale da predstoji bitka.
Admiral Spruance bio je od podmornica obavije�ten da se japanska flota pribli�ava.
Pozvao je 2 grupe svojih nosa�a, koji su napadali Boninske otoke da se odmah vrate.
Odredio je mjesto sastanka za 18. lipnja popodne zapadno od Marianskih otoka, gdje
je sada bio glavni dio ameri�ke eskadre, plove�i amo--tamo, da bi za�titio brodove
iskrcavanja.
�itav protekli dan ameri�ki izvi�a�ki avioni su pretra�ivali morsku pu�inu, ali
nigdje nisu mogli opaziti japansku flotu. To je stvorilo prili�nu zabrinutost kod
ameri�kih admirala, jer je po njihovu ra�unu neprijatelj morao biti ve� blizu.
Zapravo, japanska se eskadra zadr�ala zbog popunjavanja zaliha nafte, a sada je
�urila velikom brzinom, dolaze�i sa zapada, ali jo� izvan dometa ameri�kih aviona.
Amerikanci su se bojali da im na ogromnim prostranstvima oceanske pu�ine japanska
flota ne promakne neopa�eno, i da se ne provu�e do mjesta iskrcavanja, jer bi to
dovelo do katastrofe transportnih brodova kojih za�tita nije bila dovoljna.
Bilo je prije podne, 18. lipnja. Ameri�ki admiral i vi�i oficiri �taba bili su kod
admirala Spruancea, razmatraju�i polo�aj. Naga�alo se gdje bi mogla biti japanska
flota. Zagonetka je brzo razja�njena. Stigla je poruka podmornice �avala koja je
primijetila japansku flotu: �600 milja zapadno od otoka Guam, pravac istok, brzina
19 �vorova.� Podmornica je jo� javila da se priku�ila protivni�kom sastavu izvan
vidokruga i da ga prati na radaru.
Ova vijest izazvala je olak�anje. Admiral Spruance pri�ao je odmah dogovoru za
akciju. Prema vijesti moglo se zaklju�iti da �e Japanci sutra u zoru mo�i da
po�alju svoje avione u napad na ameri�ku flotu. Do tada �e sti�i i ostali ameri�ki
nosa�i. Admiral Mitcher iznio je prijedlog da po�e punom brzinom u susret japanskoj
floti i da se protivniku nametne no�na bitka. Admiral Spruance i Lee nisu se
slo�ili s time, smatraju�i da je no�ni na�in borbe nesiguran i da je prevelika
opasnost da ih neprijateljska flota mimoi�e i na�e slobodan put do mjesta
iskrcavanja. Zato je odre�eno da se po danu plovi umjerenom brzinom u susret, a u
no�i da se okrene opet natrag prema istoku, da bi se zadr�ao razmak prema
Japancima. Bitka bi na taj na�in bila odgo�ena za slijede�i dan ujutro.
Tako je i bilo. Osvanuo je i taj dan, 19. lipnja 1944. Sunce je iza�lo u 5 sati i
42 minute. Vrijeme je bilo prili�no lijepo, nebo je bilo djelomi�no pokriveno lakim
oblacima, a puhao je umjeren isto�ni vjetar. Ameri�ka eskadra je bila 80 milja
zapadno od otoka Guam. Ve� rano u zoru uzletjeli su izvi�a�ki avioni i sada je
vladalo
AMERI�KI DESANT NA OTOK GUAM
zati�je na brodovima. To je bilo zati�je pred borbu koju su svi osje�ali i zato je
svuda vladalo prigu�eno uzbu�enje. U svim je o�ima bilo pitanje: kad �e po�eti? Tko
�e udariti prvi? Koliko �e biti jak udarac i kakve �e posljedice ostati?
Ameri�ke snage bile su vrlo jake. Admiral Mitcher raspolagao je na svojim nosa�ima
s 450 lovaca, 250 su-novratnih bombardera, 200 torpednih aviona i 80 izvi�a�kih.
Japanci su isto tako bili vrlo jaki, ako se uz 450 aviona na njihovim nosa�ima
pribroje i mnogobrojni avioni s kopnenih aerodroma. Ovi posljednji dobili su znatno
poja�anje posljednjih 48 sati iz drugih udaljenih podru�ja, pa �ak iz Filipina i
Japana, odakle su doletjeli, koriste�i se aerodromima na otocima u me�uprostoru.
Pogled iz visine na koraljni otok VVake, nakon zra�nog napada. Vidi se prirodni
prolaz i za velike brodove u prostranu za�ti�enu lagunu.
Japanci su odr�avali preko radija stalnu povezanost svoje eskadre i kopnenih
aerodroma, jer se na tome osnivao uspjeh njihova plana.
Prvi udarac toga dana zadali su Japanci. Ameri�ki izvi�a�ki avioni javili su, da na
kopnenim aerodromima primje�uju veliku �ivahnost. Do�lo je i do manjih borbi s
japanskim lovcima koji su uzletjeli. U 2 sata sru�eno je 35 japanskih aviona.
Nestao je s neba i znatan broj ameri�kih aviona. Ali sve je to bio samo po�etak.
Trebalo je da glavna borba po�ne za kratko vrijeme. Japanci su stavili u pokret
jake snage. S njihovih nosa�a i aerodroma uzletjelo je preko 600 aviona. Sada su se
sakupili, postrojili u formacije i krenuli prema ameri�koj eskadri.
Na ameri�kim brodovima jo� nisu o�ekivali napad, jer su znali da je udaljenost od
japanskih nosa�a jo� prevelika. Zato su i sami Amerikanci �ekali napadom dok
neprijateljski brodovi do�u bli�e. S time je ba� i ra�unao admiral Ozava, uvjeren
da �e oni zadati prvi udarac, a sam ostati izvan dometa neprijatelja. Koliko god
taj plan bio dobro smi�ljen, doga�aji su po�li druk�ije. Ameri�ki brodovi bili su
sad ve� opremljeni dobrim i jakim radarima. S njima su oni primijetili japanske
avione ve� na udaljenosti od preko 200 km. Odmah je obavije�ten admiral Mitcher.
Bilo je 9 sati i 50 minuta.
Po velikom broju kva�ica na zaslonu (ekranu) radara moglo se smatrati da Japanci
polaze u veliki napad. Do njega je bilo jo� najvi�e pola sata. Trebalo je raditi
vrlo brzo, ako se �eljelo izbje�i te�ke gubitke.
Nare�enja su slijedila velikom brzinom jedna za drugim, i isto su se tako brzo
izvr�avala. Stalni boravak eskadre na pu�ini i neprekidno sudjelovanje u
mnogobrojnim borbenim operacijama izvje�balo je ameri�ke posade do visokog stupnja.
Sada se to isplatilo. Borbena uzbuna zvonila je na svim brodovima eskadre. Jo� je
zvuk elektri�nih zvonca odjekivao svima prostorijama, a ve� su posade tr�ale na
svoja mjesta. Topot nogu po palubama i stepenicama mije�ao se s komandnim uzvicima
podoficira i monotonim glasom spikera na zvu�nicima. Sve se odvijalo brzo i bez
zabune, svatko je znao svoje mjesto i put do njega, svatko je znao kako da se
ukloni preprekama, kao �to je to ve� �esto radio na vje�bi i u zbilji.
Za nekoliko trenutaka s paluba svih nosa�a ve� su uz-letali prvi avioni, a onda su
ih u kratkom razmaku napustili drugi, pa sve novi i novi. Za kratko vrijeme ve� je
velik broj bio u zraku. Svi su bili lovci koji su, prema nare�enjima, brzo
formirali grupe i odmah punom brzinom krenuli prema neprijatelju koji je dolazio.
Taj se pribli�avao, ali se jo� nije mogao vidjeti. Samo zahvaljuju�i budnom oku
radara izbjegli su Amerikanci iznenadni uni�tavaju�i udarac koji je na njih upravio
Ozava. Sada je bilo va�no na �to ve�oj udaljenosti od ameri�kih brodova
preprije�iti put napada�u i sprije�iti njegov prodor. Zato su prve grupe ameri�kih
lovaca odmah po�le u susret.
Na palubama ameri�kih nosa�a odvijao se daljnji rad na uzletanju. Sve je i�lo kao
po satu. To je moglo i�i tako, jer Japanci jo� nisu smetali. Iako su se brzo
pribli�avali, Japanci su bili jo� gotovo 150 km daleko. Jak glas iz zvu�nika �uo se
na svim nosa�ima, neprekidno su davana nova nare�enja, neprekidno su u brzom
redoslijedu uzletali avioni. Sve je grmjelo od mnogobrojnih jakih avionskih motora.
Ve� je uzletio i drugi dio lovaca i brzo se grupirao i krenuo protiv neprijatelja.
Taj je bio sada udaljen jo� oko 100 km, i za koji trenutak ugledat �e ga lovci prve
grupe i po�eti borbu.
Od prve uzbune jo� nije proteklo 20 minuta. 2iva djelatnost na ameri�kim brodovima
se nastavila. Dok su topd�ije pripremale svoje topove i spremno �ekali da smjesta
otvore vatru, s paluba nosa�a su opet uzletali avioni. Admiral Mitcher je dao
nare�enje da uzlete i svi bombarderi i torpedni avioni. Ali zadatak nije bio da u�u
u borbu. Japanski brodovi bili su predaleko, da bi napad bio mogu�. Zato su ovi
avioni poletjeli da iza�u iz borbe. Oni su se sakupili u grupe i povukli u
protivnom pravcu kojim su dolazili Japanci, dok nisu nestali s vidika. Trebalo je
kru�iti izvan podru�ja borbe, da bi ostali sa�uvani, jer ionako nisu mogli ishodu
borbe ni�ta pridonijeti. Ovako su palube nosa�a ostale prazne s najve�om slobodom
za manipuliranje s lovcima koji �e se vratiti iz borbe da popune gorivo i odmah
uzlete. Ako Japanci uspiju prodrijeti, njihove �e bombe o�tetiti nosa�e, ali �e
avioni ostati netaknuti i sa�uvani za kasnije protuudarce. Kao �to se vidi, Mitcher
je dosta dobro iskoristio vrijeme koje mu je dao radar.
Kazaljke su pokazivale 10 sati i 10 minuta, kad su oni ameri�ki lovci, koji su prvi
uzletjeli, stupili u borbu. Ovaj puta nije bilo, kao u nekim bitkama prije, kad su
lovci bili preblizu brodova koje su �titili. Oni su sada stigli neprijatelja na 100
km udaljenosti od brodova, a imali su dovoljno vremena da pred borbu postignu
potrebnu visinu. U �asu napada letjeli su na visini od 7 000 m. Japanci su dolazili
u grupama od 40 do 75 aviona. Bili su iznena�eni kad su ve� tako daleko pred ciljem
na njih nasrnuli u strahovitom naletu ameri�ki lovci.
U �estokoj borbi japanski su avioni padali u velikom broju. �ini se da osoblje nije
bilo dovoljno iskusno i izvje�bano. Pru�ili su slab otpor i pokazali nedovoljnu
sposobnost da prodru. Do ameri�ke eskadre probilo se svega oko 40 japanskih aviona.
Ovako malobrojni i jo� pod utiskom te�ke borbe s lovcima, do�li su u strahovitu
bara�nu vatru brodskih protuavionskih topova. Nije �udo da je njihov udar bio slab.
Postigli su samo nekoliko pogodaka i samo lako o�tetili nekoliko brodova koji su
mogli nastaviti plovidbu i borbu.
Sli�no je pro�ao i drugi val japanskih napada�a. I njega su lovci stigli ve� na 100
km pred ciljem. Opet je samo mali broj aviona uspio sti�i do ameri�kih brodo-
AMERI�KI DESANT NA OTOK TIN1AN U MARIANIMA
N
OCEAN
va i, opet, bilo je samo lakih o�te�enja. Zra�ne borbe trajale su od 10 sati i 10
minuta do 13 sati i 16 minuta. U njima je sru�eno 360 japanskih aviona, dok je jo�
19 sru�eno topovima s brodova. Amerikanci su izgubili iznena�uju�i mali broj
aviona. Samo 26 aviona nije se vratilo na svoje nosa�e. Kad je oluja borbe pro�la,
Mitcher je naredio da se vrate njegovi bombarderi, izvi�a�i i torpedni avioni, koji
su bili izvan borbe, ali da pret-
hodno svoje bombe izbace na aerodrome Marianskih otoka. Bilo je o�igledno da se ne
treba bojati novog japanskog napada. Sva udarna snaga japanskih nosa�a propala je i
oni su sada bili samo velike �eljezne kutije bez opasnosti. Japanska komanda nije
bila svjesna sve te�ine poraza, jer su, kao obi�no, posade koje su se vratile iz
borbe izvje�tavale o daleko ve�im uspjesima, nego �to su postigli. Oni su ovog puta
izjavili da su* te�ko o�tetili i onesposobili mnoge ameri�ke brodove, me�u ostalim
pet velikih nosa�a aviona i jedan bojni brod. S iluzijom te�kog udarca nanesenog
Amerikancima, japanska flota je krenula natrag u baze.
Amerikanci su htjeli iskoristiti pobjedu do kraja. Oni su nanijeli te�ke gubitke
avionima, ali japanski brodovi bili su jo� netaknuti. Zato je admiral Mitcher,
ostaviv�i dio brodova kao za�titu iskrcanim trupama, krenuo s eskadrom u potjeru.
Brzinom od 32 �vora �urili su brodovi prema zapadu. Toga dana nisu uspjeli poslati
avione u napad, jer su Japanci jo� uvijek bili predaleko. Bolje sre�e bila je toga
dana podmornica Albacore koja je lansirala �est torpeda, od kojih je samo jedan
pogodio zastavni brod japanske eskadre, potpuno nov nosa� Taiho. Nije bio jako
o�te�en, ali je kasnije potonuo od eksplozije vlastitog benzina, povukav�i za sobom
trinaest aviona. Od 2 150 ljudi posade spa�eno je samo 500. Podmornica �avala
lansirala je u 11 sati plotun, tako�er od �est torpeda od kojih su �etiri pogodila
nosa� Sokaku. Za kratko vrijeme ovaj je brod bio sav u plamenu i potonuo je poslije
3 sata.
Admiral Ozava �urio se da popuni zalihe goriva, da bi se ponovo vratio u borbu.
Mitcher se �urio za njim da mu zada nove udarce. Cijelu no� nije uspio otkriti gdje
su bili japanski brodovi. Bolje nije bilo ni slijede�eg dana. Iako je vrijeme bilo
prili�no povoljno, ameri�ki izvi�a�i opazili su japansku flotu tek u 15 sati i 15
minuta. Udaljenost do nje je bila 250 morskih milja. To je bila granica akcionog
radiusa Mitcherovih aviona. Osim toga, avioni �e morati da se vrate tek predve�e, a
to �e ote�ati spu�tanje i pove�ati opasnost napada podmornica.
Admiral Mitcher bio je u nedoumici. Zalihe goriva njegovah brodova ve� su se
ozbiljno smanjile. Ali, pita-
nje je ho�e li eskadra izdr�ati takvu brzinu do slijede�eg jutra, tako da bude jo�
u zoru u dohvatnoj udaljenosti od Japanaca. Odlu�io se za napad. U 16 sati i 30
minuta uzletjelo je 216 ameri�kih aviona. Ne�to poslije, dok je bio spremljen drugi
val, pribli�no istog broja aviona za uzletanje, primio je Mitcher nova obavje�tenja
izvi�a�a. Ova su bila to�nija, pa se ustanovilo da je udaljenost ne 250 nego 300
morskih milja. To je bilo porazno. Sada se tek Mitcher na�ao pred te�kom odlukom.
Je li produ�iti ili povu�i avione koji su bili ve� 150 km odmakli prema cilju
napada? Ako ih pusti da produ�e napad, mnogi se od njih ne�e dokopati paluba svojih
nosa�a, nego �e pasti u more, potro�iv�i svo gorivo. Ako ih povu�e i odgodi napad
za sutra, mo�e se lako dogoditi da Japanci pobjegnu.
Nije bilo mnogo vremena za razmi�ljanje. Mitcher je brzo donio odluku. Izabrao je
srednje rje�enje i drugu grupu aviona nije pustio uzletjeti prema dalekom cilju.
Pove�ao je brzinu svoje eskadre, plove�i punom snagom prema zapadu, da bi tako
skratio put i olak�ao povratak svojih aviona. Na brodovima je vladalo sumorno
raspolo�enje, jer je svima bila jasna ozbiljnost situacije. Veliki dio slobodne
posade, a osobito svi avijati�ari, okupili su se po raznim prostorijama svojih
nosa�a oko zvu�nika, prate�i napregnuto svaku vijest. Ali, vijesti je bilo malo.
Prete�no je vladala grobna ti�ina. To je i razumljivo, jer za vrijeme leta nije se
imalo �to javljati i radio-saobra�aj je bio suvi�an.
Avioni su prodirali sve dalje prema zapadu. Letjeli su na visini od 2 500 m. Po�eo
se spu�tati sumrak. U 18 sati i 23 minute opazili su brodove. Japanski brodovi su
plovili u tri kolone i ba� su obnavljali zalihe goriva. Avioni nisu smjeli gubiti
vrijeme, jer je njihov benzin bio ve�im dijelom potro�en. Zato i napad nije izvr�en
prema pravilima slu�be, nego se svaka gcupa koristila polo�ajem kako je najbolje
mogla i znala. Bilo je malo japanskih lovaca u zraku, a i bili su lo�e raspore�eni.
Japanski brodovi otvorili su �estoku protuavionsku vatru. U blagom sumraku zasjalo
je nebo od stotinu tragova koje su u svim bojama ostavljali meci japanskih topova.
Japanci su pretrpjeli znatne gubitke. Potopljen je nosa� aviona Hiyo, jedan razara�
i dva tankera. Te�ko
su o�te�ena tri nosa�a, a bojni brod Haruna bio u te�kom po�aru, ali je uspio
spasiti se. Mnogi brodovi su pro�li s manjim o�te�enjima. Uspjeli su sru�iti 18
ameri�kih aviona.
Zbog male koli�ine goriva ameri�ki su avioni napali brzo i po�to su nanijeli
Japancima toliko udaraca, koliko je bilo mogu�e, �urili su se da stignu do svojih
nosa�a. Japanska flota koristila se sumrakom da se udalji iz podru�ja operacija,
plove�i prema Okinavi. Na ameri�kim su brodovima pratili borbe i ve� su znali za
postignuti uspjeh. Ali, onda su zvu�nici u�utjeli. Nastalo je te�ko o�ekivanje.
Avioni su se vra�ali, ali morali su prije�i jo� dalek put. Ho�e li izdr�ati, ho�e
li se probiti? Postepeno se spustila no�. Pomr�ina je bila potpuna, bez mjese�ine,
nisu se razaznali ni tamni obrisi brodova, jer je sve bilo potpuno crno.
Povratak aviona postajao je sve dramati�niji. Sve �e��e stizali su izvje�taji:
�Imam jo� 20 litara benzina, spremam se za spu�tanje u more�, ili �Mogu izdr�ati
jo� 5 minuta leta, do�ite sutra po mene�, i si. Neki su opet izgubili to�nu
orijentaciju i tra�ili da im se javi polo�aj. Postalo je ne�to lak�e kad su se
avioni pribli�avali nosa�ima na 70 milja, jer su onda do�li ve� u zonu radio--
navo�enja. Ali sve �e��e su primane poruke pojedinih aviona da se spu�taju u more.
Na brodovima neizvjesnost je dostigla vrhunac. Uzbu�enje se pretvorilo u urnebes,
kad je u 20 sati i 15 minuta radio-slu�ba navo�enja javila da se prvi avioni
pribli�avaju za sletanje.
Sada su nastale nove te�ko�e. Kako da se osigura slijetanje po takvom mraku, i to
avionima koji dolaze s posljednjim kapima benzina i nemaju vi�e mogu�nosti da kru�e
i �ekaju postepeno spu�tanje. Mogle su se o�ekivati mnoge nezgode. Admiral Mitcher
sam je iza�ao na most zastavnog broda, nosa�a Lexington II. Vidio je svu te�inu
polo�aja. Za nekoliko minuta prvi avioni po�et �e se spu�tati. Brodovi su ve�
okrenuli prema istoku da plove protiv vjetra.
Da bi olak�ali spu�tanje, nosa�i su pove�ali me�usobni razmak, ostavljaju�i
avionima vi�e prostora za spu�tanje. Uz admirala stajao je komandant VVidehalm
(Vajdhelm). Okrenuv�i se admiralu, rekao je: �Pod ovim uvjetima mnogi piloti ne�e
mo�i da izvr�e spu�ta-
nje. Predla�em da dopustite da se osvijetle nosa�i.� Opet te�ka odluka za Mitchera.
I njemu je bilo jasno da je situacija dramati�na i da bi osvjetljavanje pomoglo.
Ali, smije li riskirati? Eskadra je bila duboko u neprijateljskom polo�aju i
postoji opasnost da bude napadnuta. Pod takvim uvjetima brodovi moraju ploviti
potpuno zamra�eni. Ako ih pak ne osvijetle, stavlja na kocku avione i �ivote
posada, a ako osvijetli brodove, japanske podmornice mogu ih torpedima napasti i
potopiti. Eskadra je imala na svojim brodovima oko 100 000 ljudi posade. Smije li
to u�initi?
Za�uli su se motori prvih aviona. Motori su prekidali i jo� �e izdr�ati samo
nekoliko trenutaka. Vidjela su se njihova mala crvena i zelena signalna svjetla.
Mitcher je odlu�io. Nekoliko brzih nare�enja i za trenutak su zasjala svjetla na
njegovu nosa�u. Nare�enja su prenesena i drugim brodovima preko slu�be TBS (Talk
Betvveen Ships - razgovor me�u brodovima, tj. radio-telefonske kratkovalne slu�be
malog dometa za saobra�aj unutar eskadre). U no�i su bljesnuli reflektori. Svaki
nosa� je bacao mlaz svjetlosti vertikalno uvis da ozna�i avionima polo�aj, dok su
drugim reflektorima osvjetljavane sve palube za sletanje.
Bio je posljednji trenutak. Prvi avioni ve� su stigli na palube. Ba� u tom trenutku
sve su radio-stanice ponavljale Mitcherovo nare�enje da se spuste na bilo koji
nosa�, kako im bude najzgodnije. Avioni su nadolazili sve gu��e. Nastala je gu�va,
jer su svi htjeli da se spuste odjednom. Neki se nisu dr�ali ni signala oficira
koji rukovode spu�tanjem, pa je bilo dosta lomova i o�te�enih aviona. Posade su
nosa�a radile vrlo po�rtvovno, spretno i brzo. Za najkra�e vrijeme slupani su
avioni uklonjeni i za nekoliko trenutaka sletanje drugih aviona je nastavljeno. Na
palubu Enterprisea ba� se spustio avion, kad se drugi, ne obaziru�i se ni na kakve
signale, zaletio na palubu. S blje�tavim reflektorima naglo se stvorio pred avionom
koji se spu�tao, zaklonio mu mogu�nost da vidi signale i na polovici palube lupio
je velikom snagom, kotrljaju�i se jo� neko vrijeme. Sve osoblje palube, vide�i da
se naglo spu�ta nedisciplinirani pilot, razbje�alo se na sve strane, spa�avaju�i
glavu. Samo �landing officer�, tj. rukovodilac spu�tanja, ostao
je na svom mjestu, ali se morao baciti na tlo, dok mu je krilo podivljalog aviona
pro�lo metar iznad glave.
Sirene za uzbunu zaje�ale su, avion je u plamenu stajao na palubi, posada je tr�ala
sa svih strana s po�arnim spravama, a reflektori, koji su osvjetljavali palubu,
utrnuli su se kao znak da je na ovom nosa�u prekinuto spu�tanje. Trebalo je pet
minuta da se po�ar ugasi i paluba oslobodi. Ali pet minuta zna�ilo je vje�nost, kad
su sekunde odlu�ivale. Drugi piloti koji su se htjeli spustiti, a nisu mogli,
okrenuli su se ostalima nosa�ima, a neki su morali sletjeti u more. �to je vrijeme
dalje odmicalo, sve je bila ve�a gu�va, sve vi�e je aviona dolazilo i sve vi�e
padalo u more. Svuda su se vidjela signalna svjetla avijati�ara koji su u gumenim
�amcima ili, plivaju�i u moru u �irokom krugu oko eskadre, �ekali da budu spa�eni.
Tama je dosta smetala, pa su pojedini brodovi po�eli u razmacima ispaljivati
granate za osvjetljenje. Poput golemih grozdova one su kao tisu�e zvijezda lebdjele
visoko nad ovim podru�jem, gdje je vladala velika zbrka. Sablasno osvjetljenje
davalo je svemu sliku jezovitosti.
Razara�i su se �urili u svim pravcima da spa�avaju pliva�e. Drugi su se mogli
vidjeti kako, stigav�i u blizinu posada sru�enih aviona, miruju sa zaustavljenim
strojevima, dok posade �amcima kupe avijati�are iz mora. Sve je bilo zaokupljeno
spu�tanjem aviona i spa�avanjem osoblja. Nitko vi�e nije mislio na opasnost od
podmornica i razara�i su sasvim napustili za�titu. Da je bila kakva japanska
podmornica u blizini, mogla je nastupiti katastrofa. Ali ni�ta se nije dogodilo i u
tom pogledu sve je pro�lo dobro.
Spustilo se 116 aviona. Kad je spu�tanje zavr�eno, ustanovljeno je da se nije
vratilo to�no 100 aviona s 209 ljudi, od �ega je u borbama stradalo samo 19. To je
bio te�ak udarac ali je brzo popravljen. Cijele no�i razara�i su marljivo tragali i
spa�avali, a u zoru pridru�ili su se i brojni hidroavioni. Zahvaljuju�i tome, kao i
dobroj opremi avijati�ara malim gumenim �amcima i drugim sredstvima za spa�avanje,
uspjelo je da se prona�e ve�ina izgubljenog osoblja, tako da je gubitak na kraju
iznosio 38 ljudi. Poslije toga, ameri�ka eskadra se vratila prema Saipanu, jer je
njen zadatak bio da �titi iskrca-
vanje. Tako je zavr�ena ova velika bitka, nazvana bitka kod Marianskih otoka, ili
prva bitka u Filipinskom moru, s punim uspjehom Amerikanaca. Japanski nosa�i aviona
dobili su tako te�ke udarce od kojih se japanska flota nije oporavila do kraja
rata. Najte�e je stradala japanska avijacija i �orlovi samuraja� definitivno su
skinuti s ovog dijela neba.
Prodor u Karoline
U me�uvremenu su se dogodile te�ke borbe na otoku Saipan. Japanci su bili
obavije�teni da im flota dolazi u pomo� i borili su se izvanredno �ilavo. To je
trajalo nekoliko dana. Vijest o porazu uzdrmala je obranu, a ameri�ke trupe dobile
su poja�anje. Ipak, trebalo je jo� gotovo 20 dana dok je otok potpuno zauzet.
Japanske branioce obuzeo je o�aj i oni su srljali u smrt, juri�aju�i, nezaklonjeni,
na gustu ameri�ku vatru. Samo u jednom napadu palo je preko 3 000 Japanaca. Zadnjeg
dana nastala je prava epidemija samoubojstava. Svi admirali, generali i vi�i
oficiri po�inili su harakiri, pa je onda i�lo dalje redom. �ak su se i ranjenici
masovno ubijali, a oni koji su bili preslabi da se ubiju na drugi na�in, pustili su
da uz njih eksplodira ru�na granata. Tu je zavr�io �ivot i viceadmiral Nagumo,
komandant srednjeg Pacifika, koji je svojevremeno vodio napad na Pearl Harbor.
U me�uvremenu je eskadra nosa�a aviona nekoliko puta napadala avionima Ivo Jimu,
Guam i druge otoke. A onda je do�lo do iskrcavanja na Guam i Tinian. Ni ovdje se
Japanci nisu htjeli predati i radije ih je ve�ina izginula. Na Guamu je bilo 17 000
mrtvih, a samo 500 zarobljenih, dok je na Tinianu od 7 000 branilaca dopustilo da
bude zarobljeno samo 250. Iskrcavanje na Tinian pomogli su Amerikanci
artiljerijskom vatrom sa susjednog otoka na koji su postavili oko 150 topova od
kojih 50 dalekometnih, kalibra 155 mm. Sudjelovali su i bojni brodovi koji su
svojim te�kim topovima ga�ali s male
Ameri�ki nosa�i aviona na sidri�tu ogromne lagune otoka Kvva-jalein. Udaljenost od
podru�ja ratnih operacija i zaklonjenost lagune koraljnim grebenima omogu�uje odmor
od proteklih bitaka i osvje�enje za nove borbe. Ameri�ka mornarica poklanjala je
veliku pa�nju odmoru posade, smatraju�i to sastavnim dijelom borbene sposobnosti.
udaljenosti. Pritom je dosta lo�e pro�ao bojni brod Co-lorado. Na njega je, kad se
pribli�io obali, iznenada otvorila vatru dobro sakrivena obalna baterija topova od
150 mm. Prije nego se mogao povu�i, Colorado je primio 22 puna pogotka, pretrpjev�i
znatna o�te�enja. Stradao je i jedan razara�. Kona�an rezultat time se nije
izmijenio. Ovo je bio novi veliki uspjeh Amerikanaca, koji je stvorio mogu�nost za
daljnje napredovanje. Na ovo nije trebalo dugo �ekati.
Juri�ni desantni �amci ameri�ke mornarice, posebno gra�eni za napad na pla�e
neprijateljske obale. Gra�eni su u velikom broju, s malim gazom i s preklopnim
vratima na �etverouglastom pramcu; u vo�nji slu�e za za�titu, a kod dolaska do
obale postaju juri�na rampa. Mogli su ponijeti po tridesetak marinaca svaki. Imali
su veliku ulogu u osvajanju otoka na Pacifiku.
Upotrebljavaju�i velike i najve�e brodove, i izvode�i velike operacije, Amerikanci
nisu zaboravili ni male jedinice. Ne radi se tu samo o mnogobrojnim malim brodovima
za iskrcavanje, koji su potrebni za takve operacije. Iznena�uje mnogo vi�e
�injenica da su Amerikanci na tako velikom pomorskom rati�tu, kao �to je Tihi
ocean, razvili veliku upotrebu torpednih �amaca. Ove male, brze i spretne jedinice
pokazale su se izvanredno sposobne za neprekidne svakodnevne akcije oko velikog
broja otoka i uz guste �ume razvedenih obala s mnogobrojnim zaljevima i grebenima.
Stigli su tamo kamo nisu mogle krstarice i razara�i, i zadavali su udarce Japancima
koji su se povla�ili uskim pojasom, uz same obale, gdje nisu bili na dohvatu,
naro�ito no�u, za ve�e ameri�ke ratne brodove. Torpedni su se �amci upotrebljavali
u sve ve�em broju, najprije u flotilama od 8 jedinica, dok njihov broj nije
porastao na 14 flotila po 15 jedinica ili ukupno 210 torpednih �amaca istovremeno u
podru�ju operacija. Uspjeli su potpuno ovladati obalnim pojasom i potpuno
onemogu�iti japanski saobra�aj.
U me�uvremenu do�lo je do promjene komandanta operativne flote u srednjem Pacifiku.
Viceadmirala Spruancea, stalo�enog, metodi�nog, promi�ljenog i vrlo
Ameri�ki desantni brodovi srednje veli�ine, tipa LSM. Ove jedinice, izgra�ene su
velikom broju, bile su zna�jne za operacije iskrcavanja na Pacifiku i u Evropi.
Svrha im je bila, da odmah, nakon zauzimanja mostobrana od jurisnih desantnih
�amaca, dovedu �to br�e znatna poja�anja, ubrojivo tenkove i topove. Zato su na
pramcu malog gaza imali uzdignute mosti�e jake konstrukcije, koje su kod dolaska
preklopili do �ala, radi brzog iskrcavanja.
odgovornog komandanta, zamijenio je popularni, energi�ni, brzi i temperamentni
viceadmiral Halsev. To je bila redovna pojava koju su Amerikanci provodili za
vrijeme rata. Ona se jiije odnosila samo na vrhovnog komandanta, nego i na njihove
�tabove i suradnike. Operacije i pripreme za njih postale su tako opse�ne da ih
jedan centar nije vi�e mogao svladati. Zbog toga su se oni periodi�no smjenjivali i
dok je jedan komandant provodio operacije, drugi je sa svojim �tabom dobio predah i
pripremao slijede�u etapu, i tako naizmjeni�no.
Sli�an sistem upotrebljavali su Amerikanci i kod drugih manje va�nih stvari, kao
�to je, na primjer, bilo spomenuto za posade nosa�a aviona. Svuda je to dalo vrlo
dobre rezultate. Promjena, odmor, sre�ivanje iskustva i sakupljanje snage, dovelo
je do mnogo intenzivnije i po-�rtvovanije djelatnosti u onim mjesecima, kad je
doti�na garnitura bila u akciji. Djelovalo je to i psihi�ki vrlo povoljno, pa su
moral i kondicija bili na visokom nivou. U vezi s time bilo je i neprekidno vo�enje
ra�una o ljudima na razne na�ine. Tako je, na primjer, svaki ameri�ki admiral u
razdoblju akcije imao dodijeljenog lije�-nika koji je bio s njim ukrcan i koji je
morao stalno vo-
Gore: ameri�ki desantni amfibijski kamioni tipa A 11 i g a t o r, koji su, nose�i
dvadeset vojnika s lakom opremom, mogli doplo- $.
viti do obale, iza�i na pla�e i nastaviti vo�nju kopnom. Dolje: ^
laki tenkovi tipa G r a n t, koje su ameri�ke snage pod generalom '�
MacArthurom upotrebljavale u osvajanjima od Australije, preko
Iskrcavanje te�kih topova kroz pramac specijalnih desantnih brodova velikog tipa.
diti ra�una o zdravstvenom stanju i djelovati bez zahtjeva, a, u slu�aju potrebe,
premorenosti ili popu�tanja kondicije odmah obavijestiti pretpostavljene komande.
Sada je bio red da admiral Halsev preuzme komandu. On je to jedva �ekao, jer mu je
dojadio rad u kopnenoj kancelariji i �urio je da krene u akciju. Dobio je za to
dovoljno prilike. Zauzimanje Marianskih otoka otvorilo je put prema Filipinima.
Trebalo je svladati samo jo� Karolin�ke otoke, i to je sada bio njegov prvi
zadatak. U me�uvremenu ameri�ke su podmornice u velikom broju djelovale u japanskim
pomorskim podru�jima. Potopili su znatan broj trgova�kih brodova, a uspjeli su
do�epati se i nekoliko ratnih jedinica. Tako je 19. srpnja potopljena laka
krstarica Oi, 7. kolovoza laka krstarica Nagaro, 18. kolovoza laki nosa� Otako i
krstarica Nagori, a 16. rujna nosa� Union. Japan je sve ja�e osje�ao protivni�ki
pritisak.
KORALJNI ATOL TRUK I GRUPA NJEGOVIH OTOKA
151 �30
7� 30-
TRU
k! \
9 � * %
152'
.^7 Tol
� Ulatt
�oen)
ol .Jh � DublonA^
llman^ - *
10
20 KM
-7�30-
I5I�30
TIHI OCEAN
Masur
. �. 'Muillo
Wolaal � <- � ' " Elito
Pulap < I
Mino v
KAROLIN�KI OTOCI
PaVin
, aPorup� ,
b Sfl1awin
UJ�tang
Pinotlap
I - � T T-
POLOZAJ ATOLA TRUK U ARHIPELAGU
Sredinom rujna ponovno su stavljene u pokret velike ameri�ke snage. Tu je bilo
ukupno 800 brodova svih vrsta za iskrcavanje transporta i borbu, sa 1 600 aviona i
250 000 ljudi. To je bilo odre�eno za prodor u Karolin�ke otoke i za njihovo
zauzimanje. Po starom obi�aju, napad je po�eo jakim napadima avijacije, koji su
sasvim uni�tili svaku mogu�nost japanskog otpora u zraku. Bez ve�ih pote�ko�a
zauzeli su Amerikanci 17. rujna otok Angaur, 23. prosinca Uliti, a 26. Peleliu na
kojem su iskrcavanja po�ela jo� 15. rujna. S juga je do�la podr�ka od MacArthurovih
snaga koje su zauzele otok Morotai.
Juri� ameri�kih desantnih �amaca u prvom naletu za osvajanje mostobrana otoka
Tiniana 24.VII 1944. Do ve�eri istog dana bilo je na obalu iskrcano 15 000 marinaca
s odgovaraju�om opremom.
Iskrcavanje snabdijevanja za desantne trupe na otocima Tihog oceana, s desantnog
broda srednje veli�ine.
Na svim zauzetim otocima, koji su zauzeti s malim pote�ko�ama i gubicima od svega
44 vojnika, za kratko vrijeme su osposobljeni aerodromi. Sada su u dometu ameri�kih
bombardera bili ju�ni Filipini, Celebes i isto�ne obale Bornea. Ovo podru�je bilo
je sada pod budnim okom ameri�kih izvi�a�kih aviona.
Te�e je i�lo s osvajanjem u zapadnoj grupi Karolin�kih otoka. Ovdje su Japanci
imali mnogo ja�e obrambene snage, gotovo 50 000 vojnika. Ameri�ke snage bile su,
kao �to je spomenuto, tako�er vrlo jake, a uz to je pobolj�ana organizacija na
temelju ste�enih iskustava. Tako je slu�ba �i��enja mina pove�ana na 23 broda,
za�tita iskrcavanja pove�ana je na 12 eskortnih nosa�a aviona, s pratnjom od 13
razara�a koji su bili neposredno u podru�ju napada. Da se izbjegnu pote�ko�e sa
snabdijevanjem goriva, i�la je za flotom posebna grupa za gorivo s 24 velika
tankera, sa sna�nom za�titom od 7 eskortnih nosa�a i 24 razara�a.
Radi za�tite od podmornica stvorena je posebna mala grupa za lov, tzv.
�hunterkiller� (hanterkiler) gru-
Snimka iz male visine druge faze iskrcavanja, kad je ve� uspostavljen mostobran i
kad treba dovoziti obilnu opskrbu fronta na kopnu. Zbog plitke obale i nepostojanja
luka, dovezeni su posebni duguljasti pontoni koji �ine vezu Izme�u desantnog broda
ve-
kortni nosa� pra�en sa 4 eskortna razara�a. Zadatak grupe bio je da prona�e
neprijateljske podmornice i na njih navede razara�e da ih uni�te. Za podr�ku kod
iskrcavanja odre�eno je 5 starih bojnih brodova, 8 krstarica i 14 razara�a. Posebno
jaka borbena eskadra �titila je operaciju, spremna da svakog trenutka u�e u borbu.
Raspolagala je sa 16 nosa�a, 7 brzih bojnih brodova, 14 krstarica i 60 razara�a.
Raspola�u�i s tako velikom snagom, borbeni Halsev je razvio �ivu djelatnost.
Njegovi sna�ni nosa�i s dobrom za�titom i velikom brzinom, pomicali su se uzdu� i
poprijeko po velikom podru�ju ovih operacija. To je
like tona�e, 4 000 t, punog opreme, i obale. Desno gore vidi se de-santni brod
srednjeg tipa, 370 t, kojemu je dovoljan samo jedan ponton, da omogu�i iskrcavanje,
jer ima manji gaz, pa mo�e pri�i bli�e obali.
gotovo bila �etnja silno premo�nih snaga u prostoru bez protivnika. Dominiraju�i
prostranom pu�inom, za-letala se eskadra u razna podru�ja, vr�e�i prepade i
iznenadne uni�tavaju�e napade na aerodrome, i ure�aje pojedinih otoka, obuhvativ�i
i tako udaljene kao �to su Ivo Jima i Bonini. Halsev se nije ograni�io samo da
tu�e, aerodrome, nego je svakog puta pustio da se jedan dio njegovih ratnih brodova
pribli�i obali i da je bombardira iz topova. Uz put je eskadra napadala i sve
brodove na koje je nai�la. Potopljen je veliki broj trgova�kih brodova. Konvoj od
32 manja transportna broda, koji je vozio gorivo i snabdijevanje za Filipine, bio
Brzo iskrcavanje velikih koli�ina obilnog snabdijevanja imalo je bitnu ulogu u
ameri�kom osvajanju otoka na Pacifiku. Snimka pokazuje veliki desantni brod koji je
uspio sasvim pri�i obali, otvoriti velika vrata na pramcu i dobaciti preklopni most
preko kojeg dva traktora-gusjeni�ara prevla�e te�ko natovarenu veliku prikolicu.
Sasvim sprijeda; desantni �amac, tako�er sa spu�tenim mosti�em.
je uni�ten. Izvr�iv�i sve ove udarce, Halsev je popunio sve zalihe svoje eskadre, a
onda je napao srednje Filipine gdje je, unato� �estokom otporu, uspio uni�titi
preko 300 japanskih aviona i 30 transportnih brodova, osim velikog broja manjih
jedinica.
Onda su po�ele te�ke borbe za otoke Karolin�kog arhipelaga. Ovaj puta bili su dobro
spremljeni za obranu. Mine su bile polo�ene u moru i na kopnu, svuda su bila
mnogobrojna mala ali dobro sakrivena betonska utvr�enja, na svim raskr��ima dobro
sakriveni protuavionski topovi, a u unutra�njosti te�ki topovi i baca�i, ve�
prethodno upereni na pojedine to�ke obale. Ali i Amerikanci su nastupali velikom
snagom. Nekoliko sati grmjeli su te�ki topovi starih bojnih brodova koji su
izbacili samo na jedan otok 6 000 tona municije. Japanci su poslali poja�anje s 14
motornih splavi, ali su ih dohvatile ameri�ke lake pomorske snage, potopiv�i 12
splavi. Borbe su postajale sve te�e na kopnu i vodile su se svim sredstvima
modernog rata, od baca�a plamena i tenkova, do te�ke artilieriie i aviona.
Produ�ile su se sve
Jake snage iskrcavaju se velikom brzinom, zahvaljuju�i specijalnim brodovima s
vratima na pramcu. Opse�nim tehni�kim pripremama i izgradnji posebno u tu svrhu
projektiranim brodovima bilo je mogu�e ameri�kim snagama i bez postojanja luka
provesti iskrcavanja u do tada nevi�enim razmjerima.
do kraja prosinca 1944. i stajale su Amerikance 8 000 mrtvih. Kona�no je, ipak, sve
bilo u rukama Amerikanaca. Brzo su osposobljeni svi objekti, a ogromna ameri�ka
baza, koja je bila ure�ena u Enivvetoku, premje�tena je u sli�an veliki krug
koraljnih grebena otoka. Sve je bilo spremno za najve�i ameri�ki pothvat u ratu na
Pacifiku tj. za juri� na Filipine.
KRAJ VELESILE
Posljednji napori o�ajnika
Japanski je polo�aj bio veoma te�ak. Sude�i po velikom uspjehu ameri�kog
napredovanja, mogao je biti beznadan i potpuno izgubljen. Ipak, to bi bio pogre�an
zaklju�ak. Japan je bio jo� vrlo jak, njegova kopnena vojska bila je gotovo
netaknuta, raspolagao je jo� prili�no jakom flotom, njegova industrija radila je
jo� bez opasnosti od zra�nih napada, a sirovine su redovito dolazile, jer su
komunikacije s izvorima bile jo� netaknute. Amerikanci su, naprotiv, bili vrlo
daleko od baza i za njihovo snabdijevanje moralo se prolaziti ogromnu razdaljinu.
Polo�aj je ipak bio za Japan vi�e nego opasan. Moglo ga se iznenada, iz temelja,
izmijeniti, ako bi Amerikanci zauzeli Filipine. Onda bi bile prekinute sye
najva�nije komunikacije, industrija bi ostala bez velikog dijela sirovina,
proizvodnja i snabdijevanje opali bi. Amerikanci bi dobili izvanredno va�ne baze,
mnogostruka pomo� njihove industrije bi do�la do izra�aja i sudbina Japana bila bi
zape�a�ena. Radilo bi se samo o vremenu da to do�e do punog izra�aja. Zato je
va�nost Filipina bila jasna objema stranama.
Ozbiljnost polo�aja bila je jasna japanskoj komandi. Tu je u posljednje vrijeme
bilo dosta promjena, kako to obi�no biva kad doga�aji idu nepovoljno. A japanskoj
je mornarici posljednju godinu zaista i�lo lo�e. Sva njezina djelatnost bila je
neprekidan niz neuspjeha, unato� po�rtvovnoj hrabrosti posada i velikim naporima
oficira. Nesre�a ih je pratila svuda i neprekidno. Poslije smrti admirala Jamamote,
dobio je glavnu komandu nad japanskom flotom admiral Koga. Ali je i on poginuo
nesretnim slu�ajem 31. o�ujka 1944, kad mu se
Grupa vrlo velikih japanskih podmornica, tipa I 400. Japan je izgradio vi�e takvih
�podvodnih krstarica� za dugotrajne operacije na udaljenim podru�jima Pacifika.
Nisu dale o�ekivane rezultate.
avion sru�io kraj otoka Cebu. Njegov na�elnik �taba, admiral Fukudome, te�ko
ranjen, uspio se spasiti poslije 6 sati plivanja do najbli�e obale.
Tre�i komandant japanske flote postao je viceadmiral Tojoda koji je zadr�ao komandu
do kraja rata. Ambiciozan i sposoban, velike energije, poduzeo je sve �to je mogao
da bi sprije�io poraz. Proveo je znatne promjene u komandnom osoblju na mnogim
polo�ajima. U svojim odlukama vi�e je podsje�ao na Jamamotu, dok je Koga, naprotiv,
bio manje odlu�an i gotovo previ�e oprezan. On je �uvao flotu i, ne �ele�i izlagati
se opasnosti, omogu�io je Amerikancima lak�i prodor prema
Projekt japanskog bojnog krsta�a B 6 5, koji nije izgra�en. Po koncepciji vrlo
sli�an njema�kom tipu Scharnhorst, bio je predvi�en s 31 500 t, s turbinama 160 000
KS i brinom 33 �vora, dok mu je naoru�anje trebalo biti 9 topova po 305 mm i 16
topova po 100 mm. Ratna zbivanja pretekla su njegovu realizaciju.
zapadnom Pacifiku, no �to bi to iz odnosa snaga proizlazilo. Sada su Amerikanci
stajali pred Filipinima.
Tojoda je bio na�isto s time, da bi rat za Japan bio definitivno izgubljen ako
protivniku uspije zauzeti Filipine, i da onda nema svrhe �uvati flotu koja ionako
ne bi bila upotrebljiva bez nafte koje bi dovoz izostao, jer bi komunikacije s
Filipinima bile prekinute. Zato se flota morala sva napregnuti za obranu Filipina,
jer je njena sudbina bila povezana sa sudbinom tog oto�ja. Jedno bez drugoga nije
vrijedilo ni�ta. To stanovi�te prihvatila je i japanska vrhovna komanda.
Ustanovljena je linija na kojoj su Japanci odlu�ili da kona�no i pod svaku cijenu
stanu. Linija se protezala du� velikog vijenca otoka pred azijskom obalom, od
Japana sa sjevera, pa niz arhipelag Riu-kiu i preko Formoze i Filipina, do oto�ja
jugoisto�ne Azije. Iza toga vijenca otoka prostiralo se prostrano pomorsko podru�je
gdje se japanska flota mogla nesmetano skupljati i prebacivati prema potrebi, a tu
se odvijao i �iv saobra�aj mnogobrojnih teretnih brodova. To je sada postala
posljednja obrambena linija Japana. Japanska vrhovna komanda smatrala je da bi
svaki daljnji korak ameri�kog napredovanja imao za posljedicu slom Japana. Zbog
toga je odlu�eno da kod svakog poku�aja napada na ovu posljednju liniju Japan stavi
u pokret svoju flotu bez obzira na rizik i gubitke.
Japanski nosa� aviona U n r i u, bio je prvi iz dodatnog programa izgradnje 16
nosa�a aviona, usvojenog poslije katastrofe kod Midvvava. Od tog programa zavr�ene
su tri jedinice, i to U n r i u, Amagi i Katsuragi. Daljnje tri bile su u
zavr�avanju kad je bio kraj rata - Aso, Ikoma i Kasagi - ali im je nedostajalo jo�
20 - 40% radova. Zbog nesta�ice goriva, od svih njih mogao je isploviti samo Unriu.
Bio je potopljen �etiri mjeseca poslije svog zavr�etka 19. XII 1944, u Kineskom
moru od ameri�ke podmornice Redfish. Projekt je razvijen na bazi prija�njeg nosa�a
H i r i u, koji je bio omiljeni tip u japanskoj mornarici. Unriu je imao istisninu
17 150 t standard, odnosno 22 400 t u punom optere�enju. Turbine 152 000 KS pru�ale
su brzinu 34 �vora. Nosio je 63 aviona u dva hangara, jedan ispod drugoga pod slet-
nom palubom. Posada 1 595 ljudi. Imao je dva preklopljena dimnjaka i nadgra�e izvan
palube preko desnog boka. Bio je opremljen radarom.
U toku rata na Pacifiku izra�eni su mnogi planovi. Neki od njih ostvareni su ili je
poku�avano da se ostvare, dok su drugi ostali samo u arhivima pojedinih vrhovnih
�tabova. Ovi su planovi izra�ivani za pojedina razdoblja, prema tome kako su se
mijenjale prilike. Posljednji plan admirala Koge bio je ozna�en kao �Plan Z�. Kad
je Tojoda preuzeo komandu i smjestio svoj �tab u Jokosuki, kraj Tokija, izra�en je
novi plan nazvan �A-Go�. Bio je po svom sadr�aju mnogo borbeniji i energi�niji, ali
to nije pomoglo. U tome razdoblju nisu doga�aji tekli ni po planu �A� ni �Z�, nego
po ameri�kom planu.
U vezi s odlukom da pod svaku cijenu brane svoju posljednju liniju, izradila je
japanska komanda, poslije bitke kod Mariana, novi plan za obranu, koji je dobio ime
�So Go�. Ovaj je plan predvi�ao da se svom snagom udari na ameri�ke snage koje bi
se iskrcavale ma
w
fra AERODROMI # VULKANI
SNA�NA JAPANSKA BAZA RABAUL NA NOVOJ BRITANIJI
gdje na posljednjoj obrambenoj liniji. U ovu borbu u�li bi i svi avioni s kopnenih
aerodroma u doma�aju podru�ja napada. Isto tako stupila bi u pokret cijela japanska
flota. Dovedeni u �kripac, Japanci su se odlu�ili na o�ajni�ku taktiku. Oni su
prema ovom planu htjeli namjerno �rtvovati jednu grupu svoje flote kao mamac, koji
bi primio sve ameri�ke udarce i odvukao �to ve�e snage flote s ugro�enog podru�ja.
Za ovu svrhu Japanci nisu �eljeli �rtvovati svoje najbolje jedinice. Time su
mislili dobiti mogu�nosti da s drugim dijelom flote bez ve�ih smetnji napadnu
ameri�ku flotu iskrcavanja i da je katastrofalno uni�te, �to bi prisililo
Amerikance na povla�enje.
Osnovna zamisao japanskog plana pokazala se ispravna i Amerikanci su do�li u vrlo
kriti�an polo�aj, i kao �to �e se ne�to kasnije vidjeti, samo su sretnim slu�ajem,
za dlaku, izbjegli katastrofu. Japanci su kao najvjerojatniju taktiku smatrali
napad na Filipine, ali nisu izuzeli ni druge mogu�nosti, pa je plan ��o Go�
predvi�ao mjere �ak i za napad i iskrcavanja na sam Japan. Raspolo�enje u japanskim
�tabovima i me�u vi�im oficirima sada se mnogo razlikovalo od onoga prije nekoliko
godina. Bili su zabrinuti, i razdra�ljivi, a nervoza i
Japanski eskortni razara� tipa M a t s u. U posljednjoj fazi rata Japan je izgradio
seriju s 32 jedinice ovog tipa, s 1 300 t i 27,7 �vorova brzine. Naoru�anje: 3 topa
kalibra 127 mm, 24 protuavionska topa po 25 mm, �etverocijevni torpedni aparat po
610 mm i dva kliza�a za pu�tanje dubinskih bombi. Akcioni radijus 4 680 milja sa 16
�vorova. Ove su jedinice vr�ile gotovo jedino veliki posao pratnje konvoja i
za�tite komunikacija, osloba�aju�i velike razara�e za borbene zadatke.
razlike u mi�ljenjima dovodilo je sve �e��e do smjenjivanja pojedinih komandanata i
vi�ih rukovodilaca.
Svi su tra�ili spas u nekom �udu. Kao i u Njema�koj, tako se i u Japanu grozni�avo
poku�avalo na�i neko novo oru�je koje bi promijenilo tok rata. Za razliku od
Nijemaca, Japanci su svoje tajno oru�je manje tra�ili u tehni�kom rje�enju, a vi�e
u �rtvovanju ljudi. U o�aju oni su, vide�i pribli�avanje propasti, spremali taktiku
samoubojica. Ve� du�e vrijeme njegovali su taj duh me�u svojim trupama i dobili
znatan broj ljudi koje su razdra�ili i doveli do o�ajni�kog fanatizma u tolikoj
mjeri, da su ovi ljudi bili spremni u�i u sastav samou-bojni�kih jedinica.
Iz tih jedinica uzimane su posade za razne vrste novih samoubojni�kih oru�ja. To su
bila ��iva torpeda�, kaiten, tj. velika torpeda u kojima, osim eksploziva i
strojeva, postoji mjesto i za jednog �ovjeka koji je upravljao torpedom, dok ne
pogodi cilj, a on je pogodak platio svojim �ivotom. Takav �ivi torpedo je potopio
prilikom osvajanja otoka Uliti jedan ameri�ki tanker, a kod otoka Morotai brod s
municijom; prilikom toga je strahovita eksplozija dosegla visinu od 2 000 m i ubila
nekojiko stotina ljudi na okolnim brodovima. Drugo sa-
Japanska laka krstarica A g a n o. Od ovog tipa izgra�eno je �etiri jedinice. Tu su
jo� bile No�iro, Jahagi i Sakavva. Sudjelovali su u operacijama druge polovice
rata. Istisnina 6 652 t standard ili 8 800 t u punom optere�enju. Turbine 100 000
KS davale su brzinu 35 �vorova. Posada 730 ljudi. Naoru�anje 6 topova po 150 mm, 46
protuavionskih po 25 mm i 8 torpednih cijevi po 610 mm.
moubojni�ko oru�je bio je Oka, neki put zvano i Baka, �to zna�i tre�njin cvijet. To
je zapravo neka vrsta lete�eg samoubojni�kog torpeda ili zra�ne bombe, te�ke 2 tone
i duga�ke 6 m. Ovu samoubojni�ku bombu pu�tao bi avion iz velike visine, a �ovjek u
njoj upravljao ju je prema cilju pomo�u raketnog pogona koji je omogu�avao brzinu
od 900 km na sat. To�an pogodak ovakve bombe s 800 kg eksploziva zna�io je te�ak
udar za veliki brod i sigurnu smrt upravlja�a. Izra�eno je nekoliko stotina takvih
samoubojni�kih bombi.
Samoubojni�ka torpeda nisu imala velik uspjeh, jer je broj podmornica japanske
flote bio smanjen. Isto tako ni samoubojni�ke bombe nisu imale velik uspjeh, jer su
ih nosili torpedni avioni koje su ameri�ki lovci ru�ili prije nego �to su mogli
spustiti bombe. Najopasnije japansko samoubojni�ko oru�je koje je Amerikancima
nanijelo te�ke gubitke, pa ih u zadnjem razdoblju rata �ak prisililo i da izmijene
taktiku i uspore operacije, bili su samoubojni�ki avioni. To su bili avioni koji su
se s pilotom i eksplozivom zabijali u neki cilj, a to je osim sigurne smrti pilota
nanosilo i te�ke gubitke brodovima. Nekoliko samoubila�kih aviona moglo je
uzastopnim udarima onemogu�iti i velike nosa�e aviona. Ve� je i do tada bilo
slu�ajeva da su se pojedini
PELELIU DIO ATOLA PALAU U ZAPADNIM CAROLINIMA
avioni zabijali u brod. Ali to je bilo slu�ajno, ili su avioni bili toliko o�te�eni
da su se ve� ionako ru�ili, ili su njihovi piloti bili te�ko ranjeni, pa su, vide�i
kraj, u silnoj uzbu�enosti borbe, �eljeli dati jo� posljednji udar. Tek sada, u
borbi na posljednjoj liniji, spremali su Japanci ovo oru�je planski.
Prvi put su samoubojni�ke jedinice avijacije upotreb-ljene u borbama za Filipine, a
u daljnjim operacijama do�li su jo� vi�e do izra�aja, da bi postigli vrhunac kod
borbe za Okinavu. Ovi samoubojni�ki avioni poznati su pod imenom kamikaze, �to
zna�i �bo�anski vjetar�. Ime potje�e iz stare povijesti Japana, a odnosi se na
silnu
Japanska laka krstarica No�lro, tipa A ga no, snimljena na pokusnoj vo�nji kod
isporuke ratnoj mornarici god. 1943. Ove krstarice bile su predvi�ene za
predvodnice torpednih flotila i za izvidnice pred ve�im flotnim sastavima. To su
bili prvi japanski brodovi opremljeni podvodnim elektrolokatorima.
oluju koja je 14. i 15. kolovoza 1281. slomila ogromnu mongolsku flotu Kublaj-kana,
prije nego je stigao do Japana koji bi svojom velikom premo�i sigurno zauzela. Tada
je �bo�anski vjetar� spasio Japan od propasti u najkriti�nijem trenutku, pa su
Japanci, daju�i sada to ime samoubojni�kim avionima, �eljeli da se to ponovi u
sada�njem kriti�nom trenutku, kad Japanu opet prijeti propast. Uostalom, Japancima
drugo i nije preostalo. Poslije te�kih uzastopnih gubitaka avijacije, koje su imali
u borbama posljednjih mjeseci i neprekidnim napadima Amerikanaca na razne
aerodrome, a naro�ito poslije bitke kod Marianskih otoka, nije se moglo ni
pomi�ljati da se tako brzo ti gubici nadoknade i da se novo leta�ko osoblje
osposobi da bi bilo doraslo Amerikancima.
Vide�i to, zatra�io je kontraadmiral Obaja�i dozvolu da mo�e organizirati
samoubojni�ke eskadrile. To mu je odobreno i u borbama za Filipine kamikaze su prvi
put organizirano upotrijebljeni. Bilo je to 15. listopada 1944, kad je prvih 10
samoubojni�kih aviona napalo ameri�ke nosa�e. Na �elu je bio kontraadmiral Arima
koji je sam izvr�io prvi napad i �ija je osobna �rtva slu�ila za propagandu i
podsticaj daljnjim samoubojicama.
Samoubojni�ka oru�ja tako su se razvijala, da je organiziran specijalni korpus
samoubojni�kih oru�ja nazvan To Ko, �to je skra�enica od tokubecu kogekitaj, a
zna�i �specijalne napadne snage�. Tu se osim spomenutih vrsta razvio i niz drugih
samoubojni�kih oru�ja, �to je na kraju dovelo do op�e histerije i odrazilo se u go-
voru admirala Tojode, u travnju slijede�e godine, koji je rekao da �itava japanska
mornarica mora bitivnepobje-diva snaga samoubojica.
Napad na Filipine
Do�ao je red i na Filipinske otoke. To nije bio lak zadatak. Ne samo zbog toga �to
su Japanci ovdje imali velike snage od 260 000 vojnika na samim otocima, odnosno u
podru�ju jugoisto�ne Azije 925 000 ljudi. Ove velike snage bile su odmorene i
netaknute. Osim toga, tu je bilo i preko tisu�u aviona, ne broje�i jo� 500 u
podru�ju Formoze. Ve�e pote�ko�e mogle su za borbu oko Filipina o�ekivati se zbog
udaljenosti. Filipini su vrlo veliki, prote�u se na du�ini od 1 800 km i na �irini
od preko 800 km. U vru�oj i vla�noj klimi na tome velikom prostranstvu^ nalazi se
vi�e od 7 000 otoka i oto�i�a, od kojih su neki, na primjer Mindanao, veliki kao
Engleska i nastanjeni s 13 milijuna stanovnika. Daljnja pote�ko�a je tlo obraslo
gustom pra�umom, a tamo gdje je obra�eno, �ire se prostrane planta�e kau�uka,
�e�erne trske ili vla�na ri�ina polja. Priroda je ovdje napada�ima i braniteljima
postavila velike pote�ko�e. A do toga podru�ja bilo je tako�er vrlo daleko. Od
Joko-hame do Manile punih 3 250 km, a od San Francisca do Manile, �tavi�e, i 11 550
km.
Trebalo je da ameri�ki napad, po prvobitnom planu, po�ne 20. prosinca. Ali,
doga�aji su se odvijali br�e. Admiral Halsev je sa svojim nosa�ima opet jurio
zapadnim Pacifikom, a njegovi avioni, svakih nekoliko dana, tukli su druge japanske
baze i me�usobno udaljene aerodrome. U roku od mjesec dana uni�tili su oko 1 000
japanskih aviona i potopili preko 150 brodova, izgubiv�i sami 114 aviona. Podaci,
koje je admiral Halsev dobio od partizana na Filipinima, pokazivali su da bi brzi
upad imao nade u uspjeh. Zato je Halsev predlo�io MacArthuru, koji je spremao
veliku armiju za iskrcavanje na Filipine u podru�ju Nove Gvineje, Hovvlanda i
Ameri�ka protuavionska krstarica CL53 San Diego. Izgra�ene su �etiri jedinice ovog
tipa. Tu su jo� krstarice San Juan, Juneau i Atlanta. Bile su predvi�ene kao
za�titna pratnja nosa�ima aviona. Imale su samo protuavionske topove, i to 12
kalibra 127 mm u 6 dvocijevnlh kula, i velik broj automatskih cijevi po 40 i 20 mm.
Imale su 6 000 t standard i brzinu 33 �vora.
Manusa, da se rok napada na Filipine pomakne na ranije. Isti je zatra�io suglasnost
admirala Nimitza koji je iz Pearl Harbora komandirao Pacifikom. Admiral Ni-mitz,
sporazumjev�i se prethodno s MacArthurom, nazvao je telefonom kombinirani
general�tab savezni�kih oru�anih snaga koji je bio u jednom velikom dvorcu u
Kanadi. Za svega 5 minuta dobivena je suglasnost �efa �taba. Kocka je pala i
po�etak napada na Filipine odre�en je za 20. listopada. Za podr�ku iskrcavanja
odre�ena je Sedma flota pod komandom admirala Kinkaida. On je raspolagao sa 7
starih bojnih brodova, 18 eskortnih nosa�a, 9 krstarica i preko 50 razara�a. Osim
toga je za pratnju za iskrcavanje bio odre�en znatan broj razara�a i drugih
eskortnih jedinica.
Mnogo ve�e snage imao je admiral Halsev. Njegova eskadra, zvana Tre�a flota, imala
je 5 novih brzih bojnih brodova, 9 te�kih i 7 lakih nosa�a aviona, 6 te�kih i 9
lakih krstarica, i oko 50 razara�a. Trebalo je da Tre�a flota �titi snage
iskrcavanja od napada japanske flote.
Ameri�ke snage bile su velike i nadmo�ne nad onima kojima su Japanci mogli da im se
suprotstave. Na svim nosa�ima ove ameri�ke jedinice, odre�ene za akciju na
Filipine, bilo je oko 1 300 ukrcanih aviona. Japanci na svim nosa�ima imali su
jedva 1/6 od toga broja, ali su mogli s kopnenih aerodroma raspolagati jo� s 600
aviona.
Za napad na Filipine izradili su Amerikanci vrlo detaljan plan. To je bilo potrebno
da ne hastane kaos kod tako velike snage u pokretu. Ne broje�i Tre�u flotu, kojom
je upravljao admiral Halsev, bilo je 738 brodova koji su se sada pribli�avali
Filipinima. Me�u njima bilo je 107 velikih transportera trupa, 223 velika
specijalna broda za iskrcavanje i 16 raketnih brodova. Ova ogromna armada
prostirala se po moru na podru�ju duga�kom 80 km i �irokom 18 km. Sve se crnjelo od
mnogobrojnih brodova koji su ostavljali za sobom guste oblake crna dima. U po�etku
je vladalo povoljno vrijeme i sve je i�lo dobro. Poslije su brodovi zapali u jaku
oluju, pa je bilo dosta �tete, a jedan je brod i potonuo. Najve�e pote�ko�e imali
su mali minolovci koji su izgubili mnogo vremena, ali su ipak jo� stigli da izvr�e
zadatke �i��enja mina.
General MacArthur, koji je trebalo da rukovodi borbama pri iskrcavanju trupa,
ukrcao se na krstaricu Nashville (Ne�vil) koju mu je mornarica stavila na
raspolaganje. Unato� svojoj nagloj naravi pot�inio se na brodu brodskim propisima i
uputstvima komandanta broda. Samo nije htio da za vrijeme borbe stavi �ljem i
navu�e propisani prsluk za spa�avanje. Bio je tvrdo uvjeren da se njemu ne mo�e
ni�ta dogoditi. Hranio se jednako kao i posada broda, prave�i samo izuzetak u
sladoledu koji je vrlo volio i tra�io na njemu hrpu �laga.
Dok se golema flota za iskrcavanje pribli�avala Filipinima, vr�io je Halsev sa
svojim nosa�ima aviona svakodnevne napade na aerodrome Filipina i Formoze. Pred
Formozom su mu japanski torpedni avioni torpedirali jednu te�ku krstaricu koja je u
te�kom stanju i sa svima ma�inskim i kotlovskim prostorijama punim vode, tegljena
13 dana do otoka Uliti. Sli�no se dogodilo nekoliko dana poslije drugoj krstarici
koja je pogo�ena s 2 torpeda, ali je unato� 6 000 tona vode u trupu
uspjelo dovu�i je u Uliti. Tokom slijede�eg dana te�ki �etvoromotorni bombarderi s
aerodroma u Kini nastavili su napadati japanske aerodrome na istom podru�ju.
Masa ameri�kih brodova valjala se sve bli�e. Kona�no, 20 listopada po�elo je
iskrcavanje u zaljevu Levte. Zaljev Levte izabran je s jedne strane zbog velikog
prostranstva koje je moglo pru�iti zaklon velikom broju brodova, a s druge strane,
u tom podru�ju Japanci su imali slabe snage, a i mogu�nost dopreme poja�anja bila
je te�ka zbog slabih saobra�ajnih prilika. Time su Amerikanci nastojali smanjiti do
maksimuma rizik po�etnih operacija na osvajanju podru�ja iskrcavanja.
Japanci jo� nisu slutili �to se sprema. Ve� 3 dana prije po�etka iskrcavanja,
flotile minolovaca �istile su od mina sva podru�ja predvi�ena za prilaz za
iskrcavanje. Istovremeno su na 2 mala otoka u blizini zaljeva Levte iskrcane male
grupe koje su se morale pritajiti, a onda svjetlosnim signalima pokazivati put
velikoj floti iskrcavanja, koja �e se u no�i pribli�avati. Ameri�ki su avioni u
velikom broju tukli sve objekte u doma�aju iskrcavanja. Onda su do�li stari bojni
brodovi, krstarice, razara�i i raketni brodovi, koji su cijeli dan sipali �uragan
vatre� na prostor za iskrcavanje.
Poslije toga do�lo je do iskrcavanja ameri�kih trupa. Ono je teklo izvanredno brzo
i organizirano. Do kraja dana ve� je 124 000 vojnika bilo na kopnu s nevjerojatno
malim gubicima od 75 ljudi. U roku od 24 sata broj iskrcanih popeo se na 225 000
ljudi, a to je vi�e nego za vrijeme invazije Evrope u Normandiji. Mostobran je
pro�iren, a buldo�eri su po�eli brzo raditi na osposobljavanju aerodroma.
U me�uvremenu je stavljena u pokret cijela japanska obrana. Prema svom planu,
Japanci su sada stavili na kocku sve snage. Svima sredstvima nastojali su da
postoje�e snage Filipina bace prema napada�u. Tra�ena su i poja�anja iz drugih
podru�ja. Unato� neprekidnim napadima na aerodrome, Japanci su uspjeli privu�i jo�
450 aviona za poja�anje Filipinima, dok je komanda obrane tra�ila jo� daljnjih 800,
od kojih je mogla dobiti samo manji dio. Japanski su se avioni brzo po�eli osje�ati
u nrn�lnm korl-ip II vpliknm hrnin nnnarlali sn
Japanska te�ka krstarica A t a g o, admiralski brod admirala Kurite, 10 000 t i 33
�vora brzine, potopljena uo�i bitke za Filipine. Istovremeno je potopljena i druga
krstarica tog tipa, Maja.
mjesto iskrcavanja i brodove. Osim ostalog, te�ko su o�te�ene krstarice Australia i
Honolulu.
Iako je japanska komanda o�ekivala da �e Amerikanci, prije ili poslije, poduzeti
napad na posljednju obrambenu liniju, japanska je flota u po�etku ameri�kog napada
bila daleko od toga podru�ja. Glavne snage le�ale su usidrene i sakrivene u zaljevu
Linga, oko 100 milja isto�no od Singapura, dok su nosa�i aviona s lakim snagama
bili u samom Japanu. U velikom me�uprostoru, izme�u ovih krajnjih grupa, bili su
samo mnogobrojni laki brodovi. Na prvu vijest o po�etku ameri�kih operacija po�eo
se odvijati japanski plan �So Go�, i to onaj dio koji je izra�en za slu�aj napada
na Filipine.
Mir u zaljevu Linga poreme�en je, uzbuna je dana na svima brodovima, najve�om
brzinom spremili su se da isplove, lo�a�i su se trudili da �to br�e dignu paru,
�kripali su veliki lanci koji su dizali te�ka sidra, na jarbolima su lepr�ale
signalne zastave koje su svakog trenutka prenosile nare�enja, dok su, istovremeno,
udaljenim brodovima radili to bljeskovi signalnih reflektora. Postepeno je jedan
brod za drugim javljao da je spreman za polazak, i onda je flota isplovila. Velikom
brzinom �urila se prema sjeveru. Za 3 dana stigla je u zaljev Bru-nei, na otoku
Borneo, gdje su svi brodovi popunili zalihe goriva. Slijede�eg dana, to jest 22.
listopada, flota je isplovila iz zaljeva i, podijeliv�i se u dvije grupe, po�urila
se dalje prema Filipinima.
Prva od ovih grupa bila je mnogo ve�a, pod komandom viceadmirala Kurite. Imala je 5
najboljih japanskih bojnih brodova, 10 te�kih, 2 lake krstarice i 16 razara�a.
Ova fmlrarlra ip rdovila 7annHnn r�ri ntnlra Ppl^u^n nr^_
Prvi juri� ameri�kih marinaca u iskrcavanju na Filipine.
ma tjesnacu San Bernardino. Druga, slabija grupa, pod komandom admirala Ni�imure,
imala je 2 zastarjela bojna broda, te�ku krstaricu i 4 razara�a. Ona je plovila
isto�no od otoka Palavvan kroz Sula more, sa zadatkom da, prodiru�i kroz tjesnac
Surigao, privu�e na sebe ameri�ke za�titne snage i tako eskadri Kurite oslobodi put
da napadne ameri�ke transportne brodove. Lake snage japanske flote u podru�ju
Filipina, pod viceadmi-ralom Sima, plovile su im u susret uz zapadne obale
Filipina. Ova eskadra pridru�ila se Ni�imuri, plove�i za njim, na razmaku od
nekoliko sati, prema tjesnacu Surigao. Sima je imao 2 te�ke krstarice, laku
krstaricu i 4 razara�a.
Na�imura i Sima bili su ju�na grupa japanske flote. Eskadra Kurite bila je
centralna grupa, dok se iz Japana velikom brzinom pribli�avala sjeverna grupa. To
je bila eskadra pod komandom admirala Ozave, koja se, poslije poraza kod Marianskih
otoka, povukla prema sjeveru i u trenutku napada na Filipine bila u lukama Japana.
Ozava je imao 6 nosa�a aviona (1 te�ki, 3 laka i 2 djelomi�no pregra�ena biv�a
bojna broda), 3 lake krstarice i 10 razara�a. Osim toga, admiral je Mikava,
komandant jugozapadnog pomorskog podru�ja, poslao u pravcu tjesnaca San Bernardino
sve lake jedinice kojima je raspolagao, kao �to su stare torpiljarke, eskortni
razara�i, lovci podmornica, patrolni brodovi i ostalo. Isto tako su sve plovne
jedinice japanske ratne flote, po svim lukama prostrane japanske imperije, dobile
nare�enje da krenu najve�om brzinom u pravcu operacija.
O svim ovim pokretima japanskih pomorskih snaga Amerikanci jo� nisu ni�ta znali,
iako su sa sigurno��u pretpostavljali da �e se japanska flota pojaviti. Ve� puna 2
dana teklo je iskrcavanje kod Levte. Zaljev je
bio pun brodova. Spustila se no�, a iskrcavanje je nei-prekidno teklo dalje. Trupe
su ve� duboko bile prodrle u otok, a sada se uglavnom iskrcavao materijal. Na
pu�ini pred zaljevom krstarila je eskadra admirala Kinkaida. Po�elo je svitati,
nastajao je tre�i dan velikog iskrcavanja. Jo� uvijek nije bilo vijesti o japanskim
pomorskim snagama. Neprijateljska flota bila je za sada jo� nevidljiva. O njoj nije
imao podataka ni admiral Halsev koji je sa svojom Tre�om flotom jurio daleko vi�e
na sjeveru uz Filipinske otoke, bombardiraju�i avionima aerodrome i o�ekuju�i da se
pojavi japanska flota. Ali, svi izvi�a�ki avioni vra�ali su se s negativnim
odgovorima.
Svjetlost dana postajala je sve jasnija. Radio-stanica na zastavnom brodu admirala
Kinkaida primila je vijest da 3 japanske krstarice plove kroz Palavvanski tjesnac,
sjeverno od Bornea. Iako je zna�ila malo, to je ipak bila prva vijest. Do�la je od
jedne ameri�ke podmornice. Ona je bila jedna od mnogih koje su se redovito nalazile
u podru�ju zapadno od Filipina, pojedina�no razasute po va�nim japanskim
komunikacijama. Ove podmornice odlazile su naizmjeni�no na velika krstarenja u
razna podru�ja jugoisto�ne Azije, iz podmorni�ke baze koju je ameri�ka flota
organizirala u sjevernoj Australiji za velike oceanske podmornice. To je bilo
prakticirano vi�e od godinu dana i omogu�avalo je ameri�koj komandi dobivanje
mnogih izvje�taja o kretanju japanskih brodova i sastava, a napadi ovih podmornica
prouzro�ili su torpediranje brojnih japanskih brodova. I sada su ove podmornice
dale prve vijesti o japanskoj floti. Ali glavne vijesti do�le su od njih tek
slijede�eg dana.
U ovoj slu�bi bile su u to vrijeme i podmornice Da�e i Darter (Dejs i Derter). Bile
su na moru ve� 50 dana, i to im je bio zadnji dan kad je isticala redovita smjena.
S obzirom na 3 krstarice, koje su primijetili i o kojima su obavijestili Kinkaida,
smatrali su da bi mogli o�ekivati neki veliki konvoj. U no�i su podmornice izronile
i po dogovoru se sastale na pu�ini, da bi se oficiri me�usobno savjetovali. More je
bilo mirno i obje podmornice le�ale su nepomi�no jedna pokraj druge, sa
zaustavljenim strojevima. Da ne bi bile iznena�ene, radari
su bili ukop�ani i ne�to kasnije izvjestio je promatra� radara, da se pojavila
grupa velikih brodova. Kratki dogovor komandanata, strojevi podmornica su zabrujali
i one su, ostavljaju�i pjenu�av trag uskome�ane vode, nestale u no�i.
Obje podmornice uputile su se prema brodovima. Brzo su uvidjele da to nije konvoj,
nego veliki flotni sastav. Podmornice su se razdvojile da bi ga obi�le svaka s
druge strane, tako da im on do�e u sredinu. Protivni�ki brodovi bili su jo� vrlo
daleko, ali je bilo mogu�e za nekoliko sati do�i na udaljenost za torpedni napad.
Tada bi jo� bila no�, a to bi smanjilo opasnost da podmornice budu otkrivene i
olak�alo bi napad, jer bi se mogle vi�e pribli�iti svojim ciljevima. Ali u no�i ne
bi se mogao dobiti to�an pregled o sastavu i pravcu kretanja neprijateljske
eskadre, a ba� to je bilo va�nije nego sam napad.
Da bi svojoj komandi mogle dati �to to�nije podatke, podmornice su odlu�ile da ne
napadaju u no�i, nego da pri�ekaju zoru, da bi dobile jasnu sliku, i, unato� ve�im
opasnostima za same podmornice, da pribave svojoj komandi potrebne to�ne podatke.
Tako je i bilo. Podmornice su manevrirale u tom smislu, i kad je svjetlost dana
po�ela potiskivati no�, komandanti su kroz peris-kope mogli vidjeti sliku koja se
rijetko pru�a. U najve�oj blizini plovila je velika japanska eskadra. To je bila
eskadra admirala Kurite, koja je �urila pored otoka Pa-lavvan prema tjesnacu San
Bernardino. Plovila je u 4 kolone, pri �emu su unutra�nje kolone dr�ali bojni
brodovi i te�ke krstarice, dok su obje vanjske sa�injavali za�titni razara�i.
Japanci su bili dosta lakomisleni, ne poduzimaju�i nikakve mjere opreznosti.
Razara�i nisu imali ukop�ane ni prislu�ne sprave, a brodovi nisu i�li cik-cak, nego
su dr�ali kurs pravca, ne �ele�i gubiti vrijeme daljim putem, a vjerojatno su se
osje�ali vrlo sigurnim.
S prvim zracima svjetla obje su ameri�ke podmornice zaronile i zauzele polo�aje
to�no u pravcu kretanja japanske eskadre, tako da su kolone japanskih brodova
morale pro�i izme�u njih. Zaista je te�ko zamisliti ljep�u priliku za napad. Ona je
bila i dobro iskori�tena. Prvi udarac zadala je podmornica Darter. Njen komandant
naredio je da se napuni svih 10 torpednih cijevi, i pnih 6 na pramcu, i 4 na krmi.
Oprezno isturaju�i periskop samo na kratko vrijeme iznad povr�ine i brzo ga
povla�e�i, da ne bude opa�en, spremila se podmornica za napad. Japanska kolona je
dolazila sve bli�e. Trenutak se pribli�avao. U podmornici je vladala napregnuta
pa�nja. Redale su se mirne komande i njihovi odgovori. Signalna su zvonca kratko
ogla�avala, a signalna svjetla se palila: �pram�ane cijevi spremne�, �krmene cijevi
spremne�, �pa�nja, pram�ane cijevi, pali�, zvonca, signalna svjetla, brzi pomak
ruke na ru�ke, �um komprimiranog zraka i 6 torpeda napustilo je pram�ane cijevi
podmornice Darter. Bilo je 5 sati i 32 minute. Plotun torpeda pojurio je prema
te�koj jedinici japanske kolone.
Ne �ekaju�i da vidi rezultat, komandant nije gubio ni trenutka. Nagli okret
podmornice u suprotnom pravcu, i sada je krma gledala prema japanskoj koloni.
Komandant je brzo usmjerio periskop prema slijede�oj jedinici kolone. Samo nekoliko
trenutaka i ni�anjenje je bilo zavr�eno. Opet su odjeknule komande, opet zvonca,
pomak ru�ke i �um komprimiranog zraka, i ve� je novi plotun iz sve 4 krmene cijevi
pojurio prema japanskom brodu. Ne slute�i ni�ta zlo, japanska je kolona plovila
mirno, �ure�i prema svom cilju, oficiri su na mostovima kontrolirali pravac i
upisivali podatke u dnevnik. Kormilar i stra�e obavljali su bez uzbu�enja svoj
zadatak. Brzinom od 19 �vorova japanska je eskadra plovila prema Filipinima. Nitko
jo� nije o�ekivao neki napad, smatraju�i da je podru�je borbe jo� daleko. Nitko
nije primijetio uske tragove od 10 torpeda koja su, sakrivena ispod nemirne morske
povr�ine, jurila prema japanskim brodovima, nose�i u svojim glavama ubojni
eksploziv.
Strahovito je bilo iznena�enje kad se te�ka krstarica Atago, koja je plovila
japanskoj koloni na �elu, silno potresla od te�ke eksplozije i kad se uz njezin bok
podigao ogroman stup vode i dima. Prvi torpedo udario ju je u lijevi bok. A odmah
zatim jo� �etiri. Podmornica Darter savr�eno je ga�ala. Samo jedan torpedo je
proma�io. Na brodu je nastala zabuna. Zbunili su se i na drugim brodovima japanske
eskadre, ali prije nego �to se bilo �to moglo poduzeti, odjeknule su jo� 4 eksplo-
Ameri�ki nosa� aviona u plamenu, nakon udara samoubila�kog aviona kamikaze, za
vrijeme borbenih akcija oko Filipina.
zije. To su 4 torpeda drugog plotuna udarila u te�ku krstaricu Takao koja je
plovila odmah iza Atage. Zabuna je sada bila jo� ve�a. Atago je bila sva u plamenu
i dimu. Voda je silnom brzinom prodirala, a te�ka krstarica se sve vi�e naginjala i
za kratko vrijeme potonula.
Ovaj je udarac za Japance bio osobito te�ak. Na brodu je bio i komandant eskadre,
admiral Kurita, s cijelim �tabom. Admirala je eksplozija bacila iz kreveta i sada
je, obukav�i se na brzinu, plivao u moru nakon �to mu je brod nestao pod povr�inom
jutarnjeg mora. Oko njega plivalo je jo� nekoliko pre�ivjelih s broda koji je prije
nekoliko minuta imao preko 800 ljudi posade. Admiral je plivaju�i vidio kako se
te�ko naginjala i druga te�ko pogo�ena krstarica Takao. Ali ona nije potonula. Bila
je samo za dulje vremena onemogu�ena za borbu. Za kratko vrijeme pribli�io se
razara� Ki�inavi, koji je pliva�e spa�avao iz vode. Izvukao je i admirala koji je
sada uzeo za svoj zastavni brod najve�u te�ku jedinicu,
naredio je da se napuni svih 10 torpednih cijevi, i pnih 6 na pramcu, i 4 na krmi.
Oprezno isturaju�i periskop samo na kratko vrijeme iznad povr�ine i brzo ga
povla�e�i, da ne bude opa�en, spremila se podmornica za napad. Japanska kolona je
dolazila sve bli�e. Trenutak se pribli�avao. U podmornici je vladala napregnuta
pa�nja. Redale su se mirne komande i njihovi odgovori. Signalna su zvonca kratko
ogla�avala, a signalna svjetla se palila: �pram�ane cijevi spremne�, �krmene cijevi
spremne�, �pa�nja, pram�ane cijevi, pali�, zvonca, signalna svjetla, brzi pomak
ruke na ru�ke, �um komprimiranog zraka i 6 torpeda napustilo je pram�ane cijevi
podmornice Darter. Bilo je 5 sati i 32 minute. Plotun torpeda pojurio je prema
te�koj jedinici japanske kolone.
Ne �ekaju�i da vidi rezultat, komandant nije gubio ni trenutka. Nagli okret
podmornice u suprotnom pravcu, i sada je krma gledala prema japanskoj koloni.
Komandant je brzo usmjerio periskop prema slijede�oj jedinici kolone. Samo nekoliko
trenutaka i ni�anjenje je bilo zavr�eno. Opet su odjeknule komande, opet zvonca,
pomak ru�ke i �um komprimiranog zraka, i ve� je novi plotun iz sve 4 krmene cijevi
pojurio prema japanskom brodu. Ne slute�i ni�ta zlo, japanska je kolona plovila
mirno, �ure�i prema svom cilju, oficiri su na mostovima kontrolirali pravac i
upisivali podatke u dnevnik. Kormilar i stra�e obavljali su bez uzbu�enja svoj
zadatak. Brzinom od 19 �vorova japanska je eskadra plovila prema Filipinima. Nitko
jo� nije o�ekivao neki napad, smatraju�i da je podru�je borbe jo� daleko. Nitko
nije primijetio uske tragove od 10 torpeda koja su, sakrivena ispod nemirne morske
povr�ine, jurila prema japanskim brodovima, nose�i u svojim glavama ubojni
eksploziv.
Strahovito je bilo iznena�enje kad se te�ka krstarica Atago, koja je plovila
japanskoj koloni na �elu, silno potresla od te�ke eksplozije i kad se uz njezin bok
podigao ogroman stup vode i dima. Prvi torpedo udario ju je u lijevi bok. A odmah
zatim jo� �etiri. Podmornica Darter savr�eno je ga�ala. Samo jedan torpedo je
proma�io. Na brodu je nastala zabuna. Zbunili su se i na drugim brodovima japanske
eskadre, ali prije nego �to se bilojto moglo poduzeti, odjeknule su jo� 4 eksplo-
Ameri�ki nosa� aviona u plamenu, nakon udara samoubila�kog aviona kamikaze, za
vrijeme borbenih akcija oko Filipina.
zije. To su 4 torpeda drugog plotuna udarila u te�ku krstaricu Takao koja je
plovila odmah iza Atage. Zabuna je sada bila jo� ve�a. Atago je bila sva u plamenu
i dimu. Voda je silnom brzinom prodirala, a te�ka krstarica se sve vi�e naginjala i
za kratko vrijeme potonula.
Ovaj je udarac za Japance bio osobito te�ak. Na brodu je bio i komandant eskadre,
admiral Kurita, s cijelim �tabom. Admirala je eksplozija bacila iz kreveta i sada
je, obukav�i se na brzinu, plivao u moru nakon �to mu je brod nestao pod povr�inom
jutarnjeg mora. Oko njega plivalo je jo� nekoliko pre�ivjelih s broda koji je prije
nekoliko minuta imao preko 800 ljudi posade. Admiral je plivaju�i vidio kako se
te�ko naginjala i druga te�ko pogo�ena krstarica Takao. Ali ona nije potonula. Bila
je samo za dulje vremena onemogu�ena za borbu. Za kratko vrijeme pribli�io se
razara� Ki�inavi, koji je pliva�e spa�avao iz vode. Izvukao je i admirala koji je
sada uzeo za svoj zastavni brod najve�u te�ku jedinicu,
veliki bojni brod Jamato, ali je ostao bez ve�eg dijela �taba i gotovo bez osoblja
slu�be veze.
Dok se to doga�alo, nije mirovala ni podmornica Da�e. Ispalila je plotun od 6
torpeda iz svojih pram�a-nih cijevi. Ga�ala je vrlo dobro i 4 eksplozije odjeknule
su uz bok te�ke krstarice Maja koja je plovila u drugoj koloni. Nekoliko trenutaka
poslije odjeknula je jo� mnogo strasnija eksplozija. Vjerojatno su to bile muni-
cijske komore krstarice Maja. Za kratko vrijeme i ova je te�ka krstarica potonula.
Sada su se japanski brodovi sna�li i, skrenuv�i naglo iz dotada�njeg kursa, da bi
izbjegli nova torpeda, otvorili su o�tru vatru iz mnogobrojnih topova. Razara�i su
pove�ali brzinu i, krstare�i okolnim podru�jem, sipali veliki broj dubinskih bombi.
Ameri�ke podmornice morale su se spasiti brzim spu�tanjem na veliku dubinu. Tamo su
se pritajile. �ekale su da se grmljavina smiri, ali su jo� uvijek odjekivale
eksplozije dubinskih bombi, �as bli�e, �as dalje od njih. Postepeno su bivale
rje�e, a onda je sve zamrlo. �ekale su jo� neko vrijeme, a onda su oprezno izronile
na periskopsku dubinu i ustanovile da je protivni�ka eskadrila nestala s vidika i
da se jo� samo vidi te�ko o�te�ena krstarica Takao da se vra�a prema jugu. Vukla se
brzinom od svega 6 �vorova, ali je bila tako �ivo branjena od 2 razara�a i 2
hidroaviona, da joj se nije moglo pribli�iti. Obje podmornice slijedile su je
cijeli dan, ra�unaju�i da �e iskoristiti ve�ernji mrak i sasvim je potopiti. Ve�e
se postepeno spustilo, ali je u mraku podmornica Darter velikom snagom udarila u
podvodni greben kojih ima u tom podru�ju vrlo mnogo. Morala je biti napu�tena, pa
je Da�e spasila posadu i vratila se u bazu.
U me�uvremenu Kinkaid je bio obavije�ten o sastavu i pravcu plovidbe japanske
eskadre, a sve vijesti prenesene su odmah i eskadri admirala Halseva. Dolazile su
vijesti i od drugih podmornica. Tako je podmornica Bream (Brim) koja je vr�ila
slu�bu u �irem podru�ju oko Manile, primijetila pomo�u radara jedan drugi japanski
sastav. Sastojao se od jedne te�ke krstarice, jedne lake krstarice i 2 razara�a, a
�titio je konvoj koji je u ve�oj udaljenosti plovio za poja�anje na Filipine. Pod
za�titom tame podmornica je zauzela povoljan polo�aj za napad i u 3 sata i 25
minuta lansirala plotun od 6 torpeda, od kojih je samo jedan pogodio i o�tetio
te�ku krstaricu Aoba. Jo� dvije podmornice javile su daljnje kretanje eskadre
admirala Kurite, sjeverno od otoka Palavvan. u pravcu tjesnaca San Bernardino.
Sada je ameri�ka komanda raspolagala s dovoljno podataka iz kojih se vidjelo da
jaka japanska eskadra plovi prema podru�ju Levte, i da �e brodovi idu�eg pri-
jepodneva biti ve� u dometu ameri�kih aviona. 0 objema eskadrama ju�ne grupe
admirala Ni�imure i �ime jo� se nije ni�ta znalo, ni o pribli�avanju sjeverne
neprijateljske eskadre admirala Ozave, koja se sa sjevera iz Japana �urila prema
Filipinima. No i postoje�i podaci pokazivali su da predstoji te�ka borba. Najve�i
posao imat �e opet avioni s nosa�a. Da bi se sprije�ila svaka zabuna pri
namjeravanim napadima tih aviona na japanske brodove, naredila je ameri�ka komanda
svojim podmornicama da se povuku izvan predvi�enog podru�ja djelatnosti avijacije,
i da zauzmu mjesta na putovima kojima bi se, poslije bitke, mogle povla�iti
japanske jedinice, da bi torpednim napadima pove�ale njihove gubitke. Nare�enje je
primilo oko 70 podmornica koje su se odmah uputile u odre�enim pravcima. Dvije
flotile podmornica bile su upu�ene i prema krajnjem sjeveru Filipinskih otoka.
Dotle su se sve japanske eskadre velikom brzinom �urile prema podru�ju Levte, da
prema svome planu uni�te ameri�ke oru�ane snage. Dan 23. listopada primicao se
kraju. Bio je nesretan dan za Japance koji su ve� prije bitke pretrpjeli te�ke
gubitke. No� je svojom tamom prekrila brodove koji su nastavili svoj put prema
boji�tu. Na ameri�kinr brodovima spremali su se za sutra�nju borbu. Objema stranama
bilo je jasno, da �e sutra biti odlu�an dan. Spremala se najve�a pomorska bitka
povijesti, kojoj nije bilo premca ni po veli�ini pomorskih snaga �to su u njoj
u�estvovale, ni po podru�ju na kojem se vodila.
Najve�a pomorska bitka povijesti
Japanska komanda polagala je sve nade u uspjeh bitke kod Filipina. Radilo se o
�biti ili ne biti� japanske imperije. Zato je japanski plan i predvi�ao stavljanje
u pokret svih snaga japanske flote. To je bio veliki plan, ali bi za njegovo
uspje�no ostvarenje bila potrebna 4 preduvjeta: dobro organizirano komandiranje,
vremenski uskla�eni pokreti, vrlo dobra slu�ba veze i uskla�e-nje operacija s
kopnenom avijacijom. Ali ni jedan od ovih uvjeta nije ostvaren.
Ra�ao se sudbonosni dan, 24. listopada 1944. U zoru, Tre�a flota admirala Halseva
vozila je u 4 odvojene grupe. Tri od njih, kojima su komandirali admirali Sher-man,
Bogan i Davison, bile su oko 280 milja sjeveroisto�no od otoka Samara, u me�usobnoj
udaljenosti od nekoliko sati vo�nje. Jo� od no�i grupe su plovile prema Filipinima
radi zauzimanja pogodnog polo�aja za uzletanje izvi�a�kih aviona. Izvi�a�ki avioni
poletjeli su ubrzo poslije izlaska sunca. Ve� od 7 sati i 46 minuta stizali su
njihovi radio-izvje�taji o primije�enim japanskim brodovima. Oko 8 sati izvi�a�i s
te�kog nosa�a In-trepid, iz grupe admirala Bogana, prodrli su ve� 500 km daleko od
svog nosa�a, i tu su, u Sibujanskom moru, otkrili eskadru admirala Kurite. Opet je
ona eskadra, koja je trebalo po japanskom planu ostati netaknuta, da bi iznenada
mogla udariti na transportne brodove, bila prva otkrivena.
Ne�to kasnije, oko 8 sati i 20 minuta, izvi�a�ki avioni s nosa�a Enterprise, iz
grupe admirala Davisona, letjeli su nad Sulu morem i tu su otkrili ju�nu japansku
eskadru admirala Ni�imure. Otkrivena je i druga eskadra admirala �ime, koja je
vozila dvadesetak milja iza nje. Svi ovi japanski flotni sastavi dobro su se
koristili no�i, da se potpuno pribli�e podru�ju operacija. Radio-izvje�taji
mnogobrojnih izvi�a�kih aviona stizali su svakog �asa na ameri�ke nosa�e. Ipak,
komanda tre�e ameri�ke flote nije jo� uvijek mogla stvoriti jasan zaklju�ak o
namjerama sna�nih protivni�kih snaga koje su bile u pokretu.
Ogromna transportna flota za iskrcavanje na Filipine stigla je pred obale Luzona. U
zraku su tri hidroplana za daleka izvi�anja, tipa C a t a 1 i n a.
Zbog toga je admiral Halsev uputio pojedine grupe svoje Tre�e flote prema tjesnacu
San Bernardino gdje je mogao o�ekivati prodor glavnih japanskih snaga. Eskadre
Shermana, Bogana i Davisona smjestio je na do-mak tjesnaca, i to Shermana oko 60
milja sjeveroisto�no, Bogana oko 50 milja isto�no i Davisona oko 60 milja
jugoisto�no od tjesnaca. Njegova �etvrta grupa, pod komandom Mac Cainea (Mak Kein)
bila je �ak 600 milja isto�no od Filipina, plove�i prema otoku Uliti. Njemu je
Halsev poslao nare�enje da odmah okrene natrag i da, snabdjev�i se gorivom na moru,
produ�i velikom brzinom prema Filipinima.
Dalje, ju�no ispod prolaza Surigao, trebalo je da Sedma flota admirala Kinkaida
do�eka ju�ne japanske grupe. Kod Levte, koja je izme�u oba tjesnaca, vr�ila su se i
dalje iskrcavanja, i tu je bilo nekoliko stotina tran-
Snimka velikog iskrcavanja u zaljevu Levte. Sprijeda mnogobrojni juri�ni desantni
�amci koji nose prvi val marinaca na iskrcavanje. U pozadini vidi se na raznim
mjestima uz transportne brodove grupe desntnih �amaca u kru�enju, za vrijeme dok se
pripremaju za drugi val juri�a na obalu.
sportnih i desantnih brodova. Nedaleko od podru�ja iskrcavanja, ne�to vi�e isto�no,
na otvorenoj pu�ini, bila je eskadra ameri�kih eskortnih nosa�a aviona, sa zadatkom
da avionima poma�e operacije iskrcanih trupa. Dan je polagano odmicao. Izvi�a�ki
avioni pratili su i javljali kretanje japanskih snaga prema tjesnacu. Japanske su
se eskadre sve vi�e pribli�avale. Oko podne udaljenost od njih smanjila se ve�
toliko, da je postala podesna za napad avionima s ameri�kih nosa�a. Odmah su
uzletjeli avioni s nosa�a Tre�e flote. Nesmetano su stigli do glavnih japanskih
snaga admirala Kurite. Nebo je bilo prazno i nijedan avion nije im se suprotstavio
u obranu japanskih brodova. Ali, kad su do�li nad eskad-ru, do�ekala ih je
strahovita protuavionska vatra. Japanci su u me�uvremenu, na temelju posljednjih
iskustava rata na Pacifiku, proizvodili u velikom broju protuavionske topove od 25
mm, pa su njima poja�ali naoru�anje svojih brodova. Tako su uz dotada�nju
protuavionsku artiljeriju dobili svi bojni brodovi po 120 komada, sve krstarice 90
komada i svaki razara� 40 komada ovih protuavionskih cijevi od 25 mm.
Prvi val ameri�kih aviona na�ao se iznena�en tom jakom vatrom. Zato i nije postigao
naro�it uspjeh. Ali za
U zaljevu Levte pogled na bok velikog transportnog broda, posebno ure�enog za
desantne operacije, u trenutku kad je posebnim ure�ajima (vide se sasvim gore na
slici) spustio na more ju-ri�ne desantne �amce, a marinci se spu�taju niz bok u
velikom broju, da u�u u �amce. Visoko na boku broda vide se obje�ene elipasaste
splavi za spa�avanje.
prvim valom do�ao je drugi, a onda su slijedili ostali. Ameri�ki avioni nastojali
su, naro�ito, pogoditi 2 najve�a japanska bojna broda Jamato i Musa�i, od 63 000
tona. Prvom valu je to malo uspjelo. Japanska eskadra je nastavila da plovi brzinom
od 22 �vora. Drugi val imao je ne�to vi�e uspjeha, a tre�i je bio kombiniran od 60
lovaca, 32 torpedna aviona i 20 sunovratnih bombardera. Bilo je vi�e o�te�enih
brodova, a Musa�i je pogo�en sa 3 torpeda. U slijede�em napadu pogo�en je jo� s 2
bombe i jo� s 3 torpeda. Ovih �est torpeda o�tetilo je desni bok tako, da je zbog
prodora vode stabilnost broda poreme�ena i on se jako nagnuo. Jedan turbinski
kompleks izba�en je iz pogona i radila su jo� samo 3 propelera. Napadi su se
nastavljali.
U velikim razmacima dolazili su ameri�ki avioni, u grupama od najmanje 60 aviona. U
svakom slijede�em napadu Musa�i je dobio jo� nekoliko torpeda i nekoliko bombi.
Brzina mu je sve vi�e opadala i on je morao napustiti formaciju. Pramac mu je bio
tako pun vode, da je utonuo duboko i voda je dolazila sve do prve pram�ane kule.
Brod se sve vi�e naginjao i poslije �estog napada naglo se izvrnuo i potonuo,
povukav�i sa sobom gotovo polovicu od 2 400 ljudi posade. Izgleda da je dobio 26
torpeda i 30 avionskih bombi. Znatne udarce dobili su i drugi brodovi: razara�
Vakaba potopljen je, a te�ka krstarica Mioko tako o�te�ena, da nije mogla nastaviti
vo�nju, nego se morala povu�i. Zbog raznih o�te�enja japanska eskadra nije mogla
ra�unati na ve�u brzinu od 24 �vora.
Ameri�ki avioni izvr�ili su napad i na ju�nu eskadru admirala Ni�imure. Pogodili su
nekoliko brodova. Na bojnom brodu Fuso nastao je po�ar, jer su bombe pogodile
avione na palubi, ali je poslije jednog sata po�ar uga�en. Dosta te�ko je o�te�en i
jedan razara�. Ameri�ki nosa�i aviona nisu mogli dovesti do punog izra�aja svu
svoju snagu, jer su i sami bili pod te�kim napadima. Na njih je poslano oko 200
kopnenih aviona s filipinskih aerodroma, a poslije i 70 aviona s japanskih nosa�a
iz eskadre admirala Ozave, koja je, plove�i velikom brzinom, ve� stigla na 100
milja isto�no od Luzona, a da je Amerikanci jo� uop�e nisu opazili.
Cijelog dana su i japanski avioni vr�ili neprekidne napade na obje ameri�ke flote.
To je s jedne strane smetalo uzletanju i sletanju ameri�kih aviona, a s druge je
strane vezalo velik broj ameri�kih lovaca na obrambene borbe. Borbe su bile vrlo
�estoke i Japanci su u ovim napadima izgubili oko 150 aviona. Ipak su se nekoliko
puta probili bacaju�i bombe na ameri�ke brodove. Najve�i uspjeh postigli su kad je
bomba pogodila lagani nosa� aviona Princeton (Prinston), jedan od onih 9 koje su
Amerikanci pregradili iz krstarica (tipa Inde-pendence). Bomba je pala me�u 6
torpednih aviona koji su, puni benzina i naoru�anja, bili na palubi spremni za
uzletanje. Nastao je veliki po�ar benzina, a onda
Ameri�ki desantni juri�ni �amci prevoze marince u napad na obalu zaljeva Levte.
su izbile sna�ne eksplozije torpeda koje su uni�tile vatrogasni ure�aj. Pribli�ili
su se krstarice Birmingham i jedan razara�, koji su pomogli ga�enje po�ara.
Vrijeme se pogor�avalo, poja�avao se vjetar, a valovi su postajali ve�i. Napori za
ga�enje bili su sve te�i. Iznenada je nastala, na nesre�u, bez ikakvog predznaka,
strahovita eksplozija koja je raznijela stra�nji dio broda. U trenu bilo je na
njemu 106 mrtvih i 190 ranjenih. Jo� gore je pro�la krstarica gdje je vrlo mnogo
posade bilo na palubama, odakle su se vr�ila ga�enja. Eksplozija je te�ko o�tetila
�itavo nadgra�e, ubila 229 ljudi, a te�ko ranila 420. Amerikanci su onda sami
potopili nosa� aviona, koji je bio potpuno uni�ten.
Borbe su tekle ve� cijeli dan i postale su vrlo �estoke, ali ameri�koj komandi jo�
uvijek nije bilo mogu�e dobiti jasnu sliku o japanskim namjerama i parirati im
odgovaraju�im protumjerama. Ali ne�to se moglo poduzeti. Kad su se japanski napadi
malo sti�ali, a jedan od spomenutih valova ameri�kih bombardera ponovo uzletio u
napad na eskadru Kurite, admiral Halsev je odlu�io da postavi plan za ameri�ku
protuakciju. Bilo je ve� pro�lo 15 sati, kad je on postoje�i polo�aj smatrao
slijede�im: �U Sibujanskom moru sna�na protivni�ka flota plovi prema tjesnacu San
Bernardino, vjerojatno da napadne desantni konvoj u zaljevu Levte. Ovaj sastav je
izvrgnut stalnim napadima aviona Tre�e flote. S
juga plovi kroz Sulu more jedan manje va�an protivni�ki flotni sastav, vjerojatno
isto tako u pravcu zaljeva Levte, s namjerom da se tamo probije tjesnacom Suri-gao.
Ovu eskadru o�ekuje kod toga tjesnaca ameri�ka Sedma flota, sa zadatkom da je
uni�ti. Japanski nosa�i jo� nisu otkriveni, ali kao �to se iz dosada�njih podataka
vidi, u operacijama u�estvuju cjelokupne japanske pomorske snage. Zbog toga treba
o�ekivati i neprijateljske nosa�e aviona i nastojati da se �to prije otkriju. Zato
su ve� prije jedan sat poslani izvi�a�ki avioni u raznim pravcima prema sjeveru i
sjeveroistoku.�
Obuhvativ�i tako postoje�i polo�aj, admiral Halsev je smatrao da ozbiljna opasnost
ameri�kom direktnom konvoju prijeti od japanske flote admirala Kurite, i zato je
stvorio plan da ovu flotu do�eka na izlazu iz tjesnaca San Bernardino. Zato je htio
na brzinu formirati posebni flotni sastav, ozna�iv�i ga �34. eskadra� (Task force
34) kojoj je trebalo dodijeliti, iz postoje�ih eskadri Tre�e flote, 4 brza nova
bojna broda, 2 te�ke krstarice, 3 lake krstarice i 2 flotile razara�a. Plan je
saop�io admiral Halsev radiogramom svojim podre�enim komandantima, ali nije stigao
da ga provede, jer su brzo nastupili doga�aji koji su ga naveli da ga naglo
promijeni. Viceadmiral Kinkaid, komandant Sedme flote koja je kod tjesnaca Surigao
�ekala japansku juri�nu grupu, dr�ao je, na temelju primljenih radiograma, da �34.
eskadra� �uva tjesnac San Bernardino i ova zabuna imala ie vrlo te�ke posljedice, a
mogla je zavr�iti i potpunom katastrofom iskrcavanja kod Levte.
Izvi�anje je poja�ano i u 16 sati i 40 minuta avioni javljaju o pojavi jakih
neprijateljskih snaga na 190 milja sjeverno od najsjevernije grupe Tre�e flote.
Prvi radio-gram javljao je o 4 bojna broda, 5 do 6 krstarica i 6 razara�a. Nekoliko
minuta kasnije do�la je nova vijest, koja je javljala i o pojavi japanskih nosa�a
aviona, ne�to isto�nije od spomenute grupe. Tako je otkrivena cijela eskadra
admirala Ozave, tj. sjeverna grupa japanske flote. Ona je imala, osim ostalog, i 6
nosa�a aviona ako se ubroje i pregra�eni bojni brodovi. Vijesti su odmah
dostavljene �tabu Tre�e flote koji je bio na bojnom brodu New Jersey. Tu je bio
admiral Halsev u operativnoj sobi, okru�en oficirima svoga �taba. Svi su bili
nagnuti
BITKA' U SIBUJANSKOM MORU 24.10.1944.
Dos Hermanas 13*00 I � �
Maestre de Campo
A.
123*10
Marinduque
(~\ TS i?
n �r�f \�
-12-50-
"Nr- - _ l*OD _
�13*00-
rablas/---\ $
�5 rt Romblon , ltu
nad brojne karte s ucrtanim linijama u raznim bojama. Tu se odvijao napregnut i
grozni�av rad rukovo�enja velikim flotnim snagama na ogromnom prostranstvu zapadnog
Pacifika.
Vijesti izvi�a�kih aviona o pojavi eskadre admirala Ozave izazvale su zabunu u tom
�tabu. Najvi�e je smetala najavljena pojava nekih bojnih brodova, jer je ona bila
malo vjerojatna. Sa sigurno��u se pretpostavljalo da Japan ne raspola�e s vi�e od 9
bojnih brodova, a od njih je 7 ve� otkriveno u japanskim flotnim sastavima. Razvila
se vrlo �iva izmjena misli. Suradnici admirala Halseva pretpostavljali su da su
izvi�a�ki avioni te�ke krstarice zamijenili za bojne brodove. Ipak, najva�nije je
bilo da je sada jasno gdje su protivni�ki nosa�i aviona. Pod dojmom novih vijesti,
koje su unosile znatne izmjene postoje�e situacije, admiral Halsev je htio da se
razmotri jo� jednom postavljeni plan akcije. Okru�en oficirima svoga �taba, admiral
Halsev je govorio: �Imam tri mogu�nosti. Prva je da sve snage zadr�im u tjesnacu
San Bernardino i tamo �ekam japansku flotu najavljenu sa sjevera. Ovo bi dopustilo
protivniku inicijativu napada, i to s nosa�a aviona i s kopnenih aerodroma, bez
pote�ko�a, pa �ak sjedinjeni udar sjeverne i centralne japanske flote protiv
ameri�ke Tre�e flote. Zato ovo odbacujem.�
�Druga je mogu�nost�, nastavljao je admiral Halsev, �da novoformirana, 34. eskadra
�uva tjesnac, dok bi nosa�i aviona krenuli prema sjeveru radi napada na dola-ze�u
sjevernu japansku flotu. Ovo odbijam zato, �to su pomorsko-zra�ne sile protivnika
jake i zabranjuju svako razdvajanje vlastitih snaga. Ako bi se pridru�ili i
japanski kopneni avioni, onda bi neprijatelj, udru�enim snagama, mogao nanijeti
vi�e �tete ameri�kim razdvojenim snagama, nego da ona ostane sjedinjena.�
�Kona�no, tre�a mogu�nost koju imamo�, zaklju�io je admiral Halsev, �jest
napu�tanje �uvanja tjesnaca i napad sa svim raspolo�ivim snagama na sjevernu
japansku flotu. Ovo prihva�am jer, uz neraspar�avanja vlastitih snaga, dopu�ta mu
punu inicijativu i obe�aje najve�u mogu�nost iznena�enja. To je osobito va�no ako
je sjeverna flota doista onako jaka, kao �to su avioni javili. Nema sumnje da bi
zbog napu�tanja tjesnaca mogla centralna japanska flota prodrijeti kroz tjesnac San
Bernardino, ali na temelju dosada�njih izvje�taja njena preostala borbena
vrijednost i suvi�e je mala, da bi joj omogu�ila neku odlu�nu pobjedu. Kona�no se
Tre�a flota mo�e, poslije bitke sa sjevernim protivnikom, jo� pravovremeno vratiti
i sprije�iti neku ozbiljnu situaciju koja bi privremeno mogla zaprijetiti Leyti.�
Tako je donesena sudbonosna odluka. Nema sumnje da su na nju utjecala dosada�nja
iskustva ratovanja na Pacifiku, prema kojima su nosa�i aviona uvijek predstavljali
najozbiljniju opasnost. Time se mo�e tuma�iti za�to je admiral Halsev tako brzo
izmijenio plan. Na njegovu odluku imali su velik utjecaj, osim tih iskustava o
opasnosti nosa�a aviona, jo� i izvje�taji posade ameri�kih aviona o izvr�enim
napadima na flotu admirala Kurite, koji su bili pretjerani, tako da se iz njih do-
bijao dojam mnogo ve�ih gubitaka. To je potvrdila �injenica da je eskadra admirala
Kurite ve� plovila obrnutim pravcem, udaljavaju�i se od tjesnaca San Bernardino,
jer je Kurita, pod dojmom te�kih uzastopnih napada ameri�kih aviona i znatnih
gubitaka, do�ao do zaklju�ka da nema izgleda na uspje�an prodor kroz tjesnac. To je
pak kod admirala Halsevja stvorilo zaklju�ak, da je navodno pora�ena japanska
centralna flota u po-
Skica, tlocrt, uzdu�ni i popre�ni presjeci japanskog bojnog broda Y a ni a t o.
Istog tipa bio je i M u s a � i. Brojke u nacrtu ozna�uju debljinu oklopa u
milimetrima na doti�nom mjestu. Vidi se posebno jako protuavionsko naoru�anje,
koncentrirano oko srednjeg dijela broda. Slova na skicama zna�e K = kotlovi, TR =
turbinski prostor, TG = turbogeneratori za proizvodnju struje, AP 1 BP visokotla�na
i niskotla�na turbogrupa.
vla�enju i da nema opasnosti za tjesnac, pa da njegovu obranu mo�e prepustiti
admiralu Kinkaidu.
Bilo je ve� ve�e. Tre�a flota plovila je u odvojenim grupama prema sjeveru, u
susret floti admirala Ozave. Na temelju svog zaklju�ka, upravio je admiral Halsev
prema sjeveru sve 3 eskadre. Poslao je radiogram i es-kadri Mac Cainea, koju je jo�
jutros pozivao da se vrati iz pravca Ulitija, da sada skrene i da im se pridru�i
punom brzinom. Bilo je oko 20 sati kad je Halsev poslao radiogram admiralu
Kinkaidu: �Centralna japanska flota te�ko o�te�ena mnogobrojnim napadima stop.
Kre�em prema sjeveru s 3 eskadre da napadnem neprijateljske nosa�e u zoru.� Kad je
brzojav prenesen admiralu Kinkaidu, on je, u vezi s ranije primljenim brzojavom o
formiranju nove �34. eskadre� za �uvanje tjesnaca, koji nije bio opozvan, zaklju�io
da je eskadra ostala �uvati tjesnac. To mu je jo� vi�e potvr�ivala re�enica
�ICrf-pf^m <�> ^ i^^lfarlrp� v;Vii/^tiA/�i r\- i mu T�I'�11-*ni nii-nAi+n
Fotografija japanskog bojnog broda Y a ni a t o, za vrijeme pokusne vo�nje punom
brzinom.
nagla�ava da je �etvrta ostala pred tjesnacem. To je bila kobna zabuna i Halsev je
u svojoj naglosti i nedovoljnom vo�enju ra�una o drugima, stvorio te�ku situaciju
koja se mogla svr�iti katastrofalno. Jo� jedan dokaz kako se pa�ljivo i odgovorno
moraju sastavljati poruke i davati nare�enja.
Dok je tako ameri�ka Tre�a flota u no�i brzo plovila prema sjeveru, a tako tjesnac
San Bernardino ostao potpuno nebranjen i slobodan, admiral Kinkaid donio je na
temelju spomenutog nesporazuma jednostavan i logi�an plan za djelovanje svoje Sedme
flote. Smatrao je da treba sve svoje snage baciti na tjesnac Surigao, da bi
sprije�io prodor obiju eskadri japanske flote. Zato je Kinkaid svoje najja�e snage,
tj. 6 bojnih brodova, postavio na izlaz iz tjesnaca s krstaricama na objema
stranama od njih. Razara�e je rasporedio tako da budu blizu tjesnaca i da izvr�e
torpedni napad �im se protivni�ka eskadra pojavi iz tjesnaca. Duboko u tjesnac
poslao je torpedne �amce koji su imali zadatak da torpedima napadnu japanske
brodove, jo� prije nego �to do�u do Sedme flote. Za torpedne �amce tjesnac je
naro�ito podesan, jer se mogu dobro sakriti uz obale, a protivnik ima slabe
mogu�nosti manevriranja.
Tu su se pokazale posljedice nedostataka u organizaciji, jer su Tre�a i Sedma flota
bile nezavisne i nisu imale zajedni�kog komandanta koji bi ih na licu mjesta
operativno uskla�ivao. Admiral Halsev imao je, dodu�e,
narf�rtfmif� Ha nnrlmva i fctiti nnrlmrip i�;krravania ali ie
Glavnokomanduju�i japanski admirali u operacijama bitaka za Filipine. Lijevo
viceadmiral Jasiburo Ozavva, komandant japanske Tre�e flote, jedan od
najsposobnijih flotovo�a Japana. Desno viceadmiral Takeo Kurila.
u nare�enju bilo izrazito re�eno: �Ako se pru�i prilika da se uni�ti neki veliki
neprijateljski flotni sastav, dolazi taj zadatak na prvo mjesto.� Admiral Halsev
postupao je sada u smislu toga uputstva, ali je u�inio veliki propust �to o tome
nije jasno i nedvosmisleno obavijestio admirala Kinkaida. Nema sumnje da bi Kinkaid
u tome slu�aju postupio druga�ije.
U me�uvremenu, dok je Halsev jurio prema sjeveru, a Kinkaid �ekao na izlazu iz
tjesnaca Surigao, vozio je Kurita s centralnom eskadrom natrag prema zapadu. On je
obavijestio glavnokomanduju'�eg admirala Tojo-du o svom povla�enju i o razlozima za
to, ali je za nekoliko sati dobio od Tojode nare�enje da nastavi provo�enje plana
�o. Radiogram Tojode zavr�avao je pateti�no: �Napredujte, ra�unaju�i na bo�ansku
pomo�.� Kuriti nije preostalo drugo, nego da opet krene s eskadrom i nastavi prodor
kroz tjesnac San Bernardino. Nije ni slutio da je ovo vrludanje imalo ogromne
posljedice i da je prolaz kroz tjesnac potpuno slobodan, otvaraju�i mu mogu�nost
kakva se rijetko pru�a u povijesti. Za njeno iskori�tenje trebalo je samo ne�to
odlu�nosti, a nju admiral Kurita, �ini se, vi�e nije imao.
Dok se to doga�alo oko centralnog podru�ja, plovile su obje grupe ju�ne japanske
eskadre bez zastoja dalje.
Kad se spustila no�, ta eskadra je ve� bila u tjesnacu Surigao. Izgleda da admiral
Ni�imura nije bio obavije�ten o napadima koje je cijeli dan trpjela centralna
eskadra Kurite, i o njenom okretu. On nije znao da je zbog vrludanja centralna
eskadra zakasnila s prolazom kroz San Bernardino punih 6 sati, i da bi to imalo za
posljedicu da Kurita prekasno stigne na sjedinjenje s ju�nom grupom, u podru�ju
Levte, kao �to je predvi�ao plan, i da se tako zada zajedni�ki udarac ameri�koj
floti iskrcavanja. �tavi�e, �ini se prema nekim podacima, da Ni�imura nije imao
pojma ni o kretanju admirala �ime koji je sa svojim jedinicama ostao cijelo vrijeme
iza njega, udaljen svega nekoliko desetaka milja. Prema japanskom planu trebalo je
da se ju�na eskadra probije iz tjesnaca u praskozorje i da u punom svjetlu
prijepodne-va uni�ti flotu iskrcavanja kod Levte. Zapravo je Ni�imura plovio br�e,
u�av�i znatno ranije u tjesnac.
U tjesnacu je bilo 39 ameri�kih torpednih �amaca, sakrivenih uz tamne obale. Na
izlazu su �ekala 24 razara�a u zasjedi, a iza njih 6 bojnih brodova i 8 krstarica.
Japanci nisu znali da ulaze u ralje kojima se zubi mogu svakog trenutka stisnuti.
Vozili su slijepo, ne upotrebljavaju�i nikakva sredstva izvi�anja. Niti su s
krstarica uzletjeli hidroavioni da ispitaju stanje u tjesnacu, niti je bio poslan
razara� u prethodnicu. To se brzo osvetilo. Japanski brodovi plovili su u
dvostrukoj koloni, prolaze�i tjesnacem brzinom od 20 �vorova. Torpedni �amci
izvr�ili su nekoliko uzastopnih torpednih napada. Nisu postigli naro�ite uspjehe i
nijedan japanski brod nije potopljen. Pro�la je pono�. Ni�imura se pribli�avao
izlazu iz tjesnaca, a 2 sata iza njega uplovila je u tjesnac i grupa admirala �ime.
Oko ove ju�ne eskadre doga�ale su se �udne stvari koje nisu sasvim razumljive, niti
su do sada bile sasvim obja�njene, jer je ve�ina u�esnika poginula. Ali, prema
ispitivanjima pre�ivjelih vi�ih oficira ovih dvaju sastava �ini se da je admiral
Sima bio u slu�bi stariji, a Ni�imura imao vi�e godina slu�be i vi�e borbenog
iskustva. Zbog toga se Ni�imura nije htio podrediti �imi, a �ini se da je bilo i
obrnuto. Osim toga, Ni�imura je svoj razvitak pro�ivio na razara�ima, i zato je
vi�e volio no�nu nego^dnevnu borbu. Izgleda da je to bio uzrok da je Ni-
Dio flote admirala Halsev a, za vrijeme vo�nje punom brzinom u pomo� brodovima u
zaljevu Levte.
�imura sa svojim brodovima br�e plovio, �ele�i da sprije�i sastanak sa �imom i da
u�e samostalno u borbu. To je imalo katastrofalne posljedice, jer bi ujedinjene
grupe Sime i Ni�imure bile zajedno ja�e i pre�le bi u zoru tjesnac, pa ne bi bile
izlo�ene zasjedama tprpednih �amaca i razara�a, a osim toga bi povukle na sebe
ve�inu preostalih ameri�kih aviona, olak�av�i tako prodor Kurite iz San Bernardina.
Doga�aji su, me�utim, i�li svojim tokom i Ni�imura se, izbjegav�i nekako zasjeda
torpednih �amaca, na�ao na izlazu tjesnaca Surigao. Bilo je 2 sata i 15 minuta kad
su radari bojnih brodova ameri�ke Sedme flote primijetili eskadru Ni�imure na
razmaku od 25 milja. Ameri�ki razara�i odmah su dobili nare�enje da prije�u u
napad. U pojedinim grupama oni su se zaletali s obje strane prema japanskim
brodovima. Prva tri razara�a lansirala su na udaljenosti od 10000 metara plotune od
27 torpeda. Slijedili su ostali razara�i poput oluje. Ovo je bio najve�i torpedni
napad u toku drugog svjetskog rata. U njemu je izba�eno 130 torpeda. Sav tjesnac
bio
je osvijetljen u�asnim bljeskovima eksplozija torpeda. Torpeda su jurila u svim
pravcima. Razara� Jamagu-mo potopljen je za nekoliko trenutaka, dok su te�ko
o�te�eni razara�i Mu�i�io i Asagumo te�ko nastavili plovidbu da i oni poslije
potonu.
Istovremeno je komandni brod eskadre, bojni brod Jama�iro od 29 300 tona, pogo�en
torpedima. Admiral . Ni�imura koji je bio na njemu derao se preko radio-te-
lefonije: �Izdr�ite i napadnite!� To su mu bile zadnje rije�i, jer su novi torpedni
pogotci strahovitom eksplozijom raspolovili ovaj veliki brod nadvoje i on je
potonuo za nekoliko trenutaka, zajedno s admiralom i cijelim �tabom.
Ostali brodovi japanske eskadre poku�ali su se probiti. Na �elu im je bio bojni
brod Fuso. Ali na izlazu tjesnaca stajali su poprijeko, u dugoj koloni, ameri�ki
bojni brodovi i krstarice. Bilo je to katastrofalno �ukr�tavanje T� kojim se nije
moglo izbje�i, jer su s obje strane bile obale tjesnaca. U 3 sata i 56 minuta te�ki
topovi ameri�kih bojnih brodova iznenada su iz mraka otvorili vatru. Pod
strahovitom vatrom veliki bojni brod Fuso raznesen je, nestav�i za 20 minuta.
Krstarica Mogami, te�ko o�te�ena mnogim pogotcima, okrenula je brzo natrag u
tjesnac.
U punom jeku bitke stigla je sada eskadra admirala �ime, koja je, ni�ta ne slute�i,
vozila za eskadrom Ni�imure, da u odre�eno vrijeme stigne do Levte. Laka krstarica
Abukuma dobila je odmah torpedni pogodak u pramac koji joj je te�ko o�te�en. �ima
nare�uje da svi brodovi izbace torpedne plotune protiv ameri�kih brodova, ali
unato� znatnom broju torpeda, u uzbu�enju op�e gu�ve, nije postignut nijedan
pogodak. Onda �ima nare�uje povla�enje u tjesnac. Svaki brod �urio je da se spasi
�to br�e mo�e. Pri tom je �imin komandni brod, te�ka krstarica Na�i naletjela na
te�ku krstaricu Mogami koja se povla�ila, jer su sve jedinice plovile kroz no�
zamra�ene. Iz eskadre Ni�imure spasio se samo razara� �igure. Te�ka krstarica
Mogami potopljena je slijede�eg jutra, a oko podne potopili su ameri�ki avioni i
Abukumu, jedini gubitak iz eskadre �ime, osim jednog razara�a koji je ostao da
spa�ava brodolomce, ali je i sam uni�ten.
Ameri�ki bojni brod New Jersev
Tako je prije svanu�a zavr�ena bitka u tjesnacu Suri-gao, jedna od tri bitke za
Leytu, u kojoj je ameri�ka flota odnijela visoku pobjedu. Od cijele japanske grupe
ostale su 2 krstarice i 4 razara�a, svi znatno o�te�eni, i oni su se sada povla�ili
prema jugu. Amerikanci su izgubili jedan torpedni �amac, dok je jedan razara� te�ko
o�te�en. Svanu�e novog dana zateklo je japanske brodove na povla�enju, ameri�ke
razara�e i torpedne �amce na krstarenju du� tjesnaca u kome su plovili razni ostaci
i japanski brodolomci, dok su veliki ameri�ki brodovi ostali na izlazu tjesnaca.
Ameri�ka Tre�a flota admirala Halsevja bila je sada udaljena oko 500 milja sjeverno
od Levte, jer je svu no� plovila velikom brzinom, �ure�i se da s petostrukom
premo�i napadne sjevernu flotu admirala Ozave. Admiral Halsev nije htio da
promijeni svoj plan, iako su avioni s nosa�a Independence nekoliko puta tokom no�i
javljali da je centralna japanska eskadra opet okrenula i da brzinom od 24 �vora
plovi prema San Bernardinu.
Ova japanska eskadra pre�la je tjesnac u no�i i ujutro 25. listopada izbila je iz
tjesnaca. U punom svjetlu jutra, oko 7 sati. ova iaDanska eskarlra r>roainio co
i�t�Jo
domaku Levte. Ovdje su na pu�ini bile samo slabe ameri�ke za�titne snage. Bilo je
16 eskortnih nosa�a aviona, podijeljenih u 3 grupe, s ne�to eskortnih razara�a i
slabih jedinica. Bez ikakve ja�e za�tite ova grupa bila je u tom polo�aju osu�ena
na potpuno uni�tenje, a poslije bi se to isto dogodilo i s transportnom flotom. To
je bio jedan od najkriti�nijih trenutaka za ameri�ku mornaricu od napada na Pearl
Harbor. Katastrofa je visila o koncu.
Bilo je tek 20 minuta poslije izlaska sunca, kad je jedan izvi�a�ki avion, tek �to
je uzletio s palube, javio u
6 sati i 48 minuta: �Neprijateljska flota - 4 bojna broda,
7 krstarica i 11 razara�a - udaljena 20 milja sjeveroisto�no od vas stop Voze
direktno prema vama, brzina 30 �vorova.� To je bilo tako nevjerojatno, da je
admiral Spragg (Spreg), misle�i da je zabuna, tra�io da se vijest op�irnije ponovi.
Izvi�a� je detaljno opisao brodove koje je jasno vidio na jutarnjem suncu. Sada
vi�e nije bilo nikakve sumnje. Spragg nije gubio ni trenutka da odmah poduzme �to
je mogao. Svi nosa�i pove�ali su brzinu do najve�e mogu�nosti, pu�taju�i sve
preostale avione da �to br�e uzlete, iako su bili opremljeni samo lakim bombama
protiv podmornica. Bio je doista posljednji trenutak. Svega 10 minuta poslije prve
vijesti japanski brodovi pojavili su se na horizontu. Bilo je 6 sati i 58 minuta
kada su plotuni te�kih japanskih topova po�eli svojom vatrom tu�i eskortne nosa�e.
Dok su nosa�i stalno mijenjali pravac plovidbe, da bi, vrludaju�i, ote�ali ga�anje,
njihovi su eskortni razara�i odmah pre�li u torpedni juri� protiv japanskih
brodova, da bi omeli ga�anje, dok su istovremeno pu�tali dimne zavjese da za�tite
nosa�e. Bio je to stra�an prizor. S jedne strane brzi te�ki japanski brodovi s
najte�im topovima i do 457 mm kalibra, a s druge strane laki i slabi eskortni
nosa�i i nekoliko razara�a s nekoliko topova od 127 mm. Nastala je gu�va i nitko
nije postupao po pravilima ratne slu�be, nego je svatko radio na svoju ruku. Zbog
toga se bitka, koja je morala za pola sata svr�iti uni�tenjem Amerikanaca, razvukla
puna 2 sata. Potopljeni su eskortni nosa�i Gamber Bay (Gember n.,;w; c. it I rmlc
ra7aran Hpl i Inhnsnn (Оonson).
Ameri�ki bojni brod South Dakota, u punoj brzini u vrijeme borbenih operacija za
osvajanje Filipina.
kao i eskortni razara� Robert, dok su 4 nosa�a te�ko o�te�ena
Polo�aj je postajao sve te�i. Razara�i su utro�ili vec sve zalihe magle, a izbacili
su sva torpeda i ve�inu municije. Povla�e�i se, stigla je ova izre�etana grupa u
blizinu slijede�e grupe eskortnih nosa�a. Dio japanskih topova okrenuo je svoje
udarce na nove �rtve. Ovo je bilo strahovito prijepodne za Amerikance. Kao da se
sudbina htjela osvetiti za pro�lu no� u Surigao tjesnacu. Na sve strane zatra�ena
je pomo�. Admiral Kinkaid imao je jake snage koje su zavr�ile bitku s ju�nom
japanskom eskadrom i sada su bile slobodne da priteknu u pomo�. Ali, ove jedinice
ve� su nekoliko dana u borbi. One su svojim topovima stalno pomagale borbe na kopnu
i u toj podr�ci i no�noj bitki potro�ile su gotovo svu municiju. Njihove zalihe
goriva bile su isto tako pri kraju. Nije postojala nikakva mogu�nost brzih popuna
zaliha u podru�ju operacija.
Uspje�niju pomo� mogli su pru�iti avioni. Oni su pozivani neprekidno sa svih
strana. Stizali su kako su mogli i zaletali su se u borbu, ne mare�i za �rtve. Bilo
im je poznato da je sudbina �itave flote iskrcavanja zape�a�ena ako Japanci prodru
do nje. Zato su ulo�ili o�ajni�ke napore da spasu flotu od uni�tenja. U po�rtvovnoj
borbi palo je 105 ameri�kih aviona. Ali sve to nije koristilo. Japanski brodovi
napredovali su sve dalje. Admiral Kurita raspolagao je sa nekoliko puta nadmo�nijom
snagom. Ni�ta vi�e nije postojalo �to bi mu moglo preprije�iti put. Ovi slabi
brodovi, koje su sada tukli japanski topovi, samo �e pove�ati protivni�ke gubitke.
Poput strahovitog uragana pribli�avala se japanska eskadra. Oko podne Kurita je bio
udaljen svega 40 milja od podru�ja iskrcavanja u zaljevu Levte. Tu se nala-
Japanska te�ka krstarica Mi oko u vo�nji punom brzinom.
�ilo jo� stotine ameri�kih brodova. Njihova je sudbina bila van sumnje i svakog
trenutka mogao je po�eti stra�an prizor kao kad �opor vukova naleti na stotine
ovaca. Bilo je ve� i prekasno da se brodovi poku�aju spa- I siti bijegom i da se
razi�u po okolnim zaljevima. Grmljavina te�kih topova ve� se �ula kao potmuli
zemljotres, dolaze�i iz velike daljine. Svima je bilo jasno da se kraj pribli�ava,
a bili su nemo�ni da �to poduzmu za svoj spas. A onda, kad su svi gledali ve� smrti
u o�i, kao �ovjek prema kojem juri o�trica no�a, sve je iznenada stalo i kao neko
�udo ova strahovita opasnost ie prestala.
Admiral Kurita u 12 sati i 36 minuta iznenada je prekinuo bitku i sa svojim
brodovima okrenuo prema sjeveru, natrag za tjesnac San Bernardino. Sudbina je
�udnim slu�ajem spasila levtesku desantnu operaciju. Ono �to su Japanci toliko
�eljeli, ono za �to su stavili na kocku svoju flotu, ono za �to su pretrpjeli tako
te�ke gubitke proteklog dana i no�i, bilo im je sada na dohvatu ruke. Bez ikakve
te�ko�e mogli su to posti�i, mogli su ameri�koj mornarici zadati najve�i udarac u
njenoj povijesti, a to su sada propustili. Propustili su bez ikakvog shvatljivog
razloga. Admiral Kurita je odlukom o prekidu borbe zbog svoje neodlu�nosti
propustio izvanrednu priliku da svom protivniku nanese uni�tavaju�i , udar.
Razlozi njegove odluke nisu obja�njeni ni poslije. Izgleda da on nije imao pregled
polo�aja, jer uop�e nije raspolagao izvi�a�kim avionima. Hidroavioni njegovih
krstarica uni�teni su ili o�te�eni u zra�nim napadima proteklog dana. Smatrao je da
ima pred sobom mnogo
Ameri�ki ratni brodovi u vrijeme borbe za Filipine nastoje brzim skretanjem izbje�i
opasne napade japanskih samoubila�kih aviona kamikaze.
ja�e snage, slabe eskortne nosa�e smatrao je jakim velikim nosa�ima. Mnogobrojni
avioni koji su se po�rtvovno zaletali, davali su dojam ve�ih snaga nego �to su
stvarno bile. S druge strane smatra se, da Kurita nije bio obavije�ten da je
odli�no uspio plan s odvla�enjem ameri�ke Tre�e flote prema sjeveru, i da se
polovina protivni�kih snaga nalazi sada 500 milja od Levte. Isto
tako nije mu bilo poznato da je druga polovica ameri�kih snaga, tj. Sedma flota,
nesposobna za borbu zbog potro�ene municije i goriva. Mo�e se pretpostaviti da su i
pretjerana du�evna i fizi�ka naprezanja admirala i njegova �taba imala znatnih
utjecaja. Osim toga, bili su mu i neki brodovi znatno o�te�eni, naro�ito te�ke
krstarice �okaj, �ikuma i Suzujo, dok je razara� Novake potonuo.
Ali sve to nisu odlu�uju�i razlozi, utoliko manje �to je Kurita po�eo dobivati i
podr�ku japanskih aviona s filipinskih aerodroma, me�u kojima je bila i eskadra
samoubojica kamikaze, od kojih se prvih 10 aviona zabilo u ameri�ke eskortne
nosa�e. Gledaju�i bilo kako na odluku admirala Kurite o prekidu napada, ne mo�e se
na�i dovoljno razloga koji bi mogli objasniti i opravdati za�to je prekinuta
operacija od koje je, po japanskom mi�ljenju, zavisila sudbina carstva, kad je
glavnina bila 2 sata vo�nje od cilja, gdje joj je sva ameri�ka flota bila izlo�ena
na milost i nemilost, bez mogu�nosti spasenja. Slu�aj se i ovdje, kao mnogo puta u
ratu na Tihom oceanu, poigrao ljudima. Time je zavr�ena i druga bitka u borbama za
Leytu koja nosi ime �bitka kod Samara�.
U me�uvremenu, daleko sjevernije od podru�ja Ley-te, odigrala se jo� jedna velika
pomorska bitka. To je bila tre�a bitka u kompleksu borbe za Leytu. Vodila ju je
Tre�a ameri�ka flota admirala Halseyja. Ona se u no�i od 24. na 25. listopada
�urila prema sjeveru, u nadi da �e u zoru u�i u bitku s protivni�kim sastavom. To
je bila sjeverna japanska flota pod komandom viceadmirala Ozave. Viceadmiral Ozava
bio je istaknut �ovjek japanske mornarice, nastavnik vojne akademije, svojevremeno
komandant krstarica, a poslije bojnih brodova, onda na�elnik �taba flote i,
kona�no, komandant eskadre, sudjeluju�i tako u ve�ini operacija ovog rata u kojem
je stekao veliko iskustvo. Kao komandant grupe nosa�a, koja je imala ulogu mamca,
bio je nacistu o svojoj neugodnoj ulozi, ali spreman da je odigra do vlastitog
uni�tenja, samo ako bi bilo kojem od ostalih admirala uspjelo uni�titi ameri�ku
transportnu flotu. Bio je realan i stalo�en �ovjek, pa je u cijelom planu gledao
veliki rizik, smatraju�i u najboljem slu�aju 50% mogu�nosti uspjeha.
Stari ameri�ki bojni brod Nevada, prije i poslije kompletne rekonstrukcije.
Obnovljeni i poja�ano naoru�ani protuavionskim topovima stari ameri�ki bojni
brodovi imali su veliku ulogu neposredne podr�ke u operacijama za osvajanje
pacifi�kih otoka, pa i Filipina.
Prema japanskom planu, eskadra admirala Ozave pribli�ila se dan prije podru�ju
Filipina sa sjevera. Nesretnim stjecajem okolnosti ameri�ki izvi�a�i primijetili su
one japanske eskadre koje je trebalo da do�u nezapa�ene i da iznenada napadnu
podru�je Levte, a nisu primijetili eskadru Ozave, za koju su Japanci htjeli da bude
primije�ena. Vide�i to, Ozava je poslao avione sa svojih nosa�a, da bi njihovom
prisutno��u skrenuo pa�nju Amerikancima. Tako je i bilo. Pojava nosa�kih aviona
privukla je ameri�ku pa�nju, a iz njihovog pravca do-
laska i odlaska vidjeli su pribli�ni polo�aj eskadre nosa�a. Onda nije bilo te�ko
poslati izvi�a�e i otkriti Oza-vinu eskadru.
Doga�aji su se sada, u ovom dijelu bitke za Filipine, odigravali upravo onako, kako
je �elio i o�ekivao japanski plan. Halsev je svom snagom krenuo prema sjevernoj
eskadri, ostavljaju�i tjesnac San Bernardino bez za�tite. Cijelu no� �urili su se
ameri�ki brodovi prema sjeveru. Ali, s nastupom no�i i Ozava je sproveo svoj plan.
Da odvu�e Amerikance �to dalje od stvarnog te�i�ta bitke, plovio je Ozava svu no�
sa svojom eskadrom punom brzinom prema sjeveru. Zbog toga je ujutro 25. listopada
razmak izme�u eskadri bio znatno ve�i, nego �to je Halsev o�ekivao. Ve� prije zore
uzletjeli su ameri�ki izvi�a�ki avioni, a prije nego �to su oni bilo �to javljali,
po�elo je u 6 sati i 30 minuta uzletanje prvih valova ameri�kih borbenih aviona s
paluba nosa�a, iako jo� nije bilo poznato gdje je protivnik. Trebalo je vi�e od
jednog sata dok je bio otkriven. Bilo je to u 7 sati i 35 minuta, kad je sunce ve�
u punom sjaju bilo iznad isto�nog horizonta.
Kad su avioni uzletjeli i nestali u pravcu nepoznatog neprijatelja, nastalo je na
ameri�koj eskadri zati�je i napeto o�ekivanje daljnjih vijesti. Posade su bez �urbe
pripremale daljnje koli�ine aviona za drugi val napada, kad bude poznat polo�aj
neprijateljske eskadre. Admiral Halsev, u o�ekivanju prvih vijesti, da bi na
temelju njih odredio tok akcije, �etao je na mostu bojnog broda Nevv Jersev,
promatraju�i susjedne nosa�e kojima su na palubama posade gurale i postrojavale
avione koje su liftovima dizali iz hangara u unutra�njosti broda. Nije imao mnogo
vremena do u�iva u tom prizoru, obasjanom prvim zracima zore. U 6 sati i 48 minuta
predan mu je radiogram. Bila je to poruka viceadmirala Kinkaida: �Zaposlen sam
nadmo�nim snagama neprijatelja u tjesnacu Surigao stop. Je li 34. eskadra jo� �uva
San Bernardino?� Pro�itav�i brzojav, Halsev se trgao. Tek sada je shvatio svoj
kobni propust da obavijesti Kinkaida o promjeni svog plana.
Razmisliv�i nekoliko trenutaka, izdiktirao je oficiru koji je uko�eno stajao s
bilje�nicom kraj njega: �Odgovor negativan stop �34. eskadra� je s nosa�ima aviona
Stari ameri�ki bojni brod Colorado. Zajedno s ostalim brodovima istog tipa - VVest
VVirginia, Marvland, Califor-nia i Tennessee - svojim te�kim topovima dali su vidno
u�e��e u borbama s japanskim obalnim snagama kod osvajanja va�nih otoka u Tihom
oceanu.
zauzeta borbom protiv neprijateljskih avionosa�a.� Halsev nije bio zabrinut.
Smatrao je da �e Kinkaid odvojiti dio svojih snaga i za San Bernardino. Nije jo� ni
slutio da je eskadra admirala Kurite ve� pro�la taj tjesnac i nadirala prema Levti.
Nije znao da je no� ve� uperen u srce s kojeg je on maknuo �eli�ni �tit, kad je sa
svojom eskadrom odjurio za sjevernom japanskom flotom. Njegove misli bile su ve�
zaokupljene borbama protiv Ozave.
Ali prije nego �to je ta borba po�ela, centralna japanska flota dolazila je sve
bli�e Levti. Ona je bila ve� punih 40 minuta u borbi sa slabim eskortnim nosa�ima
koji su �titili transportnu flotu, kad su se avioni Tre�e flote pribli�ili svom
cilju. Oni su odmah pre�li u napad na flotu admirala Ozave. Dolaze�i sa strane
sunca, koje je zasjenilo japansku obranu, ve� su prvim napadom, uz
slabo protudjelovanje, zadali te�ke udarce. Laki japanski nosa� aviona �itose od 14
000 tona, bio je zapaljen i potopljen, dok je drugi bio nepomi�an. Te�ki nosa�
aviona Zuikaku, od 30 000 tona, bio je o�te�en, a isto tako i jedna laka krstarica.
Admiral Halsev bio je zadovoljan kad su po�ele stizati vijesti o toj borbi i njenim
uspjesima. Ve� prvi udarci bili su dobri, a glavno �e do�i tek sada, kad on pusti
niz uzastopnih valova jo� mnogo ve�eg broja aviona. On je vidio da ima
neprijateljsku eskadru u ruci i da �e je jakim pritiskom zdrobiti. Ali njegovo
zadovoljstvo bilo je brzo pomu�eno. U 8 sati i 22 minute stigao je novi radiogram
od admirala Kinkaida. Admiral Halsev bio je sa svojim �tabom nad kartama, daju�i
raspored i uput-stva za daljnje provo�enje napada, jer je sada polo�aj bio jasan. U
tome trenutku njegov na�elnik �taba, koji je stajao pokraj njega, gurnuo mu je nad
karte Kinkai-dovu depe�u: �Neprijateljski bojni brodovi i krstarice najavljeni u
nadiranju prema grupi eskortnih nosa�a aviona na 15 milja od njih.� Halsev se jo�
nije sna�ao od uzbu�enja i nije jo� potpuno shvatio o �emu se radi, kad je jedan
podoficir dojurio sa slijede�im radiogra-mom. I taj je bio od Kinkaide i jo� gori
od prvog: �Japanski bojni brodovi i krstarice otvorile su vatru na na�e eskortne
nosa�e u zaljevu Levte.�
Halsev je preletio o�ima brzojav, a onda, pro�itav�i ga naglas, podigao ga prema
oficirima svoga �taba, upitno ih gledaju�i. Svi su se uozbiljili. U trenutku je
bilo svima jasno kakva se katastrofa mo�e dogoditi transportnoj floti. Nastao je
tajac, jer su svi bili zaokupljeni te�kim mislima. Bilo im je jasno da su predaleko
od Levte da bi mogli pru�iti pravovremenu pomo�. Postepeno su se sna�li, ali dok su
nekoliko minuta razmatrali polo�aj, stigao je ponovno brzojav od Kinkaida: �Ulaz u
borbu 34. eskadre je dramatski potreban uz obalu otoka Samar, i to smjesta.�
Uzbu�enje u �tabu Tre�e flote dostiglo je vrhunac. Admiral Halsev brzo se sna�ao i,
sti�av�i �ivu izmjenu misli svojih oficira, izlo�io svoje stanovi�te da to ne mogu
biti neke jake japanske snage koje napadaju, jer je eskadra Kurite pro�log dana
dobila previ�e te�ke gu-bitke^folsevieinisliock^eK
111
m- m m
Japanska krstarica, uni�tena i izvrnuta, poslije �estoke bitke za Filipine.
niran iznenadnom pojavom japanskih brodova. Ostao je kod stanovi�ta da je sjeverna
flota glavni neprijatelj, i da, prema tome, treba nastaviti napad prema sjeveru.
�tovi�e, Halsev je naredio da brodovi povise brzinu na 25 �vorova i da se smanji
razmak me�u grupama Tre�e flote.
Da bi smanjio zabrinutost nekih oficira i admirala Kinkaida, naredio je nekoliko
minuta poslije grupi Mac Cainea, koja je bila zaostala jer ju je pro�log dana
Halsev pozvao da se vrati sa puta u Uliti, tako da je sada bila najbli�a Levti, da
smjesta okrene i, plove�i punom brzinom natrag prema jugozapadu, pusti svoje avione
prema Levti u napad na japanske brodove, �im do�e u domet akcionog radiusa. To je
bila kasna, iako dobra odluka, jer je Mac Caine imao lake nosa�e aviona s kojima je
mogao ploviti velikom brzinom, i do 32 �vora. Iako je Halsev naredio da se plovi
najve�om brzinom, udaljenost je bila prevelika da bi pomo� mogla sti�i
pravovremeno. Halsev je poslao poruku Kinkaidu, oba-vijestiv�i ga da mu �alje u
pomo� nosa�e aviona.
Poslije toga Halsev je svoju pa�nju opet obratio uni�tenju sjeverne japanske flote.
Ali radio poruke su od Kinkaida i dalje dolazile, smetaju�i mu da u miru vodi
�eljenu operaciju. U 9 sati i 5 minuta Kinkaid tra�i avi-
jaciju i ulazak u borbu brzih bojnih brodova. Ne�to poslije u ponovnom brzojavu
Kinkaid javlja da njegovi bojni brodovi nemaju vi�e municije i da ostaju bez
goriva. Mnogo te�e pao je Halsevju onaj dio radiograma gdje Kinkaid javlja da
Japanci napadaju s 4 bojna broda i 8 krstarica. Ova vijest djelovala je u �tabu
flote kao bomba. Svi su bili zapanjeni, jer je time oborena pretpostavka da se
Kinkaid zbunio pred slabom snagom. Sada je svima postalo jasno da, suprotno
ju�era�njim izvje�tajima ameri�kih pilota, japanska centralna flota nije pretrpjela
ozbiljne gubitke, nego da je s punom snagom prodrla kroz tjesnac. Lica oficira su
problijed-jela, jer im je bilo jasno kako je kriti�an polo�aj i kako je blizu
neizbje�na katastrofa transportne flote za koju su oni odgovorni, jer su je
ostavili bez za�tite.
Dok je ovakva poti�tenost vladala u �tabu Tre�e flote, na bojnom brodu Nevv Jersev,
s paluba susjednih nosa�a uzletjeli su mnogobrojni ameri�ki avioni u ponovni napad
na flotu admirala Ozave. To je bio tre�i val. Drugi napad je sada ve� bio zavr�en,
a u njemu je pogo�ena i te�ko o�te�ena laka krstarica Tama. Znatno su o�te�eni i
laki nosa�i Zuiho i �ioda, dok je jedan razara� potopljen. Oko 10 sati naletio je i
tre�i val od 150 ameri�kih aviona koji su potopili laki nosa� Zuiho i te�ki nosa�
Zuikaku, posljednji koji je jo� postojao od onih koji su prvih dana rata izvr�ili
napad na Pearl Har-bor. Admiral Ozava morao se spasiti prijelazom na jednu laku
krstaricu.
Dok se ovdje polo�aj odvijao tako povoljno za Amerikance i dok su njihovi avioni
200 milja isto�no od rta Enganao uni�tavali japansku sjevernu flotu, vladalo je u
�tabu na Nevv Jersevju jo� uvijek te�ko raspolo�enje. Jo� vi�e se pogor�alo kad je
stigao o�ajni�ki radiogram Kinkaida: �VVhere is Lee? Send Lee!� (Gdje je Lee?
�aljite Leeja). Admiral Lee (Li) bio je komandant �34. eskadre� brzih bojnih
brodova. Ne�to poslije Halsevev �tab se jo� vi�e zabrinuo kad je stigao radiogram
admirala Nimitza, glavnog komandanta ameri�ke tihoocean-ske flote, koji je bio u
Pearl Harboru, a njegova radio-prislu�na slu�ba hvatala je sve poruke koje su
emitirane u toku filipinske bitke i izvje�tavali ga. Iz njih je Ni-mitz razabrao da
se ovdje doga�a ne�to stra�no, pa je
Srednji dio velikog japanskog razara�a Jukikaze koji je, s grupom japanskih
razara�a, predvo�enih lakom krstaricom J a � h a g i, admiralskim brodom desete
flotile razara�a, izvr�io smioni prodor i veliki torpedni napad na ameri�ke brodove
za vrijeme bitke u Filipinskom moru.
tra�io radiogramom izvje�taj o polo�aju i mjestu �34. eskadre�.
U �tabu admirala Halsevja nastala je jo� ve�a poti�te-nost i zabuna. Tome je
najvi�e pridonijela spoznaja da se ni�ta ne mo�e spasiti. Tre�a flota plovila je
ve� 14 sati velikom brzinom prema sjeveru. Udaljenost od Levte bila je tako velika,
da pomo� nije mogla sti�i pravovremeno. �ak i eskadra Mac Cainea, koja je ve� neko
vrijeme vozila punom brzinom prema Samaru, ne�e sti�i tamo prije 14 sati. Ipak, uli
sati i 15 minuta Halsev, podstaknut crnim vijestima od Kinkaida i poslije uspjeha
tre�eg vala aviona protiv Ozave, nare�uje eskadri admirala Bogana da okrene, i
vrati se prema jugu. To je izazvalo veliko uzbu�enje me�u oficirima Halsevje-vog
�taba. Neki su njegovi oficiri bili na stanovi�tu da se ne �alje poja�anje prema
jugu, �ivo dokazuju�i da ovi brodovi mogu sti�i u podru�je borbe tek sutradan u
zoru, a to je prekasno. Jedino �to �e se posti�i, bit �e to, da �e se jake ameri�ke
pomorske snage �etati 24 sata
izme�u dvaju neprijateljskih snaga, a ne�e mo�i nijednu napasti. Isto tako su
smatrali da je opasan pothvat razdvajati snage i nosa�e aviona ostaviti bez
za�tite.
Admiral Halsev se nije pokolebao. Ozbiljnost polo�aja kod Levte prevagnula je u
dono�enju odluke. Halsev kao da se pokajao �to je ostavio transportnu flotu bez
za�tite. Sada, poslije 9 poziva od Kinkaida, pojurio je s Tre�om flotom natrag
prema Filipinima. Ostavio je samo slabe snage da progone Ozavu. Pod dojmom
razmatranja u �tabu i isticanja nekih njegovih oficira da �e sti�i prekasno, uvidio
je i sam da ima malo vjerojatnosti da stigne na vrijeme. Ve� je bio i Kinkaidu
javio da �e sti�i tek slijede�eg jutra oko 8 sati. Sada je htio da to popravi, pa
je izdvojio najbr�e jedinice svoje flote - 2 bojna broda, 3 lake krstarice i 8
razara�a - sa zadatkom da po�ure najve�om brzinom naprijed. Ra�unao je da bi ova
brza grupa mogla sti�i do San Bernardina ne�to iza pono�i.
Stisnut u �kripac zbog ogromne odgovornosti, admiral Halsev je ovim brzim odlukama
potpuno razbio jedan od osnovnih principa nauke o ratnoj vje�tini koja tra�i
koncentraciju snaga. Nasuprot tome, sada se ameri�ka Tre�a flota razvukla u �etiri
grupe na du�ini od 350 milja. Na sjeveru su ostali nosa�i aviona bez za�tite bojnih
brodova, a brza grupa, koja je jurila na �elu trke prema jugu i koja bi trebalo da
stigne na boji�te nekoliko sati prije ostalih, bila je slabija od japanskih snaga
admirala Kurite. Da su Japanci to znali, mogli su, ne samo bez pote�ko�a, uni�titi
transportnu flotu kod Levte, nego i do�ekati uni�tavaju�im udarom i ovu ameri�ku
grupu. Ali oni to nisu znali.
Pu�ina Tihog oceana vidjela je u jednom danu ponovno istu sliku. Samo �to je prije
ameri�ka Tre�a flota jurila prema sjeveru, a sada se �urila natrag prema jugu.
Brodovi su plovili koliko su im snage strojeva dopu�tale. Trupovi su drhtali,
turbine su huktale, a visoki valovi pjenili su se uz goleme �eli�ne grdosije koje
su ih odbacivale. Strojevi gotovo od 2 milijuna konjskih snaga bili su u pogonu.
Oko �etvrt milijuna tona nafte oti�lo je kroz parne kotlove brodova u dim. Pa ipak,
Halsev je zakasnio._
Oko 1 sat iza pono�i japanska centralna flota admirala Kurite pobjegla je kroz
tjesnac San Bernardino, a svega sat poslije, tj. oko 2 sata no�u, stigla je brza
grupa admirala Halsevja koja je putem pretekla nosa�e aviona. Kasnije su redom u
velikim razmacima pristigle i ostale grupe. Iako su se pojedina�ni napadi aviona i
podmornica nastavili i slijede�eg dana, mo�e se smatrati da je bijegom japanske
flote kroz San Bernardino zavr�ena bitka kod Levte, nazvana jo� i �druga bitka u
Filipinskom moru.� U njoj je japanska flota pretrpjela gubitke kakvima u povijesti
jedva ima primjera. Ovdje je zadan japanskoj mornarici udarac od kojega se vi�e
nije oporavila do kraja rata.
Kraj jedne velesile
Veliki gubici japanske flote nastavili su se i poslije zavr�etka bitke kod Levte.
Na sjeveru su 2 ameri�ke krstarice topovima potopile o�te�eni nosa� aviona �io-da,
a time je u dubinama oceana nestao i posljednji nosa� japanske flote. Ne�to poslije
jedna je podmornica, poslana prije 2 dana sjeverno od Filipina, potopila s 3
torpedna pogotka o�te�enu krstaricu Tama. Mnoge druge podmornice lansirale su
torpeda na razne brodove od kojih su neki o�te�eni u povla�enju, ali nijedan nije
potopljen. Ameri�ki avioni potopili su jo� istoga dana lake krstarice No�iro i
Kinu.
Premda se japanska flota povukla, produ�ile su se oko Filipina �estoke borbe.
Japanski avioni neumorno su napadali, pa su 29. i 30. listopada kamikaze o�tetili
nosa�e Intrepid, Franklin i Beallovv Wood (Bilou Vud). Amerikanci su se po�urili da
osposobe aerodrome na kopnu, da bi povukli nosa�e aviona dalje, izvan podru�ja
Levte. Admiral Halsev napao je avionima 5. studenog Manilu, potopiv�i te�ku
krstaricu Na�i i mnogo transportnih brodova. Ali su japanski avioni ozbiljno
o�tetili ameri�ki nosa� Lexington II. Svega 6 dana poslije ameri�ki avioni su
napali u zaljevu Ormok japan-
Japanski lovac-bombarder tipa Micubi�i-Zero, bio je jedan od najboljih aviona
�itavog drugog svjetskog rata. Veliki broj tih aviona bio je preure�en za upotrebu
samoubila�kih aviona u mornarici, zvani kamikaze, odnosno u kopnenim snagama zvani
tokobecu.
Rijetka snimka hrabrog fotoreportera pokazuje nalet japanskog kamikaza, trenutak
prije nego je udario u ameri�ki bojni brod, gdje je eksplodirao, raznose�i dio
nadgra�a.
ski konvoj i potopili sva 4 razara�a pratnje, a od transportnih brodova uspio se
spasiti samo jedan.
Japanci su dopremali velika poja�anja na Filipine. To je Halsev poku�ao sprije�iti.
Zato je 13. studenog opet napao Manilu gdje je potopljena laka krstarica Kiso, 4
razara�a i veliki broj transportnih brodova. Slijede�eg dana ponovio je nalet i
uni�tio jo� 2 razara�a. Tokom druge polovice studenog potopile su ameri�ke
podmornice eskortni nosa� Junio, pregra�en od njema�kog putni�kog broda, i bojni
brod Kongo, dok su Halsevje-vi avioni potopili te�ku krstaricu Kumano, veliki mino-
polaga� i niz transpornih brodova. Japanski kamikaze
nanijeli su te�ka o�te�enja na 3 velika ameri�ka nosa�a. Kona�no, 29. studenog
ameri�ka podmornica Archer-fish (Er�rfi�) torpedima je potopila potpuno novi
japanski nosa� �inano od 59 000 tona, koji je tek izi�ao iz brodogradili�ta. Velike
gubitke imali su i Amerikanci koji su dovla�ili poja�anja iskrcanim trupama uz
te�ke japanske napade. Za mjesec dana oni su tu izgubili 8 razara�a, 6 eskortnih
brodova i 17 transportnih brodova.
Unato� najve�em otporu Japanaca, Amerikanci su neprestano nadirali. Postepeno su
pre�li i na druge otoke. Japanci su se mu�ili da odr�e svoju avijaciju, slali su
poja�anja, sakrivali su svoje avione po nekoliko kilometara daleko od aerodroma, da
ih spasu od uni�tenja, dok su uz aerodrome postavili prividne avione, a onda su
iznenadno napadali na Amerikance, lete�i sasvim nisko, da ih radari ne bi otkrili.
Tako se jedan kamikaze iznenada zaletio u komandni most krstarice Nashville koja je
bila na raspolaganju armiji i nalazila se blizu podru�ja borbe. Prije nego �to se
moglo ispaliti i jedan metak, kamikaze je eksplodirao, ubiv�i 135 ljudi, a ra-niv�i
preko 200. Tu su stradali komanduju�i general tog sektora i ve�ina �lanova �taba,
dok su uni�tena sva sredstva veze za komandiranje. Ali korak po korak ameri�ke su
trupe ipak napredovale.
Dok su ove borbe trajale, povukao je admiral Halsev �itavu svoju flotu da popuni
zalihe goriva. Na ozna�enom mjestu, daleko na otvorenom moru, �ekala su 24 velika
tankera. Bio je 17. prosinca 1944. Brodovi su se rasporedili po �irokom prostoru, a
uz svaki tanker stali su s obje strane Halsevjevi brodovi prekrcavati naftu. S
tankerima je do�lo 7 eskortnih nosa�a aviona, koji su dovezli nove avione za popunu
izgubljenih na Halsevje-vim nosa�ima. Tokom dana, dok su tekli radovi na pre-
krcavanju, barometar je sve vi�e padao, a nebo postajalo sve tamnije. Valovi su se
pove�avali, a vjetar je ja�ao, pu�u�i iz raznih pravaca.
Oko podne morali su se radovi na iskrcavanju prekinuti. Oluja je ja�ala, razvijao
se strahoviti tajfun. Barometar je pao ni�e nego �to je dosezala skala. Paklena
oluja ja�ala je iz sata u sat, kao da je sav ocean pobjes-nio. Brzina vjetra
dosezala je 150 do 180, pa i vi�e kilometara, na sat. Razara�i, koji nisu uspjeli
popuniti svoje
Japanski avion, pogo�en protuavionskom obranom, pada u plamenu za vrijeme
neuspjelog napada na ameri�ke nosa�e aviona.
zalihe goriva, bili su lagani, pa su ih veliki valovi bacali kao ljuske. Neki su se
naginjali i do 70 stupnjeva na svaku stranu. Nijedan brod nije vi�e slu�ao kormilo.
Silne turbine ogromnih snaga bile su nemo�ne protiv ove snage prirode. Kod tri
razara�a voda je prodrla kroz dimnjake i napunila kotlovnice, pa su sva 3 potonula.
�etvrtog je spasio slu�aj, jer mu je vjetar slomio i sru�io dimnjak, a oluja
odnijela �amce i dio opreme, �to mu je olak�alo palubu. Od potopljenih brodova
spa�ena su, 3 dana poslije oluje, 92 �ovjeka koje su prsluci za spa�avanje dr�ali
na povr�ini, dok je 790 ljudi poginulo.
Te�ko je bilo i na velikim brodovima. Na 2 nosa�a oluja je razbila pregrade
hangara, a sve avione zdrobila u bezli�nu masu koja je s naginjanjem broda jurila
uz strahoviti prasak od jednog kraja hangara na drugi. To je bila jedna u�asna
mje�avina dijelova aviona, motora, oru�ja, benzina i vode, kao i zdrobljenih
le�eva. Od udaraca i valjanja zapalio se benzin i hrpa je gorjela. Najve�im
naporima stavljeni su u pogon vatrogasni ure�aji,
ali je pjena za�epila vodove ventilacije, a voda je smo�ila elektri�ne ure�aje,
stvaraju�i kratki spoj u ve�em dijelu broda. Neki nosa�i po�eli su ve� tonuti, a
njihove su posade izgubile svaku nadu u spas. U posljednjem trenutku oluja se
smirila. Flota je izgledala gore nego poslije te�ke bitke. Oluja je uni�tila 146
aviona. Niz brodova morao je biti poslan na popravak, me�u njima 7 lakih i
eskortnih nosa�a, 1 krstarica i 7 razara�a.
Zavr�ila je god. 1944, koja je bila tako kobna za japansku mornaricu. S nastupom
nove godine poja�ali su Amerikanci svoje napore. Ve� u po�etku sije�nja bila je na
putu prema Filipinima flota od 685 raznih brodova, nose�i poja�anje za kopnene
borbe. Osim Halsevjeve Tre�e flote, koja je vr�ila samostalne udarce, bilo je u
podru�ju Filipina dodijeljeno borbama i za�titama transporta i iskrcavanja 6 bojnih
brodova, 18 eskortnih nosa�a, 11 krstarica, 165 razara�a i eskortnih razara�a, i 65
minolovaca, uz veliki broj torpednih �amaca i raznih drugih jedinica. Borbe su se
prenosile i na glavni Filipinski otok Luzon. Tu su postale jo� �e��e. Japanci su
ovdje imali jo� uvijek 70 sposobnih aerodroma kojima su poslali znatna poja�anja,
pa su svakog dana slali u napad 100-150 aviona. Za pomorske jedinice bili su
naro�ito neugodni samouboji�ki avioni.
Ovi kamikaze potopili su ili onesposobili ve� preko 100 brodova. Bili su izvje�bani
tako, da napadaju najva�nije brodove i da se zabiju na komandni most, stvaraju�i
gubitke visokokvalificiranog osoblja, uni�tavaju�i uz to radare i ure�aje slu�be
veze. Kad su se borbe za Luzon naro�ito razmahale, kamikaze su te�ko onesposobili
spomenute krstarice Louisville (Lujsvil) i Au-stralia, 2 eskortna nosa�a i nekoliko
razara�a, a potopili su u jednom danu 21 brod. Usred bijela dana razbili su
komandni most bojnog broda Misslssippi, o�tetili jo� 2 bojna broda i 3 krstarice.
Krstarica Australia bila je sva izre�etana, sa sru�enim jarbolima i dimnjacima, jer
ju je pogodilo 5 kamikaza. Ipak nije potonula, jer je donji dio broda ostao
neo�te�en.
Unato� �estokom otporu Amerikanci su iskrcali na Luzon u jednom danu 68 000
vojnika, a onda su poja�anja stizala i dalje. Iskrcavanje na mnogo strana zbunilo
je obranu i 23. velja�e, poslije o�trih borbi, zauzeta je
Japanska te�ka krstarica Tone, u trenutku uni�tenja 24. VII 1945, zasipana brojnim
bombama ameri�kih bombardera s nosa�a Tre�e flote u zaljevu pomorske baze Kure. U
napadu toga dana i u slijede�em napadu 28. VII 1945, ameri�ki su bombarderi
potopili bojne brodove Haruna, Ise i Hiuga, te�ke krstarice Tone i Aoba, dvije
stare lake krstarice i nosa� aviona A m a g i. Te�ko su o�te�eni laka krstarica K i
l a k a m i, nosa�i aviona Kacuragi i Riuho, pet razara�a i nekoliko manjih
brodova. Strahoviti su napadi velikog broja aviona, u uzastopnim naletima, za dva
dana onesposobili �itavu eskadru.
Manila. Time su Japanci definitivno izgubili Filipine, a imperija je, rascijepljena
na 2 dijela, bila osu�ena na propast.
Rat na moru tekao je isto tako dalje i Amerikanci su sada premo�no i neprekidno
zadavali jake udarce protivniku koji vi�e nije mogao pru�iti otpor. Tre�a flota
nije mirovala. Jo� u no�i 10. sije�nja pro�ao je Halsev s eskadrom od 99j"atnih
brodova neopa�eno podru�je iz-
me�u Filipina i Formoze, �iroko 200 milja. Za njima je i�la grupa od 8 brzih
tankera sa za�titnom pratnjom, da bi Halsev mogao putem popuniti zalihe goriva. Ovo
je bio lov na preostale ve�e japanske brodove. Ali njih nije bilo mogu�e vi�e na�i,
jer su svi povu�eni u unutra�nje japanske vode.
Halsevjeva eskadra jurila je kao avet Kineskim morem, a njeni su se avioni
pojavljivali iznenada, zadaju�i te�ke udarce lukama Formoze, Kine, pa �ak i
Indokine. Cijele konvoje potopili su napadi ove eskadre na pu�ini uz isto�nu Aziju,
a i krstaricu Ka�i i biv�u francusku laku krstaricu La Motte Piquet (La Mot-Pike)
od 8 000 tona, koju su Japanci zarobili u prvom naletu svojih osvajanja. Na pu�ini
i u lukama ovog podru�ja uni�tio je Halsev ovim paklenim prodorom 234 000 BRT
transportnih brodova i mnogi dragocjeni tereti na putu za Japan nikad nisu stigli
na odredi�te. Pri tom je Halsev izgubio prili�an broj aviona, jer je japanska
obrana bila vrlo jaka.
Kao �to je iznenada u no�i upao u to more, gdje su do sada vladali samo brodovi
japanske ratne mornarice, osiguravaju�i nesmetanu plovidbu, tako je Halsev sa
svojom eskadrom poslije nekoliko dana nevidljivo i iza�ao. Onda je sa otvorene
pu�ine napao isto�ne obale Formoze i Okinavve, pri �em su Japanci izgubili preko
100 aviona. Na ovo je i�lo mnogo te�e. S obalnih baza ameri�ku su eskadru sna�no
napadali avioni kamikaze koji su vr�ili brojne uzastopne nalete i koji su znatno
o�tetili nekoliko jedinica. Posebno velika o�te�enja pretrpio je veliki nosa�
aviona Ticonderoga (Tajkondiro-ga) koji je bio posve nov, tek isporu�en od
ameri�kih brodogradili�ta. Nije vi�e bio sposoban za borbene akcije, pa je morao
oti�i na popravak u bazu Uliti.
Osvajanje Ivvo Jime
Kad su zavr�ile borbe na Filipinima, u kojima su Japanci izgubili 300 000, a
Amerikanci 60 000 ljudi, moglo se Driie�i na nova osvaiania. Na ovo nije trebalo
dugo
Prvi juri�, 16. II 1945, desantnih �amaca u nekoliko valova na po-lo�itu obalu
otoka Ivvo Jima. U pozadini se vidi vulkan Suriba�i. Ukupno 482 desantna �amca i
amfibijskih jedinica prevalilo je 4 km od usidrenih transportnih brodova na pu�ini
do pla�e, uz neposrednu podr�ku 10 razara�a i 50 topovnja�a, odnosno baca�a raketa
koji su za vrijeme 30 minuta trajanja juri�a podr�avali neprekidnu gustu vatru.
�ekati. Slijede�i udarac Amerikanci su usmjerili na sasvim mali i naoko bezna�ajni
otok. Do tada je njegovo ime bilo slabo poznato, ali te�ke borbe oko njega u�inile
su ga poznatim u cijelom svijetu. To je otok Ivvo Jima (Ivo D�ima), dug jedva 8 km,
a �irok 2 do 5 km. U ju�nom kraju je strmi sto�ac vulkana Suriba�i. Ova vulkanska
hridina le�ala je osamljeno u oto�noj grupi Bonin, na ogromnoj pu�ini Tihog oceana.
Ali ona je imala za obje strane veliku va�nost, ne za pomorske operacije nego za
avijaciju.
Ameri�ka industrija proizvodila je ve� u velikom broju najve�e te�ke bombardere
koji su do tada bili poznati. To su bile lete�e supertvr�ave B-29, kojima su krila
imala raspon 43 m, bile su te�ke 50 tona, mogle su dohvatiti ciljeve u krugu od 5
000 km od svoje baze i vratiti se. Ove supertvr�ave sada su ve� �esto napadale
Japan, s aerodroma na Marianskim otocima, naro�ito s otoka Saipan. Za prili�no
kratko vrijeme tamo su Amerikanci izgradili nekoliko ogromnih zra�nih baza. Na
ovim aerodromima bilo je nekoliko stotina te�kih bombardera B-29, a stalno su
stizale nove isporuke. Bilo ih je sve vi�e i sve su u ve�em broju tukle japansku
industriju. Na svom letu do Japana, dugom, ura�unav�i i povratak, 4 500-5 500 km,
na kome ih nisu mogli pratiti ameri�ki lova�ki avioni, morali su pro�i uz otok Ivvo
Jimu koji je oko 1 000 km ju�nije od Tokija. Na tom otoku imali su Japanci dva
aerodroma, dok je tre�i bio u izgradnji. Ovdje su bili bazirani mnogobrojni
japanski lova�ki avioni koji su uzletali kod prolaza ameri�kih bombarderskih grupa
i svojim napadima nanosili im velike gubitke.
Amerikanci su odlu�ili zauzeti otok Ivvo Jimu, ne samo da bi uklonili tu opasnost
od japanskih lovaca, nego da postave ovdje vlastite lovce koji bi se pridru�ili
supertvr�avama kod njihovog prolaza da ih prate nad Japan, tamo �tite od japanskih
aviona i na prolazu da ih napuste, spu�taju�i se na Ivvo Jimu, dok bi se bombarderi
dalje vra�ali, bez opasnosti, preko sigurnog podru�ja do baza. Aerodromi na otoku
bili su premaleni da bi mogli slu�iti za supertvr�ave, ali su mogli, za nu�du,
omogu�iti sletanje o�te�enih bombardera na povratku, olak�anih za utro�eno gorivo i
ba�ene bombe. To se obilno dokazalo u idu�im mjesecima, kad su supertvr�ave do
kraja rata izvr�ile na Ivvo Jimu 2 400 spu�tanja od nu�de, spasiv�i tako avione i
posade koji bi ina�e pali u more.
Japanci su znali veliku strate�ku vrijednost malog otoka Ivvo Jima, pa su ga dobro
utvrdili. Evakuirali su civilno stanovni�tvo, izbu�ili su hodnicima sve klisure
otoka, izgradili mnogobrojne podzemne prostorije i bunare, a u takvu vrlo sna�nu
tvr�avu smjestili su 21 500 ljudi pod komandom jednog od najsposobnijih i
najenergi�nijih svojih vi�ih oficira, generala Kuribaja�ija. Od tih snaga bilo je 7
000 pripadnika mornarice, kojima je na �elu stajao kontraadmiral I�imaru.
Braniocima je general Kuribaja�i jasno rekao, da je iza njih more, da brodova za
povla�enje nema i da treba otok obraniti ili izginuti.
Amerikanci su znali da osvajanje Ivvo Jime ne�e biti lako. Zbog toga su proveli
opse�ne pripreme i sakupili velike^snage. No kako je razvoj doga�aja pokazao, oni
Poseban tip broda-baca�a raketa za podr�ku desantnog juri�a. Ovi brodovi tipa L S M
h, opremljeni velikim brojem baca�a raketa po �itavoj palubi, bili su zbog malih
dimenzija i jednostavne konstrukcije relativno jeftini, a pokazali su se vrlo
djelotvorni. Bile su to u neku ruku morske ka�u�e.
su podcijenili i te�ko�e i snagu protivnika, a to je dovelo do dramati�nih
situacija i gotovo dovelo u pitanje ishod ove velike operacije.
Po�etkom listopada 1944. ameri�ki su �tabovi pri�li razradi planova za osvajanje
Ivvo Jime. Jo� za vrijeme borbe za Saipan i zauzimanja Marijanskih otoka pet
mjeseci prije, Amerikanci su zaplijenili dragocjene dokumente o japanskim snagama i
njihovom rasporedu u podru�ju Ivvo Jime i susjednim otocima Boninske grupe. Te
podatke su upotpunili zra�nim fotografiranjem iz aviona, a za vrijeme izradbe plana
operacije u prosincu ameri�ka podmornica snimila je iz blizine obalu u podru�ju
namjeravanog iskrcavanja.
Na temelju svih ovih priprema do�li su Amerikanci do obilja podataka, na temelju
kojih su smatrali da poznaju to�nu sliku stanja. No to je bilo samo djelomi�no u
skladu s pravim stanjem. Zapravo su japanci bili mnogo ja�i, a njihove pripreme
opse�nije i temeljitije od ameri�kih procjena. Umjesto 14 000 ljudi obrane, koliko
su cijenili Amerikanci, imali su, kao �to je ve�
X
Brodovi-baca�i raketa LSMh za vrijeme ameri�ke desantne operacije na Ivvo Jimu,
obasipaju iz male udaljenosti obalu gustom vatrom raketa.
spomenuto, blizu 22 000 ljudi koji su raspolagali sa 445 topova i 77 minobaca�a.
Japanci su vrlo spretno i znala�ki izgradili brojna utvr�enja, naro�ito u strmim
kamenim hridinama vulkana Suriba�i i na suprotnoj strani otoka na prostranoj
visoravni. S ova dva podru�ja veliki broj dobro sakrivenih topovskih cijevi i
mitraljeza postavljen je tako, da je mogao ostvariti gustu unakrsnu vatru po
cijelom otoku, a naro�ito po velikom �alu koji se nalazio me�u njima i za koji su
Japanci to�no pretpostavili da �e biti mjesto ameri�kog iskrcavanja.
No i na temelju svojih pogre�nih podataka i premale procjene snage protivnika,
Amerikanci su o�ekivali vrlo te�ku borbu i operacije velikih razmjera. Radi toga je
i komandant pacifi�ke flote, admiral Nimitz, premjestio svoj �tab sa Havaja na otok
Guam, da bi time udaljenost do podru�ja operacija smanjio s oko 6 000 km na 1 500
km. Isto tako je rukovo�enje flotnim i desant-
Osvajanje prvih metara mostobrana na po�etku desanta na Ivvo Jimu. Ameri�ki marinci
pu�u po vulkanskom pepelu plosnate obale, da bi stvorili mjesto za dolazak glavnih
snaga.
nim snagama povjereno istim �tabovima i komandantima koji su sudjelovali u
osvajanjima Mar�alskih i Marijanskih otoka, i koji su posjedovali veliko ratno
iskustvo. Bio je tu admiral Spruance s Petom flotom koju je podijelio na eskadru
nosa�a aviona, tzv. operativni odred 58 (Task force 58) pod komandom viceadmirala
Mitchera i desanta eskadra 51 (Task force 51) s brodovima podr�ke pod komandom
viceadmirala Turnera. Za iskrcavanje i osvajanje otoka odre�ene su tri divizije
marinaca pod generalom Smithom i 84 000 ljudi. Admiral Halsev sa �tabom i glavnim
oficirima bio je u to vrijeme, prema programiranom redoslijedu, na odmoru i
oporavku u SAD.
Snage odre�ene za iskrcavanje imale su na raspolaganju flotu od 495 brodova, a za
neposrednu podr�ku bilo je tu uvr�teno 7 starih bojnih brodova, 4 krstarice i 11
eskortnih nosa�a aviona s 352 ukrcana aviona. Eskadra 58 viceadmirala Mitchera,
koja je bila dodijeljena za za�titu ovih snaga iskrcavanja, bila je vrlo velika. U
me�uvremenu su ameri�ka brodogradili�ta zavr�ila velik broj brodova, pa je i ova
eskadra poja�ana s preko 20 novih ratnih brodova. Kad je isplovila na ovaj zadatak
iz baze na Ulitiju, imala je 118 jedinica. Osim 16 velikih nosa�a s 1 200 aviona,
tu je bilo 8 bojnih brodova, 15 krstarica i gotovo 80 razara�a. Ve�ina tih brodova
bila je izgra�ena u posljednje 2-3 godine. Osim toga, tu
Prizor osvajanja Ivvo Jime. Nekoliko sati nakon prvog juri�a ma-rinaca, ve� su u
10,30 prije podne po�eli stizati ve�i desantni brodovi, donose�i obilje opskrbe, pa
i te�kog materijala do tenkova. Do ve�eri bilo je na otoku 30 000 vojnika.
je bio i sasvim novi bojni krsta� Aljaska, prvi iz serije novog tipa koji su sada
radila ameri�ka brodogradili�ta. Ove velike jedinice imale su 32 000 tona i brzinu
od 33 �vora, a osim 9 te�kih topova kalibra 305 mm imale su jo� 102 protuavionska
topa i 4 hidroaviona.
Osvajanje Ivvo Jime po�elo je prodorom ove eskadre prema Tokiju, gdje �u njeni
avioni uni�tili 600 japanskih aviona, izgubiv�i samo 36 aviona. Onda se eskadra
vratila da daje podr�ku iskrcavanju. Amerikanci su potcje-njivali jaka utvr�enja
otoka, a vlastite velike snage i mnogi dosada�nji uspjesi u�inili su ih neopreznim.
Zato komanda nije prihvatila zahtjev generala Smitha da se otok bombardira 8 dana
te�kim topovima krstarica, a 3 dana topovima bojnih brodova, nego je odredila
iskrcavanje uz nedovoljnu artiljerijsku pripremu. Ve� 19. velja�e 1945. izvr�eno je
iskrcavanje na velikom �alu pokraj vulkana Suriba�i.
No unata� tome �to je �smek�avanje� otoka bilo nedovoljno, kao �to je spomenuto, a
�to je razvoj operacije potvrdio, ono je provedeno u velikim razmjerima. Zapravo,
Ivvo Jima bio je otok na koji je u cijelom ratu
Osvojeni te�ko o�te�eni japanski aerodrom Motojama, na otoku Ivvo Jima.
na Tihom oceanu izba�eno najvi�e bombi i granata u pripremama za iskrcavanje. Jo�
nekoliko mjeseci prije samog napada, Ivvo Jima je bila izvrgnuta 72 dana
mnogobrojnim bombardiranjima iz zraka. Pri tom je na otok ba�eno gotovo 6 800 tona
bombi. Bojni brodovi, krstarice i razara�i ispalili su iz topova oko 22 000
granata. Sve to u�inilo je mnogo manje �tete nego �to su Amerikanci mislili.
Japanci su se spremali na ovakvu vrstu borbe, pa su svoja utvr�enja dobro
zaklonili. Povr�ina otoka bila je preorana kraterima mnogobrojnih eskplozija, ali
to je bilo na povr�ini. Sva bitna oprema obrane ostala je netaknuta, zaklonjena u
kamenu iskopanih hodnika i utvr�enja.
Ameri�ka flota za iskrcavanje pribli�ila se otoku no�u, pod za�titom mraka. Oko 6
sati ujutro brodovi s trupama bili su oko 4 000 metara od obale, i tu su stali.
Po�elo je spu�tanje �etverouglatih desantnih motornih �amaca i prijelaz marinaca u
te �amce. Kad su pojedini �amci bili napunjeni, otisnuli su se od broda, da bi
polagano kru�ili u blizini, a drugi prazni pristali su uz bokove broda i primali
idu�e grupe vojnika. To je trajalo
Osvajanje Ivvo Jime bila je najte�a desantna bitka u ratu na Pacifiku. Otok je bio
dobro pripremljen, pun pojedina�nih zaklonjenih mjesta i povezan mno�tvom tunela sa
svima va�nim borbenim mjestima (�to se vidi na gornjoj slici), pod rukovo�enjem
sposobnog generala Kuribaja�ija. Otok je branilo oko 21 000 vojnika, opremljenih sa
120 ve�ih topova po 75 mm i zalihom municije gotovo 1 000 metaka po cijevi, zatim
300 protuavionskih topova kalibra ve�eg od 25 mm, sa zalihom 500 metaka po cijevi,
130 haubica po 80 i 120 mm, s 90 metaka po cijevi, 20 baca�a od 200 mm s 40 metaka
po cijevi, 70 baca�a raketa s 50 metaka po cijevi i 60 protuavionskih topova
kalibra 37 i 47 mm, s 600 metaka po cijevi.
General Kuribaja�i, sposoban komandant obrane Ivvo Jime, pripremio je promi�ljen
sistem obrambenih ure�aja, neobi�nih jednostavno��u i uspje�nim djelovanjem. Vojnik
u zasebnom skloni�tu pru�ao je otpor dok je mogao. Kad su se napada�i pribli�ili,
pro�ao je malim tunelom iza njih, podigao sakriveni poklopac i napao ih s le�a.
Onda je pre�ao drugim tunelom na novo takvo mjesto.
oko dva sata, a onda je sve bilo spremno za juri� na veliki plosnati �al otoka.
Radi lak�eg rukovo�enja, Japanci su svoj otok podijelili u pet obrambenih zona, dok
su Amerikanci pla�u iskrcavanja podijelili u sedam borbenih podru�ja koja su bila
nazvana redom od lijeva na desno, gledaju�i prema otoku: zeleno jedan, crveno
jedan, crveno dva, �uto jedan, �uto dva, plavo jedan i plavo dva. Prema tim
odredi�tima po�eo je u 8,30 sati ameri�ki juri� na obalu. Na �elu krenulo je 68
amfibijskih oklopljenih vozila tzv. �amtrack�, tipa Higgins i Alligator, u koje su
polagane velike nade. Oni su morali izdr�ati najte�i i najopasniji teret prvog
udara. Za njima su plovili �etverouglati desantni �amci na svega oko 300 metara.
Bila je to fronta �elika koja se nezaustavljivo kretala da �to prije pro�e opasnu
zonu pribli�avanja.
Za prvom frontom desantnih �amaca plovila je na maloj udaljenosti druga fronta
takvih jedinica, a za njima tre�a. Trebalo je da u kratkim razmacima pristi�u na
pla�u da poja�aju snagu prve grupe. Vrijeme je bilo lijepo, a vidljivost dobra. Jo�
kad su ove mnogobrojne
male plovne jedinice krenule od svoje transportne flote da prije�u �etiri kilometra
do obale, ratni brodovi podr�ke otvorili su sna�nu vatru iz svih topova, naro�ito
na podru�je iza pla�e i na bokove. Iz blizine su obalu ga�ali raketni brodovi. Bio
je to novi tip brodova, posebno razvijen za potrebe te�kih iskrcavanja na jako
branjenu obalu. Sli�an desantnim brodovima, taj je tip imao cijeli prostor palube
iskori�ten za postavljanje raketnih baca�a, neke vrste pomorske ka�u�e. Takav
raketni brod mogao je za kratko vrijeme ispaliti nekoliko stotina raketa na
udaljenost do 3 000 metara, uz veliku koncentraciju vatre na malo podru�je i uz
ogroman psiholo�ki efekt.
Do sada je napad iskrcavanja tekao bez te�ko�a. Japanski otpor jedva da se je mogao
primijetiti. Ve� su u 8,57 sati amfibijska oklopna vozila stigla do �ala i po�ela
izlaziti na kopno. Po�eli su pristizati i desantni �amci prve juri�ne fronte. Jo�
uvijek Japanci miruju. Glavna je te�ko�a sitna vulkanska pra�ina u koju su
propadale gusjenice amfibijskih oklopnih vozila i cipele marinaca do gle�nja, kad
su iskakali iz desantnih �amaca.
Sve vi�e ameri�kih vojnika pristizalo je na obalu. Otok je i dalje bio obasipan
ameri�kom vatrom. Sve je odzvanjalo od stotina eskplozija, a gusti dim je obavijao
otok. Vidljivost je bila bitno smanjena, a to je ote�alo to�nost ga�anja topova s
ameri�kih brodova. U 9,45 sati stigli su do pla�e prvi ve�i desantni brodovi. Iz
njih su po�eli izlaziti tenkovi. To kao da su Japanci �ekali. Do�lo je do nagle
promjene. Sa svih strana osula se po pla�i unakrsna vatra sakrivenih japanskih
topova, baca�a i mitraljeza. Oni su �ekali dok pla�a bude puna ciljeva, a time i
gubici ve�i.
Zemlja se prolomila od strahovite vatre. Gotovo nije bilo dijela pla�e na koje nije
odjeknula eksplozija. Vatra je bila tako gusta, da je cijelo podru�je pretvorila u
kratere. Zrak je bio pun pra�ine vulkanskog pepela koji su eksplozije dizale visoko
u zrak. Sve je bilo obavijeno gustim oblacima crne pra�ine. Sunce je potamnilo, a
pra�ina je nagrizala o�i i ote�avala disanje.
Na pla�i je, na svih sedam sektora, nastala op�a zbrka Vozila su o�te�ena vatrom
le�ala nepomi�na, a mrtvi i ranjeni le�ali su na pijesku. Pre�ivjeli nisu znali �to
da
Najpoznatija fotografija drugog svjetskog rata na Pacifiku. Grupa marinaca zabada
ameri�ku zastavu na vrh vulkana Suriba�i kod osvajanja otoka Ivvo Jima. Do danas je
ostala ta slika simbol marinaca.
rade, jer zaklona nije bilo. Vatra se po njima sipala sa svih strana i za�tititi se
s jedne strane zna�ilo je izlo�iti se s druge. Eksplozije su odjekivale i na
brodovima u neposrednoj blizini pla�e, razdiru�i oplatu, dok su brodovi tonuli ili
ostali nepomi�ni na pli�acima obale.
OSVAJANJE OTOKA IVVO JIMA
Ipak iskrcavanje se uporno nastavilo u stravi�no podru�je obale, koje je bilo kao
smak svijeta. To je trajalo cijeli dan. Na ve�er je bilo na obalama Ivvo Jime oko
30 000 ameri�kih vojnika. Preko 2 400 mrtvih i ranjenih bilo je izba�eno iz stroja.
Osvojen je mostobran duga�ak 4 kilometra, a dubok oko 700-1 000 metara. To je bilo
svega polovica onoga �to je predvi�ao ameri�ki operativni plan. Najgore je pro�la
�etvrta divizija marinaca. Ona je bila iskrcana na najisto�niji, dakle krajnji
desni dio pla�e, i morala je napredovati na visoravan Motojama. Ta divizija
izgubila je prvog dana borbe 35% svih iskrcanih vojnika.
Dolaskom no�i borbe su jenjale, ali su se nastavile, jer su Japanci pomo�u
svjetle�ih raketa obasjavali pla�u iz zraka, pa je dio njihovih topova i dalje
tukao napada�e. Ipak su Amerikanci malo predahnuli i proveli
Obilno snabdijevanje novoosvojenog otoka pomo�u velikih transportnih brodova sa
specijalnim pramcem za istovar na pla�u; bila je to tre�a faza desantnih operacija.
Na nosa�ima aviona iz doba drugog svjetskog rata osjetljivim procesom sletanja
aviona na palubu rukovodio je posban oficir sletanja. Sve se odvijalo u djeli�ima
sekunde, i zato je moralo biti upravljano opti�kim signalima, pri �emu je opasnost
eventualnog nesporazuma uklonjena pomo�u upadljivih boja i posebnim zaslonom iza
oficira, kao �to se vidi na slici.
Komandni prostor u sredi�tu trupa ameri�ke podmornice Trutta. Ameri�ke su
podmornice u ratu na Pacifiku potopile 1 153 japanska
Ameri�ki bojni krsta� A 1 a s k a. Istog tipa kao G u a m. Po koncepcijama i
osobinama sli�an je njema�kom tipu S c h a r n-h o r s t i japanskom B 6 5.
Novoizgra�eni Alaska i Guam isporu�eni su mornarici u drugoj polovici rata na
Pacifiku. Istisnina je 27 500 t standard, odnosno 34 250 t u punom optere�enju.
Turbine 150 000 KS davale su brzinu 33 �vora. Naoru�anje: 9 topova po 305 mm, zatim
12 po 127 mm u dvocijevnim kulama, 54 protuavionska topa po 40 mm u �etverocijevnim
grupama i 30 jednocijevnih topova po 20 mm. Posada 2 250 ljudi. Svrha ovih brodova
bila je pratnja sastava brzih nosa�a aviona tipa E s s e x, 33 �vora brzine,
zajedno s brzim bojnim brodovima tipa Lovva. Glavni tipovi kalibra 305 mm imali su
kod elevacije od 45 stupnjeva i kod zrna od 500 kg domet 33 500 m.
pregrupiranje. Jutro je donijelo nove te�ko�e. Ne samo �to je poja�ana japanska
vatra, nego se vrijeme pogor�avalo. Jaki vjetar ganjao je niske guste oblake, a
valovi su znatno ote�ali i usporili dopremu na obalu. No borbe su se nastavile.
Tre�eg dana do�la je nova opasnost. U jeku borbe ameri�ki razara�i i drugi laki
brodovi pribli�ili su se sasvim obali, nekrna svega 200 metara, da bi to�nije
ga�ali i dali sna�niju podr�ku marincima. Ovi su, uz cijenu te�kih gubitaka, po�eli
napredovati. Ali onda su naletjeli japanski avioni. Bili su to kamikaze tj.
samoubojice. Stigli su pred ve�er 21. velja�e 1945.
Napad je imao prili�an uspjeh. Dva samoubojni�ka aviona zaletjela su se na eskortni
nosa� Bismarck Sea
(Bizmark Si) i, uletjev�i kroz veliku rupu spu�tenog lifta za avione na kremenom
dijelu, eskplodirala su duboko u trupu broda. Sav u plamenu nosa� je potonuo. Ne�to
bolje pro�ao je veliki nosa� Saratoga. Na njega se sru�ilo 6 samoubojni�kih aviona,
pa je i tu nastao veliki po�ar i te�ka o�te�enja. Ali na temelju iskustava iz
mnogih borbi na Pacifiku Amerikanci su svoje nosa�e posljednjih mjeseci u velikoj
mjeri usavr�ili. Dok bi jo� prije godinu dana ovakvi udarci potopili nosa�, njegova
posada za svega 2 sata pogasila je velike po�are, zahvaljuju�i novoj, usavr�enoj
tehni�koj opremi broda.
Ipak, o�te�enja su bila znatna. Izgubljeno je 40 aviona, a poginulo je 123 �ovjeka
posade, dok su 192 bila ranjena. Nosa� aviona Saratoga morao je napustiti borbu i
oti�i na popravak koji nije bio zavr�en ni do kraja rata. Spomenuti potonuli mali
nosa� Bismarck Sea od 10 400 tona povukao je u dubine Tihog oceana svih svojih 30
aviona i 218 ljudi od 800 �lanova posade. ,
Unato� svima te�ko�ama i strahovitom otporu Japanaca, napada�i su polagano
napredovali. Veliki su se gubici nastavili, jer su borbe i dalje bile ogor�ene. U
punom jeku velike bitke iskrcane su i in�enjerske jedinice koje su brzo i spretno
uklonile olupine i ravnale putove za kretanje vozila. U me�uvremenu je 28. puk
marinaca zauzeo 23. velja�e 1945. vrh vulkana Suriba�i. Pretrpio je enormne gubitke
koji su dosegli 75% po�etnih efektiva. Na vrh vulkana Suriba�i zataklo je toga
dana, u 14,30 sati, �est marinaca veliku ameri�ku zastavu. Taj prizor snimljen je
fotografski i ta slika postala je povijesna, predstavljaju�i simbol za taj rod
vojske i za napore rata na Pacifiku.
No dok je vrh vulkana osvojen, u unutra�njosti njegovih kamenih litica bilo je jo�
mnogo bunkera koji su s visine dominirali �itavim otokom. Zato su borbe
nastavljene. Za 15 dana uni�teno je 380 borbenih mjesta ukopanih u kamenu. U
me�uvremnu su marinci zauzeli prvi aerodrom koji su in�enjerci brzo osposobili. Ve�
9.3. 1945. tim su se aerodromom po�eli koristiti ameri�ki avioni za sudjelovanje u
borbama. Tjedan dana poslije proradio je i drugi aerodrom, na visoravni Motojame.
Pojedina�ne borbe za izdvojena utvr�enja potrajale su
�esti prizor s ameri�kih aerodroma na otocima Tihog oceana. �etveromotorni
bombarder B 2 9 nakon napada na Japan, te�-koo�te�en u borbama dovukao se do
najbli�e baze i nakon spu�tanja ostao je le�ati na sletnoj stazi. Time su mnoge
posade bile spa�ene a neki su avioni poslije osposobljeni.
jo� nekoliko tjedana. No glavne snage ameri�ke flote nisu vi�e bile potrebne i
oti�le su na nove zadatke.
Ivvo Jima bio je zauzet, a njegovi aerodromi uvr�teni su u zra�nu ofenzivu na Japan
za baziranje prate�ih lovaca i prisilno spu�tanje o�te�enih bombardera. Japanci su
pru�ili �ilavu obranu otoka, tako da je od blizu 22 000 branilaca pre�ivjelo samo
212 ljudi, i to svi te�ko ranjeni. Amerikanci su imali gotovo 7 000 mrtvih, dok su
bolni�ki brodovi evakuirali 17 272 ranjenih. Osim toga, Amerikanci su izgubili 1
nosa� aviona, 168 aviona i velike koli�ine drugog materijala.
Zra�ni rat se poja�ava
Japanci jo� nisu htjeli popustiti. Iako je bilo jasno da je flota izgubila najve�i
dio svoje mo�i, premda je gubitak Filipina onemogu�io snabdijevanje i trajan otpor,
unato� tome �to su izgubili gotovo sve pozicije na pu�ini Tihog oceana, oni su se
spremali da pru�e otpor pred samim Japanom. Carski general�tab izradio je zato novi
plan, nazvan �Ten�, �to zna�i nebo. Ovaj plan i�ao je za tim da o�uva i obrani ne
samo Japan, nego i sve okolne otoke do Formoze, i osvojena podru�ja Kine,
Mand�urije i Koreje. Japanci su �eljeli da na toj liniji zadr�e napada�e, nekako se
dokopaju primirja i onda opei sakupe snage za budu�a osvajanja.
Ali sve je to bilo kasno. Sudbina carstva bila je ve� davno odlu�ena. Ni te�ke
borbe, ni veliki gubici nisu je
JEfatti
Prizor goleme ratne operacije za osvajanje Okinavve. Jake pomorske snage i brojni
transportni brodovi prekrili su pu�inu, a opse�na i intenzivna aktivnost
iskrcavanja raznovrsnog materijala prekrila je obalu s kopnene 1 vodene strane.
mogli izmijeniti. Sve �to su mogli posti�i bilo je produ�enje za nekoliko mjeseci,
pa i ti mjeseci su bili te�ki, ispunjeni borbom i neprekidnim udarima. Kratko
vrijeme iza zauzimanja Ivvo Jime po�eli su Amerikanci s novim te�kim udarima. U
o�ujku 1945. izvr�ile su supertvr�ave veliki no�ni napad na Tokio. S visine od 2
500 m bacile su ne samo eksplozivne, nego i po�arne bombe u velikim koli�inama. Ovo
je za Tokio bila najstra�nija no�. Svuda su bjesnjeli mnogobrojni po�ari,
obasjavaju�i svojim ogromnim plamenom mase ljudi koji su u panici bje�ali ulicama,
zate�eni u snu, oni su tr�ali u svim smjerovima, ni sami ne znaju�i kamo. Skloni�ta
su bila nedovoljna, a svuda su se ru�ili zidovi ku�a, padali krovovi, a stra�an
bljesak plamena zasjenji-vao je pospane ljude koji su, izbezumljeni, tra�ili spas.
Mnogi su tr�ali u hramove koji ih nisu mogli �tititi, nego su pod ru�evinama samo
pove�ali broj �rtava. U predgra�ima, gdje su ulice na�injene od mnogih ku�a tankog
bambusovog drveta, po�ar se �irio munjevito, zatvaraju�i prolaz ljudima. Okru�eni
sa svih strana pla-
Japanski bojni brod Yamato, u opremnim radovima u bazi ratne mornarice. S blizancem
Musa�i, bili su to najve�i bojni brodovi ikad sagra�eni. Imali su 67 000 t i po 9
topova kalibra 457 mm, isto tako najve�ih na svijetu. Y a m a t o je do�ivio kraj u
vrijeme borbe za Okinavvu. Isplovio je 6. IV 1945, u pratnji krstarice J a -h a g i
i 8 razara�a, u posljednju misiju japanske mornarice. Eskadra, pod komandom
admirala 11 o a , ukrcala je posljednje zalihe goriva koje je Japan jo� imao, i
uputila se prema Okinavvi gdje jo� nije po�eo ameri�ki napad. Poslije podne istog
dana otkrili, su ga ameri�ki izvi�a�ki avioni. Ogromne snage upu�ene su protiv
japanske eskadre i Y a m a t o je, izre�etan mnogim pogo-cima, nestao u valovima
Kineskog mora.
Na pu�ini pred Okinavvom, prekrcaj municije i ostale opskrbe na otvorenom moru za
popunu zaliha koje su se, zbog neprekidnih poja�anih borbenih akcija, brzo tro�ile.
Znatne snage britanske mornarice u�estvovale su u posljednjoj fazi rata na
Pacifiku. Pogled s pramca prema �etverocijevnoj topovskoj kuli i komandnom mostu
bojnog broda Duke o f York, koji je na jarbolu izvjesio usporedo sve 4 zastave
saveznika; slijeva na desno zastave su SSSR, Francuske, Velike Britanije i SAD
Japanska te�ka krstarica M i o k o, jedina krstarica japanske flote koja je
pre�ivjela rat. U posljednjoj fazi rata sve �etiri jedinice ove serije - Mioko,
A�igara, Haguro i Na�i - bile su modernizirane. Dobile su radare, jo� dva
�etverostruka lansirna aparata s ukupno 8 torpednih cijevi 610 mm. Protuavionsko
naoru�anje poja�ano je na 52 topa po 25 mm. Preostale tri krstarice ove grupe
potopljene su u posljednjim mjesecima rata, odnosno u prvoj polovici god. 1945.
menom mnegi su izgorjeli. Te stra�ne no�i poginulo je u Tokiju 80 000 ljudi, dok je
preko 100 000 ranjeno.
Napadi ameri�kih aviona nastavili su se na Tokio i na druge gradove. U me�uvremenu
supertvr�ave su padobranima bacale magnetske mine na ulaze luka, u tjesnace i u
ostale vode uz japanske obale. Do kraja rata polo�ile su na taj na�in preko 12 000
mina i prekinule znatan dio obalnog saobra�aja. Poput oluje napale su velikim
snagama Kure, va�nu bazu japanske ftote, s te�kim o�te�enjima nanesenim na nekoliko
velikih ratnih jedinica.
Po�etkom o�ujka vratile su se glavne snage ameri�ke flote u bazu otoka Uliti. Ovdje
su vr�ili brze i kratke pripreme za novi veliki napad. Cijelog dana vr�en je
naporan rad na ukrcavanju municje i opreme, na raznim manjim i ve�im popravcima, i
na svemu �to je za novu veliku borbu potrebno. Vrijeme je bilo vrlo blago, mirno i
povoljno. Poslije sun�anih dana nastupile su zvjezdane tropske no�i. Brodovi u bazi
ni onda nisu mirovali. Ovaj ogroman mravinjak od �elika i mnogobrojnih ljudi �ivio
je svojim neprekidnim �ivotom. Radionice su radile, �ure�i se da u rekordnom
vremenu osposobe jedinice, velika skladi�ta primala su i izdavala robu, mnogobrojna
transportna sredstva vrzla su se u svim pravcima, a �ivot se odvijao u velikoj
vrevi desetaka hiljada zaposlenih. Jake svjetiljke obasjavale su stotine radili�-
Ameri�ki nosa� aviona Bunker H i 11, te�ko o�te�en napadom japanskog kamikaza pred
Okinavvom. U provedbi ameri�ke operacije �Iceberg� izveli su Japanci najve�i plan
ofenzive samoubojica nazvan k i k u s u i. U prvom naletu, po�ev�i od 6. IV 1945,
potopili su japanski kamikaze dva razara�a, nekoliko transportnih i desantnih
brodova, a o�tetili bojni brod M a r y 1 a n d, nosa� aviona Hancock i 10 razara�a.
ta, a na prostranom sidri�tu, okru�enom mnogobrojnim koraljnim grebenima i otocima,
bila je usidrena ogromna flota. Njena snaga bila je svakog dana sve ve�a, a njeni
udarci sve ja�i.
Sada su se vidjele samo tamne sjenke obrisa velikih brodova na zvjezdanom nebu ili
odrazi svjetala s kopna. Brodovi su bili potpuno zamra�eni, prema propisima ratne
slu�be. Na njima je bilo �ivo. Rad je zavr�io i sada je bilo vrijeme odre�eno za
odmor i razonodu na koju je komanda vrlo mnogo pazila. Na svakom ve�em brodu
prikazivani su filmovi, koriste�i se mra�nom palubom. S manjih brodova posade do�le
su na ve�e, da i oni sudjeluju u filmu. Oko stotinu kinematografa radilo je
istovremeno na tamnoj pu�ini ovoga sidri�ta, a preko 50 000 ljudi uperilo je o�i na
filmska platna.
Ameri�ki nosa� aviona F r a n k I i n, pretrpio je u borbama za Okinavvu posebno
te�ka o�te�enja pod napadima ve�eg broja kamikaza. Imao je 724 mrtva i 265 ranjenih
u posadi. Usprkos tome da su brojni ameri�ki lova�ki avioni po�rtvovno branili
flotu i da su uspjeli sru�iti 60% kamikaza prije nego �to su mogli dose�i brodove,
preostali su po�inili velike �tete. U borbama za Okinavvu. Japanci su izgubili 7
830 aviona, od kojih 924 kamikaza. Kamikaze su uspjeli u ratu ukupno potopiti 40
ameri�kih brodova i ozbiljno o�tetiti 281, od toga je 26 potopljenih i 164
o�te�enih brodova bilo samo u operaciji �Iceberg� za osvajanje Okinavve. U borbama
za Okinavvu imala je ameri�ka mornarica preko 4 000 mrtvih, od toga mnogo oficira,
me�u �lanovima posade svojih brodova, uzrokovanih napadima kamikaza.
Iznenada je bljesnula jaka eskplozija. Dva japanska samoubojni�ka aviona probila su
se gotovo 1 300 km daleko, da bi iznenadila nosa�e na odmoru. Jedan od njih se sada
usred predstave zabio na palubu nosa�a Randolph (Rendolf). Osim velikog broja
mrtvih i ranjenih, buknuo je jaki po�ar koji je nekoliko sati razdirao veliki brod
te�ko ga o�tetiv�i. Drugi samoubojni�ki
Jo� jedna snimka ameri�kog nosa�a F r a n k 1 i n, na kojoj se vide sve strahote
razaranja od napada kamikaza. Ameri�ka mornarica imala je zbog eksplozija kamikaza
ukupno 4 146 mrtva i 5 540 ranjenih u posadama pojedinih brodova. �ak je i
komandant Pete flote, admiral Spruance, poslije te�kog o�te�enja svog zastavnog
broda-krstarice Nevv Mexico, morao prije�i na bojni brod N e vv M e x i c o, da bi
s njega dalje rukovodio operacijama.
avion, vide�i na mra�nom sidri�tu veliku sjenku, zabio se u nju. Mislio je da je to
neki veliki brod, a bio je samo greben. �rtva njegova �ivota bila je uzaludna.
Te�ke borbe za Okinavu
Nekoliko dana kasnije isplovila je ameri�ka eskadra iz ovog sidri�ta. Bilo je 7
sati ujutro i sunce je obasjavalo otok i njegove koraljne grebene. Vrijeme je bilo
divno, a plava morska pu�ina potpuno mirna. U duga�-
Lete�e tvr�ave s otvorenim �trbuhom� iz kojeg su izbacivale tovar bombi.
koj koloni isplovili su najprije razara�i, a onda, za njima, velike impozantne
trupine te�kih jedinica, polagano izlaze�i kroz otvore me�u grebenima. Tu je bilo
16 nosa�a aviona, 8 bojnih brodova, 2 nova bojna krsta�a i 14 krstarica. Za njima
je isplovio opet velik roj razara�a koji su brzo pove�ali brzinu i zauzeli svoja
mjesta na bo�noj za�titi. Ovaj puta flota je i�la direktno u osi-nje gnijezdo. Udar
je sada bio namijenjen otoku Okina-vi, a to zna�i direktno Japanu.
Japanska krstarica Ujo do, jedna od posljednjih isporu�enih mornarici od japanskih
brodogradili�ta. Tona�a 8 164 t standard i 10 900 t u punom optere�enju. Imala je
osobito veliku brzinu 36 �vorova, jer je bila predvi�ena kao admiralski brod grupa
najmodernijih razara�a. Naoru�anje: 6 topova po 155 mm u dvije trocijevne pram�ane
kule , zatim 8 topova po 100 mm i 52 pro- (
tuavionske cijevi po 25 mm. Nije imala torpedne cijevi.
Otok Okinava nije bio neko osvojeno podru�je, nego teritorij samog Japana, jedan od
predotoka same matice �carstva izlaze�eg sunca�. Udaljen samo 700 km od Nagasakija,
nalaze�i se u vijencu arhipelaga Riu-Kiu, na pola puta izme�u Japana i Formoze,
ovaj otok prili�ne I
veli�ine dug je preko 100 km i �irok 10 do 25 km. Nalazi se na strate�ki vrlo
va�nom polo�aju koji dominira cijelom isti�nom obalom Azije i njenih okolnim
morima. Zato nije �udo da su ga Japanci jako utvrdili i dali mu jaku obranu od
preko 120 000 vojnika, vi�e od 500 topova i velike koli�ine drugog materijala.
Komandu su Japanci povjerili vrlo sposobnom i promi�ljenom generalu U�ijimi. Osim
toga, Japanci su stavili u pogon sve svoje obrambene snage iz drugih podru�ja, da
bi dali podr�ku Okinavi.
Amerikanci su o�ekivali vrlo te�ku borbu. Zauzimanje Okinave dalo bi im mogu�nosti
mnogo ja�eg napada na samo sredi�te Japana. Ra�unali su da obrana raspola�e sa 60
000 ljudi, a fotografije izvi�a�kih aviona pokazivale su na Okinavi 5 aerodroma.
Zapravo, obrana je bila dvostruko ja�a od o�ekivane. Amerikanci su za napad
odredili 183 000 vojnika, jer su smatrali da �e time imati trostruku premo�.
Poslije, kad se pokazalo to nedovoljnim, moralo se na brzinu slati mnoga poja�anja,
�ime je ukupni broj ljudi do�ao na preko 451 000
4 a*
Japanska te�ka krstarica A t a g o, istog tipa kao Takao, u punoj vo�nji poslije
rekonstrukcije. Pregradnja �etiri jedinice ovog tipa radi modernizacije pove�ala im
je tona�u na 13 400 t, �to je smanjilo brzinu na 34 �vora. Me�u ostalim dobili su
nove topove s 203 mm tipa Gota E I, koji su kod 55 stupnjeva imale domet 29400 m, a
mogle su ispaliti 4 plotuna u minuti, sa zrnima 125,8 kg.
ljudi. Za prvi napad odre�ena je ekspedicijska flota ve�a od bilo koje dotada�nje.
Ona je brojila 1 213 brodova, me�u kojima je bilo i 10 bojnih brodova, 14 eskortnih
nosa�a aviona s 564 aviona, 13 krstarica, 23 razara�a i 430 velikih transportnih
brodova.
Kao �to je spomenuto, za�titna flota koja je trebalo da �titi i podr�ava ovu flotu
iskrcavanja, bila je ja�a nego u bilo kojoj dotada�njoj operaciji. Ve� preko dva
dana plovila je ona prema Okinavi. Nije i�la direktno pravcem radi zavaravanja
eventualnog neprijateljskog izvi�anja. Vrijeme koje je bilo krasno poslije odlaska
iz Ulitija, postepeno se pogor�avalo. Nebo su pokrili gusti oblaci, a povr�ina
oceana bila je olovnosiva. Na otvorenom moru �ekali su na odre�enom mjestu tankeri
i 16. o�ujka 1945. eskadra je popunila svoje zalihe goriva, a onda je usmjerila
prema arhipelagu Riu-Kiu. Sve dublje prodirala je u podru�je gdje se mogao sresti
neprijatelj. Dok su brodovi vozili brzinom od 25 �vorova, ljudi su na eskadri
zabrinuto razmi�ljali ho�e li uspjeti neopa�e-no sti�i u blizinu neprijateljske
obale i vlastitim avionima onesposobiti aerodrome prije nego �to budu opa�e-ni i
prije nego �to bi japanski avioni mogli uzletjeti da izvr�e uni�tavaju�i napad na
eskadru.
Za sada je sve bilo mirno. Ipak, de�urno osoblje na radarima vrlo je budno i
napregnuto- gledalo u ekran
Ameri�ka krstarica Indianapolis, zastavni brod admirala Spruancea. Imala je 12 600
t u punom optere�enju brzinu 32,7 �vorova. Naoru�anje: 9 topova po 203 mm, dalje 8
topova po 127
aparata �ekaju�i pojavu protivnika. Pro�la je no� i slijede�i dan. Spusilo se ve�e,
a uzbu�enje je raslo. Bio je ve� potpuni mrak, 17. o�ujka, 21 sat i 40 minuta, kada
je de�urni na radaru nosa�a Enterprise monotonim glasom rekao: �Kva�ice pravac 142,
udaljenost 130 km.� U istom trenutku dva telefonista, sjede�i pred tablom svoje
centrale, pritisla su nekoliko dugmeta i ponovila u mikrofone: �Kva�ice pravac 142,
udaljenost 130 km.� Bila je potpuno crna no�, bez zvijezda i mjese�ine. Na
udaljenosti od 130 km pojavila su se 3 aviona. Radar ih je otkrio kao da su po
bijelom danu i daleko nekoliko stotina metara. Za nekoliko trenutaka preko
aparature IFF (Interrogation Friend or Foe), kojom je u toku rata upotpunjena
radarska oprema brodova, ustanovljeno je da su to japanski avioni.
Ne�to poslije s palube nosa�a Enterprise uzletjelo je nekolijco lova�kih aviona.
Bila je potpuno tamna no� i
mm, 24 protuavionske cijevi po 40 mm i 22 cijevi po 20 mm. Dva katapulta s 4
izvi�a�ka hidroplana. Posada u ratu 1 200 ljudi.
samo se �ulo kako uzle�u avioni, ali nije bilo mogu�e vidjeti ni tamne sjenke.
Prije godinu dana to bi bilo smatrano potpuno nemogu�im, ali sada, to se odvijalo
kao po bijelom danu, jer je Enterprise, kao i nekoliko drugih nosa�a, bio opremljen
za no�ne letove. Avioni koji su uzletjeli bili su no�ni lovci, i oni su,
zahvaljuju�i aparatima svoje opreme, prona�li u punom mraku udaljene japanske
avione od kojih su 2 sru�ili, ali je tre�i pobjegao. Eskadra je bila otkrivena.
Drugog jutra, ve� u 5 sati i 45 minuta, po�eli su uzletati ameri�ki avioni. Bilo je
jasno da predstoji te�ka borba. Jake borbe za Okinavu razmahale su se svom
�estinom.
Ovoga puta sudjelovala je u borbama protiv Japana i jedna britanska eskadra koja se
pridru�ila glavnoj ameri�koj floti. Tu su osim 4 krstarice i 12 razara�a bili 1
bojni brod od 35 000 tona i moderni nosa� od 23 000 tona tipa Illustrious
(Ilastries), s ukupno 244 aviona.
N'.inia je .comandirao britanski viceadmiral Ravvlings (.<olingz). Poslije jake
pripreme i vi�ednevnog te�kog bombardiranja aviona i brodova, po�elo je, 1. travnja
1945. iskrcavanje na Okinavi. Iznena�enje je uspjelo i Amerikanci su jo� istog dana
zauzeli 2 aerodroma. Ali, onda je nastupio jak protuudar Japanaca. Jo� nikada nisu
Japanci nastupili s tako sna�nom avijacijom. Na ameri�ke brodove sru�ila se oluja
japanskih napada. Samoubojni�ki avioni pojavili su se u tako velikom broju i s
takvom �estinom, kao nikada prije i poslije toga. U roku od nekoliko dana
potopljeno je 28 ameri�kih brodova, dok su ve�e o�te�enje imala 222 broda. Me�u
o�te�enima bili su veliki nosa�i Yorktown, VVasp, Enterprise i drugi.
Naro�ito je te�ko pro�ao nosa� Franklin koji je, kad ga je zahvatio napad, imao
palubu punu aviona pripravnih za uzletanje, punih benzina i bombi. Za nekoliko
sekundi sve je bilo u plamenu, tisu�e litara benzina gorjelo je na palubi, bombe su
eksplodirale na avionima, a topovi i rakete po�eli su od vru�ine sami od sebe
pucati na sve strane. To je bio stra�an prizor i jedan mladi oficir, koji je tek
stigao iz �kole i nalazio se u ma�in-skom prostoru na svom mjestu, izjavio je da je
imao dojam da do�ivaljava zemljotres u zapaljenom rudniku. Na brodu je poginulo
preko 800 ljudi. Ipak, uspjelo je brod spasiti uz pomo� razara�a i krstarica, koji
su pomogli ga�enje, i onda ga izvukli na popravak. �estinu borbe pokazuje najbolje
�injenica, da su Japanci u nekoliko dana izgubili oko 4 000 aviona, od �ega su bili
polovica kamikaze.
Samoubojni�ki avioni tako su �estoko napadali, da je u nekim napadima istovremeno
u�estvovalo do 185 kamikaza. Borbe su se produ�ile puna 3 mjeseca. Gubici
Amerikanaca bili su veliki, naro�ito na moru oko otoka. Na komandnom brodu admirala
Mitchera bilo je samo poslije jedne bitke 402 mrtva i 264 ranjenih. Ukupno su
Amerikanci izgubili 36 potopljenih brodova i 368 o�te�enih, ve�inom te�ko. Na
brodovima je bilo blizu 5 000 mrtvih i 4 800 ranjenih, a uni�teno je 763 aviona.
Gubici na kopnu bili su znatno ve�i. Ipak, Oki-nava je bila kona�no zauzeta i
Amerikanci su velikom hranom izuradili baze za dalinje napade. Za kratko vri-
jeme stavljeno je u pogon 8 aerodroma, a osoblje svih baza na Okinavi brojilo je
preko 250 000 ljudi, ne ra�unaju�i 183 000 ljudi borbenih trupa. Japanci su imali
jo� mnogo te�e gubitke, i to preko 130 000 mrtvih i oko 7 800 izgubljenih aviona.
Zastava sunca nestaje s mora
Cijelo vrijeme ameri�ka je flota bila u akciji, popunjavaju�i na otvorenom moru
svoje zalihe. Britanski novi nosa�i aviona, koji su bili preba�eni u Pacifik i koji
su u borbama pokazali otporniju konstrukciju, jer su cijelu uzletnu palubu imali
izra�enu od debelog oklopnog �elika, koju ni kamikaze nisu mogle probiti, nisu
mogli izdr�ati tako dugo na moru. Oni su se poslije 25 dana neprekidnih borbi
protiv aviona, podmornica, mina, obalnih utvr�enja i oluje, morali povu�i na odmor
i obnovu zaliha, unato� odlu�nim posadama i velikom pomorskom iskustvu. Jedino
ozbiljno o�te�enje imao je nosa� Formidable (Formidebl) kod kojeg je, zbog gre�ke,
top na lova�kom avionu u hangaru pod palubom sam od sebe po�eo pucati, pogodiv�i
druge avione na kojima je eksplodirao benzin, a onda je od eksplozija i po�ara
stradalo 28 aviona.
Ameri�ka eskadra ostala je pod najte�im uvjetima neprekidnih borbi u operacijama
bez predaha punih 91 dan, obnavljaju�i ne samo gorivo i municiju, nego i hranu,
avione, avionske dijelove pa �ak i posade, ubrojiv�i admirale pojedinih grupa sa
�tabom, pa i samog glavnog komandanta s njegovim �tabom, jer je premorenog
Spruancea zamijenio admiral Halsev sa svojim �tabom.
Japanci su posljednjim naporima o�ajnika poku�avali baciti u borbu jo� ne�to od
preostalih brodova. Ali ostalo im je vrlo malo brodova, ai njih nisu mogli sve po-
lati, jer je nesta�ica goriva bila u Japanu ve� tolika, da je admiral Tojoda s
najve�om mukom isposlovao da dobije 2 500 tona nafte. Pomo�u nje poslao je prema
Okinavi najve�i brod Jamato, laku krstaricu Jahagi i 8
razara�a. Ameri�ka podmornica primijetila ih je, a na njen izvje�taj po�lo je s
ameri�kih nosa�a 400 aviona u napad. U strahovitom napadu potopljen je Jahagi s 4
torpeda, a za 2 sata nestao je sa povr�ine i Jamato pod strahovitim udarcima,
dobiv�i 10 torpeda i 5 bombi. Od 2 500 ljudi posade spa�eno je samo 280. Admiral i
komandant broda potonuli su sa svojim brodom. Od 8 razara�a vratilo se samo 4, a i
oni su bili te�ko o�te�eni.
Mjesec dana poslije potopilo je 5 britanskih razara�a u Malajskom tjesnacu te�ku
krstaricu Haguro spretnim napadom torpedima, istovremeno s nekoliko strana. Samo 3
tjedna poslije jedna britanska podmornica potopila je u Javanskom moru te�ku
krstaricu A�igara. Britanska d�epna podmornica, s posadom od 3 �ovjeka, provukla se
u sidri�te Singapura i tamo sna�nom eksplozijom onesposobila te�ku krstaricu Takao.
Time su i posljednje jedinice japanske flote nestale s povr�ine, i Japan vi�e nije
imao nikakve pomorske snage koja bi se mogla ozbiljno suprotstaviti napadu. Zastava
�izlaze�eg sunca� nije se vi�e mogla vijoriti ni na jednom jarbolu koji bi se
usudio pojaviti na otvorenom moru. Ona je definitivno nestala s Pacifika.
Nova oru�ja Japana
Zauzimanjem Okinave dobili su Amerikanci na raspolaganje prili�no velik otok,
udaljen tek oko 350 milja od samog Japana. Time su dobili izvanredno va�nu bazu za
kona�ni napad na Japan. Iako je bilo jasno ve� poslije zauzimanja Filipina, da je
Japan izgubio rat, a naro�ito da nema vi�e nikakvih izgleda za uspjeh poslije
zauzimanja Okinave, ipak u japanskoj komandi nisu pomi�ljali na mir. Dosada�nji
gubici bili su tako veliki, da ih nije bilo mogu�e nadoknaditi. Ratna mornarica
izgubila je preko 500 brodova s preko 1 700 000 tona, avijacija je izgubila blizu
50 000 aviona, a industrijska proizvodnja je, zbog prekida komunikacija i
snabdijevanja, stajno opadala. Tako je, na primjer, proizvodnja �e-
lika pala sa 7 milijuna tona na ispod milijun tona godi�nje. Rat u Evropi bio je
zavr�en i sada je oslabljeni Japan stajao sam pred oru�anom snagom cijelog svijeta.
Ipak, ostalo je jo� oko 9 000 aviona i vojska od 3 milijuna ljudi. S ovim snagama
�eljela je japanska komanda nastaviti borbu. Zanesenost i zagri�ljivost bila je
tako velika, da je izba�ena parola: ako se �eli pobijediti Japan, treba ubiti
jednog po jednog svih 80 milijuna Japanaca! Sve mogu�nosti zemlje su mobilizirane i
pokrenuto je sve �to je imalo i najmanje mogu�nosti da se bori. Ubrzana je
proizvodnja u tvornicama aviona, koje su dale najve�om brzinom jo� nekoliko tisu�a
aviona. Najve�i dio zrakoplovnih snaga pretvoren je u samou-bojni�ke jedinice.
Ponestalo je goriva, ali i tu su napregnute krajnje snage, pa je za mlazne lovce,
koji su ba� bili u zavr�avanju i trebalo da budu spremljeni za prve borbe,
na�injeno gorivo iz smole crnogori�nog drveta. Proizvodnja �ivih torpeda je
pove�ana, a isto tako i malih d�epnih podmornica s posadom od 2 �ovjeka. Sastavi
samoubojni�kih jedinica raspolagali su ve� s 420 �ivih torpeda i 230 d�epnih
podmornica. Ovo oru�je moglo je imati veliki uspjeh protiv ameri�kih brodova uz
same obale Japana, koriste�i se mnogobrojnim zaljevima i otocima koji tamo postoje.
Napregnuv�i tako sve snage do krajnosti, ra�unala je japanska komanda da �e uspjeti
nanijeti uni�tavaju�i poraz snagama koje bi Amerikanci iskrcali. U tu svrhu izradio
je carski general�tab posljednji plan koji je dobio ime �Kecu�. U vrhovnoj komandi
izvr�ene su opet znatne osobne promjene, pa je admiral Tojoda postao na�elnik
glavnog general�taba, a admiral Jonaj ministar mornarice. Ve�ina mornari�kih
oficira i admirala nije vjerovala u uspjeh obrane, ali generali vojske htjeli su
borbu do zadnjeg �ovjeka. To je dovodilo do mnogih osobnih sukoba, pa i do
samoubojstava nekoliko najvi�ih komandanata. Nije poznato kako su generali
zami�ljali daljnji razvitak doga�aja, �ak i onda kad bi im i uspjelo pobijediti
iskrcane Amerikance, i kakvog bi izgleda imao Japan bez ratne i trgova�ke flote,
potpuno blokiran na svojim otocima.
Ameri�ka komanda o�ekivala je najte�u borbu. Bilo joj je jasno da predstoji ne samo
kona�na, nego i najve-
�a bitka pacifi�kog rata. Oslanjaju�i se na ogromnu ekonomsku i tehni�ku snagu,
nije sumnjala u kona�an rezultat, a za iskrcavanje predvi�eno je 25 divizija. Napad
je trebalo da po�ne u listopadu, a do tada je bilo jo� nekoliko mjeseci. Za to
vrijeme ameri�ki avioni s nosa�a i supertvr�ave s velikih aerodroma na Marianskim
otocima neprekidno su bombardirali Japan. Industrija i veliki gradovi pretvoreni su
potpuno u ru�evine. Grad Nagoja, koji je imao preko milijun stanovnika, potpuno je
uni�ten od po�ara. U 93 napada �to su izvr�ile samo supertvr�ave, ba�eno je u
svakom preko 1 100 tona bombi. Samo u jednom napadu bacile su supertvr�ave na Tokio
1 667 000 kg bombi. Ono malo preostalih brodova, koji su se sakrivali po raznim
zaljevima Japana, potopili su avioni s nosa�a. Tako su oti�la na dno jo� 3 bojna
broda, 3 krstarice, 3 obalne oklop-nja�e i brojni razara�i. Od japanske flote
ostali su na povr�ini samo jedan bojni brod, jedna krstarica, 1 nezavr�eni nosa�
aviona i stanovit broj manjih jedinica, ali od svih tih jedinica gotovo nijedna
nije bila zbog te�kih o�te�enja sposobna za borbu.
Propast Hiro�ime
i po�etak atomskog rata
Ratna razaranja jo� nisu bila zavr�ena. Pribli�avao se jo� jedan strahoviti udarac
koji je dugo pripreman. U najve�oj tajnosti isplovila je iz jedne luke na zapadnoj
obali Sjedinjenih Dr�ava krstarica Indianopolis. Imala je tajanstveni zadatak za
koji je znalo vrlo malo ljudi. Utovarila je sanduke nepoznatog sadr�aja, oko kojih
su izvanrednu brigu vodili oficiri, �to su sada do�li na brod, kao i niz nevojnih
osoba, o�igledno stru�njaka s velikim utjecajem, jer se sve radilo po njihovim
uputama. Krstarica je znatnom brzinom plovila pustom pu�inom Tihog oceana do
Marianskih otoka, gdje je iskrcala svoj tajanstveni teret, a s njime su ostali i
oficiri i stru�njaci. Krstarica je nastavila put za Filipine, ali ju je
Ameri�ki te�ki bombarder tipa B - 2 9, u pripremama za utovar velikih bombi radi
napada na Japan.
na pu�ini, gdje nitko vi�e nije o�ekivao neprijatelja, iznenada torpedirala
japanska podmornica. Za nekoliko minuta potonula je, povukav�i polovicu posade sa
sobom. Doga�aji su se tako brzo odvijali, da se nije moglo poslati radio-poziv za
pomo�. Stjecajem nezgodnih okolnosti nestanak broda nije bio primije�en. Nikakva
pomo� nije poslana i, tek 4 dana poslije, nai�ao je slu�ajno jedan brod, spasiv�i
samo jo� polovicu brodolo-maca koji su bili na �ivotu.
Ova nesre�a tajanstvene krstarice nije mogla skrenuti sudbinu, jer je tajanstveni
teret ve� bio na putu za Japan. Bio je 6. kolovoza 1945. kad su s ogromnog
aerodroma na otoku Tinian uzletjele 3 supertvr�ave B-29. Jo� je bila mrkla no�, kad
su one u 3 sata i 45 minuta po�le na svoj dugi let. Jedna od njih uzela je onaj
tajanstveni teret koji je donijela krstarica. Ovim avionim upravljao je sam
pukovnik Tibbett (Tibet), komandant eskadrile koja je za specijalne zadatke ove
vrste izvje�bana na aerodromu Vandovver Field (Vendover Fild) u dr�avi Utah. Ostala
2 aviona imala su razne mjerne instrumente i fotografske aparate.
Po lijepom vremenu let je pro�ao bez ikakvih doga�aja. Poslije dugog puta stigla je
ova grupacija do Japana gdje, nau�eni na uzastopne te�ke napade mnogobrojnih
aviona, nisu ovima posve�ivali nikakvu pa�nju. Pod avionima koji su letjeli na
visini od 10 000 m obasjavalo je toplo ljetno sunce obalu na kojoj su se dizali
obrisi velikog grada. To je bila Hiro�ima, grad s 320 000
Pogled na veliki aerodrom za te�ke bombardere kakve su ameri�ke tehni�ke jedinice
C. B. u kratko vrijeme uredile na otocima Guam, Uliti, Saipan, Tinian i drugima.
Tisu�e poleta-nja provelo je ameri�ko zrakoplovstvo s tih baza.
Ameri�ki bombarder tipa B 29, leti na visini od 9 000 m nose�i na Hirosimu prvu
atomsku bombu u povijesti. Nekoliko dana poslije druga je bomba ba�ena na Nagasaki.
stanovnika. U 8 sati i 15 minuta tajanstveni teret pu�ten je s prvog aviona, i 60
sekundi poslije eksplodirala je prva atomska bomba. Svega 16 sati poslije
predsjednik Truman objavio je u posebnoj radio emisiji da je prvi put u povijesti
�ovje�anstva upotrebljeno to novo oru�je, �uvano do sada u najve�oj tajnosti.
Posljedice su bile strahovite. Sna�na eksplozija zbrisala je u trenutku ovaj veliki
grad. Kako nije dana uzbuna, ve�ina radnika i slu�benika bila je na poslu, �aci u
�kolama, a �ene na ulicama. Nitko nije bio u skloni�tima, a posljedica toga bila je
80 000 mrtvih i 40 000 ranjenih. Bile su sru�ene bolnice, a ve�ina zdravstvenog
osoblja je stradala, tako da i pomo� nije bila mogu�a.
Grad je ostao bez vode i bez saobra�aja, a od 90 000 ku�a 62 000 potpuno je
sru�eno.
Svega 3 dana poslije druga atomska bomba pala je na Nagasaki koji je ve� prije
te�ko stradao, jer je na njega ba�eno 320 000 kg bombi. Ovdje je atomska bomba
ubila 40 000, a ranila preko 25 000 ljudi. U Japanu je zavladala panika. Car je
sazvao vrhovni savjet koji je imao 7 �lanova. Sjednica se razvukla satima i tekla
je s mnogo dramati�nih scena. Tri �lana bila su protiv primirja. Tek poslije dugih
natezanja odlu�eno je da se preko
SSSR-a zatra�i primirje. Ministar rata izvr�io je samoubojstvo, a poslije i
komanduju�i general tokijskog podru�ja.
Sovjetski Savez
ulazi u rat na Pacifiku
Dok je na Tihom oceanu bjesnio zra�no-pomorski rat s mnogim bitkama na velikim
prostranstvima uz upotrebu sna�nih flota, vodio je Sovjetski Savez te�ki rat za
opstanak protiv vrlo jakih njema�kih oru�anih snaga koje su izvr�ile iznenadni
napad 22. 6. 1941. U prvoj fazi rata njema�ke su snage postigle zna�ajne uspjehe i
prodrle su duboko u Rusiju. Stigle su pred Staljingrad, Le-njingrad i Moskvu.
Ta zbivanja imala su znatni odraz na sovjetsku flotu i vojsku Dalekog istoka. U tim
podru�jima dr�ao je Sovjetski Savez jake snage prije po�etka rata zbog stalne
napetosti i zao�trenih odnosa s Japanom. Japan je nakon prodora u Kinu zauzeo
velika podru�ja Mand�urije i tako je stvorena direktna granica sa Sibirom. Japanci
su imali u Mand�uriji vrlo jaku i dobro opremljenu vojsku, tzv. Kvantun�ku armiju.
Zbog toga je SSSR dr�ao du� duga�ke granice isto�nog Sibira, od Irkutska do
Vladivostoka, jaku armijsku grupu s velikim brojem divizija, dobro opremljenih
brojnim tenkovima, topovima i ostalim naoru�anjem, jer se godinama smatralo da je
upravo ovo podru�je najkriti�nije za sigurnost zemlje. Mogu�nost iznenadnog napada
u Evropi nije smatrana realnom.
Na Dalekom istoku nalazio se i znatan dio sovjetskih pomorskih snaga. Bila je to
Tihooceanska flota, s glavnom bazom u Vladivostoku i velikim novim brodogradili�tem
u Komsomolsku. U o�i rata ta je flota imala, prema nepotpunim podacima, novi brod
vo�u flotile od 3 000 tona, nekoliko modernih razara�a od 1 600 tona i 37 �vorova
brzine, nekoliko novih torpiljarki od 700 tona i 29 �vorova brzine, oko 30 ve�ih
podmornica
Pogled na luku Vladivostok i sidri�te zaljeva Zlatni rog. Ova baza sovjetske flote
na Pacifiku ubraja se u najbolje luke svijeta. Zale�ena je oko dva mjeseca u
godini, ali se pomo�u ledolomaca mo�e dr�ati operativnom cijele godine.
tipa L i tipa S po 600 tona i oko 20 malih obalnih podmornica tipa M po 200 tona, s
nizom ostalih brodova. Jaku flotu imao je Sovjetski Savez na rijeci Amur.
Raspolagala je s 5 vrlo sna�nih monitora po 950 tona i 6 manjih po 250 tona, i
brojnim oklopljenim topovnja�ama male tona�e.
Ubrzo nakon njema�kog napada god. 1941. ta se slika po�ela temeljito mijenjati.
Kriti�na situacija na frontu pred Moskvom bila je uzrok da je �Stavka�, tj. glavna
komanda SSSR-a, ocjenjuju�i da u Aziji Japan ima druge planove i ne namjerava
napasti iz Mand�urije, odredila hitno prebacivanje znatnog broja divizija iz Sibira
na zapadnu frontu. Stotine vlakova prebacivali su u�urbano sibirske divizije s
njihovom te�kom opremom preko Transibirske �eljeznice pred Moskvu. Stigli su u
posljednji trenutak da pridonesu spasu glavnog grada SSSR-a.
Promjene su bile i s Tihooceanskom flotom. Te�ke borbe na moru za konvoje, koji su
prevozili ratni materijal za Murmansk, bile su uzrok da se pri�lo prebacivanju
brodova s Dalekog istoka. Zato je 15. srpnja 1942. iz Vladivostoka krenula jedna
eskadra za Evropu.
Bili su tu najmoderniji brodovi flote: vo�a floti le Baku od 3 000 tona i razara�i
Razjarenij, Razumnij i Rev-nosnij od 1 600 tona. Pre�li su polarna mora, uz
sjeverne obale Sibira prema Murmansku. Za taj te�ak i naporni put trebalo je puna
tri mjeseca.
U jesen 1942. poslane su iz Petropavlovska podmornice L 15, L 16, S 51, S 54, S 55
i S 56, drugim putem za zapadni front. Plovile su preko sjevernog Pacifika prema
San Francisku, da bi kroz Panamski kanal i preko Atlantika stigle, nakon 20 000
milja, u bazu Poljarno-je blizu Murmanska. Putem je izgubljena podmornica L 16 koju
je 11. listopada 1942. na Pacifiku potopila japanska podmornica J 25. U 1943. god.
nastavljeno je slanje brodova s Dalekog istoka, pri �emu je bio i znatan broj novih
jedinica s novim posadama koje su prethodno u ovoj dalekoj pozadini �kolovane i
izvje�bane.
No dvije godine poslije nastale su velike promjene. Rat u Evropi pribli�avao se
pobjedonosnom zavr�etku. U velja�i 1945, dok su na Tihom oceanu bile u pokretu
velike ameri�ke flotne snage prema otoku Iwo Jima radi osvajanja, odr�ana je u
Jalti na Krimu povijesna konferencija �efova dr�ava. Tu je osim ostalog,
dogovoreno, da �e Crvena armija u�i u rat na Dalekom istoku, da �e dobiti luke
Dairen i Port Artur na 2utom moru, sudjelovanje u upravi mand�urskih �eljeznica i
potpuni utjecaj u Vanjskoj Mongoliji. Isto tako je dogovoreno, da ameri�ke snage
ne�e zauzeti cijelu Koreju, nego samo ju�ni dio.
Nakon �to je rat u Evropi zavr�en, po�eo je Sovjetski Savez pripreme za realizaciju
tog dogovora, utoliko vi�e, �to su se te postavke poklapale s njegovim interesima.
Jake snage Crvene armije preba�ene su na Daleki istok i nekoliko mjeseci gomilane
su mnogobrojne divizije na sibirsko-mand�urskoj granici, sa sjeverne strane rijeke
Amur. Rukovo�enje svima oru�anim snagama na kopnu, u zraku i na moru za cijelo
dalekoisto�no podru�je povjereno je jedinstvenoj vrhovnoj komandi kojoj je na �elo
postavljen mar�al A. V. Vasiljevski.
Flotne snage su poja�ane vi�estruko. Svakodnevno su pristizali novi brodovi. Do
po�etka ratnih operacija protiv Japana sakupljeno je u sastavu Tihooceanske flote 2
krstarice, jedan vo�a flotile, 10 modernih razara�a,
Sovjetski razara� tipa G o r d i j, od kojeg je izgra�eno 29 jedinica u razdoblju
1934-1942. Dio ovih jedinica bio je uvr�ten i u flotu Dalekog istoka. Veli�ina 1
660 t standard, odnosno 2 280 u punom optere�enju. Du�ina 112 m, �irina 10,20 m gaz
3,80 m. Posada 197. Turbine 48 000 KS, brzina 38 �vorova. Na tra�nicama krmene
palube bilo je mjesta za 60 mina. Naoru�anje 4 topa kalibra 130 mm i 6 torpednih
cijevi po 533 mm.
2 zastarjela razara�a, 19 stra�arskih brodova (fregata), 78 podmornica, 10
minopolaga�a, 52 minolovca, 49 pro-tupodmorni�kih patrolnih brodova, 204 torpedna
�amca, mnogo pomo�nih jedinica i 1 549 aviona podre�enih mornarici. Jedan dio ovih
brodova isporu�en je od ameri�kih brodogradili�ta prema posebnom sporazumu.
Rukovo�enje flotnih operacija povjereno je, u okviru jedinstvene dalekoisto�ne
komande mar�ala Vasi-ljevskog, dotada�njem ministru mornarice, admiralu N. G.
Kuznjecovu koji je radi toga stigao u Vladivostok. Njemu je bila podre�ena i
Amurska rije�na flotila kojom je rukovodio kontraadmiral N. V. Antonov. Ova flotila
je tako�er zna�ajno poja�ana, tako da je dosegla zavidnu snagu od preko 200
brodova.
Nakon zavr�enih opse�nih priprema i provedene koncentracije, objavio je SSSR
formalno rat Japanu i zapo�eo s ratnim operacijama. Po nare�enju �Stavke�, deset
minuta poslije pono�i 9. 8. 1945, pre�le su sovjetske oru�ane snage u op�i napad na
cijelom ogromnom podru�ju Dalekog istoka. Juri� brojnih sovjetskih divizija preko
�iroke rijeke Amur proveden je uz vrlo jako sudjelovanje brodova rije�ne flotile.
Veliki broj tih brodova jakom topovskom vatrom po suprotnoj obali pokrivao je
prijelaz preko rijeke. Sna�ni
Sovjetski mornari iznad upravo osvojene luke Port Artur.
monitori Lenjin, Krasnij vostok, Sun Jat Sen, Sverd-lov, Komsomolec, i niz ostalih
od 960 tona svaki, s po 8 topova od 120 mm u oklopljenim kulama i s po 16
malokalibarskih topova i mitraljeza, o�trom bara�nom vatrom razarali su japanske
snage na suprotnoj obali i �titili prijelaz tenkova i trupa na malim brodovima, dok
su topovnja�e stvarale dimnu zavjesu, da ote�aju ga�anje japanske artiljerije.
Punom snagom plovila je Amurska flotila, uzvodno brzinom od 15 �vorova, pod
komandom kontraadmirala Antonova, na monitoru Amur. Nakon uspje�nog iskrcavanja
sovjetskih divizija na drugu obalu ove �iroke i vodom bogate rijeke, �to je
izazvalo povla�enje japanskih trupa, Amurska flotila je nastavila plovidbu uzvodno
i skrenula je u pritoku Amura, rijeku Sungari koja se prote�e duboko u Mand�uriju,
u pozadinu japanskih snaga.
Kvantun�ka armija nije sada bila tako jaka kao nekada, jer je Japan odavde povukao
znatan broj divizija radi zbivanja na Tihom oceanu. Crvena armija je brzo
napredovala, a japanske snage su se raspadale. Za kratko vrijeme pao je Harbin, da
bi malo zatim bio osvojen
i Mukden. Protivnik je bio u rasulu. Crvena armija osvojila je za kratko vrijeme
cijelu Mand�uriju, a njene jedinice izbile su na �uto more, u�av�i u Port Artur i
luku Dairen.
U ruke sovjetskih trupa pao je bogat plijen na podru�ju cijele velike i visoko
razvijene dr�ave Mand�ukuo, tj. Mand�urije. Osim ogromnih koli�ina oru�ja i opreme
razbijene japanske vojske, bile su tu velike koli�ine privrednih dobara, sirovina,
kamiona, vagona i razne druge robe. Osim toga, tu su bile mnoge zna�ajne tvornice
koje su za potrebe vojnog i civilnog snabdijevanja metropole izgradili Japanci. Sve
te tvornice, do posljednjeg stroja, bile su velikom brzinom demontirane i zajedno s
alatom, opremom i dijelom zarobljenog osoblja odvu�ene u Sibir gdje su opet
uspostavljene s punom proizvodnjom. U svom munjevitom naletu Sovjeti su zauzeli i
sjevernu polovicu Koreje, �to je imalo presudne posljedice za �itav daljnji razvoj
povijesti ovog dijela svijeta.
Dok su na kopnu tekli opisani doga�aji, sovjetska Ti-hooceanska flota usporedno je
provodila svoje pokrete prema op�em operativnom planu. Japanske pomorske snage bile
su u to doba jo� prili�no jake, unato� pretrpljenih poraza na Pacifiku, ali je
njihov glavni dio bio raspore�en za obranu Japana s juga i istoka, tj. sa pu�ine
Tihog oceana. Prema sovjetskim dokumentima, dalekoisto�na komanda je u tada�njim
procjenama smatrala da Japan raspola�e s oko 700 ratnih brodova, sposobnih za
borbu, i s preko 8 000 aviona. Mornari�ke zra�ne snage cijenili su na 2 000 aviona.
Od tih zra�nih snaga nalazilo se na po�etku sovjetskog napada prema japanskim
dokumentima, u Mand�uriji 232 aviona.
Od japanskih pomorskih snaga bile su u to vrijeme raspore�ene prema zapadu, tj.
prema obalama Azije, samo malobrojne jedinice. Tako je za obranu i osiguranje
kretanja transportnih konvoja u podru�ju Cu�ime bila grupa koja je imala jedan
razara�, 8 fregata i 12 korveta. Na sjeveru Japana, prema Kurilskim otocima, bilo
je 5 fregata i, kod otoka Hokaido, jedan razara� s 4 korvete. S jedinicama uz
isto�ne obale Koreje japanska je komanda za operacije u Japanskom moru izme-
viaaivostoka raspolagala ukupno s 2 razara�a, 19 fregata i 20 korveta.
Sovjetska Tihooceanska flota zapo�ela je operacije istovremeno s po�etkom op�e
ofenzive Crvene armije. Jo� pod za�titom no�i, rano 9. 8. 1945, isplovila je iz
Vla-divostoka jedna sovjetska eskadra, pod komandom admirala Juma�eva koji je
rukovodio operacije s razara�a Vojkov. Zadatak ovog napada bio je osvajanje luka
Juki, Rasin i Seisin, koje su na krajnjem sjeveroistoku Koreje, blizu granice
Sibira. Ova eskadra imala je, osim admiral ovog razara�a, jo� i 8 fregata, 7
minolovaca, 12 desantnih brodova, 18 torpednih �amaca i 7 transportnih brodova.
Osim toga, dodijeljeno joj je 188 bombardera i 73 lova�ka aviona. Na desantnim
brodovima bilo je 5 00d vojnika mornari�ke pje�adije, pod komandom generalmajora
Tru�ina.
Prema planu trebalo je najprije avijacija smek�ati obranu znatnih japanskih snaga.
Zato su s flote jo� no�u, u plovidbi prema cilju, vidjeli �estoke nalete sovjetskih
aviona na ove luke. U prvih 48 sati operacije sovjetski avioni imali su 552 leta.
Oni su na luku Sei�in i na kolodvore Ranan i Funei bacili preko 2 000 tona bombi.
Jo� za vrijeme pribli�avanja stradala su tri transportna broda na japanskim minama.
Prvi juri� na luku izvr�ili su torpedni �amci. Do�ekani su jakom vatrom sa svih
strana, tako da su se morali za�tititi dimnom zavjesom. Napad je dalje tekao po
planu i unato� jakom otporu japanskih snaga zauzete su sve tri luke. To je
omogu�ilo br�e napredovanje kopnom za osvajanje sjeverne Koreje, a posebno za
osvajanje va�ne luke VVonsan.
Istovremeno su sovjetske oru�ane snage vodile borbu na otoku Sahalinu, pa je za
nekoliko dana, uz desante u luke Toro i Maoka, potpuno zauzeto ovo va�no podru�je.
Ne�to te�e i�lo je osvajanje oto�nog arhipelaga Kurila. Te operacije po�ele su
iskrcavanjem na najsjeverniji otok �imu�u. On je najbli�e ju�nom rtu Kam-�atke, od
kojeg ga dijeli svega 6 i pol milja �irok tjesnac. Na otoku je i najsjevernija
japanska ratna luka Kataoka koja je mogla primati razara�e i lake krstarice, pa je
otok bio dobro utvr�en. U ju�noj grupi lanca Kurilskih otoka nalazi se i Etorofu,
odakle je japanska flota po�la
Jedan od brojnih sna�nih naleta ameri�kih aviona s nosa�a na pu�ini Pacifika, u
napadu na Japan.
prije �etiri godine u napad na Pearl Harbor i tako zapo�ela rat na Pacifiku.
Sovjetske snage po�le su iz luke Petropavlovsk. Operacijama je rukovodio
generalmajor Gnje�ko, a komandu pomorskih snaga imao je kapetan bojnog broda Po-
nomarjov s patrolnog broda Kirov. Za juri� na obalu odre�en je desantni odred
prili�ne snage. Bila su tu dva patrolna broda, jedna podmornica, 4 minolovca, 8
patrolnih i 2 torpedna �amca, jedna plivaju�a baterija, 4 pomo�na broda, 16
desantnih i 17 transportnih brodova. Ove snage su se, koriste�i se gustom maglom,
pri-krale otoku i iskrcale cijelu diviziju. Japanci su sa svojih 8 500 vojnika
pru�ali �estoki otpor i poku�ali su protu-napadom baciti iskrcane trupe u more. No,
to je ostalo bez uspjeha.
Nakon pet dana, u kojima je artiljerija ispalila preko 2 000 granata, otok �imu�u
je bio zauzet. Sovjetske snage nastavile su napade na slijede�i otok, i tako redom
dalje prema jugu. To je i�lo dosta jednostavno, jer je bilo postepeno, a sve
sovjetske snage bile su usmjerene samo na najbli�i slijede�i pojedina�ni otok.
Otpor je bio
slab i otoci su brzo jedan po jedan zauzeti brzim de-santnim operacijama. Svakog
dana pao je po jedan otok. U tjedan dana osvojeni su Paramu�iro 24. 8, One-kotan
25. 8, pa Sia�kotan, �imu�iru i Urupu, da bi 28.
8. u sovjetske ruke pao i Etorofu s velikim zaljevom koji mo�e primiti i najve�u
flotu. To je i danas flotna baza sovjetske ratne mornarice, od najve�e va�nosti za
eventualne operacije na Tihom oceanu. Kona�no je 2.
9. 1945. zaposjednut i Kuna�iri, uz samu sjevernu obalu Japana. Time je zavr�eno
osvajanje cijelog arhipelaga Kurila na kojima je u borbama zarobljeno 63 840
Japanaca.
Ove operacije nisu imale tako veliku va�nost za ratna zbivanja na Pacifiku koliko
za cijelo poslijeratno razdoblje do dana�njeg vremena. Sovjetki Savez dobio je
mogu�nost velikog razvoja svoje Tihooceanske flote koja sada nije vi�e zatvorena u
podru�je Vladivostoka, nego ima niz prolaza i upori�ta za potencijalne operacije na
velikim prostranstvima pu�ine Tihog oceana.
Slom
Rat na Pacifiku do�ao je kraju. Na bojnom brodu Missouri japanski predstavnici
potpisali su kapitulaciju. Sru�ena je mo� velikog carstva koje je nekoliko godina
prije posjedovalo ogromna podru�ja isto�ne i jugoisto�ne Azije, a �iji su
rukovodioci ma�tali o gospodstvu nad cijelim kontinentima. Za tu �elju �rtvovano je
nekoliko milijuna ljudi, dok je stotine milijuna moralo pro�i strahovite patnje.
Uni�tena su ogromna materijalna dobra, mnogi gradovi, stotine tvornica i tisu�e
brodova. Sve ovo moglo je biti upotrebljeno za blagostanje, a slu�ilo je samo za
uni�tavanje, razaranje i stvaranje bijede.
Sa svr�etkom rata na Pacifiku zavr�ile su se i posljednje borbe drugog svjetskog
rata. Gotovo punih 6 godina tekla je krv gotovo po svim kontinentima i svim
oceanima. Milijuni ljudi dali su �ivote, drugi milijuni ostali
35?
Ameri�ka flota pred japanskom obalom na dan svr�etka rata. Atomska bomba i
kapitulacija Japana u�inili su nepotrebnim ostvarenje plana �Olvmpic�, koji je
predvi�ao 1. XII 1945. po�etak op�eg iskrcavanja na najju�niji dio Japana. Poslije
je 1. III 1946. trebao po�eti jo� ve�i napad u operaciji �Coronet�. �tab generala
MacArthura izradio je plan jo� i za plan operacije �Down-fall�, prema kojem su
snage od 5 milijuna vojnika, uz podr�ku do tada nevi�ene koncentracije zra�nih i
pomorskih formacija, trebale zauzeti Japan. O�ekivao se fanati�ni otpor Japanaca,
pa se ra�unalo da bi gubici u ljudstvu bili desetak puta ve�i od onih koje su
uzrokovale atomske bombe na Hiro�imu i Nagasaki.
su bogalji za sav svoj �ivot, razorene su obitelji i doma�a ognji�ta, mnogi su
ostali bez najbli�ih. Beskona�ne tregedije odigravale su se svakog dana i svakog
�asa pod ru�evinama ku�a u bombardiranim gradovima, po blatnim rovovima na tisu�e
kilometara razasutih fron-tova, u po�arima tvornica i rafinerija, u zatvorenim
�eli�nim trupovima podmornica, na brodovima koje su razdirale eksplozije torpeda i
vlastite municije, u unutra�njosti brodova iz kojih je po�ar zatvorio zauvijek
svaki izlaz, u utvr�enjima na koja su padale tisu�e granata i mlazovi baca�a
plamena, na odsje�enim polo�ajima gdje su ljudi, uz strahovito gladovanje, potpuno
smalaksali, gledali kako jedan za drugim padaju njihovi supatnici i �ekali kad �e
na njih do�i red, na avionima
Sve�ani �in potpisivanja kapitulacije Japana i svr�etka rata na Pacifiku,u
prisutnosti najvi�ih oficira ameri�kih oru�anih snaga, na palubi bojnog broda
Missouri, u Tokijskom zaljevu. Potpisuje admiral Chester VV. Nimltz, komandant
Pacifi�kog rati�ta, a iza njega stoje general armije MacArthur, admiral flote
Halsev i viceadmiral Sherman. U tom je ratu Japan izgubio 11 bojnih brodova, 21
velikih nosa�a aviona, 5 lakih nosa�a, 18 te�kih i 23 lake krstarice, 134 razara�a,
90 eskortnih brodova i 130 podmornica. Pobjeda je Sjedinjene Ameri�ke Dr�ave
stajala potopljenih 2 bojna broda, 5 velikih i 6 lakih nosa�a aviona, 7 te�kih i 3
lake krstarice, 71 razara�, U eskortnih jedinica i 52 podmornice.
koji su letjeli u gustu bara�nu vatru da izvr�e beznadni zadatak, na onima koji su
i�li da se sudare i sami nestanu u eksploziji ili onima koji su se dali zatvoriti u
�eli�nu cijev �ivog torpeda da vi�e nikad ne iza�u.
Zavr�ilo je strahovito razdoblje kad su snage �ovje�anstva bile napregnute u
nastojanjima ubijanja, ru�enja i uni�tavanja. Svr�ilo je uni�tavanje silnih
materijalnih dobara koja su mogla slu�iti sre�i �ovje�anstva, a tu su slu�ila da
siju smrt, patnje i bijedu. Ljudi su odahnuli. Dovedeni �esto do bezumnosti o�aja,
sada su, puni nade, gledali pred sebe. Umorni, iznemogli, oja�eni, bezvoljni, sada
su se dizali nalaze�i snage da po�nu novi �ivot, da opet grade ono �to je bilo
poru�eno i uni�teno, da bi se pove�ala slava neodgovornih vo�a i imutak nezasitnih
bogata�a u novim osvajanjima. Pru�ile su se mogu�jjosti da se opet izgradi
poru�eno, da se obnovi
uni�teno, da se �ivoti dovedu u normalan tok i da se velike snage �ovje�anstva
upotrebe u plemenitije svrhe nego �to je razaranje, ubijanje i pove�anje bijede.
Ho�e li to uspjeti? Ho�e li, kona�no, strahovita pouka posljednjeg rata biti
dovoljna da napore ljudi usmjeri na stvaranje blagostanja, unapre�enje prosvjete,
zdravstva i socijalnih odnosa, na daljnji razvoj kulture, napredak nauke i
stvaranje velikih umjetni�kih djela? Ho�e li biti izabran put uspona napretka, mira
i ljep�eg �ivota ili put novih razaranja, bijede, patnje i mo�da uni�tenja cijele
na�e civilizacije... ?!
BIBLIOGRAFIJA
1. - Belot R. de, admiral: La guerre aeronavale du Pacifique, 1941-1945; Pari�
2. - Brovvn D.: Carrier Operations in W. W. II, Vol. 2: The Pacific Navies
3. - D'Albas Andrieu: Marine imperiale, les flottes du Mikado; Pari�
4. - Fakey J. James: Pacific War Diary, 1942-1945
5. - Field James; The Battle of Midway: New York
6. - Fu�ida Micuo: L' attaque de Pearl Harbour, Pari�
7. - Fu�ida Micuo and Okumija Masatake: Midway; Tokio
8. - Jensen Oliver: Carrier War: Nevv York
9. - King J. Ernest, admiral: U. S. Navy at War; VVashington
10. - Macintvre Donald: The Battle for the Pacific; London
11. - Millot Bernard: La guerre du Pacifique, Vol 1. Le deferlement japonais; Pari�
12. - Millot Bernard: La guerre du Pacifique, Vol. 2. Le raz de maree americain;
Pari�
13. - Morison S. E.: History of United States Naval Operations in World War II;
Nevv York
14. - Nimitz W. Chester, admiral, and E. B. Potter: The Great Sea War, Washington
15. - Ruge Friedrich, admiral: Der Seekrieg 1939-1943; Miinchen
16. - Ruge Friedrich, admiral: Entscheidung im Pazifik; Hamburg
17. - Santoni A.: Stona generale della guerra in Asia e nel Pacifico, Vol. I - il
Giaponese
ali' attaco, milano
18. - Santoni A., Vol. II - II riflusso della Marea, Milano
19. - Santoni A., Vol. III - La vittoria Aleata, Milano
20. - Sekigava Eli�iro: Historv of Japanese Militarv Aviation; Tokio
21. - Silverstone P. H.: U. S. Warships of World War II, Nevv York
22. - Smith S. E.: The United States Navy in World War II; Nevv York
23. - Takagi, admiral: La guerre du pacifique; Tokio-Paris
24. - To�ikaze Omae: Guadalcanal; Tokio
25. - Wa�s J. Anthony: Japanese Warships of World War II; London
26. - Watts J. A. and Gordon B. G.: The Imperiat Japanese Navy; London
27. - Woodward Vann: The Battle for Leyte Gulf
�asopisi: a) La revue marittime. Pari�
b) La rivista maritima, Roma
c) Mornari�ki glasnik, Beograd
d) Stona della Marina, Fabri Milano
SADR�AJ
NEMO� JEDNAKIH SNAGA ................................... 5
No� strave kod otoka Savo ........................................ 5
�Tjesnac sa �eljeznim dnom� ...................................... 30
Posljednja pobjeda Japana ......................................... 47
Krvave no�i Guadalcanala �....................................... 65
Hrabrost protiv tehnike ili bitka kod Tasafaronge.....�'......... 80
. KORAK PO KORAK ............................................ 92
i Bismarckovo more i Solomonski otoci �........................... 92
Tragi�an put admirala Jamamota ................................. 99
Zauzimanje Nove Gvineje �........................................ 102
Kula, Vella-Lavella ................................................. 105
i Od otoka do otoka ................................................. 110
Tehnika i industrija odlu�uju ..................................... 118
NAJVE�A FLOTA SVIJETA NASTUPA..................... 128
�to Pacifik jo� nije vidio .......................................... 128
� � Udarci bez predaha ................................................ 139
Bitka kod Mariana ili sumrak samurajskih orlova t............. 151
Prodor u Karoline �................................................. 173
*� KRAJ VELESILE ... ............................................. 186
Posljednji napori o�ajnika .......................................... 186
Napad na Filipine �................................................. 196
Najve�a pomorska bitka povijesti ................................. 208
Kraj jedne velesile .................................................. 237
Osvajanje Iwo Jime ................................................ 244
Zra�ni rat se poja�ava ............................................. 259
Te�ke borbe za Okinavu .......................................... 268
Zastava sunca nestaje s mora ..................................... 275
Nova oru�ja Japana ................................................ 276
Propast Hiro�ime i po�etak atomskog rata....................... 278
Sovjetski Savez ulazi u rat na Pacifiku ......................... 282
Slom ................................................................. 290
Bibliografija ......................................................... 294
A �0