RMS 

Titanic, bio je britanski prekooceanski brod koji je potonuo u sjevernom Atlantskom oceanu u

ranim jutarnjim satima 15. travnja 1912. godine, nakon sudara s ledenjakom, za vrijeme svog prvog
putovanja iz Southamptona u New York. Procjenjuje se da je u to vrijeme na brodu bilo 2.224 putnika i
članova posade, od kojih je više od 1.500 poginulo što čini jednu od najgorih komercijalnih pomorskih
katastrofa u novijoj povijesti. RMS Titanic bio je najveći brod kada je stavljen u službu i drugi od triju
brodova tzv. Olimpijske klase prekooceanskih brodova koje je naručila tvrtka White Star Line. Sagrađen
je u brodogradilištu Harland and Wolff u Belfastu. Thomas Andrews, glavni pomorski arhitekt
brodogradilišta i dizajner Titanica, poginuo je u katastrofi.
Titanicom je zapovjedao kapetan Edward Smith koji je također poginuo. Brod je prevozio neke od
najimućnijih ljudi svijeta, kao i stotine iseljenika iz Ujedinjenog Kraljevstva, Skandinavije i cijele Europe
koji su htjeli započeti novi život u Sjedinjenim Američkim Državama. Smještaj za putnike prvoga razreda
bio je vrhunac udobnosti i raskoši, s teretanom, bazenom, knjižnicom, otmjenim restoranima i
prekrasnim kabinama. Marconijeva bežična telegrafija visoke snage omogućavala je putnicima slanje
brzojava i komunikaciju s drugim brodovima.[1] Premda je Titanic imao naprede sigurnosne značajke
poput vodonepropusnih pregrada i daljinski zatvaranih vodonepropusnih vrata, zbog zastarjelih
pomorskih sigurnosnih propisa imao je čamaca dovoljno za samo 1.178 ljudi, što je trećina njegovog
kapaciteta. Brod je imao 16 soha (malih dizalica) za čamce koji su mogli spustiti po tri čamca svaki,
ukupno 48 čamaca. Međutim, Titanic je nosio samo 20 čamaca, četiri od kojih su bili pomoćni i za
vrijeme nesreće izuzetno problematični za lansirati zbog njihove nepristupačnosti sohama.[2]
Nakon isplovljavanja iz Southamptona 10. travnja 1912., Titanic je pristao u Cherbourg u Francuskoj i
Queenstown (danas Cobh) u Irskoj prije nego što se zaputio prema New Yorku.[3] 14. travnja, četvrtog
dana putovanja i otprilike 600 kilometara južno od Newfoundlanda, udario je ledenjak u 23:40 sati po
brodskom vremenu. Sudar je prouzrokovao savijanje ploča trupa prema unutra duž prve polovice desne
strane broda i voda je počela prodirati u pet od šesnaest vodonepropusnih odjeljaka; brod može izdržati
samo četiri poplavljena odjeljka. Zatim, uslijedilo je ukrcavanje putnika i nekih članova posade u čamce
od kojih su mnogi spušteni djelomično popunjeni. Većina muškaraca je ostala na brodu zbog protokola
"prvo djeca i žene" koji je uveden prije evakuacije. U 2:20 sati, brod se prepolovio između trećeg i
četvrtog dimnjaka i potonuo s preko tisuću ljudi koji su još uvijek bili na njemu. Za samo manje od dva
sata nakon što je Titanic potonuo, Cunardov brod RMS Carpathia stigao je i iz vode izvukao 705
preživjelih.
Novost o katastrofi ostavila je cijeli svijet u šoku i bijesu zbog ogromnog gubitka života i regulatornih te
operativnih grešaka koji su do njega doveli. Javne istrage u Ujedinjenom Kraljevstvu i u Sjedinjenim
Američkim Državama koje su uslijedile dovele su velikih poboljšanja u pomorskoj sigurnosti. Jedna od
najvažnijih posljedica je utvrđivanje Međunarodnog sporazuma za sigurnost života na
moru (SOLAS) 1914. godine, koji dan danas osigurava pomorsku sigurnost. Također, uvedeno je
nekoliko novih telegrafskih propisa diljem svijeta kako bi se u budućnosti izbjegle mnoge pogreške u
komunikaciji - bez kojih se moglo mnogo više putnika spasiti.[4]
Olupina Titanica otkrivena je 1985. godine (više od 70 godina nakon katastrofe) tijekom misije američke
vojske.[5] Brod se prepolovio i putem raspadao do dna na 3.784 m. S olupine su izvađene tisuće
artefakata i prikazuju se u muzejima diljem svijeta. Titanic je postao najpoznatiji brod u povijesti;
sjećanje na njega očuvavaju brojne knjige, pjesme, filmovi, izložbe i spomenici. Titanic je druga najveća
olupina prekooceanskog broda na morskome dnu. Prva je njegov srodni brod HMHS Britannic koji je
korišten kao bolnički brod kada je potonuo. Posljednja živuća osoba koja je preživjela nesreću, Millvina
Dean (tada stara dva mjeseca), umrla je 2009. u dobi od 97 godina.