Br. 4. U Zagrebu, mjeseca travnja 1901. God. IV. : BRYA PS) PLANINA Viestnik ,Hrvatskoga planinarskoga druztva* u Zagrebu. Ris u Hrvatskoj i Slavoniji. Prinos k poznavanju nagih planinskih Zivotinja. Godine 1857. Stampana je u Zemunu knjiga: »Sriemsko-slavonsko-hrvatske dive Zivotinje, zvieri i ptice sa dodatkom najlagljeg i toénog natina nadjevanja i nagaéenja istih.e Ovu je knjigu napisao Josip Ettinger za onda c. kr. nadzornik Suma titeljskog bataljuna. Na stranici 44. i 45. opisuje i risa i iatiGe 0 njegovoj po- stojbini ovo: ... Prebiva po onih velikih planinskih i ravninskih ili doliaskin Suma, po kojih ne hodaju mnogo Ijudi, U na8ih predjelih bilo je nekoé ovih ayierovah dok su Sume veée i guitje bile, a sela naSa manja, Pripovjeda mah hrvatske Krajine po pla- se, da ih je jos i sada po gdjekog viditi po % ninskih zabitnih krajevih, ali i to veé riedko... J. Ettinger tuo je dakle pripovjedati. da u Krajini ima jo8 risova, ali nam nije spomenuo ni jedne planine na kojoj bi oni Zivjeli. Godine 1874. dodjem prvi puta u Liku i podjem iz Gospica na velebitske Ostarije, gdje sam preno¢io u gostionici pokojnoga krémara Brkljatiéa. Njegov sin Jure yodio me je drugoga dana po okolini i tako smo zapali i u Sumu Ja- digevac. Uz put pitao sam Juru o koje Gem i tom prilikom navrnuo razgovor i ta Zivotinje, koje Ziva po Velebitu. Tom sam prilikom Guo od njega prvi puta, da na Velebitu ima risova, a na Kozjanu divokoza. Samo se sobom kaze, da me je Jurino pripovjedanje koliko zanimalo, toliko i iznenadilo. To bijaSe sve, Sto sam o risu znao do god. 1874. Godine 1878. uzpeo sam se sa nekojim élanovima >Hrv. plan, druztvac prvi putana Veliki Risnjak (1528 m.) u Gorskom kotaru, ali tom prilikom nisam do8ao u dodir sa lugarima okoline, a narotito ne sa onima gospostije abranske, akoprem me je u velike zanimalo odkuda tomu briegu ime. Poslije bio sam dva tri puta na Risnjaku i obaiao g. 1882. kotar Eabarski. Godine 1883. Stampao sam u »Narodnim Novinamac svoje »Slike iz hr- vatske Svicee i tom sam prilikom u br. 200, napisao o Risnjaku i risu ovo: slme ovoga vrha potite od risa, Cuo sam iste godine, da u zabitnih SumahESOT AE ERT ERIN PRR HRVATSKI PLANINAR jo8 i sada ova krvolotna zvier Zive, Lugar Filip Oz bolt iz Vréica kod Crnoga luga ulovio je prije 19 godina jednoga risa na Risnjaku na Zeljeza, a prije 20—25 godina ubio je risa na Risnjaku lugar Mate Wolf iz Okruga.« Godine 1884. Stampao sam u istim novinama svoju radnju »NaSa terra in- cognita< u kojoj opisah do onda nepoznati nam kotar Gabarski. Tu sam o risu spomenuo isto, ali dodao kao prinosak ovo: ... +U prijainje doba Zivijahu tu i krvologni tisovi, alugari turde, da u zabitnih Suma i sada po koj ris prebiva, jer da ga Guju kako se dere. Godine 1889, izadje u Radu jugoslavenske aka- demije moja razprava: » Jugo-zapadna visogina hrvatske u oro — i hidrografijskom pogledu.« Na str. 17. (posebnoga odtiska) pigem o Risnjaku i risu: »Krivo rade, koji pidu +Rinjake, a ne Risnjak. Ovaj je zanimivi vrh dobio svoje ime od risa (Lynx vulgaris), koji je u ogromaih i zabitnih Sumah prebivao, pa moida i sada prebiva « U Lazeu i Segini (selistima pod Risnjakom) pripoviedali mi g. 1855, da ga Cuju dre€ati. Da bijase na Risnjaku risova potvrdjuje i sada Zivuéi lugar Filip Oxzbolt iz VrSica kod Crnoga luga, koji je g. 1854. risa na iztotnom pod- nozju Risnjaka nm Zeljeza ulovio i krzno mu odnio Sumarskomu uredu u Gabru. Godine 1865. zaglavilo je 2a mjesec dana pod ovim vrhom 17 mula i vide Konja i svakomu bijaSe vrat razkrenut i krv izsisana. Ovo mi je pripoviedao Josip Ozbolt, nadlugar gospostije Cabarske. Zadaju ova viest zabiljezio sam u Lazcu u tamoSnjoj gostionici, a nadlu- garovo pripovjedanje potvrdio je i prisutni krémar. Navodim sve ovo, da se vidi, kako su se malo po malo pribirale viesti © risu iz okoline Risnjakove, dogim ga za druge krajeve Gorskoga kotara narod ne spominje. Sve sam ove viesti pribrao u cjelinu i objelodanio u svom djelu t »Gorski kotar.« Bio sam do sada u svemu na Risnjaku Sest puta, ali na potlainjim laznjama nisam nigta nova vi’e pribiljetio, niti mi je Sto o risu znao pripoviedati moja desna ruka nadlugar Dragutin Crnkovié, koji na ogromuom Risnjaku (sklopu) pozna svaku liticu i sluzi u onim krajevima vise od 25 godina Sluzbujuéi u lepoglavskoj kazioni imao sam u Skoli Iudi iz svih krajeva domovine i miogo od njih nauéio i pribiljezio. Tu mi bijaSe ugenikom i Nikola Peterlié, ditelj iz Kosinja gornjega u Lici, koji mi se prvi i jedini javi, kad sam pitao za risa. On mi reée, da ih ima u neprohodaim sumama vrha Korjaka (1620 m.), da ih ima na Bilu, velebitskim vrhovima oko Stirovaée, gdje je ris g. 1875. raztrgao dva Sovjeka. Godine 1894. dodjem po drugi puta u Liku, a tom prilikom i opet na OStarije, gdje sam prenogio kod Jure Brkljatiéa, koji je, od momka postao od g. 1874. mugem i otcem. Bio mi je i ovaj put voditem. Kad smo Sladovatom Sumom uzlazili pod Sadikovac (1280 m), razpreo Se opet razgovor o velebitskim Zivotinjama i dakako o risu. Jure’ mi rete i ovaj put, da na Velebitu ima risova, da to ljudi zadu na OStarijama i da éuju kako se u noi sderee ili kako origee, Od Jure sam doznao, da imade na Kozjaku i susjednom Bilu divokoza,HRVATSKI PLANINAR Str. 51. ‘gije bijase prije i j elena i da je g. 1891. neki lugar na prvom vrhu ubio _ jarca (mujaka od divokoze). Na risa nassie€a vrh Risovac (1112 m), sto se uzdize na Velebitu kod Rudopolja; na Velikoj Visoéici ima vrelo Risovac, @ na planini PlieSevici takodjer vrh Risovac.’ Za gospodarsko-sumarske inlotbe u Zagrebu g. 1891. imao je Ziv ris sa Pljedevice doti u Zagreb; po- stavili su mu Zeljeza, ali se nije ulovio. To je sve, 8to je meni o risu sa Ve- ebita do sada poznato, no kako éu i ove godine na vrletnu tu planinu, nastaviti a svoja istravivanja, pa ako mi bude ikako moguée, zaputiti se ba8 u one krajeve, "gdje je risu na Velebitu prava postojbina, jer kako éemo odmah vidjeti, on jo8 uviek ne misli na to, da mu pisemo *nekrolog<. Godine 1897. aapisao je Josip Ettinger knjigu: »Hrvatski lovdtijae u kojoj na str. 45. 46. pise o risu ovo: »Prebiva po onih velikih planinskih i ravninskih ili dolinskih Suma, po kojih ; ‘ne hodaju Ijudi mnogo. U Hrvatskoj i Slavoniji bilo je nekoé ove zvieradi dok su Sume bile vee i guiée, a sela naa manja. Ettinger nam tu ne kazuje niSta nova, veé ponavija ono, Sto je na- pisao veé prije 40 godina, uu dodaje kao prinovak:... a lugari tvrde, da u zabitnih Suma (u kojih?) i sada koji ris prebiva, jer da ga éuju kako se dere Da bija’e na planini Risnjaku risova, koji je od njih i ime dobio, potvrdjuju i sada Zivuéi lugari s kojima sam bio (koji?) i koji su prije 20 30 godina na Risnjaku ubili risa.« i Ettinger priobéuje u »Lovddijic o Risnjaku i risu ponovno u kratko ono, | Sto sam ja napisao veé g. 1883! God 1899. napisao je profesor Brusina u sLovatko-ribarskom viestnikue @lanak: »lma u nas jo8 risovae (br. I., str. 6—9). | Na stranici 8, navodi po Ettingeru Sto smo i mi u ovaj éas ietaknuli, pa onda dodaje: Sebiganovié i drugi nam ne znaju nigta nova kazati Tko uzporedi moje navode o tisu u ovoj radnji, osvjedotio se, da sam ja dosta nova kazao, Sto ne bijase ba’ Stampano u struénim éasopisima i Sto prile mene nije nitko napisao. Pokojni profesor SebiSanovié pisao je o risu g. 1881. i o na¥oj do movini napisao ovo: »,.. U krSnih krajevih liepe naSe Trojednice bilo ih je nekada dosta, tako da su i neka mjesta, kao n. pr. brdo Risovac wu gornjoj Krajini i grad Risan u Boki kotorskoj, valjda od njihova pridréavanja ime dobila.< Ovo je sve, sto nam biljeZi prof. Sebisanovie. Po domobranskom generalu Viktoru Klobuéaru biljeZi nam prof. Bru- sina, da u Lici ima joS risova kod Kosinja na Kozjaku i po krajevima oko Mrkvista i Stirovate. To je isti Korjak za kojega zabiljetismo risa po Nikoli Peterliéu ‘godine 1897. Pokojni Sumarski nadzornik Milan Durst tvrdio je prof. Brusini, da je dini kraj, gdje ima i gdje su vidjeni risovi, da je izmedju Ogulina i Senja tj ‘ Velebit. Napisa Drag. Hire. U Senju 1898, str. 18. i 2Likai Plityigka je. zerac Zagreb 1900. * Zivotinje. Diel treci, Na sviet izdalo drattvo Sv. Jeronima, Zagreb, 1881., str. 22.Str. 52, ARVATS KI PLANINAR Br. 4. ta Bjelolasici, ali da je taj kraj razrovan i divij, gotovo nepristupan Profesora Brusinu wvjeravali su, da ima joS risova u tetko pristupnim gudurama i zu. mama Bielih stiena, Velike i Male Javornice (Krmpote, Krivi put), moZe biti i PlieSevice. Ja sam predlanjske godine obilazio krajeve Bielolasice, uzpeo se na taj naiviti vrh (1533°m.) Velike Kapele. Iste sam godine bio u Jasenku pod Velikom i Malom Javornicom i po’ao na Biele stiene, najuéasniji kaj domovine dje Sam se ponikvama i gudurama probijao punih 10 ura i postije prosao diviji i Pusti onaj kraj od Jasenka do Novoga, ali o risw nisam na tom putu doznao nista, akoprem sam mnoge druge zanimive faunistitke stvari pribiljedio, uarotite © medjedu i jelenu, Fo Adamo Mandroviéu ubijen je na Petrovoj gori u Banovini posliedaji ris prije 16—20 godina, a mi dodajemo jo8, da je u blizini zagrebacko| po~ sliednji ris ubijen na Samoborskoj gori g. 1833. i da se znade i danas 2a mjesto na kome je ta krvologéna zvier poginula, Pokojni prof. dr. August Majsisovics pie o risu za naéu domovinu ovo: Lestimmt kommt der Luchs noch heutigen Tages in Kroatien und Slavonien Vor, ein Exemplar wurde 1882. bei Belovar (valida na Bilu) erlegt 1 Evo ovako su u nas stajale stvari glede risa do godine lanjske, kad Priobéi moj sin Miroslav u >Lovatko-ribarskom viestnikue (br. 11) »Rasnicue pod naslovom: >Ima li joS u nas risova?e U toj raznici pide da mu suru g Emanuel Obradovié iz Kosinja gornjega javija, da su lugari na pecinama Sti- Tovate vidjeli divokoze, ali da je najnovija, da su vidjeli — risa, U sliedecem broju istoga lista veé je Stampan od mojega sina anak: sU Hrvatskoj ima jo8 risovac iz kojega prenosimo ono Sto je najvainije i najzanimivije. Lugar Sakié Miladin pripoviedao je utitelju Okradoviéu, da je iu noéi za mjesedine iza Mrkvi8ta’ u Stirovaéi vidio na drvetu zvier, koja © divija macka ako i izgleda kao magka, samo da je od nje mnogo veéa, Wduéi Sumom, Euo je kako ne’to muklo laje poput velikog mesarskog psa. Kad Se je {oj zvieri poteo oprezno primicati, ona se brzo udaljila, [sti je lugar pripoviedao, da su se pomenute godine grijali jedne noéi Pazaristani kod ognja, Suvajuci klade, koje ée se razpiliti na parnoj pili u Sti- rovati Na jednom zaguju, kako se k njima neSto pribliZava i u prvi su mah misiili, da ée medju nje banuti medjed. Nu kad je oganj Zivotinju ‘osvietlio opazise, da je Sarena. Prownu, jer nisu imali oruja, pa kako Gesto na medjeda, pokede bacati goruée ugarke, naSto je Zivotinja pobjegla. ay * Zoologische Ubersicht der dsterreichisch-ungarischen Monarchie, Oster.ung, Monarchie in Wort und Bild, Obersichtsband, 2 Abth, Wien 1887. p. 260, * Na Stirovatu vodi cesta iz Jablanca preko Velikoga Halana (1382 m.), gdje je u visiai od 1102 m, parna pila. Mrkviste, Kojim ti valja proti do Stirovate, leti'1276 m, visoko I naj tite je mjesto u Hrvatskoj. Od ovdje vodi koinit prodolom dive romantike « Kosinj gornjl. Zui fe prodol biti u Velebita najdivii, zaustavjajudl patnika svakim fasom. U tom je prodolu Crao vrelo 36 m, duboku berdau iz kojega izbija potok Bakov ac, utitudi poslije w rieku Liku,HRVATSKI PLANINAR Str. 53 Seljak Tomo Dela pasudi goveda na bukovatkoj strani Sto leZi pod Stirovaéem opazio je u nogi pred vatrom zvier, kojoj su se o€i svietile ko Zeravica, Seljak Adam Tadijevié vraéajuéi se predlani bukovaékom stranom s pase, opazi kako je neSto s drveta sko&ilo na njegovo govedée, ogreblo ga po zadnjem kraju i odmaklo divijim skokom u goru, a da nije mogao opaziti, kako avier izgleda, U Medku priéali su uéitelju Obradoviéu esto Ijudi, da na Velebitu ima risova i iztakli, da mu uSi str&e u vis i da na njima nosi éuper dlaku. Na ovaj Slanak priobéio je-u »Lovatko-ribarskom viestnikue M. Mavrié iz primorja kratak dopis u kojem ram pripovieda, da je prosle godine, putujudi iz Liga preko Rebra susreo u sumraku dva seljaka, koji mu pokazahu mjesto a kojemu su prije osam dana vidjeli risa. Povjerovao im tek onda, kad su ga opi- sali, narotito usi i strieée dlake. Taj je kraj udaljen od Gritana 3—4 km., dakle veoma blizu, nu poznato je, da se kadkad ris do’ulja ido samoga sela. Narotito je pak povise Griana krSevit i diviji kraj pod vrhom Medvedjakom, pa odavle prama senjskomu Bilu, s kojega se moZda i ovaj ris doklatio, da siu Gorskom kotaru potrazi na proplancima koje srnée. Godine 1776. i 1777, putovao je Slavonijom po visem nalogu viadin sa- vYjetnik Fridrik Wilhelm Taube i taj nam svoj put opisao u djelu: Historische und geographische Beschreibung des Kinigreiches Slavonien und des Her- 4ogthumes Syrmiens I, Il. Buch. Leipzig 1777. Na str. 15. potima Taube sa opisima divijih Zivotinja, a na str, 21, navodi i risa ovim rietima: »Der sla- Yonische Luchs hat die Grisse eines starken Schlichterhundes. Wegen seines Balges wird er verfolgt.< : Da je ris u Taubeovo vrieme morao biti u Slavoniji dosta »obitnac zvier Sviedoti njegov navod, da su >risovinue izvazali u Njematku, Zalimo da nam Taube o risu nije vise pribiljezio, ali smo mu prezahvalni, da nam je i ovu viest saéuvao. Po prof. Majsisovicsu ima wu Slavoniji i danas risova... Und das Aufireten des Luchses in wenig begangenen, zum Theil nur schwer zugiin- glichen Gebirgswaldungen der Fruska gora ist wohl 2weifellos. (1. c.) Kako bismo mogli do¢i do risa, razlodio je moj sin Miroslav u broju 1. i 2. jeto8njega »Lovacko-ribarskoga viestaikae u élanku: »0 lovu na risovee, ‘Koji preporuéamo svakomu hrvatskomu lovcu i prijatelju lova. U koliko razabiremo svi se navodi © risu usredototuju oko Mrkvista, Sti- tovate i njezine okoline. Da je risu ova postojbina asobilo mila, imat ée svoje tazloge, koje ja nasluéujem u veoma prikladnom tlu, i jer ima u okolini divokoza, Kod Mrkvista ima i Mali Kozjak, ima Kozjak Prizni na iztoku, O8tri Kozjak i Mali Kozjak kod Brusana, koji su vrhovi svakako svoje ime dobili od divokoze. Poznato je, da u one ktajeve dolaze i ovéari sovcama, a prije pasle su onuda i koze. | | {Str. $4, HRVATSKI PLANINAR Br. 4. Naliéni razlozi nastanili su risa ina Risnjaku. Tu je s jedne strane imao duboku Sumu, a sdruge Zelenski dol preko kojega vodi cesta iz kotara ta barskoga na Rieku. Prije vodio je ovuda tovarni put, kojim su mule prenasale i2 spomenutog kotara na Rieku duge. Na daleku putu u Lazcu bi pasle i od- marale i tom je ptilikom i mnoga zaglavila 0 kojoj Ijudii ne pripoviedaju, ali je sigurno zaglavilo i koje govedée (kao Sto zaglavi sada od medjeda), kad su duge i daske poteli iava%ati volovima Kako ima oko Zelenskog dola i liepit Proplanaka ne stalo je tu od risovih pandja i mnoge srne Ir Zivota je risa poznato, da svoju postojbinu na dulje ili kraée vremena ostavlja i da se odputi u nove krajeve, ali i to, da se u staro gniezdo opet povraéa. Kadkada se doklatari ris u koj kraj iznenada, gdje ga veé ne bija’e mnogo godina. Kod Kremnice u Ugarskoj ubili su risa mjeseca prosiica 1880., a nije ubijen od g. 1828. Bija’e Zenska 120 cm, duga, 18 kg. tezka.? Nadajmo se, da ée se o risu viesti sve to vise umno¥ati, ali i to, da ée nam sigurno ruka litka koji liepi eksemplar naskoro poslati u Zagreb, da krasi naS narodni muzej i da pokate svoje biele zube svima onima, koji su mislili, da mu je w nasoj domovini odzvonijelo! Dragutin Hire. * Pester Lioyd. 13. 12. 1880, br. 288, Moje putne sgode i nesgode. Iz zapisaka jednoga hrvatskoga planinara. rlz bligega na dalje; od poznatoga na nepoznato; od lagliega na tezec. Ove znamenite rieti izrekao je glasoviti pedagog Jan Komensky, a ja u ranoj dobi svojoj i neznajuci za nje, ipak sam se prema njima spremao za planinara. Planinaru je nuédno, da imade zdravo tielo, u tielu zdravo srdce i da ne trpi s vrtoglavice. Kao Sto je nuédno, da si malo pomalo priuta tielo na sve to dalnje puteve, tako je potrebno, da se po malo priuéa ina visine. Ja sam svoj Yielbe odpoteo djetetom u jahaonici generalkomande u Zagrebu na tamoiaj ogradi, kojom bi poteo hodati. U pogetku iSlo na mahove, nu napokon mi se tielo tako uvjezbalo, da sam profao na okolo i ciel ogradu, poslije i po vie puta. S ove ograde wzpeo sam se sa sudrugovima na krov susjedne Stale, koja mi je visina malo vise imponovala, kad sam s nje gledao na podnoini Zagreb. U kutu jugo-iztocnom pomenute jahaonice i danas se uzdite visoki jablan, kojeg smo zvali >palmac, pa smo i njega smetnuli pod oko. Pa zaito ne bi i na jablan i jednoga po podne hvatao se ja po brapavoj kori debla, ma8io za ovom i onom granom i uzlazio sve vise, dok sam se prama tankoj kroinji i za Hjuljao na radost svojih podnoznih gledalaca.Br. 4. HRVATSKI PLANINAR Ste, $5 * Ovo bijahu prve »visokee vjezbe, nu valjalo je poti dalje. Kako sam bio poznat sa sinom zvonara crkve sv. Katarine, odlucili mi da podjemo i u zvonik ida tu ne samo na prozor gledamo, vet dai zvonimo, Sto nas je osobito vese Hilo, No upoznali smo i zvonara u crkvi sv. Marka, pa smo i tamo uzaSli stubama do zvonova te se junatili, gledajuéi s prozora grad i po ulicama >malee Ijude, Zvonik sv. Kralja imponovao mi je u velike, pa ako sam i tu po otcu upoziao zvonara, nije mi se dalo na tu visinu. No napokon nadoiao i taj as i ja ravojitim mragnim stubama uzlazio prama hodniku zvonika. Kad me je zvonar popeljao na hodnik, stao sam iznenadjen gledajuéi pod sobom cio Zagreb, Zagrebatku goru i daleku okolinu, Kad sam pod sobom za- gleddo ljude, koji se kao patuljci gibahu prama crkvi, Lilo me »strahe, a bilo me strah, kako us te po mene velebne visine sadi, nu ipak sam saSao i " sévrsto« stupio na zemlju izaSav iz zvonika, odnosno crkve. Ovo bijahu u Zagrebu visine, na kojo sam uzaSao; trebalo je poti dalje, a kamo, nego u TuSkanac, gdje bi se popeli na koju bukve ili hrast i tu u vi- sini junaéili na debeloj svr#i, Kako u Zagrebu nisam vidio van kamenje, kojim su gradili ili Slunjak iz Save, prepao sam se, kad me jedan moj dobrotvor poveo u Zagrebatku goru i tu mi dalje Sestina pokazao ogromnu peéinu, koje ti i danas ostanci padaju jo3 u ogi. Tu smo peéinu obasli i dobrotvor W. poveo me na najvigu totku s koje sam wtivao, gledajuéi prekrasnu okolinu i one visoke bregove oko sebe. Poslije me moj dobrotvor poveo i na razvaline Medvedgrada, na podore Susjed-grada, a jednom me priikom i u onu zabit Kraljitinog zdenca, gdje mi bija’e tjeskobno, kad sam zagledao onaj za onda divlji kraj. Ja rasao i porasao toliko, da sam mislio i na Sljeme i bilo mi tek 12 godina, kad sam sa prijateljem poSao ne samo ua taj najvisi brieg okoline za- grebatke, vec se spustio gorom u Stubicu dolnju, poslije doSao u Mage, a iz Maca u Zlatar, odkuda sam pred sobom zagledao ogromau Ivanticu. U Zagorju bilo mi i liepo i dobro, pa se i danas ugodno sje¢am petene guske, koju je spremila prijateljeva majka, kad dodjosmo u posjet, i onog “svjeZeg narezanog zelja, koje je pripravila na salatu. U Zagorju snasla me prva putniéka nesgoda, Posli smo k prijatelju u Maée. Tu se voljko jelo i pilo, a moj prijatelj od mene za 3—4 godine stariji, nije se dao od stola na kojem bija’e opet petena guska, dobra zagorska kapljica i vermut, Kuéi smo podli priedcem. Spustiv se niz jedan obronak, dodjosmo na neku livadu, koju je zaplavila voda. Na jednome miestu valjalo nam preci preko vode itu je netko prebacio neotesano deblo; to bijaie bry. Prijatelj podje napried, ‘aja za njime. U poéetku nekako islo, nu u sredini omage mi se noga i ja pliusk u vodu. Prijatelj se tomu smijao, kad je vidio, kako sam se. vodu slozio. ido ko%e smogio i zablatio a jo8 vise bijaSe smjeha kad smo doSli u Zlatar i ‘otvorili vrata roditeljske mu kuée. Po dobrotvoru W.-u upoznao sam i Ljudevita Vukotinoviéa, koji me je0 ee he poe ee eRe HRVATSKI PLANINAR Bre poslije zavelio kao rodjeno svoje diete i do zadnjega me daha svoga podupirao. + Sa W.—om se dogovori, da ée na Lipu (709 m) kod Cuéerja, pa i mene uzeli sobom. Bio sam sretan i blazen, sto sam mogao biti uz botanitara Vuko- tinoviéa, koji me je mnogim cvietkom upoznao, Krenuli smo u Maksimir, a odavle preko Dubrave u Cuéerje, pa na Lipu. Tu nas je uhvatilo uZasno ne- vrieme; ua plohu, potela padati i tuéa. Vraéali smo se na Majku bozju snjeznu gorskim jarkom, kojim se valjala voda, a kad smo doSli u MarkuSevac, nasli smo tu najliepSe vrieme, a na cesti debelu praSinu. Dan prije kupila mi je moja majka par cipela od Sagrina s kojimi sam krenuo na put. Sto na njima nije unistila u gori voda, pokvari poslije prasina i tako dodjem kuéi s poderanim i razpucanim cipelama; koje je majka kupila tezkom mukom! Zagledav me na povratku, razsrdila se i proplakala, a bilo i meni tezko akoprem za onda jo8 nisam shvaéao roditeljske brige. Do drugoga dana zaboravio sam na majfine suze, a samo mislio na Lipu i Ljudevita Vukotinoviéa skojim sam se za ovoga izleta upoznao. Porasao sam i zato sa W-om éesto poSao na izlete. Izostao sam i po dva tri dana, da roditelji nisu znali na koj sam kraj poSao. Bio sam po vige puta na Sljemenu, u Vidoveu, Cucerju, Graéanima, Podsusjedu, a jednoga se dana uputismo u Zagorje do Jakovlja, odavle na Kraljev vrh, odakle krennsmo u Stu- bitke toplice. Vidika radi podjosmo na razvaline grada Okiéa (495 m,) dakako pjesice. -Dosavsi_ na PljeSivicu upitasmo krémara za nodi8te. Kako nije imao posebne sobe preno¢ismo u krémi na stolu, dogim su na podu i klupama lezali talijanski ciglari. Te noéi nisam ni oka stisnuo, an zaboravio na gadnu noé, kad sam se drugoga dana uzpeo na Okié-grad i olavle smetnuo pod oko malone cielu gra- djansku Hrvatsku, Tu sam W-u zadao rie’, da én proputovati cielu domovinu, Sto sam do danas i uéinio na radost starcu, koji je éil i zdrav prevalio 85 godinu zivota. Ickritav zagrebatku okolinu, valjalo se odtisnuti dalje. Kao djak vise realke nagovorim W-a, da od akademije zameli podporu u ime prirodopisnoga iztrazivanja karlovatke okoline. Molbu sam ja napisao i on dobio podporu. Go- dine 1870., a 30. lipnja krenusmo na put, a ja se toga dana prvi put w Zi- votu vorio Zeljeznicom. Iz kupea bi skotio bio na O8tre i Dubovaéku goru, da mi to moguée bijaSe i jedva sam Gekao éas, kad éemo prispjeti u Karlovac, Jos istoga dana bio sam na Duboveu, odkuda mi se oko paslo po prekrasnoj okolini karlovatkoj, a veé drugoga dana zaputismo se pjeSke do Bariloviéa. Tu smo razgledaii grad, bili u Spilji Vraziéu, a u jutro podli do jedne Spilje, koje neéu zaboraviti nikada. Vodio nas je jedan »feldbabac i pokazao Spilju. Pred ajome se otvorio lievkast otvor sa naruSenim kamenjem i trulim granjem, koje je pokrivalo suho ligée. Ovim kosim otvorom ulazilo se u Spilju u kojoj se svjetlo odmah u potetku gubilo. Kako je pala debela rosa, stanem na jedan snholjak, posklizne mi se noga, padoh u otvor i jedva sam se u crnici strmine uzdriao. Poletio sam tako duboko, da me moji s vana ni vidjeli nisu. Kad sam se iz-HRVATSKI PLANINAR yukao, drktalo mi tielo, a pogotovo onda, kad nam je feldbaba pripoviedao, da je Spilia u savezu sa Koranom i da se u njoj vise puta tuje voda. Povrativsi se u Karlovac, ovdje smo kod dra. D. odmorili, a onda najmili Kola i krenuli u Ozalj. Tu smo se zaputili u bivSi velegrad bana Petra Zrinj- skoga, gdje nas je upravitelj grada liepo primio i u prostranu sobu smjestio. Rano u jutro bio sam u gradskom vrtu, odkuda se otvara vidik na zelen Kupu i njezinu bielu klisurastu obalu, na bujne Sume, Sto se u vodi zrcale i na visoke kamene bregove sa strane slovenske. U tom dvoristu vide se ostanci kule 1 gradskoga zida, a stoji tuj i najstariji dio grada, kojega je dao sagraditi grof Nikola Zrinjski godine 1556. U gradu smo razgledali kapelicu, gdje je oltar sa kipom Kristova poroda, tu smo nasli i skupocjeno propelo od slonovine (ko- jega je poslije nestalo) i jedan crveni barjak sa nataknutim kopljem za koji-mam rekobe, da potige iz turske dobe. U Ozlju obasli smo na okolo sve petine, sabirnéi bilje i mekusce, bili w Ozaljsko} Spilji uw kojoj ima bezoénih kukaca, otiSlo smo u Trg, a poslije u Brlog-grad do posjednika, vrloga starine Suflaja na kojega nas preporutio Vukotinovié, dogim smo 2a Ozalj imali preporuéno pismo od Ljubiéa, U Brlogu, tom diénom brlogu vitezkih Frankopana, proboravili smo nekoliko dana, rargledali staru knjinicu, razno orugje, ogledali jedan meteor, zaplovili Kupom do §pitje Vrlovke, a zatim krenuli u Karlovac, a odavle u Zagreb. Sada me srdce vuklo dalje, vuklo me preko mrke Velike Kapele u na’u krinu i junatku Liku, na koj sam daleki i mukotrpni put krenuo godine 1874. u praznicima, Vuklo me srdce u Liku, ali ne bijaSe novaca, kojima da krenem na taj zanimivi put. Pokojai severinski viastelin Mane Vranicani, kojemu sam priobéio svoju zamisao, priposlao mi nekoliko forinta, jedan prijatelj priskotio mi takodjer u pomoé sa nekoliko forinta Ostavio sam Lukovdol, gdje sam u to vrieme utite- Yjevao i krenuo u Zagreb, da se kako treba spremim na taj put. Tu sam po- sjetio profesora Brusinu, ravnatelja zoolotkoga muzeja, priobio mu svoju na- Kanu i putnu osnovu, Kako prirodopisne muzejalne sbirke nisu imale nekoje prirodnine, dobim u ime skupovninee 20 forinta uz narvéito Zelju, da pribavim riedke ribe Paraphoxinus Croaticus, Telestes polylepis, od me kusaca sa Velebita Campylaea stenomphala i da svratim narotitu pozornost mekuscima gornje Krajine. Zahvalno iztiéem, da sam u ime toga puta dobio primjerenu podporu i od presv. gospodiaa grofa Kulmera, blagopokojnoga otca sadanjega predsjednika naiega planinarskoga druztva, te od Ivana Vonéine, za onda natelnika u Za- grebu. Prije, Sto sam krenuo na put, pokazao mi profesor Brusina na general- stabskarti krajeve, kojima éu putovati, Kad sam zagledao na karti one gore i planine, smrklo mi se pred oéima, spopala me briga, ali ipak nisam postao malodugan. U Zagrebu kupio sam si staklenke sa Spiritom, spremio sve potrebite styati i dvie torbe, natrpao svoj ruéni kovéeg i na samo se Kraljevo oprostioStr. 38 br. 4, sa Zagrebom krenuvéi put Ogulina. Ponio sam sobom i dvie prepruke, jednu, koja bijase Stampana u »Primorcu< i drugu Stampanu u »Obzoruc. Uzdajuci se u dobre i plemenite ljude, nadao sam se, da éu svoju zadaéu riesiti valjano No poéetak bijase tako loS da me je uplasio do boga. DoSavsi u Ogulin, kre- nem svojom prtljagom prama Zupnomu dvoru, nu prije Sto sam dogao do tamo, izadie gospodarica pred vrata te mi dovikne, da gospodina Zupnika nema kod kuée. Kamo éu sada?! Sjetim se u sgodan tas, da imam prijatelja-uéitelja i uzmem jednoga momka, da me povede do kuée, U kui nadjem roditelje, ali ne sudruga, pa sam zato prigekao, dok je kuéi doSao. Bilo mu milo, da sam se k njemu svratio. Drugoga dana nadje mi kola, koja su me imala povesti do Modruse. Nagomilali se tezki, tmasti oblaci, gore i planiue bile jo’ i viSe mrke, po Kieku lizale magle, a mojemu se graniéaru ba8 nije Zurilo. Dovezao me do raz krSéa i pokazao kojim ¢u putem na Modru’e. Uzlazio sam kamenim putem uzbr= dice i napokon se dokopao siela negdasnje modruske biskupije, doSao pod Mo- druSe, silne razvaline. Podjem putem, a kamo?, opet prama Zupnomu dvoru PoSao sam kraj oruzniéke postaje pred kojom su stajali oruznici, koji me okom pratili, Zupnika nadjem pred dvorom, reéem mu tko sam, kamo putujem i u koju svrhu umoliv ga za noéiste. Rete mi, da me ne mote primiti, jer da suu njega rodjaci. Kad sam razabrao, da dvoji o mom pripoyjedanju, izvadih mu »Obzor< sa preporukom. I sada nisam nista poluéio, a kako se spustio prvi mraéak, umolih ga, da mi kao posve stranu i mepoznatu dozvoli prenoéiti na sjeniku. Sad me tek povede u sobu, tu mi se izpriéa, kako su ga mnogi nasa~ marili, i liepo podvori U ModruSama razgledao sam podrtine biskupskoga dvora i prvostolue crkve kao i druge ruSevine, a sa visoka brda shvatio sam okom cielu ogulinsko-plas- éansku valovitu kotlinu; gledao sam Munjavsko ili Carevo polje, Klek, Veliku Kapelu i mnoge crnogoricom zarasle vthove i bregove, Kad sam sve to razgledao, o¢utih da sam sam, a sjetiv se Zagreba i svojih, bilo mi je tezko u dusi i bolno sam uzdahnuo, Drugoga dana po podne izprati me Zupnik, za%eliv mi sretan put, Kren+m nizbrdice pod Veliku Kapelu. Tu sam na cesti stao smiSljati kuda cu, kamo éu, kad se svratih u blizZnju kuéuu kojoj sam gu Zamor i viku. Dogao sam ukrému, koja bijaie puna krajinika i tu upitah prvoga do mene, bili me htio iz- pratiti preko Kapele. Pogodismo se za forintu i kvenusmo na put Sumom erno- gorice, kakovu sam u Zivotu zagledao prvi puta. Posli smo novom cestom, a tada zakrene moj vodié u Sumu na staru cestu uz koju se uzdizahu i brzojavni stupovi. Tu me je odteretio, uzevsi mi najprije kovéeg, za malo vremena jednu, pa i drugu torbu i tako me razoruzao, jer mi u jednoj torbi bio samokres. Moram priznati bilo me u onoj divijati sa hepoznatim Eovjekom strah to vise, sto smo dalje zalazili u duboku Sumu. Na- pokon dodjosmo na vrh Kapele do stare zapustene vojniéke straZarnice, nekoé straha i trepeta hajduékoga i time se popeli na sedlo ove planine a 887 m. visoko, Krajignik odlozi stvari, siajestiv ih na cestu, primi svoju forintu, pokaza ua daleke Jezerane, za%eli mi sretan put i — ode. (Sliedi),Br 4 HRVATSKI PLANINAR Na Zrinjskom vrsku.’ Str. 59. Da ste zdravo, vi jele milene, Kak’ plamena munja se ovada Knjeginjice gorice zelene, Poput zmije s oblaka krivuda, - Vi ste mene skoro zatarale, Kako bura i oluja vije, Kraljevstvu me svome privezale! Al i zato jasno sunce sije. Pa da vama joS je dan od sgora Kak’ u stare i sretnije dane Dar jezika, Ijudskog razgovora, Vidjele ste Zrinoviée bane Mnogosta bi kazivat mi znale, Lov loviti, s du’manom se biti, Za svog doba Sto ste dotekale. Spremne za dom i krvcu proli Prifale bi, kako se u gori Al Sutite ... bolje da Sutite, Silnim triesom ognjeni grom ori, Bolau dusu da mi ne mutite, Koj sestricu mnogo vam povali, Jer s te misli od rane mladosti i Dx stoga vam viekom stce Zali. Nauzih se jada i predosti. . . { Da ste zdravo, vi jele milene, Knjeginjice gorice zelene, Vi Sutite ... ja vas razumijem, Poviest nasu jer u vama Stijem! Jakov Majnari¢. ‘ Zrinjski vréak, zarasao crnogoricom, uzdiJe se kod Delnica ua podaotja ogromnoga Digomlja, pa nas siea svojim imenom aa dobu, dok bijahu Zrinovici — gospodari Gorskoga Ko: tara, gdje su imali i bogate rudokope Ured. Planinarski vremenokaz. Bilo je g. 1892., bilo na gvozdenom i nebotitnom Velebitu gdje sam uz 4 oganj probdio cielu nog, da se u zoru vinem na golemu Visogicu (1619 m,) Jos su zyiezde na nebu milo titrale, kada smo poteli uzlaziti. sunéana po- roda zahvatismo najviSu totku Velike Visoéice te zamahnuv Sesirom, pozdravismo puni zanosa s jedne strane krinu Liku, s druge sinje more, posestrimu Dalma- ciju, a daleko tamo u jutarnjem se sutonu gubecu italsku obalu. | veliajno se sunce iztaknulo zlatnim obrubom i nadignuv se poput Zarke kruglje, ciela pri- roda Sapnula: Dobro jutro | Bio sam sretan i blazen, da sam na Visocici, da sam u narugaju bozice Flore i da pasem oti na njezinim alpinskim éedima. U bujnoj planinskoj travi, koja se polegla poput kose, uzdizala se ugledna biela sikavica (Carlina simplex; Wetterdistel) uljuljana jo3 u noéni san. Veliki oni cvjetovi bljahu jo$ zatvoreni, nu kako je sunce po malo osyjetljivalo tjemenicu briega, tako su se oni Jagano otvarali i napokon’ razastrli svietle svoje biele lasteée zrake (Deck- blatter), koje su SuSnjave poput slame na koso se spustile na izrezuckane li- tiée ovojka.PG re ne ee Ce eae Str. 60, HRVATSKI PLANINAR Nije se tu pred menom bielila jedna, veé njih na stotine od tjemenice briega pa daleko tamo do njezina podnozja. Jutarnja rosa, Sto je pala po zra- kama prelievala se u svim bojama duzice, a meni se od milinja raztapalo srdce. Ne potraja dugo i dignuo se tako Zestok vietar, da nam razorio na’ Bator, ponio bielce (gunjeve) i tako je zahladilo za as, da je po nama palo inje; gusta magla zastrla je cielo daleko obzorje. Ogledam se i ne opazih w prvi mah nijedne sikavice, nu poslije sam ra- zabrao, da su one biele zrake, kao da su Zive, pridignule i nad sitno cvieée, koje je zapremilo srediau, kao nu. p. u sun8anice se slozile i tako ga zatvorile, da ga oduvaju od nepogoda vremena. Cekali smo dugo i zebli se na buri, dok je sunce opet ogranulo i oblaci se raztekli na sve strane, a na podnozju i u ponikvama pusilo se od magle kao u kraterima. Cim je sunce ogranulo, sikavice opet otvorige svoje zrake i u toplom su suncu evale do mraka, kad su se ponovno zatvorile. Sikavica je higroskopiéna, odnosno one biele zrake i planinaru dobro do’ao vremenokaz, Kad su one biele ztake razastrte zviezdasto, odavaju suho vrieme i jasno nebo, kad se pak u prilici Suplja tunja zatvore, odavaju viazno vrieme i oblagno nebo. Da nam i narod u Lici rabi sikavicu kao vremenokaz odavna je poznato, jer nam je i to veé zabiljezio Hacquet kad je putovao Likom i u svojem nam djelu u velikom obliku tu zanimivu bil.au naslikao Ovoj sikavici nalikuje sikavicu bezstabliéna (Carlina acaulis), koje ima u nas u kraSkim krajevima, po pustim rudinama, vapnenim obroncima, a Ije- Pote radi gojimo ju iu vrtovima, pa meéemo i u umjetne kite cvieéa ili kra- simo njome slike po sobama, Duhoviti i prerano preminuli dr, Kerner tumagi nam u svom krasnom djelu: »Pflanzenleben< (2 Band, str. 117), kako su ona gibanja vaZna po sam ivot sikavice, »Po danu, a za topla suha zraka zavinu se i razprostru zrake, okrenu Svoju srebrnasto-bielu nutrinju prama nebu i titraju u sunéanom svjetlu tako Zivahno, da su vidljive na daleko. Ovako spremljene vabe razne insekte (jer im Padaju_u o¢i), koji dolieéu, na sitno se ono cjevnato evieée spustaju, sisajudi medeni sok, nu tom prilikom primaju na sebe cvietni pelud i prenaSaju na druge biline. Nalieéu na cviece sikavice i razni bumbari, da siiu med i da taznose pelud Da padne iznenada kiSa, cvietidi bi se okvasili i propali, nu kako su zrake veoma higroskopiéne, pridignu se i za neznatna vidka viage, koja je pred teta kige, skrive se i zatvore poput Satoriéa, po kojima, jer gladke, kaplie se oskliznu, bez da su cvietnome peludu naskodile. Sikavica spada medju takove biline, koja se u stanovito vrieme otvaraju i zatvaraju, a takovih bilina ima i vi8e, pa je slavai Linné od njih slozio cvietnu uru za grad Upsalu (609 sjev. Sirine), a prof. Kerner za Insbruck, koji levi pod 47° sjeverne Sirine, DHDrugtvene viesti. — Iz odborske sjednice od 23, oznjka o. g. 1. Zakljuteno je, da se eni organ »Hrvatski Planinar« Salje besplaino bugarskomu turistiékomu drustvu »Aleko Konstantinove wu Sofiji, akademitkomu drustvu »Slobodie u Gracu i »DruStvu hrv. knjizevnikac u Zagrebu. — 2. Predana je molba slav- nomu gradskomu zastupstvu glavnoga grada Zagreba za stalnu godiSnju pot- poru i sagradenje suse na Slemenn. — 3 Zakljuéeno je, da e biti glavia skupStina zag. 1900, dne 16. travija u 8 satih na veéer u drustvenim prosto- rijama (Zagreb, Bregovita ulica 3). — 4. Nabavijena je slika pokojaoga vele- saslvinoga predsjednika druStvenoga Josipa Torbara, koja ée se smjestiti u zak zahvalnosti u planixskoj kui na Sljemenu, — 5. Stampan je popis tlanova hrv. planinarskoga drutva i njegovih podruznica u dvadeset i petoj godini nje- gova Zivota, naime g. 1900 Na uspomenu dvadesetpetgodisnjice smjestit ¢e se jedan primjerak toga popisa u planinykoj kui na Sljemenu, jedan u druStvenom Tokalu, a po jedan ée se primjerak poslati svakoj podruznici hrv. planinarskoga dmnitva, kojih do sada imamo Zaliboze samo tri: »Visoéicue u Gospicu, »Strahingicue u Krapini i »Papuke u Podegi. — 6. Od sada se imaju po- zivati uw svaku odborsku sjednicu i predsjednict svih podruZnica prema § 9. druitvenih pravila — Novi utemeljitelj rv. planinarskoga druStva u Zagrebu. Presvijetli gospodin c. | kr. general Gjuro Canié u Zagrebu, dosadanji redoviti Clan drustva, upisao se je medu utemeljitelje drustva, Ou je 21. utemeljitelj naSega drustva, Naiao Sto vite nasljednika! — Bigarsko turistisesko druzestvo»Aleko Konstantinov« u Sofij Uprava drustva poslala je hrv. planinarskomu drustvu svoj prvi godsnji izvjeStaj za g 1899,/900 i svoja pravila uz stdatno pismo, Nase druStvo srdaéno po- zdravlja osnutak bratskoga druStva i stupa s njim u zamjenu publikacija. Sva tri dosadanja godiSta »Hrv. Planinarac poslana su druStvu uz pismeni pozdrav. Bilo sretno! — Novi élanovi hrv. plan drugtva u Zagrebu. Kao redoviti élanovi pri- stupili su druétvy od nove godine 1901, gospoda: 1) Ivan Mikié, branitelj u Zagrebu. 2) Vatroslav pl. Peidié, kr. sudb, vijeénik u Zagrebu. 3) Josip Gmaz, tokar u Zagrebu. 4) Arnold Spitzer, mag. pharm. u Slatini, — Istupio iz druatva, Istup svoj iz druStva od nove godine 1901. pri- javili su odboru gg. Josip Hrabal i Dr, Lazar Car u Zagrebu. Osim toga vraéaju neki dosadanji élanovi drustva od nove godine »Hrv, Phininare s opaskom poStanskoga ureda one primas. Neizvjesno je, da li istu- paju iz druStva ili samo ne ée da dre lista, jer nisu do sada upravi niSta ja- vili, Uprava moli svakoga, da se izjavi. — Predbrojnicima »Hrv. Planinarac, Uprava drustva ovim najuljudaije moli sve predbrojnike, koji do sada nisu platili lista za g. 1900., da bi Sto sko- rije poslali pretplatniau za g. 1900. blagajniku druStva g. Ivanu Exaeru, agreb, ica. Dr. O. Kuéera, o. g. tajaile. Dopisnica urednittoa: G. J. u Gospiéu. Va8 opis puta na »Maksimov hraste “ubudugem broju u kojem éemo nastaviti opis »Zagrebatke gore« i priopéiti @lanak iz Bosne: »Doboj i okollinac.Raznice. Gadje je Moslayaéka gora? Nana- Sim zemijovidima gitamona_onome mjestu, kojim se stere Moslavatka gora, Gariéka gora, dotim tamo, gdje se prota gora naliéna imena, ne titamo onidta.« Juini dio gore, odaosno ona gora, Sto spada pod vlastelinstvo moslavatko wove se od davnine Moslavatka gora, dotim se sjeverni dio gore zove Garjavica, ane Gariéka gora za koju Rarod ne zna, ako su mn i poznati po- dori grada Gariéa, sela Garié i Podgarié Moslavatka gora svriava se Mje- seékom kosom, gdje potima Gar javica kako to omatuje na Sumskom Gstacu poseban znak. Lanjske godine na’ao sam u Sama- tici kod g. Zupnika Franje Papic¢a u okviru: »Situations-Carte von der Sza- mariezer Pfarr. Anno 1824, durch den Unter-Lehrer Skrobuth, Gr. Erdoedi Herrschaft in Moslavina, Scheidungs- linie < Po toj karti leze na Garjavici i njezinim ograncima: Garié, Podgarié, Simljanik, ‘Gareinica, Samarica, Oétri zid, Petri’ka gornja i dolnja, Smiljana i Krivaja. Osobita vrata. Po nagim gorama i planinama ima prirodnih tvorevina, koje narod naziva >vratac, Na putu sa Risnjaka solazi planinar na Medve- dova vrata, nazvana tako, So ovuda rama Risnjaku i primorju prolaze me- djedi, kojima ée8 uz put naiéi i na tra- gove Medvedova vrata dvie su razma- knute poyisoke dolomitne stiene 8—10 m. duge, 2 m, visoke s kojih se otvara vidik na jadransko more, a s druge na imposatnu golu, raztrganu i bliedu tje- menicu Maloga Risnjaka. Njima se spu- §ta3 mladom bukovom Sumom u krasnu dolinu Subu Rjedinu, a odavie u Mrziu vodieu, Jugo-zapadno od Maloga Snjeinika iznenadjuju putnika u Gorskom kotaru »Srebma vratas. Visoke sti to stiene medju kojima se probija gorski kameni put. Pod vratima uvalila se nepreduboka ponikva puna vjetna sniega, a okresane Jele i smreke sviedoée ti, da se Ijudi spuitaju po snieg, da ga tope i piju U okolini razklimanoga vrha Grebena kod Kuielja le#i planinska Leskova i Zagolska draga u kojoj se uzdizu zanimive stiene od kojih jedne narod >Velac, a druge »Mala vraias zove Na Obruékom sklopu ima vrh Ze ljezna vrata (1247 m), ako u da- vnini ne bijahu tu u istinu takova vrata na onome zidu, Sto se je vukao od Rieke do Nanosa u Kranjskoj Ogromaomu toma zidu zaéetak je na Kalvariji kod Rieke, ima mu tragova na Grobniku, odkuda se je sputtao w Grobnitko polje, gdje smo prije nekoliko godina u guitiku vidjeli na metar visoke ostanke, Od ovdje i8ao je zid svakako preko jaruge Borovo na Obrué, pa dalje planinom, a ima mu tragova i oko Prezida u Gor- skom kotaru, kojemu od toga zida i ime, Narod priéa, da bijahu dva brata, koja se nisu trpjela i da jedan drugom ne smeta, da su se »prezidalie, Taj je zid tu vidio i glasoviti putopisac i etno- graf Baltazar Hacquet, kad je u 18. vieku putovao Gorskim kotarom Kranjsku. Uéeni taj mut misli, da to bijae zid, kojega su Rimljani podigli proti llirima, dotim misie drugi, da je taj ogromni zid branio Liburne od ra tobornih Japoda ili da je dielio iztotno timsko carstvo od zapadnoga, Steta, da nam tragove toga rida do sada nije nitko iztratio i opisao, jer ée mu na skoro ne stati traga, a protezao se na stotine kilometara daleko. Kod Lokava znamenita su >Lokvar- ska vratac kroz koja ulazi§ u duboku i diviju kra’ku ponikva kakove u onoj zanimivoj okolini nisu riedke, Pakleno. Grobniékomu polju prama sjevero-zapadu uzdide se vrletni Obrucki sklop (Gebirgsstock), ogromna _vap- mena gromada, koja je zadivila sva- koga spuStao se iz Gorskoga kotara u Primorje ili putujui u Gorski kotar,be 4 Taj je sklop slozen od ogromnih va- pnenih vrhova medju Kojima su najena- menitiji Veliki Obrué (1377 m.), Suhi vth (1350 m), Fratrovac (1160 m), Osoje (1340 m.), Grleb (1325 m.), Slime (1271 m.), Lom (1256 m.), Crni wth (1336 m), Klek (1210 m.) i Za- kuk (1088 m.) Medju Velikim Obrutem i Subim vr- hom leli onaj ulasan kraj, kojega je primorac nazvao Pakleno, gdje ima i Paklenski vrh (1344 m) Pakleno lefi sa stotinom syojih ponikava, pro- loma, stiena i ponora u ogromnoj i ne- Koliko stotina metara duboko} ponikvi. Spuktajuci i probijajuci se zapadnim obroncima Fratrovea, aagleda’ prvu ogromnu ponikvu medju ovim i Suhim vrhom, Kojo je strme i sunovratne stiene pokrila klekovina sa planinskim gjulom i alpinskim grozdjicem. Do ove ponikve edi druga ponikva, koju planinar mora ‘obaéi, stupajuéi od kamena na kamen, penjuci se od stiene do stiene, dok izadje na ovéarski put odtrobrida i iz- prebacana kamenja, Sada ides neko vrieme bukovom Sumom i kad mislié, dda 6e8 izaéi na dobru stazu, evo te u ‘4reéoj manjoj ponikvi do koje je opet velika ponikva zatrpana vjeénim snie gom, dakle snjeénica, kakovih ima u Gorskom kotaru i druguda po nasim planinama, Sa sjevero-zapadne strane od snjefnice uzdizu se ogromne dolomitne stiene, kakove su na Velebity obiéne, ponajveé gole i zarasle smrekama. Debla su im na pecini kao posjela, a kraj im se razpuvao, kav da je od tiesta. Ogromne te peéine ukrasuje zvontika Campa- nula rotundifolia, Moehringia muscosa, raze brojne papradi medju Kojima se Zuti Hieracim Jacquinii, koji imade do sada ondje jedino sta: nite svoje. Od ovih peéina pada tlo na oso, a kad si°malo popoiao. zaustave t@ opet pedine s kojih zagleda’ onu gromu snjeinicu nad kojom su mi se 16. kolovora g, 1884, tresle noge. Stiene jo} padaju sa svih strana osovno, a ne- kako u sredini uzdigla se peéina u pri- HRVATSKI PLANINAR Str 63 sanim stablima spustaju drvari, volari, dugari, da si sniega nakopaju i s njime Hedju ugase, Od snjefnice uzlazi se uz- brdice do novih stiena, koje ti se otva- raju poput vrata, a kad si krozanj pro- 3a0, zapao si opet u kamenu, suhu i wietlu ponikvu, koja ée ta oéarati svo- m dnom. Cielo tlo pokrila je alpinska rua u nekoliko stotina eksemplara, a nekoliko tisuéa. grimiznih cvietova i takav ru#iénjak badava bi tralio u do- movini. Telavi$ na druga kamena vrata i za- gleda’ pod sobom opet ponikvu, koju je zakréila 3uma I tako se reda po- nikva do ponikva, kojima se moke¥ pro- bijati i nekoliko ura, ali ih ne ée8 do- krajéiti, 2 promatrati s udivijenjem i strahopotitanjem. Pa da to nije Pakleno, da to nije Ziv pakao a na pragu naSega Garobnoga i toploga primorja ? Golubnjaée zova se na nagem krasu takove Spilje, pe¢ine i razpukline, u ko- jim gniezde divlji ili sivi golubo vi (Columba livia; Felsentanbe). Ima takova golubnjaéa u Lici pred avanrednom Spiljom Péelinom, na Velebitu u vrhu Sadikoveu, ali ima sivih golubova iu bezdnu Hahliéu na Grobnitkom polju, n Gladkoviéevu bezdmu kod Krasice u primorju, u bezdnu Zabkrilje u okolini bakarskoj ims ih u Spiljima ostrva Sy. Marka kod Kraljevice, na otoku Krku ita. Od obale mora do yrh Yelebita. Profeser Josip Pitton de Tournefort, predstojntk botanitkoga vrta u Parizu bijaSe prvi Evropejac, koji se je uzpeo na Ararat. Tom su ga prilikom kao botaniéara u velike tznenadili_nekoji bilinski pojavi U dubokim dolinama najao je naime vazdazelenu i subtro- fijsku vegetaciju; na podnozju 5036 m, visokog vrha pojavila se flora stepa armenske visoravai a uzpinjuéi se sve vite naiSao je na bilje, koje raste u Ttaliji, a u jo8 veéoj visini zagleda li- vade sa bilinama, koje rastu i oko Pa- tiza, zagleda paritke hrastove i bukove Sume. Poslije ga primi Svedska crnogo- rica, jele i breze, a kad se primaknuo& § é f & Pepe TRINA OE ROT TEE RTD ER AURVATS KI PLANINAR Br. 4. granici vjetnoga sniega oara ga al- pinsko bilje Laplandije, koje raste i na Svicarskim Alpama i Pirenejema Kad su u 18, vieku Saussure i Ra mond prvi prodrli do ledenjaka Mont blanca i prodirali u nepoznate krajeve Pireneja opazili su isto, Sto i Tournefort na Araratu. Po gotovo su te vegetativne promjene iznenadile Himboldta, kad se je 23. lipnja g. 1802. uzpeo na 3582 m, visoki Cimboraso, koji lezi malone pod polutnikom. U nas se takove promjene liepo i vanredno poutno predoéuju onomu, koji se od obale morske uzpinje do vrh Ve lebita. Tamo oko Lukovo — Zugarja ima mediteranska flora. Tu raste kus (Salvia officinalis), smilje (Helichrysum angustifolium), bresina (Satureja varie- gata) i drugo bilje, Od zimzelena dr- veéa zeleni se po Skrapama maslina (Olea europaa) i zelenika (Phillirea latifolia); po peGinama se Zuti s proljeca Asphodelus liburnicus, medju razpuklinama mfri na zemlji crijenici Viola adriaticai miloduha brilja- nolista skritalima (Cyclamen repandum), doéim je daljnju golet na milje daleko pokrila diraka ili draéa (Paliurus australis.) Gdje golet prestaje, tamo potima bukova Suma, koja seze do najvisih ve- lebitskih vrhova, primajuéi planinski oblik Guje prestaje bukva, tamo je zahvatila onizka vrsta bora, koju zovemo kle- kovina ili borié (Pinus montana), kojemu je deblo kratko, povaljeno, a grane na daleko po zemlji razastrte. Na Velebitskoj Visotici ima od klekovine i spomenute bukve, koja joj uzrastom na- likuje, ciela neprohodna Suma, Dalje Klekovine zahvatili su planinski lazi de- bele trave sa najkrasnijim alpinskim biljem, medju kojim ti padaju u of i patuljasti povaljeni grmici gornika (Arctostaphylos Uva ursi) sa zimzelenim laSteéim likéem, kojim se istiée i borovka (Vaccinium Vitis Idsea), a po drugim yrhovima i opjevani planinski gjul (Rhododendron hirsutum), prekresan grm karminastih cvietova. Sto dalje od stoZera, to biva bilje patuljastije, to se vie prikutuje k zemlji, U tom su pogledu znatajne vrbe od kojih je Salix polaris tolika, da na jedan list notesa lahko strpa’ dva tri eksemplara sa korjenom skupa. Tako biva bilje sve to nike i patu- Vjastije u visinama, pa su time na Ve- lebitu znamenite hrpe divotnth Azalea (Sv. Brdo), nu osobit je patuljasti grmié Prunus prostrata, koji se sbija na najvisim velebitskim vrhovima u male ledine, pokrivajuéi peleglim granticama kameno, ali’ toplo tlo velebitsko. Vrsta je to trnule (Schehdorn, Schwarzdorn), Koju opet susretamo na grékim plani- nama, a toli je sitna, da ju mozeS dla- nom pokriti, Poziv na glavna skupstinu hrvatskoga planinarskoga drustva, koja ée se obdriavati dne 16. travnja 1901.u 8 sati na veéer u druswvenim prostorijama (Zagreb, Bregovita ulica br. 3, L kat. Na ovw skupStina-pozivaju se ovim najuljudnije svi tlanovi srediSnjega drisiva i podr ic: »Visoticec, »Strahingicee i »Papukac. Dnevni ée se red oglasiti napose u dnevaim listovima. Sadriaj: Ris u Hrvatskoj i Slavoniji Zrinjskom vriku. Raznice. — Poziv. — Moje putne sgode i nezgode. — Na — Planinarski vremenokaz. — Druitvene viesti. — Odgovorni uredmi: Oragutin Hird. — Viestoik i iedavatej: MF. plailnareko drubivo.* ‘Tisak Antuna Scholza.