a. ( ae : 7 Nase planineNASE PLANINE Urednistvo i uprava: Zagreb, Gajeva 2a, polukat, telefon 37-316 »Nostre Montagne« — Rivista della Fe- »The Mountains« — Review of the derazione Alpina Croata Alpine Association of Croatia Unsere Berge — Zeitschrift des Kroa- »Nos Montagnes« — Revue de la Féde- tischen Bergsteigerbundes ration Alpine Croate Urednistvo i uprava: Zagreb, Gajeva 2a, polukat, telefon 37-316 Glavni i odgovorni wrednik: P. Lugié-Roki, Zagreb, telefon 38-041 BROJ 3—5 GODINA 1X. SADRZAJ: Ing. Ive Modrié: Kroz borove gajeve Velebita. . . 65 Ivan Guiié: Jedan dan u zapadnim Prokletijama 15 Eduard Kuien, Ivanec: HamiCevo. . . ist 81 Branimir Pipinié, Hraséina-Trgovisée: Poljiéka planina 85 Mirko Markovié: Po istofnim Prokletijama. . . . 89 Dragutin Mlaé: Utisei sa puta na Kavkaz u SSSR-u. 94 IV. Medunarodno zasjedanje za alpsku meterologiju 110 Sreéko Boziéevié: Vezuv nekada i sada . ja etib Vlado Redengek: Popis Spilja i ponora u Hrvatskoj. . 152 Nicer pee eer ln ae imines laren ee ese erreatt Planinarske vijesti iz svijeta. . fae 140 Naslovna strana: Pod strehom Bradnja (Juz. Velebit) Foto: B. LuktieNASE PLANINE REVIJA PLANINARSKOG SAVEZA HRVATSKE GODINA Ix. 1957 BROJ 3-5 Ing, Ive Modrié Kroz borove gajeve Velebita Dok prstom ertam neke éudne Sare po zamagljenom prozoru moje sobe, vani sipi hladna kia. Stigla je kasna i sumorna jesen, pa me nemirno srce zadirkuje sa Zeljom da podemo opet nekud u skitnju, daleko, za suncem. Za suncem koje je ostalo tamo negdje na obalama mora, za suncem u kro&njama zelenih velebitskih borova. ‘Ali, zar me to ne varaju samo moje Zelje? Pa ni tamo nema danas sunca! Dok se sa tisuéu naviljaka ruse orkanski valovi bure niz velebitske stranc uuzavrelo more, ovdje sipi hladna ki’a. Umijesto sjetne i dostojanstvene pjesme danas i tamo mrki borovi gromoglasno huge nadimljuéi svoje snazne grudi. iGini mi se, dok ih ovako iz daljine slu8am, kao da me pozivaju da zatvorim oti pred ovim maglenim nebom i da ih potrazim joS jednom obasjane u suncu. A tko se ne bi danas odazvao suncu u ovo magleno kiSno popodne! Sjeéam se: Svake poratne godine bilo je neSto radi éega sam morao u ta brda. Jednom sa herbarijem u ruci, a drugi put sa nekim platnenim vre¢icama za Sumske plodove. I tako uvijek neSto sa torbom na ledima. O draga. moja siromaina torbo, prostrta na kamenim liticama, zadimljenim tadavim kolibama, suhim borovim iglicima kitnjastin borova! Stari moj vjerni dru%e budi danas pozdrayljena sa onim tako rijetkim prijateljima, koji ¢e s nama na zajednitki put u planinu. Osunéani vrhunci, bespuéa i mrki borovi bit ¢e na’i miljokazi po tom kraju kojeg polako, ali sigurno napuSta domorodatka ljudska noga. Podimo krepko. Ovaj manje poznati i opisivani boroviti dia sjevernog Velebita predstavlja prvi predplaninski pojas od Budima (1.220 m) na sjeverozapadu pa do Lisca (1.540 m) na jugoistoku sa lancem vrhunaca koji se u tim visinama veZu u skladnu cjelinu jednog bedema kojeg zakljutuje kupolasta glavica golog Lisca kao kamena tvrdava. Povrh ovih borovih vrhunaca dize se jo8 jedan visi lanac koji zapoinje sa Balinovcem, Velikim Zavizanom, da se spusti malo nize do Opaljenika, vezZuci se dalje sa RoZanskim Kukovima, sve do Cerovskog vrha. U njedrima ovih vrhunaca i njihovih dolina skrili su se najljep3i, najroman- 4itniji krSki krajobrazi puni neke robustne snage, divijine i romantike. To je kraj u kom je tovjek bio samo prolaznik. (Slika br. 1.) Temedu dva lanca gora smjestile su se Smréeve doline koje izgledaju dosta pitomo, kad ih Govjck gleda sa vrhunca oko Premuziéeve staze. No zar je to uuistinu tako? Kad se tovjek samo natas sjeti onog mratnog divljeg carstva po- lomljenih i povaljenih stabala pored tolikih provalija obraStenih u lise bujadi, i danas u samoéi podilaze tovjeka srsi od te silne divljine. To je mala pra’um- ska oaza Velebita gdje jo8 ruSilatka sjekira i pila nisu dospjele ni truna izmije- niti lice ove divljine. Ne ¢u danas opisivati ovaj sjenoviti dio Velebita; neka ga 65opisuje netko drugi, a ja éu poti kod kroinjate mrke borove koji se sa rubova ovih vrhunaca ogledaju u putini Jadranskog mora. Smrveve doline éekaju svo- jeg posjetioca koji bi morao u njima dotivjeti sun%ano i toplo ljetno podne kao i nalet oluje, pa da vjerno opie ovaj romantitni kutak Velebita, jer pod sunéanim nebom i najvece provalije izgledaju pitomo. Oyaj niZi pojas vrhunaca od Borovog vrha preko Budima, pa do Cerovskog vrha u visini 1.100—1.500 m predstavija onaj teSko prohodni dio Velebita u kojem su se skrile najljepSe sastojine crnog bora uz jadransku obalu. To je pravi eldorado za prirodnjaka, Sumara, planinara, botanitara i tovjeka kojeg moze zanijeti divijina. Tu je priroda rasula svoje draZi kapom i Sakom na sva- koj Skrapi, vrtaéi i kamenu. Divljine kamena, ume, Sikare, guStara, zmija, sna i medvjeda; bure, oluje i toliko, toliko vidika — daljine mora, sunca, neba i zanosne pjesme zalenih borova! Tu je onaj pravi Velebit — planina uz nase Jadransko more. Siromagna i snaZna zemlja, a danas s morske strane gotovo pusta; rekao bih, bez Ziva ¢ovieka. I danas éemo poéi po tragu ljudskih naselja preko Matijevaée, Balinskih livada prema borovom Budimu, da zavirimo u te kamene petinice gdje je nekad tovjck stanovao, a danas su ve¢ puste ili sa posljednjim podgorskim pastirima. i Ne bi sve rekli o ovoj planini, da ne upoznamo i njezine ljude. Potrazimo ih zato u njihovim kolibama. Matijevata — mala vrtatica sa malo obradene zemlje i nekoliko stanova — tiho je tonula u kamene Skrape sivog vapnenca onog srpanjskog jutra kad sam kroz nju prolazio. Samo se je jedan pramen dima probijao kroz krov i zidove Kolibice dizuéi se u to svjeZe jutro prema vrhuneima oblivenim prvim jarkim zrakama jutamjeg sunca. Svud naokolo vladao je mir, i neka, rekao bih, tje- skobna ti8ina, prekidana samo zvonkim pjevom ptice koja je pozdravijala rada- nje novog dana. Lagano sam obilazio te prazne kolibe da ne naru3im njihov mir, i divio se onom lijepom crnom boru koji je ukraSavao gole litice kamenja. Svojom zelenom bojom i bizarnim oblicima kroSnje svaki je od njih stvarao poseban ugodaj sklada i ljepote sa raskidanim i razbacanim gromadama kame- nja. Ovdje je toliko tiSine i mira, ‘a tamo dolje u onoj zadimljenoj kolibi sigurno neki starac pun vlastitih briga i misli pored ognjiSta sprema svoj siromasni dorutak. Nisam ga htio tog jutra smetati. Cekao me je dalek put i program rada. A i éemu da ga uznemirujem! Neka nam ovo sunéano jutro i tiSina reknu ono Sto bi nam on ispritao, Stare su to prite. Nestalo je i ovdje vike Cobana, klepke zvona i laveZa pasa. Planina sniva svoj samotni san kojeg s vremena na vrijeme naru’i kakav sluéajni prolaznik, kakva avet kao Sto sam bio i ja tog srpanjskog jutra. Ta ovuda ne vode i onako nikakvi klasitni planinarski putevi. Nije trebalo dugo i za %as sam stigao do velike zelene ogradene koSanice zyane Balinske livade sa nckoliko stanova utisnutih na rub borovog gaja. (Slika br. 2.) ‘O& se ponovo raduju novoj promjeni slike krajobraza i umijeéu Covjeka Koji je i ovdje znalatki utisnuo svoju kolibicu do nogu zelenih borova na rubu KoSanice. Otuda on svakog dana umoran od rada gleda sunce na zalazu, prije svojeg potinka na naramku suhog planinskog sijena. Tog sam jutra imao sreéu Sto sam u kolibici zatckao dvije planinke i ne- koliko djece. Zaéudio sam se tom iznenadnom susretu sa ljudima, ali ne za dugo. U jednoj sam kolibici zatckao Zenu osrednjih godina, samohranu udovicu Ivéicu Grginu sa nekoliko djece. Dok me je snebivaju¢i se pozdravijala, kao 66rijetkog gosta u toj pusto8i, kuhala je neXto oko vatre nude¢i mi pri tom ne- kokav stoléié, da sjednem. Kad se je malo primirila zapotela mi je usput privati svoju Zivotnu muku. Imala je i muza kojeg je izgubila wratu. Odveli ga, rege, nekud Nijemei, dolje sa ceste prema Brinju. I nikad vige glasa od njega. Ostala tako sama sa nekoliko ovaca, koza i 8etvoro djece da se potuca, sa posljednjim starosjediocima ovoga kraja u ljetnim mjesecima kao i nekad po ovoj pustoj planini. . oa Motiv iz Smréevih dolina Foto: D. Frkovié Pravi Zivot nigdje ne poznaje velikih rijeti, kako je to rekao na’ A. G. Matos. Mala kamena kolibica pokrivena Simlom. Svega nekoliko kvadratnih meta- ra, U jednom kutu je ognjiste sa crnim komo$trama na kojima je visio lonac. Pored vatre tronoge, o%eg i par padela. Malo povrh ognjita nekakva politica sa nekoliko Salica i Zlica, koje su virile jednim krajem ispod letve na kroviktu. U drugoj polovici stana stajalo je nekoliko dasaka sa naramkom sijena i rutavi bijeli biljac. To je bio leZaj. Tako je izgledala utroba te kolibice. Pred vratima 67kolibe stajalo je drveno burilo za vodu oko kojega je strpljivo griskala travke stara mula, Tek kasnije opazih da je bila slijepa na jedno oko. Jo& i to, po- mislih, Jadno kljuse! Dugo sam se zadréao pred kolibicom u razgovoru sa tom siromasnom pla- ninkom. Pratio sam njezin posao oko spremanja rutka za djecu i éobana koji su bili negdje u ogradi. No zar smo bili sami u to vrijeme? Ne! Dok je pla- ninka kuhala palentu znatiZeljno nas je promatrao par Zivih, svijetlih mi&jih otiju. Bio je to jedan veliki puh koji je ispod krova kroz kamene rupe zida promatrao na¥ posao. Cekao je i on dio svojeg rutka. Slobodno je skakutao po rupama zidova njuSkajuéi svojom njeZnom njuskicom siromagno posude trazeéi komadi¢ hrane. Ljutila se na njeg planinka, ali bespomoéna da ga ulovi. Sto éu, prigala je ona, nemam ovdje matke, Ostala je jedna dolje u Primorju. Ni- smo je mogli ovamo donijeti. Sad ée se dolje nagladovati. Ne mogu j i dok se natrag ne vratimo. I tako iz dana u dan, pritala je planinka. Moram skupiti malo sijena i to na ovoj slijepoj kljusini prebaciti dolje u Primorje za ovih nekoliko glava blaga, Kad popuste vrucine, onda éu opet natrag dolje. Djeca moraju u Skolu. Sua je, znate, pritala je ona dalje. Stoka nema dolje pase, ovdje je ipak bolje. Kad bi bilo ljeto ki&no ne bi se morali ovako ubijati ni ljudi ni blago. A kako za hranu, upitah je. Slabo i nikako, odgovori mi ona. Palenta, krumpir, varenika i kiselina, Katkada koje jaje za djecu, a kad dodu smokve onda je veé bolje. A meso, upitah je. Ono se jede na rijetke petke, odgovori mi ona. — Nastavijala je dalje pri¢ati. I sa kokoSima imam vrazje brige. Pro- kleti jastreb sve operu8a Sto god pernato ugleda na zemlji. A ovdje ih ima tako puno. Ima bistro oko, pa sve iz zraka raspozna. I zmije pobira iz ovih glavica. Zato je koristan. x Dok su se odnekud oglaSavala djeca sa ovcama, podurivala je planinka sa jelom. Gladni su, dotjerat te nenapasene ovee u tor prije rutka. Tako je te%ko sa djecom kojoj nikad dosta jela. I koSulja na njima jede. Kad svrSé osnovnu Skolu moraju i oni nekud u grad. Nema im ovdje Zivota. Dugo sam stajao pred ovom kolibom. Salijetale su me misli kao gorska bujica. Takvo siromastvo i takva borba za opstanak! Kad ne bi bilo ovog tistoga zraka, gorske svjeZine i ozona ovih mirisnih borova, pa Sto bi bilo od tth Ijudi! A ovako palenta i mlijeko dine svoje. Drée ih na nogama, ali sve- jedno su vi8e gladni nego siti. Sjetih se tog tasa podgorskog lugara Jure, sta- tog prijatelja koji mi je toliko pritao o tom velebitskom Zivlju. Trebalo je dalje poti, Kratak i srdatan opro8taj sa planinkom i veé su pucketale borove iglice pod mojim stopalima. Put me je vodio kroz lijepi bo~ rovi Sumarak prema Vabié docu i Budimu. Bio sam pun dojmova i misli koje je u meni ostavio ovaj razgovor sa planinkom. Kakav zagrljaj tovjeka i Skrte opore zemlje u borbi za opstanak! Mogao bi Govick slutiti da se tu radaju grubi i opori ljudi, ali — naprotiv. — Koliko je god Velebit kamenit i opor toliko su blagi njegovi primorski gorStaci, sa toliko prirodene prostodugnosti i dobrote. To se jedino moze osjetiti u susretu sa tim Ijudima u njihovim kolibama. Pod toplim suntanim zrakama éitava je priroda Zivjela posebnim Zivotom. Tisuée skakavaca ispunjali su zrak svojim zrikom, uznemireni topotom ljud- skih koraka. K njima su se pridruzivali brzonogi gu&teri koji su se preplaSeno uklanjali pred iznenadnim putnikom. I dobar poznavalac bezazlenog gmaza %esto puta bi ostao preplasen pred tim iznenadnim bijegom, dozivljujuéi time onaj odvratni Sum kojega izaziva zmija pri svojem bijegu. Neugodni osjeéaji 68koje pobuduju u tovjeku ovi gmazovi na njegovom putu prava su disonanca onom nepomuéenom uzitku kojeg moze pruziti priroda ovih brda. I tako u brzom hodu i mislima veé.sam bio u Vabié docu. I opet jedno pusto planinsko naselje. Duboka vrtatica podno borovitog Budima sa desetak kolibica i malo plodne obradene zemlje. Uz puteljak Koji je vodio oko napu- Stenih torova i stanova neobuzdano je rasla kopriva, pouzdani znak da je i ova vrtaéica pusta. Prolazeéi pored tih kolibica najednom me prene iz razmi8ljanja glas klepca i babice. Obradovah se, jer to je bio glas tovjeka kojeg nisam ni slutio joS danas sresti. I zaista, tamo dolje u ogradi u hladu jedne bukve leZao je nalakéen na jednu ruku Govjek koji je klepao kosu. — Trebao je proteéi oo Balinske livade sa pogledom na Budim (1.220 m) samo éasak vremena pa da se stvorim pored mojeg novog poznanika. Preda mnom je stajao nasmijeSen suhonjav tovjek srednjih godina u plavim hlaéama sa puno raznih dZepova i sa nekim velikim ameritkim Se8irom Sirokog oboda na glavi. Rekoh u sebi, bit ée ovo nesvakida%nji susret. Pomislih, otkud je ovaj doao ovamo iz Texasa u ovu zabatenu rupu Velebita, — ali znatiZeljna misao brzo je na8la svoj odgovor, kad je pogled pao na Sarenu siromaSnu vu- nenu podgorsku torbu koja je stajala malo dalje ‘od mojeg znanca. jc trebalo dugo pa da mi isprita jednu ovdje tako obitnu Ijudsku pritu. Vratio se Zovjek u rodni kraj po zavrsetku rata kao i mnogi drugi da se nauzije jo jednom prije smrti borovih gajeva svojeg Budima, koje je tako Zelio jo8 jednom vidjeti poslije stravitnih ratnih konvojskih noéi na vo%nji izmedu dva kontinenta. Stari mladié, neZenja. Kao da mi i nije htio puno o sebi prigati. Pust je ovaj na kraj. Vise se ovdje ne da Zivjeti. Nema ljudi. Covjek moze brzo i podivljati u ovoj samoéi — pa uzdahne na tas da potom nastavi. Radim preko godine po Sumskim cestama tu u Velebitu, blize kuée, a onda ovako usput skoknem koji dan pokositi ovo malo trave oko ovih djedovskih porséenih torova. Beskoristan je to posao, ali zar se ovdje ikad radilo sa veli- f 69kom ratunicom, Eto — pritao je dalje — veze tovjeka ova zemlja, djetinjstvo i uspomene. Kad fovjek malo ostari vraéa mu se natrag u glavu djetinjstvo. Tako sam i ja iza rata pozurio kuéi iz Amerike. I sad sam ovdje kao nasukan brod na pliéaku, — ali neka, ovo je moja ‘zemlja! Stari neZenje svuda lose prolaze, a ovdje ée me joS netko prije smrti pozaliti. (Slika br. 3.) Nije tog dana vise mnogo kosio. Razgovarali smo. Toliko je bilo toga za priéati i éuti, A onda je do’ao i ruéak, Siromagna torba bila je sto i stolnjak tog na¥eg malog zajednitkog ruéka. Komad pSeniénog kruha, malo slanine, komadié maslaca u velikom listu od smokve i boca mlijeka. Siromaino, ali tako slatko, ; Nagi se razgovori nisu prekidali. Kao mornar, prigao je moj novi prijatelj Stipe ili Mrce kako ga ovdje zovu, hranio sam se bolje, ali ovo ovdje kao da je nekud slade. Zbilja tovjek nije uvijek dosta pametan. Srce pomuti pamet. Umjesto da sam ostao negdje u gradu, ja se povratio u ovu pusto8. Malo je Ijudi jo3 u ovom kraju, i ti su samo na brigu najprije utiteljima, poSti, zadru- gama i drugim organima uprave. Ima nas i nema nas, A opet da nas nema, pa ko bi gradio ceste u ovom kamenu, gdje bi naSli radnika za poSumljivanje i lugara. No i ovi ¢e posljednji stanovnici brzo nestati. Mladi bjeze od mace i Stampa za lak3im kruhom, TeSko je krampom otkidati komad kruha od kamena! Dugo je priéao taj bistri tovjek. Ugodno ga je bilo slu’ati. Tako je po- znavao Zivot i jude, da sam ga na koncu shvatio zaSto je ostao jo8 vjeran samo prirodi. Jo$ samo tu u ovom pustom kraju mogao je nadoknaditi koji dan dje- tinjstva u zagrijaju'sa svojim brdima, borovima, jastrebima i drugim pticama. Tu je bio svoj na svome. Te samotne skitnje po Velebitu darovale su mi mnogo zrelih misli. Upozna- vao sam Zivot i ljude na kamenu. Upoznavao sam one iz zalaznice koji su Zivjeli joS u tim kolibama, a da mi nisu znali re¢i Sto th tu jo8 dr#i, a ipak su tu Zivjeli pripijeni uz tu zemlju kao ligaj uz sivo lice kamena. Nerazdvojiva zemlja i judi, a u gradu ili negdje drugdie bilo bi im mozda lakée i bolje. U kasne sate tog dana svaki od nas htio je jo5 ne’to uraditi. Duboku tisinu planine prekidalo je s vremena na vrijeme samo zvonko klepanie kose >ili tihi Sum jastrebovih krila koji je visoko kru%io iznad borovih vrhunaca. Vrtatica je bila ispunjena nekom tajanstvenom ti§inom i svjezim zrakom koji je Sovjeka budio na novi pokret za jo8 tolike skitnje i susrete s ljudima, U sumraku opet smo bili skupa. Vetera, noéenje na svjeZem sijenu u jednoj kolibici i drugog jutra rastanak. Par vreéica plodova divijih jabuka i stara na- prinjata. Dolazio je tas rastanka. Osjetio sam i tog jutra, da rastanak sa samot- nim Govjekom donosi uvijek neSto tuzno u ljudsko srce. Pruzili smo si ruke, osjetih snazan stisak, dok su nam od i usne izmijenile osmijeh. Sve Sto je lijepo na ovom svijetu puno je neke melankolije! Pritegnuh naprinjatu na ledima, a Stipe svoju kosu i potom podosmo svaki svojim putem. Lakim korakom postajali smo sve udaljeniji jedan od drugoga, ali medu nama stajala je i dalje jedna topla veza koja se je iskrila u osmijehu naieg rastanka. Nastavio sam svoje uspinjanje uz pristranak borovitog Budima. Zrak je bio pun noéne svjezine, i onog starog mirisa smole koji me je veé iz daleka vabio u ove krajeve. Mekani prostirat borovih iglica podavao se je mojim stopama, kao da me je Zelio svojom meko¢om zaustaviti pod kro’njama ovih visokih bo- rova, Znao sam da ne rhogu mnogo Easiti. Jos sam 4elio obiti tolike vriatice, proplanke i doce. 70I tako razmi8ljajuéi o mojem Stipi, noéenju, naSim razgovorima, gotovo ujednom dahu stigoh do jo3 jednog pustog planinskog naselja — do Budima. Nekoliko kroviéa povrh hrpica sivog kamena koje je Covjek slozio u obliku malih paéetvorina odavala su napusteno Ijudsko naselje. Svud naokolo vladala je, rekao bih, sablasna tiSina. Uzalud sam se okretao ne bi li sa kojih vrata ugledao éovjeka, éuo lavez psa ili bilo kakav glas kojeg Zivog stvora. Ni8ta osim tigine. I onako u prizeljkivanju kakvog glasa, Suma, i ta je tiSina odzva- njala u mojim uSima kao tisuéu glasova. A uvijek je tako. U planinama i ti- Sine znaju tako odjekivati u Ijudskom uhu kao neka tudna pjesma koja moze tovjeka daleko zanijeti. Mo%da su radi tih zvukova nekad i lijepe samotne Kamene kolibice u sjeni ernih borova Foto: F. Modrié skitnje po prirodi. Mo%da se na takvim skitnjama i upoznajemo sa pravim licem prirode. Dosta je tada vremena da shvatimo Zivot svakog Zivog stvora kojeg sretnemo. Onog malog evréka na drvu, zrikavog skakavea koji nam para wii svojim zrikom veseleGi se toplom suncu i bujnom pokrivatu nepogazene i nepokoSene trave. Tada tovjek sve zavoli u prirodi, sve mu postane blisko, razumljivo, rekao bih sve postane dio njegovog bitka i Zivota. I da bi ti samot- ni doZivljaji bili cjeloviti dovoljno je da Govjek nade u sebi svoju staru po- gansku du’u i da mu na éas postane istinski lijepo pod ovim Zarkim suncem. A Velebit je takva zemlja u kojoj se mogu nati i sresti toliki poganski bogovi. Oni drijemaju na svakom pustom ognjistu napustenih koliba, na sva~ kom poruSenom zidu nekad obradivanih ograda, pored svakog potivalista — mirila, gdje suse tivi odmarali noseéi mrtvog brata do posljednjeg odmara- liSta. Sve je to Velebit. Nekoé ojkava pjesma tobana, klepka zvona stada ovaca i koza, 3um i pjesma borova i sna%na bura snje%nih vrhunaca. A danas — to je sjetna i zami8ljena planina bez svoje poganske djece koju je razasula &i- rom domovine po putinama mora i sklonula pod okrilje sestrice Uéke. U ovim . brdima danas caruje jo3 samo medo, sa ostalom Zivotinjskom bra¢om. Neka ga, 7‘ velim, danas, planinu mora uvijek tuvati netko tko je snaan i jak. Nije li to jo8 na8 stati Brundo iz mletatkih dana? Poganski slavensii Brundo. Citalac ée reéi, pa ovo su samo meditacije, a 3to je sa planinom? Odgo- varam Vam. Ona je ostala wZarena i urezana u stopalima mojih nogu. Ona je utisnuta u moje oti, moja ula i umorna ramena pod nategnutim remenima moje naprinjaée. Ona je u oZiljcima izgrebenih nogu od veranja po kamenju — ona je u suncu i srcu ovih ki’nih jesenskih dana. Tu je ona velika planina uz more, naSe more, najveéu radost tolikih mladosti, muZevnih i staraékih dana. Tog dana okruzio sam mnoge vrtatice traeti divijake jabuke. Plantice, Dolinicu, Dulibe Gornje i Donje, sve tako do Lisca. Mala ljudska naselja po- negdje jo8 ziva sa gdjekojim domarom, slitna jedna drugome, a razliéna samo po okviru prirode u koje su se utisnula. Jer ovdje nema slitnih krajobraza Svaka vrtatica ima svoju fizionomiju. Negdje su kamenjaru pokrili sami kro- Snjati borovi, a negdje bukva i smreka. No sve je to toliko skladno, divlje, sa onom ljudskom kamenom kolibom, da tovjek zapravo ne zna gdje je idila veta. Covjel ima osjecaj da se kreée po rubu jedne visoke peéine, koja se str- mo rugi prema Velikim Brisnicama i jo8 dalje prema moru. Sva obraStena u tako snaznu vegetaciju crnog kitnjastog bora, sigurno najljep3eg na obalama Jadrana, sa mjeSavinom smrekove i bukove Sume na bijelim kamenim liticama, koje je priroda ovdje tako sretno ispreplela sa zelenim gumskim pokrivaéem. Moda tu na domaku RoZanskih Kukova, Smréeve doline, Velebit i jest onaj pravi divlji Velebit, kojega smo toliko puta Zeljeli upoznati. To je Velebit bespuéa, kr8a, divljati, zelenila, bure, divljine — to je Velebit prave ljepote! I tako u neprestanom pokretu organizam je tratio jo8 jedan blagi odmor. Ne sjecam se vise pravih puteva i koziih staza kojima sam hodao toga dana. Znam dasam odnekud iz Sume izbio na Gistinu malog naselja ispod lijepog Lisca. Visoravan okrenuta djelomiéno prema jugu i u pravcu Lubenovea, sa petnaestak stanova omedena lijepom mijeSanom bukvom i smrekovom gumom. Jo§ jedno, mozda jedno od najljepSih naselja koje sam tog dana obiSao. Valjda najljepSe i zato jer se je ogledala morska puéina sa njegovih ravni, Naselje na _ tolikoj visini, na tako lijepom pa&njaku izmedu vrhunaca koji su pokriveni Sumom. I opet jedan kutié Velebita gdje je tovjek znalatki utisnuo svoju kolibu u njedra prirode. Nastupajuéa veter nagovjeStavala je joX jedan smiraj sunca koje se polako utapalo u more otoka ispod Gresa, kako bi to reklo nedouteno date. Dok je planina polako tonula u mir sutona i noti, oti su Zeljno upijale posljednje zlatne zrake netom potonulog sunca. Kako lijepa slika! Toliko boja, daljine i tiSine, a sve darovano u jednom éasu potinka, u sutonu sunca i dana. 1 zato mogu opet reéi da sam sa ove planine vidio najljep3e zalaze sunca. Zalaze sunca nad jadranskom puginom. Siguro su svuda lijepi zalazi sunca sa pla- nina iznad mora. } Jo8 jedno noéenje na sijenu pod krovom male kolibe. Tog sam veéera bio sasvim sam, Oskudno pokriven i nahranjen brzo sam utonuo u san umorna éo- vjeka tekajuéi novu zoru i novo jutro. I brzo je dolo. Rekao bih u jednom hipu. Trebao sam tog jutra nastaviti svoj put, i do vetera dosegnuti sela na cesti Senj—Karlobag. Torba je neumoljivo diktirala du%inu boravka u planini. Zalihe hrane bile su pri kraju. I tako prode jo& jedan dan u obilasku Ijudskih nastambi. Sjeéam se imena tih oaza. Grabarje — nazvano po grabovoj Sumi, Ripite, Vujinac, a potom sila- zak niz pristranke Lisca u Velike Brisnice. Strmi put kroz grmetke graba, jasena i kljena sve tamo do sela Brisnica. Ni lijepo ni ruzno, vet oporo pritije- 72fnjeno u Zuti kamen kr8a u surovoj borbi za opstanak. Onaj koji je nautio gledati snazna visoka borova stabla, bukve i smreke, moze samo sa tugom gledati ove izmuéene grmevke koji veé vjekovima Zele postati dubom, a ljuta priroda ne da. No sve ato se zeleni na ovom kamenu nosi u sebi radosti. Zelena biljka to je isto Sto i zemlja, a zemlja isto Sto i mirijade novih Zivota. I zato ova radost u srcu, radost za Zivot i radi Zivota. Nije trebalo mnogo vi8e od jednog sata hoda, ili jednog sata kotrljanja niz ove strme strane pa da se nadem u Velikim Brisnicama, koje su se smjestile uz rubove dugatke doline pune jetma i krumpira. Pun nekog mira obilazio sam ove ograde ispod kuéa. Znao sam da selo nije pusto i da ima jo8 ognjista Uz Premutiéevu stazu Foto: D. Frkovié koja se dime. Raspredao sam svoje misli odmarajuéi i svoja stopala na meka- nom pokrovu zemlje i trave. Godilo je malo odmora poslije onog muénog spu- Sanja od Vujinca do Jerkoviéa. Nije dugo trajao taj moj mir. Najednom se ispuni ova kotlinica glasom qvona koje je nekud éudno odzvanjalo u ove popodnevne sate. Upitah se kome danas zvono zvoni? I nemalo iza toga opazih izlaze¢i iz sela hrpicu u crno obu- Zenih Ijudi sa lijesom na ramenu. Znatilo je da sam prispio u selo ba’ u vrijeme sprovoda. Cetiri muSkarea nosili su od bijelih dasaka izblanjani lijes ixoji je bio privezan obiénom uprticom za nosila. Tako su svi sprovodi sliéni ovaj je bio drugaviji. Kao da je i ono zvono, koje je tako Gudno odzvanjalo u ovim brdima, htjelo reéi da su i sprovodi ovdje drugaéiji, I zaista bio je ovaj sprovod pomalo neobiéan. ProduZio sam svoj put iz sela ostavljajuéi ovu Zalobnu povorku sa namjerom da se zaustavim na brdu ispod sela, Znao sam da éu nekog sresti na tom putu, da ga upitam za kim je danas jecalo ono zvono. I zaista, kao da sam Zelio jo3 sresti lugara Juru, mojeg starog prijatelja iz Velebita, najednom se ostvari moja Zelja. Iznenada sustize 73me taj brzi Yovjek na vrhu Pleéa. Bio je i on na sprovodu. Cvrsto mi je stisnuo ruku, a onda smo sjeli na topli kamen da se porazgovorimo nakon toliko dugo vremena. Bilo je 0 éemu izmijeniti misli. Dugo je privao moj Jure. Eto, danas smo sahranili starog dida Ivu Perina iz Velikih Brisnica. Nije dugo bolovao. Bila je to vec velika starost 85 godina. On i njegova Marija dugo su Zivjeli sami u svojem domu dok su se djeca ra~ sula jo3 u mladosti po svijetu. Lijepo su Zivjeli, a onda najednom razboli se stari. Upala pluéa, pa eto i smrti. Brigno ga je Cuvala njegova Marija za Zivota, govoreti testo kéeri Kati — »Sto éu dite Zivjeti i ja iza staroga. Najbolje bi bilo da umrem.zajedno s njime«. I bilo je tako. Dok su seljani slagali nosila za starog dida Ivu stigoSe mu na sprovod u ova brda i sinovi iz grada. I dobra majka ne odoli bolu srca ugledavi svoju djecu, i ona, u éasu susreta sa svojom djecom, ostade mrtva. Uzalud su ju prizivali k svijesti. Majéinsko dobro sree prestalo je zauvijek kucati. Jedan @ivot, jedna raka, jedno zvono, a iza njih jos jedna zatvorena gostoljubiva kuéna vrata, I tako pomalo ostaju pusta ova ve- lebitska ognjivta. Ture je i opet bio nekud tuzan. Razumio sam ga. PruZi mi ruku i ode. I tako me ostavi sama pri zalazu sunca da razmi8ljam. Jo’ sam dugo sjedio na toplom Kamenu, Tamo gore snazno je nadimala svoje grudi kamena planina, a ispod mene ljeskala se je puéina mora u posljednjem Zaru sunca. Cinilo mi se da je tog dana zamro Zivot; ali ne, to je bilo samo moje prividenje. Zivot nikad ne zamire! Ispravio sam svoja leda, naravnao naprtnjatu na ramenima opraétajuéi se od toplog kamena. I joX jedan pogled sa Pleéa na Velebit — a onda najednom osjetih snaznu iskru Zivota u sreu. Tamo gore Sumjeli su moji borovi. Budio ih je neki vjetar iz sna. Najednom me prodoSe srsi, évrsée pritegnuh naprt- njacu na ledima i podoh dalje. Jo’ sam jednom ostavljao iza scbe ovu siroma- Snu i toplu zemlju. Tamo malo nize pored ceste éekao me je kao stari velebit- ski panj »zlovesti« did Jojina. 74Vezirova Brada sa grebena Valusnice Foto: 1 Pogled na greben V e Brade (2200) sa padina Popadije Foto: Dr. B. GutiéJutro u Juznom Velebitu Foto: B Luktié Pogled na Babin uth (1712) nad Paklenicom Foto: B. Lukbiéhae “Twan Gudié Jedan dan u zapadnim Prokletijama Dosli smo u Gusinje po kisi, koja se u debelim mlazovima slijevala niz zelene bokove dZipa, a Zuta blatnjava cesta gubila se u magli. Dolazili smo iz ‘Andtijevice, po dolini koje sam se od lani sjecao kao lijepe zelene doline, okruzene nepreglednim pa&njacima i Sumama, iza kojih su se, tamo na zapadu, yisoko propinjali o8tro izrezani obrisi Komova. Tada su, sjeéam se, onako u protusvijetlu ocrtavali svoje strme bridove i budili u meni jo8 i onako svjeza sjeCenja na dugatke varljive sipine, na silne sive stijene i meke mirisave livade, Zatim je iznad nas iskrsnuo Visitor (2210 m) sa svojim strmim, gusto obrastenim stranama, iSaranim bijelim vertikalama bujica. Neko vrijeme sam j0S alio Sto se nismo popeli na njega, ali sam poslije, pun novih dojmova, sasvim zaboravio na to osamljeno brdo. No, to je bilo lani, A sada je blato Siktalo pod totkovima, raskvagena , "cesta zanosila je kola na svakom zavoju, a magla je, kao pridrzavana netim nad dolinom, nepomitno visjela razapeta medu brdima. Prosli smo mimo " Plavskog jezera a’ da ga nismo ni primijetili, samo su natas iskrsnuli iz magle obrisi novog hotela. Samo jezero utonulo je u maglu, a i bez magle, kakvog sam ga inaée gledao, ono nije uéinilo na mene neki osobiti dojam. Prostrano, plitko, olovno sivo, moévarnih obala obra’tenih Sagem. Da nema Prokletija oko njega, zamijenio bih ga s bilo kojim rijeénim jezerom u Panonskoj nizini. Uletili smo u Gusinje. Rijetki prolaznici, muslimani, zaéudeno su se okre- tali i sklanjali pred mlazovima blata, koje je prskalo na sve strane. Slikovite jute kuée, s bijelo obrubljenim prozorima i isturenim doksatima, brzo su pro- micale, Zaustavili smo se pred hotelom. Bilo je oko Getiri sata popodne. Hladno i maglovito, upravo bezizgledno, i — sve u svemu — nimalo privlatno. No, ukusna i obilna vetera, i uopée susretljivost i Hubaznost domaéih u hotelu, podigli su nam moral. Rano smo "5 zavukli spavati, bez odredenih planova za sutradan. U sobi — malo iznena- | denje: elektritno osvjetijenje, ali bez prekidaéa. Ta tko bi i mislio na takve sitnice. | Drugo jutro probudio nas je gromoglasni jazz, koji se izmjenjivao s na’im narodnim melodijama. To je bio zvuénik u dvori8tu kasarne, koji je veé po peti put »tupios istu melodiju. Bili smo malo osupnuti natinom, na koji se ovdje tako vidljivo (ili bolje reéi tako tujno) manifestira uklanjanje zaosta- ost, no najbolje je nitem se previ’e ne Cuditi, a onda — bolje i tako nego ikako. : : Inaée, dok nam se juéer magla uvlatila kroz (prozore, danas smo zaista ynimni i zadivijeni gledali pred nama dolinu Ropojani, koju je zatvarala siva Gromada Maje Kaki8 (oko 2400 m), a iza nje, malo lijevo, uzdizalo se nesto nazubljeno i, onako u daljini, malo nejasno, ali vrlo impozantno. Ako se dobro seam (i ako me nisu tada of prevarile) bila je to Maja Jezerce (2694 m), mozda ne ba’ sam najvi8i vrh, ali sigurno jedan od njezinih najblizih susjeda. Jos vike lijevo spuStali su se obronci Bjelita sve do Gusinja, dok su mu se yrhovi gubili u oblacima. No iznad oblaka, kao da je izrasao iz njih, stréao je masivni izraziti vrh Maje Rosit (2522 m), najvi8i vrh Sitavog Bjelita. Izgle- ‘G20 je kao da plamti: obasjan ramim suncem bio je jarko crven, a joS ljepSi je bio, jer se upravo tako zapaljen izdizao iz sivog maglenog mora. No ta kao ui)nestvarna slika potrajala je svega nekoliko trenutaka: kasnije ga je sunce oba- sjalo titavog, i premda je joS uvijck bio lijep i priviatan, izgledao je, da tako katem, obiéno — kao i mnogi drugi dvotisuénjaci Sirom nase zemlje. Takvog sam ga odsada testo vidao; ali uvijek se sjeéam one slike, kao da je goruéa baklja izronila iz mora. Nikakav kolor-film ne bi ga dotarao onakvog. To jc bila, rekao bih, impresionistitka slika. Sunce je upravo izlazilo i mi smo se uputili prema nagem danainjem cilju: prema najzapadnijim ograncima Prokletije, grebenu Trojana (2195 m) i Popa- dije (2056 m). U razgovoru s graniéarima brzo smo izagli iz Gusinja. Ugodno Pogled na Trojanova vrata sa karaule pod Trojanom Foto: Dr. B, Gutié je bilo hedati neoptereéen, bez naprtnjata koje prisiljavaju tovjeka da ne- prestano zuri samo pred sebe. Uskoro je staza uSla u gustu isprepletenu sikaru i krée¢i rukama put brzo smo se uspinjali na greben Kodre (1300 m). Tu smo izbili na Siroke strme livade s kojih se pruzao opSiran pogled dolje, desno u dolinu Grnéara. Na suprotnoj strani doline uzdizao se zeleni greben Lipovice (oko 2000 m). Niz njegove strme strane zimi se survavaju brojne lavine, 0 ko- jima svjedote ssruene ikxuce u dolini i mnostvo polomljenih, veé osusenih, stabala po koritima i vododerinama. Po dnu Siroke travnate doline vijugala je rjetica, koja se u jednom kraku svog izvorignog toka pod Sirokarom naziva Vutji Potok, u drugom, koji istjete iz Rikavatkog jezera podno Vile (2093 m) SkrobotuSa, zatim dok prolazi kroz Albaniju nazivaju je Vrmoa, a tu pred Gusinjem, prije spajanja s Vrujom zove se Grntar i konatno pod imenom Luéa utite u Plavsko blato. Cijeli njezin tok ne premaSuje mnogo duljinu od dvade- setak kilometara. (Mogli bismo iti i dalje i re¢i da kao Lim nastavlja i daljc svoj tok istiéuéi iz Plavskog jezera — no, to je veé poznata stvar). Kad sam veé kod geografskih kurioziteta da spomenemo jo§ neto. Ta polinomna rijeka (ne znam kako da {ju nazovem od te gomile imena) predstavlja jednu od dviju 76“ rijeka koje sabiru vode porjetja Save izvan naSih granica. Uzgred da spome- nemo, i druga takva rijeka Lumbraja, nalazi se tu blizu, néSto sjevernije, no ona utite ravno u Lim. To su jedini dijelovi porjetja Save, koji se, makar i jednim malim dijelom, nalaze izvan naie zemlje. To doduse nema veéeg eko- nomskog znatenja, nego cto, tek toliko da se zna. No, dosta o tome. Dakle, na grebenu Kodre dotekao nas je val svjeZega vjetra, usprkos tome, da je titavo nebo bilo naoblaéeno, kao da se sprema na ki8u, a zrak je bio Caf Jezerce sa jezerima — pozadi skupina Popluks Foto: Dr. B. Gutie ran i tezak. Tu smo naiSli na nekoliko stanova, a to su bili uopée ili blaze reéeno najprimitivniji stanovi na kakve smo dosad naisli. Zidovi su im bili ispleteni onako kako kod nas ljudi grade plotove. Krov se sastojao takoder od nabacanog granja, gdje je lisée igralo ulogu crepova. No, malo zatim, uvidjeli smo razlog tome. ‘Tu su 4ivjeli iskljutivo Zene i djeca. One su bile i éobani i planinke, one su same izgradile te stanove. I tako svake godine, itavo ljeto. Muzevi ostaju u dolini da zarade koju paru. Kao i uvijek, svi su bili vrlo srdatni i vrlo radoznali, Odsjeli smo nekoliko trenutaka da se pdmorimo a zatim se nastavio uspon. USli smo u Sumu. Put je krivudao medu bukvama, i gazili smo Su8te¢i po debelom proSlogodignjem li8éu. Uspon je bio 7strm, a meni je bilo sasvim neobitno kako smo ga brzo svladali, ovako bez tereta. Uskoro je Suma promijenila izgled. Bukvu je zamijenila crnogorica. Crna, otra stabla bora wasla su iz sivog, kamenitog tla. I tu su bili stanovi, sa mnostvom Zutih, kudravih pasa, koje je tek udarac cepinom ili glas gospo- darice mogao umiriti. Nastavili smo uspon hvatajuéi se usput za hrapavu koru oklja8trenih stabala. Uskoro smo iza’li iz pojasa Sume i posljednji povijeni borovi ostali su ispod nas, Penjali smo se strmim travnatim obroncima, iSa- Pogled kroz Trojanova vrata na karaulu pod Trojanom Foto: Dr. B, Gutié ranim bijelim Zilama vapnenea. I tada se pred nama ukazao vrh Trojana. Visok, masivan i po svemu izgleda, lako pristupatan s ove strane. Ali bio je jo3 dosta daleko. Tu se nalazila karaula ii tu smo se zaustavili. Duboko pod nama prostirala se Plavsko-gusinjska kotlina, a s njene suprotne strane strmo se propinjao Visitor, sa svojim éukastim vrhom. Gusinje je odavde izgledalo kao savr’eno ureden park. Kad se tovjek nalazi dolje, u samom mjestu, nema se osjeéaj da je sve tako puno zelenila. Plavsko jezero bilo je sivo i pusto. Na istoku vidjeli su se blagi zaobljeni masivi istotnih Prokletija, iz kojih su iskakali tek pojedini Siljasti vrhovi: Marja8 (2530 m), Maja Rops (2502 m) i Derovica (2656 m). Odlutili smo da se ne penjemo na 78" yth Trojana. Silaz na drugu stranu ne bi bio mogué, a vratanje na isto mjesto odwelo bi nam i previge vremena. Sigurno mora da je lijep pogled sa vrha. Vide se ‘vjerojatno Komovi, Vila, Sirokar... Ali, Sta se moze. — Put nas je dalje vodio uz obronak Trojana. Prijetili smo Siroke i strme sipare, a iznad nas nadvile su se stijene Trojana. Staza se ovdje sasvim priljubljuje uz stijenu i izgleda kao da ée se izgubiti. I onda, odjednom, ogromno prirodno okno, u Zivo} stijeni, provodi nas na drugu stranu. Znali smo to i oéekivali smo ga, — prigali su nam granitari o njemu, — no ipak dojam je iznenadan i neobitan. Sa stijena kaplje voda i izbija hladnoéa. A na drugoj strani ponovo Siroki pogledi u dolinu i na travnati vrh Popadije. Citavom duzinom grebena od Trojana do Popadije naziru se tu i tamo ostaci starog granitnog ili pastirskog puta. Strmi, nesigurni travnati pasovi izmjenjivali su se sa isto tako strmim i nesigurnim siparima. Trée¢i smo ih prelazili, odsklizavsi se neki put po neko- liko metara nize, a zatim bi se uhvatili za kakyo stablo ili grm i odmorili se nekoliko éasaka u hladovini, No najvise su nam se zamjerile bezbrojne jaruge i vododerine, usjetene duboko u strme livade. Zuta, sipka zemlja uopée nije driala i Sesto bi se neko od nas naSao desetak, pa i vise metara nize, sav oblijeplien ervenim pijeskom. No nisu to bile zapreke i poteSkoée, nego u vetini sluéajeva jedino povodi za Sale na ratun onoga dolje. Sunce je bilo jako i palilo je ispod oblaka. Sipari su zavrSavali duboko dolje pod nama, na zelenim pagnjacima, a iznad nas strmo su se propinjale silne sive stijene Trojana. Ovako nadvite na nas, isjetene ernim vertikalnim Hjebovima, izgledale su surove i mrke. Citavim putem pruzao nam se pogled u duboke zelene doline, lijevo pod nama i, tamo daleko, na plavitaste masive istotnih Prokletija. Pred nama iza travnatog grebena ValuSnice (1795 m) i iza doline Vajude vidicli su se Siljci Vezirove Brade (oko 2200 m). To nas je naj- yiie privlagilo. Zurili smo preko neravnih livada sa niskom i rijetkom trayom, a vthovi Vezirove Brade nikako da se pojave u svoj svojoj velitini. Lijevo, duboxo ispod nas ostavili smo karaulu, smjeStenu na maloj zaravni usred pro- stranih livada. Nas dvojica mladih odmakli smo dosta daleko naprijed od ostalih, Ubrzo smo se ispeli na oStri i uski greben ValuSnice. Rijetka trava i nabacane gomile bijelog kamena bili su prosijani kr#ljavim grmovima. Uski, s obje strane kao odrezani greben, vise gore se Sirio u bli kameniti hrbat koji je dopirao sve do vtha Maje Popadije (2056 m), iza koga je sunce upravo zalazilo — za nas, na ovoj strani. No na suprotnoj strani doline Vajuée sunce je svojim kosim zra- kama vrlo reljefno obasjavalo Gitav golemi masiv Vezirove Brade. Siroki i visoki tornjevi, odijeljeni duboko usjeéenim, uskim Zjebovima, satinjavali su neprekinuti niz surih i do tisuéu metara visokih stijena koje su se poput neprelaznog bedema izdigle izmedu doline Vajuse i Ropojani. Uski jezici snje- inika stisnuti u kamenima i Zljebovima dopirali su do samih vrhova. Siroke plogaste stijene sa oStrim bridovima i vrhovima izrazito su odskakivale od blagih oblih grebena masiva Popadije. A ispod nas, dolina Vajuie, duboka {i uska, kao usjevena noZem. Zatudila nas je i strmina kojom se naSa Valusnica, nama za ledima tao pitoma i blaga, naglo rusila u dolinu. Dolina je bila u | duboxoj sjeni, a dugatki bijeli jezici strmih bujica, probijeni kroz inate nepro- “hodnu prasumu, naglaSavali su i onako moéan dojam vertikale Udesno, na samoj graniénoj liniji oba ova grebena, Popadije i Vezirove Brade, ispreplela se u masivan splet bezbrojnih Siljastih tornjeva i oStrog gre~ benja, koji su izvirali iz rastrganog stijenja. Oblaci su se vukli nad njima i - ngjvi8i vrhovi gubili su se u jednolitnoj bjelini. A 600 m pod svom tom gomi- 79Jom stijenja, okruzen sa sve éetiri strane okomitim ispucanim zidovima, sti- snuo se izvor Vajuse. Bio je to tako pravilan kotao, kao da je umjetno izgraden za neki veliki rezervoar. Svijetlozelena trava rasla je u dnu, a simo kroz usku i kratku klisuru otjecala je VajuSa, pjenuSavi gorski potok. Nisam Stedio filma, pa ipak nisam mogao dobiti u ograniteni vidni kut objektiva cjelovitu sliku. DoduSe, 4 detalji su bili vrlo zanimljivi i plastitni, ali se u aparatu gubio dojam velitine, snage i — osobito — ogromne visinske relativne razlike. No, bio sam zadovoljan i samim tim Sto sam tu i Sto to gledam. Vjerujem, da smo svi osjetali isto, Pogled na Vezirovu Bradu sa podnozja Popadije Foto: Dr. B, Gusié Sjene su se veé izdutile i zapoteli smo silazak. Sjurili smo niz strme li- vade opraitajuéi se posljednjim pogledima od visokog vrha Popadije. Uli smo u Sumu, koja je odisala vlagom i hladnoéom. Na desnoj strani puta obronak se strmo spu8tao, tako da smo na mjestima imali slobodan pogled na masiv preko puta, sa svojim brojnim vi8e ili manje izrazitim vrhovima i &iljcima. Stijene, koje su se prelijevale u zlatno-Zutom svijetlu, sa dubokim ernim sjenama, uokvirene zelenim kroSnjama kroz koje smo ih gledali, pruzale su vanredno lijepu sliku. Osobito se svojom ljepotom istieao vrh Maje Potkajs (2119 m), koji je svojim markantnim oblikom odskakao iz mnostva stijenja. Litio je na Spik, samo nije bio tako masivan, nego naprotiv nekako njeZan i filigranski nazubljen. U brzom silazenju stigli smo do karaule u Grbajskom Zastanu. Tu smo se oprostili od nagih dananjih pratilaca, i pokuSali smo isko- ristiti posljednje sunéeve zrake da i na filmu saéuvamo neSto od onogo emu smo se titavim putem toliko divili. Grbajski Zastan je zaista divno mjesto, u dnu doline, pod gustim crnogoriénim pra’umama, iz kojih se izdizu gole, sive stijene, vjetno obavijene sumaglicom. SpuStala se veter, a mi smo praéeni Zivahnim Zuborenjem Dolje, brzo odmicali prema Gusinju. 80Be eS are ee et CS NE NTs: SET Re ep Py es eee EEE WE s mi oe EE Ta Yeh ee le “Eduard Kuen, Toanec | | Odayno su moju znatizelju dra&kali plavi obrisi istotnog dijela Ivantice | —Ham i Cevo, koji se tako lijepo vide s pruge VaraZdin—Golubovec. Niti su visoki niti udaljeni, naprosto malo veti zagorski bregovi, ali su ostali izvan markiranih puteva, pa se uvijek podmuklo izmitu i na taj natin postaju za- gonetni. Gledam s vrha Ivanéice u rano jutro, u svojim klancima skrivali bi famne, gotovo crne sjene, kontrast maglama i sumaglicama, koje su se Sirile iz rjetice Bednje i ostalih potoka, i sakrivale druge brezuljke u mlijetnoplavoj kopreni. Medutim, gledani.s druge strane, s valovitog Vara%din-brega pred Ham i Cevo Pogled na dio Hama i Gevo u daljini Foto: E. Kuen zalaz sunca, oni bi u priguenom purpuru, koji sve vise tamni i prelazi u " modro-Ijubivastu boju, izgledali kao neSto daleko i nedostizivo. Jedne nedjelje rano ujutro ja sam krénuo iz mjesta Ivanec s jo8 dva pla- ninara. Dva planinara? Da ste ih vidjeli vjerojatno bi im se smijali kao i mnogi drugi, ali ne biste bili u pravu. To su bili 13-godi8nji djetak zvan Matek i pet- _ naestgodiinji Marko. __Jesensko jutro bilo je svjeZe, ali se je naslu¢ivao lijep dan. Strmom ce- stom uspeli smo se wz potok Bistricu do sela Prigorec. Od Prigorca dalje kre- ali smo po markiranom putu za Prekrizje. S tog dijela puta pruzao se kom- pletan pogled na cijelu naSu prugu. Tako okrenuti prema istoku imali smo sdesne strane lanac sastavljen od Male Ivantice, koja nam je bila na dohvat, fc 81i. el SEE TIS et eee eat eee eka he) Se ee er ee zatim Hama i dolje na kraju brijega Ceva. Koliko je u njihovoj izlomljenosti skriveno kilometara, koje éemo mi danas proéi. Nije vaZno. Ta dan jo% gotovo nije ni poteo. Do Prekrizja (raskr8ée planinarskih putova), iSli smo kao pomahnitali, to je bila poznata staza. Mi smo Zeljeli neSto novo, Od Prekrizja prema Maloj Ivantici mi smo gotovo tréali, jer je i to bilo poznato. A onda odjednom — sto}. Markacija ispod samog vrha Ivantice skreée desno za Budin§éinu. Poéeo je nepoznati put. Ja sam izvadio specijalku jo3 iz doba Marije Tere- zije ispisanu njematkim i madzarskim pismom. Pogledamo na nju i vidimo jasno da se iza vrha put razdvaja. Treba krenuti onim lijevim, Brzo smo pre- gazili vrh i krenuli prvim putem lijevo. Suma je bila visoka i vidika ni bilo nikakvih. Nakon nekog vremena opazim na kompasu smjer sjevera umje- sto istoka. Brzo natrag. Gotovo smo tréali na onaj put s kojeg smo krenuli, Ubrzo smo ustanovili da tu imade desetak puteva, a ne dva kao Sto je u karti, Nije nam preostalo drugo nego da u rukama driimo kompas i bez obzira na puteve i staze krovimo na istok. Punih 20 minuta trajalo je probijanje na istok. Stigli smo u rjedu Sumu odakle se je vidio vrh Hama. Odredili smo koordinate i na naSe veselje usta- novili da smo opet na pravom putu, koji odavde vodi preko jednog grebena do Suhe Zeljeznice, podnozja Hama. Greben se polako poteo spustati. Bio nam Je simpatiéan, pun lijepih vidika i mi smo veselo koraéali zadovoljni sami sobom, Sto smo se tako brzo izvukli iz onog gustiga. Medutim, tada nam se dogodilo ono temu smo se najmanje nadali, greben se naglo zavrsio vertikal- nom stijenom. Ham je jo daleko. Moji suputnici su me sumnjivo gledali, a ja da se nekako opravdam za ovo novo lutanje rekoh: — Zar ovo nije prekrasan vidikovac?! — Bez sumnje! Svakakol — odgovori8e djeéaci glasom onog kome nije suviSe do vidikovca. Spustili smo se desnom stranom u klanac. Koprive su zarile gole noge. Sutjeli smo i grabili bjesomutno da bude jednom kraj. Putevi su se savijali kao gliste. I tek smo se nakon pola sata izvukli iz tog zamrSenog predjela. ‘Tu se je pred nama strmo uzdizao Ham (678 m). Izgleda da je ba& ovdje najbolje mjesto za potetak uspona. Nitko ovdje nije ni pomislio na odmor ili jelo. PoSeo je ludi uspon po gotovo okomitoj rizi, koja je vodila ravno na visoravan, slignu krateru. Dahtali smo kao lokomotive u minijaturi. Marko je nosio veliku i nabijenu naprtnjatu, pod kojom se vraSki znojio. Ja sam ih tjeSio kako je vrh blizu, a da nisam ni sam znao kako je daleko. Bilo kako, bilo, ali mi smo za pola sata izbili na visoravan. U obliku blagog lijevka ra- Sirila se visoravan prekrivena livadama i ogradena 3umom. Samo je na istot- nom dijelu bilo izrazito uzvisenje, koje je podsjeéalo na toranj, a koje je ujedno bilo i najvi8i dio Hama. Odmah ispod nas pokazale su se dvije kuéice, Brzo smo se spustali prema njima, ali pomisao da ovdje svakako ima pasa zaustavila nas je u trenu. Ali bilo je kasno. Ogroman pas lajuéi priblizavao nam se velikim skokovima. Mateka i Marka uhvatila je panika i oni su htjeli da bjeze. U trenu sam ih pohvatao za Sije i tako zadriao da ostanu na mjestu. Sva trojica smo stavili Stapove u pokret. Pas se je zaustavio pred vitlanjem Stapova i poveo bijesno lajati. Iz dvoriSta se oglasilo jo8 nekoliko pasa. Sto sada? 82.