Dodatak petim i šestim vježbama iz kolegija MF1&K – Sile tlaka na ravnu i zakrivljenu površinu

Zadatak: Zatvarač oblika tanke ravne ploče, jednolike gustoće i duljine B (u smjeru okomitom
na sliku), zglobno je vezan u bridu C i slobodno oslonjen u bridu A, prema slici. Odredite masu
zatvarača m pri kojoj će doći do otvaranja otvora A-C.
Zadano: ρ, g, h, B, α = π/6.

Napomena:

Kao dodatak petim i šestim vježbama iz kolegija Mehanika fluida 1 i Mehanika fluida K, ovdje
je riješen primjer prvog zadatka prvog kolokvija iz kolegija Mehanika fluida održanog
23.11.2018. godine. Zadatak je riješen na šest načina koji se dobiju tretiranjem površine kao
ravne ili zakrivljene, te korištenjem jedne od tri različite referentne površine prikazane na slici A.
Kako biste lakše mogli pratiti postupak rješavanja, svaka jednadžba i dijelovi slike vezani uz
manometarski tlak i rezultirajuću silu manometarskog tlaka obojani su narančastom bojom, dok
su svaka jednadžba i dijelovi slike vezani uz hidrostatski tlak i rezultirajuću silu hidrostatskog
tlaka obojani ljubičastom bojom. Dio rješenja vezan uz silu težine obojan je plavom bojom.

Slika A. Prikaz referentnih površina koje će se koristiti pri rješavanju zadatka:

1. Zelena linija (referentna površina na kojoj je manometarski tlak jednak nuli),
2. Crvena linija (referentna površina na kojoj je manometarski tlak manji od nule - podtlak),
3. Roza linija (referentna površina na kojoj je manometarski tlak veći od nule - pretlak)

1
Dodatak petim i šestim vježbama iz kolegija MF1&K – Sile tlaka na ravnu i zakrivljenu površinu

1. Sila tlaka na ravnu površinu – Slučaj referentne površine na kojoj je manometarski tlak
jednak nuli

Za referentnu površinu je odabrana slobodna površina

označena točkom 0 od koje se mjeri dubina i na kojoj vlada
atmosferski tlak pa (odnosno manometarski tlak pM0 = 0).
Shodno tome, kroz čitavu kapljevinu djeluje manometarski
tlak (pM0 = 0) koji vlada na odabranoj referentnoj površini,
te je posljedično iznos sile manometarskog tlaka na cijelu
ploču AC jednak F0 = 0 N.
Uz silu težine G ploče, jedina sila tlaka koja djeluje na
ploču je stoga sila hidrostatskog tlaka Fh. Na slici 1.
vidljivo je da na dijelu ploče TC ista raspodjela
hidrostatskog tlaka djeluje na lijevu i desnu stranu ploče, te
se stoga rezultirajuće sile hidrostatskog tlaka na tom dijelu
poništavaju. Jedini dio ploče na kojem postoji rezultirajuća
sila hidrostatskog tlaka Fh je dio ploče AT, prema slici 1.
Njen iznos je definiran umnoškom vrijednosti
hidrostatskog tlaka u težištu tog dijela ploče (točka B) i
površine dijela ploče AT, pri čemu hidrostatski tlak u točki
B iznosi
 h 1
phB =  ghB =  g  −  = −  gh  0 , (1)
 2 2
gdje smo u jednadžbu (1) dubinu točke B prema definiciji
uvrstili s negativnom vrijednošću (pozitivna vrijednost
odgovara porastu dubine), s obzirom da se ta točka nalazi
Slika 1. Raspodjela hidrostatskog iznad odabrane referentne površine. Jednadžba (1) tako
tlaka i položaj rezultirajuće sile ukazuje na činjenicu da u točki B u odnosu na odabranu
hidrostatskog tlaka za slučaj
referentnu površinu vlada negativan hidrostatski tlak
referentne površine na kojoj je
(podtlak). Naravno da i u ostalim točkama dijela ploče AT
manometarski tlak jednak nuli
vlada negativan hidrostatski tlak.
Prisjetimo se sada da prema definiciji sila hidrostatskog tlaka djeluje od kapljevine prema ravnoj
površini, pri čemu je hvatište sile pomaknuto od težišta prema dolje u pravcu ravne površine za
iznos y. Međutim, u ovom slučaju, uslijed negativne vrijednosti hidrostatskog tlaka u težištu
ravne površine, sila hidrostatskog tlaka djeluje u smjeru od ravne površine prema kapljevini, u
hvatištu koje je pomaknuto u pravcu ravne površine za y prema gore. Ako se hidrostatska sila
ucrta na taj način (kao što je ucrtana na slici 1.), onda se u nastavku računaju pozitivne
vrijednosti hidrostatske sile i pomaka njenog hvatišta.
Iznos rezultirajuće sile hidrostatskog tlaka na dio ploče AT sada možemo odrediti umnoškom
apsolutne vrijednosti hidrostatskog tlaka koji vlada u težištu dijela ploče AT (tj. upravo u točki
B) i površine dijela ploče AT A,

2
Dodatak petim i šestim vježbama iz kolegija MF1&K – Sile tlaka na ravnu i zakrivljenu površinu

h h 3
Fh = phB A =  g B=  gh2 B . (2)
2 cos  3
Pomak hvatišta y sile Fh se računa koristeći apsolutnu vrijednost udaljenosti yB od težišta B
dijela ploče AT do referentne površine (točka T), mjerene u ravnini dijela ploče AT
3
 h 
B 
 cos  
I 3
y =  = 12 = h, (3)
yB A 1 h  h  9
 B
2 cos   cos  
gdje udaljenost yB ima negativnu vrijednost jer se točka B nalazi iznad odabrane referentne
površine.
Sila težine ploče G hvatište ima u točki T i iznosa je
G = mg , (4)
a do traženog iznosa mase m ploče dolazi se postavljanjem jednadžbe ravnoteže momenata svih
sila oko točke C
3 h 
M C = 0; mgkG − Fh 
 2 cos 
+ y  = 0 ,

(5)

gdje je kG krak sile težine jednak kG =htg, prema slici 1. Dobiveni iznos mase m ploče jednak je
10 3 2
m= h B . (6)
9

2. Sila tlaka na ravnu površinu – Slučaj referentne površine na kojoj je manometarski tlak
manji od nule (podtlak)

Za referentnu površinu je odabrana referentna površina označena točkom 0 od koje se mjeri

dubina i na kojoj vlada manometarski tlak pM0 čiji iznos možemo odrediti postavljanjem
jednadžbe manometra od slobodne površine na kojoj vlada atmosferski tlak pa do odabrane
referentne površine
pM0 = −  gh  0 . (7)
Shodno tome, kroz čitavu kapljevinu djeluje manometarski tlak pM0 koji vlada na odabranoj
referentnoj površini, pri čemu će taj isti manometarski tlak osjetiti i ploča AC. Primijetite da će
se zbog jednake raspodjele manometarskog tlaka na dijelu ploče TC rezultirajuće sile
manometarskog tlaka na tom dijelu pokratiti. Jedini dio ploče na kojem postoji rezultirajuća sila
manometarskog tlaka F0 je dio ploče AT, prema slici 2.

3
Dodatak petim i šestim vježbama iz kolegija MF1&K – Sile tlaka na ravnu i zakrivljenu površinu

Prisjetimo se sada da prema definiciji sila manometarskog

tlaka djeluje od kapljevine prema ravnoj površini, a
hvatište joj je smješteno u težištu ravne površine na koju
tlak djeluje. Međutim, u ovom slučaju, uslijed negativne
vrijednosti manometarskog tlaka, sila manometarskog
tlaka djeluje u smjeru od ravne površine prema
kapljevini. Hvatište joj ostaje u težištu dijela ploče AT (tj.
u točki B), prema slici 2. Ako se sila manometarskog tlaka
ucrta na taj način, onda se u nastavku računa pozitivna
vrijednost sile manometarskog tlaka kao umnožak
vrijednosti apsolutnog iznosa manometarskog tlaka i
površine dijela ploče AT

 h  2 3
F0 = pM0 A =  gh  B =  gh2 B . (8)
 cos   3
Uz silu težine G ploče i silu manometarskog tlaka F0, na
ploču djeluje i sila hidrostatskog tlaka Fh. Na slici 2. je
vidljivo da na dijelu ploče TC ista raspodjela hidrostatskog
tlaka djeluje na lijevu i desnu stranu ploče, te se stoga
rezultirajuće sile hidrostatskog tlaka na tom dijelu
poništavaju. Jedini dio ploče na kojem postoji rezultirajuća
sila hidrostatskog tlaka Fh je dio ploče AT, prema slici 2.
Njen iznos je definiran umnoškom vrijednosti
hidrostatskog tlaka u težištu tog dijela ploče (točka B) i
Slika 2. Raspodjela hidrostatskog
površine dijela ploče AT, pri čemu hidrostatski tlak u točki
i manometarskog tlaka, te položaj
B iznosi
rezultirajućih sila hidrostatskog i
manometarskog tlaka za slučaj h 1
referentne površine na kojoj je phB =  ghB =  g =  gh > 0 , (9)
2 2
manometarski tlak manji od nule
gdje smo u jednadžbu (9) dubinu točke B prema definiciji
uvrstili s pozitivnom vrijednošću (pozitivna vrijednost odgovara porastu dubine), s obzirom da se
ta točka nalazi ispod odabrane referentne površine. Jednadžba (9) tako ukazuje na činjenicu da u
točki B u odnosu na odabranu referentnu površinu vlada pozitivan hidrostatski tlak (pretlak).
Naravno da i u ostalim točkama dijela ploče AT vlada pozitivan hidrostatski tlak.
Prisjetimo se sada da je prema definiciji rezultirajuća sila hidrostatskog tlaka uzrokovana
djelovanjem hidrostatskog tlaka po ravnoj površini usmjerena od kapljevine prema površini, pri
čemu je hvatište sile pomaknuto od težišta prema dolje za iznos y. U ovom slučaju je zbog
pozitivne vrijednosti hidrostatskog tlaka u težištu B dijela ploče AT, sila hidrostatskog tlaka
također usmjerena od kapljevine prema ravnoj površini, s hvatištem koje je pomaknuto u
smjeru površine za y prema dolje. Ako se hidrostatska sila ucrta na taj način (kao što je ucrtana
na slici 2.), onda se u nastavku računaju pozitivne vrijednosti hidrostatske sile i pomaka njenog
hvatišta.

4
Dodatak petim i šestim vježbama iz kolegija MF1&K – Sile tlaka na ravnu i zakrivljenu površinu

Iznos rezultirajuće sile hidrostatskog tlaka na dio ploče AT sada možemo odrediti umnoškom
vrijednosti hidrostatskog tlaka koji vlada u težištu dijela ploče AT (tj. upravo u točki B) i
površine dijela ploče AT A,

h h 3
Fh = phB A =  g   B=  gh2 B . (10)
 2  cos  3
Pomak hvatišta y sile Fh se računa koristeći vrijednost udaljenosti yB od težišta B dijela ploče
AT do referentne površine (točka A), mjerene u ravnini dijela ploče AT
3
 h 
B 
 cos  
I 3
y =  = 12 = h. (11)
yB A  1 h   h  9
  B
 2 cos    cos  
Sila težine ploče G hvatište ima u točki T i iznosa je
G = mg , (12)
a do traženog iznosa mase m ploče dolazi se postavljanjem jednadžbe ravnoteže momenata svih
sila oko točke C
3 h  3 h 
M C = 0; mgkG − F0   + Fh 
 2 cos    2 cos 
− y  = 0 ,

(13)

gdje je kG krak sile težine jednak kG =htg, prema slici 2. Dobiveni iznos mase m ploče jednak je
10 3 2
m= h B . (14)
9

3. Sila tlaka na ravnu površinu – Slučaj referentne površine na kojoj je manometarski tlak
veći od nule (pretlak)

Za referentnu površinu je odabrana referentna površina označena točkom 0 od koje se mjeri

dubina i na kojoj vlada manometarski tlak pM0 čiji iznos možemo izračunati postavljanjem
jednadžbe manometra od slobodne površine na kojoj vlada atmosferski tlak pa do odabrane
referentne površine
pM0 =  gh > 0 . (15)
Shodno tome, kroz čitavu kapljevinu djeluje manometarski tlak pM0 koji vlada na odabranoj
referentnoj površini, pri čemu će taj isti manometarski tlak osjetiti i ploča AC.
Primijetite da će se zbog jednake raspodjele manometarskog tlaka na dijelu ploče TC
rezultirajuće sile manometarskog tlaka na tom dijelu pokratiti. Jedini dio ploče na kojem postoji
rezultirajuća sila manometarskog tlaka F0 je dio ploče AT, prema slici 3.

5
Dodatak petim i šestim vježbama iz kolegija MF1&K – Sile tlaka na ravnu i zakrivljenu površinu

Prisjetimo se sada da prema definiciji sila manometarskog

tlaka djeluje od kapljevine prema ravnoj površini, a
hvatište joj je smješteno u težištu ravne površine na koju
tlak djeluje. U ovom slučaju, zbog pozitivne vrijednosti
manometarskog tlaka, sila manometarskog tlaka također
djeluje u smjeru od kapljevine prema ravnoj površini, a
hvatište joj je u težištu dijela ploče AT (tj. u točki B),
prema slici 3. Ako se sila manometarskog tlaka ucrta na taj
način, onda se u nastavku računa pozitivna vrijednost sile
manometarskog tlaka, kao umnožak vrijednosti
manometarskog tlaka i površine dijela ploče AT

 h  2 3
F0 = pM0 A =  gh  B =  gh2 B . (16)
 cos   3
Uz silu težine G ploče i silu manometarskog tlaka F0, na
ploču djeluje i sila hidrostatskog tlaka Fh. Na slici 3. je
vidljivo da na dijelu ploče TC ista raspodjela hidrostatskog
tlaka djeluje na lijevu i desnu stranu ploče, te se stoga
rezultirajuće sile hidrostatskog tlaka na tom dijelu
poništavaju. Jedini dio ploče na kojem postoji rezultirajuća
sila hidrostatskog tlaka Fh je dio ploče AT, prema slici 3.
Njen iznos je definiran umnoškom vrijednosti
hidrostatskog tlaka u težištu tog dijela ploče (točka B) i
površine dijela ploče AT, pri čemu hidrostatski tlak u točki
Slika 3. Raspodjela hidrostatskog B iznosi
i manometarskog tlaka, te položaj  3  3
rezultirajućih sila hidrostatskog i phB =  ghB =  g  − h  = −  gh  0 (17)
manometarskog tlaka za slučaj  2  2
referentne površine na kojoj je gdje smo u jednadžbu (17) dubinu točke B prema definiciji
manometarski tlak veći od nule uvrstili s negativnom vrijednošću (pozitivna vrijednost
odgovara porastu dubine), s obzirom da se ta točka nalazi
iznad odabrane referentne površine. Jednadžba (17) tako ukazuje na činjenicu da u točki B u
odnosu na odabranu referentnu površinu vlada negativan hidrostatski tlak (podtlak). Naravno da i
u ostalim točkama dijela ploče AT vlada negativan hidrostatski tlak.
Prisjetimo se sada da prema definiciji sila hidrostatskog tlaka djeluje od kapljevine prema ravnoj
površini, pri čemu je hvatište sile pomaknuto od težišta prema dolje u pravcu ravne površine za
iznos y. Međutim, u ovom slučaju, uslijed negativne vrijednosti hidrostatskog tlaka u težištu
ravne površine, sila hidrostatskog tlaka djeluje u smjeru od ravne površine prema kapljevini, u
hvatištu koje je pomaknuto u pravcu ravne površine za y prema gore. Ako se hidrostatska sila
ucrta na taj način (kao što je ucrtana na slici 3.), onda se u nastavku računaju pozitivne
vrijednosti hidrostatske sile i pomaka njenog hvatišta.

6
Dodatak petim i šestim vježbama iz kolegija MF1&K – Sile tlaka na ravnu i zakrivljenu površinu

Iznos rezultirajuće sile hidrostatskog tlaka na dio ploče AT sada možemo odrediti umnoškom
apsolutne vrijednosti hidrostatskog tlaka koji vlada u težištu dijela ploče AT (tj. upravo u točki
B) i površine dijela ploče AT A,

3  h 3 3
Fh = phB A =  g  h  B=  gh2 B . (18)
 2  cos  3
Pomak hvatišta y sile Fh se računa koristeći apsolutnu vrijednost udaljenosti yB od težišta B
dijela ploče AT do referentne površine (točka C), mjerene u ravnini dijela ploče AT
3
 h 
B 
 cos  
I 3
y =  = 12 = h, (19)
yB A 3 h  h  27
 B
2 cos   cos  
gdje udaljenost yB ima negativnu vrijednost jer se točka B nalazi iznad odabrane referentne
površine.
Sila težine ploče G hvatište ima u točki T i iznosa je
G = mg , (20)
a do traženog iznosa mase m ploče dolazi se postavljanjem jednadžbe ravnoteže momenata svih
sila oko točke C
3 h  3 h 
M C = 0; mgkG − Fh 
 2 cos 
+ y  + F0 

 = 0,
 2 cos  
(21)

gdje je kG krak sile težine jednak kG =htg, prema slici 3. Dobiveni iznos mase m ploče jednak je
10 3 2
m= h B . (22)
9

4. Sila tlaka na zakrivljenu površinu − Slučaj referentne površine na kojoj je manometarski

tlak jednak nuli

Za referentnu površinu je odabrana slobodna površina označena točkom 0 od koje se mjeri

dubina i na kojoj vlada atmosferski tlak pa (odnosno manometarski tlak pM0 = 0). Shodno tome,
kroz čitavu kapljevinu djeluje manometarski tlak (pM0 = 0) koji vlada na odabranoj referentnoj
površini, te je posljedično iznos sile manometarskog tlaka na cijelu ploču AC jednak F0 = 0 N.
Uz silu težine G ploče, jedina sila tlaka koja djeluje na ploču je stoga sila hidrostatskog tlaka Fh.
Na slici 4. vidljivo je da na dijelu ploče TC ista raspodjela hidrostatskog tlaka djeluje na lijevu i
desnu stranu ploče, te se stoga rezultirajuće sile hidrostatskog tlaka na tom dijelu poništavaju.
Jedini dio ploče na kojem postoji rezultirajuća sila hidrostatskog tlaka Fh je dio ploče AT, prema
slici 4. Ako dio ploče AT odlučimo promatrati kao zakrivljenu površinu, potrebno je odrediti

7
Dodatak petim i šestim vježbama iz kolegija MF1&K – Sile tlaka na ravnu i zakrivljenu površinu

horizontalnu Fh,x i vertikalnu Fh,z komponentu rezultirajuće sile hidrostatskog tlaka na dio ploče
AT.

Slika 4. Raspodjela hidrostatskog tlaka i položaj rezultirajuće horizontalne i

vertikalne komponente sile hidrostatskog tlaka za slučaj referentne površine na
kojoj je manometarski tlak jednak nuli

Horizontalna komponenta sile hidrostatskog tlaka Fh,x definirana je umnoškom vrijednosti

hidrostatskog tlaka u težištu projekcije dijela ploče AT u horizontalnom smjeru (u smjeru osi x)
phBx i iznosa površine projekcije Sx, pri čemu hidrostatski tlak u težištu projekcije Bx iznosi
 h 1
phBx =  ghBx =  g  −  = −  gh  0 , (23)
 2 2
gdje smo u jednadžbu (23) dubinu točke Bx prema definiciji uvrstili s negativnom vrijednošću
(pozitivna vrijednost odgovara porastu dubine), s obzirom da se ta točka nalazi iznad odabrane
referentne površine. Jednadžba (23) tako ukazuje na činjenicu da u točki Bx u odnosu na
odabranu referentnu površinu vlada negativan hidrostatski tlak (podtlak). Naravno da i u ostalim
točkama projekcije dijela ploče AT u horizontalnom smjeru vlada negativan hidrostatski tlak.
Prisjetimo se sada da prema definiciji rezultirajuća sila hidrostatskog tlaka djeluje od kapljevine
prema zakrivljenoj površini, što znači da i horizontalna komponenta sile hidrostatskog tlaka Fh,x
djeluje od kapljevine prema zakrivljenoj površini, s hvatištem koje je pomaknuto za h prema
dolje u odnosu na težište projekcije. Međutim, u ovom slučaju, uslijed negativne vrijednosti
hidrostatskog tlaka u težištu projekcije Bx, horizontalna komponenta sile hidrostatskog tlaka
djeluje od zakrivljene površine prema kapljevini (od dijela ploče AT udesno – u pozitivnom
smjeru osi x), s hvatištem koje je pomaknuto za h prema gore u odnosu na težište projekcije
Bx, prema slici 4. Ako se horizontalna komponenta sile hidrostatskog tlaka ucrta na taj način,
onda se u nastavku računaju pozitivne vrijednosti horizontalne komponente sile hidrostatskog
tlaka i pomaka njenog hvatišta.

8
Dodatak petim i šestim vježbama iz kolegija MF1&K – Sile tlaka na ravnu i zakrivljenu površinu

Iznos horizontalne komponente sile hidrostatskog tlaka Fh,x na dio ploče AT sada možemo
odrediti umnoškom apsolutne vrijednosti hidrostatskog tlaka koji vlada u težištu projekcije dijela
ploče AT u horizontalnom smjeru (tj. upravo u točki Bx) i iznosa površine projekcije Sx,
h 1
Fh,x = phBx S x =  g hB =  gh 2 B . (24)
2 2
Pomak hvatišta h sile Fh,x se računa koristeći apsolutnu vrijednost dubine hBx težišta Bx
projekcije dijela ploče AT u horizontalnom smjeru
Bh3
I 1
h =  = 12 = h , (25)
hB x S x h  hB 6
2
gdje udaljenost hBx ima negativnu vrijednost jer se točka Bx nalazi iznad odabrane referentne
površine.
Iznos vertikalne komponente sile hidrostatskog tlaka Fh,z je jednak težini kapljevine gustoće  u
volumenu V između zakrivljene površine i referentne površine
1
Fh,z =  gV =  gh2 tg B , (26)
2
pri čemu volumen V u ovom slučaju odgovara volumenu između dijela ploče AT i referentne
površine zatvorenog vertikalnom ravninom kroz lijevi rub (točku A) (sivo osjenčan dio ispod
dijela ploče AT na slici 4.). Prema definiciji sila hidrostatskog tlaka djeluje od kapljevine prema
površini, što znači da i vertikalna komponenta rezultirajuće sile hidrostatskog tlaka Fh,z djeluje
od kapljevine prema površini. Međutim, kako se u ovom slučaju dio ploče AT nalazi iznad
odabrane referente površine (u području u kojem je tlak manji od tlaka na referentnoj površini,
odnosno u podtlaku), vertikalna komponenta sile hidrostatskog tlaka djeluje u smjeru od
zakrivljene površine prema kapljevini (prema gore – u pozitivnom smjeru osi z). Hvatište
vertikalne komponente sile hidrostatskog tlaka je u težištu odgovarajućeg volumena, u ovom
slučaju težištu sivo osjenčanog volumena V na slici 4.
Sila težine ploče G hvatište ima u točki T i iznosa je
G = mg , (27)
a do traženog iznosa mase m ploče dolazi se postavljanjem jednadžbe ravnoteže momenata svih
sila oko točke C
3  2 
M C = 0; mgkG − Fh,x  h + h  − Fh,z  htg + htg  = 0 ,
2  3 
(28)

gdje je kG krak sile težine jednak kG =htg, prema slici 4. Dobiveni iznos mase m ploče jednak je
10 3 2
m= h B . (29)
9

9
Dodatak petim i šestim vježbama iz kolegija MF1&K – Sile tlaka na ravnu i zakrivljenu površinu

5. Sila tlaka na zakrivljenu površinu – Slučaj referentne površine na kojoj je manometarski

tlak manji od nule (podtlak)

Za referentnu površinu je odabrana referentna površina označena točkom 0 od koje se mjeri

dubina i na kojoj vlada manometarski tlak pM0 čiji iznos možemo izračunati postavljanjem
jednadžbe manometra od slobodne površine na kojoj vlada atmosferski tlak pa do odabrane
referentne površine
pM0 = −  gh  0 . (30)

Shodno tome, kroz čitavu kapljevinu djeluje manometarski tlak pM0 koji vlada na odabranoj
referentnoj površini, pri čemu će taj isti manometarski tlak osjetiti i ploča AC. Primijetite da će
se zbog jednake raspodjele manometarskog tlaka s lijeve i desne strane dijela ploče TC
rezultirajuće sile manometarskog tlaka na tom dijelu pokratiti. Jedini dio ploče na kojem postoji
rezultirajuća sila manometarskog tlaka F0 je dio ploče AT, prema slici 5. S obzirom da ćemo
ploču AC tretirati kao zakrivljenu površinu, potrebno je odrediti horizontalnu F0,x i vertikalnu
F0,z komponentu sile manometarskog tlaka na dio ploče AT.
Prisjetimo se sada da je prema definiciji rezultirajuća sila manometarskog tlaka po površini
usmjerena od kapljevine prema površini, što znači da su i njezine komponente (horizontalna F0,x
i vertikalna F0,z) usmjerene od kapljevine prema površini. Međutim, u ovom slučaju, uslijed
negativne vrijednosti manometarskog tlaka, horizontalna F0,x i vertikalna F0,z komponenta sile
manometarskog tlaka djeluju u smjeru od zakrivljene površine prema kapljevini (sila F0,x
udesno – u pozivnom smjeru osi x, a sila F0,z prema gore – u pozitivnom smjeru osi z). Hvatišta
komponenti sila manometarskog tlaka su u težištima odgovarajućih projekcija zakrivljene
površine (sila F0,x ima hvatište u točki Bx, a sila F0,z ima hvatište u točki Bz, prema slici 5). Ako
se komponente sile manometarskog tlaka ucrtaju na taj način, onda se u nastavku računaju
pozitivne vrijednosti sile manometarskog tlaka.
Iznos horizontalne komponente sile manometarskog tlaka F0,x određuje se umnoškom apsolutnog
iznosa manometarskog tlaka i iznosa površine projekcije dijela ploče AT u horizontalnom smjeru
(u smjeru osi x) Sx
F0, x = pM0 S x =  gh 2 B , (31)

dok se iznos vertikalne komponente sile manometarskog tlaka F0,z određuje umnoškom
apsolutnog iznosa manometarskog tlaka i iznosa površine projekcije dijela ploče AT u
vertikalnom smjeru (u smjeru osi z) Sz
F0, z = pM0 S z =  gh 2 tg B . (32)

Uz silu težine G ploče, te horizontalnu i vertikalnu komponentu sile manometarskog tlaka, na

ploču AC djeluje i sila hidrostatskog tlaka Fh. Na slici 5. je vidljivo da na dijelu ploče TC ista
raspodjela hidrostatskog tlaka djeluje na lijevu i desnu stranu ploče, te se stoga rezultirajuće sile
hidrostatskog tlaka na tom dijelu ploče poništavaju. Jedini dio ploče na kojem postoji
rezultirajuća sila hidrostatskog tlaka Fh je dio ploče AT, prema slici 5. Ukoliko ploču AC

10
Dodatak petim i šestim vježbama iz kolegija MF1&K – Sile tlaka na ravnu i zakrivljenu površinu

odlučimo tretirati kao zakrivljenu površinu, potrebno je odrediti horizontalnu Fh,x i vertikalnu Fh,z
komponentu rezultirajuće sile hidrostatskog tlaka na dio ploče AT.

Slika 5. Raspodjela manometarskog i hidrostatskog tlaka, te rezultirajućih

horizontalnih i vertikalnih komponenti sila manometarskog i hidrostatskog tlaka za
slučaj referentne površine na kojoj je manometarski tlak manji od nule

Horizontalna komponenta sile hidrostatskog tlaka Fh,x definirana je umnoškom vrijednosti

hidrostatskog tlaka u težištu projekcije dijela ploče AT u horizontalnom smjeru (u smjeru osi x)
phBx i iznosa površine projekcije Sx, pri čemu hidrostatski tlak u težištu projekcije Bx iznosi
h 1
phBx =  ghBx =  g =  gh > 0 , (33)
2 2
gdje smo u jednadžbu (33) dubinu točke Bx prema definiciji uvrstili s pozitivnom vrijednošću
(pozitivna vrijednost odgovara porastu dubine), s obzirom da se ta točka nalazi ispod odabrane
referentne površine. Jednadžba (33) tako ukazuje na činjenicu da u odnosu na odabranu
referentnu površinu, u točki Bx vlada pozitivan hidrostatski tlak (pretlak). Naravno da i u ostalim
točkama projekcije dijela ploče AT u horizontalnom smjeru vlada pozitivan hidrostatski tlak.
Prisjetimo se sada da prema definiciji rezultirajuća sila hidrostatskog tlaka djeluje od kapljevine
prema zakrivljenoj površini, što znači da i horizontalna komponenta sile hidrostatskog tlaka Fh,x
djeluje od kapljevine prema zakrivljenoj površini, s hvatištem koje je pomaknuto za h prema
dolje u odnosu na težište projekcije. Zbog pozitivne vrijednosti hidrostatskog tlaka u težištu
projekcije Bx, horizontalna komponenta sile hidrostatskog tlaka Fh,x djeluje upravo od
kapljevine prema zakrivljenoj površini (od dijela ploče AT ulijevo – u negativnom smjeru
osi x), s hvatištem koje je pomaknuto za h prema dolje u odnosu na težište projekcije Bx,
prema slici 5. Ako se horizontalna komponenta sile hidrostatskog tlaka ucrta na taj način, onda

11
Dodatak petim i šestim vježbama iz kolegija MF1&K – Sile tlaka na ravnu i zakrivljenu površinu

se u nastavku računaju pozitivne vrijednosti horizontalne komponente sile hidrostatskog tlaka i

pomaka njenog hvatišta.
Iznos horizontalne komponente sile hidrostatskog tlaka Fh,x na dio ploče AT sada možemo
odrediti umnoškom vrijednosti hidrostatskog tlaka koji vlada u težištu projekcije dijela ploče AT
u horizontalnom smjeru (tj. upravo u točki Bx) i iznosa površine projekcije Sx,
h 1
Fh,x = phBx S x =  g hB =  gh 2 B . (34)
2 2
Pomak hvatišta h sile Fh,x se računa koristeći vrijednost dubine hBx težišta Bx projekcije dijela
ploče AT u horizontalnom smjeru
Bh3
I 1
h =  = 12 = h . (35)
hB x S x h  hB 6
2
Iznos vertikalne komponente sile hidrostatskog tlaka Fh,z je jednak težini kapljevine gustoće  u
volumenu V između zakrivljene površine i referentne površine
1
Fh,z =  gV =  gh2 tg B , (36)
2
pri čemu volumen V u ovom slučaju odgovara volumenu između dijela ploče AT i referentne
površine zatvorenog vertikalnom ravninom kroz desni rub (točku T) (sivo osjenčan dio iznad
dijela ploče AT na slici 5.). Prema definiciji sila hidrostatskog tlaka djeluje od kapljevine prema
površini, što znači da i vertikalna komponenta rezultirajuće sile hidrostatskog tlaka Fh,z djeluje
od kapljevine prema površini. Kako se u ovom slučaju dio ploče AT nalazi ispod odabrane
referentne površine (u području u kojem je tlak veći od tlaka na odabranoj referentnoj površini,
odnosno u pretlaku), vertikalna komponenta sile hidrostatskog tlaka Fh,z djeluje upravo u smjeru
od kapljevine prema dijelu ploče AT (prema dolje – u negativnom smjeru osi z). Hvatište
vertikalne komponente sile hidrostatskog tlaka je u težištu odgovarajućeg volumena, u ovom
slučaju težištu sivo osjenčanog volumena V na slici 5.
Sila težine ploče G hvatište ima u točki T i iznosa je
G = mg , (37)
a do traženog iznosa mase m ploče dolazi se postavljanjem jednadžbe ravnoteže momenata svih
sila oko točke C
3  1  3  3 
M C = 0; mgkG + Fh,x  h − h  + Fh,z  htg + htg  − F0,x  h  − F0,z  htg  = 0 , (38)
2  3  2  2 
gdje je kG krak sile težine jednak kG =htg, prema slici 5. Dobiveni iznos mase m ploče jednak je
10 3 2
m= h B . (39)
9

12
Dodatak petim i šestim vježbama iz kolegija MF1&K – Sile tlaka na ravnu i zakrivljenu površinu

6. Sila tlaka na zakrivljenu površinu – Slučaj referentne površine na kojoj je manometarski

tlak veći od nule (pretlak)

Za referentnu površinu je odabrana referentna površina označena točkom 0 od koje se mjeri

dubina i na kojoj vlada manometarski tlak pM0 čiji iznos možemo izračunati postavljanjem
jednadžbe manometra od slobodne površine na kojoj vlada atmosferski tlak pa do odabrane
referentne površine
pM0 =  gh > 0 . (40)

Shodno tome, kroz čitavu kapljevinu djeluje manometarski tlak pM0 koji vlada na odabranoj
referentnoj površini, pri čemu će taj isti manometarski tlak osjetiti i ploča AC. Primijetite da će
se zbog jednake raspodjele manometarskog tlaka na dijelu ploče TC rezultirajuće sile
manometarskog tlaka na tom dijelu pokratiti. Jedini dio ploče na kojem postoji rezultirajuća sila
manometarskog tlaka F0 je dio ploče AT, prema slici 6. S obzirom da ćemo ploču AC tretirati
kao zakrivljenu površinu, potrebno je odrediti horizontalnu F0,x i vertikalnu F0,z komponentu sile
manometarskog tlaka na dio ploče AT.
Prisjetimo se sada da je prema definiciji rezultirajuća sila manometarskog tlaka po površini
usmjerena od kapljevine prema površini, što znači da su i njezine komponente (horizontalna F0,x
i vertikalna F0,z) usmjerene od kapljevine prema površini. U ovom slučaju, uslijed pozitivne
vrijednosti manometarskog tlaka, horizontalna F0,x i vertikalna F0,z komponenta sile
manometarskog tlaka djeluju upravo u smjeru od kapljevine prema dijelu ploče AT (sila F0,x
ulijevo, a sila F0,z prema dolje). Hvatišta komponenti sila manometarskog tlaka su u težištima
odgovarajućih projekcija zakrivljene površine (sila F0,x ima hvatište u točki Bx, a sila F0,z ima
hvatište u točki Bz, prema slici 6.). Ako se komponente sile manometarskog tlaka ucrtaju na taj
način, onda se u nastavku računaju pozitivne vrijednosti sile manometarskog tlaka
Iznos horizontalne komponente sile manometarskog tlaka F0,x određuje se umnoškom iznosa
manometarskog tlaka i iznosa površine projekcije dijela ploče AT u horizontalnom smjeru (u
smjeru osi x) Sx
F0, x = pM0 S x =  gh 2 B , (41)

dok se iznos vertikalne komponente sile manometarskog tlaka F0,z određuje umnoškom iznosa
manometarskog tlaka i iznosa površine projekcije dijela ploče AT u vertikalnom smjeru (u
smjeru osi z) Sz
F0, z = pM0 S z =  gh 2 tg B . (42)

Uz silu težine G ploče, te horizontalnu i vertikalnu komponentu sile manometarskog tlaka, na

ploču AC djeluje i sila hidrostatskog tlaka Fh. Na slici 6. je vidljivo da na dijelu ploče TC ista
raspodjela hidrostatskog tlaka djeluje na lijevu i desnu stranu ploče, te se stoga rezultirajuće sile
hidrostatskog tlaka na tom dijelu ploče poništavaju. Jedini dio ploče na kojem postoji
rezultirajuća sila hidrostatskog tlaka Fh je dio ploče AT, prema slici 6. Ukoliko ploču AC
odlučimo tretirati kao zakrivljenu površinu, potrebno je odrediti horizontalnu Fh,x i vertikalnu Fh,z
komponentu rezultirajuće sile hidrostatskog tlaka na dio ploče AT.

13
Dodatak petim i šestim vježbama iz kolegija MF1&K – Sile tlaka na ravnu i zakrivljenu površinu

Slika 6. Raspodjela manometarskog i hidrostatskog tlaka, te rezultirajućih

horizontalnih i vertikalnih komponenti sila manometarskog i hidrostatskog tlaka za
slučaj referentne površine na kojoj je manometarski tlak veći od nule

Horizontalna komponenta sile hidrostatskog tlaka Fh,x definirana je umnoškom vrijednosti

hidrostatskog tlaka u težištu projekcije dijela ploče AT u horizontalnom smjeru (u smjeru osi x)
phBx i iznosa površine projekcije Sx, pri čemu hidrostatski tlak u težištu projekcije Bx iznosi
 3  3
phBx =  ghBx =  g  − h  = −  gh < 0 , (43)
 2  2
gdje smo u jednadžbu (43) dubinu točke Bx prema definiciji uvrstili s negativnom vrijednošću
(pozitivna vrijednost odgovara porastu dubine), s obzirom da se ta točka nalazi iznad odabrane
referentne površine. Jednadžba (43) tako ukazuje na činjenicu da u odnosu na odabranu
referentnu površinu, u točki Bx vlada negativan hidrostatski tlak (podtlak). Naravno da i u
ostalim točkama projekcije dijela ploče AT u horizontalnom smjeru vlada negativan hidrostatski
tlak.
Prisjetimo se sada da prema definiciji rezultirajuća sila hidrostatskog tlaka djeluje od kapljevine
prema zakrivljenoj površini, što znači da i horizontalna komponenta sile hidrostatskog tlaka Fh,x
djeluje od kapljevine prema zakrivljenoj površini, s hvatištem koje je pomaknuto za h prema
dolje u odnosu na težište projekcije. Međutim, u ovom slučaju, uslijed negativne vrijednosti
hidrostatskog tlaka u težištu projekcije Bx, horizontalna komponenta sile hidrostatskog tlaka
djeluje u smjeru od zakrivljene površine prema kapljevini (udesno – u pozitivnom smjeru
osi x), s hvatištem koje je pomaknuto za h prema gore u odnosu na težište projekcije Bx, prema
slici 6. Ako se horizontalna komponenta sile hidrostatskog tlaka ucrta na taj način, onda se u
nastavku računaju pozitivne vrijednosti horizontalne komponente sile hidrostatskog tlaka i
pomaka njenog hvatišta.

14
Dodatak petim i šestim vježbama iz kolegija MF1&K – Sile tlaka na ravnu i zakrivljenu površinu

Iznos horizontalne komponente sile hidrostatskog tlaka Fh,x na dio ploče AT sada možemo
odrediti umnoškom apsolutne vrijednosti hidrostatskog tlaka koji vlada u težištu projekcije dijela
ploče AT u horizontalnom smjeru (tj. upravo u točki Bx) i iznosa površine projekcije Sx,
3  3
Fh,x = phBx S x =  g  h  hB =  gh 2 B . (44)
2  2
Pomak hvatišta h sile Fh,x se računa koristeći apsolutnu vrijednost dubine hBx težišta Bx
projekcije dijela ploče AT u horizontalnom smjeru
Bh3
I 12 1
h = = = h, (45)
hB x S x 3 18
h  hB
2
gdje udaljenost hBx ima negativnu vrijednost jer se točka Bx nalazi iznad odabrane referentne
površine.
Iznos vertikalne komponente sile hidrostatskog tlaka Fh,z je jednak težini kapljevine gustoće  u
volumenu V između zakrivljene površine i referentne površine
3
Fh,z =  gV =  gh2 tg B , (46)
2
pri čemu volumen V u ovom slučaju odgovara volumenu između dijela ploče AT i referentne
površine zatvorenog vertikalnim ravninama kroz lijevi rub (točku A) i desni rub (točku T) (sivo
osjenčani dijelovi ispod dijela ploče AT na slici 6.). Prema definiciji sila hidrostatskog tlaka
djeluje od kapljevine prema površini, što znači da i vertikalna komponenta rezultirajuće sile
hidrostatskog tlaka Fh,z djeluje od kapljevine prema površini. Kako se u ovom slučaju dio ploče
AT nalazi iznad odabrane referentne površine (u području u kojem je tlak manji od tlaka na
odabranoj referentnoj površini, odnosno u podtlaku), vertikalna komponenta sile hidrostatskog
tlaka Fh,z djeluje u smjeru od zakrivljene površine prema kapljevini (prema gore –
u pozitivnom smjeru osi z). Hvatište vertikalne komponente sile hidrostatskog tlaka je u težištu
odgovarajućeg volumena, u ovom slučaju težištu sivo osjenčanog volumena V na slici 6.
Sila težine ploče G hvatište ima u točki T i iznosa je
G = mg , (47)
a do traženog iznosa mase m ploče dolazi se postavljanjem jednadžbe ravnoteže momenata svih
sila oko točke C

M C = 0;
3  3  3 
mgkG + F0,x  h  + F0,z  htg  − Fh,x  h + h  − , (48)
2  2  2 
2  3 
− Fh,z 1  htg + htg  − Fh,z 2  htg  = 0
3  2 
gdje je kG krak sile težine jednak kG =htg, prema slici 6.
15
Dodatak petim i šestim vježbama iz kolegija MF1&K – Sile tlaka na ravnu i zakrivljenu površinu

Valja primijetiti kako hvatište rezultirajuće vertikalne komponente sile hidrostatskog tlaka Fh,z
(a samim time i krak sile) nije jednostavno odrediti. Stoga je ukupna rezultirajuća vertikalna
komponenta sile hidrostatskog tlaka Fh,z rastavljena na dvije komponente Fh,z1 i Fh,z2
1
Fh,z = Fh,z 1 + Fh,z 2 =  gV1 +  gV2 =  gh2 tg B +  gh2 tg B , (49)
2
pri čemu komponenta Fh,z1 hvatište ima u težištu svjetlije osjenčanog volumena V1, dok
komponenta Fh,z2 hvatište ima u težištu tamnije osjenčanog volumena V2, prema slici 6.
Dobiveni iznos mase m ploče jednak je
10 3 2
m= h B . (50)
9

Dodatak vježbama pripremili: 1. Prof. dr. sc. Ivo Džijan

2. Mihael Cindori, asistent

16