Rješenje

Broj: U-II-5969/2022
Zagreb, 7. ožujka 2023.
Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Miroslav Šeparović, predsjednik, te

suci Andrej Abramović, Ingrid Antičević Marinović, Mato Arlović, Branko Brkić,
Lovorka Kušan, Josip Leko, Rajko Mlinarić, Goran Selanec i Miroslav Šumanović,
rješavajući o prijedlogu za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti drugog propisa
s Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 113/00.,
28/01., 76/10. i 5/14.) i zakonom, na sjednici održanoj 7. ožujka 2023. donio je
RJEŠENJE
Ne prihvaća se prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s

Ustavom i zakonom:
- Uredbe o utvrđivanju najviših maloprodajnih cijena naftnih derivata ("Narodne

novine" broj 112/21.),
- Uredbe o izmjenama Uredbe o utvrđivanju najviših maloprodajnih cijena naftnih
derivata ("Narodne novine" broj 121/21.),
- Uredbe o izmjeni Uredbe o utvrđivanju najviših maloprodajnih cijena naftnih derivata
("Narodne novine" broj 35/22.),
- Uredbe o dopunama Uredbe o utvrđivanju najviših maloprodajnih cijena naftnih
- Uredbe o izmjenama i dopuni Uredbe o utvrđivanju najviših maloprodajnih cijena
naftnih derivata ("Narodne novine" broj 86/22.),
2

- Uredbe o izmjenama Uredbe o utvrđivanju najviših maloprodajnih cijena naftnih
novine" broj 111/22.) i
novine" broj 114/22.).
Obrazloženje
I. POSTUPAK PRED USTAVNIM SUDOM
1. Udruga malih distributera goriva iz Bertošija zastupana po predsjedniku

Armandu Miljavcu (u daljnjem tekstu: predlagateljica), koju u ustavnosudskom
postupku zastupaju odvjetnici u Odvjetničkom društvu Škarica i partneri sa sjedištem
u Zagrebu, podnijela je Ustavnom sudu 19. listopada 2022. prijedlog za pokretanje
postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom i zakonom više uredbi o utvrđivanju
najviših maloprodajnih cijena naftnih derivata i njihovih izmjena i dopuna.
1.1. S obzirom na to da sve osporene uredbe i njihove izmjene i dopune u vrijeme

podnošenja prijedloga više nisu važile, predlagateljica se u prijedlogu pozvala na
članak 56. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne
novine" broj 99/99., 29/02. i 49/02. - pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni
zakon).
Članak 56. stavak 1. Ustavnog zakona propisuje:
"Članak 56.
(1) Ustavni sud može ocjenjivati ustavnost zakona te ustavnost i zakonitost
drugog propisa, odnosno pojedinih njihovih odredaba, iako su oni prestali važiti, ako
od tog prestanka do podnošenja zahtjeva ili prijedloga za pokretanje postupka nije
proteklo više od godinu dana.
(...)"
Ustavni sud utvrđuje da je predlagateljica podnijela prijedlog kojim je predložila

pokretanje postupka i ocjenu suglasnosti s Ustavom i zakonom navedenih uredbi i
njihovih izmjena i dopuna unutar roka propisanog člankom 56. stavkom 1. Ustavnog
zakona.
Nadalje, Ustavni sud utvrđuje da je Vlada donosila uredbe kojima je utvrđivala iznose
najviših maloprodajnih cijena naftnih derivata koje energetski subjekti koji se bave
trgovinom na veliko naftnim derivatima i/ili trgovinom na malo naftnim derivatima
smiju primijeniti na području Republike Hrvatske i nakon podnesenog prijedloga, a
koje su objavljene u "Narodnim novinama" broj 112/21., 120/22., 124/22., 130/22.,
135/22., 141/22., 149/22. 1/23. i 6/23.
Ustavni sud će stoga meritorno odlučiti o prigovorima predlagateljice.

3
1.2. U smislu članka 45. Ustavnog zakona predlagateljica je zatražila donošenje

rješenja o privremenoj obustavi izvršenja pojedinačnih akata i radnji koje su poduzete
na temelju osporavanih uredba i njihovih izmjena i dopuna.
II. PRAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE UREDBI, OSPORENE UREDBE I

NJIHOVE IZMJENE I DOPUNE
2. Pravna osnova donošenja uredbi čiju suglasnost s Ustavom i zakonom

osporava predlagateljica je članak 9. stavak 2. Zakona o tržištu nafte i naftnih
derivata ("Narodne novine" broj 19/14., 73/17. i 96/19.; u daljnjem tekstu: ZoTND) koji
glasi:
"Članak 9.
(1) Cijena nafte i naftnih derivata utvrđuju se u skladu s pravilima kojima se
uređuju tržišni odnosi.
(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka Vlada Republike Hrvatske može, radi
zaštite potrošača, regulacije tržišta ili drugih opravdanih razloga, uredbom propisati
najvišu razinu maloprodajnih cijena za pojedine naftne derivate, za neprekinuto
razdoblje od najduže 90 dana."
3. Prva u nizu donesenih (i osporenih) je Uredba o utvrđivanju najviših

maloprodajnih cijena naftnih derivata koju je Vlada Republike Hrvatske donijela 14.
listopada 2021., a koja je objavljena 15. listopada 2021. u "Narodnim novinama" broj
112. (u daljnjem tekstu: Uredba/21).
Uredbom/21, kao i svim kasnije donesenim uredbama i njihovim izmjenama i

dopunama, predmet uređenja bio je utvrđenje iznosa najviših maloprodajnih cijena
naftnih derivata (motornih benzina, dizelskog goriva i plavog dizela) koje su
energetski subjekti koji se bave trgovinom na veliko naftnim derivatima i/ili trgovinom
na malo naftnim derivatima smjeli primijeniti na području Republike Hrvatske.
Uredbom/21 maksimalne maloprodajne cijene navedenih naftnih derivata određene

su "za neprekinuto razdoblje od najduže 30 dana" od dana njezina stupanja na
snagu, dakle od 16. listopada 2021.
3.1. Članak 3. Uredbe/21 glasio je:
"Članak 3.
Maksimalne maloprodajne cijene s porezom na dodanu vrijednost određuju se
za:
- motorni benzin - EUROSUPER BS 95 u iznosu od 11,10 kn/l
- dizelsko gorivo - EURODIZEL BS u iznosu od 11,00 kn/l."
Članak 3. Uredbe/21 izmijenjen je člankom 1. Uredbe o izmjenama Uredbe o

utvrđivanju najviših maloprodajnih cijena naftnih derivata ("Narodne novine" broj
121/21.), tako da je određena viša jedinična maloprodajna cijena (s PDV-om) za
motorni benzin - EUROSUPER 95 od 11,10 kn/l i za dizelsko gorivo - EURODIZEL
od 11,00 kn/l. Ovom uredbom izmijenjen je i članak 4. Uredbe/21 tako da su riječi "30
dana" zamijenjene riječima "60 dana".
4
Uredba/21 prestala se primjenjivati 7. prosinca 2021. u smislu Uredbe o prestanku

važenja Uredbe o utvrđivanju najviših maloprodajnih cijena naftnih derivata koju je
Vlada donijela 6. prosinca 2021. i koja je objavljena u "Narodnim novinama" broj 133
od 6. prosinca 2021.
4. Nakon prestanka važenja Uredbe/21 uslijedilo je donošenje ostalih

(prijedlogom osporenih) uredba (i njihovih izmjena i dopuna), a kojima je Vlada
također za točno određena neprekinuta razdoblja intervenirala u utvrđivanje najviših
maloprodajnih cijena naftnih derivata.
4.1. Riječ je o sljedećim uredbama i njihovim izmjenama i dopunama:
- Uredba o utvrđivanju najviših maloprodajnih cijena naftnih derivata od 7. veljače

2022., istog je dana objavljena u "Narodnim novinama" broj 17, stupila je na snagu 8.
veljače 2022., njome su maksimalne maloprodajne cijene za određene motorne
benzine i dizelsko gorivo propisane za "neprekinuto za razdoblje od najduže 30
dana", a prestala je važiti 8. ožujka 2022.;
- Uredba o utvrđivanju najviših maloprodajnih cijena naftnih derivata od 7. ožujka

ožujka 2022. (u daljnjem tekstu: Uredba 28/22), njome su maksimalne maloprodajne
cijene navedenih naftnih derivata određene za neprekinuto razdoblje od najduže 90
dana; izmijenjena je Uredbom o izmjeni Uredbe o utvrđivanju najviših maloprodajnih
cijena naftnih derivata koja je objavljena 17. ožujka 2022. u "Narodnim novinama"
broj 35 i stupila je na snagu 18. ožujka 2022.; prestala je važiti 5. lipnja 2022.;
- Uredba o utvrđivanju najviših maloprodajnih cijena naftnih derivata od 6. lipnja

2022., objavljena je 7. lipnja 2022. u "Narodnim novinama" broj 64, stupila je na
snagu 8. lipnja 2022. (u daljnjem tekstu: Uredba 64/22), njome su maksimalne
maloprodajne cijene naftnih derivata određene za neprekinuto razdoblje od 30 dana;
dopunjena je Uredbom o dopunama Uredbe o utvrđivanju najviših maloprodajnih
cijena naftnih derivata koja je objavljena 20. lipnja 2022. u "Narodnim novinama" broj
70 (u daljnjem tekstu: Uredba o dopuni 70/22); prestala je važiti 5. srpnja 2022.;
- Uredba o utvrđivanju najviših maloprodajnih i veleprodajnih cijena naftnih derivata

od 4. srpnja 2022., objavljena je u "Narodnim novinama" broj 76, stupila je na snagu
5. srpnja 2022. (u daljnjem tekstu: Uredba 76/22), njome su maksimalne
maloprodajne cijene naftnih derivata određene za neprekinuto razdoblje od 14 dana;
prestala je važiti 19. srpnja 2022.;
- Uredba o utvrđivanju najviših maloprodajnih cijena naftnih derivata od 18. srpnja

2022., istog je dana objavljena u "Narodnim novinama" broj 83, stupila je na snagu
19. srpnja 2022., njome su maksimalne maloprodajne cijene naftnih derivata
određene za neprekinuto razdoblje od 14 dana; izmijenjena je 25. srpnja 2022.
Uredbom o izmjenama i dopuni Uredbe o utvrđivanju najviših maloprodajnih cijena
naftnih derivata koja je objavljena istog dana u "Narodnim novinama" broj 86 i stupila
je na snagu 26. srpnja 2022.; a obje uredbe prestale su važiti 2. kolovoza 2022.;
- Uredba o utvrđivanju najviših maloprodajnih cijena naftnih derivata od 1. kolovoza

5
kolovoza 2022., njome su najviše maloprodajne cijene za naftne derivate određene

za neprekinuto razdoblje od 7 dana, a prestala je važiti 9. kolovoza 2022.;

kolovoza 2022., njome su najviše maloprodajne cijene za naftne derivate određene
za neprekinuto razdoblje od 7 dana, a prestala je važiti 16. kolovoza 2022.;

16. kolovoza 2022., njome su najviše maloprodajne cijene za naftne derivate
određene za neprekinuto razdoblje od 7 dana, a prestala je važiti 23. kolovoza 2022.;

23. kolovoza 2022., njome su najviše maloprodajne cijene za naftne derivate
određene za razdoblje od 14 dana, a prestala je važiti 7. rujna 2022.;
- Uredba o utvrđivanju najviših maloprodajnih cijena naftnih derivata od 6. rujna

7. rujna 2022., njome su najviše maloprodajne cijene za naftne derivate određene za
razdoblje od 7 dana, a prestala je važiti 13. rujna 2022.;

13. rujna 2022., njome su najviše maloprodajne cijene za naftne derivate određene
za neprekinuto razdoblje od 14 dana; djelomično je izmijenjena 19. rujna 2022.
Uredbom o izmjenama Uredbe o utvrđivanju najviših maloprodajnih cijena naftnih
derivata objavljenom istog dana u "Narodnim novinama" broj 108 sa stupanjem na
snagu 20. rujna 2022.; a obje uredbe prestale su važiti 27. rujna 2022.;

27. rujna 2022., njome su najviše maloprodajne cijene za naftne derivate određene
za neprekinuto razdoblje od 7 dana, a prestala je važiti 4. listopada 2022.;
- posljednja je u nizu uredbi čiju suglasnost s Ustavom i zakonom osporava

predlagateljica od 3. listopada 2022., Uredba o utvrđivanju najviših maloprodajnih
cijena naftnih derivata, koja je istog dana objavljena u "Narodnim novinama" broj 114,
stupila je na snagu 4. listopada 2022., kojom su najviše maloprodajne cijene za
naftne derivate određene za neprekinuto razdoblje od 14 dana, a koja je prestala
važiti 18. listopada 2022.
5. Na temelju članka 25. Ustavnog zakona, Ustavni sud je o prijedlogu

predlagateljice od Vlade Republike Hrvatske zatražio i dobio očitovanje klasa: 022-
03/22-39/12, urbroj: 50301-05/27-22-5 od 16. prosinca 2022. (u daljnjem tekstu:
očitovanje Vlade).
5.1. Ustavni sud zatražio je naknadno od Vlade podatke i analize na temelju kojih
je Vlada donosila osporene uredbe i njihove izmjene i dopune te komparativnu
6
praksu ostalih država članica Europske unije vezanu uz odabir modela fiksiranja
cijene naftnih derivata na unutarnjem tržištu.
Očitovanjem klasa: 022-03/22-39712, urbroj: 50301-05/27-23-13 od 8. veljače 2023.

(u daljnjem tekstu: dopunsko očitovanje Vlade) Vlada je Ustavnom sudu dostavila
zatraženo.
III. PRIGOVORI PREDLAGATELJICE
6. U prijedlogu kojim od Ustavnog suda traži pokretanje postupka za ocjenu

suglasnosti navedenih uredba s člancima 3., 14. stavkom 2., 16., 49. stavcima 1. i 2.,
54 stavkom 1. i 55. stavkom 1. Ustava (u pročišćenom tekstu Ustava "Narodne
novine" broj 85/10., članak 54. i 55. Ustava označeni su kao članci 55. i 56.),
predlagateljica prigovara:
"V/ POVREDA NAJVIŠIH VREDNOTA USTAVA - SLOBODE,

JEDNAKOSTI, SOCIJALNE PRAVDE (članak 3. Ustava Republike Hrvatske)
(...)
Predmetnim Uredbama je Vlada Republike Hrvatske utjecala na pravilno
funkcioniranje unutarnjeg tržišta i na narušavanje konkurentnosti, a na štetu malih
distributera naftnih derivata.
Naime, intervencijom države na tržište Republike Hrvatske, a dok ta
intervencija samo jednu granu djelatnosti stavlja u nepovoljniji položaj u odnosu na
sve ostale grane, ujedno prisiljavajući sve one koji se bave tom djelatnošću da ne
posluju jasno predstavlja povredu načela jednakosti i socijalne pravde. Vlada
Republike Hrvatske treba omogućiti pravednu raspodjelu tereta krize. Sve dok mali
distributeri naftnih derivata funkcioniraju u netržišnim uvjetima, isti neopravdano trpe
poslovne gubitke. Zbog toga, nekada likvidni gospodarski subjekti, sada ostvaruju
poslovne gubitke, a čega je posljedica da postaju bankama rizični klijenti, a što
posljedično znači nemogućnost produženja bankovnih jamstava. Međutim, do
neopravdanih gubitaka, kao i posljedica istih, ne dolazi radi postupanja ili
nesavjesnog poslovanja malih distributera naftnih derivata, već uslijed tržišnih
okolnosti i odluka Vlade Republike Hrvatske.
(...)
Narušavanje jednakosti pravnog položaja unutar jedne skupine poduzetnika,
učinjeno osporenim uredbama, nema objektivnog i razumnog opravdanja promatra li
se s aspekta ustavne obveze države da svim poduzetnicima osigurava jednak pravni
položaj na tržištu.
Odluka sadržana u članku 3., stavku 1. Uredbe o utvrđivanju najviših
maloprodajnih cijena naftnih derivata (NN 64-921/2022) od 7. lipnja 2022. godine,
članku 1. Uredbe o dopunama Uredbe o utvrđivanju najviših maloprodajnih cijena
naftnih derivata (NN 70-1038/2022) od 20. lipnja 2022. godine, kao i u članku 3.,
stavku 1. Uredbe o utvrđivanju najviših maloprodajnih i veleprodajnih cijena naftnih
derivata (NN 76-1118/2022) od 4. srpnja 2022. godine o tome da benzinske crpke
koje se nalaze na autocestama iz točke II. Odluke o razvrstavanju javnih cesta (NN
41/22), nemaju ograničenje za određivanje cijena navedenih naftnih derivata bila je
diskriminatorna.
Uredbama Vlade Republike Hrvatske o utvrđivanju najviših maloprodajnih
cijena naftnih derivata došlo je do povrede poduzetničkih prava, a koja se
prvenstveno očituje u činjenici nametanja prekomjernog tereta na poslovanje
određenih poduzetnika na području Republike Hrvatske i njihovo stavljanje u
nejednak položaj u odnosu na druge poduzetnike koji djeluju na području Republike
Hrvatske.
7
Nametanje prekomjernog tereta uslijed donošenja Uredbi Vlade o utvrđivanju

najviših maloprodajnih cijena naftnih derivata očituje se u činjenici višestruko
smanjene dobiti, a uz obvezu plaćanja fiksnih troškova, isplate plaća radnicima, a sve
to uz nemogućnost daljnjeg kreditiranja od banaka. Uredbom Vlade Republike
Hrvatske nije uspostavljen razuman odnos između poduzetničkih prava i javnog
interesa, a prava određene kategorije poduzetnika su ograničena samovoljnim i
arbitrarnim postupanjem države, bez provođenja testa razmjernosti iz članka 16.
Ustava Republike Hrvatske.
Podnositelj također ističe kako su, kao posljedica djelovanja predmetnih
Uredbi, ugrožene i ograničene vlasničke slobode, prvenstveno na razini
nemogućnosti redovitog podmirivanja postojećih kreditnih obveza preuzetih od strane
članova Predlagatelja. Također, u bitnome ističe da su iste kreditne obveze bile
preuzete u skladu s tadašnjim pravnim okruženjem i važećim uređenjem, a koje je
predmetnim Uredbama bitno izmijenjeno.
Time je nesporno grubo povrijeđeno pravo malih distributera goriva, i to
posebice pravo na poduzetničku i tržišnu slobodu, kao i pravo na jednak pravni
položaj na tržištu koji je država dužna osigurati svim poduzetnicima, a koja prava
predstavljaju temelj ustavnog uređenja Republike Hrvatske i osnovne vrijednosti
pravne stečevine Europske unije koja počiva na načelu slobode tržišta i tržišnog
natjecanja.
VI/ JEDNAKOST SVIH PRED ZAKONOM (članak 14. stavak 2. Ustava
Republike Hrvatske)
Nesporno je da je predmetnom Uredbom Vlada Republike Hrvatske samo
nekima od poduzetnika koji djeluju na tržištu Republike Hrvatske nametnula teret u
vidu nemogućnosti određivanja cijene nafte i naftnih derivata u skladu s pravilima
kojima se uređuju tržišni odnosi slijedom fiksiranja cijena istih.
... Naime, skupina poduzetnika koja vrši vlastitu preradu goriva nalazi se u
povlaštenom režimu u odnosu na prvu skupinu.
Povlašten položaj skupine poduzetnika koja vrši vlastitu preradu goriva ogleda
se u rafinerijskoj marži, a koja je višestruko veća od premije energetskog subjekta,
kako je ista određena predmetnim Uredbama. Rafinerijska marža na niti jedan način
nije bila obuhvaćena predmetnim Uredbama, što je skupini poduzetnika koja vrši
vlastitu preradu goriva omogućila i stvaranje viška zarade, a dok je Podnositelj za to
vrijeme gomilao gubitke.
Povreda Ustavnog jamstva jednakosti svih pred zakonom nasta svakom
Uredbom jer se ograničena cijena ili marža formirala isključivo na temelju srednje
dnevne burzovne cijene naftnih derivata objavljenih u Platt's European Marketscan
kojoj je dodana premija energetskog subjekta, a niti u jednom trenutku ta određena
cijena nije sadržavala prerađivačku maržu, kojom se profit i ostvaruje.
Podnositelj Prijedloga za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s
Ustavom i zakonom su nakon zamrzavanja cijena goriva i Uredbe kojom se fiksiraju
veleprodajne cijene, nagomilali milijunske gubitke koji su nenadoknadivi, što
posljedično ugrožava njihov opstanak, a time i gotovo 1000 radnih mjesta u
Hrvatskoj.
(...)
VII/ PRAVO NA RAD I ZARADU (članak 55. i 56. Ustava Republike
Hrvatske) (...)
Donošenjem Uredbe Vlada Republike Hrvatske unijela je tržišnu neizvjesnost i
postupila diskriminatorno prema Podnositelju ovog Prijedloga za pokretanje postupka
za ocjenu suglasnosti s Ustavom i zakonom. Fiksiranjem cijena goriva koje prodaju
Podnositelji dovodi se do toga da isti posluju s gubitkom, odnosno da su, primorani
kupovati gorivo po tržišnoj cijeni, po cijeni koja nije fiksirana, a prodavati ga po manjoj
cijeni. Isto dovodi do nemogućnosti zarade. Za vrijeme važenja Uredbe o utvrđivanju
maloprodajnih cijena naftnih derivata (NN 112-1949/2021) od 15. listopada 2021.
godine te Uredbe o utvrđivanju najviših maloprodajnih cijena naftnih derivata (NN 17-
8
177/2022) od 7. veljače 2022. godine, kao i svih sljedećih Uredbi koje su fiksirale
cijene pojedinih naftnih derivata, pravo na zaradu bilo je narušeno u potpunosti-nije
bilo zarade. Određivanje najviših jediničnih cijena izračunom uz korištenje formule
rezultiralo je padom zarade na razine koje su nedovoljne za održivo poslovanje, a
čime su dugoročno onemogućeni rad i zarađivanje. Minimalne propisane marže
također dovode do pada poslovne aktivnosti koju slijede otkazi zaposlenicima radi
nemogućnosti isplate plaće te naposljetku i potpun prestanak rada, a koji je
uzrokovan isključivo intervencijama u vidu predmetnih Uredbi Vlade Republike
Hrvatske.
VIII/ POVREDA NAČELA RAZMJERNOSTI (članak 16. Ustava Republike
Hrvatske)
(...)
Donošenjem predmetnih Uredbi nije ispunjen uvjet poštivanja načela
razmjernosti pri ograničavanju ustavom zajamčenih prava.
IX/ POVREDA PODUZETNIČKE SLOBODE (članak 49. stavak 1. Ustava
Republike Hrvatske)
(...)
Uredbama Vlade nije uspostavljen razuman odnos između poduzetničkih
prava i javnog interesa i krše se odredbe Zakona o tržištu nafte i naftnih derivata (NN
19/14, 73/17, 96/19), Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja (NN 79/09, 80/13, 41/21) i
Ustava Republike Hrvatske, kao i vrijednosti pravne stečevine EU.
(...)
... Uredba o utvrđivanju najviših maloprodajnih cijena naftnih derivata (NN 28-
356/2022) od 7. ožujka 2022. godine bila na snazi čak 92 dana neprekidno, a što je u
suprotnosti s odredbom članka 9., stavka 2. Zakona o tržištu nafte i naftnih derivata ...
(...)
... Vlada Republike Hrvatske od dana 15. listopada 2021. godine, pa sve do
dana podnošenja ovog Prijedloga za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s
Ustavom i zakonom, donijela ukupno 17 Uredbi. Svakom Uredbom je preko noći
izmijenjen način na koji mali distributeri naftnih derivata trebaju poslovati. Prilagodba
poslovanja novim uvjetima rada nametnutima Uredbom onemogućena je, jer su, u
pravilu, naredno donošene Uredbe stupale na snagu s danom prestanka važenja njoj
prethodne Uredbe ...
S tim u vezi, upitno je i tumačenje same biti slobode tržišnog natjecanja od
strane donositelja Uredbe, a koje nije u skladu sa smislom i svrhom Zakona o zaštiti
tržišnog natjecanja koji, među ostalim, uređuje ranije spomenuta pravila tržišnog
natjecanja, kao i sustav mjera za zaštitu slobode tržišnog natjecanja. Bit je slobode
tržišnog natjecanja upravo natjecanje sudionika konkurentnošću i cijenama koje se
profiliraju prema slobodnom tržištu. Temeljna prava i slobode ne odnose se samo na
fizičke osobe, pojedince, već i na sve pravne osobe, pravne subjekte koji obavljaju
gospodarsku djelatnost na tržištu, bez obzira na njihov pravni oblik i ostala obilježja.
U skladu s pravilima o slobodi tržišta i tržišnog natjecanja ... cijene na tržištu
trebaju formirati u skladu s pravilima tržišta, kao i realnog stanja na tržištu, a ne
intervencijama Vlade Republike Hrvatske.
(...)
... Propisani cilj zaštite potrošača nije ostvaren; potrošači nisu zaštićeni u
okolnostima u kojima poslodavci zbog neprofitabilnosti poslovanja postaju prisiljeni
zatvarati benzinske crpke, a čega je daljnja posljedica osiromašenje tržišta uopće, pa
čak i područja na kojemu se benzinska crpka nalazila te se uz sve navedeno
ograničava pristup osnovnom resursu potrebnom za nesmetano odvijanje djelatnosti
brojnih grana gospodarstva. Nadalje je Vlada Republike Hrvatske svojom
intervencijom u vidu donošenja Uredbe de facto stvorila potrebu za regulacijom tržišta
u smislu Zakona o tržišnom natjecanju narušivši jamstvo prava kojima se ostvaruju
poduzetničke i tržišne slobode kao temelja gospodarskog ustroja države, umjesto da
intervenira u cilju osiguranja jamstva tih prava.
9
Nastavno na gore navedeno, razvidno je za zaključiti da su poduzetničke

slobode Podnositelja u cijelosti ograničene jer Podnositelj nije mogao nikako utjecati
na jednostrano, arbitrarno i samostalno nametanje cijena od strane Vlade Republike
Hrvatske; ograničenje je vidljivo i u činjenici da je Podnositelj zapravo bio dužan
prihvatiti cijene određene Uredbom bez ikakve mogućnosti pregovora ili utjecaja, a
što je u suprotnosti s idejom poduzetničkih i tržišnih sloboda koje traže pregovore kao
način pronalaska optimalnog rješenja za interese zainteresiranih strana.
Poduzetničke slobode narušene su i u odnosu na druge poduzetnike u istoj
gospodarskoj grani kojima je omogućeno akumuliranje ekstraprofita u proizvodnji i
preradi nafte te na niti jedan način nije ograničena niti dodatno oporezovana
rafinerijska marža već isključivo maloprodajna cijena goriva.
(...)
X/ OSIGURANJE JEDNAKOG PRAVNOG POLOŽAJA NA TRŽIŠTU (članak
49., stavak 2. Ustava Republike Hrvatske)
(...)
... Vlada Republike Hrvatske je uz nesporno diskriminatorni, kao i tržišno
destabilizacijski utjecaj ograničavanja cijena naftnih derivata do sada, donošenjem
predmetnih Uredbi unijela i potpunu pravnu i tržišnu neizvjesnost, budući da je Vlada
Republike Hrvatske postupila izravno u suprotnosti s odredbom važećeg pravnog
akta koji je sama donijela i to za razdoblje za koje je sama odredila da će je isti
pravno obvezivati.
Distributerima goriva koji nemaju pristup rafinerijskom gorivu onemogućava se
jednak pristup naftnim derivatima na način da se obračunsko razdoblje proizvoljno
mijenja s 14 na 7 dana i obratno, a bez prethodne obavijesti distributerima.
Istovremeno, cijene se na burzi nafte i naftnih derivata formiraju tako da unaprijed
postoji dogovor oko modela obračuna i obračunskog razdoblja, kako bi s
dobavljačima bili u mogućnosti ugovoriti cijenu po kojoj će kupovati i plasirati derivate
u narednom obračunskom razdoblju. Stoga je uređenje kakvo je predviđeno Uredbom
neprimjereno, što s obzirom na nabavu, što s obzirom na opskrbu naftnim derivatima.
(...)"
IV. OČITOVANJE I DOPUNSKO OČITOVANJE VLADE
7. Vlada je u očitovanju od 16. prosinca 2022. o prigovorima predlagateljice

navela sljedeće:
"U vezi s navodima podnositelja Prijedloga da se osporavanim podzakonskim

aktima ograničavaju poduzetničke slobode i zajamčene ustavne slobode iz razloga
što do navedenih ograničenja nije došlo temeljem zakona već temeljem uredbi, Vlada
Republike Hrvatske ističe da je do predmetnih ograničenja upravo došlo na zakonskoj
osnovi i to temeljem članka 9. stavka 2. Zakona o tržištu nafte i naftnih derivata
('Narodne novine', br. 91/14., 73/17. i 96/19., u daljnjem tekstu: Zakon). Iz
navedenoga je članka razvidno kako je zakonodavac propisao pravilo, a da se cijene
nafte i naftnih derivata uređuju sukladno pravilima kojima se uređuju tržišni odnosi.
Navedeno načelo podnositelj Prijedloga naziva pravilnim funkcioniranjem unutarnjeg
tržišta. Međutim, u zbilji postoje, a navedeno uređuju svi pravni sustavi, situacije kada
valja odstupiti od uobičajenih pravila tržišta te u pravila intervenirati.
Ovo je dinamički korektiv pravilu, koji je neophodan u svakom modernom
pravnom sustavu, osobito u odnosu na djelovanje tržišnih mehanizama koji mogu
dovesti do katastrofalnih posljedica za cjelokupno društvo. Upravo zato odredba
članka 16. Ustava propisuje mogućnost određivanja takvih iznimki u interesu sloboda
i prava drugih subjekata, pravnog poretka, javnog morala i zdravlja. Takva
ograničenja moraju biti temeljena na zakonu, a što u ovom slučaju jesu, budući da
upravo Zakon u članku 9. stavku 2. propisuje mogućnost iznimke od pravila koje je
10
ovdje navedeno. To znači da je Zakon osnova ograničenja, a da su uredbe, kao

takve, podzakonski akti čiji je cilj i smisao da detaljiziraju i operacionaliziraju odredbe
Zakona. U protivnom bi za svaku promjenu cijena naftnih derivata bilo potrebno
donijeti novi zakon i proći zakonodavnu proceduru, što bi bilo suprotno načelu
efikasnosti i pravne sigurnosti.
Isto tako, vezano za navode podnositelja Prijedloga daje Uredba o utvrđivanju
najviših maloprodajnih cijena naftnih derivata ('Narodne novine', broj 28/22.), od 7.
ožujka 2022. bila na snazi čak 92 dana neprekidno, a što bi bilo suprotno odredbi
članka 9. stavka 2. Zakona, koja utvrđuje mogućnost propisivanja najviše razine
maloprodajnih cijena za pojedine naftne derivate za neprekinuto razdoblje od najduže
90 dana, Vlada Republike Hrvatske ukazuje na činjenicu daje navedena Uredba
objavljena u 'Narodnim novinama', od 7. ožujka 2022., a stupila je na snagu 8. ožujka
2022. Ovo je u skladu s odredbom članka 6. te Uredbe prema kojoj Uredba stupa na
snagu prvoga dana od dana objave u 'Narodnim novinama'. Nastavno na navedeno,
člankom 4. te Uredbe je propisano kako su maksimalne maloprodajne cijene
određene za neprekinuto razdoblje od najduže 90 dana od dana stupanja na snagu
ove Uredbe. Razvidno je, dakle, kako je Uredba, od 7. ožujka 2022. važila do 5. lipnja
2022., ne duže od 90 dana, kako je to i propisano člankom 9. stavkom 2. Zakona.
Nova Uredba o utvrđivanju najviših maloprodajnih cijena naftnih derivata, objavljena
je u 'Narodnim novinama', broj 64/22., od 7. lipnja 2022., a stupila je na snagu 8.
lipnja 2022., u skladu s člankom 5. te Uredbe, prema kojem Uredba stupa na snagu
prvoga dana od dana objave u 'Narodnim novinama'.
U odnosu na navode podnositelja Prijedloga kako ograničenja koja su
propisana osporavanim podzakonsim aktima pogađaju ciljano one distributere goriva
koji nemaju pristup naftnim derivatima izravno iz rafinerije budući da izmjene cijena
utječu na mogućnost planiranja poslovanja, pa stoga dolazi do diskriminatornog
postupanja, koje je suprotno Ustavu, Zakonu i pravnoj stečevini Europske unije,
Vlada Republike Hrvatske naglašava kako su predmetna pravila postavljena prema
svim subjektima na jednak način te kako ona ne isključuju ili potiču jednu grupu
poduzetnika na način na koji su postavljena. Naime, način nabavke određene robe,
ovdje nafte i naftnih derivata, nije karakteristika nekog subjekta već modalitet
poslovanja pojedinog subjekta. Okolnost da li pojedini subjekt naftu i naftne derivate
nabavljaju na ovaj ili onaj način predstavlja njegov poslovni odabir. Kao takav, taj
odabir nosi sa sobom izvjesni poslovni rizik. Investicija u poslovni sustav gdje se
naftni derivati dobivaju izravno iz rafinerije u određenim okolnostima može biti
komparativna prednost na tržištu, a u određenim slučajevima može biti veliki trošak ili
otegotna situacija. Interveniranje u poslovne procese subjekata na način da se
analizira njihova unutarnja poslovna organizacija i / ili nabavni lanac, upravo bi
predstavljalo kršenje testa razmjernosti pri intervenciji države u poslovanje poslovnih
subjekata. Postupanje suprotno trenutnom i davanje posebnog tretmana jednoj
skupni poduzetnika kako to podnositelj navodi, dovelo bi do izravne diskriminacije
drugih poslovnih subjekata, za koju ne bi bilo opravdanja. Vlada Republike Hrvatske
ne smatra da bi navedeno postupanje općenito potpadalo pod definiciju
diskriminacije, a kamoli da bi otvorena norma 'druga okolnost' iz Konvencije za zaštitu
ljudskih prava i temeljnih sloboda otvarala mogućnost interpretaciji koju navodi
podnositelj Prijedloga. Slijedom svega navedenoga, praksa europskih sudova koju je
podnositelj Prijedloga citirao se stoga ne može primijeniti na ovaj pojedinačni slučaj
budući da se ona odnosi generalno na koncept diskriminacije, a ako ne postoji
diskriminacija, onda ni navedena praksa nije primjenjiva.
Vezano za navode podnositelja Prijedloga da im osporavane uredbe čine
štetu u svakodnevnom poslovanju u vidu gubitka te u vidu izmakle dobiti, Vlada
Republike Hrvatske se očituje da podnositelj Prijedloga ničim ovaj kauzalitet ne
dokazuje. Osim same blanketne izjave daje tomu tako, nisu podneseni dokazi daje
nastala šteta ili da je ta šteta prouzročena upravo osporavanim podzakonskim
aktima, a ne općim tržišnim kretanjima. Podnositelj Prijedloga povlači zaključke iz
11
činjenice ostvarenja lošijih poslovnih rezultata, koji naravno vode do nemogućnosti

dobivanja kreditnih aranžmana kod banaka i zapošljavanja, odnosno zadržavanja
radnika. Iako je istina da loši poslovni rezultati dovode do gubitaka koji ruše bonitet i
kreditnu sposobnost subjekta te negativno utječu na zapošljavanje novih radnika te
zadržavanje starih, podnositelj ničim ne obrazlaže korelaciju između primjene
osporavanih podzakonskih akata i lošijih rezultata. Ukoliko postoje lošiji rezultati, koji
ovdje nisu prezentirani u smislu poslovnih pokazatelja, postoji mogućnost da oni ne
proizlaze iz nužnog djelovanja uredbi u korist općeg interesa, već da su oni produkt
općenitih kretanja na svjetskom tržištu. Nije opravdano miješati pravo na rad s
obvezom države da postigne opću zaposlenost svog radno sposobnog stanovništva.
Također, podnositelj ne uzima u obzir eventualne posljedice stavljanja izvan snage
osporavanih podzakonskih akata, koje bi mogle utjecati na kreditnu sposobnost
mnogo većeg broja poslovnih subjekata zbog povećanja cijene energenata, goriva i
općenito transporta. Stoga, bez ekonomskih podataka o utjecaju predmetnih uredbi
na poslovanje podnositelja Prijedloga nije moguće raspravljati o opstojnosti ovog
argumenta. Također, Vlada Republike Hrvatske smatra da nije došlo do diskriminacije
pojedinih distributera naftnih derivata već da se eventualna razlika u djelovanju
trenutne situacije nalazi u načinu na koji formiraju svoju poslovnu politiku, odnosno u
smjeru u kojem primjenjuju poslovni rizik, što je autonomni izbor svakog takvog
subjekta. Svi subjekti zahvaćeni ovim uredbama imaju iste mogućnosti na tržištu, a
njihov je izbor koje će od njih i na koji način iskoristiti.
U vezi s navodima podnositelja Prijedloga da je osporavanim podzakonskim
aktima prekršeno ustavom zajamčeno pravo na socijalnu pravdu podnositelja
Prijedloga, Vlada Republike Hrvatske se očituje kako su predmetne uredbe upravo
donesene kako bi se zaštitila socijalna pravda i to socijalna pravda za širi krug
adresata ovih ustavnih normi. Nedonošenjem predmetnih uredbi bilo bi narušeno
pravo na socijalnu pravdu većeg broja subjekata, koje bi kršenje imalo dublji utjecaj
na javne i opće interese. Norme propisane uredbama su korektiv djelovanja tržišta u
cilju postizanja socijalne pravde i omogućavanja normalnog funkcioniranja sustava u
kriznim razdobljima. Sam smisao norme je bio da se zaustavi situaciju u kojoj bi
cijena nafte i naftnih derivata osakatila ili onemogućila funkcioniranje kompletnog
sustava i privrede. Navedeno je razlog aktivaciji članka 9. stavka 2. Zakona.
Procjenom postojećih okolnosti i primjenom testa razmjernosti Vlada Republike
Hrvatske je odredila i periodički određuje ova ograničenja i modalitete njihove
primjene kako bi zaštitila interese, ljudska i socijalna prava, šireg kruga adresata od
samog podnositelja. Ako se teleološki gleda narav iznimki od pravila te ako se
teleološki interpretira članak 16. Ustava onda će se vidjeti daje upravo takva zadaća
Ustavom i propisana. Slijedom navedenoga Vlada Republike Hrvatske se na tvrdnje
podnositelja Prijedloga očituje kako ne postoje kršenja najviših vrednota Ustava u
odnosu na podnositelja Prijedloga (slobode, jednakosti i socijalne pravde), budući da
se navedene ograničavaju na temelju Ustava, upravo kako bi se zaštitila sloboda,
jednakost i socijalna pravda za druge. Utjecaj na funkcioniranje unutarnjeg tržišta je
utemeljen na članku 16. Ustava i članku 9. stavku 2. Zakona, a detaljiziran je
osporavanim uredbama. Svako postupanje suprotno navedenom bilo bi protuustavno.
Pravo na poduzetničku slobodu i dalje postoji, budući da podnositelju Prijedloga nije
zabranjen rad već mu je jedan segment poslovanja ograničen temeljem članka 16.
Ustava.
U odnosu na tvrdnje podnositelja Prijedloga da mu je predmetnim uredbama
prekršeno pravo na zaradu, sloboda rada i pravo na rad, Vlada Republike Hrvatske
ističe da podnositelj Prijedloga do navedenoga zaključka dolazi aksiomatski,
uzimajući da su ove uredbe jedini i isključivi krivac za njegove loše poslovne
rezultate. Ove tvrdnje nisu ničim dokazane, a čak i da jesu, loši poslovni rezultati nisu
isto što i uskraćivanje prava na zaradu, slobodu rada i rad. Ustavne norme o pravu na
zaradu, slobodi rada i pravu na rad ne propisuju obvezu države da osigura samu
zaradu i poslovne rezultate. Navedeni dolaze kao rezultat poslovnog nadmetanja ili
12
kao takvi izostaju. Intervencija u tržišni mehanizam koja proizlazi iz predmetnih

uredbi, nema za cilj uskratiti navedena prava, niti ima taj efekt. Cilj navedenih
osporavanih podzakonskih akata je upravo spriječiti socijalnu nepravdu i omogućiti
nesmetano djelovanje privrednog sustava.
Vezano za navode podnositelja Prijedloga kako su predmetne uredbe i
sadržaj koje one propisuju suprotne pravnoj stečevini Europske unije, Vlada
Republike Hrvatske naglašava da se ovdje radi o pogrešnom tumačenju europskog
prava. Naime, stavljanje izvan snage predmetnih uredbi na način da se određena
grupa distributera naftnih proizvoda izdvoji od ostalih distributera bi predstavljalo
kršenje ključnih članaka 101. i 102. Ugovora o funkcioniranju Europske unije. Naime,
suprotno člancima 101. i 102. Ugovora o funkcioniranju Europske unije ova bi se
grupa udruženih distributera stavila u povlašten položaj čime bi se utjecalo na
pravednost tržišnog natjecanja i protekcionistički djelovalo na podnositelja Prijedloga.
Tim više, valja uzeti u obzir da istu metodu fiksiranja cijena koriste i druge države
članice Europske unije. Kada bi Republika Hrvatska jedina odlučila ne primjenjivati
korekciju cijena naftnih derivata u javnom interesu, stvorila bi nerazmjer i nejednakost
između distributera koji posluju u Republici Hrvatskoj s onima koji posluju u drugim
državama članicama Europske unije. Upravo bi ovo predstavljalo najgrublje kršenje
obveza koje je Republika Hrvatska preuzela kao država članica Europske unije te
kršenje Ugovora o funkcioniranju Europske unije i Ugovora o Europskoj uniji, koja su
oba akta sukladno članku 134. Ustava iznad zakona. Dakle, takvo bi postupanje bilo
neustavno.
Vezano za navode podnositelja Prijedloga da nije ispunjen test razmjernosti te
da se legitimni cilj mogao postići alternativnim sredstvima koja su manje otegotna za
adresate, Vlada Republike Hrvatske ukazuje na činjenicu da samom ovom tvrdnjom
podnositelj Prijedloga i sam potvrđuje kako legitimni interes nesporno postoji. Taj se
legitimni cilj, a to su prava drugih adresata, štiti donošenjem osporavanih uredbi,
temeljem ustavnih i zakonskih normi. Iz same činjenice postojanja legitimnog cilja te
iz činjenice koju je Vlada Republike Hrvatske u ovom odgovoru pokazala daje
ograničenje temeljeno na Ustavu i zakonu, proizlazi da je neosnovan Prijedlog
podnositelja. Što se pak tiče testa razmjernosti i eventualnih alternativnih mjera da se
određeni legitimni cilj postigne, Vlada Republike Hrvatske je uzela u obzir sve
okolnosti koje su vezane za ovaj slučaj, analizirala i komparativnu praksu te donijela
odluku koja u najmanjoj mjeri šteti svojim adresatima, a u najvećoj mjeri postiže
efikasnu zaštitu legitimnog cilja. Ovdje valja naglasiti kako pri izboru sredstava
djelovanja i ograničavanja sloboda sukladno ustavnom i zakonskom ograničenju,
mora biti uzeta u obzir i efikasnost takve norme. Dakle, alternativna, a neefikasna
norma bi u tom slučaju i dalje ograničila prava adresata, a bez da postiže traženi
učinak.
Vezano za tvrdnju podnositelja Prijedloga kako posebno uređenje u odnosu
na benzinske postaje na autocestama predstavlja diskriminaciju, Vlada Republike
Hrvatske naglašava daje upravo posebno uređenje u odnosu na benzinske postaje
na autocestama primjer nediskriminacije subjekata koji se nalaze u različitom
položaju, ako bi se prema njima postupalo na isti način. S obzirom na posebni status
autocesta za općeniti gospodarski sustav Republike Hrvatske, njihovu cijenu i
razmjerno tome specifičan položaj distributera goriva na autocestama, posebna je
norma primijenjena u tom slučaju. Ova se situacija ne može translatirati na
podnositelja iz ranije navedenih razloga budući da se radi o objektivnom izvanjskom
faktoru koji proizlazi iz naravi poslovanja, a osim toga funkcionira u javnom interesu.
Nadalje, ovim se uredbama ne prenosi preveliki i nerazmjeran teret aktualne krize na
samo pojedine subjekte, već se upravo štite drugi subjekti kako ne bi, bez svoje
krivnje trpjeli preveliki i nerazmjeran rizik ove krize. Posebice se ovdje misli na ne
privredne subjekte koji nisu preuzeli poslovni rizik te od navedenoga ne ostvaruju
dobit, a mogli bi upravo biti oni koji podnose teret navedenih negativnih promjena.
13
Slijedom svega navedenoga, Vlada Republike Hrvatske se očituje u odnosu

na svaki članak na koji se poziva podnositelj Prijedloga.
U odnosu na navode podnositelja Prijedloga kako se predmetnim uredbama
krše najviše vrednote Ustava propisane u članku 3. Ustava i to sloboda, jednakost i
socijalna pravda, Vlada Republike Hrvatske naglašava da navedene odredbe nisu
predmet operativne ustavnosudske zaštite već ključne vrijednosti koje su operativno
provedene u ostalim odredbama Ustava i služe njihovoj interpretaciji. Tvrdnja
podnositelja Prijedloga daje Vlada Republike Hrvatske utjecala na tržište je točna, ali
je neispravno daje taj utjecaj bio štetan te daje narušio konkurentnost malih
distributera naftnih derivata. Kao što je i ranije rečeno, ovaj utjecaj je utemeljen na
Zakonu i to članku 9. stavku 2. Zakona, a ovlast za takvo postupanje proizlazi i iz
članka 16. Ustava kojim je propisano kako se slobode i prava mogu ograničiti
zakonom, kako bi se zaštitile slobode i prava drugih ljudi, pravni poredak, javni moral
i zdravlje. Utjecaj koji je donošenje predmetnih uredbi imalo na podnositelja
Prijedloga, imalo je i na sve ostale privredne subjekte iste vrste. Posljedice koje
podnositelj Prijedloga opisuje, su posljedice slabih poslovnih rezultata, a ne kršenja
ustavnih prava. Nadalje, do navedenoga ograničenja nije došlo unilateralnim
djelovanjem Vlade Republike Hrvatske već djelovanjem Vlade Republike Hrvatske
temeljem članka 9. stavka 2. Zakona, koju su odredbu predmetne uredbe detaljizirale
i operacionalizirale.
Vezano za navode podnositelja Prijedloga kako predmetne uredbe narušavaju
jednakost unutar jedne skupine poduzetnika za koju nema razumnog opravdanja,
Vlada Republike Hrvatske navodi, kako su uredbe donesene prema svim
poduzetnicima jednako, a da navodno kršenje jednakosti proizlazi iz načina na koji
pojedini poduzetnici organiziraju svoj poslovni proces. Isto tako, Vlada Republike
Hrvatske navodi kako bi propisivanje posebnih protekcionističkih pravila za
podnositelja Prijedloga upravo predstavljalo narušavanje jednakosti unutar jedne
grupe poduzetnika, ali da za tako nešto ne bi bilo objektivnih razloga.
U vezi s navodima podnositelja Prijedloga kako je odluka sadržana u članku 3.
stavku 1. Uredbe o utvrđivanju najviših maloprodajnih cijena naftnih derivata, od 7.
lipnja 2022., odnosno članku 1. Uredbe o dopunama Uredbe o utvrđivanju najviših
maloprodajnih cijena naftnih derivata, od 20. lipnja 2022., kao i u članku 3. stavku 1.
Uredbe o utvrđivanju najviših maloprodajnih i veleprodajnih cijena naftnih derivata, od
4. srpnja 2022., o tome da benzinske crpke koje se nalaze na autocestama iz točke
II. Odluke o razvrstavanju javnih cesta ('Narodne novine', broj 41/22.) nemaju
ograničenje cijena naftnih derivata, diskriminatorna, Vlada Republike Hrvatske
naglašava kako se i poduzetnička sloboda može ograničiti temeljem članka 50.
stavka 2. Ustava ukoliko se time štiti interes Republike Hrvatske. Autoceste
predstavljaju ključan interes za gospodarstvo Republike Hrvatske i položaj benzinskih
postaja na autocestama je drugačiji od položaja benzinskih postaja koje nisu na
autocesti. Slijedom navedenoga je propisana osporavana norma za koju je vidljivo
daje unutar okvira propisanih Ustavom. Nadalje, svi prigovori koje podnositelji
Prijedloga ističu u odnosu na nemogućnost kreditiranja od strane banaka i
nemogućnosti redovitog podmirivanja kreditnih obveza, nisu posljedice osporavanih
podzakonskih akata već, općenito loših poslovnih rezultata.
Vezano za navode podnositelja Prijedloga o kršenju jednakosti svih pred
zakonom iz članka 14. stavka 2. Ustava, Vlada Republike Hrvatske se očituje kako
nije predmetni teret nametnula samo pojedinim distributerima naftnih derivata već
svima na jednaki način. Činjenica jest da svaki distributer sam, unutar svog
poslovnog plana pronalazi način kako da predmetno ograničenje najbolje prebrodi.
Legitimni cilj ograničenja ovdje postoji, a taj je zaštita općenitog tržišta i funkcioniranja
poslovnog te prijevoznog sektora u uvjetima krize. Sredstvo koje je izabrano nije
nerazmjerno, a Vlada Republike Hrvatske podsjeća da takvo sredstvo mora biti
također i učinkovito. Praksa ovakve intervencije kod ostalih država članica Europske
unije pokazatelj je učinkovitosti i potrebe ovakvih normi. Tvrdnja da je položaj
14
poduzetnika koji vrše vlastitu preradu nafte povlašten, nije osnovan budući da je
takva opcija otvorena svim poduzetnicima, a predstavlja investiciju i poslovni rizik.
Ukoliko, takav način poslovanja postiže bolje rezultate unutar zadanih okvira, onda je
to rezultat komparativne prednosti stečene ulaganjem u taj način nabave i obrade
naftnih derivata. Veliki gubici koje podnositelj Prijedloga navodi nisu ničim dokazani,
niti je dokazana uzročno-posljedična veza s odredbama osporavanih podzakonskih
akata. Imajući sve to u vidu, Zakon je prema svima jednak te u predmetnom
činjeničnom opisu ne postoji argument za kršenje ove odredbe Ustava. Što se pak
tiče pozivanja na praksu Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu, u predmetu
Thlimmenos c / a Grčka o tome daje diskriminacija ne samo nepostupanje na isti
način prema osobama čije su situacije iste, već i nepostupanje na različit način prema
osobama čije su situacije različite, Vlada Republike Hrvatske naglašava kako razlike
između podnositelja Prijedloga i ostalih privrednih subjekata proizlaze jedino iz
različite poslovne strategije, a ne takvih odrednica ovih subjekata koje oni ne bi mogli
mijenjati. Naime, u citiranom se predmetu radilo o Jehovinom svjedoku koji je odbijao
iz osobnih vjerskih razloga nositi uniformu vojske. Dakle, radi se o situaciji gdje u
stanju prisile (vojni rok) država treba uzeti u obzir posebna i nezamjenjiva svojstva
određene osobe. Dočim, u ovom slučaju razlikovna svojstva podnositelja Prijedloga
nisu nezamjenjiva, već su izabrana u vidu poslovne strategije.
Nadalje, podnositelj Prijedloga navodi kako se krše odredbe Ustava koje
propisuju pravo na rad i zaradu u člancima 55. i 56, te s tim u vezi Vlada Republike
Hrvatske napominje da jamstvo prava na rad, slobodu rada i zaradu ne inkorporira
pravo ili ovlast države da osigurava zaposlenost, dobit i financijska sredstva svakom
privrednom subjektu. Republika Hrvatska nije poduzetnicima odgovorna za njihov
poslovni uspjeh, a čak i ako bi loši poslovni rezultati doveli do nemogućnosti daljnjeg
poslovanja podnositelja Prijedloga, to ne znači da njihovi zaposlenici pa ni oni sami
ne bi mogli ostvariti pravo na rad ili zaradu na drugi način ili kod drugog poslodavca.
Vezano nadalje za navode podnositelja Prijedloga da je povrijeđeno načelo
razmjernosti propisano člankom 16. Ustava, Vlada Republike Hrvatske ukazuje na
činjenicu da podnositelj Prijedloga samo na načelnoj razini utvrđuje kako ova odredba
postoji i kako se mora poštovati. Ne daje se nikakva argumentacija ili dokaz daje do
povrede navedene odredbe zaista i došlo. Vlada Republike Hrvatske navodi kako se
pri donošenju predmetnih uredbi vodila načelom razmjernosti i zakonitosti te je,
nakon analize domaće privredne situacije i komparativnih rješenja, donijela ono
rješenje za koje je smatrala daje najmanje tegotno, ali pritom učinkovito. Slijedom
navedenoga, do povrede članka 16. Ustava nije došlo. Ovo prvenstveno proizlazi iz
činjenice da su osporavane uredbe ograničile cijenu samo baznih goriva, dok je
poduzetnicima ostavljeno da sami slobodno formiraju cijenu aditiviranih goriva i
premium goriva. Činjenica da se čini razlika između više tipova goriva te da se
ograničenje primjenjuje samo na jedan, najosnovniji tip goriva, jasno pokazuje da je
Vlada Republike Hrvatske, imajući u vidu legitiman cilj za ograničavanje prava,
aktivno tražila i našla najmanje otegotno sredstvo da se taj cilj postigne. U suprotnom
bi se ograničenje odnosilo na sva goriva jednako. Ograničavajući, samo jedan tip
goriva i to onaj o kojem ovise socijalno ugrožene skupine u društvu i prijevozni sektor
te periodički prateći prilike na tržištu i prilagođujući svoju odluku Vlada Republike
Hrvatske je primjenjivala test razmjernosti, štiteći širi interes uz najmanje moguće
ograničenje prava poduzetnika. Stoga se nikako ne može reći, a što podnositelj
Prijedloga tvrdi, na više mjesta, da su mu pojedina prava 'uskraćena'. Neosnovane su
tvrdnje da bi predmetne uredbe osujetile prava podnositelja Prijedloga, kada je
sasvim razvidno da na tržištu mogu bez ikakvih zadrški ili ograničenja konkurirati
kada se to odnosi na aditivirana i premium goriva.
U odnosu na navode podnositelja Prijedloga kako je grubo povrijeđeno pravo
na poduzetničku slobodu iz članka 49. stavka 1. Ustava, Vlada Republike Hrvatske
odgovara kako je člankom 50. stavkom 2. Ustava propisano kako se zakonom radi
interesa i sigurnosti Republike Hrvatske kao i prirode, okoliša i zdravlja ljudi može
15
poduzetnička sloboda ograničiti. Vlada Republike Hrvatske naglašava da su

predmetne uredbe utemeljene na Zakonu, članku 9. stavku 2. Podnositelj Prijedloga
navodi kako nije uspostavljen razuman odnos između poduzetničkih prava i javnog
interesa, no ne nudi argumentaciju zašto bi to tako bilo. Vlada Republike Hrvatske se
očituje, kao i ranije, daje izabrano rješenje koje će najmanje utjecati na ograničenja
tržišnih sloboda, a da istovremeno bude i učinkovito. Istovremeno, tvrdnja daje
Uredba o utvrđivanju najviših maloprodajnih cijena naftnih derivata, od 7. ožujka
2022. bila na snazi 92 dana neprekidno nije točna. Navedena je Uredba prestala
djelovati 5. lipnja 2022. dok je 7. lipnja 2022. donesena nova.
Podnositelj Prijedloga također tvrdi kako je pogrešno tumačenje norme članka
9. stavka 2. Zakona, a da Vlada Republike Hrvatske može propisati da Uredba bude
na snazi 90 dana te je zatim ukinuti i protekom nekog vremena donijeti novu. Cilj i
svrha navedenoga roka je da se primjena iznimke propisane člankom 9. stavkom 2.
Zakona periodički provjerava. Upravo je dinamički karakter ove norme presudan za
njezinu periodičku provjeru koja onda može dovesti, ili do njezinog produljenja, ili
obustave. To ovisi o realnim prilikama na tržištu. 90 dnevni rok je određen kao testno
razdoblje u kojem je donositelj propisa dužan pratiti u realnom vremenu promjene i
okolnosti koje su dovele do nužnosti da se takve uredbe donesu. Tako se i ovdje
djelovalo, primjenjujući predmetna ograničenja shodno impulsima tržišta i legitimnom
cilju zaštite javnog interesa.
Vezano za tvrdnje podnositelja Prijedloga kako predmetne uredbe nisu u
skladu ni sa slobodom tržišnog natjecanja, Vlada Republike Hrvatske ističe daje
članak 9. stavak 1. Zakona upravo norma koja propisuje slobodu tržišnog natjecanja,
a daje stavak 2. iznimka od tog pravila, uvjeti za koju iznimku su u ovom slučaju
ispunjeni. Ako bi se odredbe Zakona našle u koliziji s bilo kojim drugim zakonom,
odredbe članka 9. Zakona bi imale jaču pravnu snagu s obzirom na to da su lex
specialis. Argumenti osiromašenja tržišta uopće i zatvaranja benzinskih crpki se opet
odnose samo na poslovne rezultate podnositelja Prijedloga i posljedice slabih
poslovnih rezultata. Argumentacija nije ničime dokazana, a nema ni uzročno-
posljedične veze između navodnoga kršenja poduzetničke slobode i predmetnih
uredbi.
Podnositelj Prijedloga opetovano tvrdi da je narušena tržišna utakmica budući
da je ograničena cijena goriva, čije ograničenje podnositelja pogađa više nego druge
usporedne privredne subjekte, no Vlada Republike Hrvatske ponovno ističe kako je
ograničena najviša maloprodajna cijena jedino baznih goriva dok se cijena aditiviranih
goriva i premium goriva slobodno formira. Bazna su goriva namijenjena upravo
osiguranju funkcionalnosti šire zajednice, osobito normalnog funkcioniranja opskrbnih
lanaca, kao i omogućavanja funkcionalnosti gospodarstva općenito, što uključuje i
omogućavanje dolaska na posao i rad široj zajednici koja koristi bazna goriva. To
upravo potvrđuje da se razmjerno legitimnom cilju izabrala najmanje ograničujući
mjera da se taj cilj postigne. Svim je gospodarskim subjektima dana jednaka
mogućnost tržišne utakmice u odnosu na sve vrste goriva, osim baznih, čija je cijena
ograničena kako bi se zaštitile socijalno ugrožene skupine i sektor transporta koji je
neophodan za funkcioniranje privrede. Vlada Republike Hrvatske ukazuje na
činjenicu daje tržišno značajan udio kupaca aditiviranih i premium goriva na tržištu
Republike Hrvatske, a na tržištu se isto gorivo tijekom primjene svih uredbi prodavalo
po višoj cijeni od one koja je ograničavala cijene baznih goriva. Također, Vlada
Republike Hrvatske, ukazuje na činjenicu da se svaki od poduzetnika koji se bavi
trgovanjem naftnim derivatima u Republici Hrvatskoj može baviti i prodajom
aditiviranih i premium goriva, te su stoga svi poduzetnici stavljeni u jednak tržišni
položaj i u ovom segmentu. Slijedom navedenoga, neopravdane su tvrdnje kako je
ugrožena poduzetnička sloboda ili kako se onemogućuje rad podnositelju Prijedloga.
Vezano za navode podnositelja Prijedloga da je prekršeno jamstvo osiguranja
jednakog pravnog položaja na tržištu iz članka 49. stavka 2. Ustava, Vlada Republike
Hrvatske se očituje kako se kod usporedbi odredbi Zakona i Zakona o zaštiti tržišnog
16
natjecanja ('Narodne novine', br. 79/09., 80/13. i 41/21.) treba dati prednost
odredbama Zakona koji je lex specialis. Vezano za navodno proizvoljno mijenjanje
obračunskog razdoblja (14 i sedam dana), Vlada Republike Hrvatske se očituje kako
se navedeni rokovi mijenjaju, ne proizvoljno, već analizom prilika na tržištu i s ciljem
najboljeg interesa za adresate norme te cjelokupni sustav, a uzimajući u obzir
dinamičke podatke koji se u realnom vremenu dobivaju od samog tržišta. Jedino na
taj način ova intervencija može i biti efikasna. Nadalje, a kako je već objašnjeno,
podnositelj Prijedloga ne predstavlja takvu skupinu prema kojoj bi se trebali
primjenjivati posebni propisi, te bi takvi propisi bili protekcionističke naravi."
7.1. U dopunskom očitovanju u privitku kojeg je Ustavnom sudu dostavila i

popratne tabelarne prikaze, Vlada je istaknula sljedeće:
"... Vlada Republike Hrvatske je pri donošenju predmetnih uredbi uzimala u

obzir interese i prava svih adresata, odnosno subjektivna prava i interese svih
subjekata na koje ove norme imaju utjecaj. Zato se u odgovoru Vlade Republike
Hrvatske, KLASA: 022-03/22-39/12, URBROJ: 50301-05/27-22-5, od 16. prosinca
2022. navodi da se u obzir uzeo interes šireg kruga adresata. Vlada Republike
Hrvatske pojašnjava da se ovdje radi o onim skupinama koje su gospodarski ili
socijalno najugroženije kretanjima na tržištu naftnih derivata, a to su građani.
Vlada Republike Hrvatske dostavlja u prilogu 1. ovoga odgovora pisani
materijal - Pregled kretanja maloprodajnih cijena dizelskog goriva (Tablica l.a) uz
analizu te u prilogu 2. ovoga odgovora pisani materijal - Pregled kretanja
maloprodajnih cijena benzinskog goriva (Tablica l.b) uz analizu. U navedenim
prilozima je detaljno analizirana cijena goriva te je razložena po datumima donošenja
osporavanih uredbi. Promjene cijena unutar uredbe su točno označene, te je sama
cijena razložena. Zadnji stupac određuje ukupni utjecaj pojedine uredbe na
smanjenje maloprodajne cijene goriva. Iz priloga s tablicama, vidljivo je koji utjecaj na
cijenu goriva su imale osporavane uredbe te kako se do navedenog izračuna došlo.
U slučaju dizelskog goriva ovaj utjecaj varira od smanjenja u iznosu od 0,41 kuna/litra
do 3,56 kuna/litra. Ono što je važno zamijetiti je činjenica da utjecaj na cijenu goriva
nije jednosmjeran i progresivan, nego je u određenim razdobljima izmjeničan i
regresivan. Naime, iako se vidi rast trenda utjecaja uredbe na cijenu goriva, on
tijekom obuhvaćenih razdoblja raste i pada. Tako je utjecaj na smanjenje
maloprodajne cijene 3,56 kuna/litra, 21. lipnja 2022. (dizel), da bi nakon toga utjecaj
na smanjenje cijene postupno padao do prosinca 2022. Ovakav statistički trend
upućuje na zaključak da se pri donošenju predmetnih uredbi te ograničavanju cijena
osobito vodilo računa o tome da takvo ograničenje bude što je moguće manje, a da
se opet postigne onaj utjecaj koji će ostvariti legitimni cilj. Ovo je upravo suština i
princip testa razmjernosti. Isti se trend može vidjeti i u prilogu 2. Prilozi 1. i 2.
pokazuju parametre temeljem kojih se odlučivalo o izmjeni maloprodajnih cijena, ali
daju i čvrst statistički dokaz, da se u obzir uzimala, odnosno da se tražila
najprimjernija mjera.
Iz Uredbe o izmjeni Uredbe o utvrđivanju najviših maloprodajnih cijena naftnih
derivata ('Narodne novine', broj 35/22.), od 17. ožujka 2022. (promjena cijena od
utorka, 22. ožujka 2022.), iz strukture cijene ukinut je iznos nadoplate za
biokomponentu zbog donošenja Uredbe o izmjeni Uredbe o posebnoj naknadi za
okoliš zbog nestavljanja biogoriva na tržište i zbog nesmanjivanja emisije stakleničkih
plinova ('Narodne novine', broj 35/22.). Vlada Republike Hrvatske u prilogu 3. ovoga
odgovora dostavlja tablice 2.a. i 2.b. U tablicama 2.a. i 2.b. prikazan je utjecaj
ukidanja iznosa nadoplate za biokomponentu na maloprodajnu cijenu benzina i
dizela. U prilogu 4. ovoga odgovora dostavljaju se tablice 3.a i 3.b koje prikazuju
samo utjecaj uredbi o visini trošarine na energente i električnu energiju na
maloprodajnu cijenu benzina i dizelskog goriva u razdoblju od 12. listopada 2021. do
3. siječnja 2023.
17
Slijedom svega naprijed navedenoga, Vlada Republike Hrvatske u prilogu 5.

ovoga odgovora dostavlja tablice 4.a, 4.b i 4.c koje se odnose na analizu utjecaja
uredbi na građane, industriju i državni proračun u 2021. i 2022. godini, odnosno daje
se usporedni prikaz utjecaja donošenja ovih uredbi na privredu i građanstvo, tj.
potrošače. Ako se uzme u obzir kolona pod nazivom: 'ukupni neostvareni prihod zbog
smanjenja premije (samo za bazna g.)' te kolona pod nazivom: 'UKUPNA UŠTEDA
POTROŠAČA - bazna goriva' tada će se vidjeti princip po kojem je djelovala Vlada
Republike Hrvatske, budući da je vidljivo, da je ušteda koja se postiže za potrošače
veća nego li neostvarena dobit za distributere. Ovo se vidi ne samo u ukupnom
odnosu neostvarenog prihoda i uštede, već i u svakom pojedinom razdoblju.
Navedeno se također odnosi kako na benzinska goriva, tako i na dizel goriva.
Ova analiza, ako se sagledava u koneksitetu s dostavljenim tablicama iz
priloga 1. do 4. upućuje da su ostvarene komponente testa razmjernosti i to iz
sljedećih razloga: Nesporno je da postoji legitimni interes zaštite potrošača od
nekontroliranih povećanja cijene goriva. Nesporno je i da postoji komparativna praksa
u drugim zemljama Europske unije, u kojima se također fiksira maksimalna cijena
goriva u nekom modalitetu. Vlada Republike Hrvatske u prilogu 6. ovoga odgovora
dostavlja tablice 5.a i 5.b koje se odnose na načine ograničenja maksimalne cijene
goriva u susjednim zemljama Europske unije s kojima je izvršena komparacija, a to
su Republika Slovenija i Mađarska. Također, radi usporedbe, daje se i pregled
maloprodajnih cijena benzina i dizela u razdoblju 8. veljače 2022. do 31. prosinca
2022.
Fiksiranje cijena je učinkovita mjera u odnosu na smanjenje cijene goriva,
kako pokazuju tablice iz priloga 1. i 2. ovoga odgovora. Dakle, donošenjem uredbi se
učinkovito može postići legitiman interes. Vlada Republike Hrvatske smatra daje ta
mjera razmjerna cilju budući da je vidljivo kako su uštede potrošača veće nego li
neostvareni prihod distributera. Periodična narav i izmjenični karakter izmjena
utjecaja na cijene pokazuje da se nastoji u što je manje mogućoj mjeri utjecati na
prava distributera, a da se pritom učinkovito postigne legitimni cilj.
Osim svega navedenoga, Vlada Republike Hrvatske nije koristila samo jednu
mjeru kako bi se postigao naprijed navedeni legitimni cilj, već je uz predmetnu, ovdje
osporavanu mjeru koristila i ostale mjere. Upravo takvo postupanje Vlade Republike
Hrvatske ukazuje na tendenciju da se teret ove krize podijeli što je više moguće
ravnomjerno. Tako je uz predmetne mjere ograničenja maloprodajne cijene,
donesena i posebna mjera o smanjenju trošarina i smanjenju posebne naknade za
okoliš zbog nestavljanja bio goriva na tržište. Uz navedeno, donesena je i Uredba o
nadoknadi dijela troška dizelskog goriva koje se koristi kao pogonsko gorivo u
komercijalnom cestovnom prijevozu putnika ('Narodne novine', broj 104/22.).
Prema Uredbi o nadoknadi dijela troška dizelskog goriva koje se koristi kao
pogonsko gorivo u komercijalnom cestovnom prijevozu putnika nadoknada po litri
dizelskog goriva koje se koristi kao pogonsko gorivo u komercijalnom prijevozu
putnika iznosi 1,47 kuna. Procjenjuje se daje za provedbu ove mjere iz državnog
proračuna Republike Hrvatske u 2022. godini osigurano 21.600.000,00 kuna, a za
2023. godinu će se za provedbu ove mjere iz državnog proračuna Republike
Hrvatske osigurati 7.087.397,97 eura.
Uredba o izmjeni Uredbe o posebnoj naknadi za okoliš zbog nestavljanja
biogoriva na tržište i zbog ne smanjivanja emisije stakleničkih plinova ('Narodne
novine', broj 35/22.) i Uredba o nadoknadi dijela troška dizelskog goriva koje se koristi
kao pogonsko gorivo u komercijalnom cestovnom prijevozu putnika ('Narodne
novine', broj 104/22.) dostavljaju se u prilogu ovoga odgovora."
V. OCJENA USTAVNOG SUDA
8. Predlagateljica u bitnom prigovara:

18
- jednostranim određivanjem jedinične cijene navedenih naftnih derivata učestalim i

brojnim uredbama, Vlada je utjecala na funkcioniranje unutarnjeg tržišta i narušila
jamstvo poduzetničkih i tržišnih sloboda, a malim distributerima goriva nametnula
prekomjeran teret koji je rezultirao padom zarade "na razine koje su nedovoljne za
održivo poslovanje";
- ograničenja su diskriminatorna jer je Vlada samo malim distributerima goriva koji

sami ne prerađuju goriva u naftne derivate kao jednoj skupini energetskih subjekata
ograničila visinu iznosa tzv. premijske marže, dok je druga skupina energetskih
subjekata koja sama prerađuje gorivo u naftne derivate u povlaštenom položaju jer
visina tzv. "rafinerijske marže" nije obuhvaćena regulacijom uredbi, uz to na
benzinske crpke koje se nalaze na autocestama ta se ograničenja ne odnose;
- Uredba o utvrđivanju najviših maloprodajnih cijena naftnih derivata donesena 7.

ožujka 2022. bila je na snazi čak 92 dana neprekidno, što je u suprotnosti s
odredbom članka 9. stavka 2. Zakona o tržištu nafte i naftnih derivata.
8.1. Za ocjenu osnovanosti prijedloga predlagateljice Ustavni sud mjerodavnima

smatra članke 16., 49. stavke 1. i 2. te članak 50. stavak 2. Ustava koji glase:
"Članak 16.
Slobode i prava mogu se ograničiti samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i
prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje.
Svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za
ograničenjem u svakom pojedinom slučaju."
"Članak 49.
Poduzetnička i tržišna sloboda temelj su gospodarskog ustroja Republike
Hrvatske.
Država osigurava svim poduzetnicima jednak pravni položaj na tržištu. (...)"
"Članak 50.
(...)
Poduzetnička se sloboda i vlasnička prava mogu iznimno ograničiti zakonom
radi zaštite interesa i sigurnosti Republike Hrvatske, prirode, ljudskog okoliša i
zdravlja ljudi."
Poduzetnička i tržišna sloboda temelj su gospodarskog ustroja Republike Hrvatske, a

stajalište da se poduzetničke i tržišne slobode uvijek moraju sagledavati u svjetlu
vladavine prava kao najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske (članak
3. Ustava) te načela razmjernosti (članak 16. Ustava) na kojem se mora zasnivati
pravna regulacija njihovih ograničenja, Ustavni sud zauzeo je u rješenju broj: U-I-
3103/2014 od 8. studenoga 2016. (www.usud.hr).
9. Kada je predmet ustavnosudske ocjene propis donesen u iznimnim

okolnostima radi provedbe mjerodavnog zakona, tada za taj propis Ustavni sud traži
da bude u skladu sa zakonom na temelju kojeg je uslijed nastupa iznimnih okolnosti
donesen, ali osobito i u skladu s Ustavom. Stoga, u postupku ocjene zakonitosti i
ustavnosti takvog propisa Ustavni sud ispituje je li propis donijelo ovlašteno tijelo, je li
donositelj imao zakonsko ovlaštenje za njegovo donošenje (pravna osnova
donošenja), te nalazi li se taj propis unutar granica koje je odredio zakon, a u skladu
s Ustavom.
19
Sve što bi bilo izvan zakonom utvrđenih granica dovodilo bi u sumnju zakonitost
takvog propisa, a time i njegovu suglasnost s Ustavom. U ovom ustavnosudskom
postupku, Ustavni sud ocjenjuje da je potrebno odgovoriti na sljedeća pitanja.
a) Je li osporene uredbe i njihove izmjene i dopune donijelo ovlašteno tijelo i je

li to tijelo za njihovo donošenje imalo izričito ovlaštenje?
9.1. Ustavni sud utvrđuje da je sve navedene uredbe i njihove izmjene i dopune
donijela je Vlada na temelju izričitog ovlaštenja propisanog člankom 9. stavkom 2.
ZoTND-a (v. t. 1.1. obrazloženja ovog rješenja). Osporene uredbe i njihove izmjene i
dopune su propisi za provođenja mjerodavnog zakona u iznimnim okolnostima kada
radi zaštite potrošača, regulacije tržišta ili drugih opravdanih razloga Vlada može
propisati najvišu razinu maloprodajnih cijena za pojedine naftne derivate i to za
neprekinuto razdoblje od najviše 90 dana.
b) Je li sadržaj osporenih uredba i njihovih izmjena i dopuna u granicama

danog ovlaštenja?
9.2. Ustavni sud nalazi da se sadržaj osporenih uredba i njihovih izmjena i dopuna
kojima je Vlada u okolnostima propisanima člankom 9. stavkom 2. ZoNTD-a
intervenirala u dijelu određivanje maksimalne maloprodajne cijene naftnih derivata za
utvrđena neprekinuta razdoblja, kretao u granicama danog joj zakonskog ovlaštenja.
(c) Imaju li uredbe i njihove izmjene i dopune legitimni cilj koji opravdava
njihovo donošenje?
9.3. Nesporno je da su osporenim uredbama utvrđeni iznosi najviših maloprodajnih

cijena naftnih derivata, koje su energetski subjekti koji se bave trgovinom na veliko
naftnim derivatima i/ili trgovinom na malo naftnim derivatima smjeli primijeniti na
području Republike Hrvatske, predstavljali oblik zakonskog ograničenja poduzetničke
slobode subjekata koji posluju naftom i naftnim derivatima, a uslijed nastupa iznimnih
okolnosti definiranih stavkom 2. članka 9. ZoNTD-a.
Ustavni sud primjećuje da je Vlada u očitovanju od 16. prosinca 2022. navela

sljedeće:
"... zakonodavac propisao pravilo da se cijene nafte i naftnih derivata uređuju

sukladno pravilima kojima se uređuju tržišni odnosi .. Međutim, postoje, a navedeno
uređuju svi pravni sustavi, i situacije kada valja odstupiti od uobičajenih pravila tržišta
te u pravila intervenirati ... dinamički korektiv pravilu, koji je neophodan ... osobito u
odnosu na djelovanje tržišnih mehanizama koji mogu dovesti do katastrofalnih
posljedica za cjelokupno društvo ... zato odredba članka 16. Ustava propisuje
mogućnost određivanja takvih iznimki u interesu sloboda i prava drugih subjekata,
pravnog poretka, javnog morala i zdravlja. Takva ograničenja moraju biti temeljena na
zakonu, a što u ovom slučaju jesu, budući da upravo Zakon u članku 9. stavku 2.
propisuje mogućnost iznimke od pravila koje je ovdje navedeno.
(...)
... predmetne uredbe upravo donesene kako bi se zaštitila socijalna pravda i to
socijalna pravda za širi krug adresata ovih ustavnih normi. Nedonošenjem
predmetnih uredbi bilo bi narušeno pravo na socijalnu pravdu većeg broja subjekata,
koje bi kršenje imalo dublji utjecaj na javne i opće interese. Norme propisane
uredbama su korektiv djelovanja tržišta u cilju postizanja socijalne pravde i
20
omogućavanja normalnog funkcioniranja sustava u kriznim razdobljima. Sam smisao

norme je bio da se zaustavi situaciju u kojoj bi cijena nafte i naftnih derivata osakatila
ili onemogućila funkcioniranje kompletnog sustava i privrede. Navedeno je razlog
aktivaciji članka 9. stavka 2. Zakona. Procjenom postojećih okolnosti i primjenom
testa razmjernosti Vlada Republike Hrvatske je odredila i periodički određuje ova
ograničenja i modalitete njihove primjene kako bi zaštitila interese, ljudska i socijalna
prava, šireg kruga adresata od samog podnositelja. ...".
U dopunskom je očitovanju od 8. veljače 2023. Vlada u vezi s tim naglasila sljedeće:
"Vlada Republike Hrvatske je pri donošenju predmetnih uredbi uzimala u obzir

interese i prava svih adresata, odnosno subjektivna prava i interese svih subjekata na
koje ove norme imaju utjecaj. Zato se u odgovoru Vlade Republike Hrvatske, KLASA:
022-03/22-39/12, URBROJ: 50301-05/27-22-5, od 16. prosinca 2022. navodi da se u
obzir uzeo interes šireg kruga adresata. Vlada Republike Hrvatske pojašnjava da se
ovdje radi o onim skupinama koje su gospodarski ili socijalno najugroženije
kretanjima na tržištu naftnih derivata, a to su građani."
Stoga, Ustavni sud ne dovodi u pitanje legitimnost cilja donošenja osporenih uredba i
njihovih izmjena i dopuna u iznimnim okolnostima propisanima člankom 9. stavkom
2. ZoNTD-a, a koje u svjetlu poduzimanja mjera gospodarske i socijalne politike
zahtijevaju zaštitu prava potrošača i s tim povezanu regulaciju tržišta nafte i naftnih
derivata.
(b) Jesu li ograničenja jedinične maloprodajne cijene naftnih derivata bila

nužna i razmjerna ostvarenju legitimnog cilja koji se uredbama i njihovim izmjenama i
dopunama želio postići?
9.4. Predlagateljica prigovara da donošenje uredba nije bilo nužno i da je Vlada

propisanim ograničenjima visine jediničnih cijena goriva za uredbama utvrđena
razdoblja utjecala na funkcioniranje unutarnjeg tržišta i narušila jamstvo
poduzetničkih i tržišnih sloboda.
Ustavni sud uvodno ocjenjuje osnovanim navod Vlade iz očitovanja od 16. prosinca
2022. da je u kriznom razdoblju bilo nužno zaustaviti situaciju u kojoj bi cijena nafte i
naftnih derivata "onemogućila funkcioniranje kompletnog sustava i privrede", te da bi
nedjelovanje Vlade u slučaju nastupa iznimnih okolnosti iz članka 9. stavka 2.
ZoNTD-a upravo i dovelo do ugroze socijalne pravde šireg kruga adresata.
Vlada je na traženje Ustavnog suda u dopunskom očitovanju naglasila i činjenicu da

uredbama i njihovim izmjenama i dopunama propisani utjecaj na visinu jedinične
cijene samo baznih goriva kao naftnih derivata nije bio "jednosmjeran i progresivan",
već je dapače "u određenim razdobljima bio izmjeničan i regresivan" s tendencijom
"rasta ali i pada".
Pri tome je Ustavnom sudu razvidno da se osim mjerama ograničenja najviše

maloprodajne cijene baznih goriva (kao naftnih derivata), propisanim osporenim
uredbama i njihovim izmjenama i dopunama, Vlada istovremeno koristila i drugim
mjerama kojima je nastojala ravnomjerno raspodijeliti trend porasta cijene naftnih
derivata na globalnom tržištu na širi krug potencijalnih adresata. Uz mjere propisanih
ograničenja maloprodajne cijene naftnih derivata iz predmetnih uredba i njihovih
izmjena i dopuna, Vlada je donijela Uredbu o naknadi dijela troška dizelskog goriva
21
koje se koristi kao pogonsko gorivo u komercijalnom cestovnom prijevozu putnika

("Narodne novine" broj 104/22.), kojom se utvrđuje iznos i postupak nadoknade dijela
troška dizelskog goriva kao posebna mjera o smanjenju trošarina i smanjenju
posebne naknade za okoliš zbog nestavljanja bio goriva na tržište. Prema navodima
Vlade nadoknada po litri dizelskog goriva koje se koristi kao pogonsko gorivo u
komercijalnom prijevozu putnika iznosi 1,47 kuna. Procjenjuje se da je za provedbu
ove mjere iz državnog proračuna Republike Hrvatske u 2022. godini osigurano
21.600.000,00 kuna, a za 2023. godinu će se za provedbu ove mjere iz državnog
proračuna Republike Hrvatske osigurati 7.087.397,97 eura.
Vlada je donijela i Uredbu o izmjeni Uredbe o posebnoj naknadi za okoliš zbog

nestavljanja biogoriva na tržište i zbog nesmanjivanja emisije stakleničkih plinova
("Narodne novine" broj 35/22.) slijedom čega je iz strukture cijene u Uredbi o izmjeni
Uredbe o utvrđivanju najviših maloprodajnih cijena naftnih derivata ("Narodne novine"
broj 35/22.) ukinut iznos nadoplate za biokomponentu. Vlada je dostavila tablice 2.a. i
2.b. u kojima je prikazan utjecaj ukidanja iznosa nadoplate za biokomponentu na
maloprodajnu cijenu benzina i dizela.
Vlada je dostavila podatke o utjecaju uredba o visini trošarine na energente i

električnu energiju na maloprodajnu cijenu benzina i dizelskog goriva od 12.
listopada 2021. do 3. siječnja 2023. te analizu utjecaja uredba na građane, industriju i
državni proračun u 2021. i 2022. godini, odnosno dala je usporedni prikaz utjecaja
donošenja ovih uredba na privredu i građanstvo, tj. potrošače.
Iz tih je podataka razvidno, u ukupnom odnosu neostvarenog prihoda i uštede i u

svakom pojedinom razdoblju, da je ušteda koja se postiže za potrošače veća nego
neostvarena dobit za distributere.
Ustavni sud o navedenom zaključuje, između ostalog, i iz privitaka dostavljenih uz

dopunsko očitovanje Vlade (tablica 4.c prilog 5.) iz kojih je razvidno da je Vlada
propisanim mjerama ograničenja najviših cijena naftnih derivata, i to samo baznih
goriva benzina i dizela, ukupno za 2021. i 2022. oslobodila građane kao krajnje
potrošače financijskog tereta od 4.446.204.815,90 kuna. Neostvareni prihod
državnog proračuna i smanjenje iznosa nadoplate za biokomponentu u istom
razdoblju iznosio je 2.397.204.972,04 kune, a neostvarenih prihod distributera
također za 2021. i 2022. kao rezultat primjene osporenih uredba i njihovih izmjena i
dopuna iznosio je ukupno 2.048.000.843,86 kuna.
Argumentacija o provedenoj komparativnoj analizi prakse ostalih članica Europske

unije vezane uz odabir modela fiksiranja cijene naftnih derivata na unutarnjem tržištu
sadržana je u dopunskom očitovanju Vlade koji je i u tom dijelu potkrijepljen i
prilozima tabelarnih prikaza, a koja glasi:
"Ova analiza, ako se sagledava u koneksitetu s dostavljenim tablicama iz

priloga 1. do 4. upućuje da su ostvarene komponente testa razmjernosti i to iz
sljedećih razloga: Nesporno je da postoji legitimni interes zaštite potrošača od
nekontroliranih povećanja cijene goriva. Nesporno je i da postoji komparativna praksa
u drugim zemljama Europske unije, u kojima se također fiksira maksimalna cijena
goriva u nekom modalitetu. Vlada Republike Hrvatske u prilogu 6. ovoga odgovora
dostavlja tablice 5.a i 5.b koje se odnose na načine ograničenja maksimalne cijene
goriva u susjednim zemljama Europske unije s kojima je izvršena komparacija, a to
22
su Republika Slovenija i Mađarska. Također, radi usporedbe, daje se i pregled

maloprodajnih cijena benzina i dizela u razdoblju 8. veljače 2022. do 31. prosinca
2022."
9.5. Ustavni sud primjećuje da je Vlada uredbe i njihove izmjene i dopune donijela
nakon provedene analize i komparativne prakse, te je donijela ono rješenje koje u
najmanjoj mjeri šteti adresatima uredbe, a u najvećoj mjeri postiže efikasnu zaštitu
legitimnog cilja zbog kojeg su uredbe i donesene.
Uredbama je ograničila jediničnu maloprodajnu cijenu samo baznih goriva, dok je

energetskim subjektima koji posluju na tržištu Republike Hrvatske prepustila da u
okviru odabranog modela vlastitog poslovanja sami slobodno formiraju cijenu
aditiviranih goriva i premium goriva. Upravo navedena okolnost upućuje na zaključak
da je Vlada vodila računa o razlici između više vrsta naftnih derivata te je ograničenje
utvrdila samo u odnosu na jedan, najosnovniji tip goriva.
Imajući stoga u vidu legitiman cilj za uredbama i njihovim izmjenama i dopunama

propisanu mjeru ograničavanja prava distributera naftnih derivata u dijelu slobodnog
formiranja jedinične maloprodajne cijene goriva, Ustavni sud ocjenjuje da je Vlada
uredbama propisala najmanje ograničavajuće sredstvo za ostvarenje cilja zbog kojih
su uredbe i donesene.
S tim u vezi, Ustavni sud smatra potrebnim naglasiti i da je Vlada, ograničavajući

samo jedan tip goriva, i to onaj o kojem ovise socijalno ugrožene skupine u društvu i
prijevozni sektor, periodički pratila prilike na tržištu te je ovisno o pokazateljima
formirala jediničnu maloprodajnu cijenu naftnih derivata (snižavala je odnosno
povisivala je). Time je postigla da se ostvari legitimni cilj uz najmanje zadiranje u
prava energetskih subjekata koji se bave trgovinom na veliko naftnim derivatima i /ili
trgovinom na malo naftnim derivatima.
Vlada je procjenu svih postojećih okolnosti u postupcima donošenja osporenih

uredba i njihovih izmjena i dopuna temeljila na analizi unutarnjeg tržišta naftnih
derivata Republike Hrvatske povezanoj s analizom globalnog kretanja cijena goriva i
njihovih komponenti, te sve razmotrila u odnosu na utjecaj promjene tih cijena na
krajnje potrošače naftnih derivata. Na temelju tako provedene analize, periodički i u
najmanjoj mogućoj mjeri sa zadiranjem u poslovanje distributera naftnih derivata,
Vlada je donoseći osporene uredbe i njihove izmjene i dopune štitila interese šireg
kruga adresata kako makroekonomski trendovi i promjene cijena goriva ne bi
paralizirale i uništile građane kao socijalno najugroženiju skupinu i gospodarstvo
Republike Hrvatske.
Stoga, Ustavni sud ocjenjuje da su odstupanja od zakonskog pravila utvrđivanja

cijena nafte i naftnih derivata u skladu s pravilima kojima se uređuju tržišni odnosi,
donošenjem osporenih uredba u iznimnim okolnostima u kojima bi cijena nafte i
naftnih derivata, da ograničenja nisu bila propisana, dovela do narušavanja životnog
standarda građana te poremećaja na unutarnjem gospodarskom tržištu Republike
Hrvatske, kao mjera bila prikladna i nužna za ostvarenje legitimnog cilja.
9.5.1. Nadalje, predlagateljica prigovara da joj je nastala šteta.

23
Ustavni sud uvodno primjećuje da predlagateljica kauzalitet štete za koju navodi da

je pretrpjela "zbog nemogućnosti prilagodbe poslovanja propisanim ograničenjima i s
tim povezanim padom zarade" ni s čim nije dokazala. Osim te izjave nije dostavila
nikakav dokaz da joj je nastala šteta ili da je ta šteta prouzročena upravo
osporavanim podzakonskim aktima, a ne općim tržišnim kretanjima.
Predlagateljica ostvarenja lošijih vlastitih poslovnih rezultata povezuje i dovodi u

korelaciju s vremenom važenja osporenih uredba, no Ustavni sud ocjenjuje da
argumentacija u tom dijelu prigovora ne daje osnova za zaključak da su oni doista za
predlagateljicu nastali kao posljedica primjene ograničenja koje su uredbe u vidu
najviših iznosa maloprodajnih cijena naftnih derivata propisivale.
Ustavni sud primjećuje da su sve donesene uredbe i njihove izmjene propisivale

iznose maksimalnih maloprodajnih jediničnih cijena benzinskih goriva i naftnih
derivata propisivale za (precizno navedena) neprekinuta razdoblja od najmanje 7 od
najdulje 90 dana. Primjena i važenje niti jedne od donesenih uredbi nije izišla izvan
roka propisanog odredbom članka 9. stavka 2. ZoNTD-a. Razvidno je da je Vlada
svrhu vremenskih razdoblja za koja je utvrđivala primjenu uredbe periodično
provjeravala.
Vlada je u vezi s tim u očitovanju naglasila:
"Cilj i svrha navedenoga roka je da se primjena iznimke propisane člankom 9.

stavkom 2. Zakona periodički provjerava. Upravo je dinamički karakter ove norme
presudan za njezinu periodičku provjeru koja onda može dovesti, ili do njezinog
produljenja, ili obustave. To ovisi o realnim prilikama na tržištu. 90 dnevni rok je
određen kao testno razdoblje u kojem je donositelj propisa dužan pratiti u realnom
vremenu promjene i okolnosti koje su dovele do nužnosti da se takve uredbe donesu.
Tako se i ovdje djelovalo, primjenjujući predmetna ograničenja shodno impulsima
tržišta i legitimnom cilju zaštite javnog interesa."
Iz navedenog je razvidno da je Vlada u postupcima donošenja osporenih uredba,

procjenom tada postojećih okolnosti, periodički određivala propisana ograničenja i
modalitete njihove primjene. Sve kako bi zaštitila interese, ljudska i socijalna prava
šireg kruga adresata.
Zaključno, vezano uz prigovor da je Uredba 28/22 bila na snazi i u primjeni izvan

roka propisanog odredbom članka 9. stavka 2. ZoTND-a, Ustavni sud utvrđuje da je
Uredba 28/22 stupila na snagu 8. ožujka 2022., a prestala važiti 5. lipnja 2022.
Dakle, neosnovan je prigovor predlagateljice da je Uredba 28/22 bila na snazi i u
primjeni dulje od 90 dana.
9.5.2. Predlagateljica prigovara da su dvije skupine poslovnih subjekata koji se na

tržištu Republike Hrvatske bave prodajom nafte i naftnih derivata, koji u dijelu
nabavke nafte i naftnih derivata različito posluju, stavljene u nejednaki položaj.
Ustavni sud primjećuje da su navedene okolnosti poslovanja energetskih subjekata

koji se bave prodajom i distribucijom nafte i naftnih derivata vezane isključivo uz
odabir opsega poslovanja svakog od njih.
24
Način nabavke nafte i naftnih derivata na tržištu karakteristika je koja međusobno

razlikuje distributere. To je odabrani "modalitet poslovanja" koji uvijek (i po pravilu)
uključuje određeni "investicijski poslovni rizik" na koji donesenim uredbama po ocjeni
Ustavnog suda nije utjecano.
Stoga, okolnost koju spominje predlagateljica, postojanje tzv. dvije skupine poslovnih
subjekata koji se na unutarnjem tržištu Republike Hrvatske bave prodajom nafte i
naftnih derivata i koji različito posluju u dijelu nabave nafte i naftnih derivata (neki s
rafinerijskom maržom, a neki s prodajnom premijskom maržom), Ustavnom sudu ne
daje osnova za zaključak da bi u tom dijelu uredbama propisana ograničenja dovela
do nejednakog položaja tih energetskih subjekata kao poduzetnika na tržištu.
O tome se i Vlada u očitovanju izjasnila sljedećim:
"... nije predmetni teret nametnula samo pojedinim distributerima naftnih

derivata već svima na jednaki način. Činjenica jest da svaki distributer sam, unutar
svog poslovnog plana pronalazi način kako da predmetno ograničenje najbolje
prebrodi. Legitimni cilj ograničenja ovdje postoji, a taj je zaštita općenitog tržišta i
funkcioniranja poslovnog te prijevoznog sektora u uvjetima krize. Sredstvo koje je
izabrano nije nerazmjerno, a Vlada Republike Hrvatske podsjeća da takvo sredstvo
mora biti također i učinkovito. Praksa ovakve intervencije kod ostalih država članica
Europske unije pokazatelj je učinkovitosti i potrebe ovakvih normi. Tvrdnja da je
položaj poduzetnika koji vrše vlastitu preradu nafte povlašten, nije osnovan budući da
je takva opcija otvorena svim poduzetnicima, a predstavlja investiciju i poslovni rizik.
Ukoliko, takav način poslovanja postiže bolje rezultate unutar zadanih okvira, onda je
to rezultat komparativne prednosti stečene ulaganjem u taj način nabave i obrade
naftnih derivata. Veliki gubici koje podnositelj Prijedloga navodi nisu ničim dokazani,
niti je dokazana uzročno-posljedična veza s odredbama osporavanih podzakonskih
akata.
(...)
... ograničena je najviša maloprodajna cijena jedino baznih goriva dok se
cijena aditiviranih goriva i premium goriva slobodno formira. Bazna su goriva
namijenjena upravo osiguranju funkcionalnosti šire zajednice, osobito normalnog
funkcioniranja opskrbnih lanaca, kao i omogućavanja funkcionalnosti gospodarstva
općenito, što uključuje i omogućavanje dolaska na posao i rad široj zajednici koja
koristi bazna goriva. To upravo potvrđuje da se razmjerno legitimnom cilju izabrala
najmanje ograničujući mjera da se taj cilj postigne. Svim je gospodarskim subjektima
dana jednaka mogućnost tržišne utakmice u odnosu na sve vrste goriva, osim baznih,
čija je cijena ograničena kako bi se zaštitile socijalno ugrožene skupine i sektor
transporta koji je neophodan za funkcioniranje privrede. Vlada Republike Hrvatske
ukazuje na činjenicu daje tržišno značajan udio kupaca aditiviranih i premium goriva
na tržištu Republike Hrvatske, a na tržištu se isto gorivo tijekom primjene svih uredbi
prodavalo po višoj cijeni od one koja je ograničavala cijene baznih goriva. Također,
Vlada Republike Hrvatske, ukazuje na činjenicu da se svaki od poduzetnika koji se
bavi trgovanjem naftnim derivatima u Republici Hrvatskoj može baviti i prodajom
aditiviranih i premium goriva, te su stoga svi poduzetnici stavljeni u jednak tržišni
položaj i u ovom segmentu.
9.5.3. Predlagateljica smatra diskriminatornim izuzimanje benzinskih crpki koje se

nalaze na autocestama od ograničenja za određivanje cijena naftnih derivata, kako je
to bilo propisano Uredbom o dopunama 70/22 (Uredbe 64/22) i Uredbom 76/22.
25
Uredbom 64/22 u članku 3. bila je propisana formula na temelju koje se određuje

najviša jedinična cijena u kunama po litri naftnog derivata. Jedinična cijena dobiva se
zbrajanjem osnovne cijene fosilnog goriva u obračunskom razdoblju i premije
energetskog subjekta. Visinu premije odredila je Vlada u stavku 2. članka 3. Uredbe
64/22.
Uredba 64/22 dopunjena je člancima 1. i 2. Uredbe o dopunama 70/22 na sljedeći

način:
"Članak 1.
U Uredbi o utvrđivanju najviših maloprodajnih cijena naftnih derivata ('Narodne
novine', broj 64/22.), u članku 3. stavku 1. iza riječi: 'Najviše jedinične cijene' dodaju
se riječi: na benzinskim postajama koje se nalaze na autocestama iz točke II. Odluke
o razvrstavanju javnih cesta ('Narodne novine', broj 41/22.)
Članak 2.
Iza članka 3. dodaje se članak 3.a koji glasi:
'Članak 3.a
(1) Najviše maloprodajne cijene s porezom na dodanu vrijednost na
benzinskim postajama koje se ne nalaze na autocestama iz točke II. Odluke o
razvrstavanju javnih cesta, određuju se za:
- motorni benzin - EUROSUPER 95 u iznosu od 13,50 kn/l
- dizelsko gorivo - EURODIZEL u iznosu od 13,08 kn/l
- dizelsko gorivo - EURODIZEL BS plavi u iznosu od 9,45 kn/l.
(2) Najviše maloprodajne cijene za sve naftne derivate s dodanim
multifunkcionalnim aditivima tijekom namješavanja, skladištenja ili otpreme utvrđuje
se slobodno. Aditivi su spojevi koji nisu ugljikovodici, a koji se dodaju ili miješaju s
derivatom kako bi se izmijenila njegova svojstva. Multifunkcionalni aditivi su spojevi
koji nisu ugljikovodici, a koji se naknadno dodaju ili miješaju s derivatom od strane
distributera/trgovca kako bi se izmijenila njegova svojstva.
(3) Energetski subjekt mora kupcima omogućiti kupnju pojedinog naftnog
derivata bez dodanih multifunkcionalnih aditiva na svakoj benzinskoj postaji gdje
prodaje pojedini naftni derivat. Ako na benzinskoj postaji ne postoji mogućnost kupnje
pojedinog naftnog derivata bez dodanih multifunkcionalnih aditiva, tada je energetski
subjekt dužan primijeniti maloprodajnu cijenu koja je jednaka ili niža od cijene
određene stavkom 1. ovoga članka."
Drugim riječima, propisana formula iz članka 3., nakon dopuna, odnosila se samo na
benzinske postaje koje se nalaze na autocestama, a za prodaju na ostalim
benzinskim postajama najviša maloprodajna cijena s porezom na dodanu vrijednost
za EUROSUPER 95, EURODIZEL i EURODIZEL BS plavi određena je iznosom u
kunama po litri. Te cijene određene Uredbom o dopunama 70/22 bile su na snazi 14
dana.
Člankom 3. Uredbe 76/22 za vrijeme njezinog važenja i primjene u razdoblju od 14

dana na isti je način bilo propisivanje cijene određenih naftnih derivata za prodaju na
benzinskim postajama na autocestama i ostalim benzinskim postajama.
Vlada je o tom predlagateljičinom prigovoru u svom očitovanju osobito naglasila

sljedeće:
"Vezano za tvrdnju podnositelja Prijedloga kako posebno uređenje u odnosu

na benzinske postaje na autocestama predstavlja diskriminaciju, Vlada Republike
26
Hrvatske naglašava daje upravo posebno uređenje u odnosu na benzinske postaje

na autocestama primjer nediskriminacije subjekata koji se nalaze u različitom
položaju, ako bi se prema njima postupalo na isti način. S obzirom na posebni status
autocesta za općeniti gospodarski sustav Republike Hrvatske, njihovu cijenu i
razmjerno tome specifičan položaj distributera goriva na autocestama, posebna je
norma primijenjena u tom slučaju. Ova se situacija ne može translatirati na
podnositelja iz ranije navedenih razloga budući da se radi o objektivnom izvanjskom
faktoru koji proizlazi iz naravi poslovanja, a osim toga funkcionira u javnom interesu.
Nadalje, ovim se uredbama ne prenosi preveliki i nerazmjeran teret aktualne krize na
samo pojedine subjekte, već se upravo štite drugi subjekti kako ne bi, bez svoje
krivnje trpjeli preveliki i nerazmjeran rizik ove krize. Posebice se ovdje misli na ne
privredne subjekte koji nisu preuzeli poslovni rizik te od navedenoga ne ostvaruju
dobit, a mogli bi upravo biti oni koji podnose teret navedenih negativnih promjena.
(...)
U vezi s navodima podnositelja Prijedloga kako je odluka sadržana u članku 3.
stavku 1. Uredbe o utvrđivanju najviših maloprodajnih cijena naftnih derivata, od 7.
lipnja 2022., odnosno članku 1. Uredbe o dopunama Uredbe o utvrđivanju najviših
maloprodajnih cijena naftnih derivata, od 20. lipnja 2022., kao i u članku 3. stavku 1.
Uredbe o utvrđivanju najviših maloprodajnih i veleprodajnih cijena naftnih derivata, od
4. srpnja 2022., o tome da benzinske crpke koje se nalaze na autocestama iz točke
II. Odluke o razvrstavanju javnih cesta ('Narodne novine', broj 41/22.) nemaju
ograničenje cijena naftnih derivata, diskriminatorna, Vlada Republike Hrvatske
naglašava kako se i poduzetnička sloboda može ograničiti temeljem članka 50.
stavka 2. Ustava ukoliko se time štiti interes Republike Hrvatske. Autoceste
predstavljaju ključan interes za gospodarstvo Republike Hrvatske i položaj benzinskih
postaja na autocestama je drugačiji od položaja benzinskih postaja koje nisu na
autocesti. Slijedom navedenoga je propisana osporavana norma za koju je vidljivo
daje unutar okvira propisanih Ustavom."
Ustavni sud primjećuje da benzinske postaje na autocestama nisu bile izuzete od

ograničenja propisanih uredbama, već su u razdoblju od 28 dana (dva puta po 14
dana) bile podvrgnute ograničenjima koja su se obračunavala na drukačiji način nego
za prodaju naftnih derivata na ostalim benzinskim postajama. Uz to, Vlada je u
očitovanju navela objektivne i razumne razloge kojima je opravdala takvo različito
ograničavanje iznosa najviših maloprodajnih jediničnih cijena određenih naftnih
derivata za prodaju na benzinskim postajama na autocestama i na ostalim
benzinskim postajama.
10. Dovodeći sva prethodno navedena utvrđenja u vezu s ustavnopravno

prihvatljivom argumentacijom iz očitovanja Vlade, a u pogledu ograničenja koja su
bila propisana osporenim uredbama i izmjenama i dopunama, Ustavni sud ocjenjuje
da takva ograničenja kao mjere kojima je utvrđivan iznos najviših maloprodajnih
cijena naftnih derivata koje su energetski subjekti koji su se bavili trgovinom na veliko
naftnim derivatima i/ili trgovinom na malo naftnim derivatima smjeli primijeniti na
području Republike Hrvatske, ne upućuje na nesuglasnost uredbi s člankom 16.
Ustava.
Poduzete vladine mjere ograničenja najvišeg iznosa maloprodajnih cijena naftnih

derivata u vremenu važenja i primjene osporenih uredba, Ustavni sud stoga ocjenjuje
nužnim za u tim iznimnim okolnostima zaštitu vrijednosti kako je propisano člankom
9. stavkom 2. ZoNTD-a. Stoga, način na koji je Vlada koristila zakonom joj dane
ovlasti za donošenje osporenih uredba Ustavni sud ne dovodi u pitanje i ocjenjuje ga
razmjernim i ustavnopravno prihvatljivim zbog prethodno navedenih razloga.
27
11. Slijedom navedenog, na temelju članka 43. stavaka 1. i 2. Ustavnog zakona

riješeno je kao u izreci.
S obzirom na izreku ovog rješenja, prijedlog za postupanje Ustavnog suda na temelju

odredbe članka 45. Ustavnog zakona nije razmatran.
PREDSJEDNIK
dr. sc. Miroslav Šeparović, v. r.
28
ANDREJ ABRAMOVIĆ
sudac Ustavnog suda Republike Hrvatske
LOVORKA KUŠAN
sutkinja Ustavnog suda Republike Hrvatske
dr. sc. GORAN SELANEC

sudac Ustavnog suda Republike Hrvatske
Na temelju članka 27. stavaka 4. i 5. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu

Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 99/99., 29/02. i 49/02. - pročišćeni tekst)
prilažemo sljedeće
IZDVOJENO MIŠLJENJE
U ODNOSU NA RJEŠENJE USTAVNOG SUDA REPUBLIKE HRVATSKE U
PREDMETU BROJ: U-II-5969/2022 OD 7. OŽUJKA 2023.
"… mjera kojom se nameće da se proizvod ili usluga mora ponuditi na tržištu po
određenoj cijeni nužno utječe na slobodu obuhvaćenih poduzetnika da djeluju na
predmetnom tržištu i stoga na proces tržišnog natjecanja na tom tržištu. Takva mjera
po samoj je svojoj naravi protivna cilju postizanja otvorenog i konkurentnog tržišta."
Navedeni citat preuzet je iz presude Suda Europske unije (u daljnjem tekstu: Sud
EU) u predmetu C-121/15 ANODE (EU:C:2016:637, para. 30) od 7. rujna 2016.
Ne radi se o nekom izuzetku u praksi Suda EU, a još manje o nekoj novijoj praksi
koja bi kojim slučajem promaknula nacionalnim sudovima koji su dužni primjenjivati
pravo EU u predmetima koji ulaze u doseg regulatorne nadležnosti EU. Citirana
presuda tek je dio dugotrajne i stabilne sudske prakse u pravnom poretku EU (vidi
primjerice C‑67/96 Albany (EU:C:1999:430), C‑265/08 Federutility i dr. (:C:2010:205),
C‑242/10 Enel Produzione (EU:C:2011:861) ili predmet po tužbi radi povrede prava
EU C‑36/14 Komisija/Poljska (EU:C:2015:570).
U konkretnom predmetu nema nikakvog spora da se radi o pitanju državne kontrole

cijena robe na tržištu energenata. Nema nikakvog spora da to pitanje ulazi u doseg
primjene prava EU. No, usprkos tim očiglednim činjenicama većina nije našla
potrebnim niti spomenuti, a kamoli primijeniti relevantno pravo Europske unije. Ne
radi se od nekom izuzetku u postupanju Ustavnog suda odnosno sudaca i sutkinja
koji redovno čine većinu u ovakvim predmetima, a posebno predmetima apstraktne
ocjene ustavnosti koji propitkuju postupanje izvršne vlasti. Baš kao što je ustaljena
praksa Suda EU u pogledu primjene relevantnih odredbi Ugovora o funkcioniranju
Europske unije (u daljnjem tekstu: UFEU) koje se odnose na državnu kontrolu cijena
robe na konkretnom tržištu i relevantnog sekundarnog zakonodavstva, tako je
ustaljena praksa većine u probiranju predmeta u kojima će se referirati na EU pravo
odnosno predmeta u kojima joj primjena EU prava dovodi u sumnju izreku koju je
donijela na temelju nekih postavki drugačijih od EU prava koje je bila dužna
primijeniti. Primjerice, u obrazloženju odluke u predmetu broj: U-II-6841/2021, koji je
29
Ustavni sud raspravljao isti dan odnosno odlučio na sjednici Suda isti dan, mogu se
naći opsežni citati čitavog spektra EU akata, kako akata s pravno obvezujućim
učinkom, tako i pravno neobvezujućih dokumenata i preporuka.
Građanima kojima Ustavni sud u konačnici služi nemoguće je pojmiti zašto je u

jednom predmetu Ustavni sud naširoko koristio reference na EU pravo, a u drugom
predmetu EU pravo nije niti spomenuo, iako su sami predlagatelji upirali na činjenicu
da pitanje državne kontrole cijena robe na konkretnom tržištu treba razmotriti s
aspekta moguće povrede EU prava, što je u konačnici priznalo i nadležno tijelo
izvršne vlasti u svom očitovanju Ustavnom sudu. Paradoksalno, ovakav pristup
probiranja i selektivne primjene EU prava teško može zadovoljiti ustavno načelo
pravičnog suđenja iz članka 29. Ustava koje većina izuzetno često i ne uvijek
opravdano koristi kao glavni oblik ustavnosudskog nadzora nad radom redovnih
sudova. Lojalnost Ustavu i punoj odgovornosti sudačke dužnosti koju obnašamo
priječi nam sudjelovanje u takvom pristupu odlučivanja u predmetima koji ulaze u
doseg EU prava.
Ne preostaje nam drugo nego nastaviti upirati na sljedeće ustavnopravne činjenice.

Tijekom posljednjih izmjena Ustava, provedenih upravo sa svrhom pripreme
ustavnopravnog poretka Republike Hrvatske za sudjelovanje u pravnom poretku
Europske unije, u Ustav je uvedena odredba članka 141.c koja glasi:
Ostvarivanje prava koja proizlaze iz pravne stečevine Europske unije,

izjednačeno je s ostvarivanjem prava koja su zajamčena hrvatskim pravnim
poretkom.
Pravni akti i odluke koje je Republika Hrvatska prihvatila u institucijama
Europske unije primjenjuju se u Republici Hrvatskoj u skladu s pravnom stečevinom
Europske unije.
Hrvatski sudovi štite subjektivna prava utemeljena na pravnoj stečevini
Europske unije.
Državna tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te
pravne osobe s javnim ovlastima izravno primjenjuju pravo Europske unije.
Odredbom članka 141.c Ustava svi sudovi, uključujući i Ustavni sud, stekli su ustavnu
obvezu poštivati, a slijedom toga i primjenjivati pravo EU u onim sporovima koji ulaze
u doseg regulatorne nadležnosti EU. Štoviše, Ustav im je nametnuo obvezu da to
pravo primjenjuju ne prema svojoj osobnoj ocjeni primjerenog već isključivo na način
koji je u potpunosti sukladan uvjetima koji čine pravnu stečevinu EU. U sporovima
koji otvaraju pitanja ispravne primjene EU prava svi sudovi dužni su jasno naznačiti
da se radi o pitanjima EU prava i ta pitanja riješiti isključivo primjenom relevantnog
EU prava. U slučaju da se nađu u bilo kakvoj nedoumici u pogledu primjene EU
prava na raspolaganju im je mehanizam iz članka 267. UFEU-a koji im otvara
mogućnost upućivanja zahtjeva za prethodnim tumačenjem EU prava Sudu EU. Ova
ustavna dužnost sudovima je nametnuta voljom ustavotvorca i odnosi se izričito na
sve sudove. Ustav nigdje ne propisuje da je Ustavni sud izuzet od te dužnosti.
Štoviše, kao najviše sudsko tijelo u ustavnopravnom poretku Republike zaduženo za
nadziranje poštivanja ustavnih jamstava, načela i vrednota od strane tijela sve tri
grane državne vlasti, Ustavni sud je dužan na prikladan način osiguravati i
učinkovitost provedbe zahtjeva koje pred sudove postavlja članak 141.c Ustava.
Stoga je potpuno prikladno upozoriti da je često najbolji oblik utjecaja na ponašanje
30
onih koje se nadzire voditi ih upravo svojim primjerom. To ovdje nikako nije bio
slučaj.
U svakom slučaju, ustavna obveza učinkovite i usklađene primjene EU prava od

strane sudova u okviru ustavnopravnog poretka Republike služi cilju osiguranja
ujednačene primjene EU prava na čitavom teritoriju Europske unije, kako u Hrvatskoj
tako i u Sloveniji ili Mađarskoj. Da bi se taj cilj ostvario u sporovima koji ulaze u
regulatorni doseg EU prava sudovi su dužni odlučivati konkretnom primjenom
relevantnog EU prava. Tvrdnja da je EU pravo ispoštovano jer je moguće da se
izreka sudske odluke do koje se došlo nekim drugim putem poklapa s onim što bi
slijedilo iz primjene EU prava ne zadovoljava ustavni uvjet iz članka 141.c. Ustava.
Ustavna obveza učinkovite usklađene primjene EU prava predmnijeva njegovu
primjenu. Izreka mora objektivno počivati na razlozima koji jasno i izričito odnosno
transparentno proizlaze iz konkretnih i relevantnih pozitivnih odredaba EU prava
odnosno odluka Suda EU koje se odnose na njihovo ispravno tumačenje. Kada bi se
izreka presude koja bi bila rezultat igre "par nepar" kojim slučajem preklopila s
izrekom koja bi slijedila iz ispravne primjene EU prava takvo sudovanje bi i dalje bilo
arbitrarno. U konkretnom predmetu EU pravo nije bilo primijenjeno. Nije imalo
nikakav utjecaj na ishod predmeta, iako se radi o pitanju koje je očigledno uređeno
EU zakonodavstvom. Posljedično, konkretna odluka većine je u izravnom neskladu
sa zahtjevom osiguranja učinkovite usklađene primjene EU prava koje pred Ustavni
sud stavlja članak 141.c Ustava.
U svjetlu opisanog selektivnog pristupa primjeni EU prava posebno iskače činjenica

da se većina u svom obrazloženju referira na komparativnu situaciju reguliranja
cijena energenata u Sloveniji i Mađarskoj naglašavajući njihov status država članica
EU. Takvi argumenti nisu dostojni ustavnosudskog odlučivanja. Činjenica da su neke
druge države članice EU regulirale cijenu energenata sama po sebi pravno ne znači
ništa. Ona postaje pravno relevantna tek ako su zadovoljena minimalno dva uvjeta.
Prvo, pristup kontroli cijena energenata mora u pristojnoj mjeri biti usporediv u svojim
osnovnim postavkama da bi ga se uopće moglo uvažiti kao relevantan komparativni
argument. U obrazloženju kojim većina opravdava izreku svoje odluke nema niti
osnovne analize usporedivosti između hrvatskog pristupa s jedne strane i slovenskog
odnosno mađarskog pristupa s druge strane. Nadalje i znatno važnije, sva tri pristupa
moraju biti razvijena u okviru relevantnih odredbi EU prava kojima se regulira
mogućnost državne kontrole cijena energenata. Potpuno je moguće da su i slovenski
i mađarski pristup u skladu s EU pravom, a da hrvatski nije kao što je moguća i
obratna situacija da hrvatski pristup zadovoljava EU uvjete, a preostala dva ne
zadovoljavaju. Naravno, da bi se mogli izvlačiti ikakvi zaključci ovog tipa bilo bi
potrebno prepoznati relevantno EU pravo, a zatim ga primijeniti na konkretne
činjenične okolnosti predmeta. Naravno, niti je korektno prikazati situaciju u dvije
države članice EU kao da je to pokazatelj stanja na razini Unije koja ima 27 članica.
Stoga referiranje na navodno komparativnu situaciju drugih država članica EU
predstavlja tek retoričku figuru bez pravnog utemeljenja.
U pogledu samog merituma predmeta apstraktne ocjene ustavnosti spornog akta

ograničit ćemo se na sljedeće pravne činjenice. Iz ranije citirane sudske prakse Suda
EU jasno proizlazi da mjera kojom se nameće da se proizvod ili usluga mora ponuditi
na tržištu po određenoj cijeni uvijek nužno protivna cilju postizanja otvorenog i
konkurentnog tržišta te kao takva ograničava slobodu obuhvaćenih poduzetnika da
31
djeluju na predmetnom tržištu. S obzirom na zahtjev osiguranja učinkovite usklađene

primjene EU prava, koji za Ustavni sud proizlazi iz članka 141.c Ustava, slijedi da
ustavnopravno ne može biti sporno da kontrola cijene naftnih derivata od strane
državne vlasti predstavlja ograničenje poduzetničkih sloboda onih koji se bave
tržišnom prodajom te vrste proizvoda. Istovremeno, iz citirane prakse jednako jasno
proizlazi da unatoč tome što je državna intervencija u utvrđivanje cijena prepreka
postizanju konkurentnog tržišta energenata, ona može biti dopuštena ako se poštuju
tri uvjeta. Kao prvo, ta intervencija mora nastojati ostvariti cilj od općeg gospodarskog
interesa, kao drugo, ona mora poštovati načelo proporcionalnosti i, kao treće, mora
predviđati jasno definirane, transparentne, nediskriminirajuće i provjerljive obveze
javne usluge te poduzetnicima jednakost pristupa potrošačima. Da bi se proveo ovaj
tripartitni test opravdanosti nespornog ograničenja poduzetničkih sloboda zajamčenih
Ustavom sukladno EU pravnoj stečevini bilo je potrebno pribaviti čitav niz konkretnih
podataka o tržišnim kretanjima naftnih derivata koji su neophodni za nepristranu
objektivnu sudsku procjenu o tome postiže li se i u kojoj mjeri njen deklarirani
socijalni cilj odnosno o tome je li nadležnim tijelima državne vlasti bio na
raspolaganju neki drugi model osiguranja dostupnosti naftnih derivata građanima koji
bi u manjoj mjeri ograničavao poduzetničke slobode ponuditelja ovih energetskih
proizvoda.
Te podatke nismo imali na raspolaganju jer ih Ustavni sud nije pribavio već se
zadovoljio očitovanjem nadležnih tijela izvršne vlasti koje se sastoji od vrlo općenitih
tvrdnji koje nisu potkrijepljene konkretnim empirijskim pokazateljima tržišnih okolnosti
i procjenama učinaka osporavane mjere državne kontrole tržišnih cijena. U tom
smislu vrijedi istaknuti da je Sud EU u ranije citiranim predmetima izričito istaknuo
dužnost nacionalnih sudova da u sporovima u kojima odlučuju o povredi prava
poduzetnika državnom kontrolom tržišnih cijena svoje odluke donose temeljem uvida
u relevantne podatke o tržišnim kretanjima i njihovim socijalnim učincima bez kojih
nije moguće provesti test razmjernosti (primjerice C-121/15 ANODE, para. 53.-58.).
Određene aspekte osporavane mjere dužni smo istaknuti kao posebno suspektne.
Prvo, iako se mjera ograničenja cijena formalno odnosi na sve poduzetnike koji se
bave prodajom relevantnih naftnih derivata postoji cijeli niz iznimaka koje otvaraju
prostor sumnji da se radi o neizravnoj diskriminaciji ili čak prikrivenoj izravnoj
diskriminaciji tržišnih sudionika. To se prije svega odnosi na iznimku od nametnutog
ograničenja za poduzetnike koji raspolažu benzinskim crpkama na autocestama. Iako
ne raspolažemo objektivnim tržišnim podacima, bez kojih ne možemo doći do
konačnog zaključka, iskustvo nam ukazuje da veliki dio predlagatelja u konkretnom
predmetu ne posjeduje benzinske crpke na tom dijelu tržišta već je za njih država
dala koncesiju ograničenom broju naftnih kompanija većeg obujma. Vodeći se ovom
pretpostavkom smatramo da je bilo nužno s posebnom pažnjom utvrditi točan udio
robe prodane bez nametnutog ograničenja cijene u tom dijelu tržišta u ukupnom
volumenu prodane robe te tada utvrditi kojim točno poduzetnicima takva iznimka ide
u korist odnosno kojim razlozima se ona opravdava. Ako bi konkretni podaci koje
nemamo na raspolaganju opravdali sumnju da je određena skupina poduzetnika
stavljena u povoljniji položaj radilo bi se o potpori iz članka 107. UFEU-a koja
narušava ili prijeti da će narušiti tržišno natjecanje stavljanjem određenih poduzetnika
ili proizvodnje određene robe u povoljniji položaj i koja je kao takva nespojiva s
unutarnjim tržištem.
32
Nadalje, osporavana mjera kontrole cijena ne odnosi se na sve vrste naftnih derivata
već isključivo na one najniže kvalitete. Posljedično, vjerojatno je da će teret tako
definirane mjere najlakše podnijeti oni poduzetnici koji na zalihama imaju velike
količine ove vrste naftnih derivata. Razumno je pretpostaviti da će ovako postavljena
mjera preusmjeriti dio potražnje koji je prije njenog uvođenja bio usmjeren na
kvalitetnije naftne derivate prema proizvodima niže kvalitete pod uvjetom da cijene
kvalitetnijih derivata nastave rasti u skladu s tržišnim pritiscima. U takvim okolnostima
poduzetnici s većim količinama "zaštićene" robe lakše bi ublažili teret ovakve mjere
kroz količinsko povećanje prodaje. Kada bi objektivni i relevantni podaci o učincima
sporne mjere ukazivali na značajniji opseg ovakvog preusmjeravanje potražnje
prema specifičnoj skupini poduzetnika ponovo bi se otvorilo pitanje tržišnog
pogodovanja od strane države.
Na kraju, u okviru postupka apstraktne ocjene ustavnosti Ustavni sud je dužan

razmotriti sve učinke koje proizvodi sporno ograničenje nekog ustavnog prava ili
slobode. U svojoj ocjeni nije ograničen samo na ocjenu učinaka koje sporna mjera
najizravnije proizvodi za jedno konkretno ustavno pravo ili slobodu. U konkretnom
predmetu Ustavni sud je bio dužan uzeti u obzir mogućnost da uz moguće
ograničenje poduzetničke slobode i narušavanja ravnopravnog položaja na tržištu
sporna mjera proizvodi negativne učinke i za neka druga ustavna prava. U tom
smislu ističe se činjenica da se mogućim značajnijim preusmjeravanjem potražnje s
naftnih derivata više kvalitete na naftne derivate niže kvalitete ugrožava temeljno
pravo na zdrav život i okoliš zajamčeno člankom 69. Ustava do kojeg ne bi došlo da
se mjera na isti način primjenjivala na sve vrste naftnih proizvoda neovisno o njihovoj
kvaliteti.
Ustav jamči zaštitu prava na zdrav život i okoliš. Štoviše, u stavku 2. članka
69. Ustav državi nameće izričitu pozitivnu obvezu stvaranja uvjeta za učinkovitu
zaštitu okoliša. U stavku 3. članka 69. izričito propisuje da je svatko dužan, u sklopu
svojih ovlasti i djelatnosti, osobitu skrb posvećivati zaštiti zdravlja ljudi, prirode i
ljudskog okoliša. Podsjećamo i da je Republika Hrvatska potpisnica Okvirne
konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC) i ta Konvencija je
sastavni dio pravnog poretka Republike Hrvatske. Štoviše, na 21. zasjedanju
Konferencije stranaka (COP 21) održanom u okviru UNFCCC-a Republika Hrvatska
je preuzela niz obveza pridruživši se Pariškom sporazumu o klimatskim promjenama
(franc. Accord de Paris). Pariškim sporazumom se izričito obvezala proaktivno raditi
na smanjenju emisije stakleničkih plinova. Posljedično, prilikom izrade ove vrste
mjera bilo je nužno uzeti u obzir učinke koje će moguće znatnije ili dugotrajnije
preusmjeravanje potražnje prema naftnim derivatima koji su zbog niže kvalitete
štetniji za okoliš imati za povećanje emisije stakleničkih plinova. Ništa u što smo imali
uvid tijekom ovog postupka ne ukazuje da su nadležna tijela pri definiranju sporne
mjere kontrole cijena naftnih derivata niže kvalitete posvetila dužnu pažnju svojoj
ustavnoj obvezi iz članka 69. stavka 2. Ustava. Iz očitovanja nadležnih tijela proizlazi
da zaštita okoliša nije bila faktor kojeg se uzimalo u obzir prilikom definiranja sporne
mjere. Poražavajuće je da se većina u obrazloženju svoje odluke nije niti osvrnula na
pitanje zaštite prava građana na zdrav život i okoliš.
33
U svjetlu navedenog izražavamo svoje neslaganje s odlukom većine

smatrajući da se ne temelji na relevantnom pravu koje je bilo neophodno primijeniti te
da nije dala valjane ustavnopravne razloge niti na jedno od ključnih pitanja.
U Zagrebu, 13. ožujka 2023.
SUDAC SUTKINJA SUDAC

Andrej Abramović, v. r. Lovorka Kušan, v. r. dr. sc. Goran Selanec, v. r.

Rješenje

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Rješenje

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Broj: U-II-5969/2022

Zagreb, 7. ožujka 2023.

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Miroslav Šeparović, predsjednik, te

Ne prihvaća se prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s

- Uredbe o utvrđivanju najviših maloprodajnih cijena naftnih derivata ("Narodne

- Uredbe o utvrđivanju najviših maloprodajnih cijena naftnih derivata ("Narodne

I. POSTUPAK PRED USTAVNIM SUDOM

1. Udruga malih distributera goriva iz Bertošija zastupana po predsjedniku

1.1. S obzirom na to da sve osporene uredbe i njihove izmjene i dopune u vrijeme

Članak 56. stavak 1. Ustavnog zakona propisuje:

Ustavni sud utvrđuje da je predlagateljica podnijela prijedlog kojim je predložila

Ustavni sud će stoga meritorno odlučiti o prigovorima predlagateljice.

1.2. U smislu članka 45. Ustavnog zakona predlagateljica je zatražila donošenje

II. PRAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE UREDBI, OSPORENE UREDBE I

2. Pravna osnova donošenja uredbi čiju suglasnost s Ustavom i zakonom

3. Prva u nizu donesenih (i osporenih) je Uredba o utvrđivanju najviših

Uredbom/21, kao i svim kasnije donesenim uredbama i njihovim izmjenama i

Uredbom/21 maksimalne maloprodajne cijene navedenih naftnih derivata određene

3.1. Članak 3. Uredbe/21 glasio je:

Članak 3. Uredbe/21 izmijenjen je člankom 1. Uredbe o izmjenama Uredbe o

Uredba/21 prestala se primjenjivati 7. prosinca 2021. u smislu Uredbe o prestanku

4. Nakon prestanka važenja Uredbe/21 uslijedilo je donošenje ostalih

4.1. Riječ je o sljedećim uredbama i njihovim izmjenama i dopunama:

- Uredba o utvrđivanju najviših maloprodajnih cijena naftnih derivata od 7. veljače

- Uredba o utvrđivanju najviših maloprodajnih cijena naftnih derivata od 7. ožujka

- Uredba o utvrđivanju najviših maloprodajnih cijena naftnih derivata od 6. lipnja

- Uredba o utvrđivanju najviših maloprodajnih i veleprodajnih cijena naftnih derivata

- Uredba o utvrđivanju najviših maloprodajnih cijena naftnih derivata od 18. srpnja

- Uredba o utvrđivanju najviših maloprodajnih cijena naftnih derivata od 1. kolovoza

kolovoza 2022., njome su najviše maloprodajne cijene za naftne derivate određene

- Uredba o utvrđivanju najviših maloprodajnih cijena naftnih derivata od 8. kolovoza

- Uredba o utvrđivanju najviših maloprodajnih cijena naftnih derivata od 13. kolovoza

- Uredba o utvrđivanju najviših maloprodajnih cijena naftnih derivata od 22. kolovoza

- Uredba o utvrđivanju najviših maloprodajnih cijena naftnih derivata od 6. rujna

- Uredba o utvrđivanju najviših maloprodajnih cijena naftnih derivata od 12. rujna

- Uredba o utvrđivanju najviših maloprodajnih cijena naftnih derivata od 26. rujna

- posljednja je u nizu uredbi čiju suglasnost s Ustavom i zakonom osporava

5. Na temelju članka 25. Ustavnog zakona, Ustavni sud je o prijedlogu

Očitovanjem klasa: 022-03/22-39712, urbroj: 50301-05/27-23-13 od 8. veljače 2023.

III. PRIGOVORI PREDLAGATELJICE

6. U prijedlogu kojim od Ustavnog suda traži pokretanje postupka za ocjenu

"V/ POVREDA NAJVIŠIH VREDNOTA USTAVA - SLOBODE,

Nametanje prekomjernog tereta uslijed donošenja Uredbi Vlade o utvrđivanju

Nastavno na gore navedeno, razvidno je za zaključiti da su poduzetničke

IV. OČITOVANJE I DOPUNSKO OČITOVANJE VLADE

7. Vlada je u očitovanju od 16. prosinca 2022. o prigovorima predlagateljice

"U vezi s navodima podnositelja Prijedloga da se osporavanim podzakonskim

ovdje navedeno. To znači da je Zakon osnova ograničenja, a da su uredbe, kao

činjenice ostvarenja lošijih poslovnih rezultata, koji naravno vode do nemogućnosti

kao takvi izostaju. Intervencija u tržišni mehanizam koja proizlazi iz predmetnih

Slijedom svega navedenoga, Vlada Republike Hrvatske se očituje u odnosu

poduzetnička sloboda ograničiti. Vlada Republike Hrvatske naglašava da su

7.1. U dopunskom očitovanju u privitku kojeg je Ustavnom sudu dostavila i

"... Vlada Republike Hrvatske je pri donošenju predmetnih uredbi uzimala u

Slijedom svega naprijed navedenoga, Vlada Republike Hrvatske u prilogu 5.

V. OCJENA USTAVNOG SUDA

8. Predlagateljica u bitnom prigovara:

- jednostranim određivanjem jedinične cijene navedenih naftnih derivata učestalim i

- ograničenja su diskriminatorna jer je Vlada samo malim distributerima goriva koji

- Uredba o utvrđivanju najviših maloprodajnih cijena naftnih derivata donesena 7.

8.1. Za ocjenu osnovanosti prijedloga predlagateljice Ustavni sud mjerodavnima

Poduzetnička i tržišna sloboda temelj su gospodarskog ustroja Republike Hrvatske, a

9. Kada je predmet ustavnosudske ocjene propis donesen u iznimnim