Professional Documents
Culture Documents
Zaštite Postrojenja U Termoelktranama
Zaštite Postrojenja U Termoelktranama
TERMOELEKTRANAMA
2
SADRŽAJ
3
2. AUTOMATIKA TOPLOTNIH UREĐAJA – OSNOVNI POJMOVI
2.1. UVOD
Općenito uzevši, upravljanje je djelovanje (radnja) koja ima za cilj osiguranje izvođenja
željenog toka datog procesa.
U zavisnosti od vrste i načina korištenja informacija za realizaciju zadatka, razlikuju se:
- upravljanje u otvorenom sistemu, u kojem uređaj za upravljanje prema određenom programu
upravljanja stvara signale koji djeluju na objekt,
- upravljanje u zatvorenom sistemu (sa povratnom spregom), zvano regulacija, u kojem uređaj za
upravljanje stvara signale koji djeluju na objekt neposredno na osnovu informacije koja se tiče
upravljanih veličina.
U daljem tekstu upravljanje u otvorenom sistemu zvat ćemo prosto upravljanjem, a upravljanje
u zatvorenom sistemu zvat ćemo regulacija.
Podjednako, upravljanje kao i regulacija mogu biti realizovani ručno ili automatski.
Suština procesa regulacije čini održavanje proizvoljno zadane fizičke veličine (stalne ili u
vremenu promjenljive). Automatizacija procesa regulacije zasniva se na samostalnom izjednačavanju
vrijednosti regulisane veličine sa njenom zadanom vrijednosti i dovođenju do toga da razlika tih
vrijednosti izaziva samostalno djelovanje težeći njenom smanjenju.
Promjene vrijednosti regulisanih veličina, čije izjednačavanje čini upravo suštinu procesa
regulacije, izazvane su poremećajima (smetnjama) u procesu.
U slučaju termoelektrane, smetnje se mogu podijeliti u dvije grupe:
a) unutarnje smetnje koje se ogledaju u promjeni količine toplote oslobođene u ložištu kotla u toku
sagorijevanja, a prouzrokovane su promjenama kvaliteta goriva, smetnjama u sistemu dotura
goriva, začepljanjem kanala goriva itd. Sve navedene promjene su slučajne i nepoželjne.
b) spoljnje smetnje koje se odnose na promjene opterećenja turboagregata izazvane neizbježnim
promjenama na preuzimanju električne energije od potrošača.
z
φ
x
y
Izvršni organ
y -
μ
ε + y(z)
Element je astatični (ili bez samoizjednačenja) ako stalnom ulaznom signalu X odgovara u
ustaljenom stanju stalna vrijednost diktirana od izlaznog signala. Primjer statičnog elementa I – reda
je integralni element I – reda prelazne funkcije:
Sistem automatske regulacije koji se sastoji samo od statičnih elemenata naziva se statični
sistem. Ako se u sistemu nalazi recimo samo jedan serijski uključen astatični element, taj sistem se
naziva astatični. Broj astatičnih elemenata označava red astatizma sistema.
Statična karakteristika datog elementa je dijagram koji predstavlja zavisnost izlazne veličine od
ulazne veličine u ustaljenom stanju, pri određenim vrijednostima poremećajnih veličina.
Dinamička svojstva elemenata sistema regulacije određuje njegova vremenska karakteristika ili
karakteristika učestalosti (frekventna karakteristika).
yi z Δy (max)
2Δ
Sl.2.2. Kvalitativni
z pokazatelji procesa
Y (z) regulacije
tr Vrijeme
6
Vremenska karakteristika je dijagram koji predstavlja tok izlazne veličine u funkciji vremena
pri određenoj promjeni ulazne veličine. Obično promjena ulazne veličine ima skokoviti karakter.
Tako označeni tok izlazne veličine u vremenu nosi naziv skokovite karakteristike ili skokovitog
odgovora datog elementa. Označavanje frekventinh karakteristika zasniva se na označavanju toka
izlazne veličine u ustaljenom stanju, gdje se na ulazu dovodi prinudni sinusoidalni signal konstantne
amplitude i frekvence.
Obavljanje takve vrste mjerenja pri različitim vrijednostima učestalosti omogućava određivanje
amplitudno-fazne karakteristike datog elementa. Ta karakteristika je dijagram (u polarnim
koordinatama) koji predstavlja pojačanje datog elementa i zbog toga prouzrokovanje faznog pomaka
između ulazne i izlazne veličine pri različitim vrijednostima frekvence prinudnog signala.
Amplitudno-fazna karakteristika određena u odgovarajućem frekventnom opsegu karakterizira
stvarna dinamička svojstva datog elementa.
Prelazna funkcija ili transmitencija datog elementa je odnos njegove izlazne i ulazne veličine,
izraženih u operatorskoj formi.
Kvalitet (dobrota) regulacije ocjenjuje se na osnovu slijedećih kriterija (crtež 2.2):
1. statičkog odstupanja y ( ) zavisnog od:
a) neravnomjernosti čija je vrijednost u slučaju statične regulacije zavisna od opterećenja , a u
slučaju astatične regulacije ravna je nuli;
b) tačnosti (preciznosti) pojedinih elemenata, a prije svega mjernih pretvarača;
Također se vrlo često primjenjuju različiti integralni kriteriji kao npr. integral kvadrata
odstupanja, polje odstupanja, funkcije posebnog značenja i sl.
Δy
Δy ( )
tr
Vrijeme
Crtež 2.3. ilustruje grafičko predstavljanje uslova kvaliteta regulacije. U datom primjeru to su
vrijednosti ustaljenog odstupanja, dinamičkog odstupanja i vremena regulacije. Sistem regulacije
7
treba biti tako izrađen (tzn. parametri elemenata toga sistema trebaju biti tako odabrani) da funkcija
Y ne izlazi izvan dopuštenog opsega vrijednsoti odstupanja regulisane veličine.
8
12. ZAŠTITE TOPLOTNIH UREĐAJA U TERMOELEKTRANAMA
12.1. Uvod
Zaštite toplotnih uređaja u elektranama, slično kao i zaštite svih drugih tehnoloških uređaja,
primjenjuju se u cilju:
a) mogućeg brzog lokalizovanja bilo kakvog oštećenja koje može nastupiti u toku normalnog
rada
b) onemogućavanja bilo kakvog oštećenja nekog uređaja koje može biti uzrok daljih oštećenja
toga uređaja ili ostalih tehnoloških uređaja (postrojenja).
Zaštite, dakle, moraju na brz način i neizostavno da likvidiraju svaki poremećaj čije
rasprostiranje može da dovede do havarije. Zaštite moraju sigurno da djeluju. Struktura zaštita treba
biti što prostija i jasnija.
Efekat djelovanja poremećaja je u većoj mjeri zavisan od ispravnog djelovanja sistema
upravljanja i sistema regulacije bloka.
Danas se u energetici susreću u glavnom podjele na zaštite toplotno-mehaničkih uređaja i
zaštite električnih uređaja (postrojenja). Uzimajući u obzir činjenicu da se danas ipak grade elektrane
u blok sistemu kotao, turbina, generator, transformator, postojanje razlike u nivou razvoja tih dviju
oblasti zaštita nema osnove. Cijena koštanja kotla ili turbine je viša od cijene generatora ili
blokovskog transformatora. Zaštite svakog od tih postrojenja trebaju dakle biti dovoljno sigurne, a
njihov opseg djelovanja i podešenosti što preciznije određeni.
U zemljama koje imaju značajnu ulogu u proizvodnji toplotnih uređaja za termoelektrane, za
njihove uslove su urađeni i tipizirani zahtjevi iz oblasti zaštita. Pored toga, prihvaćene su i
međunarodne smjernice koje poprimaju obavezujuću moć po pitanju zaštita toplotnih uređaja. Te
smjernice ne nameću određena tehnička rješenja, ali detalji moraju biti usaglašeni za određene
elektrane sa proizvođačima pojednih uređaja.
Zadatak smjernica je istovremeno da posluži metodici stvaranja algoritma zaštita, njihove
strukture, povezivanje sa sistemima regulacije i upravljanja, povezivanje sa zaštitama električnih
uređaja i slično, tako da bi rezultat djelovanja zaštita bio što selektivniji. Treba podvući da je
isključenje iz rada cijelog energetskog bloka (tzn. prorada blokovskog isključivača, razbuđivanje
generatora, isključenje turbine, gašenje kotla) krajnost koja treba da uslijedi samo u izuzetnim
slučajevima, jer je tada obavezno ponovno uključivanje svih postrojenja, a ta procedura je veoma
složena. Radi toga, sistem zaštita treba da djeluje selektivno, tzn. treba isključiti iz rada samo
postrojenja koja su neposredno ugrožena.
Primjeri:
U slučaju havarnog isključenja generatora ili transformatora, isključenje kotla nije uvijek
svrsishodno. Eksploataciona iskustva pokazuju da u većini slučajeva po odradi zaštita,
toplotnih ili električnih, blok može biti ponovno u pogonu nakon nekoliko minuta ili nakon
nekoliko desetaka minuta, potrebnih za utvrđivanje i otklanjanje grešaka. U to vrijeme, paru
produkovanu u kotlu treba odvoditi preko redukciono-rashladnih stanica u kondenzatore.
Obustava (gašenje) kotla i njegovo ponovno kretanje znatno produžava period zastoja bloka.
U slučajevima prorade zaštita bloka od spoljnjih uticaja, kada generator ili blokovski
transformator nisu neposredno ugroženi, treba da uslijedi samo isključenje blokovskog
prekidača, a generator treba da ostane u radu za vlastite potrebe bloka.
U slučaju isključenja generatora, turbina može ostati da radi na praznom hodu, što skraćuje i
uproštava proces ponovnog ulska bloka u pogon.
9
Potpuno isključenje bloka nužno je u slučajevima sigurne ugroženosti kotla, kao npr. nedosta-
taka vode u napojnom spremniku, neotvaranja reducir stanica kod rasterećenja generatora i sl.
U zavisnosti od uticaja na pogonsko stanje bloka, mogu se izdvojiti:
a) zaštite bloka nakon čije prorade nastupa promjena radnog stanja bloka,
b) lokalne zaštite čiji je cilj održavanje postrojenja u radu. Neuspješna odrada lokalnih zaštita može
povući za sobom odradu blokovskih zaštita. Bitno je da u prvom redu (ako za to postoje uslovi)
odrade lokalne zaštite, a eventualno po tom i blokovske zaštite.
Pod pojmom stabilnog stanja rada bloka podrazumijeva se stanje koje može u najmanju ruku
trajati dok traje vrijeme potrebno za likvidaciju poremećaja. Takvo stanje mora biti bezopasno za
postrojenje i okolinu i mora dozvoljavati slobodni prelazak na drugo stanje rada.
Na osnovu dosadašnjih pogonskih iskustava mogu se izdvojiti slijedeća stabilna stanja rada
bloka:
1. Rad sa sniženom snagom prouzrokovan isključenjem jedne pumpe napojne vode (pri čemu
se nije uključila rezervna pumpa) ili pri ispadanju jednog ventilatora svježeg zraka.
2. Asinhroni rad prouzrokovan gubitkom uzbude generatora. To stanje zahtjeva redukciju
opterećenja kotla za oko 30-40% od nominalnog opterećenja (tehnički minimum).
Dopušteno vrijeme asinhronog rada generatora treba da je dato od isporučioca generatora i
turbine. To vrijeme se orijentaciono kreće oko 15-30 minuta.
3. Rad na vlastitoj potrošnji prouzrokovan nemogučnošću rada generatora u
elektroenergetskom sistemu.
4. Rad turbine u praznom hodu (generator razbuđen, napajanja vlastitih potreba bloka sa
rezervnog izvora) prouzrokovan nemogučnošću opterećivanja generatora. U slučaju da je
uzrok poremećaja takav da ne može biti brzo likvidiran, tada nastupa potpuna obustava bloka.
5. Rad kotla u toku koga se sva para odvodi iz kotla preko reducir stanica ima smisla u slučaju
havarne obustave turbine kada se zna da će se turbina moći uskoro krenuti, tj. Kada je
situacija izvjesna. Održavanje takvog stanja rada ima razloga u slučaju poremećaja koji mogu
biti otklonjeni u relativno kratkom vremenu (20-30 minuta). U slučaju da se utvrdi
nemogućnost brzog otklanjanja poremećaja, tada mora uslijediti gašenje kotla (tj. potpuna
obustava bloka).
6. Totalna obustava bloka nastupa u slučajevima kada oštećenja na postrojenju zahtjevaju duži
zastoj bloka.
U zavisnosti od pogonskog stanja bloka prije nastanka poremećaja, kotao ložen ugljem može
raditi:
1. samo na potpalnom gorivu, kada nije moguće održavati potrebne parametre pare (pritisak
i temepraturu); to stanje rada preporučuje se uglavnom pri praznom hodu kotla, tj. pri
isključenoj turbini, kada se proizvedena para u kotlu odvodi preko startno-zaštitnih
stanica u kondenzator.
2. na loženju ugljem, sa podržavanjem plamena pomoću potpalnih gorionika; to osigurava
održavanje potrebnih parametara pare pri niskoj produkciji kotla (30-40%); u takvom
stanju mogući su slijedeći slučajevi rada kotla:
a) isključivo na startnim stanicama;
b) sa turbinom na praznom hodu uz dopunu sa startnim stanicama;
10
c) sa turbinom i generatorom u asinhronom radu (u slučaju gubitka uzbude) ili pri
radu sa niskim opterećenjem generatora (nižem od tehničkog minimuma);
3. na loženju samo ugljem (obično iznad 50% nominalnog kapaciteta kotla); to je opseg
normalnog rada kotla.
U vezi sa naprijed izdvojenim stabilnim stanjima rada bloka, moguće su slijedeće havarne
pogonske operacije izazvane od pojedinih zaštita bloka:
1. totalna obustava bloka;
2. obustava turbine uz ostajanje kotla u radu na startno-zaštitnim stanicama;
3. isključenje generatora uz ostajanje na praznom hodu;
4. pad opterećenja do nivoa napajanja vlastitih potreba uz isključenje trafoa sa mreže;
5. pad snage izazvan gubitkom uzbude generatora;
6. pad snage bloka izazvan ograničenjem kapaciteta pomoćnih uređaja, npr. ispad jednog
ventilatora;
11
Ad.2. Havarna obustava turbine:
A. Sistem zaštita izvodi slijedeće operacije:
- zatvaranje brzozatvarajućih (stop) ventila turbine VP i SP i povratnih klapni na oduzimanjima pare
iz turbine;
- zatvaranje vetila na pari od oduzimanja turbine za potrebe bloka;
- zatvaranje vetila na pari od oduzimanja turbine za otplinjač, uz istovremeno prebacivanje
snabdjevanja otplinjača parom iz rezervnog izvora;
- uključenje potpalnih gorionika kotla;
- isključenje 70% gorionika ugljene prašine skupa sa pripadajućim mlinskim sistemima;
- uključenje startnih stanica bloka skupa sa sistemima automatske regulacije temperature i pritiska
pare;
- prebacivanje automatske regulacije napajanja na rad u uslovima startanja;
- isključenje 50% ventilatora svježeg zraka, kao i s njima blokiranih ventilatora dimnih plinova;
- isključenje 50% napojnih pumpi;
- isključenje glavnog prekidača bloka, uzbude generatora i osnovnog napajanja vlastitih potreba
bloka.
Ad.6. Pad snage bloka izazvan ispadom jedne pumpe napojne vode ili jednog ventilatora
svježeg zraka
Sistem zaštita tada izvodi slijedeće operacije:
- isključenje 50% gorionika uglja skupa sa pripadajućim mlinovima,
- uključenje 30% potpalnih gorionika radi stabilizacije plamena,
- prebacivanje sistema automatske regulacije opterećenja kotla na održavanje opterećenja u
granicama 50-60 od nominalnog opterećenja,
- automatsko djelovanje na regulator broja obrtaja turbine u cilju sniženja opterećenja turbine.
13
12.4. Lokalne zaštite
Zaštite koje prouzrokuju lokalne operacije imaju zadatak savladavanja poremećaja u što
ranijem stadijumu njegovog nastupanja preko razdvajanja djelovanja na lokalne tehnološke
instalacije. U slučaju da lokalne zaštite ne savladaju poremećaj preko svoje instalacije, tada dolazi do
prorade zaštita bloka prouzrokujući prelazak na niže opterećenje, tj. na najbliže stabilno stanje rada
bloka.
U principu, mogu se izdvojiti slijedeće lokalne zaštite:
1. Zaštita od porasta pritiska primarne pare – I stepen. Kao rezultat djelovanja ove zaštite nastupa
uključenje brzo djelujućih startno zaštitnih stanica bloka kontrolisano preko sistema automatske
regulacije pritiska svježe pare, pritiska sekundarne pare, pritiska pare na izduvu prema
kondenzatoru, kao i temperatura pare iza stanica. Detaljan algoritam djelovanja zaštita je funkcija
startno-zaštitnog sistema primjenjenog na bloku. Uključenje stanica u toku djelovanja zaštita je
zabranjeno (blokirano) u slijedećim slučajevima:
Visokog pritiska pare u kondenzatoru,
Niskog pritiska vode za ubrizgavanje u hladnjake redukcionih stanica,
Niskog pritiska kondenzata za hlađenje pare u ulošcima kondenzatora,
Visokog pritiska pare iza stanica na izduvu prema kondenzatoru,
Visoke temperature pare iza izduvnih stanica prema kondenzatoru.
Ova zaštita je realizovana na blokovima opremljenim sa brzodjelujućim startnim stanicama čije
je vrijeme otvaranja zapornih ventila manje od 8 sekundi.
2. Zaštita od porasta pritiska primarne pare – II stepen. Ova zaštita se realzuje preko sigurnosnih
ventila kotla, ugrađenih na izlazu primarne pare iz kotla i na bubnju. Zahtjevi koje treba da
ispunjavaju sigurnosni ventili su:
Mogućnost regulacije osjetljivosti,
Mogućnost regulacije histereze djelovanja na otvaranje i zatvaranje,
Mogućnost posrednog djelovanja,
Mogućnost ručnog (daljinskog) otvaranja sa blok komande,
Mogućnost regulacije vrijednosti djelovanja u smjeru otvaranja.
Ova zaštita treba da djeluje automatski u obje strane, tj. u smjeru otvaranja i zatvaranja.
3. Zaštita od porasta pritiska sekundarne pare. Ova zaštita je primjenjena kod blokova opremljenih
dvostepenim startnim stanicama. Kao rezultat djelovanja ove zaštite nastupa uključenje obilaznih
stanica turbine SP i NP, kontrolisano preko sistema automatske regulacije pritiska sekundarne
pare i pare prema izduvnim ulošcima u kondenzatoru, kao i temperature pare iza stanica.
Uključenje stanica je blokirano od prekoračenja identičnih parametara kao kod zaštite od porasta
pritiska primarne pare.
Drugi stepen ove zaštite je izveden također primjenom sigurnosnih ventila ugrađenih na izlazu
sekundarne pare iz kotla.
4. Zaštita od porasta temperature izduvne pare pred ulošcima u kondenzatoru. Ova zaštita djeluje
na zatvaranje svih stanica na izduvu pare u kondenzatore, kako na obilazu turbine SP i NP, tako i
na obilazu VP.
14
5. Zaštita od povišenja nivoa vode u bubnju – I stepen. Ova zaštita djeluje na otvaranje ventila na
havarnom ispustu iz bubnja. Sistem prijemnika (pretvarača) nivoa vodezahtjeva određenu
histerezu u dinamici promjena nivoa u bubnju u cilju sprečavanja slučajnih (nepotrebnih)
djelovanja. Pri sniženju nivoa vode do nominalne vriujednosti nastupa samostalno zatvaranje
ventila na havarnom ispustu.
6. Zaštita od povišenja temeprature sekundarne pare – I stepen. Djelovanje ove zaštite zasnovano je
na uključenju sistema automatske regulacije tamperature sekundarne pare i otvaranja zasuna na
vodi za ubrizgavanje u interventne hladnjake kontrolisano preko lokalnog sistema regulacije
temperature pare.
7. Zaštita od potamnjenja plamena u ložištu kotla. Ova zaštita realizovana je kod kotlova
opremljenih sa gorionicima tečnog goriva za podržavanje plamena. Ulazni signal koji inicira
sistem zaštite daje pribor za mjerenje energije zračenja plamena, pri sagorijevanju uglja,
signališući smanjenje emisije zračenja do 50% nominalne emisije. U slučaju djelovanja zaštite
nastupa uključenje gorionika tečnog goriva za podržavanje ugljenog plamena. Zaštita djeluje pri
niskim opterećenjima kotla. U slučaju nestanka ugljenog plamena ili plamena od tečnog goriva
djeluje zaštita grupe ACO.
8. Zaštita minimalnog protoka vode kroz napojnu pumpu. Kao rezultat djelovanja zaštite nastupa
uključenje instalacije minimalnog protoka na napojnoj pumpi.
9. Zaštita od sniženja pritiska ulja za podmazivanje ležaja turbine – I stepen. U slučaju gdje je uljni
sistem turbine opremljen jednom rezervnom pumpom sa motorom izmjenične struje i jednom
rezervnom pumpom sa motorom istosmjerne struje, zaštita prouzrokuje uključenje pumpe sa
motorom naizmjenične struje.
10. Zaštita od sniženja pritiska ulja za podmazivanje ležaja turbine – II stepen. Ova zaštita uključuje
uljnu pumpu sa motorom istosmjerne struje kod pada pritiska ulja do podešene vrijednosti.
11. Zaštita od sniženja pritiska regulacionog ulja – I stepen. U slučaju prorade ove zaštite nastupa
uključenje rezervne pumpe – upusne uljne pumpe.
12. Zaštita od povišenja temperature pare iza kućišta turbine VP – I stepen. U slučaju prorade ove
zaštite nastupa uključenje reducir stanice čiji je cilj povećanje protoka pare kroz turbine VP
odvođenjem pare u kondenzator.
13. Zaštita od porasta nivoa vode u nekom od regenerativnih zagrijača – I stepen. U slučaju prorade
ove zaštite izvode se slijedeće operacije:
Odsijecanje date grupe zagrijača zatvaranjem ulaznih i izlaznih ventila po vodi uz
istovremeno otvaranje ventila na obilaznom vodu
Zatvaranje zasuna na pari prema zagrijačima
Otvaranje armature na havarnom slivu iz zagrijača.
14. Zaštita od sniženja pritiska pare u regenerativnim zagrijačima VP. Ova zaštita ima za cilj
omogućavanje slobodnog sliva kondenzovane pare iz zagrijača VP. Pri sniženju pritiska pare u
prvom zagrijaču VP (u smjeru protoka vode) nastupa
Otvaranje ventila na slivu iz prvog zagrijača VP prema zagrijačima NP
15
Zatvaranje ventila na slivu iz prvog zagrijača VP prema otplinjaču
Zatvaranje ventila na slivu iz drugog zagrijača VP prema prvom zagrijaču
Otvaranje ventila na slivu kondenzata iz drugog zagrijača VP prema otplinjaču.
Pri daljem sniženju opterećenja na bloku pada i pritisak u drugom zagrijaču VP do te mjere da
ne može izbaciti kondenzat iz istog prema otplinjaču radi čega nastupa slijedeće:
- zatvaranje ventila na slivu kondenzata iz drugog zagrijača VP prema otplinjaču
- otvaranje ventila na slivu kondenzata iz drugog ka prvom zagrijaču VP.
15. Zaštita od porasta nivoa vode u regenerativnim zagrijačima NP. Pri porastu nivoa u bilo kom od
zagrijača NP nastupa otvaranje havarnog sliva prema kondenzatoru.
16. Zaštita pri ograničenju opterećenja turbine. U slučaju djelovanja ograničivača snage turbine
nastupa isključenje regulatora snage bloka i frekvence djelujući na sistem regulacije turbine uz
istovremeno isključenje djelovanja regulatora uzbude.
17. Unutrašnje zaštite pomoćnih uređaja. Opseg djelovanja ovih zaštita podređen je u većem stepenu
konstruktivnom rješenju datog uređaja. Te zaštite djeluju na isključenje zaštićenog uređaja ili na
isključenje funkcionalno tijesno povezanih uređaja u radu. Glavni pomoćni uređaji uglavnom su
zaštićeni slijedećim toplotno-mehaničkim zaštitama:
Ventilatori - zaštita od pada pritiska ulja za podmazivanje ili od smanjenja protoka ulja,
- zaštita od porasta temperature ulja za podmazivanje.
Rotacioni
zagrijači zraka - zaštita po padu pritiska ulja za podmazivanje ili po porastu
temperature ulja.
Pumpe
napojne vode - zaštita po padu pritiska, protoka i temperture ulja, kao i po porastu
temperature ulja,
- zaštita od pada pritiska vode na usisnom priključku pumpe,
- zaštita od prekoračenja aksijalnog pomaka rotora pumpe,
- zaštita od porasta razlike temperature vode između usisne i tlačne strane,
- zaštite toplotno-mehaničke pogonske turbine kod napojnih pumpi
pogonjenih turbinom.
Aparatura za navedene zaštite, a također i algoritmi djelovanja tih zaštita, moraju biti dostavljene
od proizvođača i isporučioca uređaja. Pored datih uređaja, realizovane su također unutrašnje
zaštite instalacija pomoćnih uređaja, npr:
Unutrašnje zaštite u okviru tečnog goriva za potpalu (gorionici tečnog goriva, magistrala
tečnog goriva),
16
Zaštite u okviru instalacije mlinova (dodavač, mlin, ventilatori),
Zaštite u okviru instalacije dimni plinovi – zrak (ventilator dimnih plinova, rotacioni
zagrijač zraka, ventilator svježeg zraka).
Pored zaštita toplotno-mehaničkih, motori pomoćnih uređaja opremljeni su klasičnim zaštitnim
relejima.
Kao karakterističan primjer uzet je opis tehnoloških zaštita energetskog bloka koji se sastoji od
kotla OP-650-040 i turbine 13 K 215. Do momenta pisanja ovog poglavlja, sistem zaštita na datom
bloku je najbolje obrađen u Elektrani Kozienice u poljskoj energetici. Ove zaštite su podijeljene na
«toplotne» i «električne». Prve od njih djeluju u slučaju prekoračenja dopuštenih maksimalnih ili
minimalnih vrijednosti izabranih neelektričnih veličina (toplotnih), kao npr. nivo vode, temperatura,
protok i sl. Druge reaguju na prekoračenje dozvoljenih vrijednosti električnih veličina (napon, struja,
snaga). Toplotne zaštite bloka šematski su prikazane na slici 12.1, a složene su u tabelu 12.1, gdje su
također date vrijednosti pri kojima te zaštite djeluju, kao i isključenja koja obavljaju (isključenje
glavnog prekidača, razbuđivanje generatora, otvaranje stanica, isključenje mlinova itd.).
Na slici 12.1 šematski je prikazano da zaštite koje pripadaju grupi 4C prouzrokuju istovremeno
gašenje kotla i izbacivanje turbine.
Zatvaranje zapornih ventila pred turbinom povlači za sobom pobuđivanje zaštite od povratne
snage, koja nakon dvije sekunde prouzrokuje isključenje blokovskog prekidača, razbuđivanje
generatora i prelazak na rezervno napajanje vlastitih potreba.
Sve zaštite koje prouzrokuju izbacivanje turbine ili definitivnu obustavu bloka mogu se isključiti
sa pulta bloka pomoću prekidača PDZI.
Slika 12.2 ilustruje sadejstvo svih zaštita bloka. U zavisnosti od karaktera poremećaja ili
oštećenja, kao i u vezi s tim sastava pobuđenih zaštita, može se izdvojiti 6 nivoa rada bloka i to:
Ograničenje količine dovoda goriva ka kotlu prouzrokuje pad pritiska pare, usljed čega
dolazi impuls na regulator rasterećenja turbine preko parnog ograničivača snage koji je
podešen tako da pri padu pritiska pare p = 1 bar snaga turbine se smanji za N = 10 MW,
što znači da potpuno rasterećenje turbine od N = 200 MW prati promjena pritiska od p =
20 bara.
17
2. Asinhroni rad
U slučaju prorade zaštite od gubitka uzbude zahtjeva se sniženje aktivne snage do 80 MW u
vremenu kraćem od dva minuta, radi čega je neophodno istovremeno rasterećivanje mlinova i
uključenje mazuta, rasterećenje turbine do ispod 80 MW i otvaranje reducir stanice RS1
(slika 12.2).
Neophodnost samostalnog otvaranja upusnih stanica proizilazi otuda što i pored ograničenja
dovoda goriva pritisak pare u kotlu raste, jer je brzina rasterećivanja turbine veća nego što
omogućava regulisanje opterećenja kotla.
Djelovanje pojedinih zaštita pobuđuje releje koji prouzrokuju potpuno otvaranje parnog
zasuna i istovremeno otvaranje regulacionog ventila reducir stanice RS1. otvaranje
regulacionog ventila prouzrokuje ispust pare iz visokotlačnog dijela kotla u srednjetlačni dio.
To poteže za sobom porast pritiska sekundarne pare iznad vrijednosti koja proizilazi iz
statičke karateristike objekta. Kao rezultat toga, AR stanice otvaraju se u stepenu
proporcionalnom prekoračenju pritska, ispuštajući odgovarajuću količinu pare u
kondenzatore. Po isteku podešenog vremena otvaranja regulacionog ventila RS1 (oko 80 sek)
dalje upravljanje stanicom preuzima regulator ARK, održavajući zadanu vrijednost pritiska
pare iza te stanice. Ako pritisak pare iza RS1 opada, regulator ARK djeluje na pritvaranje
regulacionog ventila, ali do potpunog zatvaranja regulacionog ventila ne može doći pošto je
djelovanje regulatora blokirano pritiskom pare iza stanice RS1. Po opadanju toga pritiska do
vrijednosti 11-13 bara prekida se signal zatvaranja. Eventualno zatvaranje stanice može se
obaviti ručno. Po proradi zaštite od asinhronog rada, stanice RS1 i AR trebaju biti otvorene
samo kratkotrajno, za period potreban za ispuštanje viška pare iz kotla u kondenzator.
Regulacioni ventil ubrizgavanja upravlja se regulatorom koji održava konstantnu temperaturu
pare iza RS1.
18
4. Rad na praznom hodu
Prazni hod turbine razlikuje se od rada na vlastitoj potrebi time što se generaotr razbuđuje, a
napajanje vlastith potreba bloka prekapča se na rezervno napajanje. Tada turbina uzima samo
oko 40 t/h.
5. Ispad turbine
Rad u toku ispada turbine se manje koristi od rada na praznom hodu. Pri ispadu turbine, cijela
količina pare produkovane i akumulirane u kotlu mora se odvoditi preko sistema stanica RS1
i AR. Propusnost sistema startnih stanica ne prekoračuje 50% kapaciteta kotla. Količina pare
ispuštane preko sigurnosnih ventila bit će u ovom slučaju veća nego u slučaju rada na
vlastitoj potrebi, a vrijeme otvorenosti sigurnosnih ventila duže.
Turbina se isključuje pobuđivanjem elektromagnetnog isključivača, to prouzrokuje zatvaranje
brzozatvarajućih ventila, a to po redoslijedu preko zaštite od povratne snage prouzrokuje
nakon dvije sekunde isključenje blokovskog prekidača, prekidača uzbude i prekidača
otcjepnog trafoa. U slučaju rasterećenja bloka, pri protoku povratne snage kod otvorenih
brzozatvarajućih ventila turbine, zaštita od povratne snage prouzrokuje isključenje gore
navedenih prekidača nakon dvije minute.
U narednom izlaganju dat je opis opšte važećih tehnoloških zaštita bloka koje se ubrajaju u grupu
toplotnih zaštita.
Zaštite koje djeluju pri ispadu ventilatora svježeg zraka (slika 12.4)
Isključenje ventilatora svježeg zraka 1pobuđuje relej 1BT, a isključenje ventilatora 2 pobuđuje relej
2BT. To nastupa u slučaju zatvaranja kontakata W signalnog kontaktera isključivača odgovarajućeg
motora ventilatora.
Isključenje jednog ventilatora svježeg zraka prouzrokuje pobuđivanje releja 3BT, a potom se
pobuđuju releji POP, koji prouzrokuju smanjenje dotoka goriva do kotla (slika 12.3).
Isključenje oba ventilatora svježeg zraka prouzrokuje pobuđivanje pomoćnih releja 4BT-10BT, koji
prouzrokuju:
- isključenje svih mlinova sa pripadajućim sistemima,
- definitivnu obustavu bloka (pobuđivanje releja POB).
Zaštite koje djeluju pri ispadu pumpi napojne vode (slika 12.5)
Isključenje prekidača motora pumpi napojne vode prouzrokuje pobuđivanje odgovarajućeg releja
1PZW, 2PZW ili 3PZW i razbuđivanje releja 1PZZ, 2PZZ ili 3PZZ. To nastupa kao rezultat
prekapčanja kontakata W1-3 signalnog (impulsnog) kontaktera isključivača. Položaj svih kontakata na
slici 12.5 odgovara situaciji u kojoj rade sve tri pumpe napojne vode, što nije uobičajeno u
normalnom pogonu, jer u normalnom pogonu se nalaze dvije pumpe u radu, a jedna je u rezervi.
Sistem zaštita u toj situaciji nije pobuđen. Tek ispad jedne od dviju pumpi koje se nalaze u radu
prouzrokuje pobuđivanje releja:
19
- pomoćnog 1PZ koji daje svjetlosni signal,
- zateznog PZt koji pobuđuje relej 2PZ.
Vremensko zatezanje releja PZt odabrano je tako da omogućava samostalno uključenje rezervne
pumpe. Relej 2PZ pobuđuje se samo tada ako se rezervna pumpa ne uključi u predviđenom roku,
tada on prouzrokuje pobuđivanje releja POP koji ograničava snagu bloka preko smanjenja količine
goriva dovođenog do kotla prema slici 12.3.
U slučaju ispada iz pogona obadviju pumpi koje su bile u radu nastupa, bez vremenskog zatezanja,
pobuđivanje releja POB koji odmah prouzrokuje isključenje bloka.
20
Zaštita od pada nivoa vode u spremniku napojne vode prouzrokuje obradu signala na obustavu bloka
ili na isključenje pumpi napojne vode koje su u radu i zabranu uključenja rezervne pumpe u slučaju
kada nivo padne ispod 1200 mm. Prije toga, još kod nivoa 2000 mm, uključuje se signalizacija po
padu nivoa. Normalni nivo u spremniku kreće se od 2000 do 2500 mm.
22
Slika 12.1. Toplotne zaštite bloka 200 MW
23
Tabela 12.1. Toplotne zaštite bloka
Impulsi
Zatvaranje zapornih
reducir
Isključenje prekidača
Isključenje prekidača
Isključenje prekidača
isključenje
blokovskog prekidača
po djelovanju zaštite
Vremenska zadrška
ograničenje goriva
Podešene
6 kV II sekcije
ventila turbine
Vrsta zaštite
6 kV I sekcije
Lp
Signalizacija
vrijednosti
Djelimično
Isključenje
Otvaranje
Potpuno
uzbuda
stanica
goriva
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14
Nivo vode u bubnju (porast nivoaiznad max. Ili pad +14 cm
1 10 s DOB x x x x x x x x
ispod min . ) -14 cm
2 Sniženje nivoa u SNV-e 1200 mm DOB x x x x x x x x
3 Ne otvaranje stanica po padu opterećenja ispod 80 MW 120s DOB x x x x x x x x
4 Nestanak plamena u ložištu 10s DOB x x x x x x x x
5 Ispad svih pumpi napojne vode DOB x x x x x x x x
6 Ispad dva ventilatora svježeg zraka DOB x x x x x x x x
U smjeru VP
0,9mm
7 Ososvinski pomak rotora turbine WT x x x x x x x x x
u smjeru SP
0,9 mm
8 Pad vakuma u kondenzatoru 540 mmHG WT x x x x x x x x
9 Pad pritiska ulja za podmazivanje 0,5 atn 9s WT x x x x x x x x
Porast temperature primarne pare iznad max. i pad Max.555oC
10 5min WT x x x x x x x x
ispod min. vrijednosti Min.480oC
Porast temperature sekundarne pare iznad max. i pad Max.555oC
11 5min WT x x x x x x x x
ispod min. vrijednosti Min.480oC
12 Ručno izbacivanje turbine WT x x x x x x x x
13 Nizak nivo ulja za brtvenje osovine generatora 1/3H 10s WT x x x x x x x x
14 Ostajanje u pogonu samo jedne pumpe napojne vode 24s OM x x
Smanjenje protoka destilata za hlađenje statora 9s x x x
15 13 t/h BLT x
generatora 18s x x x
16 Ispad jednog ventilatora svježeg zraka OM x x
DOB - definitivna obustava bloka ; WT - ispad turbine ; BLT- prazan hod turbine ; OM – ograničenje snage
24
1C 1E 2E 2C 3E 4E 3C 4C 5E
Regulator Elektromagne
turbine tni isključivač
Regulacioni Zaporni
ventili ventili
turbine turbine
Isključiv.
mlinova 2s 2 min
Blokovski
prekidač
Regulator Redukciono Parni Ograničivač Uključenje Isključenje Redukciono
sihronizma rashladna ograničivač goriva mazuta mazutnih izduvna
turbine stanicaRS1 gorionika stanica AR Prekidač
uzbude
Prekidač
vlastitih
Slika 12.2. Kompleksni sistem zaštita bloka 200 MW potreba
25
Sl.12.3.- Šema blokovskih zaštita koje djeluju na ograničenje dovoda goriva
26
a)
b)
Sl. 12.5. Zaštite koje djeluju pri ispadu pumpi napojne vode
27
28
Sl.12.8. Zaštita od nestanka plamena u ložištu
29
Slika 12.9. Zaštite od prekoračenja temperatura primarne i sekundarne pare
30
Sl.12.10. Tehnološka šema rada kotla sa pomoćnim uređajima : PP – rotacioni zagrijač
vazduha ;WC-ventilator dimnih plinova ; WM- ventilator za transport ugljene prašine ;
MW – mlin za ugalj ; PW – dodavač uglja ; K – klapna
31
Nizak nivo
vode u bubnju
t
Isključenje
dovoda goriva
prekidačem
havarnog
isključenja
Isključenje
turboagregata
od zaštita
Pritisak ulja za
podmazivanje
ležaja mlinova
Slika 12.11. Funkcionalna šema blokada pogonskih motora na kotlu (u smjeru isključenja):
WC-uljne pumpe ventilatora dimnih plinova; PoWM-uljne pumpe mlinova
32
12.6. Tehnološke blokade
33
12.7. Registracija događaja
34
Prijemni format saopštenja:
sati
minuti
sekunde
0,1 sekunda
Prijemni obrazac saopštenja definiše kompromis između čitljivosti i tehničkih mogućnosti pri
razumnim cijenama. Trinaestoznačni tekst je uobičajen individualno za svaki događaj, a troznačno
označavanje «smjera» događaja odabrano je iz lista 16 mogućih oznaka ustaljenih za dati primjerak
RWD. Pri jednakim ili skoro jednakim listama (spiskovima) signala i tekstova za oba objekta
dobiva se ušteda zbog ugradnje jednog panela zajedničkog za oba objekta.
Efikasno djelovanje RWD u havarnim situacijama bloka moguće je zahvaljujući ulaznim
parametrima i osobinama uređaja:
- visoka vremenska raspoznatost (jasnoća) oko 6 ms. To znači redoslijed odštampavanja
saopštenja saglasan je redoslijedu odigravanja odgovarajućih im događaja pri odstupanju
među događajimane manjem od datog vremena. Pri čestim događajima saopštenja se ne
gube, već njihov redoslijed nije garantovan. Ta situacija se signališe preko odštampavanja
specijalnog znaka.
- broj događaja u lancu događanja prema gore datoj učestalosti može dostizati oko 200 bez
narušavanja redoslijeda štampanja. To se dobije selekcijom odgovarajućih pamćenja iz
sadržaja odbojnika (pufera).
- sistem napajanja RWD nije osjetljiv na moguće prekide ili poremećaje nastupajuće pri
nekim havarijama na napajanju vlastitih potreba bloka. Te osobine osigurava ugrađeni u
RWD ispravljač (talasnik) koji omogućava napajanje uređaja istosmjernim naponom 220 V.
35
- primjeni blokirajućih sistema registracije signala pri nestanku napona za napajanje
inicijatora. Takvih grupa može biti u cijelom sistemu inicijatora 8, a za sigurno ograničenje
čak 16.
- primjena unutarnje kontrole bloka pamćenja (memorije) i nosećeg bloka (kontrola parnosti)
- poštovanje načina unutarnje montaže uređaja koji osigurava popravni rad RWD u prisustvu
smetnji od elektromagnetnih polja.
Ako se radi o kriterijima izbora signala dovođenih do registratora, to u opštim crtama može se
utvrditi za blokove snage 200 MW i više njihovo predstavljanje na slijedeći način:
- za glavne prekidače bloka i pogone vlastitih potreba za koje je pored daljinskog ručnog
upravljanja predviđeno automatsko upravljanje, registruje se stanje uključenja i isključenja
prekidača od kontaktera signalnog prekidača ili od impulsa «uključiti» i isključiti od
impulsnih kontaktera prekidača individualnog upravljanja (npr. komandni prekidač).
- za prekidače pogona priznatih opšte važnim, tj. ventilatora svježeg zraka, ventilatora dimnih
plinova i pumpi napojne vode registruju se pored toga svi impulsi koji prouzrokuju
isključenje. Među pogonima napajanim niskim naponom mogu se također izdvojiti pogoni
opšte važnosti, ali s obzirom na teškoće sa uvođenjem signala prorade osigurača topivih ili
releja termobimetalnih – za zahtjevane pogone napajane niskim naponom ne predviđa se
registracija uzroka isključenja.
- za grupe pogona sa upravljanjem u sekvenciji registruju se impulsi kretanja i zaustavljanja
sekvencije, registruju se također okončanja ciklusa uključenja, kao i stanja uključenja
pojedinih pogona obuhvaćenih datom grupom.
- za zatvarače (ventili, zasuni, klapne itd.), za koje osim ručnog upravljanja postoji mogućnost
upravljanja druge vrste npr. automatskog, registruje se stanje krajnjih položaja, od krajnjih
prekidača ili impulsa «otvoriti» i «zatvoriti» polazećih od impulsnih kontaktera prekidača
individualnog upravljanja.
- za zatvarače bez automatskog upravljanja registruje se stanje krajnjih položaja od krajnjih
prekidača.
36
Do registratora se dovode informacije položaja prekidača obuhvaćenih sistemima automatskog
prekapčanja (npr. samostalno uključenje rezerve),kao i impulsi od inicirajućih elemenata djelovanja
automatike.
Signali dovođeni do registratora polaze od slijedećih dvopoložajnih pobuđivača:
- kontaktni manometri i termometri ili manostati i termostati,
- krajnji prekidači zatvarača,
- regulatori, komandni prekidači,
- zaštitni releji,
- pomoćni kontakti (signalni prekidač) kontaktera i prekidača,
- kontakti releja koji umnožavaju signale.
37