ISBN 978-953-7484-31-6

Cijena kataloga je 50,00 kn.

 Kornelija A. Giunio

MEDICAMINA FACIEI FEMINAE.

ODIJEVANJE, FRIZURE, KOZMETIKA I MIRISI STAROGA RIMA
KROZ FUNDUS ARHEOLOŠKOGA MUZEJA ZADAR
FASHION, HAIRSTYLES, COSMETICS AND PERFUMES
OF ANCIENT ROME AS SEEN THROUGH THE HOLDINGS
OF THE ARCHAEOLOGICAL MUSEUM ZADAR

Arheološki muzej Zadar

2016.
 Katalozi i monografije 20 /
Catalogues and Monographies 20

Izdavač / Publisher
Arheološki muzej Zadar
www.amzd.hr

Urednik / Editor
Jakov Vučić

Autor teksta / Text Author

Kornelija A. Giunio

Lektura za hrvatski jezik /

Proof-reader for Croatian
Josip Galić

Prijevod na engleski jezik /

Translation into English
Duško Čavić

Oblikovanje korica i plakata /

Cover and Poster Design
Ivan Čondić Begov
Marija Marfat

Fotografije / Photographs
Ivan Čondić Begov
Fototeka Arheološkog muzeja u Zagrebu,
Fototeka Arheološkog muzeja u Splitu, CIP-Katalogizacija u publikaciji
Znanstvena knjižnica Zadar
Fototeka Arheološkog muzeja Narona u Vidu. UDK 94(37)(083.824)
904(37)(083.824)

Crteži / Drawings GIUNIO, Kornelija A.

Ivan Čondić Begov
Robert Maršić
Računalna obrada i prijelom /
Typesetting and Layout
Marija Marfat
Tisak / Printed by
AKD
Medicamina faciei feminae : odijevanje, frizure, kozmetika
i mirisi staroga Rima kroz fundus Arheološkoga muzeja Zadar =
fashion, hairstyles, cosmetics and perfumes of ancient Rome as
seen through the holdings of the Archaeological Museum Zadar
/ Kornelija A. Giunio ; <prijevod na engleski jezik, translation into
English Duško Čavić ;
fotografije, photographs Ivan Čondić Begov ... <et al.> ; crteži,
drawings Ivan Čondić Begov, Robert Maršić>. - Zadar : Arheološki
muzej, 2016. - 104 str. : ilustr. u bojama ; 27 cm. - (Katalozi i mono-
grafije = Catalogues
and monographies / Arheološki muzej Zadar ;
20)

Bibliografija.
Naklada / Issued
400 ISBN 978-953-7484-31-6

150315027
ISBN 978-953-7484-31-6
 SADRŽAJ / CONTENTS:

Uvod / Introduction .....................................................................................................................................................................5

Lavatio / Lavatio ...............................................................................................................................................................................8

Rimska moda / Roman fashion .................................................................................................................................................16

Rimske frizure / Roman hairstyles ...........................................................................................................................................24

Kozmetika / Cosmetics................................................................................................................................................................37

Parfemska industrija / Perfume industry ................................................................................................................................47

Katalog / Catalogue ....................................................................................................................................................................63

Literatura / Bibliography ..........................................................................................................................................................97

 Kornelija A. Giunio
MEDICAMINA FACIEI FEMINAE.
ODIJEVANJE, FRIZURE, KOZMETIKA I MIRISI STAROGA RIMA
KROZ FUNDUS ARHEOLOŠKOGA MUZEJA ZADAR
FASHION, HAIRSTYLES, COSMETICS AND PERFUMES OF ANCIENT ROME AS SEEN
THROUGH THE HOLDINGS OF THE ARCHAEOLOGICAL MUSEUM IN ZADAR
Uvod
Kozmetika, odnosno njega ljepote tijela i lica
drevna je praksa koja nije vezana samo za žene.
Unatoč tome, ovom prilikom zadržat ćemo se u
svijetu žena (mundus muliebris), i to žena staro-
ga Rima iz bogatijih i uglednijih obitelji.
Osjećam se već pomalo sudbinski vezana
za Publija Ovidija Nazona, jednoga od najpo-
znatijih i najčitanijih rimskih pisaca, elegičara,
od kojega već po drugi put “posuđujem” naslov
izložbe.1 Medicamina Faciei Femineae, Kozmetika za
lice žena ili Umijeće ljepote Ovidijev je ep pisan u
elegijskom distihu, gdje Ovidije u 100 sačuvanih
stihova brani upotrebu kozmetičkih preparata
kod rimskih žena i daje pet recepata za tretmane
lica.2
Discite quae faciem commendet cura,
puellae,
et quo sit vobis forma tuenda modo.
Naslov je već naznačen u Ovidijevu djelu Ars
amatoria, gdje u trećoj knjizi pjesnik daje upute že-
nama o umijeću ljubavi. Žena mora paziti na svoju
vanjštinu i uklanjati ili brižno skrivati eventualne
1 K. A. Giunio, 2015, 52-54.
2 P. Green, 1979, 381-392; P. A. Watson, 2001, 457-471. Cjelo-
viti tekst na http://www.sacred-texts.com/cla/ovid/
lboo62.htm.
Introduction
Cosmetics, respectively beauty and body care
are an ancient practice used not only by women, we
will focus here on the women’s world (mundus mu-
liebris) only. Specifically, we will say something
about women from wealthy and respected fami-
lies in Ancient Rome.
I feel like I have thrown in my lot with Publius
Ovidius Naso (Ovid), one of the best known and
most popular Roman elegists: I am “borrowing” the
title for an exhibition from him for the second time.1
Medicamina Faciei Femineae, Cosmetics for the Female
Face or The Art of Beauty, is an Ovid’s epic written
in the elegiac couplet. In the 100 verses preserved to
this day, Ovid supports the Roman women’s use of
cosmetic products and offers five recipes for facial
treatments.2
Discite quae faciem commendet cura,
puellae,
et quo sit vobis forma tuenda modo.
The title of this work can be found in another
Ovid’s work, Ars amatoria, in the third volume of
which the poet instructs women about the art of
love. A woman should take care of her appearance
and eliminate or carefully conceal her bodily flaws,
1 K. A. Giunio, 2015, 52-54.
2 P. Green, 1979, 381-392; P. A. Watson, 2001, 457-471. Full text
on http://www.sacred-texts.com/cla/ovid/lboo62.htm.
5
tjelesne nedostatke.3 Medicamina je djelo nastalo pri-
je treće knjige Ars amatoria, djela koje se smatra da je
nastalo između 1. g. prije Kr. i 8. g. poslije Kr.
Ovako Ovidije piše u svojoj trećoj knjizi Ars
amatoria: “Imam jednu knjižnicu koja jest malena, ali
me je stajala dosta truda, u kojoj sam naveo poma-
gala za vašu ljepotu: u njoj potražite lijeka svojem
oštećenu izgledu; moje umijeće ne ljenčari kada su
posrijedi vaše potrebe. Ali, ne dopustite ljubavniku
da zateknu na stolu izložena poljepšavala: ljepoti
lika pomaže skriveno umijeće. Komu ne bi smetala
pomast razmazana preko cijeloga lica, koja se sva
cijedi i curi u topla njedra? Kako li samo vonja vu-
neno ulje, iako je poslano čak iz Atene, dobiveno
od nečista ovčjega runa? Ne odobravam da se javno
uzima ni smiješana srž košute, niti da se javno izbje-
ljuju zubi. Takve će stvari dati ljepotu, ali su nelijepe
kad se gledaju... Tako i dok se ti uređuješ, neka mi
mislimo kako spavaš: prikladnije je da te ugledamo
kad se posve urediš. Zašto bih morao znati od čega
je bjelina tvojih obraza? Zatvori vrata na sobi: zašto
da otkrivaš nedovršeno djelo? Muškarcima pristaje
da ne znaju mnoge stvari...”4
Riječ medicamina odnosi se na sve kozmetičke
proizvode koji su namijenjeni očuvanju ljepote i
šminku, koje su sve žene i djevojke morale naučiti
priređivati, odnosno za njih su to radile za to poseb-
no određene ropkinje (cosmetae), koje su pomagale
svojim gospodaricama u svakodnevnom uljepšava-
nju.5 Provodile su dane priređujući razne pripravke,
otapajući ih vlastitom slinom i spremajući ih potom
u male kutijice.
Karakteristično je za razdoblje rimske Re-
publike manje korištenje šminke i jednostavnije
ukrašavanje. Osnovno je rimsko načelo bilo oču-
vanje ljepote, ne neprirodno uljepšavanje. Prirodni
izgled bio je znak čednosti i čestitosti. Šminkanje i
korištenje drugih elemenata uljepšavanja smatralo
se izrazom žene da bude zavodljiva. Pravom je lje-
potom smatrana ona unutrašnja, bez vlasulja, kre-
ma i rumenila. Jedine dopuštene aktivnosti bile su
3 K. A. Giunio, 2015, 52-54.
4 Ovidije, 2001, 139-140 (Ovidije, Ars amatoria, III, 209-218).
5 Medicamentum ili medicamen najrašireniji su izrazi kojima
zovemo razne kozmetičke proizvode.
6
if any.3 Medicamina was written before the third vol-
ume of Ars amatoria, believed to have been written
between 1 BC and 8 AD.
Here is what he says in the third volume of Ars
amatoria: “A little book I’ve made, but with great
care, how to preserve the face, and how repair. In
that, the nymphs by time or chance annoy’d, may
see what pains to please ‘em I’ve employ’d.
But still beware that from your lover’s eye, you
keep conceal’d the med’cines you apply: tho’ art as-
sists, yet must that art be hid, lest whom it would
invite it should forbid. Who would not take offence
to see a face all daub’d and dripping with the melt-
ed grease? And tho’ your unguents bear th’ Athe-
nian name, The wool’s unsav’ry scent is still the
same. Marrow of stags, nor your pomatums try, nor
clean your furry teeth when men are by; for many
things, when done, afford delight, Which yet, while
doing, may offend the sight ... While we suppose
you sleep, repair your face, lock’d from observers,
in some secret place; Add the last hand before your-
selves you show, your need of art why should your
lover know? For many things when most conceal’d
are best. And few of strict enquiry bear the test.”4           
The word medicamina refers to all the cosmetic
products intended for beauty preservation and to
the makeup women and girls had to learn to pre-
pare (more precisely, it was prepared by the spe-
cially trained female slaves – cosmetae – who also
helped their masters in their daily beauty care).5
They would spend days making various prepara-
tions, dissolving them with their own saliva and
storing them in little boxes.
Simpler ornaments and less makeup were typi-
cal for the Roman Republican period. The basic Ro-
man principle was preserving beauty, not artificial
embellishment. Natural look was a symbol of inno-
cence and integrity. Makeup and other means of im-
provement of appearance were seen as a woman’s
intention to be seductive. The inner beauty – the
one not relying on wigs, creams and rouges – was
3 K. A. Giunio, 2015, 52-54.
4 Ovid, 2001, 139-140 (Ovid, Ars amatoria, III, 209-218).
5 Medicamentum or medicamen are the widespread terms we
use for various cosmetic products.
one kućanske, koje ipak omogućavaju kakvo-takvo
gibanje, dopuštajući tako tijelima da sačuvaju ela-
stičnost i pokretljivost, a licu da zadrži lijepu boju
zahvaljujući zdravom teku.
U 3. st. prije Kr. doneseni su zakoni u Rimu
radi ograničavanja običaja razmetanja bogatstvom,
koje se osobito naglašavalo nošenjem luksuznoga
nakita.6 Bila je to borba protiv pretjeranoga istica-
nja bogatstva jednoga, ustvari, konzervativnoga,
zemljoradničkoga naroda. Nadalje, ovi su zakoni
bili svojevrsna reakcija na bogaćenje novih slojeva
stanovništva, primjerice stanovništva koje se boga-
tilo trgovinom. Međutim, zakoni su bili i redovito
zaobilaženi.
Kako se rimska država širila, rimske su žene
nesumnjive utjecaje primale iz grčko-helenističkoga
svijeta i, posredno, drevne egipatske kulture.
Mnogi rimski izvori spominju upotrebu koz-
metičkih sredstava, ali jedino Ovidije u ranije spo-
menutim djelima opravdava njihovu upotrebu: “...
nego što danas vlada uljuđenost i što više nema
one prostote koja je bila u vrijeme naših predaka ...
Nas dotjeranost osvaja: neka kose ne budu neured-
ne; dodir rukom podaruje ili oduzima ljepotu. Ne
postoji samo jedan način dotjerivanja: neka svaka
izabere ono što joj pristaje i neka se posavjetuje sa
svojim zrcalom”.7
Juvenal je pisao da žene kupuju mirise i losione
s preljubom na umu.8 Seneka je savjetovao žene da
izbjegavaju kozmetiku jer je vjerovao da je korište-
nje šminke jedan od uzroka pada morala u rimsko-
me svijetu.9 Od svih kozmetičkih pripravaka najkri-
tiziraniji su bili parfemi. Plinije navodi da je to bio
najtaštiji luksuz, skupocjena roba za nešto što pro
fumo, “nestaje u dimu” (perfumare).10
Po mišljenju mnogih antičkih pisaca, pretjerana
njega vlastitoga tijela znak je korupcije i raskalašenosti,
6 215. g. prije Kr. Lex Oppia i drugi zakoni nastali njezinim
slijedom.
7 Ovidije, 2001, 137 (Ovidije, Ars amatoria, III, 132-136).
Ovidije se divi kulturi, profinjenosti, uljuđenim običajima,
obrazovanom društvu, dotjeranosti, uglađenosti (cultus et
ornatus).
8 Juvenal, Sature, VI, 464.
9 Seneka, Epistulae, 114, 9.
10 Plinije, Naturalis historia, XIII, 4-5.
considered the true one. The only physical activities
allowed were the ones related to domestic chores,
allowing at least some exercise that would preserve
the body’s elasticity and agility and enable a healthy
facial color resulting from healthy appetite.
In the 3rd century BC, the Romans passed laws
against ostentatious displaying in public, usually
manifested by wearing luxurious jewelry.6 It was
an action against excessive manifestation of wealth
taken by a nation of farmers that was conservative
in its essence. The laws were also a reaction to the
ostentatious display of the nouveau riche, who had
acquired their wealth by trading. However, the
laws were regularly circumvented.
As a result of the expansion of the Roman state,
Roman women became acquainted with the influ-
ences of the Greek-Hellenistic world and the an-
cient Egyptian culture.
While numerous Roman sources mention the
use of cosmetics, only Ovid justifies their use in his
writings: “… instead, civilized manners rule today
and the vulgarity fostered by our ancestors is no
more… Neatness is what we like. Let your hair be
nicely done: That depends greatly on the skill of the
person that dresses it. Of course there are innumer-
able ways of doing it. Every woman should study to
find out the style that suits her best; and for that her
mirror is the surest guide”.7
Juvenal wrote that “a woman buys scents and
lotions with adultery in mind”.8 Seneca advised
women to avoid cosmetics because he believed that
the use of makeup contributed to degradation of mo-
rality in the Roman world.9 Of all the cosmetic prod-
ucts, perfumes were particularly criticized. In Pliny’s
opinion, it was the most conspicuous manifestation
of vanity, a precious merchandise for something
which pro fumo, “goes up in smoke” (perfumare).10
In the opinion of many Roman writers, exces-
sive care for one’s body is a sign of corruption and
6 215 BC. Lex Oppia and other laws passed subsequently.
7 Ovid, 2001, 137 (Ovid, Ars amatoria, 132-136). Ovid admires
culture, sophistication, civilized manners, educated society,
perfection of detail, courteousness (cultus et ornatus).
8 Juvenal, Sature, VI, 464.
9 Seneca, Epistulae, 114, 9.
10 Pliny, Naturalis historia, XIII, 4-5.
7
dok je idealna žena predmet odanosti i prave ljubavi,
uvijek ona acqua e sapone (“voda i sapun”). Galen ra-
zlikuje takozvanu dobru kozmetiku, kosmetiké techne,
i lošu kozmetiku, kommotiké techne.11 Ali, Rimljanke se
nisu previše obazirale na mišljenja rimskih autora, od
vremena kasne Republike pribjegavaju ponekad i pre-
tjeranoj upotrebi kozmetike i općenito puno vremena
troše na uljepšavanje.
ÏÏÏ
Lavatio
Rimljani su veliku pozornost posvećivali higi-
jeni. Termin “higijena” nastao je prema imenu Higi-
jeje (grč. Hygíeía, lat. Hygia), grčke božice zdravlja i
čistoće. Grci su tvorci higijene kao znanstvene disci-
pline. Grčka higijena bila je u velikoj mjeri estetska.
Grci su se svaki dan kupali, prali zube metvicom,
a razvili su i tjelovježbu i tehniku masaže. Rimlja-
ni su kupanje i čišćenje tijela držali važnim dijelom
svakodnevnoga života, svjesni da je pravilno odr-
žavanje higijene preduvjet dobra zdravlja. Oni su,
nadalje, uvelike zaslužni za napredak javne zdrav-
stvene službe, a i pri smještanju gradova odlučni
su bili zdravstveni i strateški momenti.12 U grado-
ve se dovodila pitka voda pomoću grandioznih
vodovoda. Izvrsno je bila uređena rimska gradska
kanalizacija,13 javni zahodi.14 Organizacija javne
11 Galen, De methodo Medendi, XII, 434. Galen (Aelius Galenus
ili Claudius Galenus, 129. – oko 200. g. poslije Kr.), smatra
se najvećim grčkim liječnikom iza Hipokrata. K. A. Gi-
unio, 2010, 22-23.
12 K. A. Giunio, 2010, 40-44
13 A. Cruse, 2004, 77-105.
14 Na jugozapadnome kutu rimskoga foruma u Zadru (co-
lonia Iader) nalazio se nimfej (nymphaeum) – javna fontana
s kipom ležeće nimfe (inv. br. A10218), uz koji se nalazi
javni nužnik (latrina forense): K. A. Giunio, 1999, 58-59;
K. A. Giunio, 2008, 155-156. Na sjevernoj strani foruma u
arheološkim istraživanjima 1971. g. otkrivena je još jedna
skulptura nimfe (inv. br. A10301) (Sl. 1). Spada u ikono-
grafski tip nimfa sa školjkama s razgolićenim gornjim dije-
lom tijela i plaštem koji klizi niz bokove. Pri dnu školjke
je rupa koja ide cijelom dubinom skulpture, koja je vrlo
vjerojatno služila za postavljanje instalacije sa slavinom
za vodu. Iz toga proizlazi da je i ova skulptura pripadala
ukrasu jednoga nimfeja. Je li forum u Zadru na južnoj stra-
ni bio flankiran s dva nimfeja?
8
debauchery; the ideal woman – the one who is an
object of loyalty and true love – is the one belong-
ing to the acqua e sapone (“water and soap”) type.
Galen differs the so-called “good cosmetics” (kosme-
tiké techne) and “bad cosmetics” (kommotiké techne).11
Ali Roman women, however, paid little attention to
the opinion of Roman authors: ever since the late
Republican period they had used cosmetics, some-
times excessively, and had spent plenty of time on
embellishment.
ÏÏÏ
Lavatio
Romans were very keen on hygiene. The word
“hygiene” was derived from the name Hygeia (Greek
Hygíeía, Latin Hygia), the Greek goddess of health
and cleanliness. It was the Greeks who introduced
hygiene as a scientific discipline. To a large extent,
their hygiene was based on esthetics. They would
bathe daily and brush their teeth using mint; they also
developed exercise and massage techniques. Being
aware that maintaining proper hygiene was a pre-
condition for good health, Romans made bathing and
body cleaning important parts of their everyday life.
They also deserve great credit for the development of
public health care. When choosing locations for their
cities, they would analyze the health-related aspects
as much as the strategic ones.12 Magnificent aqueducts
supplied cities with fresh water. There were perfectly
functional sewer networks13 and public toilets.14 Town
11 Galen, De methodo Medendi, XII, 434. Galen (Aelius Galenus
or Claudius Galenus, 129 AD – around 200 AD), is consid-
ered the greatest Greek physician after Hippocrates. K. A.
Giunio, 2010, 22-23.
12 K. A. Giunio, 2010, 40-44.
13 A. Cruse, 2004, 77-105.
14 In the southwestern corner of the Roman forum in Zadar
(colonia Iader) there was a nymphaeum – a public fountain
with the statue of a reclining Nymph (Inv. No. A10218).
A public toilet (latrina forense) was next to it: K. A. Giunio,
1999, 58-59; K. A. Giunio, 2008, 155-156. Another Nymph
sculpture was discovered on the Forum’s northern side
during the archaeological excavations of 1971 (Inv. No.
A10301) (Fig. 1). It is an iconographic depiction of a Nymph,
with seashells and a naked torso and with a mantle around
her hips. A hole extends from the bottom of the seashell to

Slika 1 – Kip nimfe s foruma u Zadru (Iader), kraj 1., početak
2. st. poslije Kr. (prednja i stražnja strana).
Figure 1 – Sculpture of Nymph from the Forum in Zadar
(Iader), late 1st – early 2nd century AD (front and back side).
higijene u pojedinim gradskim naseljima velikoga
Carstva bila je u rukama gradskih magistrata.
Navika svakodnevnoga kupanja (lavatio) kod
Rimljana počela je relativno kasno, kad su Rimljani
potpali pod utjecaj profinjenoga grčkog svijeta. U
prvo vrijeme Rimljani su se temeljito kupali jednom
tjedno ili čak na nundinae, odnosno svakih devet
dana na dan tržnice odnosno sajma, dok su ostalih
dana prali samo lice, ruke i noge, to jest dijelove ti-
jela koji se najviše prljaju. U kući nije postojala za to
posebno određena prostorija, već se u tu svrhu upo-
trebljavala jedna, često mračna prostorija u blizini
kuhinje, tako da je topla voda uvijek bila pri ruci.
Kada se sastojala od jedne bačve do polovice uko-
pane u zemlju. Ova prostorija, u kojoj se često na-
lazila i posuda za vršenje nužde, zvala se lavatrina,
odakle potječe naziv latrina, nužnik, koji je zadržan
i kada se kupaonica odvojila od nužnika.
Svakodnevno kupanje običaj je koji se ustalio
tijekom 1. st. prije Kr. Tada je u kući za kupaonicu
određen jedan mali prostor s dvije ili tri odaje, opet
magistrates were in charge of organizing the pub-
lic hygiene in their respective towns throughout the
great Empire.
Romans adopted the daily bathing practice (la-
vatio) relatively late, under the influence of the re-
fined Greeks. In the beginning, Romans would take
a thorough bath once a week, or only on nundinae
(market or fair days, with an eight-day cycle in be-
tween them); on other days they would just wash
their faces, hands and feet – the body parts most
exposed to dirt. Houses had no special premises for
this purpose; instead, a single room near the kitch-
en, often very dark, would be used for it, so that hot
water would always be at hand. A barrel, half-dug
into the ground, would be used as a bath tub. The
room, often containing a chamber pot, was called
lavatrina – hence the term latrina for toilet, which
remained even after the bathroom had been sepa-
rated from the toilet.
Taking a bath on a daily basis is a practice that
became widespread in the 1st century BC. This is
when separate spaces with two or three chambers
were assigned for bathing in Roman houses. Still in
the vicinity of the kitchen, such space would have
bath tubs and washbowls (labra), first made of stone
and later of marble. In the so-called House of Livia
on the Palatine Hill, dated to the last century of the
Republic, bathing appliances can be seen in two
chambers.15 Once assigned its special function, the
bathroom was named balneum or balineum. When
used in the plural form (balnea or balinea), these
words primarily referred to public baths. Thermae,
on the other hand, meant the large baths built by
city authorities and emperors during the Empire.
Their purpose exceeded mere personal hygiene. In
everyday speech, lavacrum meant a well.
In addition to the problem of finding a space
for a private bathroom in a house, there was also
the problem of access to water. The earliest water-
supply systems ran under the streets and only the
ground-floor apartments and those in the vicinity
the back of the Nymph’s body. It was most likely used for
plumbing and a faucet. The implication is that the statue
once decorated a nymphaeum. Was Zadar’s Forum flanked
by two nymphaea on its southern side?
15 F. Coarelli, 1997, 158-162.
9

Slika 2 – Hipokaust, sistem zagrijavanja prostorija,
aksonometrija (crtež I. Čondić Begov).
Figure 2 – Hipocaust, heating system, axonometric projection
(drawing by I. Čondić Begov).
u blizini kuhinje, ali koji je bio posebno opremljen,
u početku kamenim, a kasnije mramornim kadama
i posudama za umivanje (labra). U tzv. Livijinoj kući
na Palatinu iz posljednjega stoljeća Republike dvije
se odaje ističu svojim kupališnim uređajima.15 Kada
je kupaonica dobila svoju određenu funkciju, nazi-
vana je balneum ili balineum. Množina balnea ili bali-
nea označavala je više javna kupatila, dok su thermae
označavale velika kupatila koja su za vrijeme Car-
stva podigle gradske vlasti i carevi sa širim ciljem.
Lavacrum je u običnom govoru označavao zdenac.
Osim teškoće da se u kući nađe potreban prostor
za privatno kupatilo, postavljalo se još i pitanje vode.
Najstariji vodovodi išli su ispod ulica i samo stano-
vi u prizemlju i u blizini glavnih dovoda mogli su se
njima koristiti. Stanovnici stanova na katovima (in-
sulae, koje su Rimu dostizale često tri do četiri kata),
kao i svih kuća u četvrtima na visini, bili su primorani
uzimati vodu s javnih zdenaca, zbog čega je količi-
na vode uvijek bila ograničena. Tek izgradnjom tzv.
“visokih” vodovoda mogli su i stanovnici brežuljaka
imati više vode. U patricijskim kućama u predgrađi-
ma i gdje je prostora i vode bilo više nego u gradu,
obraćala se posebna pozornost na kupatila, koja su
15 F. Coarelli, 1997, 158-162.
10
of water-mains had access to them. Those on high-
er floors (insulae, often with three or four floors in
Rome) and all those in hillside districts, were forced
to fetch water from public wells. As a result, wa-
ter supply was always limited. Only when “high”
water-supply systems were built could the hillside
dwellers have more water. In patricians’ homes in
suburbia, where water was abundant, particular at-
tention was paid to baths, which were often located
next to swimming pools and gyms. In the beginning,
portable furnaces (foculi) were used for heating. Ac-
cording to Pliny, a special system of heating – the
hypocaust (Latin hypocaustum, derived from Greek
ύποκαίω, meaning “burning under”) – came into use
towards the end of the Republican period. In the
antiquity, the invention was traditionally attributed
to G. Sergius Orata.16 It became common around
80 BC. From the furnace (praefurnium, propnigeum),
where wood or coal would be burnt, hot air would
enter the enclosed areas underneath the premises
which were to be heated. Circulating around the
pillars (suspensurae, regularly some 50cm high) that
supported the floor of the room above, the hot air
would heat the floor. It also circulated through hol-
low bricks (tubuli) in the walls, heating them as well
(Fig. 2).
Thermae, the large bath complexes, were an
important part of the Roman urban culture. All
social classes enjoyed bathing, including the
poorest ones. To enable that, numerous public
baths were built, starting from the 2nd century
BC. Luxurious baths with central heating, steam
baths and the like – all this was available in the cit-
ies.17 Thermae (from Greek θερμαί, meaning “hot
springs”) is the Roman name for public – some-
times private – bathing facilities where rooms and
water were heated with special devices. (Fig. 3).18
The first public baths appeared as early as in the
Crete-Mycenaean culture. In classical Greece and
in Hellenistic culture, small-scale baths in private
homes and baths – particularly around thermal
springs – were already common. However, it was
16 Pliny, Nat. hist., IX, 79, XXVI, 8.
17 G. G. Fagan, 2002, 10-93.
18 VITRUVIUS, 1999, V, 10 – On Public Baths; M. Weber 1996; ...
se često nalazila uz bazene i gimnastičke dvorane.
Grijalo se u početku pokretnim ognjištima (foculi). Po
Pliniju, potkraj republikanskoga razdoblja počinje se
upotrebljavati i poseban sistem zagrijavanja prostori-
ja, hypocaustum (lat. hypocaustum, od grčkoga ύποκαίω
u značenju ‘palim odozdo’), čiji je pronalazak antička
tradicija pripisivala G. Sergiju Orati,16 u upotrebi od
oko 80. g. prije Kr. Iz ložišta (praefurnium, propnigeum)
u kojem se ložilo drvom ili ugljenom topli je zrak ula-
zio u prostor ispod prostorije koju je trebalo zagrija-
vati. Zrak je cirkulirao među stupićima (suspensurae,
redovito oko 50 cm visine) na kojima je počivao pod
gornje prostorijete je taj isti pod zagrijavao. Prolazeći
istodobno kroz šuplje opeke (tubuli) u zidovima, za-
grijavao je i zidove (Sl. 2).
Terme, termalni kompleksi vrlo su značajan
dio urbane kulture u rimskome gradu. Kupali su se
svi slojevi stanovništva, i oni najsiromašniji, a kako
bi se to omogućilo, gradila su se brojna javna kupa-
lišta, već od 2. st. prije Kr. U gradovima su gradili
raskošne kupke s uređajima za centralno grijanje,
parne kupelji i slično.17 Terme (lat. thermae, prema
grčkom θερμαί u značenju ‘topli izvori’) – rimski je
naziv za javna, rjeđe i za privatna kupališta u ko-
jima su se prostorije i voda zagrijavali posebnim
uređajima (Sl. 3).18 Najstarija kupališta javljaju se
već u kretsko-mikenskoj kulturi. U klasičnoj Grčkoj
i u helenističkoj kulturi manja kupališta u privat-
nim kućama i kupališta, osobito uz termalne izvore,
javljaju se već češće. Do opće uporabe dolazi, me-
đutim, tek u rimsko doba, kada se formira i osobiti
arhitektonski tip terma. Odlazak u terme u starom
Rimu predstavljao je zadovoljstvo, kao i odlazak u
teatar ili na gladijatorske borbe. Ovdje su književni-
ci nekada čitali svoja djela, nekada su retori držali
svoje govore. Postojala su uz instalacije zatoplu i
hladnu vodu i šetališta i tereni za sport i igru, a o
svemu detaljnije nekom drugom prilikom.
Premda je način kupanja ovisio o godinama,
zdravlju i željama kupača, osnovno je uvijek bilo
zagrijavanje tijela parom, vrućom vodom ili gimna-
stikom, kako bi se raširile pore, zatim bi se tijelo
16 Plinije, Nat. hist., IX, 79, XXVI, 8.
17 G. G. Fagan, 2002, 10-93.
18 Vitruvije,1999, V, 10 – O javnim kupalištima; M. Weber 1996; ...
Slika 3 - Velike gradske terme u Zadru (Iader), aksonometrija,
2. st. poslije Kr. (crtež I. Čondić Begov).
Figure 3 – Large public thermae in Zadar (Iader), axonometric
projection, 2nd century AD (drawing by I. Čondić Begov).
not before the Roman time that they came into a
widespread use, when a particular architectural
type of thermae was formed. In ancient Rome,
a visit to thermae was a leisure activity, like go-
ing to theater or gladiator fights. Writers would
read their works there, rhetors would hold their
speeches. There were hot and cold water facilities,
promenades and sports and recreation grounds,
but we will leave that for some other occasion.
Although bathing options depended on the
bathers’ age, health and wishes, they would all
start with heating their bodies with steam, hot wa-
ter or exercise (in order to open up the pores on
their skin) and then they would cool their bodies
down in cold baths. Special facilities were used for
steam baths (sudatoria) with aromatic oil massage
(oleoteria i conisteria).
In his work De re medica libri octo, the acclaimed
1 -century AD physician Celsus recommends hot
st
and cold baths for medicinal purposes. He says
that one should first sweat in a moderately heat-
ed room, then rub oneself with oil and then move
to a room with hot air. There one should sweat
it out well and then, alternately, pour hot, warm
and cold water – in that order – over one’s head.19
Then follows scraping with a strigilis (scraper). Af-
ter that, one should rub in some more oil to avoid
catching a cold.
19 K. A. Giunio, 2010, 23.
11

Slika 4 – Brončani strugač (strigilis), nepoznato nalazište, 2. st.
poslije Kr. AMZd, inv. br. A13639 (K. A. Giunio, 2010, 95, br. 138).
Figure 4 – Bronze scraper (strigilis), unknown site, 2nd century
AD, AMZd, Inv. No. A13639 (K. A. Giunio, 2010, 95, No. 138).
rashlađivalo u hladnim kupkama. Posebne dvorane
korištene su za parna kupanja (sudatoria) s aroma-
tičnim masažama (oleoteria i conisteria).
Celzo, priznati liječnik iz 1. st., u svojem djelu
De re medica libri octo preporučuje korištenje toplih i
hladnih kupki u ljekovite svrhe, pa kaže da se naj-
prije treba u umjereno toploj prostoriji oznojiti, po-
tom nauljiti i prijeći u sobu s vrućim zrakom, gdje
je potrebno dobro se iznojiti i nakon toga se pro-
lijevati vrućom, pa toplom i naposljetku hladnom
vodom preko glave.19 Slijedi struganje strigilom, na-
kon čega je potrebno ponovno se namazati uljem za
zaštitu od prehlade.
U republikansko vrijeme muškarci i žene kori-
stili su odvojene prostore, čega se, izgleda, nije pridr-
žavalo u 1. st. poslije Kr. Muškarce i žene ponovno je
odvojio car Hadrijan, o čemu piše Sparcijan, lavacra
pro sexibus separavit.20 Zaista, u njegovoj vili u Tivoliju
postojala su dva različita kupatila, veće za muškarce,
a manje, ali profinjenije i elegantnije, za žene.
Osoblje termi pružalo je niz dodatnih usluga.
Na primjer, pri samom kupanju kupaču su, ako je
on to sebi mogao priuštiti, pomagali balnearii, ma-
seri koji su se dijelili u nekoliko kategorija (unctor,
aliptes, iatralipter, ovi potonji su bili stručnjaci za lje-
potu tijela). Posebno su usluge davali i stručnjaci za
depilaciju (alipilus).
19 K. A. Giunio, 2010, 23.
20 Aelius Spartiani, Vita Hadriani, 18, 11.
12
In the days of the Republic, men and women
had their separate premises, but it seems they tend-
ed to avoid this practice in the 1st century AD. It
was Emperor Hadrian who reintroduced separate
premises, says Spartianus: lavacra pro sexibus sepa-
ravit.20 Indeed, his villa in Tivoli had two different
baths – the bigger one for men and the smaller but
more sophisticated one for women.
The personnel would provide many other ser-
vices. For example, if a patron could afford it, he
would be assisted by masseurs – balnearii. There
were several categories of them: unctor, aliptes, iatr-
alipter (the latter ones being experts for body beau-
tification). Services of depilation experts (alipilus)
were also available.
Romans used bathing accessories such as bal-
samaria, sponges, soaps and other cleaning prod-
ucts, various wool or cotton wiping cloths (gausapa,
gausape, gausapum) and – necessarily – a scraper
(bronze, sometimes iron), used for cleaning of the
body (Fig. 4 and Cat. No. 57). After bathing and
oil-and-ointment treatment, the scraper would be
used for removing excessive body fat. It was used
by both men and women.
The containers used for keeping oils and clean-
ing products were called lenticula; it probably re-
ferred to globular glass balsamaria with handles,
usually called aryballoi because of their similarity to
their ceramic Greek version (Fig. 5).21 As these vi-
als are very often found together with scrapers and
other bathing accessories on thermae sites, we can
safely say they were used for bathing purposes.22
When visiting thermae, their owners would carry
them suspended on a bronze handle or triple chain
attached to their wrist or their belt. Besides glass vi-
als, bronze bottles, aryballoi (Cat. No. 110-112) and
20 Aelius Spartiani, Vita Hadriani, 18, 11.
21 Z. Buljević, 2002, 316-318. 21 aryballoi were discovered
during the archaeological excavations of the Zadar necro-
pole. They are all kept in the Archaeological Museum Za-
dar: B. Štefanac, 2013, 163-198.
22 At the entrance to the caldarium in the House of Menander
in Pompeii, a mosaic depicts an oil flask suspended on a
bronze handle and triple chain surrounded with scrapers
(strigiles). See the photo on https://commons.wikimedia.
org/wiki/File:Pompeii_-_House_of_Menander-Caldari-
um, 1.2.2016.
 U kupalište se nosio pribor za kupanje: bal-
zamariji, spužve, sapuni i sredstva za čišćenje,
različite tkanine od vune ili pamuka za brisanje
tijela (gausapa, gausape, gausapum) te kao obvezan
dio strigil (brončani, rjeđe željezni) koji se rabio
za čišćenje tijela (Sl. 4 i kat. br. 57). Nakon kupa-
nja i premazivanja tijela uljem i pomastima stri-
gilom se skupljao višak masnoće s tijela. Koristili
su ga i muškarci i žene.
Naziv lenticula potvrđen je za spremnike
ulja ili sredstva za kupanje, a vjerojatno se odno-
si na globularne staklene balzamarije s dršcima,
koji se obično nazivaju aryballoi, zbog sličnosti s
grčkim keramičkim oblikom (Sl. 5).21 Da je upo-
raba ovih bočica vezana uz kupanje, potvrđuju
relativno brojni nalazi s pridruženim strigilima
i drugim toaletnim predmetima u termalnim
ambijentima.22 Visjeli su na brončanom dršku ili
trostrukom lancu kako bi se jednostavnije nosili
ovješeni o zapešće ili pojas prilikom odlaska u
kupalište. Osim onih načinjenih od stakla, bile su
u upotrebi i brončane bočice i aribali (kat. br. 110-
21 Z. Buljević, 2002, 316-318. U arheološkim istraživanjima
nekropole u Zadru otkriven je 21 aribal, svi pripadaju fun-
dusu Arheološkoga muzeja Zadar: B. Štefanac, 2013, 163-
198.
22 U Pompejima u kući Menandera na ulazu u kaldarij
sačuvan je mozaik koji prikazuje bočicu za ulje koja visi
na brončanom dršku i trostrukom lancu okruženom
strugačima (strigiles). Vidi sliku na https://commons.wi-
kimedia.org/wiki/File:Pompeii_-_House_of_Menander-
Caldarium, 1.2.2016.
Slika 5 – Stakleni aribali iz Zadra (Iader), kraj 1. – sredina 2. st.
poslije Kr. AMZd, inv. br. A7839, A8182, A8636 (K. A. Giunio,
2010, 97, br. 144-146).
Figure 5 – Glass aryballoi from Zadar (Iader), late 1st – mid-
2nd century AD, AMZd, Inv. No. A7839, A8182, A8636 (K. A.
Giunio, 2010, 97, No. 144-146).
ampullae oleariae made of bronze were also used.
One specimen is kept in the Archaeological Muse-
um Zadar (Fig. 6).23
Besides for hygienic reasons, Romans took their
baths in order to maintain the beauty of their bodies.
One of the best known treatments was bathing in fe-
male ass’s milk. Use of female ass milk for diet and
cosmetics was first recorded in ancient Egypt. As
history (or legend) tells us, Queen Cleopatra bathed
in female ass milk in order to preserve the beauty
and freshness of her skin. Her daily baths required
milk from as many as 700 asses.24 Hippocrates, the
father of scientific medicine, was the first one to
write about the medical value of female ass milk.25
Records describe the lavatio of Empress Poppaea Sa-
bina (30-65 AD), the second wife of Emperor Nero,
who could afford bathing in milk of five hundred
23 P. Lisičar, 1962, 208-209; K. A. Giunio, 2010, 95, No. 35.
Bronze ampulla (ampulla olearia) from 2nd century AD,
Babindub near Zadar. Archaeological Museum Zadar,
Inv. No. A10658.
24 K. A. Giunio, 2015, 45-46.
25 K. A. Giunio, 2010, 10-12.
13
Slika 6 – Brončana ampula (ampulla olearia) iz Babinduba kod
Zadra, 2. st. poslije Kr.
Figure 6 – Bronze ampulla (ampulla olearia) from Babindub
near Zadar, 2nd century AD

112) i ampullae oleariae od bronce, a jedan primjer

čuva se u Arheološkome muzeju Zadar (Sl. 6).23
Osim iz higijenskih razloga, Rimljani su se ku-
pali i radi održavanja ljepote tijela. Jedan od najpo-
znatijih tretmana bilo je kupanje u mlijeku magari-
ce. Upotreba magarećega mlijeka za prehrambenu
i kozmetičku uporabu zabilježena je još u starome
Egiptu. Povijest ili legenda zabilježila je da se kralji-
ca Kleopatra kupala u magarećem mlijeku kako bi
sačuvala svoju ljepotu i svježinu svoje kože. Za nje-
zino je svakodnevno kupanje bilo potrebno mlijeko
čak 700 magarica.24 Hipokrat, otac znanstvene me-
dicine, prvi je pisao o medicinskim vrijednostima
magarećega mlijeka.25 Zabilježena je ostala lavatio
carice Popeje Sabine (Poppaea Sabina, druga supru-
ga cara Nerona, živjela od 30. do 65. g. poslije Kr.),
koja si je mogla priuštiti kupanje u mlijeku petsto-
tina magarica,26 protiv bora, za nježniju i bjelju put.
Za pranje tijela rabili su spužvu (spongia) umo-
čenu u neke uglavnom abrazivne sastojke, kakvi
su bili korijen sapunjače (struthium), soda (aphroni-
trum), lug, pepeo bukvina drva ili čak kamen plo-
vučac (pumex), kamen iz okolice Rima (sapo), tako
da je nakon svakoga kupanja bilo potrebno koristi-
ti mirisna ulja koja su koži vraćala elastičnost. Za
kosu koristili su tekućinu na bazi natrijeve lužine, a
ponekad vrlo finu glinu u prahu (cresta fullonica) ili
brašno boba i slanutka (lomentum).
Slijedilo je pranje zubi, za higijenu kojih je ko-
rišten dentifricium, prah na osnovi sode bikarbone i
23 P. Lisičar, 1962, 208-209; K. A. Giunio, 2010, 95, br. 35.
Brončana ampula (ampulla olearia) iz 2. st. poslije Kr., Babi-
ndub kraj Zadra. Arheološki muzej Zadar, inv. br. A10658.
24 K. A. Giunio, 2015, 45-46.
25 K. A. Giunio, 2010, 10-12.
26 Plinije, Naturalis historia, XXVIII, 183: Cutem in facie erugari
et tenerescere candore lacte asinino putant, notumque est quas-
dam cottidie septies genas custodito numero fovere. Poppaea
hoc Neronis principis instituit, balnearum quoque solia sic tem-
perans, ob hoc asinarum gregibus eam comitantibus. impetus
pituitae in facie butyro inlito tolluntur, efficacius cum cerussa,
sincero vero ea vitia, quae serpunt, superinposita farina hordea-
cia, ulcera in facie membrana e partu bovis madida.
she-asses.26 She used it against wrinkles and for a
softer and whiter complexion.
Romans washed their bodies with a sponge
(spongia) soaked in some – mostly abrasive – com-
ponents, such as soapwort (struthium), soda (aph-
ronitrum), lye, beech ash, or even pumice (pumex),
a stone from around Rome (sapo). After such treat-
ment, essential oils had to be used in order to re-
store elasticity of the skin. They washed their hair
with a sodium hydroxide-based liquid, and some-
times with finely ground clay (cresta fullonica) or
broad bean and chickpea flour (lomentum).
Then followed tooth brushing. For dental hy-
giene they used dentifricium, a powder based on
baking soda and sodium (nitrum). Powders made
of bones, hooves and horns of certain animals,
shellfish, eggshells, clams such as oysters and mu-
rex and other substances were used. These would
first be exposed to fire, then ground into dust, while
26 Pliny, Naturalis historia, XXVIII, 183: Cutem in facie erugari
et tenerescere candore lacte asinino putant, notumque est quas-
dam cottidie septies genas custodito numero fovere. Poppaea
hoc Neronis principis instituit, balnearum quoque solia sic tem-
perans, ob hoc asinarum gregibus eam comitantibus. impetus
pituitae in facie butyro inlito tolluntur, efficacius cum cerussa,
sincero vero ea vitia, quae serpunt, superinposita farina hordea-
cia, ulcera in facie membrana e partu bovis madida.

14
natrija (nitrum). Koristio se i prah raznih tvari, kosti-
ju, kopita i rogova određenih životinja, rakova, ljuski
jaja, školjaka kao što su kamenice i murex. Ovi bi naj-
prije bili izloženi vatri, potom pretvoreni u fini prah,
a povremeno im se dodavao i med. Kao vezivo ko-
ristila se i smirna ili tekući amonijak u sirovu stanju.
Takav je dentifricium korišten i za bijeljenje zubi, ali
i za jačanje desni i ublažavanje zubobolje.27 Najbolje
su rezultate imali Iberi, kod kojih je bio običaj “uju-
tro, zube i desni trljati do krvi urinom”.28 Sačuvani
su i recepti praha za čišćenje zubi izrađena od praha
kamena plovučca i mastika s otoka Hija. Nadalje, za
otklanjanje ostataka hrane iz zubi upotrebljavao se
dentiscalpium, vrsta čačkalice, koji su koristili već i
stari Grci, a mogao je biti izrađen od drva, metala ili
pera. Neke od ovih sondi na jednome su kraju imale
nastavak za čišćenje zubi, a na drugome nastavak za
čišćenje ušiju (auriscalpium). Imamo primjera saču-
vanih malih toaletnih pribora, više sondi vezanih na
jedan prsten. Ovi su setovi sadržavali dentiscalpium,
pincetu (volsella), nožić (culter) za čišćenje noktiju,
scalptorium ili sondu za masažu glave i razne druge
sonde korištene za šminkanje. U svakom slučaju, hi-
gijena i ljepota usta i zubi bila je cijenjena u rimskome
svijetu, pa su zato pravljeni i umjetni zubi od kostiju
ili bjelokosti i metala, koji su pričvršćivani za zdrave
zube zlatnim kvačicama.29
Slijedila je depilacija. Žene su depilirale noge
i dio tijela ispod pazuha voskom ili depilacijskim
kremama (psilothrum, dropax) na bazi grčke smole
otopljene u ulju s dodatkom nekih nagrizivih sasto-
jaka. Depilacija se kompletirala upotrebom pinceta
(volsellae) od bronce, ali i od srebra i zlata, različitih
dužina (od 5 do 11 cm) i oblika (kat. br. 58-62).
“Gotovo sam vas opomenuo da ne bude nika-
kva vonja prčevine ispod pazuha i da vam grube
dlake ne strše s nogu! Ali ja ne poučavam djevojke
s kavkavske stijene, niti one što piju tvoje vode, mi-
zijski Kakose”.30
27 Plinije, Naturalis historia, XXXVI, 49, XXXI, 46, XXXII, 21, 26.
28 Katul, Carmina, XXXVII: Et dens Hibera defricatus urina.
29 K. A. Giunio, 2010, 18, bilj. 18. Rimljani su dosta razvili
stomatologiju, preuzevši znanje od Etruščana, koji bijahu
umješni zubari.
30 Ovidije, 2001, 139 (Ovidije, Ars amatoria, III, 193-196).
occasionally adding honey. Smyrna or raw liquid
ammonia were used as a matrix. Such dentifricium
was also used for tooth whitening and for improv-
ing gum health and alleviating toothaches.27 The
best results were achieved by the Iberians, who
would “rub urine into the teeth and gums in the
morning, until they start bleeding”.28 The recipes
for the tooth-cleaning powder have been pre-
served: it was made of powdered pumice and mas-
tic from Chios. Dentiscalpium, a toothpick of a sort,
was used to remove food particles wedged be-
tween the teeth. It was used by ancient Greeks, too.
It was made of wood, metal or a feather. Some of
these probes had a tooth-cleaning extension at one
end and an ear-picking extension (auriscalpium) at
the other. Small toiletry kits have been preserved,
containing several probes attached to a ring. These
kits included a dentiscalpium, tweezers (volsella), a
small knife (culter) for cleaning nails, a scalptorium
or probe for head massage and other probes used
for makeup. In any case, oral hygiene and beauti-
ful mouth and teeth were highly regarded in the
Roman world. Artificial teeth were made of bone,
ivory or metal. They were attached to healthy teeth
using golden clips.29
Then followed depilation. Women removed
their armpit and leg hairs using wax or depilatory
creams (psilothrum, dropax) based on a Greek resin
dissolved in oil with some corrosive ingredients. To
complete the process, they would use bronze, silver
or gold tweezers (volsellae) of various lengths (5-
11cm) and shapes (Cat. No. 58-62).
“I was going to tell you not to let your armpits
smell, and to see that your legs were not rough with
bristles. But it’s not, of course, to the coarse Cauca-
sian women I am addressing my remarks, nor yet to
the women who drink the waters of the Caicus.”30
27 Pliny, Naturalis historia, XXXVI, 49, XXXI, 46, XXXII, 21, 26.
28 Catullus, Carmina, XXXVII: Et dens Hibera defricatus urina.
29 K. A. Giunio, 2010, 18, Fn. 18. The Romans indeed de-
veloped dental medicine, adopting the knowledge of the
Etruscans, who were known as skillful dentists.
30 Ovid, 2001, 139 (Ovid, Ars amatoria, III, 193-196).
15
 ÏÏÏ
Rimska moda
Nakon jutarnje toalete bilo je na redu odijeva-
nje. Stoljećima se u Rimu način odijevanja nije mi-
jenjao, bio je raskošan i bez mašte, dostojan naroda
ponosna i duboko svjesna da vlada svijetom. Veli-
ki je dio rimske odjeće osmišljen tako da označava
socijalni status osobe koja ga je nosila. Muškarci su
nosili toge koje su svojim svečanim izgledom bile
simbol uravnoteženosti rimskoga naroda.31 Moda
je prepuštena ženama, u frizurama, kozmetičkim
sredstvima, nakitu, pa i odijevanju.
S obzirom na važnost odijevanja kod Rimljana,
bogate obitelji imale su robove koji su posebno bili
vješti u šivanju (vestiarii, paenularii). Posebne trgovač-
ke obrte osnivali su krojači i bojači tkanina (fullones,
radnja fullonica). Bojom se također odražavao socijal-
ni status pojedinca, stoga što su jarke boje bile uglav-
nom vrlo skupe. Tkanina se bojala u razne nijanse
crvene i ljubičaste, plavu, žutu, zelenu, smeđu, crnu
boju. Posebno je cijenjena boja bila tzv. tirska crve-
no-ljubičasta, carska boja (purpura).32 Boja se dobivala
iz žlijezda nekih vrsta muških puževa u istočnome
Sredozemlju (Haustellum brandaris, bodljikavi volak).
Vrlo popularna bila je boja indigo, kojom se postizalo
više plavih i žutih nijansi. Žuta se dobivala i iz šafra-
na, što je bilo vrlo skupo, stoga se koristilo samo za
odjeću udanih rimskih žena i svećenica vestalki. Jake
boje bile su vrlo skupe, a kako bi se postigla raznoli-
kost boja, tkanina se zagrijavala u kotlovima s bojom
i raznim dodatcima, kao što su: ocat, sol, razne školj-
ke, mahovina, ovčji urin, leća, gljive, divlji krastavci,
orasi, razni kukci, ječmeni slad, razno bilje i korijenje.
31 Nošenje toge za žene, osim u najstarije vrijeme, bilo je
znak sramote, koji je država uvela za sve one žene koje su
počinile kakav veliki prijestup. Za prostitutke se kaže da
su bile jedine žene u Rimu koje su nosile togu, formalnu
odjeću rezerviranu samo za muškarce. Postoje različita
tumačenja ovoga običaja. Vrlo je malo neposrednih doka-
za o tome te oni najvjerojatnije nisu pouzdani. Prostitutke
i kurtizane radije su odijevale šarenu i oskudnu odjeću,
kitnjaste haljine od providne svile (colores meretricii). K. A.
Giunio, 2015, 29-30.
32 Lat. Tyrus, Libanon, pored Sidona, jedan od najvećih
trgovačkih gradova i luka antičke Fenikije.
16
ÏÏÏ
Roman fashion
After performing their morning hygiene, Ro-
mans would get dressed. In Rome, clothing style
had not changed for centuries – it was lavishing,
but with no imagination, worthy of the proud peo-
ple who knew they ruled the world. Most of the Ro-
man garments were designed to indicate the social
standing of the persons who wore them. Men wore
togas, the solemnity of which symbolized the level-
mindedness of the Roman people.31 Fashion with all
its aspects – hairstyles, cosmetics, jewelry and cloth-
ing – was left to women.
As Romans attached great importance to their
clothes, wealthy families had slaves who were par-
ticularly skillful in sowing (vestiarii, paenularii). Tai-
lors and textile dyers (fullones; shop: fullonica) had
their own guilds. Dyes also indicated the social
standing of individuals because bright dyes were
usually very expensive. Textile was dyed in vari-
ous shades of red and purple, and in blue, yellow,
green, brown and black. Greatly appreciated was
Tyrian red, also known as Tyrian purple (purpura) –
the imperial color.32 It was obtained from the glands
of some East Mediterranean male snails (Haustel-
lum brandaris, spiny dye-murex). Also very popu-
lar was indigo dye, used for several blue and yellow
shades. Yellow dye was also obtained from crocus.
As it was very expensive, it was used only for the
clothes of married Roman ladies and Vestal Virgins
(female priests). Intense dyes were very expensive,
too. In order to achieve the diversity of dyes, textile
would be heated in boilers filled with a dye and.
31 Except in the oldest days, wearing a toga was a great
shame for a woman. The government introduced it as a
punishment for all women who had committed some ma-
jor offence. Allegedly, prostitutes were the only women
in Rome who wore togas, formally reserved for men only.
There are various interpretations of this custom. As there
is scarce direct evidence of this, probably it was not so;
they preferred colorful and were scantily clad. Courtesans
wore flamboyant dresses of transparent silk (colores mer-
etricii). K. A. Giunio, 2015, 29-30.
32 Lat. Tyrus, Lebanon – together with Sidon, it was one of
the biggest trading cities and ports of ancient Phoenicia.

Slika 7 - Ženski kip iz Zadra (Iader), prva polovica 1. st. poslije Kr.
Figure 7 – Female sculpture from Zadar (Iader), first half of 1st
century AD
Rimske građanke iz uglednijih i bogatijih druš-
tvenih slojeva nosile su tzv. donju (indumentum) i
gornju (amictus) odjeću. To je višeslojna odjeća koju
čini tunika s rukavima, stola i pala (kat. br. 2) (Sl.
7).33 Ovaj tip odjeće izuzetno podsjeća na grčku noš-
nju, tj. na hiton (χιτών) i himation (ίμάτιον), koja je
snažno civilizacijski utjecala na rimsku modu i na-
čin odijevanja koji su prihvatile pripadnice ugledni-
jih i bogatijih društvenih slojeva. Obje vrste ženske
odjeće oblačile su se kroz glavu.
Tunika (tunica), koja se razlikovala od muške
tunike samo po većoj dužini, dopirala je do gležnje-
va i pojasom je bila stegnuta u struku i ispod prsa
(pojas = strophium), a predstavljala je glavnu odjeću
u ženskoj garderobi.34 Sastojala se od dvaju četvr-
tastih komada vunene tkanine sašivene sa strana i
33 G. Della Sorte Brumat, 1989, 293-311; B. I. Scholz, 1992, 79-92.
34 Najčešća odjeća, koju su obično nosili i slobodni građani i
oslobođenici, bila je tunika.
Vinegar, salt, various clams, moss, sheep urine, len-
tils, mushrooms, wild cucumbers, walnuts, various
insects, barley malt and various plants and roots
would also be added.
Roman ladies from respectable and wealthy
families wore so-called undergarments (indumen-
tum) and outer garments (amictus). These are mul-
tilayered clothes that include a sleeved tunic, stola
and palla (Cat. no. 2) (Sl. 7).33 This type of clothes
strongly resembles the Greek wear – namely, chiton
(χιτών) and himation (ίμάτιον), which had a substan-
tial civilizational impact on the Roman fashion and
dressing. It was adopted by the women from repu-
table and wealthy families. Both types of women’s
clothes had to be pulled over the head.
Tunic (tunica), differing from male tunic only
by its greater length, reached women’s ankles.
They would tighten it around the waist and under
the breast using a sash (strophium). It was the main
garment in a lady’s wardrobe.34 It consisted of two
square pieces of wool fabric, sawn together along
sides and on shoulders, with separate slits for the
head and arms. It could have longer sleeves or short-
er sleeves (manicae); in the latter case it was called
tunica manicata. A flounce of a sort (instita) was an
optional decoration on the lower part of the tunic; it
implied decency and modesty of the honorable ma-
trons.35 Two tunics – the undertunic (subucula) and
the outer tunic (tunica exterior) – were available.
As underwear (indutus), women could wear
under the tunic a breast bandage (strophium, fascia,
mamillare) and panties (capetium).36
33 G. Della Sorte Brumat, 1989, 293-311; B. I. Scholz, 1992, 79-92.
34 The most popular garment, usually worn by both free citi-
zens and freemen, was the tunic.
35 Ovid, Ars amatoria, I, 32: Usus opus movet hoc: vati parete
perito; Vera canam: coeptis, mater Amoris, ades! Este procul, vit-
tae tenues, insigne pudoris, Quaeque tegis medios, instita longa,
pedes. Nos venerem tutam concessaque furta canemus, Inque meo
nullum carmine crimen erit. Ovid, 2001, 88: “Listen to a poet
with expertise: what I sing is true. Venus, mother of Love,
favor my undertaking. Hence, ye narrow frontlets, insignia
of chastity, and ye trailing robes that half conceal the feet. I
sing of love where danger is not; I sing permitted pilferings;
free of all offence my verses are.”
36 A mosaic in a large 4th-century AD villa in Piazza Armer-
ina in Sicily depicts ten young women exercising in a gym
in their two-piece bathing suites (“bikinis”).
17

Slika 8 – Detalj portretne stele Vadike Titue i njene majke
Pasine Voltise iz Podgrađa (Asseria), sredina 1. st. poslije Kr.
Figure 8 – Portrait stela of Vadica Titua and her mother Pasina
Voltissa from Podgrađe (Asseria), detail, mid-1st century AD
na ramenima, s posebnim izrezima za glavu i ruke.
Mogla je imati duže i kraće rukave (manicae) i u tom
slučaju nazivala se tunica manicata. Pri dnu tunike
mogao je biti dodan svojevrsni volan (instita), čije
nošenje pokazuje osjećaj pristojnosti i skromnosti
časnih matrona.35 Mogle su se nositi dvije tunike,
donja (subucula) i gornja (tunica exterior).
Ispod tunike žene su kao donje rublje (indutus)
mogle nositi povez preko grudiju (strophium, fascia,
mamillare) i gaćice (capetium).36
35 Ovidije, Ars amatoria, I, 32: Usus opus movet hoc: vati parete
perito; Vera canam: coeptis, mater Amoris, ades! Este procul, vit-
tae tenues, insigne pudoris, Quaeque tegis medios, instita longa,
pedes. Nos venerem tutam concessaque furta canemus, Inque
meo nullum carmine crimen erit. Ovidije, 2001, 88: “Slušajte
vješta pjesnika; opjevat ću ono što je istinito. Pomozi mi,
majko Amorova, u ovome što započeh. Podalje se držite,
vi tanke ženske povezače, znakovi stida, i dugački skuti
na halji časne gopođe, što noge do pola skrivate: ja pjevam
o sigurnoj Veneri i o skrovitostima koje su dopuštene, i u
mojoj pjesmi neće biti nikakva zla”.
36 Na mozaiku iz velikoga ljetnikovca u Piazza Armerina
na Siciliji iz 4. st. poslije Kr. predstavljeno je deset mladih
žena koje vježbaju u gimnastičkoj dvorani i na sebi imaju
dvodjelni kupaći kostim (“bikini”).
18
Slika 9 – Detalj portretne stele Veturije Eje i supruga joj
Veronija Etora iz Ostrovice, 80. - 90. god. 1. st. poslije Kr.
Figure 9 – Portrait stela of Veturia Eia and her husband
Veronius Etor from Ostrovica, detail, years 80-90 of the 1st
century AD
A Roman matron had to wear a stola (stola)
over her tunic. Wearing a stola was ordered by
the Senate so that matrons could differ from the
women from lower classes and female slaves. Stola
was a long, very draped gown, caught at the waist,
and with its lower braiding adorned with a purple
sash (clavus). It reached all the way to the toes (ad
talos stola demissa).37 Matrons with three or more
children were entitled to decorate their stolae in
a different way than other matrons, but the liter-
ary sources and monuments available to use do
not provide details as regards this difference. De-
pending on their means, they could decorate this
garment to make it look more solemn: they could
choose a better material, adorn the hem of their
stolae and add various accessories, pearl strings,
silver ornaments, jewels etc.
When going out, women would wear a cloak
(palla) over their stola. The cloak was a toga-like
garment wrapped up around the body, hanging
down from one or both shoulders. One extension
of it could be thrown over the head, symbolizing
a married woman’s modesty, chastity and dignity
in public (pudicitia).38 Cloaks came in several colors,
including blue, green and yellow.
37 Horace, Satires, 1, 2, 99.
38 A women’s equivalent to the men’s cloak (pallium).
 Rimska matrona morala je preko tunike nositi
stolu (stola). Nošenje stole propisao je Senat da bi
se matrone razlikovale od žena niskoga podrijetla i
ropkinja. Stola je bila duga i bogato drapirana halji-
na, uhvaćena u struku i s donjim rubom ukrašenim
purpurnom trakom (clavus), dopirala je sve do nož-
nih prstiju (ad talos stola demissa).37 Matrone koje su
bile majke troje ili više djece imale su pravo ukrasiti
svoje stole drukčije od ostalih matrona. Međutim,
literarni izvori i spomenici kojima raspolažemo ne
pokazuju nam detaljno u čemu se ta razlika sasto-
jala. Ovoj su odjeći, ovisno o mogućnostima, doda-
vale i svečaniji ton, što se ogledalo u vrsti tkanine,
urešenom obrubu stole, koja je mogla biti ukrašena i
različitim dodatcima, biserjem, srebrnim ukrasima,
ukrasima od dragoga kamenja i slično.
Prilikom izlaska preko stole žene su stavljale
neku vrstu toge, plašta (palla), pravokutni komad
platna obavijen oko tijela i obješen o jedno ili oba
ramena, čiji se jedan krak mogao prebaciti preko
glave, što je simboliziralo skromnost, čednost, do-
stojanstvo udane žene u javnosti (pudicitia).38 Plašt
se nosio u više boja, među ostalim, u plavoj, zelenoj
i žutoj boji.
Naši primjeri (kat. br. 13-15) pokazuju način
nošenja rimske odjeće građanskih osoba, bez obzira
na godine i status žene (djevojka ili udana žena), a
prikazane su žene različitih generacija, u pravilu su
se u javnosti pokrivale plaštem preko glave (vela-
tio capitis). Na portretnoj steli Vadike Titue i njezine
Slika 10 - Zavjetni žrtvenik Latri iz Nadina (Nedinum), 2. st.
majke Pasine Voltise (kat. br. 14) (Sl. 8) obje imaju poslije Kr. AMZd, inv. br. A7621. Manji zavjetni žrtvenik s
na isti način formiran veo, pa i naušnice istoga obli- paterom na vrhu, posebno zanimljiv zbog prikaza ženske
ka. Veturija Eja na steli iz Ostrovice (kat. br. 15) (Sl. osobe na prednjoj strani, duge kose i s maramom, ruku
9) ispod vela nosi i maramu kojom potpuno prekri- položenih na žrtvenik ispred nje (boginja Latra ili svećenica).
va kosu. Možemo pretpostaviti da se ovdje radi o Figure 10 – Votive altar dedicated to goddess Latra, from
Nadin (Nedinum), 2nd century AD AMZd, Inv. No. A7621.
elementu lokalne, odnosno liburnske nošnje (Sl. 10
Small votive altar with a patera on top, with a particularly
i 11).39 I frizura je vjerojatno bila jednostavna, dio interesting figure on its front side: a long-haired woman with
jednostavnoga autohtonog izraza, a ne složena fri- head scarf, hands resting on an altar in front of her (goddess
zura carica flavijevskoga doba. Treba naglasiti da Latra or her priest).
su i žene u Rimu, ako su prisustvovale prinošenju
žrtava ili učestvovale na vjerskim svečanostima, Our examples (Cat. No. 13-15) show the way
Roman citizens wore their clothes, regardless of
their age and – when it comes to women – their
marital status (girls or married women). Women
37 Horacije, Satires, 1, 2, 99.
of various generations are depicted. As a rule, they
38 Odgovara muškom plaštu (pallium).
would cover their head with the cloak (velatio capi-
39 N. Cambi, 1989, 35; N. Cambi, 2000, 49-50, kat. br. 62, tab.
81; D. Maršić, 2002, 125-128; N. Cambi, 2005, 68-69, sl 96. tis) when in public. On the portrait stela of Vadica

19

pokrivale glavu četvrtastom maramom od grimizne
ili plave tkanine, ukrašenom resama (rica).40
Na dan određen za vjenčanje žene su se obla-
čile u odjeću uobičajenu za takvu priliku – tuniku
bez poruba (tunica recta) pridržanu vunenim po-
jasom s dvostrukim obrednim čvorom (cingulum
Herculeum), a povrh toga imale su ogrtač (palla) boje
šafrana.41 Na noge su se stavljale sandale u istom
tonu. Na vrat se stavljala metalna ogrlica, na glavu,
preko kose učvršćene pomoću šest umjetnih vitica
odvojenim vrpcama (seni crines) što su ih svećenice
djevice vestalke nosile za cijelo vrijeme svoje služ-
be, narančasti veo s plamenim odsjajima, odakle
mu naziv flammeum, koji je skrivao gornji dio lica
i na koji se stavljala jednostavno ispletena kruna.42
40 Resama (fimbriae) su mogle biti ukrašene i tunike, ponekad
su rese bile izrađene od zlatnih niti.
41 L. La Follette, 2001, 54-64.
42 Flammeum, taj crveno-narančasti veo, boje kao munja, nos-
ile su obično svećenice flaminike. Flaminica Dialis bila je
svećenica Junone, supruga svećenika flamena Dijala (fla-
men Dialis), svećenika Jupitera. Svećenici su to visokoga
20
Slika 11 – Zavjetni žrtvenik Valetudini Sta(…) iz Obrovca –
Zelengrada (Sidrona), 1. – 2. st. poslije Kr. AMZd, inv. br.
A7276. Na prednjoj strani žrtvenika prikazan ženski lik s
velom na glavi.
Figure 11 – Votive altar Valetudini Sta(…) from Obrovac –
Zelengrad (Sidrona), 1st – 2nd century AD AMZd, Inv. No. A7276.
Veiled woman’s figure depicted on the front side of the altar.
Titua and her mother Pasina Voltissa (Cat. No. 14)
(Fig. 8), they both wear their veils the same way,
they even have identical earrings. Veturia Eia on the
stela from Ostrovica (Cat. No. 15) (Fig. 9) also wears
a head scarf fully covering her hair. We can assume
it is an element of the local, Liburnian-style fashion
(Fig. 10 and 11).39 The hairstyle, too, must have been
simple, autochthonous – not a complex hairstyle of
the empresses of the Flavian era. We should point
out here that, when attending sacrifice offerings or
taking part in religious ceremonies, Roman women
would cover their heads with a square head scarf
made of crimson or blue fabric and decorated with
tassels (rica).40
On their wedding day, women would put
on the clothes standard for such occasions: an un-
hemmed tunic (tunica recta) fastened with a wool
girdle with the double ceremonial know (cingulum
Herculeum). On top of it they would dress a saffron
robe (palla).41 Sandals of the same color would be
worn. A metal necklace, too. Vestal Virgins would
wear an orange veil with fiery reflections – hence
the name flammeum. They would pull over the head
and over the hair fixed with six artificial locks sep-
arated with ribbons (seni crines) that they would
wear during their priesthood. The veil covered
the upper part of the face. A simply woven crown
would be worn on top of the veil.42 They wore a
39 N. Cambi, 1989, 35; N. Cambi, 2000, 49-50, Cat. No. 62,
Tab. 81; D. Maršić, 2002, 125-128; N. Cambi, 2005, 68-69,
Fig. 96.
40 Tunics could also have tassels (fimbriae); the tassels would
sometimes be made of golden threads.
41 L. La Follette, 2001, 54-64.
42 Flammeum, the reddish-orange veil – the color of a lightning
– was usually worn by the flaminicas – also female priests.
Flaminica Dialis was a priestess of Juno and the wife of
flamen Dialis, a priest of Jupiter. These were high-ranking
Nosile su bijelu stolu s lanenim plaštem (palla) i po-
čeonik (infula) oko kojega su visile vrpce (vittae), a
tijekom žrtvovanja i veo (suffibulum).43 Suffibulum je
četvrtasti komad platna obrubljen grimizom koji se
osiguravao kopčom. Prekrivao je glavu i možda dio
ramena te je bio sličan velu koji su nosile mladenke.
Smatra se da su suffibulum i mladenkin veo ostatci
šala koji se u arhajsko doba nosio preko glave i ra-
mena (ricinium). Prestao se upotrebljavati kada su
Rimljani počeli nositi palu.
I muškarci i žene znali su nositi pojas oko bo-
kova, žene bogatije ukrašen (zona, zonula, cingulum).
Odjeća je izrađivana od vune (lana), pamuka ili
lana (byssus, linum)44 i uvozne svile (sericum, bom-
bycinum).
Svila – fino, sjajno vlakno koje se dobiva od-
matanjem čahura dudova svilca (Bombys mori).
Dudov svilac podrijetlom je iz Kine, odakle potje-
če i svila. Prve svilene tkanine došle su u Europu
preko Indije oko 100. g. prije Kr. “putem svile”,
putem dugim 6500 km. Pojam “put svile” prijevod
je njemačkoga izraza Seidenstraβe koji je upotrije-
bio njemački geograf Ferdinand von Richthofen u
19. stoljeću. Ta drevna trgovačka ruta povezivala
je Kinu sa zapadom. Njom su između dviju veli-
kih civilizacija – Rima i Kine – putovali i dobra i
ideje. Svila je išla na zapad, a vuna, zlato i srebro
putovali su na istok. Haljine od ove tanke i fine
tkanine u raznim bojama i ponekad ukrašene zlat-
nim ukrasima (limbus, paragauda – zlatom i drugim
ukrasima ukrašeni rubovi tunika) spominjali su i
neki pjesnici Augustova doba.45 Oni koriste izraz
Coa Vestis, prozirne haljine od neke vrste svile s
ranga, određeni za jedno božanstvo i s vrlo strogim ob-
vezama i pravilima. Odijevale su se u obojenu odjeću
(venenato operitur). Kosu su nosile podignutu u koničnu
punđu, koju je držala purpurna vrpca (tutulus). Glavu su
prekrivale crvenom maramom (flammeum). Nosile su mali
četvrtasti ogrtač s obrubom (rica) na koji je bila pričvršćena
grančica sa sretnoga stabla, a izrađivale su je virgines in-
genuae patrime matrimaequae.Tunika je bila od vune i šivana
vunom. Mladenke su nosile flammeum kao dobar predznak
s obzirom na to da flaminikama nije bio dopušten razvod.
L. La Follette, 2001, 55; K. A. Giunio, 2011, 82; K. A. Gi-
unio, 2015, 21-22.
43 L. La Follette, 2001, 57-61.
44 Predmet je česte rasprave je li Byssus pamuk ili lan.
45 Primjerice Tibul, Aliorumque Carminum, II, 6.
white stola with a flax cloak (palla) and a headband
(infula) decorated with cloth strips (vittae) hanging
around it. When offering a sacrifice, they also wore
a veil (suffibulum).43 Suffibulum is a square piece of
linen with a purple border and kept in place with a
brooch. It covered the head and, possibly, shoulders
and resembled the bridal veil. It is believed that the
suffibulum and bridal veil are the remainders of the
scarf that covered the head and shoulders in the
archaic period (ricinium). They stopped wearing it
when the Romans started wearing the palla.
Both women and men would sometimes wear
a girdle around their hips. The women’s version
was more decorated (zona, zonula, cingulum).
The clothes were made of wool (lana), cotton
or flax (byssus, linum)44 and imported silk (sericum,
bombycinum).
Silk is a delicate, glossy fabric obtained by un-
winding of silkworm (Bombys mori) cocoons. Silk-
worm originates from China and so does silk pro-
duction. The first silk came to Europe via India
around 100 BC, using the “silk road” – a 6,500km-
long route named this way by German geographer
Ferdinand von Richthofen in the 19th century (it is
the translation of the German term Seidenstraβe).
This ancient trade route linked China with the
West, enabling two great civilizations – Rome and
China – to exchange goods and ideas. Silk traveled
west and gold and silver traveled east. Dresses
made from this thin and delicate fabric that came in
various colors and were sometimes decorated with
gold (limbus, paragauda – tunic borders decorated
with gold and other ornaments) are mentioned by
priests, consecrated to a single deity and with very strict
obligations ands rules. Flaminicas wore colored clothes
(venenato operitur). They would tie their hair into a conical
bun and fix it with a purple ribbon (tutulus). They would
cover the head with a red head scarf (flammeum). They wore
a small square garment with fringed edges (rica) to which a
twig from a lucky tree was attached. It was made by virgines
ingenuae patrime matrimaequae. The stitched tunic was made
of wool. Brides wore the flammeum as a good omen because
flaminicas were not allowed to divorce. L. La Follette, 2001,
55; K. A. Giunio, 2011, 82; K. A. Giunio, 2015, 21-22.
43 L. La Follette, 2001, 57-61.
44 It is still under discussion whether byssus was cotton or
flax.
21
 Slika 12 – Držak lepeze s nanizanim
jantarnim perlama iz Nina (Aenona), 1. - 2.
st. poslije Kr.
Figure 12 – Fan handle lined with amber
beads from Nin (Aenona), 1st - 2nd century
AD
otoka Kosa.46 Upotreba svile bila
je vrlo prisutna, čak i za muškarce,
unatoč mnogim nastojanjima da se
upotreba spriječi ili ograniči, ba-
rem muškarcima.47
I žene i muškarci kod kuće
su nosili sandale (soleae). To je bila
najjednostavnija obuća, sastojala se
od potplata pričvršćenoga za nogu
kožnim remenčićima, koji su se
obavijali oko gležnja. Smatralo se
nepristojnim izvan kuće nositi san-
dale, pa su ih Rimljani zamjenjivali
obućom u obliku čizmica (calcei),
koje su dopirale do listova i ima-
le dva uspravna otvora sa strane.
Četiri kožna remena omotana oko
noge zatvarala su obuću. Ženske čizmice (sandalia)
bile su slične muškim, od kojih su se razlikovale pri-
je svega u tome što su bile lakše i pravljene od mek-
še kože, živih boja i fantastičnijih i bogatijih ukrasa,
izrađenih uglavnom od bisera i dragoga kamenja.48
Oko ruke matrona je nosila učvoren rupčić
(mappa ili sudaria) za brisanje lica od prašine i
znoja.49 Za rashlađivanje koristila se lepeza (fla-
bellum) od raznoga perja. Kao držak lepeze mogla
46 Morska svila izrađena od svilenih niti jedne vrste školjki
iz istočnoga Sredozemlja (Pinna nobilis).
47 U vrijeme cara Tiberija, vladao od 14. do 37. g. zabran-
jena je upotreba za muškarce: ne vestis Serica viros foedaret,
kako navodi Tacit. Tacit, 2006, 143 (II, 33): “Na sljedećoj
sjednici Senata mnogo su toga protiv raskoši građanstva
rekli konzular Kvint Haterije i bivši pretor Oktavije Fron-
ton te je zaključeno da se posuđe od puna zlata ne pravi za
posluživanje jela i da svileno odijelo ne kalja muževe”.
48 Ono što nazivamo japankama išto nam je najdraža ljetna
obuća, razvilo se još u drevnom Egiptu. Nosili su ih i Grci
i Rimljani. Zovimo ih stoga “egipćankama” ili “rimljanka-
ma”! C. Alfano, 1987, 23-117.
49 Maccinium, rupčić za brisnje nosa, javlja se tek u 3. st.
poslije Kr.
22
some poets of the Augustan period.45 The term they
use is Coa Vestis, referring to some kind of silk from
the island of Kos.46 Silken garments were very pop-
ular, even among men, despite some efforts to ban
or limit its use, at least by men.47
At home, both women and men wore sandals
(soleae). It was the simplest footwear, consisting of a
sole with leather straps attaching it to the foot and
wrapping around the ankles. It was considered im-
polite to wear sandals outside one’s house. When
going out, they would replace them with boot-like
footwear (calcei) that reached to the calves and had
two vertical openings on the side. Four wide leather
straps attached it to the foot. Women’s boots (san-
dalia) were similar to the men’s version. The major
difference was that they were lighter and made of
softer leather, in bright colors and with rich, more
fanciful decorations, mostly made of pearls and
precious stones.48
Tied around her wrist, a matron would wear
a handkerchief (mappa or sudaria) for wiping dust
and sweat off her face.49 A fan (flabellum) made of
varied feathers was used for cooling. A bronze
needle with a plate-like extension at one end and
lined with amber beads could be used as a fan han-
dle (Fig. 12).50
45 E.g. Tibullus, Aliorumque Carminum, II, 6.
46 Sea silk, produced from the silky filaments of secreted by
an east Mediterranean shell (Pinna nobilis).
47 During the reign of Emperor Tiberius (14-37 AD), men
were forbidden to wear silk: ne vestis Serica viros foedaret,
as Tacitus puts it. Tacitus, 2006, 143 (II, 33): “At the next
meeting of the Senate, a long disquisition on extravagance
in the state was delivered by the ex-consul Quintus Hat-
erius and the former praetor Octavius Fronto. It was then
decided that vessels for serving food should not be made
of solid gold, and that men not dishonor themselves by
wearing silk clothing”.
48 Our favorite summer footwear that we call “Japanese
flip-flops” (in some languages – the author’s remark) de-
veloped way back in ancient Egypt. Greeks and Romans
wore it. We might as well call them “Egyptian flip-flops”
or “Roman flip-flops”! C. Alfano, 1987, 23-117.
49 Maccinium, the nose-wiping handkerchief, appeared not
earlier than in the 3rd century AD.
50 Archaeological Museum Zadar, Inv. No. A27847; excavat-
ed in Nin (Aenona), it is now exhibited in the Museum of
Nin Antiquities. Length: 17.6cm. M. Bolla, 2004, 207, 231;
E. Gagetti, 2007, 134-135, Fig. 1.
se koristiti brončana igla s pločastim proširenjem
na jednom kraju i nanizanim jantarnim perlama
(Sl. 12).50
Nakit, star koliko i čovječanstvo, služi ljudima
za ukras. Osim ukrasne, često ima i erotičku, od-
nosno magičnu funkciju, a simbolizira i društveni
položaj pojedinca. Nakitom su se kitile uglavnom
žene. Ogrlice (monilia, catenae), narukvice (armillae),
nanogvice (periscelis), prstenje (anuli, annuli), nauš-
nice (inaures) i drugi dijelovi nakita izrađivali su se
od različitih vrsta materijala. Posebno su zanimlji-
vi primjerci od zlata, jantara i gagata (crne smole).
Prikazivanje nakita na ženskim portretima (ornatus
muliebris) imalo je za svrhu isticanje bogatstva i po-
ložaja, i u obitelji i u društvu. Veturija Eja na por-
tretnoj steli iz Ostrovice prikazana je s kruškolikim
naušnicama i s prstenjem na zadnja dva prsta lijeve
ruke (kat. br. 15). Nadalje, u otvorenom dlanu lijeve
ruke drži i kutijicu za nakit (pyxis, pyxidula). Žene su
na ruci nosile prstenje/ključeve za otvaranje kutiji-
ca u kojima su čuvale svoje dragocjenosti (kat. br.
120-121). I majka i kći, Vadika Titua i Pasina Vol-
tisa, prikazane su s kruškolikim naušnicama (kat.
br. 14).
Posebnoga su uporabnog karaktera bile fibule
(fibulae, odnosno spone, kopče, igle), koje su služile
za pričvršćivanje odjeće.51 Izrađivale su se od razli-
čitih materijala i bile ukrašene raznim tehnikama.
Spajale su različite dijelove odjeće od kože ili tka-
nine, pa im je o tome ovisila veličina, a katkada su
imale i funkciju statusnoga simbola. Vrlo su razno-
like tipologije. Fibule su mogle služiti i kao ukras.
Žene su kopčale odjeću na oba ramena, ali su nosile
fibulu i na grudima, ponekad na rukavima tunike,
pa i iznad koljena. Fibule su mogle biti i manjih di-
menzija. Kao dio ženske nošnje fibule se mogu ra-
zlikovati po načinu ukrašavanja i ukrasnim motivi-
ma (višestruko raščlanjene fibule, emajlirane fibule)
(kat. br. 126-129).
50 Arheološki muzej Zadar, inv. br. A27847, mjesto nalaza je
Nin (Aenona), trenutačni smještaj postav u Muzeju ninskih
starina. Dužina 17,6 cm. M. Bolla, 2004, 207, 231; E. Gag-
etti, 2007, 134-135, sl. 1.
51 R. Koščević, 1980, 7-11; S. Ivčević, 2002, 229-275; M. Buora
– S. Seidel, 2008, 10-215; ...
As old as mankind, jewelry is used for deco-
rative purposes. However, it often has erotic and
magic purposes, too. It also symbolizes an individ-
ual’s social standing. In ancient Rome, jewelry was
mostly used by women. Necklaces (monilia, catenae),
bracelets (armillae), anklets (periscelis), rings (anuli,
annuli), earrings (inaures) and other jewelry were
made of various materials. Particularly interesting
are the pieces made of gold, amber and jet (black
resin). When depicted on female portraits (ornatus
muliebris), women would display their fine jewelry
in order to emphasize their wealth and status, both
in their family and in society. Veturia Eia, depicted
on a portrait stela found in Ostrovica, with pear-
shaped earrings and with rings on the little finger
and ring finger of her left hand (Cat. No. 15). On
her palm she holds a jewelry box (pyxis, pyxidula).
The rings women wore on their fingers also served
as keys to the boxes in which they kept their jew-
elry and trinkets (Cat. No. 120-121). Both mother
and daughter, Vadica Titua and Pasina Voltissa, are
shown with pear-shaped earrings (Cat. No. 14).
Fibulae (brooches, pins) were pieces of jewelry
that had a practical function, too: they were used
for fastening clothing.51 They were made of various
materials and various techniques were used to dec-
orate them. As their purpose was to fasten various
leather or textile garments, they came in various
sizes. They could also be status symbols. Their ty-
pology is varied. Fibulae also had a decorative pur-
pose. Women fastened their clothing on both shoul-
ders, but they would also wear their fibulae on their
breast, on tunic sleeves and sometimes even above
their knees. The fibulae used for the latter purpose
could be somewhat smaller. As part of women’s at-
tire, fibulae can differ by the way they are decorated
and by their ornamental motifs (multi-segmented
fibulae, enameled fibulae) (Cat. No. 126-129).
51 R. Koščević, 1980, 7-11; S. Ivčević, 2002, 229-275; M. Buora
– S. Seidel, 2008, 10-215; ...
23
 ÏÏÏ
Rimske frizure
Velika pozornost posvećivala se oblikovanju
frizura, češljanju kose (coma), kako kod žena, tako
i kod muškaraca. Moda rimskih frizura bila je u
stalnoj mijeni, posebno u rimskome carskom razdo-
blju, s čestim pretjerivanjima. Stilovi nekih osobito
su osebujni, a kronologija je uspješno napravljena
usporedbom brojnih sačuvanih rimskih portreta di-
ljem Carstva s portretima na novcu. Karakteristika
je portretne plastike diljem Carstva da način češlja-
nja doslovno ponavlja modu carskoga dvora. Estet-
ski kriteriji i norme postavljene u rimskoj carskoj
portretistici i plastici doslovno se primjenjuju i na
portretima građanskih osoba. Vid je to carske pro-
pagande i komunikacije između središta Carstva i
ostalih provincija. Naručitelji portreta i kipova si-
gurno pripadaju višem građanskom sloju.52
Mlade djevojke nosile su uglavnom jednostav-
ne i kraće frizure, dok su rimske matrone nosile
složene i neobične frizure, koje su izrađivale za to
specijalizirane ropkinje, odnosno ropkinje stručne u
češljanju kose (ornatrices).53 Ponekad su se obraćale
frizerima (tonsor).
Slično kao i danas, kosa je za Rimljane bila
izraz osobnoga identiteta, kao i odjeća. Tip frizure
određen je brojnim čimbenicima, kao što su spol,
dob, socijalni status, bogatstvo, pa i zanimanje. Za
Rimljane je kosa kod žena imala i erotski karak-
ter, ljepota žene bila je vezana uz to kako je držala
kosu, stoga su i dosta vremena trošile na izradu
frizura.
Frizerski posao smatran je isključivo ženskim
zanimanjem. Poduže dotjerivanje kose kod žena
se toleriralo, iako je, primjerice, Tertulijan s gnuša-
njem komentirao vrijeme i energiju koje žene troše
52 Antički portret u Jugoslaviji, 1987, 44-61 (N. Cambi); P. Vir-
gili, 1989, 33-72; N. Cambi, 1991, 9-18, 45-165; N. Cambi,
2000, 7-119; M. Kolega, 2003, 351-355.
53 Ornatrix predstavljena na ulomku nadgrobne edikule iz
Potaissa (današnji Turda) u Rumunjskoj: L. Schumka,
2008, 172-191; M. Bărbulescu, 2014, 222-225. Čuveni spo-
menik iz Neumagen-a: M. Baltzer, 1983, 7-151.
24
ÏÏÏ
Roman hairstyles
Both women and men attached great impor-
tance to doing and combing their hair (coma). Hair-
style fashion was constantly changing, especially
during the Empire, often resulting in exaggerations.
Some hairstyles were particularly peculiar and their
chronology has been established by comparing nu-
merous Roman portraits from all over the Empire
with portraits on coins. Characteristically, the Ro-
man portrait plastic throughout the Empire mir-
rored the fashion-of-the-day in the Court. The es-
thetic criteria and standards found on the portraits
and sculptures of emperors were applied in detail
on the portraits of citizens. This was one of the
ways of propaganda and communication between
the imperial capital and provinces. Those who com-
missioned such portraits and statues certainly be-
longed to higher social classes.52
Young Roman girls usually had simple hair-
styles, cutting their hair short; matrons, on the oth-
er hand, had complex and peculiar coiffures, done
for them by specially trained female slaves. Other
slaves (ornatrices) specialized in combing matrons’
hair.53 Matrons would sometimes go to a hairdress-
er (tonsor).
In a similar manner as today, hair was for the
Romans an expression of one’s personal identity,
same as clothes. The type of hairstyle depended on
a number of factors: sex, age, social standing, wealth
and even profession. Hair was for the Romans of
erotic character, too: a woman’s beauty was closely
connected with her hairstyle. This is why women
spent lots of time having their hair done.
A hairdresser’s job was considered a women’s
profession only. Women’s tendency to spend hours
doing their hair was tolerated, although Tertullian,
52 Antički portret u Jugoslaviji, 1987, 44-61 (N. Cambi); P. Vir-
gili, 1989, 33-72; N. Cambi, 1991, 9-18, 45-165; N. Cambi,
2000, 7-119; M. Kolega, 2003, 351-355.
53 An ornatrix, as depicted on the fragment of an aedicula
from Potaissa (present-day Turda) in Romania: L. Schum-
ka, 2008, 172-191; M. Bărbulescu, 2014, 222-225. Famous
Neumagen monument: M. Baltzer, 1983, 7-151.
na friziranje.54 Brojni prizori na nadgrobnim i dru-
gim reljefima svjedočanstvo su koliko su rimske
žene držale do svoga izgleda, svojih frizura, koje
su bile znakom kultivirane i elegantne žene. Kosa
je bila znakom bogatstva, društvenoga statusa, pa i
ukusa i mode. No vrlo često, za razliku od suvreme-
nih frizura, o udobnosti, prirodnosti i praktičnosti
nije se vodilo računa. “Prirodni stil” Rimljani su po-
vezivali s barbarima, za koje su vjerovali da nemaju
ni sredstava ni kulture za izradu razrađenih frizura.
Frizurama su simbolizirani i posebni trenutci
ili obredi. Raspuštena kosa, primjerice, bila je uobi-
čajena na sprovodima, seni crines nosile su mladen-
ke i djevice vestalke: razdijeljena kosa počešljana u
šest pletenica, u slučaju mladenke kosa je bila razdi-
jeljena nekom vrstom drška željeznoga koplja (hasta
recurva, hasta caelibaris) te okrunjena cvijećem.
U doba Kraljevstva i Republike žene su bile vrlo
jednostavno češljane. Do svadbe češljale su se saku-
pljajući kosu u konjski rep ili malu punđu na potiljku.
Potom je kosa bila skupljena na potiljku i pričvršćena
trakama, iglama i ukosnicama ili je bila upletena u
pletenicu, pa je od nje napravljena punđa na tjemenu.
Moda je u ovom razdoblju slijedila diktate klasične
Grčke, a ponajviše se inspirirala etrurskom modom.
Tutulus je vrlo popularna frizura etrurskoga podrije-
tla, a radi se o vrsti visoke punđe na vrhu glave.
Krajem Republike mijenjaju se običaji, moda
rimskih frizura postaje znatno razrađenija. Oktavi-
ja, sestra cara Augusta i supruga Marka Antonija,
tako je inaugurirala tip frizure (tip “Oktavija”) koji
su oponašale sve žene u carskoj palači. Ta se frizura
sastojala od čvora (nodus) na čelu izrađena poput
jednoga jastučića, dok je ostala kosa u pletenica-
ma bila skupljena na potiljku.55 Na prednjoj strani
ostavljala je samo jednu kovrču, znak koketnosti.
Prirodnu evoluciju takve frizure čini frizura carice
Livije iz njezinih zrelih godina.
54 Tertulijan, De Cultu Feminarum, 2, 7: Quid enim tanta ornandi
capitis operositas ad salutem subministrat? Quid crinibus ues-
tris quiescere non licet, modo substrictis, modo relaxatis, modo
suscitatis, modo elisis? Aliae gestiunt in cincinnos coercere, aliae
ut uagi et uolucres elabantur, non bona simplicitate. Affigitis
praeterea nescio quas enormitates sutilium atque textilium cap-
illamentorum, nunc in galeri modum quasi uaginam capitis et
operculum uerticis, nunc in ceruicum retro suggestum.
55 K. Fittschen – P. Zanker, 1983, 1-3, tab. 1.
for instance, commented with loathing on the time
and energy they spend for it.54 Numerous scenes
found on grave reliefs and elsewhere can be seen
as evidence to how highly Roman women regarded
their appearance and hairstyles, considering them
symbols of refinement and elegance. Hair was a
symbol of wealth, status and even taste and fash-
ion. However, unlike today, convenience, natural
look and practicality were not considered a prior-
ity. “Natural style” reminded the Romans of bar-
barians, who – as they believed – lacked both funds
and culture to have elaborate hairstyles.
There were also particular hairstyles for special
occasions or ceremonies. Undone hair, for instance,
was common at funerals. Brides and Vestal Virgins
had seni crines – parted hair tied in six plaits (in the
case of brides, hair was parted with a bent spear-
hook of a sort (hasta recurva, hasta caelibaris) and was
crowned with flowers.
During the Kingdom and Republic, women
combed their hair in a very simple way. Before
marriage, they would comb it in such way that they
would tie it in a pony tail or in a small bun at the
back of their head. Then they would bundle it at the
back and fix it with ribbons, hairgrips and hairpins,
or they would braid it and then make a top knot of
the braid. The fashion of that period was dictated
by the fashion of the classical Greece and was pri-
marily inspired by the Etruscan fashion. Tutulus
was a very popular coiffure of Etruscan origin. It
was a very high top knot.
Towards the end of the Republic, customs
start changing and Roman hairstyles become much
more elaborate. Octavia, sister of August and wife
of Mark Anthony, inaugurated a hairstyle herself
(“Octavia” type). It was imitated by all the women
in the court. It had a cushion-shaped knot (nodus)
above the forehead and the rest of the (braided) hair
54 Tertullian, De Cultu Feminarum, 2, 7: Quid enim tanta ornandi
capitis operositas ad salutem subministrat? Quid crinibus ues-
tris quiescere non licet, modo substrictis, modo relaxatis, modo
suscitatis, modo elisis? Aliae gestiunt in cincinnos coercere, aliae
ut uagi et uolucres elabantur, non bona simplicitate. Affigitis
praeterea nescio quas enormitates sutilium atque textilium cap-
illamentorum, nunc in galeri modum quasi uaginam capitis et
operculum uerticis, nunc in ceruicum retro suggestum.
25
 Slika 13 – Staklena
kameja s portretom
carice Livije iz Vida
(Narona), rano 1. st.
poslije Kr. (Fototeka AM
Narona u Vidu).
Figure 13 – Glass cameo
with portrait of Empress
Livia from Vid (Narona),
early 1st century AD
(Photo Library of AM
Narona in Vid).
Od ranoga 1. st. poslije Kr. u modi je vrlo jedno-
stavna i skladna frizura. Razdjeljak po sredini glave
dijelio je kosu koja je padala simetrično oko lica, uo-
kvirujući ga pokojim uvojkom (Mittelscheitelfrisur).
Portreti žena, odnosno mladih djevojaka (kat. br. 3 i
4), imaju prepoznatljive frizure koje nose carice i žene
s dvora julijevsko-klaudijevske dinastije (Antonija
Mlađa, Agripina Starija, Livija i Agripina Mlađa).56
Osim što način češljanja oponaša modu carskoga dvo-
ra, i fizionomijski detalji, uglačanost površine lica te
prikaz individualnih osobina mladolika i lijepa izgle-
da, kiparski su tretirani na klasicistički način. Augu-
stovska idealistička stilska koncepcija proteže se kroz
prva desetljeća 1. st. poslije Kr. s manjim odstupanji-
ma. Na portretima klaudijevskoga razdoblja (car Kla-
udije vladao od 41. do 54. g.) u modi je tzv. Agripinina
frizura koju karakterizira gusta mreža malih kovrčica
koja zamjenjuje valovite bočne strane.57 U Neronovo
doba (vladao 54. do 68. g.) napušta se središnji razdje-
ljak, koristi se kraća kosa s pužastim kovrčama, frizu-
ra ostavlja uši vidljivima, a pletenice koje čine gornji
dio čvora produžuju se i presavijaju.
56 Sredinom 18. st. zadarski liječnik Ante Danieli Tommaso-
ni posjedovao je najveću privatnu zbirku u Dalmaciji. Nje-
gova je zbirka sadržavala uglavnom arheološku građu,
nabavljenu većinom otkupom iz Nina, Zadra i drugih
mjesta u Dalmaciji i šire, znači podrijetlo je pojedinih djela
upitno. J. Bankó – P. Sticotti, 1895, 52-105.
57 Agripina Mlađa, posljednja supruga cara Klaudija, ma-
jka cara Nerona. Primjer portreta Agripine Mlađe iz
Arheološkoga muzeja Istre u Puli: N. Cambi, 2000, 44, br. 47,
tab. 56, 57. Vidi i K. Fittschen – P. Zanker, 1983, 5-6, tab. 4, 5.
26
was tied in a bun at the back.55 A single curl – a sign
of flirtatiousness – was left in front. The hairdo of
Empress Livia at her ripe age was a natural evolu-
tion of such style.
A very simple and trimmed hairdo had
been in fashion since the early 1st century AD.
Hair was parted down the middle, falling sym-
metrically around the face and framing it with
a few locks (Mittelscheitelfrisur). The portraits of
women and young girls (Cat. No. 3 and 4) depict
recognizable hairstyles worn by empresses and
court ladies during the Julio-Claudian dynas-
ty (Antonia the Younger, Agrippina the Elder,
Livia and Agrippina the Younger).56 The comb-
ing style clearly imitates the fashion of the day
in the imperial court. The physiognomic details,
smooth facial features and the depiction of indi-
vidual features of youth and beauty were treated
by sculptors in the classicistic manner. With oc-
casional departures, the idealistic Augustan style
spanned the first decades of the 1st century AD.
As can be seen on the portraits from the Claudi-
an era, the fashion of the day (Claudius reigned
from 41-54 AD) was the so-called Agrippina coif-
fure, characterized by thick small curls that had
replaced the wavy sides.57 In Nero’s era (54-68
AD), the middle parting is abandoned, hair is
shorter with tiny snail curls, ears are visible and
the plaits forming the upper part of the knot be-
come longer and bent.
A young woman’s head (Cat. No. 3) has ideal,
calm facial features; the face has no wrinkles and
shows no emotions. The hair is parted, slightly
wavy and lumped above the ears. At the back of the
head it is tied in a bun falling down the neck. Our
55 K. Fittschen – P. Zanker, 1983, 1-3, Tab. 1.
56 In the mid-18th century, Zadar-based physician Ante
Danieli Tommasoni owned the largest private collection
in Dalmatia. As it mostly consisted of the archaeological
material purchased from Nin, Zadar and other Dalmatian
places, the provenance of some works is questionable. J.
Bankó – P. Sticotti, 1895, 52-105.
57 Agrippina the Younger, last wife of Emperor Claudius
and mother of Nero. An example is her portrait in the Ar-
chaeological Museum of Istria in Pula: N. Cambi, 2000, 44,
No. 47, Tab. 56, 57. See also K. Fittschen – P. Zanker, 1983,
5-6, Tab. 4, 5.
 Glava mlade žene (kat. br. 3) idealnih je i smi-
renih crta lica, bez bora i emocija. Kosa joj je na
razdjeljak, lagano valovita, s bogatim nakupinama
povrh ušiju. Straga je uhvaćena u punđu koja se
spušta niz vrat. Frizura naše mlade žene najsličnija
je frizuri carice Livije.58
Bogate nakupine valovite kose iznad ušiju uve-
like podsjećaju na portret carice Livije sa staklene
kameje iz Vida (Narona) (Sl. 13).59 Radi se o ovalnoj
portretnoj kameji od dvoslojnoga stakla, a podsje-
ća na modrobijeli kalcedon. Livijin portret urezan
je u gornjem sloju od neprozirna mliječnobijeloga
stakla. Svi fizionomijski detalji pokazuju da se radi
o Liviji. Carica mladalačkoga izgleda prikazana je s
frizurom s čeonim čvorom (nodus), tjemenom ple-
tenicom i blago valovitom kosom sa strane uplete-
nom u nisku punđu.
Glava mlade žene (kat. br. 4) predstavlja por-
tret bez individualnih oznaka, a po načinu češljanja i
obliku frizure ulazi u ovo razdoblje. Karakteristika je
toga načina češljanja da je kosa iznad čela podijeljena Slika 14 – Portret mlade žene, zbirka Danieli-Pellegrini (kat.
po sredini, valovito pada sa strane ušiju, a u vratu br. 4), 20. - 30. god. 1. st. poslije Kr.
ili ispod vrata skupljena je u punđu. Varijante mogu Figure 14 – Portrait of young woman, Danieli-Pellegrini
biti da razdijeljena kosa po sredini čela bude ukra- Collection (Cat. No. 4), years 20-30 of the 1st century AD
šena sa svake strane nizom sitnih kovrča koje zavr-
šavaju poput “osmica” i ukrašavaju čelo. Isto tako, young woman’s coiffure is very similar to Empress
punđa može biti ispletena od niza pletenica, skuplje- Livia’s.58
na iznad vrata, na vratu, ili padati ispod vrata. The lumps of wavy hair above the ears strik-
Još uvijek julijevsko-klaudijevskom razdoblju, ingly remind of Empress Livia’s portrait on a glass
razdoblju cara Nerona (54. – 68. g.), pripada por- cameo from Vid (Fig. 13).59 It is an oval portrait
tret mlađe žene manjih dimenzija (kat. br. 5), ali koji cameo made of two-layered glass reminding of
više ne pokazuje tipične karakteristike toga razdo- blue-white chalcedony. Livia’s portrait is carved in
blje, već je izrađen u nešto ležernijoj maniri. the upper layer of the non-transparent milky white
Portreti žena na dvije stele, portretnoj steli iz glass. All the physiognomic details indicate it is
Kašića (kat. br. 14) i portretnoj steli iz Aserije (kat. Livia. The youthful Empress is shown with the no-
br. 15), unatoč oštećenosti vrlo jasno su julijevsko- dus hairstyle (the one with a cushion-shaped knot
klaudijevsko idealni, naznačenih fizionomijskih po- above the forehead (nodus), a plait on the top of the
jedinosti.60 head and slightly wavy hair on the sides, tied in a
low bun.

58 K. Fittschen – P. Zanker, 1983, 3-5, tab. 2, 3.

59 Čuva se u Arheološkome muzeju Narona u Vidu, inv.
br. 2087. Visina: 5,02 cm, širina: 3,58 cm, debljina: 0,33 –
0,5 – 0,95 cm. Z. Buljević, 2004, 54-55; Z. Buljević, 2004a,
181-185. Velika hvala kolegi Toniju Glučini, ravnatelju
Arheološkoga muzeja Narona, na ustupljenoj fotografiji i
dopuštenju za korištenje.
60 N. Cambi, 2005, 55, sl. 72.
58 K. Fittschen – P. Zanker, 1983, 3-5, Tab. 2, 3.
59 It is kept in the Narona Archaeological Museum in Vid,
Inv. No. 2087. Height: 5.02cm; width: 3.58cm; thickness:
0.33-0.5-0.95cm. Z. Buljević, 2004, 54-55; Z. Buljević, 2004a,
181-185. I am indebted to my colleague Toni Glučina, di-
rector of the Narona Archaeological Museum, for provid-
ing me with the photograph and letting me use it.

27

Slika 15 – Portreti Tulije Voltise i Opije Opiave sa stele iz Kašića (kat. br. 14), prva
polovica 1. st. poslije Kr.
Figure 15 – Portraits of Tulia Voltissa and Opia Opiava from Kašić stela (Cat. No.
14), first half of the 1 century AD
st
S drugom polovicom 1. st. poslije Kr. frizure
postaju sve složenije, to su takozvane visoko podi-
gnute frizure. Da bi frizure mogle stajati, ornatrices
su stavljale u njih umetke lažne kose. U velikoj je
upotrebi calamistrum, željezo za kovrčanje kose.
Frizure su bile podignute kao svojevrsne kule, po-
nekad dvaput tolike kolika je visina glave. Dijade-
me, igle, cvjetovi pojedinačni ili upleteni u vijence
činili su ih još upadljivijim.
Iz flavijevskoga razdoblja obrađen je jedan
portret mlade žene (kat. br. 6). Modnim i stilskim
karakteristikama portret podsjeća na dvorske dame
flavijevskoga razdoblja, na Domitiju, ženu cara Ves-
pazijana (vladao od 69. do 79. g.), ili pak Juliju Titi,
kćerku cara Tita (vladao od 79. do 81. g.). Način če-
62
šljanja visoko uzdignute kose ukrašene bezbrojnim
kružnim uvojcima kose, polumjesečasto oblikovane
i straga visoko skupljene u punđu karakterističan je
za flavijevske dame. Našu damu karakterizirao je
61 Calamistrum se sastojao od šupljega metalnog vanjskog
valjka i manjega krutog cilindra unutar valjka. Kosa bi
se uvrtala oko krutoga cilindra i umetala oko vanjskoga
metalnog valjka koji bise zagrijavao. Učestala upotreba
znatno je oslabljivala kosu.
62 G. Daltrop – U. Hausmann – M. Wegner, 1966, 116-124.
28
A young woman’s head (Cat.
No. 4, Fig. 14) is a portrait without
individual distinguishing features.
Based on her hairstyle and the way
she combs her hair, she is from the
same period. Characteristically,
the hair is parted down the middle
and falls down in waves behind the
ears. It is tied to a bun on the back
of the neck or underneath the neck.
There are subtypes, too: when part-
ed down the middle, hair is some-
times decorated with a line of tiny
curls on each side, ending with
“eights” and adorning the fore-
head. Also, a series of braids can
be tied into a bun above the neck
or on the neck, or it can fall under
the neck.
To the period of Emperor Ne-
ro’s reign (54-68 AD) – still in the
Julio-Claudian era – belongs the
small portrait of a younger woman (Cat. No. 5).
However, it does not show the typical characteris-
tics of the era; it was made in a somewhat relaxed
61 manner.
Despite the level of damage, the women de-
picted on a portrait stela from Kašić (Cat. No. 14)
and the one from Asseria (Cat. No. 15), respectively,
clearly show the Julio-Claudian ideal of physiog-
nomic details.60
In the second half of the 1st century, coiffures
become more elaborate – the so called high updo
style. To keep the hair swept up, the ornatrices put
fillets of false hair in it. Widespread was the use of
calamistrum, the hair-curling iron.61 Hair was swept
up into a towering structure, sometimes twice as
high as the head. Diadems, hairpins and flowers
(individual or interlaced in wreaths) made these
hairdos even more conspicuous.
60 N. Cambi, 2005, 55, Fig. 72.
61 Calamistrum consisted of a hollow metal cylinder with a
solid cylinder inside. The hair would be wound around
the solid cylinder and inserted into the hollow one which
would be heated. Frequent use would substantially dam-
age the hair.
 Slika 16 – Jantarni prsten
za ženskim portretom iz
Starigrada (Argyruntum),
detalj, kraj 1. – rano 2. st.
poslije Kr. (kat. br. 29).
Figure 16 – Amber ring
with female portrait from
Starigrad (Argyruntum),
detail, late 1st – early 2nd
century AD (Cat. No. 29).
umjetni dodatak po-
vrh čela, a površina
je perforirana sitnim,
razmjerno gusto po-
stavljenim rupicama.
Stražnji dio frizure
prekriva veo. Lice je
ukočeno i bez izraza.
Flavijevskom razdoblju pripada i portret Vetu-
rije Ete s portretne stele iz Ostrovice (kat. br. 15).
Ispod plašta nosila je maramu, što je očito dio lo-
kalne nošnje, vjerojatnije je da je frizura bila jedno-
stavna, dio jednostavnoga autohtonog izraza, a ne
kompleksna frizura carica flavijevskoga razdoblja.63
Trajanskom razdoblju pripadaju dva portre-
ta mlađih žena (kat. br. 7 i 8). Oba portreta slijede
modu, način češljanja bogatih frizura na način dama
s Trajanova dvora, Ulpije Marcijane, voljene sestre
cara Trajana, te Pompeje Plotine, Trajanove supru-
ge (car Trajan vladao od 98. do 117. g.).64 U portreti-
stici prevladava i dalje klasicistički način poimanja
fizionomijskoga i sveukupnoga prikaza. Niz sitnih
spiralnih uvojaka i visoko izdignuta kosa iznad čela
te punđa visoko iznad potiljka karakteristike su če-
šljanja u flavijevskoj epohi, a te se modne posebi-
tosti nastavljaju i u trajanskom razdoblju s manjim
promjenama. Visoko počešljani dio kose iznad čela
ne sastoji se više od spiralnih uvojaka kose, već je
podijeljen u široke režnjeve koji naglašavaju valovi-
tost uvojaka. Svaki taj razdijeljeni odsječak izrađen
63 N. Cambi, 2000, 49-50, kat. br. 62, tab. 81; N. Cambi, 2005,
68-69, sl. 96.
64 M. Wegner, 1956, tab. 32 i 33; K. Fittschen – P. Zanker,
1983, tab. 7-9. Prednji dio kose visoko počešljan iznad
glave i podijeljen u režnjeve.
Slika 17 - Jantarni prsten
sa ženskim portretom iz
Starigrada (Argyruntum),
detalj, kraj 1. – rano 2. st.
poslije Kr. (kat. br. 30).
Figure 17 - Amber ring
with female portrait from
Starigrad (Argyruntum),
detail, late 1st – early 2nd
century AD (Cat. No. 30).
A portrait of a
young woman from
the Flavian period is
also analyzed here (Cat.
No. 6). By the fashion
and style depicted, the
portrait reminds of the
court ladies of that pe-
riod: Domitia – the wife of Vespasian (who reigned
from 69-79 AD), or Julia Titi – the daughter of Ti-
tus (79-81 AD).62 This style – the towering, swept
up hair decorated with numberless tiny curls, cres-
cent-shaped and with a high top knot at the back
– is typical for the ladies of the Flavian period. This
lady has a false fillet atop her forehead. The surface
is perforated – the punctures are tiny and rather
densely distributed. The back of the hairdo is cov-
ered by a veil. The blank face is stiff.
The portrait of Veturia Eia from the portrait
stela from Ostrovica (Cat. No. 15) also belongs to
the Flavian period. Under her cloak she wore a
head scarf – obviously part of local attire. Her hair-
style was most likely simple and autochthonous,
not complex like the coiffures of the empresses of
the period.63
The portraits of two young women (Cat. No. 7
and 8) belong to the Trajanic period. Both follow the
fashion, imitating the luxurious combing style of
the ladies from the Trajan’s court – Ulpia Marciana,
the beloved sister of Emperor Trajan, and Pompeia
Plotina, the Emperor’s wife (Trajan reigned from 98
62 G. Daltrop – U. Hausmann – M. Wegner, 1966, 116-124.
63 N. Cambi, 2000, 49-50, Cat. No. 62, Tab. 81; N. Cambi,
2005, 68-69, Fig. 96.
29
 Slika 18 - Detalj ukosnice
sa završetkom u obliku
ženskog poprsja s visoko
počešljanom frizurom iz
Nina (Aenona), rano 2. st.
poslije Kr. (kat. br. 26).
Figure 18 - Hairpin with
an end shaped as woman’s
bust with swept up hair
from Nin (Aenona), detail,
early 2nd century AD (Cat.
No. 26).
je poput kriški dinje
(tzv. Melonen tip frizu-
re). Dojam koji ostavlja
portret (kat. br. 7), ako
se promatra iz profila,
jest da je toupet od kose
izdignut visoko iznad
čela, kosa je priljublje-
na uz lubanju i punđa
visoko podignuta.
Linearnost i ploš-
nost kao glavne stili-
stičke odrednice u rimskoj carskoj portretnoj umjet-
nosti oznaka su Trajanova razdoblja, prisutne na
portretima samoga cara Trajana, carice Plotine,
Marcijane, Matidije, pa tako i na portretima koji
nose te karakteristike (kat. br. 8).65
Hadrijansko razdoblje obilježeno je inovacija-
ma u klesarsko-tehničkom pristupu kipu, portretu
ili reljefu. Karakteriziraju ga koloristički efekti svje-
tla i tame postignuti uporabom brzo rotirajućega
svrdla. Izradi oka posvećuje se posebna pažnja, na
portretima se pojavljuje urezana šarenica i zjenica.
Način češljanja našega primjera portreta žene (kat.
br. 9) može se usporediti s portretima carice Sabine,
supruge cara Hadrijana (vladao od 117. do 138. g.),
odnosno ranim hadrijanskim razdobljem.66
Osobito bogatu primjenu navedenih tipova
i inačica frizura iz flavijevskoga i trajansko-hadri-
janskoga razdoblja možemo vidjeti na predmetima
65 D. Boschung, 1999, 137-144.
66 M. Wegner, 1956, tab. 43, a i b; K. Fittschen – P. Zanker,
1983, 10-13, tab. 11-15.
to 117 AD).64 The classicist perception of the physi-
ognomy and overall depiction still dominated the
portrait art of the day. A series of tiny spiral curls,
hair swept up high above the forehead and a bun
high above the back of the head were the fashion
that characterized the hairstyle of the Flavian epoch
and that held on during the Trajanic period, albeit
with minor modifications. The swept up portion of
the hair above the forehead does not consist of spi-
ral curls any more; instead, it is parted into wide
slices that underline the undulating curls. Every
separate segment is shaped as a melon slice (the so-
called Melonen hairstyle). When the portrait (Cat.
No. 7) is observed from the side, the impression is
that the hairpice is pulled high above the forehead,
the hair is pressed close to the skull and the bun is
high.
Linearity and flatness as principal style deter-
minants in the Roman imperial portrayal art are
typical of the Trajan period and can be found on the
portraits of Emperor Trajan himself, Empress Plo-
tina, Martiana, Matidia as well as on the portraits
with such characteristics (Cat. No. 8).65
The Hadrian’s era was marked by technical
innovation in sculpture, portraits and relief. It was
characterized by the chiaroscuro effect attained by
using a fast-rotating bore. Special attention was
paid to details of the eyes: the irises and pupils
were now carved on portraits. The hairstyle shown
on our female portrait (Cat. No. 9) can be compared
to the one of Sabina, the wife of Emperor Hadrian
(who reigned from 117 to 138 AD). It was typical for
the early Hadrian’s era.66
The above mentioned types and subtypes of
the Flavian and Trajanic-Hadrianic coiffures are
very frequently found on the decorated objects for
everyday use – bone hairpins and amber rings (Cat.
No. 29-30) (Fig. 16 and 17) (amber = succinum). More
than anywhere else, the Trajanic coiffures are found
on amber rings. Much more attention was paid to
64 M. Wegner, 1956, Tab. 32 i 33; K. Fittschen – P. Zanker,
1983, Tab. 7-9. The front section of the hair was swept up
high above the head and parted into slices.
65 D. Boschung, 1999, 137-144.
66 M. Wegner, 1956, Tab. 43, a and b; K. Fittschen – P. Zank-
er, 1983, 10-13, Tab. 11-15.

30
svakodnevne upotrebe ukrasnoga karaktera, košta-
nim ukosnicama i jantarnom prstenju (kat. br. 29-30)
(Sl. 16 i 17) (jantar = succinum). Frizure trajanskoga
razdoblja najzastupljenije su na jantarnim prstenovi-
ma. Veća pozornost usmjerena je na izradu frizura,
dok je licima posvećena mala pozornost.67
Bogata je kolekcija Arheološkoga muzeja Za-
dar koštanih ukosnica iz Nina (Aenona) i Zadra (Ia-
der) koje završavaju sa ženskim bistama s frizurama
ovoga razdoblja (kat. br. 20-27). Ne radi se o prika-
zima božica, kao ni o portretima nekih određenih
žena. U središtu je ukrasni karakter ukosnica, izra-
žen prikazima razrađenih frizura. Ulomak košta-
ne ukosnice u obliku poprsja žene (kat. br. 26) (Sl.
18) prikazuje ženu s visoko počešljanom frizurom.
Lice je puno i okrugloga je oblika. Oči su naznačene
malim kružnim ispupčenjima, nos je dug i ravan,
usta mala i puna. Frizura se sastoji od triju dijelova.
Dio kose iznad čela podijeljen je po sredini i kosim
pravilnim urezima naznačena je blaga valovitost.
Iznad se nastavlja visoko počešljan dio sastavljen
od uvojaka naznačenih urezima koji stvaraju gustu
mrežu. Cijela frizura završava polukružnim, dvo-
struko profiliranim dijademom (obručem).
Druga ukosnica u obliku poprsja žene (kat. br.
25) (Sl. 19) prikazuje frizuru s kosom počešljanom
iznad čela, prekriva sljepoočnice i uši, skupljena
je na vratu i visoko se izdiže prema vrhu. Sitnim
urezanim linijama naglašena je valovitost kose. Dio
kose sa stražnje strane počešljan je prema vrhu, vid-
ljiv je s prednje strane i djeluje poput ukrasa. Crte su
lica pravilne s naznačenim obrvama, očima, ravnim
nosom i malim ustima.
Treći primjer, gdje je sačuvan samo vrh koštane
ukosnice s poprsjem žene (kat. br. 20) (Sl. 20), frizu-
ra je podijeljena u pet vertikalnih polja, a bogatstvo
mnogih uvojaka naznačeno je urezanim crticama,
čime se dobiva dojam mreže. Sa stražnje strane fri-
zura je naglašena samo kosim urezanim crticama.
Antoninsko razdoblje zastupljeno je s dva vrlo
kvalitetna portreta (kat. br. 10 i 11). Nastavljaju
se stilske i modne koncepcije iz prethodnoga raz-
doblja, praktično do kraja 2. st. Kontrast svijetlih
i tamnih dijelova skulpture sve je jači. Tip frizure
67 E. Gagetti, 2000, 206.
Slika 19 - Detalj ukosnice
sa završetkom u obliku
ženskog poprsja s visoko
počešljanom frizurom iz
Nina (Aenona), rano 2. st.
poslije Kr. (kat. br. 25).
Figure 19 - Hairpin
with an end shaped
as woman’s bust with
swept up hair from Nin
(Aenona), detail, early 2nd
century AD (Cat. No. 25).
the depiction of hair-
styles than faces.67
Archaeological
Museum Zadar is in
possession of a rich
collection of bone
hairpins from Nin (Aenona) and Zadar (Iader). At
their ends, the hairpins have female busts with coif-
fures from this period (Cat. No. 20-27). These are
not portrayals of deities or some specific women.
The attention is focused on the decorative nature of
the hairstyles depicted.
The fragment of a hairpin shaped as a woman’s
bust (Cat. No. 26) (Fig. 18) shows a woman with a
swept up hair. She has a plumpish, round face. The
eyes are only indicated with small round bulges, the
nose is long and thin, the lips small and full. Her hair-
style has three sections. The section above the fore-
head is parted down the middle and its slight waves
are indicated with diagonal, orderly incisions. The
back section is swept up and made up of a thick net-
work of incisions suggesting curls. The hairdo ends
with a semicircular, double-molded diadem (ring).
The second hairpin shaped as a female bust
(Cat. No. 25) (Fig. 19) shows a hair combed over his
forehead, covering temples and ears and tied in a
high bun on the neck. The tiny incised lines under-
line the hair’s waviness. The section on the back is
pushed upwards; visible from the front side, it func-
tions as a decoration. The facial features are sym-
metrical, with stressed eyebrows and eyes, with a
flat nose and a small mouth.
67 E. Gagetti, 2000, 206.
31
 Slika 20 - Detalj ukosnice
s poprsjem žene s visoko
počešljanom frizurom, iz
Nina (Aenona), kraj 1. st.
poslije Kr. (kat. br. 20).
Figure 20 – Hairpin with
woman’s bust with swept
up hair from Nin (Aenona),
detail, late 1st century AD
(Cat. No. 20).
koji se sastoji od valo-
vite kose podijeljene
po sredini iznad čela
i skupljene u punđu
iznad potiljka nosila je
kratko vrijeme Sabina,
supruga cara Hadrija-
na, mnogo duže Fa-
ustina Starija, supruga cara Antonina Pija (vladao
od 138. do 161. g.) (kat. br. 10).68 Način češljanja i
tehnika obrade pokazuju povratak uzorcima grčke
umjetnosti klasičnoga razdoblja.
Tip visoke i bogate punđe koja ima oblik tur-
bana karakteristična je pojava u načinu češljanja
carica prve polovice i treće četvrtine 2. stoljeća, to
je frizura karakteristična za Faustinu Stariju.69 Pri-
mjer je portret starije žene vrlo realističnih crta lica,
što pokazuju oštri i dugi nos, nabori kože na licu i
vratu, podočnjaci (kat. br. 11). Frizura je složena i
sastoji se od dvaju dijelova. Na sredini tjemena ima
razdjeljak od kojega su mase kose bačene postrance
s obiju strana, ostavljajući nepokrivene uši. Iznad
tjemena je izdignuta visoka punđa poput turbana.
Izvještačenost i prisutne krajnosti u oblikova-
nju frizura gube se krajem 2. st. poslije Kr. Rimske
žene vraćaju se jednostavnosti blago valovite kose,
skupljene u punđu na potiljku ili u pletenicu oko
glave u obliku dijademe.
Način oblikovanja frizure tipičan za carske žen-
ske portrete razdoblja kraja 2. i 3. stoljeća, razdoblja
severijanske dinastije i razdoblja vojničkih vladara
In the third example, only the tip of a bone
hairpin with a woman’s bust has been preserved
(Cat. No. 20) (Fig. 20). The hair is divided into five
vertical sections and rich curls are indicated with a
network of incisions. On the back, the hair is out-
lined with diagonal incisions.
The Antonine period is represented with two
high-quality portraits (Cat. No. 10 and 11). The
Antoninian period saw a continuation of the style
and fashion concepts from the preceding period,
little short of the end of the 2nd century. The contrast
between sculptures’ light and dark parts became
increasingly stronger. The hairstyle consisting of
wavy hair parted down the middle and shaped into
a bun above the back of the head was worn for a
short period of time by Hadrian’s wife Sabina. Faus-
tina the Elder, the wife of Emperor Antoninus Pius
(138 to 161 AD), wore it much longer (Cat. No. 10).68
The hairdressing style and the technique manifest
the return to the classical Greek art.
The high and rich, turban-shaped bun is typi-
cal of the empresses’ hairstyles in the mid-2nd cen-
tury and in the third quarter of the same century.
It is the hairstyle Faustina the Elder had.69 An ex-
ample of it is the portrait of an elderly woman with
realistic facial features: a wide, long nose, wrinkles
on the face and neck and rings under the eyes (Cat.
No. 11). The elaborate hairstyle has two sections.
It is parted down the middle, with masses of hair
thrown sideways on both sides, leaving the ears
uncovered. A high, turban-shaped bun can be seen
above the back of the head.
The artificial and extreme hairstyles disap-
peared in the late 2nd century AD and Roman wom-
en embraced simplicity again, switching to wavy
hair with a bun at the back of the head or with a
braid surrounding the head like a diadem.
The hairstyle typical of the imperial female
portraits from the late 2nd century and early 3rd cen-
tury – the period of the Severan dynasty and mili-
tary rulers (235-268 AD) – is illustrated here with
an example (Cat. No. 12). This style was introduced

68 M. Wegner, 1939, 49-50. 68 M. Wegner, 1939, 49-50.

69 M. Wegner, 1939, tab. 11; B. M. Felletti Maj, 1953, br. 211; 69 M. Wegner, 1939, Tab. 11; B. M. Felletti Maj, 1953, No. 211;
K. Fittschen – P. Zanker, 1983, 13-20, tab. 15-23; N. Cambi, K. Fittschen – P. Zanker, 1983, 13-20, Tab. 15-23; N. Cambi,
2000, 59. 2000, 59.

32
(235. – 268. g.) donosimo jednim primjerom (kat. br.
12). Taj stil unose u portretnu umjetnost carica Fu-
rija Sabina Trankvilina, supruga Gordijana III. (vla-
dao od 238. do 244. g.), i Otacilija Severa, supruga
Filipa Arabljanina (vladao od 244. do 249. g.).70 Po-
gled odaje beznadnu bol i tjeskobu, što je temeljna
karakteristika portretistike navedenoga razdoblja.
Promjene su veće u načinu češljanja kose. Karakteri-
stična frizura toga razdoblja je tzv. Scheitezopf-Frisur
ili frizura s dugom i široko posuvraćenom kosom.
Ova frizura sastoji se od kose iznad čela podijeljene
po sredini, koja se valovito spušta iza ušiju te od
jedne ili više debelih pletenica, oblikovanih od izra-
zito duge kose. One su skupljene u vratu te zajed-
no prebačene od vrata do vrha tjemena. To je jedna
od najpopularnijih ženskih frizura 3. stoljeća, a ima
i svoje brojne varijante. Jedna od njih javlja se već
početkom 3. st., a to je tip Nestsfrisur, tj. frizura tipa
“gnijezda”, uvijek počešljana po sredini, valovito se
spušta sa svake strane glave i prekriva uši, djelo-
mično ih prekriva ili ih ostavlja potpuno otkrivene
te je kosa skupljena na zatiljku.71 Tu varijantu nosile
su carice Julija Domna, supruga cara Septimija Seve-
ra (vladao od 193. do 211. g.), i Plautila, supruga cara
Karakale (vladao od 198. do 217. g.).72
Kako bi se prekrile sijede kose, rabile su se boje.
Bojanje kose bilo je vrlo popularno među ženama, a
učestalo bojenje štetilo je kosi. Za zaštitu kose mo-
gla se koristiti kana, privremena crvena boja, kao i
neke životinjske masti. Uglavnom recepti za izradu
boja i bojanje kose nama danas zvuče vrlo čudno.
Primjenom mješavine absinta ili pelina (absinthium)
i ulja ruže ili mješavine soka duda (morum), vina
i lišća crne smokve bojala se kosa u crno. Za crnu
kosu koristila se boja koja se dobivala od pijavica
(sanguisugae) koje su se četrdeset dana razgrađivale
u crnom vinu.73 Nadalje, koristio se i corissum, boja
koja se dobivala iz Gospine trave (Kantarion ili lat.
Hypericum perforatum). Plavušom se postajalo ko-
rištenjem mješavine pepela bukvina stabla i masti
životinjskoga ili biljnoga podrijetla (sapo) ili spuma
70 B. M. Felletti Maj, 1958, 163-179.
71 K. Buchholz, 1963, 163-164.
72 K. Fittschen – P. Zanker, 1983, 27-32, tab. 38-41.
73 Plinije, Naturalis historia, XXXII, 23.
into the portrait art by Empress Furia Sabina Tran-
quilina, the wife of Gordian III (who reigned from
238-244 AD), and Otacilia Severa, the wife of Phil-
lip the Arab (244-249).70 The look reveals a deep
pain and anxiety – the primary characteristics of
the portrait art of the period. The changes are re-
flected in combing. Typical of the period is so-called
Scheitezopf-Frisur or the long, widely rolled up hair.
The parting goes down the middle above the fore-
head and hair falls down in waves behind the ears;
one or more thick braids made of very long hair
gather on the neck, from where they are thrown
upwards to the top of the head. This was one of
the most popular hairstyles of the 3rd century, with
many variants. One of them, which appeared in the
early 3rd century, was Nestsfrisur – the “nest”: hair is
always parted in the middle, it falls in waves down
both sides of the head, while covering, partly cover-
ing or not covering ears at all; it is gathered at the
back of the head.71 This subtype characterized Em-
press Iulia Domna, the wife of Emperor Septimius
Severus (193-211 AD), and Empress Plautilla, the
wife of Emperor Caracalla (198-217).72
For covering grey hair they used hair dyes.
Hair dyeing was very popular among women, but
it would damage hair if done frequently. To pro-
tect their hair, they would use henna (a temporary
red dye) and animal fat. Generally, the recipes for
making dyes sound very strange to us today. For
dyeing hair in black, a mixture of absinth or worm-
wood (absinthium) and rose oil, or a mixture of
mulberry juice (morum), wine and black fig leaves
were used. Another way of dyeing hair black was
to use leeches (sanguisugae) that had rotted in red
wine for 40 days.73 Corissum, a dye obtained from
St. John’s wort (cantarion, Lat. Hypericum perfora-
tum), was also used. Dyeing hair blond would re-
quire a mixture of beechwood ashes and animal or
plant-based fats (sapo) or spuma caustica. Very ex-
pensive was saffron (crocus) dye for bleached hair.
For curing hair loss, Pliny the Elder recommends
70 B. M. Felletti Maj, 1958, 163-179.
71 K. Buchholz, 1963, 163-164.
72 K. Fittschen – P. Zanker, 1983, 27-32, Tab. 38-41.
73 Pliny, Naturalis historia, XXXII, 23.
33
caustica. Vrlo je skupocjena boja bila boja od šafra-
na (crocus), kojom se dobivao efekt izbijeljene plave
kose. Protiv ispadanja kose Plinije Stariji preporu-
čuje mješavinu izrađenu od svinjskoga žučnog mje-
hura i urina junaca ili pepela magarećih genitalija,
ili korištenje drugih mješavina kao što je pepeo je-
lenjih rogova pomiješan s vinom. Korištenje kozje-
ga mlijeka i kozjega izmeta preporučuje za čišćenje
kose od ušiju.74
Osim boja, koristile su se i perike izrađene od
prave kose, kose žena nordijskih naroda. Kada bi
se u starome Rimu djevojka nazivala “plavušom”
(flava coma), to nije bio kompliment, već bi se time
isticalo da je djevojka sumnjiva morala. Bojati kosu
u plavu ili crvenu boja imalo je posebno značenje.
Plava kosa označavala je, kako smo rekli, djevojku
sumnjiva morala, a crvena kosa prostituke.75
U upotrebi su bile i perike, pogotovo u razdo-
blju izrade kompliciranih frizura s visoko počešlja-
nom kosom flavijevskoga i trajanskoga razdoblja.
Perike su izrađivane od prave kose. Posebno je bila
cijenjena plava kosa germanskih naroda i crna kosa
naroda iz Indije. U slučajevima u kojima se koristi-
la perika radi prikrivanja ćelavosti bio je poželjan
što prirodniji izgled, pa se koristila kosa bojom naj-
sličnija onoj izvornoj. Postojale su dvije vrste peri-
ka, cijela perika (capillamentum) i polovična perika
(galerus) ili umetci, koji su bili učestalo u upotrebi
u flavijevskom i trajanskom razdoblju, kada su se
razvile složene frizure na više nivoa.76
Za raščešljavanje i pridržavanje kose kod izra-
de frizura koristio se češalj (pecten) (kat. br. 16-
19).77 Češljevi su izrađivani od roga, kosti, tvrdoga
drva, u manjoj mjeri od plemenitih i običnih metala.
Po obliku dijele se na jednoredne (s jednim redom
74 Plinije Stariji, Naturalis historia, XXVIII, 51.
75 Rufa, “Crvenokosa”, nazivala se jedna od poznatih prosti-
tutki iz javne kuće u Pompejima (lupanar Veneris). Carica
Mesalina obično se javnosti prikazivala s crnom kosom,
ali kada je “djelovala” kao prostitutka po javnim kućama,
nosila je uvijek crvenu periku. K. A. Giunio, 2015, 49, sl. 50.
76 Zanimljiv je podatak da su i mramorni portreti znali imati
perike, mramorne perike, i to zato što je bilo preskupo
naručivati nove portretne biste kad god bi se mijenjala
moda u načinu češljanja. Promijenila bi se samo kosa. K.
Fittschen – P. Zanker, 1983, 105.
77 A. St. Clair, 2003, 103.
34
a mixture of pig’s gall bladder and young bull’s
urine or of the ashes of a donkey’s genitals, as well
as other mixtures such as the ashes of a deer’s ant-
lers mixed with wine. Goat’s milk and goat’s dung
was recommended as a remedy for lice.74
In addition to dyes, wigs made of real hair
– of Nordic women – were also used. However,
calling a girl a “blonde” (flava coma) was not a
compliment in the ancient Rome; it meant that
she was of dubious morality. Dyeing hair blond
or red had a special meaning. While blond im-
plied dubious morality, red implied prostitu-
tion.75
Wigs were also used, especially in the pe-
riod when complicated tall hairstyles typical of
the Flavian and Trajanic periods were in fashion.
Wigs were made of real hair. Particularly prized
were blond hair from Teutonic peoples and black
hair from Indian peoples. When wigs were used
to hide baldness, a natural look was preferred
and the color as similar to the original one as
possible. There were two types of wigs: the full
wig, called the capillamentum, and the half wig,
called the galerus, or the fillet. The latter one was
often used in the Flavian and Trajanic periods,
when elaborate multi-level hairstyles came into
fashion.76
Comb (pecten) (Cat. br. 16-19) was used for
hairdressing and as a support for doing hair.77
Combs were made of horn, bone, hard wood and –
to a lesser extent – of precious and ordinary metals.
They came with one and two rows of teeth. There
were detangling combs, decorative combs and fine-
toothed combs used for haircuts. Narrow-toothed
combs were used for removing dirt from the hair.
74 Pliny the Elder, Naturalis historia, XXVIII, 51.
75 Rufa “The Redhead” was one of the well-known prosti-
tutes from the brothel in Pompeii (lupanar Veneris). Em-
press Messalina was usually dark-haired in public, but
when “working” as a prostitute in brothels she would al-
ways have a red wig. K. A. Giunio, 2015, 49, Fig. 50.
76 Interestingly, marble portraits also had wigs sometimes
– marble wigs – because it was too expensive to order a
new portrait bust every time hairstyle fashion changed.
Only the hair would be changed. K. Fittschen – P. Zank-
er, 1983, 105.
77 A. St. Clair, 2003, 103.
zubaca za češljanje) i dvoredne (s dva reda zubaca).
Razlikujemo tipove nazubljenoga češlja za raščešlja-
vanje, ukrasne češljeve i češljeve s tankim zubima
koji su se rabili prilikom šišanja. Primjerci s gustim
zupcima koristili su se za iščešljavanje prljavštine.
Za oblikovanje i učvršćivanje kose, kako pra-
ve kose, tako i perika, koristile su se igle.78 Njihova
funkcija nije bila jednoznačna, možemo potvrditi
barem tri odvojene uloge.
Ukosnice su se izrađivale najviše od kosti, ali
i od drugih materijala, poput bronce, srebra i zlata
(kat. br. 20-28, 31-44). Koristile su se za raščešlja-
vanje i dijeljenje pramenova (acus discriminalis ili
discerniculum), te uvijanje pramenova i oblikova-
nje frizure i držanje kose (acus crinalis ili comatoria).
Igle i ukosnice držale su se u posebnim kutijicama
koje nazivamo aciarium. Nalazimo ih prikazane na
brojnim spomenicima i portretima.79 Služile su i
kao ukras u kosi i za učvršćivanje ukrasnih vrpci,
mrežica,80 dijadema,81 nakita za kosu.
Mogle su se koristiti i kao “oružje”, no Ovidije
savjetuje matrone da ne kažnjavaju svoje ropkinje
ako su nezadovoljne izrađenim frizurama bodući ih
iglama, odnosno ukosnicama, koje su uvijek imale
jedan kraj zašiljen i ukrašene ili neukrašene glavi-
ce.82
Izradu frizure matrona je pomno pratila gleda-
jući se u ogledalo koje je sama držala u ruci ili su
joj ga pridržavale ropkinje. Ogledalo (speculum) u
78 Acus, us, f. označava općenito šiljate alate. Izraz
acus,prisutan u brojnim izvorima, odnosi se na igle za
šivanje, ukosnice, razne kirurške alatke, igle za apliciranje
mirisa i drugih kozmetičkih proizvoda i dr. C. Bianchi,
1995, 16-17; E. Bartman, 2001, 1-26; A. St. Clair, 2003, 80-
101; J. Stephens, 2008, 111-132.
79 C. Bianchi, 1995, 17-22.
80 Mrežice za kosu (reticula, retiola aurea) izrađene od zlat-
nih niti, ponekad s nanizanim draguljima, bile su dosta
popularne u rimskome svijetu. Čuveni je prikaz “pjesni-
kinje” s freske u Pompejima iz razdoblja oko 50. g. poslije
Kr. (Napoli, Museo archeologico Nazionale) sa zlatnom
mrežicom. U arheološkim istraživanjima zadarskih nek-
ropola u posljednjih trideset godinja otkriveni su ostatci
dviju takvih mrežica za kosu.
81 Dijadema, ukras na čelu – ampyx, ampycter, frontale.
82 Ovidije, 2001, 140 (Ovidije, Ars amatoria, III, 240): Tuta sit
ornatrix; odi quae sauciat ora unguibus et rapta bracchia figit
acu; devovet (et tangit!) dominae caput illa simulque plorat ad
invisas sanguinolenta comas.
Needles were used for shaping up and fixing
both natural hair and wigs.78 They had multiple
functions – at least three of them can be confirmed.
Hairpins were mostly made of bone, but also
of other materials such as bronze, silver and gold
(Cat. No. 20-28, 31-44). They were used for detan-
gling and parting locks (acus discriminalis or discer-
niculum) and for curling locks, shaping up hairstyle
and fixing hair (acus crinalis or comatoria). Hairgrips
and hairpins were kept in special boxes called acia-
rium. They are depicted on numerous monuments
and portraits.79 They were also used for decorating
hair and for fixing decorative ribbons, nets,80 dia-
dems81 and hair jewelry.
They could be used as a “weapon”, too: Ovid
recommends matrons not to punish their female
slaves if they are not happy with their hair and not
pricking them with needles or hairpins, which al-
ways had one pointed end (with the head on its
other end, decorated or not).82
A matron would carefully control the doing
of her hair by watching the process in the mirror
held by herself or by a female slave. Mirror (spec-
ulum) had been in use since the earliest antiquity;
the invention as such is mythologically associated
with Hephaestus (Vulcan), the god of smithing and
fire. Mirrors were mostly made of bronze, although
luxurious gold and silver mirrors have been found,
too. They were made by polishing a metal surface of
78 Acus, us, f. generally means pointed tools. The word acus,
found in many sources, refers to stitching needles, hair-
pins, various surgical instruments, needles for applying
perfumes and other cosmetic products etc. C. Bianchi,
1995, 16-17; E. Bartman, 2001, 1-26; A. St. Clair, 2003, 80-
101; J. Stephens, 2008, 111-132.
79 C. Bianchi, 1995, 17-22.
80 Hair nets (reticula, retiola aurea) made of golden threads,
sometimes with jewels, were rather popular in the Roman
world. Famous is the Pompeii fresco from around 50 AD
showing a “poetess” (Napoli, Museo archeologico Nazio-
nale) with a golden hair net. Remnants of two such nets
were discovered during archaeological excavations in the
Zadar necropoles in the past thirty years.
81 Diadem, a forehead decoration – ampyx, ampycter, frontale.
82 Ovid, 2001, 140 (Ovid, Ars amatoria, III, 240): Tuta sit orna-
trix; odi quae sauciat ora unguibus et rapta bracchia figit acu;
devovet (et tangit!) dominae caput illa simulque plorat ad invi-
sas sanguinolenta comas.
35
Slika 21 – Ogledalo u kutijici iz Ivoševaca (Burnum), 1. - 2. st.
poslije Kr.
Figure 21 – Mirror in box, from Ivoševci (Burnum), 1st - 2nd
century AD

upotrebi je od najranije antike, a izum je mitološki

vezan uz Hefesta (Vulkana), boga kovanja i vatre.
Uglavnom su se ogledala proizvodila od bronce,
iako se nalazi i luksuznih zlatnih i srebrnih ogleda-
la. Ogledalo se izrađivalo glačanjem metalne podlo-
Slika 22 – Olovno ogledalo s prikazom tri Gracije, nepoznato
ge određenoga oblika na koju se potom nanosila le-
nalazište, 2. - 3. st. poslije Kr.
gura načinjena najčešće od olova, antimona i kositra Figure 22 – Lead mirror depicting Three Graces, unknown
u različitim kombinacijama, potom bi se uglačavalo site, 2nd – 3rd century AD
do visokog sjaja, tako da se površina za ogledavanje
premazivala caklinom i uglačavala prahom od ka-
mena plovućca izmiješanim s prahom od mljevene
sipine kosti. Ogledala od stakla proizvode se još od
helenističkoga vremena. certain shape to which an alloy usually consisting
Izrađivala su se i velika ogledala, u kojima of lead, antimony and tin in various ratios would be
se osoba mogla cijela ogledati (specula totis paria applied. It would then be polished to a full-on shine
corporibus)83 i koja su se pričvršćivala na zidove (spe- by coating the reflecting surface with glaze and ad-
culum parieti affixum). ditionally polishing it using a mixture of pumice
Razlikuju se ogledala s drškom (kat. br. 45- powder and cuttle-bone powder. Glass mirrors had
50), stajaća ogledala i ogledala u kutijici (Sl. 21).84 been produced way back since Hellenistic times.
Najbrojnija su ogledala s drškom. Ona su mogla Large mirrors were also made; a person
could see their whole image in it (specula totis paria
corporibus).83 Such mirrors could be affixed to walls
83 Seneka, Quaestiones naturales, 1, 17. (speculum parieti affixum).
84 Ogledalo u kutijici s poklopcem ukrašenim koncentričnim
kružnicama, iz Ivoševaca (Burnum), Arheološki muzej Za-
dar, inv. br. A2554. Promjer 6 cm, visina 2,2 cm. Mogli su
sadržavati i neki kozmetički pripravak. 83 Seneca, Quaestiones naturales, 1, 17.

36
biti raznih oblika, okrugla ili četvrtasta. Na stra-
žnjoj strani ukrašavala su se urezivanjem, od
najjednostavnijih motiva koncentričnih kružnica
do figuralnih mitoloških prikaza. Tako možemo
spomenuti olovna ogledala s prikazom triju gra-
cija, božica dražesti i ljepote (Sl. 22).85 Središnja
gleda nalijevo, rukama grli dvije sa strane, koje
su okrenute prema njoj. Kose su im skupljene u
punđu, lijeva drži vijenac od lišća u ruci, desna
maramu.
ÏÏÏ
Kozmetika
U rimskome Carstvu kozmetika je bila va-
žan dio higijene, odnosno, uz pranje i čišćenje
tijela te redovitu tjelovježbu, koja je pridonosila
održavanju zdravlja, koristila su se i kozmetička
sredstva za uljepšavanje. Njima su se služile ne
samo žene, nego i muškarci. Kozmetički su pro-
izvodi svi oni proizvodi namijenjeni nanošenju
na lice i tijelo u svrhu higijene, mirisa, zaštite i
uljepšavanja. Upotreba kozmetičkih proizvoda
bila je raširena u svim velikim starim istočnim
civilizacijama. Razlog je tomu i taj što s istoka po-
tječe većina biljnih i mineralnih sastojaka raznih
kozmetičkih proizvoda, ulja, parfema, tinktura. S
istoka se upotreba raširila u grčki svijet i potom
u stari Rim.
Sjedeći na stolici sa ili bez naslona (cathedra
ili scannum, subsellium), okružena ropkinjama za-
duženim za njegu njezina tijela, rimska matrona
pristupa šminkanju. Takav prikaz nalazimo na
mramornom sarkofagu Hipolita i Fedre iz Salone s
početka 4. st. (Sl. 23).86 Na prednjoj strani sarkofa-
ga prikazane su scene iz mita o Hipolitu, a sasvim
lijevo je prikaz Fedre koja sjedi na stolici okružena
85 Nepoznato nalazište, Arheološki muzej Zadar, inv. br.
A10645. Dužina: 14 cm, promjer: 5,3 cm.
86 Čuva se u Arheološkome muzeju u Splitu, inv. br. AMS-
D-29. N. Cambi, 2005, 186-187; Z. Buljević – S. Ivčević,
2007, 25-26. Želim zahvaliti kolegama iz Arheološkoga
muzeja u Splitu na ustupljenim fotografijama i dopuštenju
za upotrebu istih, ravnatelju Damiru Kliškiću i kolegici
Zrinki Buljević.
There were mirrors with handles (Cat. No. 45-
50), standing mirrors and box mirrors (Fig. 21).84
Those with handles were plentiful and they came in
various shapes – they were round or square. Deco-
rations would be carved on the back, ranging from
the simplest concentric circles to figural mythologi-
cal motifs. We can mention here a lead mirror with
Three Graces – goddesses of charm and beauty (Fig.
22).85 The one in the middle looks to her right, hug-
ging the other two who are facing her. The hair of
each of them is tied to a bun. The left one holds a
leaf wreath and the right one a kerchief.
ÏÏÏ
Cosmetics
Cosmetics were important part of hygiene in
the Roman Empire: beauty products were used in
addition to washing and cleansing of one’s body
and doing exercise to maintain one’s health. Men
also used them. Cosmetic products are all those
products intended for applying to the face and
body for the purpose of hygiene, fragrance, pro-
tection and improving one’s appearance. The use
of cosmetic products was widespread in the great
ancient oriental civilizations, the reason being the
fact that most of the plant-based and mineral in-
gredients of various products, oils, perfumes and
tinctures came from the Orient. Their use spread
to the Hellenic world and later to the ancient
Rome.
Sitting on a chair with or without a backrest
(cathedra or scannum, subsellium) and surrounded
with female slaves in charge of her body care, a
Roman matron starts putting her makeup on. One
such scene – Hippolitus and Phaedra – is depicted
on the early 4th-century AD marble sarcophagus
84 Mirror in a box, lid decorated with concentric circles,
Ivoševci (Burnum), Archaeological Museum Zadar, Inv.
No. A2554. Diameter: 6cm; height: 2.2cm. They sometimes
contained cosmetic preparations.
85 Unknown site, Archaeological Museum Zadar, Inv. No.
A10645. Length: 14cm; diameter: 5.3cm.
37

Slika 23 – Mramorni sarkofag Hipolita i Fedre iz Solina
(Salona), početak 4. st. poslije Kr. (fotografija T. Seser, AMS).
Figure 23 – Marble sarcophagus depicting Hyppolitus and
Phaedra, from Solin (Salona), early 4th century AD (photo by T.
Seser, AMS).
svojim sluškinjama, ispod stolice je prikaz ogleda-
la (Sl. 24).87
U ženinoj spavaćoj sobi nalazio se zaključani
ormar, gdje je ona ljubomorno čuvala svoj kozme-
tički i toaletni pribor. U antici, kao i danas, bili su
u upotrebi isti ili slični kozmetički predmeti. To su
češljevi, ukosnice, ogledala, bočice za parfeme i te-
kuće pomade, kutijice za pudere i sjenila, kreme,
masti i ulja za sprječavanje nastanka bora i pokri-
vanje nepravilnosti i ožiljaka i slično. Kozmetiku i
kreme brižljivo se čuvalo u kutijicama, škrinjama u
kojima su se držali i predmeti za njihovu primjenu.
To su preteče naših nesesera, često lijepo ukrašeni i
čuvani zajedno s nakitom.88
87 Ogledalo simbolizirana Fedrinu dvoličnost.
88 Za izradu su korišteni plemenito drvo i kost, plemen-
iti metali. Staklena pasta i jantar korišteni su za spajanje
raznih elemenata kutija. Čuvena je kutija otkrivena u
Oplontisu (Oplontis) blizu Pompeja. Čuva se u Museo Ar-
cheologico Nazionale, Napoli: F. P. Maulucci, 1999, 110,
sl. 4. Čuvena i srebrna Projektina kutijica i srebrna kutijica
s prikazima muza, obje se čuvaju u British Museum Lon-
don. Obje su kutijice iz kasnoga 4. st. poslije Kr.
38
Slika 24 – Mramorni
sarkofag Hipolita i
Fedre iz Solina (Salona),
početak 4. st. poslije
Kr. (fotografija T. Seser,
AMS).
Figure 24 – Marble
sarcophagus depicting
Hyppolitus and Phaedra,
from Solin (Salona), early
4th century AD (photo by
T. Seser, AMS).
from Salona (Fig.
23).86 The scenes
from the myth of
Hippolythus can be
seen on the front of
the sarcophagus. Far left we can see Phaedra, sit-
ting in a chair and surrounded by her servant-girls.
A mirror is shown under the chair (Fig. 24).87
In their boudoirs, women had a locked cabi-
net in which they jealously kept their cosmetics
and toiletries. The cosmetic accessories used in the
antiquity were similar or the same as the ones used
today. These included combs, hairpins, mirrors,
vials for perfumes and liquid ointments, powder
and eyeshadow boxes, creams, salves and oils for
wrinkles and those for covering imperfections,
scars and the like. All these products and the uten-
sils for their application were kept in boxes and
cases – the predecessors of the dressing cases of
today. They were often decorated and jewelry was
also kept in them.88
86 Now kept in the Archaeological Museum in Split, Inv. No.
AMS-D-29. N. Cambi, 2005, 186-187; Z. Buljević – S. Ivčević,
2007, 25-26. I am using the opportunity to express my grati-
tude to my colleagues from Archaeological Museum in
Split, director Damir Kliškić and Zrinka Buljević, for pro-
viding me with the photographs and letting me use them.
87 The mirror symbolizes Phaedra’s two-faced nature.
88 They were made of cabinet wood, bone or precious met-
als. Glass paste and amber were used for gluing box pieces
together. Famous is the box discovered in Oplontis near
Pompeii. It is now kept in Museo Archeologico Nazionale,
Napoli: F. P. Maulucci, 1999, 110, Fig. 4. Also well-known
are silver Projecta’s box and a silver box with Muses. Both
are now in the British Museum in London. Both boxes
were dated to the late 4th century BC.
Slika 25 – Nadgrobni spomenik s prikazom Venere i ženskoga
pribora iz Solina (Salona) (fotografija T. Seser, AMS).
Figure 25 – Gravestone with depiction of Venus and women’s
toiletries, from Solin (Salona) (photo by T. Seser, AMS).
Iz Salone potječe nadgrobni spomenik s prika-
zom Venere i ženskoga pribora (Sl. 25).89 Radi se o
steli sa zabatom u kojem je prikazana naga ženska
figura u kontrapostu, s plaštem koji pada preko
podlaktica obje ruke. Sa strana figure prikazane su
fantastične morske životinje, lijevo morska pantera,
desno morski bik. Obje imaju svijeni riblji (zmijoli-
ki) rep. Figura u zabatu je Venera koja izlazi iz mora
(Venus Anadyomene), koje simboliziraju fantastične
morske životinje. Pokojnica se moguće identificirala
s božicom. Ispod zabata je friz na kojem je prikazan
kozmetički pribor i pribor za šivanje neke žene ili
djevojke (pokojnice). Prikazani su redom: koš, vre-
teno, balzamarij, strugač, pletena stolica, ogledalo
u kutijici, kozmetička škrinjica, preslica, klupica za
noge (ili krletka), suncobran, još jedan balzamarij te
igla za šivanje i toaletna sonda. Suncobran (umbracu-
lum, umbella) upotrebljavale su i Grkinje i Rimljanke
za zaštitu od sunca. Ustvari, nosile su ih uglavnom
ropkinje i njima zaštićivale svoje gospodarice.90
Podatke o kozmetičkim preparatima i njihovoj
primjeni Rimljani su dobivali od Grka, odnosno s
istoka.91
Izvori savjetuju da se prije šminkanja lice pri-
premi raznovrsnim maskama i kremama te preno-
se velik broj recepata (to kosmêtikon).92 Ovidije je
savjetovao maske za ljepotu strogo na biljnoj bazi;
drugi su, primjerice Plinije i Galen, smatrali ko-
risnim dodatke raznih organskih tvari kao što su
posteljice, srž, genitalije, žuč, urine i druge koji nas
89 Otkrivena na Kapljuču u Saloni, čuva se u Arheološkome
muzeju u Splitu, inv. br. AMS-38062. M. Abramić, 1932,
31-32, tab. III, 1; S. Rinaldi Tufi, 1971, 114-115, br. 46,
tab. XII, 2; S. Ivčević, 2002, 330; N. Cambi, 2005, 83-84,
sl. 118-119.
90 Rinaldi Tufi spominje mogućnost da se ne radi o suncobra-
nu, već o okviru s razbojem za vez. Nisam toga mišljenja.
S. Rinaldi Tufi, 1971, 115.
91 P. Virgili 1989, 23 i d.; Z. Buljević, 2002, 313-326, 154-155; S.
Ivčević, 2002, 327-348. 156-161; ...
92 P. Virgili, 1989, 17-18, 26-32; S. Stewart, 2007, 24-50; K. Ol-
son, 2009, 291-310; ...
From Salona comes the gravestone depict-
ing Venus and women’s toiletries (Fig. 25). 89 It
is a gabled stela showing a nude female relief in
counterpose, with a cloak falling down both her
lower arms. She is flanked with fantastic marine
creatures: a sea panther to the left and and sea
bull to the right. Each has a bent fish (serpent)
tale. The figure in the gable is Venus coming out
of the sea (Venus Anadyomene). The sea is sym-
bolized by the fantastic creatures. The deceased
woman possibly identified herself with the god-
dess. In front of the gable there is a frieze depict-
ing a toiletry kit and sewing kit of a woman or
girl (the deceased one). The following objects can
be seen: a basket, spindle, balsamarium, scraper,
wicker chair, mirror in a box, cosmetic case, dis-
taff, footstool (or birdcage), umbrella, another
balsamarium, stitching needle and a cosmetic
probe. Both Greek and Roman women used um-
brella (umbraculum, umbella) for sun protection.
In fact, it was mostly female slaves who would
carry it, protecting their masters. 90
89 Discovered on Kapljuč site in Salona, kept in the Archaeo-
logical Museum in Split, Inv. No. AMS-38062. M. Abramić,
1932, 31-32, Tab. III, 1; S. Rinaldi Tufi, 1971, 114-115, No.
46, Tab. XII, 2; S. Ivčević, 2002, 330; N. Cambi, 2005, 83-84,
Fig. 118-119.
90 Rinaldi Tufi suggests the possibility that the object in
question is not a sunshade, but a weaver’s frame. I do not
concur. S. Rinaldi Tufi, 1971, 115.
39
navode na razmišljanje. Cilj je tim proizvodima bio
omekšati kožu, ublažiti mrlje i proizvesti blistavu
put. Plinije spominje razne kožne probleme i do-
nosi recepte za njihovo liječenje. To su bili prištići
(vari), čirići (molestiae), pjegice (lentigines), pjege
(maculae), ljuštenje kože (scobis), svrab lica (lichen),
guba (leprae), ožiljci (cicatrices) i drugi (vitia).93 Ra-
dilo se obično o proizvodima na bazi minerala te
preparatima biljnoga i životinjskoga podrijetla kao
što su med, ječam, polen, pomiješanima s uljima
ruže ili tamjana, kao osnovama mnogih pripra-
vaka. Mljevene kamenice davale su licu glatkoću,
prištići su se mogli ukloniti mašću peradi i lukom.
Kreme za prekrivanje ožiljaka i nepravilnosti kože
(splenia) rabili su i oslobođenici za prikrivanje rop-
skoga znaka na čelu ili licu. Zbirke recepata tako-
đer sadrže i sredstva za ublažavanje bora na bazi
magarećega mlijeka (lactae asinae) ili labuđe masti
(adeps cygnis). Rabile su se i kreme na bazi med-
vjeđe masti (adeps ursi), pačje masti (adeps anseris)
i lavlje masti (adeps leonis). Plinije navodi da lavlja
mast pomiješana s ružinim uljem održava ljepotu
lica i čisti lice od mrlja.94 Poznata je bila maska zva-
na poppaeanum, nazvana po carici Popeji, supruzi
cara Nerona. Krema je sadržavala magareće mlije-
ko, imala je djelovanje svojevrsnoga suvremenog
kemijskog pilinga.
Mješavine na bazi maslaca i bjelila ublažavale
su pojavu akni, poznate su bile i maske za borbu
protiv dermatitisa na bazi telećih genitalija kuha-
nih u medu i octu. Pepeo puževa koristio se za li-
ječenje pjegica, čireva, gube. Među najpoznatijim
sastojcima bila je glavica cvijeta narcisa (sunovrat,
lat. Narcissus), koji je davao svježinu, luminoznost
licu.95 Vučjak (lupin, lat. Lupinus polyphyllus), bob
(faba) i tamjan koristili su se za čišćenje lica (kre-
ma alcionea, alcyoneum), cvjetovi maka koristili su
se protiv raznih upalnih procesa na koži. Od vuč-
jaka se proizvodila takozvana smegma. Za čišćenje
lica i Grci i Rimljani koristili su oesipum, koji se
pripremao od vune neopranih ovaca. Drugi način
bilo je korištenje izlučevina egipatskih krokodila
93 Plinije, Naturalis historia, XXVIII, 109; XXX, 28-30.
94 Plinije, Naturalis historia, XXI, 159.
95 Ovidije, Medicamina faciei feminae, 74.
40
The Romans obtained information about cos-
metic preparations and their use from the Greeks
and from the Orient.91
Ancient Roman sources suggest that, before ac-
tual makeup, various face masks and creams should
be applied. They offer numerous recipes for that (to
kosmêtikon).92 While Ovid advised that only plant-
based face masks should be used, others – Pliny
and Galen, for instance – thought it beneficial to
add various organic matters such as placentas, mar-
row, genitals, gall, urine and other substances that
give us some food for thought today. The purpose
of these products was to soften the skin, mask the
stains and make the complexion look perfect. Pliny
offers recipes for treatment of various skin disor-
ders: acne (vari), tiny ulcers (molestiae), spots (lentig-
ines), freckles (maculae), skin shedding (scobis), facial
rash (lichen), leprosy (leprae), scars (cicatrices) and
other (vitia).93 Those were usually mineral-based
products and preparations of plant and animal ori-
gin such as honey, barley and pollen, mixed with
rose oil or frankincense oil. They were the basis
of numerous preparations. Ground oysters would
smoothen the facial skin; acne could be eliminated
using poultry fat and onions. The creams for cover-
ing scars and skin imperfections (splenia) were also
used by the freemen to cover the slaves’ brands on
their forehead or face. Collections of recipes also
include wrinkle-reducing agents based on donkey
milk (lactae asinae) and swan fat (adeps cygnis). Skin
creams based on bear fat (adeps ursi), duck fat (adeps
anseris) and lion fat (adeps leonis) were also used.
Pliny claims that lion fat mixed with rose oil keeps
the face beautiful and removes blotches from the fa-
cial skin.94 A face mask called poppaeanum, named
after Emperor Nero’s wife Poppaea, was also often
used. This donkey milk-based salve functioned as
chemical peeling of a sort.
Butter- and bleach-based mixtures were used
to prevent acne. Masks based on calf genitals boiled
91 P. Virgili 1989, 23 and on; Z. Buljević, 2002, 313-326, 154-
155; S. Ivčević, 2002, 327-348. 156-161; ...
92 P. Virgili, 1989, 17-18, 26-32; S. Stewart, 2007, 24-50; K. Ol-
son, 2009, 291-310; ...
93 Pliny, Naturalis historia, XXVIII, 109; XXX, 28-30.
94 Pliny, Naturalis historia, XXI, 159.
pomiješanih s uljem s Cipra.96 Biljka Helenium či-
nila je lice i kožu savršenima, a ime je dobila po
prelijepoj Heleni.97 Bademovo ulje (amygdalinum)
koristilo se za davanje mekoće licu. Posebno je
djelovalo pomiješano s medom (mel), koristilo se
i za uklanjanje mrlja na licu, popravljanje tena i
kolorita lica. Bademovo ulje do dana današnjega
zadržalo se u upotrebi u kozmetici, pogotovo u
njezi suhe kože. Caccilia je losion na bazi žitarica i
otopljenoga voska (cera) koji se koristio za piling
tijela. U mnogim drugim receptima korišteni su i
mogući i nemogući sastojci.
Čuvena je bila noćna hidratantna krema koju
je opisao i preporučio čuveni liječnik Galen, po-
znata pod imenom ceratum umidum Galeni, koja se
dobivala miješanjem pročišćenoga pčelinjeg vo-
ska, maslinova ulja i ružine vodice.98 Kao noćna
krema upotrebljavao se i sium, derivat vodenoga
pastrnjaka, cvjetajuće vodene biljke.
Za toniranje obraza koristila se vrsta tekuće-
ga pudera (kreme za ujednačavanje tena, fondo-
tinta) (pigmentum). Ako se željelo pojačati sjaj lica,
koristio se puder od svjetlucavih minerala (kristal
i hematit). Kao podloga šminki koristilo se olov-
no bjelilo (cerussa) koje se proizvodilo na otoku
Rodosu. Ova se temeljna krema na bazi olova ra-
bila kako bi se ruke i lice učinilo što bjeljim, kao
sredstvo za postizanje svježega izgleda i za po-
mlađivanje i bila je najraširenije kozmetičko sred-
stvo. Rabile su je i mlade i lijepe žene u prilikama
u kojima je bilo potrebno obojiti lice, za korote ili
za sudjelovanja u Demetrinim misterijama.99 Ba-
zični olovni karbonat ili olovno bjelilo (φιμύθιον,
cerussa) upotrebljavali su kao boju, kozmetičko
sredstvo i lijek već Egipćani, od njih su ga pre-
uzeli Grci, a zatim Rimljani.100 Dioskurid u 1. st.
96 Plinije, Naturalis historia, XXVIII, 8; Ovidije, Ars amatoria,
III, 269-270. Moguće je da se riječ crocodilea odnosi na vrstu
tla u Gornjem Egiptu (Sudan): K. Olson, 2009, 297, bilj. 41.
97 Plinije, Naturalis historia, XXI, 159: Helenium ab Helena, ut
diximus, natum favere creditur formae, utem mulierum in facie
reliquoque corpore nutrire incorruptam.
98 Galen, De methodo medendi, 8.
99 G. Sfameni Gasparro, 2005, 279-288.
100 Ovidije, Medicamina faciei feminae, 73; M. D. Grmek – S.
Čmelik, 1952, 131-132; K. Olson, 2009, 295.
in vinegar were used against dermatitis. Snail ashes
were used against freckles, boils and leprosy. The
best known ingredients were: narcissus (Narcissus)
flower heads, which added freshness and luminos-
ity to the face;95 Lupin (Lupinus polyphyllus), broad
beans (faba) and frankincense were used for facial
cleansing (when applied as the cream called alcio-
nea, alcyoneum); poppy flowers were used against
various inflammatory processes in the skin. Lupin
was also used for the making of the so-called smeg-
ma. For facial cleansing, both Greeks and Romans
used oesipum, prepared of the wool of unwashed
sheep. An excretion of Egyptian crocodiles mixed
with a Cyprus oil was also used for the purpose.96
For perfect facial skin they would use the plant
called Helenium, named after the beautiful Helen
of Troy.97 Almond oil (amygdalinum) was used for
making the facial skin softer. When mixed with
honey (mel), it was also used for removal of facial
freckles and improvement of facial complexion and
color. Almond oil has been used in cosmetics to the
present day, particularly as a dry-skin moisturizer.
Based on grains and melted wax (cera), caccilia lo-
tion was used for peeling. There were many other
recipes, using all the imaginable and unimaginable
ingredients.
Very popular was the hydration night cream
described and recommended by the famous physi-
cian Galen. Known as ceratum umidum Galeni, it was
made by mixing purified beeswax, olive oil and rose
water.98 Sium, a derivative of water parsnip (a water
flowering plant), was also used as a night cream.
A type of foundation cream (fondotinta, pigmen-
tum) was used for cheek-color balancing. A powder
containing glittering minerals (crystals and hema-
tite) was used for increasing the facial skin luster.
The white lead (cerussa) produced on Rhodes was
95 Ovid, Medicamina faciei feminae, 74.
96 Pliny, Naturalis historia, XXVIII, 8; Ovid, Ars amatoria, III,
269-270. It is possible that the word crocodilea actually re-
fers to a type of soil in the Upper Egypt (Sudan): K. Olson,
2009, 297, Footnote 41.
97 Pliny, Naturalis historia, XXI, 159: Helenium ab Helena, ut
diximus, natum favere creditur formae, utem mulierum in facie
reliquoque corpore nutrire incorruptam.
98 Galen, De methodo medendi, 8.
41
poslije Kr. lijepo opisuje antički način pripreme
olovnoga bjelila.101 U glinenu posudu sa širokim
grlom stavi se jaki ocat, a nad njim se na mrežu od
trstike pričvrsti olovna ploča. Posuda se drži za-
čepljenom sve dok ploča ne padne u ocat. Tada se
odlije tekućina, preostala masa osuši se na suncu
i samelje u sitnozrnati prah.
Premda je olovo jedan od najotrovnijih metala,
Rimljani nisu bili svjesni mogućnosti njegova pro-
diranja kroz kožu, pa su ga obilno koristili u pro-
izvodnji kozmetičkih sredstava. Olovo (μόλυβδος,
μόλυβος, plumbum nigrum) je bilo općepoznato u
grčko-rimskom svijetu.102 Čisto olovo imalo je naj-
raznovrsniju primjenu, kao materijal za skulpturi-
ce, sarkofage, magične ploče, posude, vodovodne
cijevi, pa i posudice za spremanje lijekova, koz-
metičkih pomasti i miomirisa.103 Tako se od njega
izrađivalo bjelilo, kojim se trgovalo iz središta pre-
rade olova u obliku tableta, koje su se prije upora-
be mrvile, pročišćavale prosijavanjem te miješale s
medom i drugim sastojcima da bi se dobilo željeno
sredstvo, primjerice dodavanjem crvene boje do-
bivalo se rumenilo (fucus, purpurissum).104 Fucus se
pripravljao crvenom bojom iz vrste gljiva (Roccella
tinctoria) ili s crvenom okrom (rubrica). Za tonira-
nje se upotrebljavaoi vinski talog (faex) ili vrsta cr-
venkastosmeđe gline (creta). Poznata je bila selina.
Zemlja iz Seline, po Dioskuridu i na osnovi analiza
provođenih na nalazima, bila je rumenilo u prahu
koje se sastojalo od kaolina, silikata hidrata alumi-
nija, gipsa, sulfat-kalcij hidrata, a sve pomiješano
sa smolama i ružinom vodicom.105 Rumenila su se
pretvarala u prah i rastvarala u trenutku upotrebe.
101 U 1. st. poslije Kr. u Rimu je djelovao Pedanije Dioskurid
(Pedanius Dioscorides, 40. – 90. g. poslije Kr.), koji je došao
iz grčkoga grada Anazarba (Anazarbus) u Maloj Aziji. Vje-
rojatno je služio kao liječnik u rimskoj vojsci, a djelovao
je u vremenu careva Klaudija i Nerona. Bio je izvanredan
botaničar i njegova knjiga De materia medica opisuje biljke
iz svih dijelova Carstva, sve do granica s Indijom, koje su
se mogle koristiti kao lijek. Dioskurid, De materia medica,
V, 103.
102 Poznata su nalazišta olova i na području rimske provincije
Dalmacije. A. Škegro, 1999, 90-93.
103 Plinije, Naturalis historia, XIII, 19, XXXII, 68.
104 Plinije, Naturalis historia, XXXIV, 174-176.
105 Dioskurid, De materia medica.
42
used as a makeup foundation. This lead-based
foundation cream was used in order to make the
hands and face as white as possible; it was also the
most popular cosmetic for a fresh look and for reju-
venation. It was used by young and beautiful wom-
en at the occasions when they had to color their
faces, such as in mourning or when taking part in
the Eleusinian Mysteries.99 The ancient Egyptians
already used the basic lead carbonate or white lead
(φιμύθιον, cerussa) as a dye, cosmetic product and
cure. The Greeks took it from them and then the Ro-
mans did, too.100 In the 1st century AD, Dioscurides
describes in detail the way white lead was prepared
in Antiquity.101 Strong vinegar is poured in a clay
vessel with wide neck and a lead plate is then af-
fixed to a reed net above it. The vessel is kept closed
until the plate falls into the vinegar. The liquid is
then discharged and the remaining residue is dried
in the sun and powdered.
Not being aware that lead was one of the most
toxic metals and that it could penetrate the skin, the
Romans used it plentifully in the cosmetics produc-
tion. Lead (μόλυβδος, μόλυβος, plumbum nigrum) was
widely known in the Greek and Roman world.102
Pure lead was used for many purposes: as a mate-
rial for small sculptures, sarcophagi, magic plates,
vessels, water pipes, even for the boxes for keeping
medicines, cosmetic ointments and fragrances.103
Bleaching agent was made of it: it was transported
in the form of pills; before use, the pills would be
crumbled, sifted and mixed with honey and other in-
gredients in order to obtain the desired product. For
instance, red color would be added to obtain blusher
99 G. Sfameni Gasparro, 2005, 279-288.
100 Ovid, Medicamina faciei feminae, 73; M. D. Grmek – S.
Čmelik, 1952, 131-132; K. Olson, 2009, 295.
101 Pedanius Dioscurides (40-90 AD) pursued his career as a
botanist. He was from the Greek city of Anazarbus in Asia
Minor. He had probably served in the Roman army. His
career spanned the reigns of Claudius and Nero. He was a
prominent botanist. His book, De materia medica, describes
all medicinal herbs from all over the Empire, all the way to
the Indian border. Dioscurides, De materia medica, V, 103.
102 Some lead mines were located in the Roman province of
Dalmatia, too. A. Škegro, 1999, 90-93.
103 Pliny, Naturalis historia, XIII, 19, XXXII, 68.
Slika 26 – Koštana kutijica (narthecium) s prikazana tri krilata
Erota iz Zadra (Iader), 1. st. poslije Kr. (kat. br. 52) (crtež R.
Maršić).
Figure 26 – Bone box (narthecium) with three winged Erotes,
from Zadar (Iader), 1st century AD (Cat. No. 52), (drawing by R.
Maršić).
Vadila su se iz raznih kutijica (narthecia) sondama
i žličicama, pripremala se na posebnim kamenim
pločicama (kat. br. 63-67). Rumeni obrazi smatrali
su se privlačnim jer su bili znak dobra zdravlja.
“Bjeloću znate postići tako da se naprahate
prahom; ona koja se ne rumeni po krvi, rumeni se
po umijeću: umijećem ćeš ispuniti gole krajeve obr-
va, dok lagani premaz dostatno osjenči obraze. Ni-
kakva sramota nije pojačati izražaj očiju crnim pra-
hom, ili pak šafranom što je izrastao u blizini tebe,
sjajni Cidnuse”.106
106 Ovidije, 2001, 139 (Ovidije, Ars amatoria, III, 199-204. Ci-
dnus (Cydnus) je rijeka u Kilikiji.
(fucus, purpurissum).104 The red color needed for fu-
cus was obtained from a mushroom species (Roccella
tinctoria), or red ochra (rubrica) would be used. Wine
sediment (faex) or a type of reddish-brown clay (cre-
ta) would be used for cheek-color balancing. Selina
was also well-known. According to Dioscurides and
based on the analyses carried out on the finds, the
earth from Selina was a powdered blusher consist-
ing of caoline, hydrated aluminum silicate, gypsum,
calcium sulfate hydrate - and all that mixed with res-
ins and rose water.105 Blushers would be ground into
powder and dissolved at the moment of use. Probes
and little spoons would be used for extracting them
from various boxes (narthecia) in which they were
kept. They would then be prepared on special stone
plates (Cat. No. 63-67). Reddish cheeks were consid-
ered attractive because they suggested good health.
104 Pliny, Naturalis historia, XXXIV, 174-176.
105 Dioscorides, De materia medica.
43
 Česta je bila navika crtanja madeža na licu. Oči
su se ocrtavale crnom smjesom poput egipatskoga
kohla (stibium), izrađenom crnilom od čađi (fuligo),
sipinim crnilom ili prženim mravima pomiješanim
s nekom biljnom ili životinjskom masti i antimonom
u prahu. Šafran se dodavao radi mirisa. Za aplicira-
nje kohla, koji se čuvao u obliku praška, koristila se
tanka sonda izrađena od drva, stakla, kosti. Sonda
se prvo umakala u vodu ili neko eterično ulje, po-
tom u kohl. I trepavice su se voluminizirale i po-
tamnjivale, dok su se obrve definirale i produživale
štapićem drvenoga ugljena. Koristile su se i umjet-
ne trepavice. Cilj je bio povećati izgled očiju, što se
nazivalo platyophtalmon.107 Ponekad su žene bojale
i kapke, uglavnom zeleno (malahit) ili plavo (azu-
rit), olovnim uloškom ili pepelom. Usne su se bojale
vrstom glinaste prašine (ocra), koja sadrži minera-
le i mogla je biti raznih nijansi (narančasta, crvena,
žuta ili smeđa). Calliblepharum je drugi pripravak
kojim su žene bojale trepavice i kapke, a izrađivao
se od ružinih sjemenki ili datulja kao osnovnih sa-
stojaka.108 Jedini dokaz za bojenje noktiju dolazi od
crvene boje koja je bila uvožena iz Indije, gdje se
proizvodila iz jedne vrste kukca (lac).109
Predivno našminkana lica najbolje su prezen-
tirana na izuzetnim portretima iz Fajuma.110 Por-
treti su korišteni kao posmrtne maske mumija i po-
tječu iz vremena rimske vladavine Egiptom. Ova je
slikarska tradicija prestala u 3. st. poslije Kr., otkri-
veni su širom Egipta, ali najviše u okolini Fajuma.
Veći dio predmeta kozmetičkoga i toaletno-
ga pribora bio je izrađen od kosti koja je laka za
obradu, dostupna i relativno jeftina, kada je riječ
o običnoj kosti.111 Osim bjelokosti, koja je bila
107 Plinije, Naturalis historia, XXXIII, 102: ideo etiam plerique
platyophtalmon id appellavere quoniam in calliblepharis muli-
erum dilatet oculos.
108 Plinije, Naturalis historia, XXI, 123; XXXV, 194.
109 U istraživanjima rimske nekropole u Zadru u jednom su gro-
bu otkriveni umjetni nokti izrađeni od školjke (madreperla) ?
U obradi. Hvala kolegici Timki Alihodžić na podatcima i
općenito na pomoći u pisanju kataloga i postavu izložbe!
110 Fayum, 1997, 37-107.
111 Koristio se jelenji rog (cornu cervinum), kosti goveda, rjeđe
konja i koze, a upotreba svinjskih kostiju mogla je značiti
samo opadanje ekonomske moći jer je bila nekvalitetna i
lako se uništavala.
44
“With wax you know how to whiten your skin
and with carmine to give yourself the rosy hue
which Nature has denied you. Your art will tell you
how to fill the space between your eyebrows, if it
be too, faintly marked, and how, with cosmetics,
to conceal the all too patent evidence of the grow-
ing years. You fear not to increase the brightness of
your eyes with finely powdered ash, or with the saf-
fron that grows on the banks of the Cydnus”.106
Applying fake beauty marks on the face was
very common. The eyes were lined with black mix-
tures such as Egyptian kohl (stibium), made of soot
(fuligo), cuttlefish ink or roast ants mixed with some
animal or plant-based fat and antimony powder. Cro-
cus would also be added for fragrance. A thin probe
made of wood, glass or bone was used for applying
the powdered kohl. The probe would first be dipped
into water or some essential oil and then into the
kohl. Darkening the eyelashes and increasing their
volume was also in fashion. The eyebrows would be
defined and extended using a charcoal stick. Fake
eyelashes were also in use. The idea was to make the
eyes look bigger, which was called platyophtalmon.107
The eyelids were sometimes colored, usually green
(malachite) or blue (azurite), using lead or ashes. A
type of clayish dust (ocra) was used for lip coloring. It
contained minerals that would give it various shades
(orange, red, yellow or brown). Calliblepharum was
another preparation women used to color their eye-
lashes and eyelids. Rose seeds or dates were its basic
ingredients.108 The only evidence of nail polishing is
the red dye imported from India, where it was pro-
duced from an insect species (lac).109
The best examples of beautiful makeup are the
faces depicted on the exceptional portraits found in
106 Ovid, 2001, 139 (Ovid, Ars amatoria, III, 199-204. Cidnus
(Cydnus) – a river in Cilicia.
107 Pliny, Naturalis historia, XXXIII, 102: ideo etiam plerique
platyophtalmon id appellavere quoniam in calliblepharis muli-
erum dilatet oculos.
108 Pliny, Naturalis historia, XXI, 123; XXXV, 194.
109 Artificial nails made of a shell (madreperla) were discov-
ered in a grave during the excavations in the Roman ne-
cropole in Zadar ? Under analysis. I would like to thank
my colleague Timka Alihodžić for the information provid-
ed and for her general assistance and availability during
the work on the catalogue and exhibition!
skupa zbog kvalitete i visoke cijene transporta iz
Afrike, sirovina se mogla svugdje nabaviti. Ra-
dionicama za izradu koštanih predmeta nije bila
potrebna skupa oprema te se mogla otvoriti gdje
je za to postojala potreba i interes.112
U kozmetičkim kutijicama (narthecia) rimske
su žene čuvale bogat izbor sredstava za uljepšavanje.
Kutijice su bile od raznih materijala: kosti, stakla, bron-
ce, alabastra. Koštane kutijice cilindričnoga oblika bile
su vrlo precizno izrađene jer se za njihovu izradu ko-
ristio tokarski stroj (kat. br. 52).113 Često su ukrašavane
figuralnim prikazima (Sl. 26). Koštane kutijice raznih
namjena izrađivane su i poklanjane kao vjenčani dar
ženama, a na zaključak o simboličnom značenju navo-
di činjenica da su čest grobni prilog.
U Arheološkom muzeju Zadar iza Drugoga
svjetskog rata bilo je ostalo nekoliko neotvorenih
rimskih urni s nekropole antičkoga Zadra te je u jed-
noj od urni otkrivena kozmetička kutijica (nartheci-
um) koja je gotovo do polovice sadržavala stvrdnuti
prašak ružičaste boje s drugim prilozima datiranim
u 1. st. poslije Kr. Edvin Andrović, zadarski znan-
stvenik, kemičar i ljekarnik, izvršio je analizu sadr-
žaja.114 Zaključak je: “Radi se o obojenom toaletnom
prašku, koji se sastoji iz aluminijevog hidroksida ve-
like adsorptivne moći za boje, te iz jedne obojene or-
ganske supstance, koja se lako fiksira aluminijevom
hidratu. Obzirom na epohu iz koje potječe taj prašak,
mora se zaključiti da je ta organska obojena supstan-
ca životinjskog ili biljnog porijekla, budući da je tada
bila nepoznata organska sinteza, a također se tu is-
ključuje cinabarit zbog otsutnosti žive”.115 Iz ovoga
112 Igle i ukosnice izrađivali su specijalizirani majstori koji se
nazivaju acuarius ili acutarius.
113 Razlikuju se od kutijica za igru kockama (fritillus) jer su
ove proširene na dnu. A. St. Clair, 2003, 66-80.
114 E. Andrović, 1950-51, 207-208.
115 E. Andrović, 1950-51, 208. Nisam kemičar, o ovoj analizi ne
mogu ništa reći, ali danas smo dobro upoznati sa štetnošću
upotrebe aluminija u kozmetici. Aluminij se prirodno na-
lazi u rudi boksita i u tom stanju u kojem se nalazi prirodno
nije štetan za ljude. Boksit se pretvara u glinicu te se elek-
trolizom dobiva čisti aluminij, koji se koristio primarno u
elektronici i nekim drugim industrijama. Civilizacijskim
razvojem i tehnološkim napretkom počeo se pretjerano ko-
ristiti i u druge svrhe, čime je i dospio u ljudski organizam,
gdje mu nije mjesto, te smo se tako doveli do toga da se
svakodnevnim izlaganjem kontinuirano trujemo.
Fayum.110 They were used as death masks on mum-
mies when the Romans ruled Egypt. This tradition
in painting persisted until the 3rd century AD. They
are found throughout Egypt, but mostly around Fa-
yum.
Most of the cosmetic and toiletry utensils were
made of bone. With the exception of ivory, bone
was easy to work with and relatively cheap.111 As
a raw material, it was available everywhere. Ivory,
however, was very expensive because of its quality
and high cost of transport from Africa. The work-
shops that worked in bone did not require expen-
sive equipment and could be set up wherever there
was a need and interest for such products.112
Roman women kept a wide range of cosmetic
products in their cosmetic boxes (narthecia), made
of bone, glass, bronze, alabaster and other materi-
als. Cylindrical bone-made boxes were executed
with precision because they were manufactured
on a lathe (Cat. No. 52).113 They often had figural
decorations (Fig. 26). Little bone boxes for various
purposes were often given to women as wedding
presents. The fact that they are frequently found as
grave goods suggests they also had a symbolical
meaning.
Several unopened Roman urns from the necro-
pole of ancient Zadar were found in the Archaeo-
logical Museum Zadar after the World War II. In
addition to other grave goods dated to the 1st cen-
tury AD, a cosmetic box (narthecium) was found in
one of the urns. The box was almost half-filled with
a hardened pink powder. Edvin Andrović, a Zadar-
based scientist, chemist and pharmacist, analyzed
the contents.114 His conclusion: “It is a colored toi-
letry powder consisting of aluminum hydroxide,
highly adsorptive for colors, and a colored organic
110 Fayum, 1997, 37-107.
111 Deer horns (cornu cervinum) were used, as well as bovine
bones, rarely horse and goat bones. The use of pig bones
could only mean a drop in economic power because pig
bones were of low quality and easy to destroy.
112 Needles and hairpins were made by specialized crafts-
men called acuarius or acutarius.
113 They are different from the boxes for keeping dice (fritil-
lus) because the latter ones are widened at the bottom. A.
St. Clair, 2003, 66-80.
114 E. Andrović, 1950-51, 207-208.
45
zaključka, nažalost, ne saznajemo o konkretnoj upo-
trebi ovoga praška. Nadalje, moram reći da nisam tu
određenu kozmetičku kutijicu uspjela identificirati u
fundusu Arheološkoga muzeja Zadar.
Za nanošenje mirisa, krema ili ulja na tijelo i
kosu, šminke na obrve, trepavice i rub oka, te mi-
ješanje i vađenje mirisnih tvari iz balzamarija kori-
stile su se u antici sonde (lopatice, igle, žličice) (kat.
br. 67-87).116 Sonde (auriscalpia) raznih oblika vrlo
su čest nalaz i mogle su biti izrađene od bronce ili
kosti. Na jednom kraju su mogle biti zaoštrene, a na
drugome su mogle imati trokutastu ili okruglu plo-
čicu. Zaoštreni kraj drška služio je vjerojatno za ocr-
tavanje obrva, kapaka i rubova usana. Ako je drugi
kraj imao polukružno proširenje i udubljenje, kojim
se vadila i nanosila krema, nazivao se žličicom (li-
gula). Sonde su se koristile i u medicini i u farmaciji,
za održavanje osobne higijene (npr. za čišćenje uši-
ju), a služile su i u slikarstvu za miješanje boja na
paleti.Razlikujemo dva tipa listolikih sondi. Mogle
su imati listoliki nastavak (spathomela) ili listoliku
žličicu (cyathiscomela), sve su imale na drugom kraju
vretenasto zadebljanje.117
116 A. St. Clair, 2003, 102-103; K. A. Giunio, 2010, 38, 68-69,
kat. br. 16-18.
117 K. A. Giunio, 2010, 38, 69-71, kat. br. 19-30.
46
substance which is easy to fix in aluminum hydrate.
Knowing the period the powder comes from, we
must conclude that the colored organic substance
is of animal or plant origin since organic syntheses
were not known at the time. Cinabarite can also be
ruled out due to the absence of mercury”.115 Unfor-
tunately, the conclusion does not help us learn what
was the powder used for. I also have to note I could
not identify this specific cosmetic box in the hold-
ings of the Archaological Museum Zadar.
For applying fragrances, creams or oils to their
bodies and hair, for eyebrow, eyelash and eye make-
up and for mixing fragrant substances and remov-
ing them from balsamaria the Romans used probes
(spatulas, needles, little spoons) (Cat. No. 67-87).116
Probes (auriscalpia) of various shapes are frequent
archaeological finds. They are made of bronze or
bone. They can be pointed at one end and can have
a triangular or circular plate at the other. The point-
ed end was probably used for lining up eyebrows,
eyelids and mouth corners. If a probe has a semi-
circular concave extension at the other end – used
for extracting a cream and applying it – than the
probe in question is called ligula (a little spoon). The
probes were also used in medicine and pharmacy
and for personal hygiene (for cleaning one’s ears,
for instance). Painters also used them for mixing
colors on their palettes. There are two types of leaf-
shaped probes: those with a leaf-shaped extension
(spathomela) and those with a leaf-shaped spoon (cy-
athiscomela). Both types had a spindle-shaped thick-
ening at the other end.117
115 E. Andrović, 1950-51, 208. Not being a chemist, I cannot
say anything about the analysis. However, today we are
aware of the adverse effects of aluminum in cosmetics. In
nature, aluminum is contained in bauxite ore and in this
natural state it is not harmful to humans. Bauxite is refined
into alumina, from which pure aluminum is obtained by
means of electrolysis. Pure aluminum is primarily used in
electronics and some other industries. As a result of the
civilizational and technological development, its use has
expanded to other industries, although excessively. Thus
it has ended up in human bodies, where it does not be-
long. Through daily exposure to it, we are constantly poi-
soning ourselves.
116 A. St. Clair, 2003, 102-103; K. A. Giunio, 2010, 38, 68-69,
Cat. No. 16-18.
117 K. A. Giunio, 2010, 38, 69-71, Cat. No. 19-30.
 ÏÏÏ
Parfemska industrija
Izrada parfema i mirisa, po mojem osobnom
mišljenju, jest umjetnost. Parfimer mora poznavati
mnogobrojne mirisne note i njihove kombinacije.
Neizmjeran broj materijala koji su poznati parfime-
ru uz njegovu maštu i vještinu pretvaraju se u bez-
brojne mirisne kombinacije. Njegov nos nije samo
osjetljiv, već i izvježban, tako da može prepoznati,
usporediti, dozirati desetke sirovina da bi napravio
jedan parfem, jedan miris. Parfem isparava s vre-
menom, njegova kompozicija se otvara postupno.
Da bismo uživali u dugom i promjenjivom proce-
su isparavanja parfema na koži, parfimer koristi tri
vrste sirovina: sirovine koje brzo isparavaju (berga-
mot, limun, lavanda), one koje se malo duže čuva-
ju na koži (cvjetne komponente) i, najzad, one koje
sporo isparavaju (patchouli, mošus, vanilija, amber,
sandalovina).
Mirisi, parfemi, bili su proizvod široke potroš-
nje na cijelom Sredozemlju. Balzami (gr. βαλσαμον,
lat. balsamum) ili unguenta (unguentum) mirisni su
kozmetički i ljekoviti preparati. Znalo se da se neki
mirisi, primjerice miris tamjana, razvijaju izgara-
njem, per fumum, od čega i dolazi riječ parfem. Upo-
treba mirisnih ulja i masti nakon svakoga kupanja
bila je potrebna kako bi se koži vratila elastičnost i
mekoća, ali i kako bi se stekao ugodan i dugotrajan
miris. Navika je to nastala iz potrebe koja je kasnije
postala moda, znak ugleda i luksuza. Povijest nam
govori da su prve mirise koristili Perzijanci, za koje
nam drevni izvori govore da su ih koristili u izobi-
lju, pa je izgledalo kao da iznojavaju mirisna ulja.
Upotreba se ubrzo raširila istokom i u starom Egip-
tu, potom i kod Feničana, Etruščana i Grka.
Proizvodnja parfema arheološki je potvrđena
na otoku Cipru još od kasnoga brončanog doba,
oko 2000. g. prije Kr. Ondje je u Pyrgosu, lokalitet
Mavroraki, otkriven pogon za proizvodnju mirisa118
– gdje drugo nego na Venerinu otoku. Grčka božica
Afrodita, izjednačena s italskom Venerom, božica je
118 M. R. Belgiorno, 2007; M. R. Belgiorno, 2009.
ÏÏÏ
Perfume industry
Personally, I believe crafting perfumes and fra-
grances is an art. A perfumer must be familiar with
various scent notes and their combinations. Using
his imagination and skills, a perfumer can turn the
endless number of materials known to him into
endless combinations of scents. His nose is not only
sensitive; it is trained to sense, compare and dose
dozens of raw materials in order to create a single
perfume, a single scent. A perfume evaporates with
time, and his composition is gradually opens. In or-
der to enable the enjoyable long and ever changing
process of a perfume’s evaporation on the skin, a
perfumer uses three different sorts of raw materials:
quick-fading ones (bergamot, lemon, lavender), the
ones staying a bit longer (flower components) and
slow-fading ones (patchouli, musk, vanilla, amber,
sandalwood).
Fragrances – perfumes – were consumer goods
throughout the Mediterranean. Balsam (Greek:
βαλσαμον, Latin: balsamum) or unguenta (unguentum)
are scented cosmetic and medicinal preparations.
It was known that some scents – frankincense, for
example – developed by burning, per fumum, from
which the word perfume is derived. The use of es-
sential oils and salves after bathing was necessary
in order to restore the elasticity and softness of the
skin, but also to acquire a pleasant and long-lasting
scent. The custom emerged from the need, becom-
ing a fashion, a symbol of social status and a luxury.
History tells us that the Persians were the first ones
to use fragrances; according to ancient sources, they
used them lavishly, so it seemed as if they perspired
essential oils. The use of fragrances spread fast, first
throughout the Orient and in ancient Egypt, and
then among the Phoenicians, Etruscans and Greeks.
Archaeologists have confirmed that perfumes
were manufactured on Cyprus way back in Late
Stone Age, around 2000 years BC: a perfume-manu-
facturing plant has been found on Mavroraki site in
Pyrgos.118 Where else if not on the island of Venus?
118 M. R. Belgiorno, 2007; M. R. Belgiorno, 2009.
47
ljubavi i ljepote, ideal ženstvenosti.119 “Žena rođena
iz valova”, čim je izišla iz vode, zefiri su je odnijeli
prvo na Kiteru, a zatim na obale Cipra, prekrili je
draguljima i namirisali, potom je odnijeli smrtnici-
ma.
Mirisi su se u drevnom Egiptu koristili u kul-
tne, kozmetičke i zdravstvene svrhe. U mikenskoj
Grčkoj upotreba je mirisa neophodan element to-
alete i žena i muškaraca, stoga je i potrošnja bila
velika. Kod Homera čitamo kako su Grci već uve-
like upotrebljavali mirise kod kupelji i kod poko-
pavanja mrtvih.120 I Biblija je puna svjedočansta-
va o korištenju pomaza i parfema. Primjerice, u
Evanđelju po Luki piše: “Neki farizej zamoli Isusa
da objeduje kod njega. On uđe u farizejevu kuću
i sjede za stol. Najedanput se pojavi neka žena
koja bijaše javna grešnica. Ona, kad saznade da
je Isus za stolom u farizejevoj kući, donese sa so-
bom alabastrenu posudu pomasti, stade iza nje-
ga do njegovih nogu te plačući poče mu suzama
prati noge, otirati ih svojom kosom, ljubiti i ma-
zati pomašću”.121 Ili u Evanđelju po Marku: “Kada
prođe subota, Marija iz Magdale, Marija, majka
Jakovljeva, i Saloma kupe miomirisa da odu po-
mazati Isusa”.122
Poznato je bilo da je Kleopatra bila veliki
poznavatelj kozmetičkih vještina, pa je čak na
tu temu napisala i traktat, Cleopatra Gyneciarium
libri, koji je, nažalost, izgubljen. Stoga se imanju
s pripadajućom radionicom mirisa, otkrivenom
na obalama Mrtvoga mora, u regiji Idumeja, 30
km južno od oaze En Ghedi, dalo ime “Kleopa-
trin kozmetički laboratorij”.123 Ovaj predio, 400
metara ispod razine mora, predstavlja jednu od
najdubljih zemljinih depresija. Zbog velikoga is-
paravanja koncentracija soli izuzetno je velika.
Radionica se sastojala od devet prostorija, od ko-
jih je jedna bila čekaonica za klijente s kamenim
119 K. A. Giunio, 2015, 8-10.
120 Homer, 1987, 349 (Ilijada, XVIII, 350-351).
121 Biblija, 1987, 991 (Evanđelje po Luki, 7, 36-39).
122 Biblija, 1987, 981 (Evanđelje po Marku, 16, 1-2).
123 34. g. prije Kr. Marko Antonije daje Kleopatri kontrolu nad
distriktima uz Mrtvo more, a ovdje se nalazila i radionica
kozmetičkih pripravaka i parfema sagrađena u vrijeme
kralja Heroda Velikog. P. Virgili, 1989, 20-21.
48
Aphrodite, the Greek equivalent of Venus of the
Italic peoples, is the goddess of love and beauty, the
ideal of femininity,119 a “woman born in the waves”.
As soon as she came out of the water, zephyrs took
her to Kythera, and then to the shores of Cyprus.
Having covered her with jewels and fragrances,
they brought her to the mortals.
In ancient Egypt, fragrances were used for cult,
cosmetic and health purposes. In the Mycenaean
Greece, fragrances were an indispensable element
of the toiletry kits of both women and men – hence
the high demand for them. According to Homer,
Greeks frequently used scents for bathing and funer-
al purposes.120 Bible, too, is full of evidence of using
unguents and perfumes. For example, the Gospel of
Luke says: “When one of the Pharisees invited Jesus
to have dinner with him, he went to the Pharisee’s
house and reclined at the table. A woman in that town
who lived a sinful life learned that Jesus was eating
at the Pharisee’s house, so she came there with an
alabaster jar of perfume. As she stood behind him at
his feet weeping, she began to wet his feet with her
tears. Then she wiped them with her hair, kissed them
and poured perfume on them”.121 Or in the Gospel of
Mark: “When the Sabbath was over, Mary Magda-
lene, Mary the mother of James and Salome bought
spices so that they might go to anoint Jesus’ body”.122
It was a known fact that Cleopatra was a great
expert for cosmetics and that she even wrote a trac-
tate on the subject (Cleopatra Gyneciarium Libri – un-
fortunately, lost). This is why the farm with a per-
fume manufacture, discovered 30 kilometers south
of En Ghedi oasis in the region of Idumeia on the
shores of Dead Sea has been named “Cleopatra’s
Cosmetics Laboratory”.123 This region, 400 meters
under the sea level, is one of Earth’s deepest depres-
sions. Due to massive evaporation, the concentra-
tion of salt is very high. The manufacture had nine
119 K. A. Giunio, 2015, 8-10.
120 Homer, 1987, 349 (The Iliad, XVIII, 350-351).
121 Bible, 1987, 991 (Gospel of Luke, 7, 36-39).
122 Bible, 1987, 981 (Gospel of Mark, 16, 1-2).
123 In 34 BC, Mark Anthony gave Cleopatra control of the dis-
tricts along Dead Sea, where the cosmetics and perfume
manufacture was built during the reign of Herod the
Great. P. Virgili, 1989, 20-21.
klupama. Nalazište je vrlo dobro sačuvano: dvije
kade za namakanje, mlinsko kamenje za mljeve-
nje bilja, dvije peći i ognjište za grijanje ulja u ti-
jeku pripreme parfema. U ovoj se radionici pro-
izvodio i asfaltit, blato poznato i pod imenom
crna judejska smola, koji se dobivao iz petroleja i
upotrebljavao za liječenje psorijaze, kao i poznata
sol s Crnoga mora. Koristio se i u pripremi nekih
kozmetičkih pripravaka. U ovoj se radionici proi-
zvodio i čuveni judejski balzam, što je potvrđeno
nalazima ostataka biljaka.
Rimljani su također postali veliki potrošači
raznih mirisa, bez obzira na stavove konzervati-
vaca koji su osuđivali sve grčke običaje i vidjeli
opasnost u takvim navikama. Najviše o mirisima
doznajemo od Plinija Starijeg,124 koji im posve-
ćuje cijelu XIII. knjigu svoje Naturalis historiae, u
kojoj se, među ostalim, žali da Rimsko Carstvo
osiromašuje za 100 milijuna sestercija godišnje
za kupnju proizvoda iz Arabije, Indije, Kine. Mi-
risnim uljima (olea) ili kremama (odores) mazali
su se prilikom masaže tijela, a za stolom se gost
uvijek polijevao po kosi bočicom mirisa.
Upotreba kozmetičkih proizvoda i mirisa
znatno se raširila od kraja rimske Republike, ne
samo za njegu poslije kupanja, nego je postalo
vrlo popularno obilno se namirisati i prije pojav-
ljivanja u javnosti, prije gozbi, posjeta i slično.
Omiljeni su mirisi preko dana bili toaletne vodice
pripremljene s francuskom lavandom, šafranom
i ružinim laticama. U večernjim satima koristili
su se nešto jači parfemi na bazi cimeta, smirne. U
tijeku gozbi posebno za to određeni robovi često
su polijevali po nogama gostiju mirisna ulja. Ako
bi se željelo dojmiti goste, puštane su golubice
koje su prethodno bile natopljene mirisima. U
osobnoj upotrebi i muškarci i žene imali su običaj
mirisati glavu i kosu, ali i odjeću i donje rublje,
iako bi prije oblačenja strugačima odstranjivali s
odjeće višak mirisne tvari. Car Neron zahtijevao
je da mu se sandale natope mirisnim tvarima, a
car Kaligula je čak tražio da mu se po zidovima
posipaju mirisi. Mirisi su se dodavali vinu i osta-
loj hrani.
124 K. A. Giunio, 2010, 23-24.
rooms, including one furnished with stone benches.
It was a waiting room for customers. The site is very
well preserved. There are two soaking baths, grind-
stones for grinding plants, two kilns and a hearth
for heating oil required for perfume production. As-
phaltite – “the black pitch of Judea” – was also pro-
duced here. Derived from petroleum, it was used
for treatment of psoriasis, same as the well-known
Black Sea salt. It was also used for some cosmetic
preparations. The manufacture also produced the
famous Judean balsam – evidence to it can be found
in the remnants of the plants used for the purpose.
The Romans also became massive consumers
of various scents, despite the conservatives among
them, who condemned all Greek customs and saw
danger in such habits. Most of the information
about fragrances comes from Pliny the Elder,124
who dedicated to them the entire 13th chapter of
his book Naturalis historiae. Among other things,
he complains in it that the Roman Empire loses 100
million sestertii per year importing such products
from Arabia, India and China. Essential oils (olea)
and creams (odores) were used for massage. At the
table, fragrance would be poured on guests’ hair.
The use of cosmetic products and fragrances
became widespread since the end of the Roman Re-
public. It was not used after bathing only; perfuming
oneself before going out or to a feast or when visiting
someone also became very popular. The favorite day-
time scents included lotions with ingredients such as
French lavender, crocus and rose petals. More inten-
sive, cinnamon and myrrh-based perfumes were used
in evening hours. During feasts, one of the duties of
the slaves was to pour essential oils on the guests’ feet.
To additionally impress the guests, doves soaked in
fragrances would be released. In private situations,
both men and women would put some perfume on
their head and hair, as well as on their clothes and
underwear. Prior to getting dressed, they would have
their slaves remove excessive aromatic substance
from their clothes. Emperor Nero wanted his sandals
soaked in fragrance and Emperor Caligula insisted on
having his walls sprayed with scents. Scents were also
added to wine and foods.
124 K. A. Giunio, 2010, 23-24.
49
Slika 27 – Stakleni štapić s pločastim kružnim završecima, nepoznato nalazište,1. - 3. st. poslije Kr. AM Zadar, inv. br. A10283.
Figure 27 – Glass stick with circular plate-shaped ends, unknown site, 1st – 3rd century AD, AM Zadar, Inv. No. A10283.
Osobe koje su se bavile proizvodnjom parfe-
ma zvale su se unguentarii,125 a kako su često to
bile žene, unguentariae.126 Umijeće proizvodnje
nazivalo se unguentaria, ars unguentaria. Priprema
ovih proizvoda zahtijevala je poznavanje botanike
i kemije te određenu tehničku stručnost. Kako bi
se proizveli mirisi, aromatske tvari namakale bi se
u toplom ulju, nakon čega bi se filtrirale. Cijeđe-
njem su se dobivala eterična ulja, dok su se masti
proizvodile namakanjem latica cvijeća, grmova i
korijenja u životinjskim mastima. Diaspamata su
parfemi koji su se pripremali na suho, pretvara-
njem u prah aromatičnih biljnih tvari.
Čuvena pompejanska freska na kojoj su prika-
zani Eroti unguentariji ukazuje da su neki trgovci
parfemima na malo bili i njihovi proizvođači.127 Na
slici su s jedne strane prikazani Eroti koji priređuju
mirise. Odvojeno od njih, za stolom pokraj orma-
ra sa staklenim balzamarijima sjedi Eros. Eros je
prodavač, nasuprot njemu sjedi žena koja kupuje,
Psiha, na čiju ispruženu ruku jedan od dvojice po-
moćnika nanosi parfem, vjerojatno staklenim šta-
pićem (Sl. 27).128
Osnova je svakoga mirisa omphacio, koji se dobi-
vao namakanjem, odnosno derivat je zelenih masli-
na (oleum omphacium),129 a koristio se i sok nezreloga
grožđa ili sok grejpa zvanoga agresto. Mirisna se tvar
potom bojala raznim bojama. Plinije nam objašnjava
125 Ciceron, De officiis, 1, 12.
126 Plinije, Naturalis historia, VIII, 5.
127 W. C. Archer, 1990, 95-123; E. La Rocca – M. et A. De Vos,
2002, 280-290.
128 Stakleni štapići tordirane ili glatkedrške, kojima je jedan
kraj prstenast, zašiljen, ili su oba pločasta, vrlo vjerojatno
su se koristili u kozmetici za pripremu kozmetičkih prip-
ravaka i za nanošenje mirisa. Z. Buljević, 2002a, 297-311.
129 Plinije, Naturalis historia, XII, 130.
50
Perfume manufacturers were called unguenta-
rii or – because they were often women – unguen-
125
tariae.126 The craft itself was called unguentaria, ars
unguentaria. To prepare these products, one had to
have knowledge of botany and chemistry and cer-
tain technical skills. The manufacturing of fragranc-
es started with dipping aromatic substances in heat-
ed oil, followed by filtration of essential oils. Salves
were made by soaking flower petals, shrubs and
roots in animal fat. Diaspamata were the perfumes
manufactured using dry technology: aromatic plant
substances would be ground into powder.
The famous Pompeian fresco showing per-
fume-making Erotes indicates that some perfume
retailers were at the same time perfume manufac-
turers.127 On one side of the picture we can see the
Erotes preparing scents. Apart from them, at a table
next to a cabinet with glass balsamaria, sits an Eros
in the capacity of vendor. Opposite him sits a fe-
male customer, a Psyche with her arm extended.
One of the two assistants applies a perfume to her
wrist, probably with a glass stick (Fig. 27).128
The basis of every fragrance was omphacium,
a derivative of green olives (oleum omphacium) ob-
tained by soaking.129 The juice from unripe grapes
was also used, as well the agresto grape juice. The
aromatic substance would then be dyed in vari-
ous colors. As Pliny explains, the basic elements
used in perfume production are juice and essence
125 Cicero, De officiis, 1, 12.
126 Pliny, Naturalis historia, VIII, 5.
127 W. C. Archer, 1990, 95-123; E. La Rocca – M. et A. De Vos,
2002, 280-290.
128 The glass rods with a torqued or smooth handle, whose end
vary, were probably used for cosmetic preparations and for
application of perfumes. Z. Buljević, 2002a, 297-311.
129 Pliny, Naturalis historia, XII, 130.

da su osnovni elementi koji se upotrebljavaju pri pro-
izvodnji parfema sok i esencija (sucus et corpus).130 Sok
su ustvari razne vrsta ulja. Esencija su mirisi. Jedno su
tvari koje zatvaraju, stežu (sucus, stymmata), drugo su
arome (corpus, hedysmata). Treći bi element bila boja,
koja se dobiva dodavanjem cinabra, crvene boje (cr-
venoga minerala) i cvijeta krvavice (Alcanna tinctoria).
Prstohvat soli dodaje se kako bi se zadržala priroda
ulja. Dodaju se smola ili guma kako bi se miris fiksi-
rao, inače se brzo gubi.
Radionice mirisa uglavnom su nastajale tamo
gdje je u izobilju bilo sirovina za njihovu izradu.131
Stjecajem okolnosti većina ovih potječe s istoka, pa
su ondje koncentrirane i radionice iz kojih su se po-
tom i sirovina i gotovi proizvodi izvozili diljem Sre-
dozemlja. Nemoguće ih je sve navesti i opisati.
130 Plinije, Naturalis historia, XIII, 2-3.
131 U svijetu je aktualno više projekata koji rade na rekon-
strukciji i reprodukciji pojedinih parfema i mirisa antike,
što nije lagan zadatak. G. Donato – M. Seefried, 1995, 7 i
d.; F. Modugno, 2008, 158-169; J. Pérez-Arantegui, 2009,
1019-1028; ...
Slika 28 – Ulomak staklenog pticolikog balzamarija,
nepoznato nalazište, 1. st. poslije Kr. AM Zadar, inv. br.
A18159.
Figure 28 – Fragment of glass bird-shaped balsamarium,
unknown site, 1st century AD, AM Zadar, Inv. No. A18159.
(sucus et corpus).130 By juice he means various oils.
Essence means scents. The former are the pressed
supstances (sucus, stymmata) and the latter are fla-
vors (corpus, hedysmata). The third element was the
color, obtained by adding cinnabar, red dye (a red
mineral) and alkanet (Alcanna tinctoria). A pinch of
salt would be added so that it would remain oily.
A resin or rubber would also be added in order to
fix the scent and hold it; otherwise it would soon
evaporate.
Perfume manufactures would mostly be start-
ed in the regions abundant with the raw materials
required for their business.131 As most of these origi-
nated from the Orient, this is where the manufac-
tures were concentrated. Both raw materials and
finished products were exported throughout the
Mediterranean. Mentioning and describing all of
them would be impossible.
The best known among the numerous and
precious essential oils were medesium, megalesium,
metopium, amaracinum (marjoram oil), susinum (lau-
rel oil), oenanthinum (grapevine flower oil), melinum
(quince flower oil), spicatum (oil from ears of grain),
iasminum (jasmine oil) and rosaceum (rose oil). Rose
oil was imported from Cyprus, almond oil from
Southern Asia, lily oil from Pergamus, crocus oil
(crocinum) from Cilicia. Brention was made in Lydia;
pardalium came from Tarsus and panathenaion came
from Athens. Ungentum Nardi or Nardinum was pro-
duced in various regions of the Empire, including
Liguria and Istria.132 It was based on lavender oil
with a number of admixtures. Rhodinum was a very
130 Pliny, Naturalis historia, XIII, 2-3.
131 There are several projects worldwide currently trying to
reconstruct and reproduce some perfumes from the antiq-
uity, which is not an easy task. G. Donato – M. Seefried,
1995, 7 et alii.; F. Modugno, 2008, 158-169; J. Pérez-Aran-
tegui, 2009, 1019-1028; ...
132 Pliny, Naturalis historia, XIII, 18; XXI, 135.
51
 Među brojnim i skupocjenim mirisnim uljima
najpoznatiji su bili medesium, megalesium, metopium,
amaracinum(ulje mažurana), susinum (ulje lovora),
oenanthinum (ulje cvijeta loze), melinum (ulje cvijeta
dunje), spicatum(ulje klasja), iasminum (ulje jasmina),
rosaceum (ulje ruže). S Cipra se izvozilo ružino ulje,
bademovo ulje iz južne Azije (amygdalinum), ulje lji-
ljana iz Pergama, ulje šafrana (crocinum) iz Kilikije.
U Lidiji se proizvodio brention, s Tarsa potječe parda-
lium, iz Atene panathenaion. Ungentum Nardi ili Nar-
dinum proizvodio se u raznim regijama Carstva, pa i
u Liguriji i Istri.132 Temelji se na ulju lavande s nizom
dodataka. Rhodinumje izrazito jaki miris koji se pro-
izvodio u Kampaniji, a ime izvodi od otoka Roda.133
Na bazi mirte i lovora je miris Myrthum-Laurum.
Iz Egipta potjecali su mirisi zvani myrobalanum,
metopium, cyprinum, galbanum, laudanum. Cyprinum
se navodi kao omiljeni Kleopatrin parfem. Cipero
ili cypros osnova je mirisa, radi se o cvijetu Kozjak,
ciparskoga podrijetla, koji otoku duguje i ime. Do-
davao se još kardamom (Elettaria cardamomum),
mirisna trstika (Acorus calamus), božje drvce (Arte-
misia abrotanum), aspalathum ili ružino drvo (manji
grm, cvijet sličan ruži, ali jačegamirisa) i drugo.134
Metopium je miris na bazi gorkih bajama iz Egipta
s dodatkom mire, mirisne trstike (Acorus calamus),
meda, vina, rogoza.
Regale unguentum tako je nazvan jer su ga upo-
trebljavali partski kraljevi, poznat je još od oko 3000.
g. prije Kr., sadržavao je dugi niz sastojaka. Susinum
je također miris vjerojatno egipatskoga podrijetla i
bio je jedan od nježnijih mirisa. Sastojao se od ljilja-
na, šafrana, mirisne trstike, cimeta, mire, ruže.
Pod imenom mira ili smirna (μύρρα, σμύρνα,
myrrha) podrazumijevaju se gumismole od razli-
čitih vrsta roda Commiphora (Commiphora abyssini-
ca, Balsamodendron Myrrha). Već se u predbiblijsko
vrijeme smirna upotrebljavala kao mirisna tvar u
parfemu i kao sastojak svetoga ulja u kulturi židov-
skih i drugih religija. Pod imenom tamjan (λίβανος,
clibanum ili thus) razumijevaju se gumismole od ne-
kih vrsta roda Boswellia (Boswellia Carteri, Boswellia
132 Plinije, Naturalis historia, XIII, 18; XXI, 135.
133 Plinije, Naaturalis historia, XIII, 2.
134 Plinije, Naturalis historia, XIII, 2.
52
strong scent produced in Campania, its name deriv-
ing from Rhodes.133 Myrthum-Laurum was a myrtle-
and laurel-based scent.
From Egypt came the scents called called my-
robalanum, metopium, cyprinum, galbanum, laudanum.
Cyprinum is mentioned as Cleopatra’s favorite per-
fume. Its basic content was Cipero or cypros; it is
the Cyperus flower, named after the island it comes
from. Cardammom (Elettaria cardamomum) would
also be added, together with calamus (Acorus cal-
amus – aromatic reed), artemisia (Artemisia abro-
tanum), aspalathum or rose wood (a small shrub
similar to rose, but with a stronger scent) and other
ingredients.134 Metopium is a scent based on bitter
Egyptian almonds, with some myrrh, calamus, hon-
ey, wine and bull-rush.
Regale unguentum was named that way because
it was used by Parthian kings. Known since around
3000 BC, it had a number of ingredients. Another
scent was susinum, probably of Egyptian origin; it
was one of softer fragrances and contained lily, cro-
cus, calamus, cinnamon, myrrh and rose.
Myrrh, or smyrna (μύρρα, σμύρνα, myrrha), is
the generic name for gum resins of various species
of the genus Commiphora (Commiphora abyssinica,
Balsamodendron Myrrha). As early as in pre-Biblical
times, myrrh was used as an aromatic substance in
perfumes and an ingredient in the consecrated oil
in Jewish and other religions. Frankincense (λίβανος,
clibanum or thus) comprises gum resins obtained
from the genus Boswellia (Boswellia Carteri, Boswellia
sacra) and balsamom (βάλσαμον, balsamum) refers to
the gum resin obtained from Balsamodendron Gilead-
ense.
When heated, the above resins exude a very
pleasant scent. They are originally from Arabia and
Ethiopia, from where they first came to Egypt and
Israel (Judea) and then to Greece and Rome. An-
cient Egyptians used large quantities of aromatic
gum resins for incense burnt in cult-related occa-
sions, fragrances, medicines, embalmment and the
like. They would anoint priests and dignitaries with
myrrh and balsam. Frankincense would be burnt
133 Pliny, Naaturalis historia, XIII, 2.
134 Pliny, Naturalis historia, XIII, 2.
sacra), a pod pravim imenom balzam (βάλσαμον, bal-
samum) gumismola od Balsamodendron Gileadense.
Ove kod zagrijavanja daju osobiti vrlo ugod-
ni miris. Domovine su im Arabija i Etiopija, odakle
su prvo doprle do Egipta i Izraela (Judeja), a zatim
do Grčke i Rima. Stari su Egipćani koristili velike
količine aromatičnih gumismola za kultna kađenja,
pravljenje miomirisa, lijekova, balzamiranje mrtvih
i slično. Mirom i balzamom pomazivali su svećeni-
ke i dostojanstvenike. Tamjan su palili kod vjerskih
svečanosti, a pomiješana s medom žvakali su kako bi
suzbili loš zadah iz usta. Mira je u staroj Grčkoj, a još
više u kasnijem Rimu, služila kao sastojak kozmetič-
kih pomasti i miomirisa, zatim za kađenje prostorija,
priređivanje alkoholnih napitaka i pravljenje lijeko-
va. Tamjanom se kadilo bogovima.135 Pravi balzam
bio je jedno od najskupljih sredstava. Upotrebljavali
su ga kao miomiris i kao lijek.136 Antički trgovci često
su krivotvorili i onečišćavali miru i tamjan, a pogoto-
vo balzam, s različitim manje vrijednim tvarima, na-
primjer, zrnima mastiksa, arapskom gumijom, jelo-
vom smolom i slično. Umjetnim smjesama dodavali
su sok od krastavaca kako bi dobili potreban okus, a
olovno bjelilo kako bi dobili potrebnu težinu.137
Radionice mirisa posvjedočene su na Delosu,
Pozzuoliju, Pestumu, Pompejima.138 Antički izvori
spominju u Rimu, u Velabrumu, poznatu radioni-
cu Kosma i Nikere, cosmianum i nicerotianum bili su
popularni mirisi koje su oni spravljali.139 U boga-
tom gradu Kapui (Capua), na trgu Seplasia, prera-
đivala su se i prodavala brojna mirisna ulja i masti.
Od imena trga vuče podrijetlo termin seplasarius,
sinonim za unguentarius.140
135 Ne zaboravimo da su zlato, tamjan i smirna bili darovi
koje su tri kralja donijela malom Isusu.
136 Opobalsamum. Plinije, Naturalis historia, XII, 111-112. Spo-
minje se još u Starome zavjetu.
137 M. D. Grmek – S. Čmelik, 1952, 134-135.
138 A. Maiuri, 1929, 517-520; E. Rodriguez-Almeida, 1985-
1986, 111-117; D. J. Mattingly, 1990, 71-90; J. P. Brun, 1998,
419-472; J. P. Brun, 2000, 277-308;
139 Vješti unguentarii Rima imali su svoje radionice koncen-
trirane u vicus Thuriarius i vicus Unguentarius u predjelu
Velabrum.
140 Na sarkofagu iz Prozora kod Otočca spominje se Titus
Flavius Marcellus seplasiarius. Čuva se u Arheološkome
muzeju u Zagrebu. N. Cambi, 2010, 135, kat. br. 188.
at religious ceremonies; mixed with honey, it was
chewed in order to eliminate bad breath. In ancient
Greece – not to mention in later Rome – myrrh was
used for cosmetic unguents and fragrances, for
burning incense in premises, for alcoholic beverag-
es and medicine. It was the scent offered to gods.135
The true balsam was one of the most expensive
substances. It was used as both fragrance and medi-
cine.136 Ancient merchants often forged and con-
taminated myrrh and frankincense – and balsam in
particular – using various less valuable substances
such as mastic grains, Arabic gum, fir resin etc. Cu-
cumber juice would be added to such mixtures to
obtain the required taste and white lead to obtain
the required weight.137
Evidence can be found that perfume manufac-
tures were active on the island of Delos and in Poz-
zuoli, Pestum, Pompeii.138 Ancient sources mention
the acclaimed perfume manufacture of Cosmos and
Niceros, located in the Roman district of Velabrum.
Their very popular perfumes were cosmianum and
nicerotianum.139 In the wealthy city of Capua, on its
Seplasia Square, numerous aromatic oils and oint-
ments were produced and sold. The word seplasari-
us – a synonym for unguentarius – derives from the
square’s name.140
Many Greek and Roman writers mention
irises, noting that the best irises can be found in
Illyricum – along the Adriatic coast and on the
banks of the Neretva River.141 It is believed that the
Corinthians were the first ones to specialize in iris
135 We should not forget here that gold, frankincense and
myrrh were the gifts that the Magi brought to baby Jesus.
136 Opobalsamum. Pliny, Naturalis historia, XII, 111-112. Men-
tioned also in the Old Testament.
137 M. D. Grmek – S. Čmelik, 1952, 134-135.
138 A. Maiuri, 1929, 517-520; E. Rodriguez-Almeida, 1985-
1986, 111-117; D. J. Mattingly, 1990, 71-90; J. P. Brun, 1998,
419-472; J. P. Brun, 2000, 277-308;
139 The manufactures of Rome’s skillful unguentarii were
concentrated in vicus Thuriarius and vicus Unguentarius in
Velabrum district
140 One Titus Flavius Marcellus seplasiarius is mentioned on
a sarcophagus from Prozor near Otočac. It is kept in the
Archaeological Museum in Zagreb. N. Cambi, 2010, 135,
Cat. No. 188.
141 M. Nikolanci, 1989, 63-80, T. Alihodžić, 2010, 59-60.
53
 Brojni grčki i rimski pisci spominju peruniku,
ističući da najbolja raste u Iliriku, na moru i uz Ne-
retvu.141 Pretpostavka je da su se još Korinćani u 6.
i 5. st. prije Kr. specijalizirali za proizvodnju mirisa
perunika (irinum), o čemu svjedoči keramičko po-
suđe toga vremena, a po sirovinu su dolazili u doli-
nu Neretve. Iris Illyrica antički je naziv za peruniku
(“bogišu”), od koje su u predrimsko i rimsko doba
Iliri pripravljali lijekove za različite bolesti, a mno-
gobrojni antički pisci hvale djelotvornost tih lijeko-
va kojima se liječila glavobolja, čirevi i slično, pomi-
ješana s medom služila je za izazivanje pobačaja.142
Zbog ugodna mirisa od nje su se pravila zrna koja
su bogate Rimljanke nosile nanizane u ogrlicama.
U rimsko doba jedan je od najpoznatijih izvoznih
proizvoda iz Dalmacije.
Ono što nam i dan-danas ostavlja prvi dojam
kod izbora parfema je kutija ili bočica. Oblik, dizajn,
boje prezentiraju miris i prenose poruku. To je na-
čin komunikacije, ekspresije i zavođenja.
Alabastron ili alabastrum naziv je za bočicu na-
mijenjenu držanju parfema, mirisnih ulja i balzama.
Bočice su ime dobile po materijalu od kojih su izra-
đivane – alabastru ili, češće, oniksu pomiješanu s
alabastrom (kat. br. 116).143 Središte je proizvodnje
bočica od vapnenastoga alabastra Egipat, osobito
Memfis, od sredine 2. st. prije Kr. do druge polo-
vice 1. st. poslije Kr. Plinije posebno napominje,
unatoč sve raširenijem prisustvu staklenih bočica,
da je alabaster prikladniji za konzervaciju balzama
zbog zadržavanja trajne svježine, niske temperatu-
re sadržaja, doduše, on preporučuje i olovo jer kao
i alabaster sprječava hlapljenje parfema i miješanje
različitih mirisa.144
141 M. Nikolanci, 1989, 63-80, T. Alihodžić, 2010, 59-60.
142 Teofrast, Historia plantarum, IV, 5, 2; Katon, De agricultura,
10; Plinije, Naturalis historia, XXI, 40; Ovidije, Medicamina
faciei feminae, 63; ...
143 F. Colivicchi, 1997, 199-262; Z. Buljević, 2002, 315-316; K.
A. Giunio, 2010, 46, 90-91, kat. br. 115-120.
144 Plinije, Naturalis historia, XIII, 19, XXXVI, 60. Proizvod-
nja i upotreba parfema u maslinovu ulju potječe još
od 4. tisućljeća prije Kr., kada se javlja u Egiptu, još u
preddinastičkomrazdoblju. Tada se javljaju i alabastrene
posude. Kamen je posebno podoban za čuvanje maslino-
va ulja i parfemau zemlji gdje je temperatura u ljetnim
mjesecima mogla dosegnuti i 60° C.
54
(irinum) fragrance manufacturing, back in the 6th
and 5th century BC. Evidence to it is the ceramic
vessels of the time. The raw material was obtained
from the Neretva valley. The Romans called the
plant Iris Illyrica. In pre-Roman and Roman times,
the Illyrians used it for medicines for various dis-
eases and numerous writers of the antiquity praise
the efficiency of such medicines. They were used
for headache, boils etc. Mixed with honey, iris
was used for abortions.142 Wealthy Roman women
wore strings of the grains made of it around the
neck because they exuded a pleasant fragrance. It
was one of the best known Dalmatian export prod-
ucts in the Roman times.
Even today, when purchasing a perfume, the
box or vial it is in makes an important impression.
Its shape, design and colors help promote the scent
and convey its message. It is a way of communica-
tion, expression and seduction.
The vial used for keeping a perfume, essential
oil or balsam was called alabastron or alabastrum; it
was named after the material it was made of, al-
though it would more often be onyx mixed with
alabaster (Cat. No. 116).143 The center of the calci-
fied alabaster vial production was Egypt – Mem-
phis in particular – between the mid-2nd century
BC and the second half of the 1st century AD. Pliny
notes that, despite the increasingly widespread
use of glass vials, alabaster is more suitable for
preservation of balsam because it preserves fresh-
ness and low temperature of the contents. True, he
also recommends lead because, like alabaster, it
prevents evaporation of perfumes and unwanted
intermixing of scents.144
142 Theophrastus, Historia plantarum, IV, 5, 2; Cato, De agricul-
tura, 10; Pliny, Naturalis historia, XXI, 40; Ovid, Medicamina
faciei feminae, 63; ...
143 F. Colivicchi, 1997, 199-262; Z. Buljević, 2002, 315-316; K.
A. Giunio, 2010, 46, 90-91, Cat. No. 115-120.
144 Pliny, Naturalis historia, XIII, 19, XXXVI, 60. The produc-
tion and use of perfumes in olive oil dates back to as early
as the 4th millennium BC, in the pre-dynastic period in
ancient Egypt. This is also when alabaster receptacles ap-
peared. Alabaster is very convenient for preservation of
the freshness of olive oil and perfumes. They are kept in
the dark, in the ground. Otherwise, they would become
rancid in the region where temperatures could shoot up to
as much as 60 °C in summer months.

Slične bočice namijenjene istoj uporabi proi-
zvodile su se i od drugih materijala (stakla, kerami-
ke, srebra, zlata). Najčešći je oblik cilindrična bočica
izdužena tijela, kratkoga vrata, bez drške. Činjenica
da se najčešće nalaze u grobovima mogući je znak
uporabe aromatičnih supstancija i u pogrebnim
obredima.
Na vrhuncu svoje popularnosti i upotrebe
u Rimu staklo je bilo prisutno u svakom aspek-
tu svakodnevnoga života.145 Stakleni proizvodi
imali su važnu ulogu kao recipijenti kozmetičkih
i farmaceutskih proizvoda zbog njihova sasta-
va, strukture i ljepote. Osnovna je karakteristika
stakla da je neporozno, djelomično ili potpuno
prozirno i bez mirisa. Njegova fizička i kemijska
svojstva posebno pogoduju prijevozu i očuvanju
mirisnih tvari. Razni stakleni recipijenti koji su
sadržavali ulja, mirise i kozmetičke proizvode
koje su koristili svi pripadnici rimskoga društva
čine posebnu kategoriju kozmetičkoga pribora.146
145 Z. Gregl – I. Lazar, 2008, 81-91.
146 S predavanjem naslovljenim “Rimsko staklo u upotrebi u
kozmetici i farmaciji” sudjelovala sam na međunarodnom
arheološkom savjetovanju “Život sa staklom od prapo-
vijesti do srednjeg vijeka” u Puli 21. studenoga 2013. K. A.
Giunio, 2013, 28.
Slika 29 – Ulomak balzamarija s oznakom PATRIMONI na
dnu, iz Starigrada (Argyruntum), druga polovica 2. – rano 3. st.
poslije Kr. AM Zadar, inv. br. A4847.
Figure 29 – Fragment of balsamarium designated with
PATRIMONI on the bottom, from Starigrad (Argyruntum),
second half of the 2nd century – early 3rd century AD, AM
Zadar, Inv. No. A4847.
Similar vials for the same purpose were made
of other materials, too (glass, ceramics, silver, gold).
Usually they were cylindrical and elongated, with
short necks and no handles. The fact that they are
often found in graves indicates that aromatic sub-
stances were possibly used in funerary rites.
At the peak of its popularity in Rome, glass
could be found in every aspect of everyday life.145
Due to their composition and structure – and beau-
ty – glass products had an important role as the
receptacles for cosmetic and pharmaceutical prod-
ucts. The distinguishing features of glass are its
nonporosity, partial or full transparency and lack
of any smell. Its physical and chemical character-
istics make it particularly convenient for transport
and preservation of fragrant substances. A cosmetic
kit included a separate category of items – glass
receptacles for various oils, scents and other cos-
metic products used by all members of the Roman
society.146 The small chests used for safe-keeping of
various perfume vials are called unguentorum scri-
nium. Archaeological Museum Zadar possesses the
largest collection of Roman glass in Croatia.
Balsamaria and various vials and bottles came
in the largest number of shapes (Cat. No. 88-99).
They were named after balsams – fragrant cos-
metic and curative preparations.147 They were the
first glass products to be made using the then new
145 Z. Gregl – I. Lazar, 2008, 81-91.
146 I held a lecture entitled Roman Glass Used in Cosmetics
and Pharmacy on the international archaeological sympo-
sium Living with Glass: From Prehistory to the Early Middle
Ages that took place in Pula on 21 November 2013. K. A.
Giunio, 2013, 28.
147 Since most of these glass receptacles were found in graves,
for a while they were mistakenly considered to be lacri-
maria, Thränenfläschchen, used for collecting the tears shed
for the deceased one.
55
Škrinjice u koje su se pohranjivali parfemi, od-
nosno razne bočice s parfemima, nazivaju se un-
guentorum scrinium. Imamo sreće da Arheološki
muzej Zadar posjeduje najveću kolekciju rimsko-
ga stakla u Hrvatskoj.
Među raznim oblicima na prvome mjestu
i najbrojniji su balzamariji te razne bočice i boce
(kat. br. 88-99). Balzamariji su dobili ime po balza-
mima, mirisnim kozmetičkim i ljekovitim prepa-
ratima.147 Balzamariji su prvi oblici nastali netom
izumljenom tehnikom puhanja stakla na sirijsko-
palestinskom prostoru sredinom 1. st. prije Kr.148
Balzamariji mogu biti različitih oblika, no može se
izdvojiti nekoliko najbrojnijih tipova. Dug i uzak
vrat sprječavao je hlapljenje tvari iz posude, a u
doziranju sadržaja pomagali su dugi stakleni šta-
pići ili razne sonde. Na osnovi oblika recipijenta
mogu biti konični, zvonoliki, jajoliki, zaravnjeno-
ga ili nezaravnjenoga dna. Otvor je uvijek profi-
liran. Sadržaj balzamarija rijetko je očuvan. S ob-
zirom na oblik, ne možemo sa sigurnošću tvrditi
je li određeni tip balzamarija bio povezan s točno
određenim sadržajem, no vjerojatnije je da to nije
bio slučaj. Zatvarani su čepom od organskih ma-
terijala. Na nekima na dnu vidimo otiske ili pečate
u geometrijskim i figuralnim oblicima, s imenima
ili kraticama koje su vjerojatno povezane s izra-
dom i pripremom mirisnih tvari i dr. Neke su se
staklarske radionice stoga i razvile u neposrednoj
blizini središta proizvodnje mirisa. Najrašireniji
oblik 1. st. jesu takozvani kapljičasti balzamariji
koji se odlikuju tijelom kapljičastoga oblika, ma-
nje ili više profiliranim obodom i zaobljenim ili
blago zašiljenim dnom, najčešće plavozelene boje.
Primjeri od višebojnoga ili obojenoga neprozirnog
stakla pripadaju luksuznim primjercima. Ponekad
je to bilo nužno jer su neke tvari koje su balza-
mariji čuvali bile osjetljive na svjetlost, pa su ih

147 S obzirom na to da je većina ovih staklenih bočica ot-

krivena u grobovima, neko su vrijeme pogrešno nazivane
lakrimarijima, Thränenfläschchen, u koje su skupljane suze
prolivene za pokojnikom.
148 Otkriće lule za puhanje stakla pripisuje se Sidonjanima Slika 30 – Merkur-bočica iz Zadra (Iader), kraj 2. – početak 4.
i datira se u 1. st. prije Kr. Otkrićem iste napravljena je st. poslije Kr. AM Zadar, inv. br. A8530.
revolucija u proizvodnji stakla. Omogućena je proizvod-
Figure 30 – Mercury bottle from Zadar (Iader), late 2nd – early
nja velikoga broja oblika staklenih posuda u većem broju
staklarskih radionica diljem Carstva. 4th century AD, AM Zadar, Inv. No. A8530.

56
morali pohranjivati u posude od neprozirnoga ili
tamnije obojenoga stakla.
Vrlo su specifični oblici sferičnih i pticolikih
balzamarija koji su se zatvarali na vruće (Sl. 28).149
I dobro očuvani primjerci imaju odlomljen rep, dio
kojega je trebalo razbiti kako bi se došlo do tekućine
ili praha koji su balzamariji sadržavali.
Posebno treba spomenuti balzamarije s niskim,
spljoštenim tijelom i širokim vratom, koji na dnu
nose pečate: PATRIMONIUM, PATRIMONI, VEC-
TICAL PATRIMONI, VEC(tigal) MONOP(oliu)
M P(atrimoni) IMP(eratoris) CAE(saris) M(arci)
A(ureli) [ANT]ONINI. Oni jasno ukazuju na neku
vrstu državne kontrole ili državnoga monopola.150
Posebno o tome govori posljednji pečat. Izraženo je
mišljenje da se natpis odnosi na uvoz balzama ili
parfema iz Egipta u vrijeme vladavine Marka Aure-
lija (vladao od 161. do 180. g.). Otkriveni su uglav-
nom u zapadnim provincijama, pa se predlagala
povezanost ovih bočica s carskim posjedima u Cis-
alpinskoj Galiji i Istri.151 Blago iz istočnih provincija
dopremano je na zapad u većim posudama primje-
renim za dalji transport, potom je u Italiji dodatno
obrađivano i pripremano, pakirano u manje boce ili
balzamarije označene pečatima. Balzamariji s ozna-
kom PATRIMONI otkriveni su i u Zadru (Iader) i
Starigradu (Argyruntum) (Sl. 29).152
Balzamariji, odnosno bočice, mogli su biti izra-
đeni i od pečene gline (kat. br. 113-115) i bronce
(kat. br. 110-112).
Pod imenom Merkur-bočice razumijevamo
bočice četverokutnoga tijela s dugim vratom (Sl.
30).153 Vjerojatno su služile za pohranu ulja i miri-
sa, a dugi je vrat sprječavao prebrzo hlapljenje sa-
držaja. Glavna su značajka tih posuda različiti pe-
čati i otisci na dnu (palmeta s četiri točke u kutu ili
kratice proizvođača). Različite varijante pokazuju
da su nastajale u mnogim radionicama. Iznimno
se pojavljuju i šesterokutne i osmerokutne bočice
koje se u većem broju javljaju u Istri i Dalmaciji.
149 Z. Buljević, 1999-2000, 419-472.
150 A. Frova, 1971, 43-44; Y. Sablerolles, 2006, 15-68.
151 M. Sternini, 1993, 86.
152 I. Fadić, 1997, 109-110, br. 39, 41, 42; I. Fadić, 2006, 47, br. 50.
153 K. A. Giunio, 2010, 85, kat. br. 95.
technique of glassblowing, invented in Syria and
Palestine in the mid-1st century BC.148 Some of their
numerous shapes were predominant. A long, nar-
row neck kept the bottled volatile substance from
evaporating. Long glass sticks or various probes
were used for dosing. As regards the shape, recep-
tacles could be conical, bell-shaped, egg-shaped
and with or without flat bottom. We cannot posi-
tively claim that certain shapes of balsamaria were
always intended for certain contents. Personally, I
doubt it. Balsamaria had stoppers made of organic
materials. On the bottom of some of them, imprints
or stamps with geometrical or figural designs can
be seen, with names or abbreviations probably re-
ferring to the preparation of fragrant substances etc.
This is why some glass workshops were set up in
the vicinity of perfume manufacturing centers. The
most popular balsamaria of the 1st century were the
so-called drop-shaped balsamaria. In addition to a
drop-shaped body, they had a more or less molded
rim and curved or slightly pointed bottom. They
were usually blue-green. Luxurious specimens
were made of multicolored or stained, non-trans-
parent glass (because some of the substances con-
tained in them were light sensitive).
There were also specific spherical and bird-
shaped balsamaria, made in such way that the glass
was shaped up around its content while it was still
hot (Fig. 28).149 Even the best-preserved specimens
have their tails broken off because it was the only
way to open them and use the liquid or powder
contained.
We should mention here the balsamaria with
low, flat bodies and wide necks and with relief
stamps on their bottoms: PATRIMONIUM, PAT-
RIMONI, VECTICAL PATRIMONI, VEC(tigal)
MONOP(oliu)M P(atrimoni) IMP(eratoris)
CAE(saris) M(arci) A(ureli) [ANT]ONINI. The text
clearly indicates some kind of state control or state
148 The invention of the glassblowing pipe is attributed to
the Sidonians and is dated to the 1st century BC. It was
a revolution in the glass industry as it enabled numerous
glass workshops throughout the Empire to manufacture
glass vessels in many different shapes.
149 Z. Buljević, 1999-2000, 419-472.
57

Slika 31 – Pseudo-Merkur bočice iz Zadra (Iader) i sa
nepoznatog nalazišta, kraj 2. – početak 4. st. poslije Kr. AM
Zadar, inv. br. A8336 i A5844.
Figure 31 – Pseudo-Mercury bottles from Zadar (Iader) and
unknown site, late 2nd – early 4th century AD, AM Zadar, Inv.
No. A8336 i A5844.
58
monopoly.150 The last mentioned stamp is particular
evidence of it. There is a theory that the text refers
to an import of a balsam or perfume from Egypt
during the reign of Marcus Aurelius (161-180 AD).
As they are mostly found in western provinces, a
theory links these vials with imperial possessions in
Cisalpine Gaul and Istria.151 The goods from eastern
provinces were shipped west in larger containers,
suitable for long-distance transport. Then they un-
derwent additional treatment and preparations in
Italy and were packed in stamped smaller bottles
or balsamaria. Balsamaria designated with PATRI-
MONI were discovered in Zadar (Iader) and Stari-
grad (Argyruntum) (Fig. 29).152
Balsamaria and vials were also made of baked
clay (Cat. No. 113-115) and bronze (Cat. No. 110-
112).
Mercury-bottles were the square-bodied bot-
tles with elongated necks (Fig. 30).153 They were
probably used for keeping oils and scents. The
elongated neck kept the content from evaporating
to fast. Different stamps and imprints on the bottom
(a palmette with four dots in a corner or abbrevia-
tions of manufacturers) are the main characteristics
of these vessels. Different versions indicate they
were made in numerous workshops. As an excep-
tion, their hexagonal and octagonal versions can be
found in Istria and Dalmatia. These were probably
local variants and are thus called pseudo-Mercury
bottles (Fig. 31).154
Particularly interesting are the droppers (gut-
tus, infundibulum). Their name explains their pur-
pose (Fig. 32).155 Drops were counted and medi-
cines were dosed using negative pressure. The up-
per opening would be closed by pressing it with
a finger, letting in as much air as it was necessary
for slow dropping of the liquid. Droppers have a
150 A. Frova, 1971, 43-44; Y. Sablerolles, 2006, 15-68.
151 M. Sternini, 1993, 86.
152 I. Fadić, 1997, 109-110, No. 39, 41, 42; I. Fadić, 2006, 47, No. 50.
153 K. A. Giunio, 2010, 85, Cat. No. 95.
154 B. Kirigin, 1980, 61-65; I. Fadić, 2006, 22-23; K. A. Giunio,
85, Cat. No. 93 and 94.
155 K. A. Giunio, 2010, 40, 86, Cat. No. 96. For now, seven of
these can be found in Archaeological Museum Zadar: B.
Štefanac, 2009, 109-127.
Vjerojatno je riječ o lokalnim varijantama, pa su
zato dobile ime pseudo Merkur-bočice (Sl. 31).154
Zanimljive su kapalice (guttus, infundibu-
lum), gdje već ime objašnjava njihovu namjenu
(Sl. 32).155 Brojenje kapi, odnosno doziranje lijeko-
va, provodilo se prema načelu podtlaka. Gornji bi
se otvor zatvorio pritiskom prsta, tako da propu-
šta samo toliko zraka koliko je bilo potrebno da
154 B. Kirigin, 1980, 61-65; I. Fadić, 2006, 22-23; K. A. Giunio,
85, kat. br. 93 i 94.
155 K. A. Giunio, 2010, 40, 86, kat. br. 96. U fundusu
Arheološkoga muzeja Zadar ima ih 7 zasada: B. Štefanac,
2009, 109-127.
Slika 32 – Kapalica (guttus, infundibulum) iz Zadra (Iader), prva
polovica 3. st. poslije Kr. AM Zadar, inv. br. A8419.
Figure 32 – Dropper (guttus, infundibulum) from Zadar (Iader),
first half of the 3rd century AD, AM Zadar, Inv. No. A8419.
stylized, bird-shaped body with a cylindrical neck
and a circular opening instead of the beak. A small
opening for dropping or suction of a liquid can be
seen at the end of the stylized tail.
Then there are also pot-bellied urn-like con-
tainers with wide mouths. Their shape, volume and
mouth suggest they were used for keeping special
59
kapljice tekućine polagano istječu. Ima stilizirani
oblik ptice s cilindričnim vratom i kružnim otvo-
rom na mjestu kljuna. Na kraju stiliziranoga repa
nalazi se mali otvor za iskapavanje ili usisavanje
tekućine.
Slijede trbušaste posude širokoga otvora tipa
urne – urnete, koje su, što je vidljivo po njihovu
obliku, obujmu i otvoru mogle služiti za spremanje
posebnih gustih pomada (kat. br. 108-109).156 Potom
slijede tanjuri ili plitice, zdjele i zdjelice (kat. br. 100-
101), koje su se u kozmetici i dalje u medicini i far-
makologiji koristile za pohranu gušćih i manje hla-
pljivih preparata, s obzirom na to da zdjele i zdjelice
spadaju u otvorenu formu staklenih izrađevina.157
Spomenimo i razne oblike vrčeva i vrčića (kat. br.
102) (Sl. 34). Posebno je zanimljiv vrčić konična tijela
s ručicom i lijevkom iz Starigrada (Argyruntum), koji
posjeduje sve odlike sirijskih staklarskih radionica
156 K. A. Giunio, 2010, 39, 88, kat. br. 105 i 106.
157 K. A. Giunio, 2010, 39, 86-87, kat. br. 99-104.
60
Slika 33 – Amforisci i urnete iz Zadra (Iader), rano 1. st. poslije
Kr. (kat. br. 104-109).
Figure 33 – Amphoriskoi and small urns from Zadar (Iader),
early 1st century AD (Cat. No. 104-109).
thick ointments (Cat. No. 108-109) (Fig. 33).156 We
also have plates or saucers and bowls and little dish-
es (Cat. No. 100-101) used in medicine and pharma-
cology for keeping thick, less volatile preparations
(because they belong to the open-type glassware).157
We should also mention here beakers of various
shapes and size (Cat. No. 102) (Fig. 34). Particularly
interesting is a conical beaker with a handle and
funnel found in Starigrad (Argyruntum): its has all
the qualities of Syrian glass workshops (Fig. 35).158
As a rarity, we should mention here an amphora
156 K. A. Giunio, 2010, 39, 88, Cat. No. 105 and 106.
157 K. A. Giunio, 2010, 39, 86-87, Cat. No. 99-104.
158 I. Fadić, 2006, 23, 69, Cat. No. 97. Archaeological Museum
Zadar, Inv. No. A14628.
Slika 34 – Vrčići iz Zadra (Iader), 1. st. poslije Kr. AM Zadar,
inv. br. A10016 i A10017.
Figure 34 – Beakers from Zadar (Iader), 1st century AD, AM
Zadar, Inv. No. A10016 i A10017.

(Sl. 35).158 Kao raritet spomenimo i amforu (kat. br.

103) i razne amforiske (kat. br. 104-107).
Rariteti su na području Rimskoga Carstva tzv.
dvojne boce (dilecythos), posebna skupina stakle-
nih predmeta kojima je tijelo podijeljeno na dvije

Slika 35 – Vrčić s ručicom i lijevkom iz Starigrada

(Argyruntum), 1. st. poslije Kr. AM Zadar, inv. br. A14628.
Figure 35 – Beaker with handle and funnel from Starigrad
(Argyruntum), 1st century AD, AM Zadar, Inv. No. A14628.

158 I. Fadić, 2006, 23, 69, kat. br. 97. Arheološki muzej Zadar,
inv. br. A14628.

61
(ili više komora) okomitim staklenim pregradama.
U istraživanjima rimskih nekropola u Zadru (Ia-
der) otkriveni su ulomci dviju takvih boca,159 a ne
smijemo zaboraviti ni gotovo cjelovitu dvojnu bocu
iz Podgrađa (Asseria).160
ÏÏÏ
Kršćanstvo donosi novi odnos prema primje-
ni kozmetičkih sredstava i, za razliku od Rimljana,
koji su ih držali dijelom svakodnevne higijene, kr-
šćanski moral osuđuje upotrebu sredstava za uljep-
šavanje. Vjerojatno se stoga od 3. st. smanjuje broj
otkrivenih predmeta u kozmetičkoj upotrebi.
159 Inv. br. A12347 i druga u obradi s istraživanja 2008. u ul.
Polačišće. Zahvaljujem se kolegici Timki Alihodžić na po-
datcima.
160 B. Štefanac, 2008, 99-114.
62
(Cat. No. 103) and various amphoriskoi (Cat. No.
104-107).
Other objects rarely found on the territory of
the Roman Empire include the so-called twin bottles
(dilecythos) – a separate group of glass objects the
body of which is divided in two or more chambers
with vertical glass partitions between them. Two
such bottles were found in the Roman necropoles in
Zadar (Iader).159 We must also not forget an almost
complete twin bottle found in Podgrađe (Asseria).160
            
ÏÏÏ
With the arrival of Christianity, the perception
of cosmetics changed. Unlike in Roman times, when
they were considered part of the daily hygiene, the
Christian morality condemned their use. This is
probably the reason why the number of cosmetic
utensils found decreases after the 3rd century AD.
159 Inv. No. A12347; the second one (from the 2008 excavation
in Polačišće Street) currently under analysis. I am indebt-
ed to my colleague Timka Alihodžić for the information
provided.
160 B. Štefanac, 2008, 99-114.

1. Akefalni ženski kip. Nedostaju glava
s portretom, desna ruka od kraja nad-
laktice, zapešće i šaka lijeve ruke, prsti
desne noge i dio lijeve noge od gležnja.
Na stražnjoj je strani odlomljen lijevi dio
ramena s ostatcima draperije. Kip stoji
na bazi koja je nepravilno odlomljena
sa svih strana. Manja oštećenja mogu se
zapaziti na cijeloj površini kipa. Od jed-
noga bloka mramora isklesani su baza,
potporanj i kip, dok je kružno udublje-
nje u vratu bilo pripremljeno za postav-
ljanje glave – portreta, izrađene od po-
sebnoga bloka mramora. Kod ovoga je
kipa posebna zanimljivost preklesavanje
izvornoga muškog lika u ženski kip. To
se može posebno primijetiti na desnom
prednjem dijelu tijela, gdje je dio muške
toge prerađen u žensku tuniku, izmo-
delirana ženska odjeća i tijelo. Izvorni je
kip prikazivao mušku osobu odjevenu
u togu, na nozi je lijepo vidljiva muška
obuća tipa calcei patricii. Ispod toge muš-
ki kip je nosio tuniku, koja je sačuvana
samo u manjem dijelu ispod vrata. S
desne strane kipa je potporanj u obliku
stabla, koji je kasnijim prerađivanjem
prilično uništen.
Nepoznato nalazište (Zbirka Danieli-Pe-
llegrini), prva polovica 1. st. poslije Kr.
Mramor, ukupna visina s bazom: 148
cm, visina kipa: 142 cm, najveća širina:
52 cm, inv. br. A10216.
Lit. J. Bankó – P. Sticotti, 1895, 11, br. 9;
M. Abramić – J. Bersa – G. Smirich, 1913,
70–71, br. 158; M. Kolega, 2003, 85-87,
tab. 33.
Katalog
Catalogue
1. Acephalous statue of a woman. Miss-
ing are the head with the portrait, lower
part of the right arm, left wrist and hand,
toes of the right leg and left foot with
the ankle. On the back, a part of the left
shoulder with remnants of the drapery
is broken off. The base the statue stands
on is asymmetric because its fragments
are chipped off. Minor damages can be
seen on the entire surface of the statue.
While the base, prop and statue were
made from a single block of marble, the
head with the portrait was made from a
separate block, as can be concluded on
the basis of the circular hollow in the
neck, intended for attaching the head.
The statue is particularly interesting be-
cause, originally, it had represented a
man. Only later it was chiseled off into
a female statue. This is clearly visible on
the right front part of the body: part of
the man’s toga was remodeled into a tu-
nic and other women’s clothing and the
body was reshaped into a female body.
The original statue represented a man
dressed in a toga; male footwear, calcei
patricii, can still be seen on a foot. Un-
derneath the toga, the male statue wore
a tunic only small part of which has been
preserved under the neck. The prop
standing to the right from the statue – in
the shape of a tree – was fairly destroyed
during subsequent remodeling.
Unknown site (Danieli-Pellegrini Collec-
tion), first half of the 1st century AD.
Marble; total height incl. the base: 148cm;
statue height: 142cm; max. width: 52cm;
Inv. No. A10216.
Lit. J. Bankó – P. Sticotti, 1895, 11, No. 9;
M. Abramić – J. Bersa – G. Smirich, 1913,
70-71, No. 158; M. Kolega, 2003, 85-87,
Tab. 33.
63
 2. Akefalni ženski kip. Kipu nedostaje
glava, desna ruka od lakta prema dolje
i lijeva ruka od zapešća. Prema sačuva-
nim utorima u desnoj i lijevoj ruci može
se zaključiti da su ruke bile izrađene u
dijelovima i klinovima pričvršćene u na-
vedenim utorima. Oštećenja vidljiva po
cijeloj površini kipa. Kip je isklesan od
jednoga bloka mramora zajedno s ba-
zom. Kružno udubljenje u vratu bilo je
pripremljeno za usađivanje glave – por-
treta. Kip težinom tijela stoji oslonjen na
lijevu nogu, dok je desna malo odma-
knuta i zabačena prema natrag. Drape-
rija bogato i plastično izvedena. Žena je
odjevena na rimski način, u višeslojnu
odjeću koju čini tunika s rukavima, stola
i palla. Tunika s rukavima vidljiva je is-
pod vrata i manjem dijelu grudi. Desno
rame i ruka su otkriveni, pa je vidljivo da
se radi o tunici s rukavima koji imaju niz
dugmadi. Iznad tunike žena nosi stolu
bez rukava i potpasanu ispod grudi. Na
desnom ramenu vidljiva je njezina nara-
menica kružnoga oblika (instita). U do-
njem prednjem dijelu pada preko nožnih
prstiju, a između nogu stvara duboke i
široke nabore. Iznad stole je prebačena
palla preko lijevoga ramena, jedan dio
straga se penje ispod desnoga dijela
struka i u većem svitku nabora penje se
preko prsiju na lijevo rame. Drugi dio
draperije palle prebačen je preko lijeve
nadlaktice i pada duž lijeve strane tijela.
Zadar (Iader), prva polovica 1. st. poslije
Kr.
Mramor, ukupna visina s bazom: 134
cm, visina kipa: 125,5 cm, širina: 46 cm,
inv. br. A10217.
Lit. M. Abramić – J. Bersa – G. Smirich,
1913, 67-68, br. 148; M. Kolega, 2003,
88–89, tab. 34.
64
2. Acephalous statue of a woman. Miss-
ing are the statue’s head, right arm from
the elbow down, and left hand from the
wrist down. The grooves preserved in
both right and left arms indicate that
they were made in segments and fixed
by pegs driven into them. Damaged ar-
eas can be seen all over the statue’s sur-
face. The statue and its base are made
from a single block of marble. The circu-
lar hollow in the neck was intended for
attaching the head with the portrait. The
statue leans its weight on its left leg. The
right leg is pulled back a bit. The drap-
ery is sumptuous and prominent. The
woman is dressed in the Roman way:
she wears multilayered clothing that in-
cludes a tunic with sleeves, a stola and a
palla. The tunic with sleeves can be seen
under the neck and on a small area of the
breast. As the right shoulder and arm are
bare, we can see the tunic sleeves with
rows of buttons on them. Over the tu-
nic the woman wears a sleeveless stola
girdled under the breast. On her right
shoulder we can see a round strap (in-
stita). Descending down to the toes and
covering them, it creates deep and wide
folds between the legs. A palla is draped
across the stola, over the left shoulder.
Starting from below the right side of the
waist, part of it stretches upwards across
the breast in the form of braided folds,
reaching the left shoulder. The other
part is draped across the left upper arm,
falling down the left side of the body.
Zadar (Iader), first half of the 1st century
AD.
Marble; total height incl. the base: 134cm;
statue height: 125.5cm; width: 46cm; Inv.
No. A10217.
Lit. M. Abramić – J. Bersa – G. Smirich,
1913, 67-68, No. 148; M. Kolega, 2003, 88-
89, Tab. 34.
3. Portret mlade žene. Glava mlađe žene
s manjim dijelom sačuvanoga vrata.
Nedostaje nos od korijena prema dolje,
kao i dio vrata. Oštećenja su vidljiva
po cijeloj površini lica. Lice je žene pu-
nijega oblika, površina je izglačana. Oči
su krupne s naznačenim kapcima. Crte
su lica idealne, smirene, lice bez bora i
emocija. Iznad visokoga i glatkoga čela
kosa je podijeljena po sredini i valovito
pada s obiju strana. Iznad vrata kosa je
skupljena u čvor, punđu. Jedan pramen
nemarno pada iz punđe. Nepoznato na-
lazište (Zbirka Danieli-Pellegrini), prva
desetljeća 1. st. poslije Kr.
Mramor, visina 27 cm, visina glave 23
cm, širina lica 14 cm, inv. br. A7741.
Lit. J. Bankó – P. Sticotti, 1895, 33, br. 48;
Antički portret u Jugoslaviji (M. Kolega),
1987, 186, br. 121; M. Kolega, 1989, 30–
32, br. 11, tab. XV; N. Cambi – M. Kolega,
1990, 33–34, br. 24; N. Cambi, 1991, 87,
kat. br. 65, sl. 66; N. Cambi, 2000, 40, tab.
40-41, kat. br. 36; N. Cambi, 2002, 133, sl.
188; M. Kolega, 2003, 79-82; M. Kolega,
2014, 88-89, sl. 3.
4. Portret žene. Glava žene koso odlo-
mljena po polovici vrata. Nos i brada
otučeni, ima oštećenja po licu i čelu.
Duge obrve prate oblik očiju. Obrve su
lučno izdignute, a oči krupne, bade-
mastoga oblika s naznačenim kapcima.
Usta su pravilna i zatvorena. Kosa je
počešljana po sredini i u vratu skupljena
u punđu, sa strana je oblikovana poput
kriški dinje. Sa svake strane čela padaju
sitni uvojci kose koji se spuštaju do ušiju.
Oko glave je kružno ispletena tanka ple-
tenica uhvaćena vrpcom koja ukrašava
frizuru. Stražnja je strana površnije obra-
đena. Glava mlade žene najvjerojatnije je
pripadala kipu, što se dade zaključiti po
pokretu glave na lijevu stranu.
Nepoznato nalazište (Zbirka Danieli-Pe-
llegrini), 20. – 30. g. 1. st. poslije Kr.
Mramor, visina: 27 cm, visina glave: 20
cm, širina lica: 13 cm, inv. br. A7732.
Lit. J. Bankó – P. Sticotti, 1895, 28, br. 38;
Antički portret u Jugoslaviji (M. Kolega),
157, br. 65; M. Kolega, 1989, 7-9, br. 1,
tab. I; N. Cambi – M. Kolega, 1990, 24-25,
br. 11; N. Cambi, 2000, 40, tab. 38-39, kat.
br. 35; M. Kolega, 2003, 83-84; N. Cambi,
2005, 38, sl. 46; M. Kolega, 2014, 88, sl. 2.
3. Portrait of a young woman. A young
woman’s head with a small part of the
neck. The nose is missing – from the root
down – and so is part of the neck. Dam-
aged areas can be seen all over the face. The
woman’s face is plumpish and smooth.
The eyes are big, with outlined eyelids.
The facial features are ideal, calm; the face
has no wrinkles and shows no emotions.
The wavy hair above the high, smooth
forehead is parted down the middle, with
a top knot and falling down both sides. A
lone lock casually falls out from the knot.
Unknown site (Danieli-Pellegrini Collec-
tion), first decades of the 1st century AD.
Marble; height: 27cm; head height: 23cm;
face width: 14cm; Inv. No. A7741.
Lit. J. Bankó – P. Sticotti, 1895, 33, No. 48;
Antički portret u Jugoslaviji (M. Kolega),
1987, 186, No. 121; M. Kolega, 1989, 30-32,
No. 11, Tab. XV; N. Cambi – M. Kolega,
1990, 33-34, No. 24; N. Cambi, 1991, 87,
Cat. No. 65, Fig. 66; N. Cambi, 2000, 40,
Tab. 40-41, Cat. No. 36; N. Cambi, 2002,
133, Fig. 188; M. Kolega, 2003, 79-82; M.
Kolega, 2014, 88-89, Fig. 3.
4. Portrait of a woman. A woman’s head,
broken off diagonally across the central
portion of the neck. The nose and chin are
chipped off; there is visible damage on the
forehead and face. Long, arched eyebrows
follow the shape of the big, almond eyes
with outlined eyelids. The mouth is sym-
metrical and closed. The hair is parted
down the middle, with a top knot on the
back of the head; it is shaped as melon
slices on the sides. Framing the forehead,
small curls fall to the ears. A thin braid
surrounds the head, harnessed with a rib-
bon adorning the hairstyle. The back of
the woman’s head is executed more su-
perficially. The fact that the head is turned
to the left suggests that it belonged to a
statue.
Unknown site (Danieli-Pellegrini Collec-
tion), 20-30 AD.
Marble; height: 27cm; head height: 20cm;
face width: 13cm; Inv. No. A7732.
Lit. J. Bankó – P. Sticotti, 1895, 28, No. 38;
Antički portret u Jugoslaviji (M. Kolega),
157, No. 65; M. Kolega, 1989, 7-9, No. 1,
Tab. I; N. Cambi – M. Kolega, 1990, 24-25,
No. 11; N. Cambi, 2000, 40, Tab. 38-39, Cat.
No. 35; M. Kolega, 2003, 83-84; N. Cambi,
2005, 38, Fig. 46; M. Kolega, 2014, 88, Fig. 2.
65
 5. Portret mlađe žene. Glava je manjih
dimenzija, sačuvana samo do vrha bra-
de, vrat naknadno loše restauriran i po-
stavljen na kameno postolje. Nos je tako-
đer obnovljen. Sitnija oštećenja vidljiva
po cijeloj površini lica. Pravilne crte lica,
oči su naglašene, pogled spušten. Gornji
su kapci naglašeni urezanom linijom,
očne jabučice malo su izbočene. Usta su
mala i poluotvorena, brada istaknuta.
Iznad izrazito visokoga čela kosa je po-
češljana u dva niza suprotno postavlje-
nih malih pramenova koji teku prema
vratu. Uši su otkrivene i pravilno obli-
kovane, a ispred ušiju je po jedan dugi
uvojak kose koji pada po licu do ispod
uha. Glava je okrunjena vijencem koji
kružno oblikuje glavu. Vijenac se sastoji
od isprepletenih, nepravilno oblikova-
nih pletenica kose.
Nepoznato nalazište (Zbirka Danieli-Pe-
llegrini), 60. g. 1. st. poslije Kr.
Mramor, visina 12 cm, širina lica 8 cm,
inv. br. A7737.
Lit. M. Kolega, 1989, 23-24, br. 7, tab. IX.
66
5. Portrait of a younger woman. The
head of a smaller size, preserved down
to the top of the chin. The poorly recon-
structed neck was later added to it and
mounted on the stone base. The nose
has also been renewed. Minor damages
can be seen on the entire face. The facial
features are regular, the eyes are promi-
nent and looking down. The upper eye-
lids are stressed with a carved line and
the eyeballs are slightly bulging. The
small mouth is half-open and the chin
is prominent. The hair above the very
high forehead is combed in two oppos-
ing series of tufts “flowing” towards the
neck. The regular ears are not covered
with the hair. A long lock of hair can be
seen in front of each ear, falling down to
underneath it. The head is crowned with
a wreath that shapes it by surrounding
it. The wreath is made up of intertwined
irregular braids.
Unknown site (Danieli-Pellegrini Collec-
tion), 60 AD.
Marble; height: 12cm; face width: 8cm;
Inv. No. A7737.
Lit. M. Kolega, 1989, 23-24, No. 7, Tab.
IX.
6. Portret mlade žene. Glava žene sa-
čuvana do polovice vrata s visoko po-
češljanom kosom iznad čela. Oštećenja
vidljiva na licu, brada i nos otučeni (na-
značene nosne rupice). Crte lica pokazu-
ju ženu mlađe dobi, s punašnim, okru-
glim licem, naglašenim podbratkom i
jakim vratom. Oči su bademastoga obli-
ka s naznačenim kapcima, a tanke obr-
ve poput luka prate njihov oblik. Očna
je jabučica izbočena, šarenica je također
bademastoga oblika. Usne su ravne i
tanke. Lice je uokvireno visoko uzdignu-
tom kosom iznad čela. Ovaj je dio kose
ukrašen velikim brojem sitnih kovrča
koje oblikuju sitne kružnice nepravilno
raspoređene, a pokriva uši i završava se
ispod njih. Ispod padaju valoviti uvojci
kose s obje strane do polovice sačuva-
noga vrata. Stražnji dio glave pokriven
je velom, kojega su nabori naglašeni ho-
rizontalnim linijama. Kosa je ispod vela
skupljena u punđu, straga je oblik glave
uzdignut, ravno odsječen i probušen ru-
picom kružnoga oblika. Izvorno glava s
velom pripadala kipu.
Nepoznato nalazište (Zbirka Danieli-Pe-
llegrini), druga polovica 1. st. poslije Kr.
Mramor, visina: 29 cm, visina glave: 23
cm, širina lica: 13 cm, inv. br. A7739.
Lit. J. Bankó – P. Sticotti, 1895, 77, br. 39;
Antički portret u Jugoslaviji (M. Kolega),
171, br. 94; M. Kolega, 1989, 25-28, br. 9,
tab. XIII; N. Cambi, 2000, 49, tab. 78-79,
kat. br. 60; M. Kolega, 2003, 93-94.
6. Portrait of a young woman. A wom-
an’s head, preserved down to half of the
neck, with the hair raised high above
the forehead. Damaged areas can be
seen on the face. The chin and nose are
chipped off (with traces of the nostrils
remaining). The facial features indicate
a younger person with a plumpish,
round face, a prominent double chin
and a strong neck. The eyes are almond-
shaped, with outlined eyelids and thin
arched eyebrows that follow their shape.
The eyeballs are bulged and the irises
are also almond-shaped. The lips are
straight and thin. The face is framed
with the hair raised high above the fore-
head. This part of the hair is adorned
with numerous tiny curls that form tiny,
irregularly arranged circles. It covers the
ears, ending below them. On both sides,
wavy curls fall half way down the pre-
served portion of the neck. The back of
the head is covered with a veil, the folds
of which are stressed with horizontal
lines. The hair under it is combed into a
bun. The shape of the head is raised in
the back, cut straight and with a circular
perforation. The veiled head was origi-
nally part of a statue.
Unknown site (Danieli-Pellegrini Collec-
tion), second half of the 1st century AD.
Marble; height: 29cm; head height: 23cm;
face width: 13cm; Inv. No. A7739.
Lit. J. Bankó – P. Sticotti, 1895, 77, No. 39;
Antički portret u Jugoslaviji (M. Kolega),
171, No. 94; M. Kolega, 1989, 25-28, No.
9, Tab. XIII; N. Cambi, 2000, 49, Tab. 78-
79, Cat. No. 60; M. Kolega, 2003, 93-94.
67
 7. Portret žene. Glava je ispod brade
koso zasječena, odlomljeni su i dijelovi
visoko počešljane kose iznad oba uha.
Nos nedostaje u svoj dužini, usta i bra-
da su otučeni. Radi se o portretu mlađe
žene izrazitih individualnih fizionomij-
skih crta. Oči su velike i duboko usa-
đene, istaknutih kapaka, a unutrašnji
kutovi očiju izrađeni su svrdlom. Obrve
su lučne. Lice je žene zaobljeno s ista-
knutim jagodicama. Lice je zaobljeno s
istaknutim jagodicama i blago se suža-
va prema bradi. Brada je okrugla i, iako
nije sačuvana, da se naslutiti da je imala
podbradak. Najbolje je sačuvana frizura.
Kosa je iznad čela podijeljena po sredi-
ni i visoko počešljana. Prvi niz kose do
čela čine spiralno oblikovani pramenovi,
nanizani jedan do drugoga. Iznad toga je
kosa visoko počešljana u više širokih re-
žnjeva koji se lepezasto šire prema vrhu.
Taj visoko oblikovani dio kose spušta se
do iznad ušiju. Središnji dio glave glatko
je obrađen, visoko iznad potiljka završa-
va u bogatu punđu. Punđa je sastavljena
od nekoliko jednostrukih pletenica koje
kružno oblikuju dosta bogatu i izdignu-
tu punđu.
Zadar (1914. g.), početak 2. st. poslije Kr.
Mramor, visina: 25 cm, visina lica: 19 cm,
širina lica: 12 cm, inv. br. A10931.
Lit. M. Kolega, 2003, 94-95, tab. 38; M.
Kolega, 2009-2011, 551-558.
68
7. Portrait of a woman. The head is
severed diagonally below the chin and
parts of the highly raised hair are broken
off above both ears. The full length of
the nose is missing and the mouth and
chin are chipped off. It is a portrait of a
young woman with a prominent indi-
vidual physiognomy. The eyes are big
and sunken, with prominent eyelids and
arched eyebrows above them. The eyes’
inside corners were made with a bore.
The woman’s face is round, with promi-
nent cheekbones. It gently tapers down
towards the chin. The chin is rounded
and – although it has not been preserved
– there are indications it was double. The
hairstyle is preserved the best. The hair
is parted down the middle above the
forehead and raised high. The first line
of the hair, just above the forehead, is
made up of a series of spiral locks. Be-
hind them, the hair is raised very high,
arranged into a number of wide lobes
expanding like a fan towards the top of
the head. This raised part of the hair falls
to underneath the ears. The central part
of the hairstyle is smoothly executed
and it ends with a big bun high above
the back of the head. The bun consists of
several one-strand braids surrounding
– and thus shaping – the rather big and
high bun.
Zadar (1914), early 2nd century AD.
Marble; height: 25cm; head height: 19cm;
face width: 12cm; Inv. No. A10931.
Lit. M. Kolega, 2003, 94-95, Tab. 38; M.
Kolega, 2009-2011, 551-558.
8. Portret žene. Glava je zasječena u
gornjem dijelu vrata, dijelom po lijevoj
strani punđe. Nedostaju nos, usta i vrh
brade. Portret prikazuje ženu mlađe
dobi (čelo bez bora), puna i izdužena
lica. Dosta oštećene površine. Obrve su
duge i lučno oblikovane, postavljene vi-
soko iznad očiju. Oči su krupne i širom
otvorene, bjeloočnice istaknute. Frizura
je bogata. Kosa iznad čela podijeljena je
razdjeljkom po sredini i valovito je poče-
šljana preko sljepoočnica do iznad ušiju.
Iz tog valovitog dijela kose ispred sva-
koga uha izvija se po jedan uvojak kose.
Od ostaloga dijela kose oblikuje se jedna
samostalna pletenica i više njih koje se
omotavaju u veliku i široku punđu, kao
da je riječ o ukrasnoj vrpci. Po vratu se
izvijaju uvojci koji meko padaju.
Nepoznato nalazište, početak 2. st. posli-
je Kr. (kasno Trajanovo doba).
Mramor, visina: 28 cm, visina glave: 25
cm, širina lica: 16 cm, inv. br. A10934.
Lit. N. Cambi, 1991, 84, 185, sl. 62; N.
Cambi, 2000, 53, bilj. 351; M. Kolega,
2003, 95-96, tab. 39; M. Kolega, 2009-
2011, 558-561.
9. Portret žene. Glava sačuvana u pred-
njem dijelu, na stražnjem dijelu odlo-
mljena do vrata. Radi se o ženi izrazitih
fizionimijskih crta, dosta oštećena po
licu. Tragovi crne boje prekrivaju desni
dio lica i lijevo oko jer je, izgleda, glava
bila naknadno obojena. Dijelom je stra-
dala i prilikom vađenja iz kuće Papuzza-
ri. Lice žene puno je i okrugla oblika bez
bora. Oči su velike s urezanim kapcima.
Usta su puna i zatvorena. Čelo je visoko
s kosom počešljanom na način da prati
oblik glave. Taj prednji dio kose izdignut
je iznad čela i sastoji se od tri odvojena
dijela jednakih pramenova kose. Ispred
lijevoga uha jedan je uvojak kose, uši su
slobodne. Iznad istaknutoga dijela po-
češljane kose glavu kružno oblikuje niz
tankih pletenica.
Zadar (Iader), otkrivena kao spolija iznad
prozora privatne kuće Papuzzari, drugo
ili treće desetljeće 2. st. poslije Kr.
Vapnenac, visina: 29 cm, visina glave: 20
cm, širina lica: 17 cm, inv. br. A10930.
Lit. M. Kolega, 2003, 96-97, tab. 40.
8. Portrait of a woman. The head is severed
at the upper part of the neck and along the
left side of the bun. The nose, mouth and
top of the chin are missing. The portrait
shows a younger woman (no wrinkles on
the forehead) with a full, long face. The sur-
face is rather damaged. The eyebrows are
long and arched, high above the eyes. The
eyes are big and wide open, with promi-
nent white part. The hairstyle is rich. The
wavy hair above the forehead is parted in
the middle, covering the temples and fall-
ing to above the ears. In front of each ear,
a single lock curls out from this wavy part
of the hair. The remaining part of the hair
forms one separate braid and a group of
braids intertwined into a big and wide bun,
reminding of decorative ribbons. Curling
locks softly fall down the neck.
Unknown site, early 2nd century AD (late
Trajan period).
Marble; height: 28cm; head height: 25cm;
face width: 16cm; Inv. No. A10934.
Lit. N. Cambi, 1991, 84, 185, Fig. 62; N.
Cambi, 2000, 53, footnote 351; M. Kolega,
2003, 95-96, Tab. 39; M. Kolega, 2009-2011,
558-561.
9. Portrait of a woman. While the front
part of the head has been preserved, the
back part is broken off where the begin-
ning of the neck would be. It is a woman
of a prominent physiognomy. The face
is fairly damaged. Traces of black color
cover the right side of the face and the left
eye; it seems the head was subsequently
painted. The damage is also partly a result
of the head’s removal from the Papuz-
zari house. The woman’s face is full and
round, without wrinkles. The eyes are big,
with carved eyelids. The mouth is full and
closed. The forehead is high and the hair
is combed in such way that it follows the
shape of the head. This front part of the
hairstyle is raised above the head and is
divided into three parts of equal tufts. A
single lock hangs in front of the left ear;
the ears are not covered with the hair. A
series of thin braids surrounds and shapes
the head above the protruding part of the
combed hair.
Zadar (Iader); it was discovered as a Ro-
man spolia above the window of the pri-
vate house of Papuzzari. Second or third
decade of the 2nd century AD.
Limestone; height: 29cm; head height:
20cm; face width: 17cm; Inv. No. A10930.
Lit. M. Kolega, 2003, 96-97, Tab. 40.
69
 10. Portret žene. Glava žene nadnaravne
veličine, sačuvana s cijelim vratom. Por-
tret prikazuje ženu mlađe dobi s punaš-
nim licem ovalnoga oblika, s kratkim ve-
lom preko glave i blagim otklonom glave
nadesno. Čelo je visoko i glatko, izražajni
luk obrva, oči nepravilnoga oblika. Po-
gled očiju prazan i usmjeren nadesno.
Očne su jabučice izbočene. Nos je dug
i ravan. Usta su mala i poluotovorena,
brada zaobljena. Površina je lica glatka,
izglačana do sjaja. Sačuvani je vrat dug,
lijepo oblikovan. Iznad visokoga čela
kosa je podijeljena ravno po sredini, valo-
vita je i spušta se na sljepoočnice, pokriva
polovicu ušiju, a iznad zatiljka je skuplje-
na u punđu. Glava je pokrivena velom
koji prati oblik glave i frizure, straga za-
vršava malo valovito, uzdignuti dio osta-
vio je vidljivim dio počešljane kose, koja
je ispod vela skupljena.
Nepoznato nalazište (Zbirka Danieli-Pe-
llegrini), 50. g. 2. st. poslije Kr.
Mramor, visina: 39 cm, visina lica: 29 cm,
širina lica: 15 cm, inv. br. A7742.
Lit. M. Kolega, 1989, 32-33, br. 12, tab.
XVI; M. Kolega, 2003, 102-103, br. 39,
tab. 43.
11. Portret starije žene. Portret prika-
zuje ženu starije dobi vrlo realističkih
crta lica, naborane kože lica i vrata i s
podočnjacima. Nos i vrh brade otučeni.
Prisutna oštećenja po cijelom licu. Oči
su velike s izbočenim očnim jabučicama
i naglašenim kapcima. Usta su ravna i
zatvorena. Nisko iznad čela kosa je po-
dijeljena po sredini u jednom uskom i
debelom pramenu koji završava ispred
uha i blago je valovit. Iznad ovoga dijela
kosa je ispletena u bezbroj pletenica koje
kružno oblikuju glavu i poput stošca su
visoko skupljene iznad glave. Iz profila
oblik podsjeća na turban. Kosa je obra-
đena sa svih strana, pletenice izražene
cik-cak urezanim linijama.
Nepoznato nalazište (Zbirka Danieli-Pe-
llegrini), 50. g. 2. st. poslije Kr.
Mramor, visina: 30 cm, visina lica: 26 cm,
širina lica: 13 cm, inv. br. A7744.
Lit. J. Bankó – P. Sticotti, 1895, 30-31, br.
42; Antički portret u Jugoslaviji, 1987,
200, kat. br. 150 (M. Kolega); M. Kolega,
1989, 35-37, br. 14, tab. XVIII; N. Cambi –
M. Kolega, 1990, 37-38, br. 30; N. Cambi,
1991, 94-95, kat. br. 75, sl. 75; N. Cambi,
2000, 59, kat. br. 84, tab. 112-113; M. Ko-
lega, 2003, 105-107, br. 42, tab. 46.
70
10. Portrait of a woman. The larger than
life-size head has been preserved together
with the whole neck. It is a portrait of a
young woman, with a plumpish oval face.
The veiled head is slightly turned to its right
side. The forehead is high and smooth. The
eyebrow arch is prominent and the eyes are
asymmetrical, with bulging eyeballs. The
nose is long and flat. The mouth is small
and half-open and the chin is rounded. The
surface of the face is smooth and polished
up. The neck is long and nicely shaped. The
wavy hair above the high forehead is part-
ed in the middle, falling on the temples and
covering a half of each ear. It has a top knot
above the back of the head. The veil cover-
ing the head follows the shapes of the head
and hairstyle; somewhat wavy on behind,
the veil is raised and has left part of the bun
below it visible.
Unknown site (Danieli-Pellegrini Collec-
tion), 150 AD.
Marble; height: 39cm; head height: 29cm;
face width: 15cm; Inv. No. A7742.
Lit. M. Kolega, 1989, 32-33, No. 12, Tab.
XVI; M. Kolega, 2003, 102-103, No. 39, Tab.
43.
11. Portrait of an older woman. It is a por-
trait of an elderly woman with very realis-
tic facial features, wrinkled facial skin and
rings under her eyes. The nose and tip of
the chin are chipped off. Damaged areas
can be seen all over the face. The eyes are
big, with bulging eyeballs and stressed
eyelids. The mouth is straight and closed.
Immediately above the forehead, the hair
is parted down the middle in a single nar-
row and thick tuft which is slightly wavy
and ends in front of the ear. The hair above
this part is intertwined into numerous
braids surrounding the head and forming
a conical bun above it. From the profile, the
shape reminds of a turban. The hair is well-
executed on all sides and the braids are out-
lined by carved zigzag lines.
Unknown site (Danieli-Pellegrini Collec-
tion), 150 AD.
Marble; height: 30cm; face height: 26cm;
face width: 13cm; Inv. No. A7744.
Lit. J. Bankó – P. Sticotti, 1895, 30-31, No. 42;
Antički portret u Jugoslaviji, 1987, 200, Cat.
No. 150 (M. Kolega); M. Kolega, 1989, 35-
37, No. 14, Tab. XVIII; N. Cambi – M. Kole-
ga, 1990, 37-38, No. 30; N. Cambi, 1991, 94-
95, Cat. No. 75, Fig. 75; N. Cambi, 2000, 59,
Cat. No. 84, Tab. 112-113; M. Kolega, 2003,
105-107, No. 42, Tab. 46.
12. Portret žene. Sačuvan je ulomak
glave, koso odsječena prema straga, u
cijelosti je sačuvan prednji dio glave,
a stražnji samo u polovici. Desni je dio
glave odlomljen, prisutna i veća ošteće-
nja. Lice je žene puno, čelo visoko, a ja-
godične kosti naglašene. Obrve su duge
i blago lučne. Gornji očni kapci izrazito
su visoki i teški, oči su krupne i širom
rastvorene. Istaknute su očne jabučice, a
u kutu svakoga oka svrdlom je izrađe-
na duboka rupica. Boljim promatranjem
mogu se uočiti šarenice i zjenice. Izraz
je lica tužan i melankoličan, prilagođen
vremenu nastanka. Nos se od korijena
prema dolje širi, a po sredini jeokrnjen.
Jedino je vidljiva rupica desne nosnice
izrađena svrdlom. Usta su čvrsto zatvo-
rena. Uši su velike s jako udubljenom
ušnom školjkom. Iznad čela kosa je po-
dijeljena po sredini i blago valovita, spu-
šta se iza ušiju. Kosa je počešljana stra-
ga prema vratu, gdje je na potiljku bila
ispletena i skupljena u jednu široku ple-
tenicu. Na taj način oblikovan široki dio
kose prebačen je do iznad vrha tjemena
glave i pri kraju se znatno stanjuje. Tako
počešljana i modelirana frizura vidljiva
je s prednje strane iznad čela i propor-
cionalno je raspoređena sa svake strane
razdijeljene kose.
Nepoznato nalazište, sredina 3. st. posli-
je Kr.
Mramor, visina 25 cm, širina lica 12 cm,
inv. br. A10235.
Lit. M. Kolega, 1991, 213-223; M. Kolega,
2003, 116-118, br. 50, tab. 54; N. Cambi,
2005, 145-147, sl. 217, 218.
12. Portrait of a woman. A fragment of
the head has been preserved. It is sev-
ered backwards. While the entire front
part has remained, only a half of the
back part has been preserved. The right
side of the head is broken off and ma-
jor damage can be seen. The woman’s
face is full, her forehead is high and her
cheekbones are prominent. The eye-
brows are long and slightly arched. The
eyeballs are prominent and a small deep
hole is bored in the corner of each eye.
On closer inspection, irises and pupils
can be seen. The face has a sad and mel-
ancholic expression, reflecting the pe-
riod it was made in. The nose expands
from its root downwards and is chipped
off in the middle. Only the right nostril
– made with a bore – can be seen. The
mouth is tightly closed. The ears are big,
with fairly recessed auricles. The hair
above the forehead is parted down the
middle and slightly wavy, falling be-
hind the ears. The hair is backcombed
towards the neck. It was intertwined
into a single wide braid on the back of
the head. Shaped this way, the wide part
of the hair is draped over to above the
back of the head, becoming much thin-
ner towards the end. Thus combed and
modeled, the hairstyle is visible above
the forehead when viewed from the
front and is proportionately distributed
on each side of the part.
Unknown site, mid-3rd century AD.
Marble; height: 25cm; face width: 12cm;
Inv. No. A10235.
Lit. M. Kolega, 1991, 213-223; M. Kolega,
2003, 116-118, No. 50, Tab. 54; N. Cambi,
2005, 145-147, Fig. 217, 218.
71
 13. Portretna stela. Visoka stela u obliku
edikule, u cijelosti sačuvana, sastoji se
od tri dijela: edikule, polukružne niše i
natpisnoga polja. U gornjem dijelu izra-
đen slobodnostojeći trokutni zabat obru-
bljen ravnim trakama i “S” profilacijom,
u njegovu središtu je plastično izrađe-
na rozeta. Stupovi uokviruju duboku
pravokutnu nišu u funkciji portretnoga
polja. U niši su prikazane polufigure
dvoje pokojnika, starije žene i njezina
sina. U donjoj pravokutni niši, lučno za-
svođenoj, polufigura je starije žene. Svi
su pokojnici prikazani frontalno, ravno
usmjerenih pogleda. Žena u gornjoj niši
(Tulija Voltisa) odjevena je u tuniku pre-
ko koje je prebačen plašt (palla). Plašt ob-
grljuje desnu ruku, koja je savijena u lak-
tu i položena na grudi, njome pokojnica
dodiruje dio plašta bačenoga na lijevo
rame. Druga joj je ruka također savijena
u laktu i podignuta prema istom rame-
nu, kao da je prikazana u trenutku na-
mještanja plašta. U sličnom stavu, ali bez
vidljive lijeve ruke, prikazana i donja
pokojnica (Opija Opiava). Žene imaju
karakterističnu frizuru za ovo razdoblje.
Kosa je podijeljena na razdjeljak, valo-
vito se spušta sa strana preko ušiju, sa-
kupljena iza vrata u čvor ili punđu, dva
uvojka padaju preko ramena. Muškarac
prikazan odjeven u tuniku preko koje je
prebačena toga. Frizura mu je kratka s
pramenovima na čelu.
Ispod donje portretne niše izrađeno je
natpisno polje. Natpis glasi: Tullia Oe-
pli f(ilia) Voltisa / sibi et C(aio) Iulio Ce-
uni f(ilio) / Acirrio filio (suo) et Oppiae /
Q(uinti) f(iliae) Opiavae matri / viva f(ecit).
In f(ronte) p(edes) [- - - ] in agr(o) p(edes)
[- - - ]X[- - - ].
Kašić kod Zadra, prva polovica 1. st. po-
slije Kr.
Vapnenac, visina: 220 cm, širina: 71,5
cm, debljina: 20 cm, inv. br. A7289.
Lit. CIL 3, 2900; D. Rendić-Miočević,
1960, 122-125, sl. 4; N. Cambi, 1993, 39-
41, tab. IV; D. Maršić, 2002, 200-201, kat.
14; M. Kolega, 2003, 219-222, kat. 92, tab.
80.
72
13. Portrait stela. A high stela in the
form of an aedicule. Fully preserved,
it consists of three parts: the aedicule,
semicircular niche and inscription field.
A freestanding triangular gable framed
with straight bands and an “S” profile
can be seen on the upper part and a
prominent rosette is found in the center.
Pillars frame the deep rectangular niche
functioning as the portrait field. The
semi-figures of two deceased persons
– an elderly woman and her son – are
depicted in the niche. In the lower rect-
angular niche, which is arched, a semi-
figure of an elderly woman can be seen.
All the deceased persons are shown en
face, looking straight ahead. The woman
in the upper niche, Tullia Voltisa, wears
a tunic over which a cloak (palla) is
draped. The cloak is wrapped up around
her right arm which is bent in the elbow
and rests on her chest. The arm touch-
es the part of the dead woman’s cloak
which is draped over the left shoulder.
Her other arm is also bent in the elbow
and raised towards the same shoulder,
as if she was depicted while fixing her
cloak. The lower woman (Opia Opiava)
is depicted in a similar posture, only her
left arm cannot be seen. The women’s
hairstyles are typical for the period: their
parted wavy hair falls down over their
ears and they have a bun or a top knot
on the back of their heads, with two curls
falling over a shoulder. The man wears a
tunic over which a toga is draped. His
hair is short, with tufts on his forehead.
The inscription field is found under-
neath the portrait niche. The inscription
reads: Tullia Oepli f(ilia) Voltisa / sibi et
C(aio) Iulio Ceuni f(ilio) / Acirrio filio (suo)
et Oppiae / Q(uinti) f(iliae) Opiavae matri
/ viva f(ecit). In f(ronte) p(edes) [- - - ] in
agr(o) p(edes) [- - - ]X[- - - ].
Kašić near Zadar, first half of the 1st cen-
tury AD
Limestone; height: 220cm; width:
71.5cm; thickness: 20cm; Inv. No. A7289.
Lit. CIL 3, 2900; D. Rendić-Miočević,
1960, 122-125, Fig. 4; N. Cambi, 1993,
39-41, Tab. IV; D. Maršić, 2002, 200-201,
Cat. 14; M. Kolega, 2003, 219-222, Cat. 92,
Tab. 80.
14. Portretna stela. Visoka stela u obliku
edikule s prekinutim zabatom, sastoji se
od tri dijela: eksedre, natpisnoga polja i
vrata. Na vrhu je stele slobodnostojeći
trokutni zabat, u središtu kojega je pri-
kazana glava Gorgone, sa strana zabata
dva akroterija izrađena u obliku brada-
tih glava s ovnujskim rogovima (Jupitri
Amoni). Grobna eksedra oblikovana
kao blago konkavna niša unutar koje su
prikazane polufigure dviju pokojnica,
majke i kćeri. Lijevo je prikazana Vadi-
ka Titua, desno Pasina Voltisa. Prika-
zane izrazito individualne fizionomije.
Obje su žene okrenute frontalno, ravno
usmjerenih pogleda. Odjevene su u tu-
nike i preko ogrnute plaštevima koji
su kao marame prebačeni preko glava
i ramena. Desne su im ruke umotane u
plašt i položene na grudi. Njima žene
pridržavaju suprotne krajeve plašteva
koji padaju s lijevoga ramena. Kosa im je
počešljana na razdjeljak i postrance pada
preko ušiju na zatiljak, gdje je skupljena
u punđu ili pletenicu. Na ušima im vise
kruškolike naušnice.
Ispod niše je natpisno polje, u podnožju
je izrađeno polje s vratima podijeljenim
na četiri bogato profilirana kasetona, u
gornjim kasetonima su lavlje protome s
alkama za kucanje u ustima, u donjima
alke za kucanje u obliku bršljana. Ispod
vrata je sačuvan gotovo cijeli široki klin
za učvršćivanje stele u bazu.
Natpis glasi: Vadica Apli / f(ilia) Titua
v(iva) f(ecit) / sibi et Pasinae / Q(uinti)
f(iliae) Voltisae / matri suae / adiutorio Ae-
toris et / Ceuni Vadicis fecerun(t).
Podgrađe kod Benkovca (Asseria), sredi-
na 1. st. poslije Kr.
Vapnenac, visina: 253 cm, širina: 67 cm,
debljina: 18 cm, inv. br. A7302.
Lit. D. Rendić-Miočević, 1960, 117-121,
sl. 3; N. Cambi, 1991, 70-71, kat. br. 76; N.
Cambi, 1993, 27-34, tab. I-II; N. Cambi,
2000, 45-46, kat. br. 53, tab. 65; D. Mar-
šić, 2002, 194-195, kat. 8; M. Kolega, 2003,
225-229, kat. 95, tab. 82.
14. Portrait stela. A high, aedicule-
shaped stela with an interrupted gable
consists of three parts: the exedra, in-
scription field and the false door. There
is a freestanding triangular gable in the
center of which Gorgon’s head is depict-
ed. On each side of the gable there is an
acroterium made in the form of a bearded
head with ram’s horns (Jupiter Amon).
The sepulchral exedra has the shape of
a slightly concave niche which contains
the semi-figures of two deceased wom-
en – mother and daughter. On the left is
Vadica Titua, on the right Pasina Voltisa.
They are depicted with distinctive per-
sonalities. Both women are shown en
face, looking straight ahead. They wear
tunics and cloaks, the latter ones being
draped over their heads and shoulders
as head scarves. Their right arms are
wrapped up in their cloaks, resting on
their chests. With their arms the women
hold the opposite ends of their cloaks
falling from their left shoulder. Their
parted hair falls down over their ears on
the back of their heads, where they have
a bun or a top knot. They wear pear-
shaped earrings on their ears.
Underneath the niche there is the in-
scription field. On the bottom there is a
field with a false door divided into four
richly articulated panels. While the up-
per panels contain lion protomes with
ring-shaped door-knockers in their
mouths, the lower ones have ivy-shaped
rings. Almost entire wedge for affixing
the stela onto its base has been preserved
under the false door.
The inscription reads: Vadica Apli / f(ilia)
Titua v(iva) f(ecit) / sibi et Pasinae / Q(uinti)
f(iliae) Voltisae / matri suae / adiutorio Aeto-
ris et / Ceuni Vadicis fecerun(t).
Podgrađe near Benkovac (Asseria), mid-
1st century AD
Limestone; height: 253cm; width: 67cm;
thickness: 18cm; Inv. No. A7302.
Lit. D. Rendić-Miočević, 1960, 117-121,
Fig. 3; N. Cambi, 1991, 70-71, Cat. No. 76;
N. Cambi, 1993, 27-34, Tab. I-II; N. Cam-
bi, 2000, 45-46, Cat. No. 53, Tab. 65; D.
Maršić, 2002, 194-195, Cat. 8; M. Kolega,
2003, 225-229, Cat. 95, Tab. 82.
73
 15. Portretna stela. Visoka zabatna ste-
la. Najviši je element stele slobodnosto-
jeći zabat u kojem je središtu prikazana
Gorgonina glava, a sa strana su akrote-
riji izrađeni u obliku figura lavova. Dru-
gi je dio stele portretno polje, izrađeno
u obliku pravokutne niše, podijeljene u
dva dijela. Od zabata je odvojeno poja-
som ukrašenim isprepletenim lovoro-
vim listovima s peterolisnim cvijetom,
rozetom, točno u visini Gorgonine gla-
ve. Niša je uokvirena trakama u obliku
anta, ukrašenima s po četiri cvjetne čaš-
ke u kojima su manji listići. U donjem
je dijelu traka prikazan po par suprot-
no potavljenih dupina između kojih je
vitki cvijet s malim laticama. U gornjoj
portretnoj niši prikazane su polufigure
starijega bračnog para, Veturije Ete i G.
Veronija Etora, a u donjoj portretnoj niši
polufigure dvojice mlađih muškaraca,
Ceuna i G. Julija Nepota. Svi su pokojni-
ci prikazani frontalno, ravno usmjerenih
pogleda, osim donjega desnog, čiji je po-
gled blago spušten prema dolje. S lijeve
strane u gornjoj niši prikazana je figura
Veturije Ete. Žena je odjevena u tuniku
s plaštem (palla) kojim prekriva glavu
i koji pada niz ramena. Osim plaštem,
glava je pokrivena i maramom koja pot-
puno skriva kosu, pa se oblik frizure ne
razaznaje. Ženina desna ruka koja pro-
viruje ispod plašta pložena je na grudi
i drži nasuprotni kraj plašta koji pada
s lijevoga ramena, dok savijeni kažiprst
dodiruje suprugovo rame. U otvorenom
dlanu lijeve ruke žena drži kutijicu za
nakit, na zadnja dva prsta nosi prstenje.
Lice je dijelom izlizano, ali izražene su
staračke crte lica, vidljive bore uz usta,
na licu i, osobito, čelu. Na ušima nosi
izdužene kruškolike naušnice. Suprug
joj je G. Veronije Etor odjeven u tuniku i
togu, u lijevoj ruci drži svitak (volumen),
desna ruka savijena je u laktu i položena
na prsima. U donjem portretnom polju
prikazana su dva mlađa muškarca. Muš-
karac na lijevoj strani ponavlja lik stari-
jega muškarca u gornjem polju, nose istu
odjeću i na malom prstu lijeve ruke ima-
ju prsten. Do njega je još jedan muškarac
mlađe dobi, odjeven u penulu (paenula)
sa širokim okovratnikom, koju su naj-
češće nosile osobe u vojničkoj službi, u
lijevoj ruci mladić drži balčak mača, na
malom prstu nosi prsten, u desnoj ruci
svitak. Ispod portretnih polja natpisno je
polje obrubljeno “S”-profilacijom i rav-
nim trakama, slijedi obrađeno podnožje
74
15. Portrait stela. A high gabled stela
with a freestanding gable as its highest
element. The Gorgon’s head is depicted
in the center of the gable and there are
two acroteria in the form of lions’ figures
on its sides. The second part of the stela
is the portrait field made as a two-part
rectangular niche. A strip decorated with
intertwined laurel leaves with a five-
petal flower – a rosette – in the level of
Gorgon’s head divides the portrait field
from the gable. The niche is framed with
bands shaped as antae, each decorated
with four calyxes containing small petals.
On the lower part of each band there is a
couple of juxtaposed dolphins with a wil-
lowy flower with small petals between
them. The upper portrait niche contains
semi-figures of an elderly married cou-
ple, Veturia Eia and G. Veronius Aetor.
In the lower portrait niche we can see the
semi-figures of two younger men, Ceu-
nus and G. Julius Nepot. All of them are
depicted en face, looking straight ahead
– except the for lower right one, who has
slightly lowered his eyes. On the left-
hand side of the upper niche there is the
figure of Veturia Eia. The woman wears a
tunic draped with a cloak (palla) that cov-
ers her hair and falls down her shoulders.
Besides with the cloak, her head is also
covered with a head scarf. This is why
we cannot tell her hairstyle. The woman’s
right arm, sticking out from under the
cloak, rests on her chest, holding the op-
posite end of the cloak falling from her left
shoulder. Her bent index finger touches
her husband’s shoulder. In her open left
palm she holds a small jewelry box. She
also wears rings on her ring-finger and
little finger. Her face is partly worn out,
but we can still see the facial features of
an elderly person: wrinkles around her
mouth, on her face and – particularly – on
her forehead. She wears elongated pear-
shaped earrings. Her husband, G. Vetro-
nius Etor, wears a tunic and a toga. In his
left hand he holds a scroll (volumen). His
right hand, bent in the elbow, rests on his
chest. The lower portrait field depicts two
younger men. The one on the left side has
the same posture as the elderly man in the
upper field; they wear the same clothes
and they both have rings on the little fin-
gers of their respective left hands. Next
to him is another young man, dressed in
paenula with a wide collar, usually worn
by military personnel. In his left hand, the
young man holds a sword hilt. He wears
i visoki klin za učvršćivanje stele u bazu.
Natpis glasi: C(aius) Veronius Aet/or
v(ivus) f(ecit) sibi et Veturi/ae Aetae uyori et
Ce(u)n/o f(ilio) et C(aio) Iulio Nepoti.
Ostrovica kraj Bribira, 80. – 90. g. 1. st.
poslije Kr.
Vapnenac, visina: 356 cm, širina: 82 cm,
debljina: 27 cm, inv. br. A7300.
Lit. D. Rendić-Miočević, 1960, 108-117,
sl. 1-2; N. Cambi, 2000, 49-50, kat. br.
62, tab. 81; D. Maršić, 2002, 203-205, kat.
16; M. Kolega, 2003, 231-235; N. Cambi,
2005, 68-69, sl. 96.
16. Češalj (pecten). Jednostavni jedno-
dijelni češalj s dva reda zubaca. U dva
ulomka.
Nepoznato nalazište, 1. – 4. st. poslije Kr.
Kost, dužina: 7,7 cm, širina: 5,4 cm, de-
bljina: 0,6 cm, inv. br. A27839.
Lit. neobjavljen.
17. Češalj (pecten). Češalj s dva reda zu-
baca ukrašengeometrijskim motivima
niza rombova u nizu. U četiri ulomka.
Nepoznato nalazište, 1. – 4. st. poslije Kr.
Kost, dužina: 7,3 cm, širina: 4,9 cm, de-
bljina: 0,6 cm, inv. br. A27838.
Lit. neobjavljen.
18. Češalj (pecten). Jednostavni jednodi-
jelni češalj s dva reda zubaca. Oštećen.
Zadar (Iader), 1. – 4. st. poslije Kr.
Kost, dužina: 5,6 cm, širina: 4 cm, deblji-
na: 0,5 cm, inv. br. A10335.
Lit. K. A. Giunio, 2010, 94, kat. br. 131.
19. Češalj (pecten). Češljić s obje strane
ukrašen nizom kružnica s točkom. Na
držalu ostatak željezne zakovice.
Podgrađe kod Benkovca (Asseria), 1. – 4.
st. poslije Kr.
Kost, dužina: 5 cm, širina: 2,7 cm, deblji-
na: 0,3 cm, inv. br. A10334.
Lit. B. Nedved, 1981, 152-153, br. 28; K.
A. Giunio, 2010, 94, kat. br. 132.
a ring on his little finger. In his right hand
he holds a scroll.
Under the portrait fields there is the in-
scription field framed with an “S” pro-
file and straight bands. Under it, in turn,
there is the embossed base and a high
wedge for affixing the stela onto its base.
The inscription reads: C(aius) Veronius
Aet/or v(ivus) f(ecit) sibi et Veturi/ae Aeiae
uyori et Ce(u)n/o f(ilio) et C(aio) Iulio Nepoti.
Ostrovica near Bribir, 80-90 AD.
Limestone; height: 356cm; width: 82cm;
thickness: 27cm; Inv. No. A7300.
Lit. D. Rendić-Miočević, 1960, 108-117,
Fig. 1-2; N. Cambi, 2000, 49-50, Cat. No.
62, Tab. 81; D. Maršić, 2002, 203-205, Cat.
16; M. Kolega, 2003, 231-235; N. Cambi,
2005, 68-69, Fig. 96.
16. Comb (pecten). Simple one-piece
comb with two rows of teeth. In two frag-
ments.
Unknown site, 1st-4th century AD.
Bone; length: 7.7cm; width: 5.4cm; thick-
ness: 0.6cm; Inv. No. A27839.
Lit. unpublished.
17. Comb (pecten). Comb with two rows
of teeth, decorated with geometric motifs
(a line of rhombs). In four fragments.
Unknown site, 1st-4th century AD.
Bone; length: 7.3cm; width: 4.9cm; thick-
ness: 0.6cm; Inv. No. A27838.
Lit. unpublished.
18. Comb (pecten). Simple one-piece
comb with two rows of teeth. Damaged.
Zadar (Iader), 1st-4th century AD.
Bone; length: 5.6cm; width: 4cm; thick-
ness: 0.5cm; Inv. No. A10335.
Lit. K. A. Giunio, 2010, 94, Cat. No. 131.
19. Comb (pecten). Small comb, decorat-
ed with a number of circles and dots on
both sides. Remains of an iron rivet can
be seen on the handle.
Podgrađe near Benkovac (Asseria), 1st-
4th century AD.
Bone; length: 5cm; width: 2.7cm; thick-
ness: 0.3cm; Inv. No. A10334.
Lit. B. Nedved, 1981, 152-153, No. 28; K.
A. Giunio, 2010, 94, Cat. No. 132.
75
 20. Ukosnica. Ulomak ukosnice od koje
je sačuvano samo poprsje žene s visoko
počešljanom frizurom.
Nin (Aenona), kraj 1. st. poslije Kr.
Kost, dužina: 3,8 cm, inv. br. A10442.
Lit. B. Nedved, 1981, 153, br. 21; Antički
portret u Jugoslaviji, 1987, 173, br. 97 (M.
Kolega);
21. Ukosnica. Ulomak ukosnice sa zavr-
šetkom u obliku ženskoga poprsja s vi-
soko počešljanom frizurom.
Nin (Aenona), kraj 1. st. poslije Kr.
Kost, dužina: 5,3 cm, inv. br. A10441.
Lit. B. Nedved, 1981, 153, br. 21
22. Ukosnica. Ulomak ukosnice sa zavr-
šetkom u obliku ženskoga poprsja s vi-
soko počešljanom frizurom.
Nin (Aenona), kraj 1. st. poslije Kr.
Kost, dužina: 3,5 cm, inv. br. A10443.
Lit. B. Nedved, 1981, 153, br. 21.
23. Ukosnica. Ulomak ukosnice sa zavr-
šetkom u obliku ženskoga poprsja s vi-
soko počešljanom frizurom.
Nepoznato nalazište, kraj 1. st. poslije Kr.
Kost, dužina: 9,2 cm, inv. br. A10338.
Lit. Neobjavljena.
24. Ukosnica. Ulomak ukosnice sa zavr-
šetkom u obliku ženskoga poprsja s vi-
soko počešljanom frizurom.
Nin (Aenona), kraj 1. st. poslije Kr.
Kost, dužina: 12,7 cm, inv. br. A10339.
Lit. B. Nedved, 1981, 153, br. 20.
25. Ukosnica. Ulomak ukosnice sa zavr-
šetkom u obliku ženskoga poprsja s vi-
soko počešljanom frizurom.
Nin (Aenona), rano 2. st. poslije Kr.
Kost, dužina: 3,4 cm, inv. br. A10289.
Lit. Antički portret u Jugoslaviji, 1987,
188, br. 125 (M. Kolega);
76
20. Hairpin. Fragment of a hairpin, of
which only a female bust with bun hair-
style has been preserved.
Nin (Aenona), late 1st century AD.
Bone; length: 3.8cm; Inv. No. A10442.
Lit. B. Nedved, 1981, No. 21; Antički por-
tret u Jugoslaviji, 1987, 173, No. 97 (M.
Kolega).
21. Hairpin. Fragment of a hairpin, end-
ing with a female bust with bun hair-
style.
Nin (Aenona), late 1st century AD.
Bone; length: 5.3cm; Inv. No. A10441.
Lit. B. Nedved, 1981, 153, No. 21.
22. Hairpin. Fragment of a hairpin, end-
ing with a female bust with bun hair-
style.
Nin (Aenona), late 1st century AD.
Bone; length: 3.5cm; Inv. No. A10443.
Lit. B. Nedved, 1981, 153, No. 21.
23. Hairpin. Fragment of a hairpin, end-
ing with a female bust with bun hair-
style.
Unknown site, late 1st century AD.
Bone; length: 9.2cm; Inv. No. A10338.
Lit. unpublished.
24. Hairpin. Fragment of a hairpin, end-
ing with a female bust with bun hair-
style.
Nin (Aenona), late 1st century AD.
Bone; length: 12.7cm; Inv. No. A10339.
Lit. B. Nedved, 1981, 153, No. 20.
25. Hairpin. Fragment of a hairpin, end-
ing with a female bust with bun hair-
style.
Nin (Aenona), early 2nd century AD.
Bone; length: 3.4cm; Inv. No. A10289.
Lit. B. Nedved, 1981, 153, No. 21; Antički
portret u Jugoslaviji, 1987, 188, No. 125
(M. Kolega).
26. Ukosnica. Ulomak ukosnice sa zavr-
šetkom u obliku ženskoga poprsja s vi-
soko počešljanom frizurom.
Nin (Aenona), rano 2. st. poslije Kr.
Kost, dužina: 16,5 cm, inv. br. A10440.
Lit. B. Nedved, 1981, 153, br. 18; Antički
portret u Jugoslaviji, 1987, 188, br. 126
(M. Kolega); N. Cambi, 2000, 50, kat. br.
70, tab. 94.
27. Ukosnica. Ulomak ukosnice sa zavr-
šetkom u obliku ženskoga poprsja s vi-
soko počešljanom frizurom.
Zadar (Iader) (T. C. Relja 2005.-2006, grob
283), kraj 1., rano 2. st. poslije Kr.
Kost, dužina: 12,8 cm, inv. br. A16852.
Lit. T. Alihodžić, 2015, 46.
28. Ukosnica. Ulomak ukosnice sa za-
vršetkom u obliku ruke koja drži žen-
sko poprsje s krunom u obliku lotusova
cvijeta (prikaz Izide, šal s resama?). Oko
ruke prema dlanu prikazana zmija.
Nin (Aenona), 2. – 3. st. poslije Kr.
Kost (slonova kost), dužina: 15,5 cm, inv.
br. A10478.
Lit. B. Nedved, 1981, 153, br. 27.
29. Prsten (anulus). Prsten sa ženskim
portretom visoko uzdignuta lica, bez
izražena vrata, naslonjeno je na obruč
prstena. Lik žene prilično je linearan,
moguće oštećen. Frizura je podignuta,
po sredini razdijeljena i skupljena u pun-
đu. Vanjska površina obruča koso tordi-
rana plitkim žljebovima.
Starigrad (Argyruntum) (tzv. “Djevojački
grob”), kraj 1. – rano 2. st. poslije Kr.
Jantar, promjer: 1,4 cm, širina: 2,9 cm,
inv. br. A5073.
Lit. A. Colnago – J. Keil, 1905, 98-100; I.
Fadić, 1996, 94, br. 3, tab. I, 3; I. Fadić,
1998, 161; E. Gagetti, 2001, 329, br. 24.
26. Hairpin. Fragment of a hairpin, end-
ing with a female bust with bun hair-
style.
Nin (Aenona), early 2nd century AD.
Bone; length: 16.5cm; Inv. No. A10440.
Lit. B. Nedved, 1981, 153, No. 18; Antički
portret u Jugoslaviji, 1987, 188, No. 126
(M. Kolega); N. Cambi, 2000, 50, Cat. No.
70, Tab. 94.
27. Hairpin. Fragment of a hairpin, end-
ing with a female bust with bun hair-
style.
Zadar (Iader) (T. C. Relja, 2005-2006,
grave 283), late 1st – early 2nd century
AD.
Bone; length: 12.8cm; Inv. No. A16852.
Lit. T. Alihodžić, 2015, 46.
28. Hairpin. Fragment of a hairpin, end-
ing with a hand holding a female bust
with a lotus-flower crown (a depiction of
Isis with a fringed scarf?); a snake coiling
around the arm towards the palm.
Nin (Aenona), 2nd-3rd century AD.
Bone (ivory); length: 15.5cm; Inv. No.
A10478.
Lit. B. Nedved, 1981, 153, No. 27.
29. Ring (anulus). Ring with a female
portrait with face held high and no neck,
the face resting on the shank. The por-
trait is rather linear, possibly damaged.
The woman has bun hairstyle, parted
down the middle. Diagonal shallow
flutes on the shank’s outer surface.
Starigrad (Argyruntum) (so-called
“Maiden’s Grave”)), late 1st – early 2nd
century AD.
Amber; diameter: 1.4cm; width: 2.9cm;
Inv. No. A5073.
Lit. A. Colnago – J. Keil, 1905, 98-100; I.
Fadić, 1996, 94, No. 3, Tab. I, 3; I. Fadić,
1998, 161; E. Gagetti, 2001, 329, No. 24.
77
 30. Prsten (anulus). Ulomak prstena sa
ženskim portretom. Portret žene elegat-
noga i izduženoga vrata i uskoga lica s
izraženim crtama lica i s visoko podi-
gnutom frizurom. Kosa bogato valovita,
po sredini razdijeljena, skupljena na tje-
menu u bogatu punđu. Pod donjim dije-
lom vrata vidljiv je dio tunike s plaštem
i naborima. Presjek je prstena nejednak
i nepravilan, nedostaje veći dio obruča
prstena i stražnjega dijela frizure.
Starigrad (Argyruntum), kraj 1. – rano 2.
st. poslije Kr.
Jantar, promjer: 1,5 cm, širina: 2,9 cm,
inv. br. A4856.
Lit. A. Colnago – J. Keil, 1905, 98-100; I.
Fadić, 1996, 93, tab. I, 2; I. Fadić, 1998,
162, sl. 4, 2; E. Gagetti, 2001, 367, br. 85.
31. Ukosnica. Ulomak ukosnice profili-
ranoga kraja i lukovičaste glavice.
Nepoznato nalazište, 1. – 2. st. poslije Kr.
Kost, dužina: 22,5 cm, inv. br. A19819.
Lit. Neobjavljena.
32. Ukosnica. Ulomak ukosnice profili-
ranoga kraja i lukovičaste glavice.
Nepoznato nalazište, 1. – 2. st. poslije Kr.
Kost, dužina: 17,9 cm, inv. br. A19822.
Lit. Neobjavljena.
33. Ukosnica s ravnom glavom i profili-
ranoga kraja.
Nepoznato nalazište, 2. – 3. st. poslije Kr.
Kost, dužina: 22 cm, inv. br. A19859.
Lit. Neobjavljena.
34. Ukosnica lukovičaste glavice i profi-
lirana kraja.
Zadar (Iader) (Kaljska ulica 1985., grob
6), kraj 1. st. poslije Kr.
Kost (slonova), dužina: 20,5 cm, inv. br.
A24014.
Lit. S. Gluščević, 1990, 113, br. 34.
35. Ukosnica profilirana kraja i lukoviča-
ste glavice sa završetkom u obliku dvo-
strukoga prstena.
Nepoznato nalazište, 1. – 2. st. poslije Kr.
Kost, dužina: 22,2 cm, inv. br. A19820.
Lit. Neobjavljena.
78
30. Ring (anulus). Fragment of a ring
with a portrait of a woman with a long,
elegant neck and narrow face with well-
defined features and bun hairstyle. The
wavy hair is parted down the middle,
with a top knot. A part of the tunic with
the creased cloak can be seen under the
neck. The ring has an uneven and irregu-
lar cross-section and a large part of the
shank and back of the hair are missing.
Starigrad (Argyruntum), late 1st – early
2nd century AD.
Amber; diameter: 1.5cm; width: 2.9cm;
Inv. No. A4856.
Lit. A. Colnago – J. Keil, 1905, 98-100; I.
Fadić, 1996, 93, Tab. I, 2; I. Fadić, 1998,
162, Fig. 4, 2; E. Gagetti, 2001, 367, No.
85.
31. Hairpin. Fragment of a hairpin with
a molded end and a bulb-shaped head.
Unknown site, 1st-2nd century AD.
Bone; length: 22.5cm; Inv. No. A19819.
Lit. unpublished.
32. Hairpin. Fragment of a hairpin with
a molded end and a bulb-shaped head.
Unknown site, 1st-2nd century AD.
Bone; length: 17.9cm; Inv. No. A19822.
Lit. unpublished.
33. Hairpin with a flat head and a mold-
ed end.
Unknown site, 2nd-3rd century AD.
Bone; length: 22cm; Inv. No. A19859.
Lit. unpublished.
34. Hairpin with a bulb-shaped head
and a molded end.
Zadar (Iader) (Kaljska Street, 1985, grave
6), late 1st century AD.
Bone (ivory); length: 20.5cm; Inv. No.
A24014.
Lit. S. Gluščević, 1990, 113, No. 34.
35. Hairpin with a molded end and a
bulb-shaped head with a double-ring
top.
Unknown site, 1st-2nd century AD.
Bone; length: 22.2cm; Inv. No. A19820.
Lit. unpublished.
36. Ukosnica. Ulomak ukosnice s kugla-
stom glavicom i profilacijom.
Nepoznato nalazište, 1. – 4. st. poslije Kr.
Kost, dužina: 26,5 cm, inv. br. A27840.
Lit. Neobjavljena.
37. Ukosnica. Ulomak ukosnice s kugla-
stom glavicom.
Nepoznato nalazište, 1. – 4. st. poslije Kr.
Kost, dužina: 7,8 cm, inv. br. A19762.
Lit. Neobjavljena.
38. Ukosnica. Ulomak ukosnice s kugla-
stom glavicom.
Nepoznato nalazište, 1. – 4. st. poslije Kr.
Kost, dužina: 9,15 cm, inv. br. A19760.
Lit. Neobjavljena.
39. Ukosnica. Ulomak ukosnice s kugla-
stom glavicom.
Nepoznato nalazište, 1. – 4. st. poslije Kr.
Kost, dužina: 8,3 cm, inv. br. A19758.
Lit. Neobjavljena.
40. Ukosnica s kuglastom glavicom.
Zadar (Iader) (Sv. Marija – vrt 1995.), 1. –
4. st. poslije Kr.
Kost, dužina 10,2 cm, inv. br. A12505.
Lit. Neobjavljena.
41. Ukosnica s jajolikom glavicom.
Zadar (Iader) (Sv. Marija – vrt 1995.), 1. –
4. st. poslije Kr.
Kost, dužina: 7,6 cm, inv. br. A12507.
Lit. Neobjavljena.
42. Ukosnica s jajolikom glavicom.
Zadar (Iader) (Sv. Marija – vrt 1995.), 1. –
4. st. poslije Kr.
Kost, dužina: 8,1 cm, inv. br. A12506.
Lit. Neobjavljena.
43. Igla (ukosnica). Igla stožaste glavice
i zašiljenoga kraja.
Nepoznato nalazište, 1. – 4. st. poslije Kr.
Bronca, dužina: 14 cm, inv. br. A22115.
Lit. Neobjavljena.
36. Hairpin. Fragment of a hairpin with
a spherical head and molding.
Unknown site, 1st-4th century AD.
Bone; length: 26.5cm; Inv. No. A27840.
Lit. unpublished.
37. Hairpin. Fragment of a hairpin with
a spherical head.
Unknown site, 1st-4th century AD.
Bone; length: 7.8cm; Inv. No. A19762.
Lit. unpublished.
38. Hairpin. Fragment of a hairpin with
a spherical head.
Unknown site, 1st-4th century AD.
Bone; length: 9.15cm; Inv. No. A19760.
Lit. unpublished.
39. Hairpin. Fragment of a hairpin with
a spherical head.
Unknown site, 1st-4th century AD.
Bone; length: 8.3cm; Inv. No. A19758.
Lit. unpublished.
40. Hairpin with a spherical head.
Zadar (Iader) (St. Mary’s – garden, 1995),
1st-4th century AD.
Bone; length: 10.2cm; Inv. No. A12505.
Lit. unpublished.
41. Hairpin with an egg-shaped head.
Zadar (Iader) (St. Mary’s – garden, 1995),
1st-4th century AD.
Bone; length: 7.6cm; Inv. No. A12507.
Lit. unpublished.
42. Hairpin with an egg-shaped head.
Zadar (Iader) (St. Mary’s – garden, 1995),
1st-4th century AD.
Bone; length: 8.1cm; Inv. No. A12506.
Lit. unpublished.
43. Pin (hairpin). Pin with a conical head
and pointed end.
Unknown site, 1st-4th century AD.
Bronze; length: 14cm; Inv. No. A22115.
Lit. unpublished.
79
 44. Igla (ukosnica). Igla kupaste glavice
i zašiljena kraja.
Nepoznato nalazište, 1. – 4. st. poslije Kr.
Bronca, dužina: 11 cm, inv. br. A18565.
Lit. Neobjavljena.
45. Ogledalo (speculum). Manje četvrta-
sto ogledalo. Držak nedostaje.
Nepoznato nalazište, 1. - 4. st poslije Kr.
Bronca, 7,7 x 6,8 cm, debljina: 0,1 cm, inv.
br. A27607.
Lit. Neobjavljeno.
46. Ogledalo (speculum). Okruglo ogle-
dalo ukrašeno s jedne strane koncen-
tričnim kružnicama i uokolo probijenim
krugovima. Profilirana drška širi se u tri
kraka pomoću kojih je bila pričvršćena
(zalemljena) za ogledalo.
Nepoznato nalazište, 1. – 4. st. poslije Kr.
Bronca, promjer: 9,5 cm, dužina drške:
9,2 cm, inv. br. A14092.
Lit. Neobjavljeno.
47. Ogledalo (speculum). Okruglo ogle-
dalo ukrašeno s prednje i zadnje strane
koncentričnim kružnicama i sve uokolo
probijenim krugovima. Držak nedostaje.
Nepoznato nalazište, 1. – 4. st. poslije Kr.
Olovo, promjer: 8,7 cm, inv. br. A14037.
Lit. Neobjavljeno.
48. Drška ogledala. Profilirana drška širi
se u tri kraka pomoću kojih je bila pričvr-
šćena (zalemljena) za ogledalo.
Nepoznato nalazište, 1. – 4. st. poslije Kr.
Bronca, dužina: 4,5 cm, inv. br. A27843.
Lit. Neobjavljeno.
49. Ogledalo (speculum). Veliko okruglo
ogledalo, neukrašeno.Držak nedostaje.
Nepoznato nalazište, 1. – 4. st. poslije Kr.
Olovo, promjer: 18,7 cm, debljina: 0,2
cm, inv. br. A27614.
Lit. Neobjavljeno.
80
44. Pin (hairpin). Pin with a chalice-
shaped head and pointed end.
Unknown site, 1st-4th century AD.
Bronze; length: 11cm; Inv. No. A18565.
Lit. unpublished.
45. Mirror (speculum). Small rectangular
mirror. Handle missing.
Unknown site, 1st-4th century AD.
Bronze; 7.7 x 6.8cm; thickness: 0.1cm; Inv.
No. A27607.
Lit. unpublished.
46. Mirror (speculum). Round mirror dec-
orated with concentric circles on one side
and with perforated circles all around.
Molded handle branches out into three
arms with which it was attached (brazed)
to the mirror.
Unknown site, 1st-4th century AD.
Bronze; diameter: 9.5cm; length of the
handle: 9.2cm; Inv. No. A14092.
Lit. unpublished.
47. Mirror (speculum). Round mirror
decorated with concentric circles on its
front and back sides and with perforated
circles all around. Handle missing.
Unknown site, 1st-4th century AD.
Lead; diameter: 8.7cm; Inv. No. A14037.
Lit. unpublished.
48. Mirror handle. Molded handle
branches out into three arms with which
it was attached (brazed) to the mirror.
Unknown site, 1st-4th century AD.
Bronze; length: 4.5cm; Inv. No. A27843.
Lit. unpublished.
49. Mirror (speculum). Large round mir-
ror, plain. Handle missing.
Unknown site, 1st-4th century AD.
Lead; diameter: 18.7cm; thickness: 0.2cm;
Inv. No. A27614.
Lit. unpublished.
50. Ogledalo (speculum). Masivno i veli-
ko okruglo ogledalo, neukrašeno. Saču-
vani tragovi premaza. Držak nedostaje.
Nepoznato nalazište, 1. – 4. st. poslije Kr.
Olovo, promjer: 15,8 cm, inv. br. A14093.
Lit. Neobjavljeno.
51. Kutijica. Četvrtasta kutijica, dno nije
originalno sačuvano. Poklopac bio na
navlačenje i imao dršku oblikovanu po-
put jastučića (pulvinus).
Nepoznato nalazište, 1. – 4. st. poslije Kr.
Kost, dužina: 9,2 cm, visina: 5,1 cm, inv.
br. A10630.
Lit. Neobjavljeno.
52. Cilindrična kozmetička kutijica
(narthecium). Na tijelu kutijice u reljefu
prikazana su tri krilata, bucmasta Erota.
Jedan je prikazan u sjedećem položaju
s pliticom u lijevoj i vijencem u desnoj
ruci. Drugi je prikazan s lirom, treći s
bršljanovim listom.Sačuvan poklopac,
nedostaje ručica koja je bila na sredini
poklopca.
Zadar (Iader) (T. C. Relja 2005., grob 36),
1. st. poslije Kr.
Kost, visina: 5 cm, promjer: 2,8 cm, inv.
br. A11917.
Lit. T. Alihodžić, 2015, 47.
53. Cilindrična kozmetička kutijica
(narthecium), pri dnu i vrhu ukrašena
urezima i rebrima, nedostaje ručica koja
je bila na sredini poklopca.
Zadar (Iader) (Kaljska ulica 1985., grob
8), prva polovica 1. st. poslije Kr.
Kost, visina:3,6 cm, promjer: 3,7 cm, inv.
br. A24058.
Lit. S. Gluščević, 1990, 124-125, br. 35,
tab. 12, 35.
54. Cilindrična kozmetička kutijica
(narthecium), pri dnu i vrhu ukrašena
urezima i rebrima, nedostaje ručica koja
je bila na sredini poklopca.
Zadar (Iader) (Ul. Petra Svačića 1998.,
grob 6), 1. st. poslije Kr.
Kost (tamnosmeđe boje), visina: 6 cm,
promjer: 3,4 cm, inv. br. A13920.
Lit. Neobjavljen.
50. Mirror (speculum). Massive and large
round mirror, plain. Traces of coating
preserved. Handle missing.
Unknown site, 1st-4th century AD.
Lead; diameter: 15.8cm; Inv. No. A14093.
Lit. unpublished.
51. Little box. Square box, original bot-
tom not preserved. It had a sliding lid
with a pillow-shaped handle (pulvinus).
Unknown site, 1st-4th century AD.
Bone; length: 9.2cm; height: 5.1cm; Inv.
No. A10630.
Lit. unpublished.
52. Cylindrical cosmetic box (narthe-
cium). The relief on the box depicts three
winged, chubby Erotes. One of them is
seated, with a plate in his left hand and
a wreath in his right hand. The second
one holds a lyre and the third one an ivy
leaf. The lid has been preserved, but the
handle that was in its center is missing.
Zadar (Iader) (T. C. Relja, 2005, grave 36),
1st century AD.
Bone; height: 5cm; diameter: 2.8cm; Inv.
No. A11917.
Lit. T. Alihodžić, 2015, 47.
53. Cylindrical cosmetic box (narthe-
cium). Decorated with incisions and ribs
at the bottom and at the top. The handle
that was in the center of the lid is miss-
ing.
Zadar (Iader) (Kaljska Street, 1985, grave
8), first half of the 1st century AD.
Bone; height: 3.6cm; diameter: 3.7cm;
Inv. No. A24058.
Lit. S. Gluščević, 1990, 124-125, No. 35,
Tab. 12, 35.
54. Cylindrical cosmetic box (narthe-
cium). Decorated with incisions and ribs
at the bottom and at the top. The handle
that was in the center of the lid is miss-
ing.
Zadar (Iader) (Petra Svačića Street, 1998,
grave 6), 1st century AD.
Bone (dark brown); height: 6cm; diam-
eter: 3.4cm; Inv. No. A13920.
Lit. unpublished.
81
 55. Cilindrična kozmetička kutijica
(narthecium), pri dnu i vrhu ukrašena
urezima i rebrima, nedostaje poklopac.
Nepoznato nalazište, 1. – 2. st. poslije Kr.
Kost, visina: 4,6 cm, promjer: 4,4 cm, inv.
br. A19615.
Lit. Neobjavljena.
56. Cilindrična kozmetička kutijica
(narthecium), pri dnu i vrhu ukrašena
urezima i rebrima, nedostaje poklopac.
Nepoznato nalazište, 1. – 2. st. poslije Kr.
Kost, visina: 4,85 cm, promjer: 3,4 cm,
inv. br. A19619.
Lit. Neobjavljena.
57. Strugač (strigilis) izrađen iz jedno-
ga komada. Ručka (capulus) ukrašena i
profilirana, završava u obliku stilizira-
ne životinjske glave, sa strana četvrtasti
prorez za vješanje. Strugač (ligula) neu-
krašen.
Zadar (Iader) ili Nin (Aenona), 1. – 2. st.
poslije Kr.
Bronca, dužina: 20 cm, inv. br. A25215.
Lit. Neobjavljen.
58. Pinceta (volsella), zaobljena zavr-
šetka, pri dnu se krakovi savijaju prema
unutra.
Nepoznato nalazište, 1. – 4. st. poslije Kr.
Bronca, dužina: 6,9 cm, inv. br. A27681.
Lit. Neobjavljena.
59. Pinceta (volsella), jednostavna zavr-
šetka, pri dnu se krakovi savijaju prema
unutra.
Nepoznato nalazište, 1. – 4. st. poslije Kr.
Bronca, dužina: 12 cm, inv. br. A27673.
Lit. Neobjavljena.
60. Pinceta (volsella), zaobljena zavr-
šetka, pri dnu se krakovi savijaju prema
unutra.
Nepoznato nalazište, 1. – 4. st. poslije Kr.
Bronca, dužina: 6,6 cm, inv. br. A27675.
Lit. Neobjavljena.
82
55. Cylindrical cosmetic box (narthe-
cium). Decorated with incisions and ribs
at the bottom and at the top. The lid is
missing.
Unknown site, 1st-2nd century AD.
Bone; height: 4.6cm; diameter: 4.4cm;
Inv. No. A19615.
Lit. unpublished.
56. Cylindrical cosmetic box (narthe-
cium). Decorated with incisions and ribs
at the bottom and at the top. The lid is
missing..
Unknown site, 1st-2nd century AD.
Bone; height: 4.85cm; diameter: 3.4cm;
Inv. No. A19619.
Lit. unpublished.
57. Scraper (strigilis). Made of a single
piece. Handle (capulus) decorated and
molded, with an ending in the form of
a stylized animal head. Square slits for
hanging on the sides. The scraping part
(ligula) not decorated.
Zadar (Iader) or Nin (Aenona), 1st-2nd
century AD.
Bronze; length: 20cm; Inv. No. A25215.
Lit. unpublished.
58. Tweezer (volsella). With a rounded
ending; arms bending inwards at the
bottom.
Unknown site, 1st-4th century AD.
Bronze; length: 6.9cm; Inv. No. A27681.
Lit. unpublished.
59. Tweezer (volsella). With a simple
ending; arms bending inwards at the
bottom.
Unknown site, 1st-4th century AD.
Bronze; length: 12cm; Inv. No. A27673.
Lit. unpublished.
60. Tweezer (volsella). With a rounded
ending; arms bending inwards at the
bottom.
Unknown site, 1st-4th century AD.
Bronze; length: 6.6cm; Inv. No. A27675.
Lit. unpublished.
61. Pinceta (volsella), jednostavna zavr-
šetka, pri dnu se krakovi savijaju prema
unutra.
Nepoznato nalazište, 1. – 4. st. poslije Kr.
Bronca, dužina: 9,9 cm, inv. br. A27679.
Lit. Neobjavljena.
62. Pinceta (volsella), profilirana zavr-
šetka i kuglaste glavice, lijepo oblikova-
na. Krakovi pri dnu savinuti prema unu-
tra, jedan krak odlomljen.
Nepoznato nalazište, 1. – 4. st. poslije Kr.
Bronca, dužina: 10,8 cm, inv. br. A27676.
Lit. Neobjavljena.
63. Kozmetičko-medicinska pločica,
pravokutna, rub koso profiliran.
Nepoznato nalazište, 1. – 4. st. poslije Kr.
Kamen (zelene boje), 12 x 7,3 cm, deblji-
na: 0,9 cm, inv. br. A10624.
Lit. Neobjavljena.
64. Kozmetičko-medicinska pločica,
pravokutna, rub koso profiliran.
Nepoznato nalazište, 1. – 4. st. poslije Kr.
Kamen (sive boje), 7, 3 x 5,1 cm, debljina:
0,5 cm, inv. br. A13986.
Lit. K. A. Giunio, 2010, 77, br. 59.
65. Kozmetičko-medicinska pločica,
pravokutna, rub koso profiliran.
Nepoznato nalazište, 1. – 4. st. poslije Kr.
Kamen (sive boje), 6 x 3,5 cm, debljina:
0,8 cm, inv. br. A13971.
Lit. Neobjavljena.
66. Bat (pistillum), konična oblika s ruči-
com u obliku pačjega kljuna.
Nepoznato nalazište, 1. – 4. st. poslije Kr.
Mramor, 4 x 5,8 cm, inv. br. A13616.
Lit. Neobjavljen.
67. Listolika sonda (spathomela). Držak
gladak, jedan kraj završava listolikim
nastavkom, drugi vretenastim zadeblja-
njem.
Nepoznato nalazište, 1. – 4. st. poslije Kr.
Bronca, dužina: 12,7 cm, inv. br. A27842.
Lit. Neobjavljena.
61. Tweezer (volsella). With a simple
ending; arms bending inwards at the
bottom.
Unknown site, 1st-4th century AD.
Bronze; length: 9.9cm; Inv. No. A27679.
Lit. unpublished.
62. Tweezer (volsella). with a molded
ending and a spherical head, nicely
shaped. Arms bend inwards at the bot-
tom, one is broken off.
Unknown site, 1st-4th century AD.
Bronze; length: 10.8cm; Inv. No. A27676.
Lit. unpublished.
63. Cosmetic – medical plate. Rectangu-
lar, with a diagonally molded edge.
Unknown site, 1st-4th century AD.
Stone (green). 12 x 7.3cm; thickness:
0.9cm; Inv. No. A10624.
Lit. unpublished.
64. Cosmetic – medical plate. Rectangu-
lar, with a diagonally molded edge.
Unknown site, 1st-4th century AD.
Stone (gray); 7. 3 x 5.1cm; thickness:
0.5cm; Inv. No. A13986.
Lit. K. A. Giunio, 2010, 77, No. 59.
65. Cosmetic – medical plate. Rectangu-
lar, with a diagonally molded edge.
Unknown site, 1st-4th century AD.
Stone (gray); 6 x 3.5cm; thickness: 0.8cm;
Inv. No. A13971.
Lit. unpublished.
66. Pestle (pistillum). Conical, with a
duckbill-shaped handle.
Unknown site, 1st-4th century AD.
Marble; 4 x 5.8cm; Inv. No. A13616.
Lit. unpublished.
67. Leaf-shaped spatula probe
(spathomela). The handle is smooth,
with a leaf-shaped extension on one side
and a spindle-shaped thickening on the
other.
Unknown site, 1st-4th century AD.
Bronze; length: 12.7cm; Inv. No. A27842.
Lit. unpublished.
83
 68. Listolika sonda (cyathiscomela).
Držak gladak, pri vrhu završava jednim
prstenom i listolikom žličicom, na dru-
gom kraju vretenasto zadebljanje. Malo
iskrivljena.
Ivoševci (Burnum), 1. – 4. st. poslije Kr.
Bronca, dužina: 14,9 cm, inv. br. A2729.
Lit. Neobjavljena.
69. Listolika sonda (cyathiscomela). Dr-
žak gladak, završava listolikom žličicom
na jednom kraju i vretenastim zadeblja-
njem na drugom kraju. Iskrivljena.
Nepoznato nalazište, 1. – 4. st. poslije Kr.
Bronca, dužina: 13,2 cm, inv. br. A22116.
Lit. Neobjavljena.
70. Listolika sonda (cyathiscomela). Dr-
žak gladak, završava listolikom žličicom
na jednom kraju i zašiljena na drugom
kraju (nedostaje mali dio vrška).
Zadar (Iader) (Kaljska ulica 1985., grob
6), 1. st. poslije Kr.
Srebro, dužina: 10,7 cm, inv. br. A24022.
Lit. S. Gluščević, 1990, 114, br. 44, tab. 7,
44.
71. Sonda (auriscalpium). Sonda s rav-
nom, okruglom pločicom zavinutom
prema unutra, glatkoga držača, drugi
kraj završava vretenastim zadebljanjem.
Nepoznato nalazište, 1. – 4. st. poslije Kr.
Bronca, dužina: 14,2 cm, inv. br. A18145.
Lit. Neobjavljena.
72. Sonda (auriscalpium). Sonda s okru-
glom pločicom savijenom prema unutra
i zašiljenim drškom. Iskrivljena.
Nepoznato nalazište, 1. – 4. st. poslije Kr.
Bronca, dužina: 11 cm, inv. br. A18140.
Lit. Neobjavljena.
73. Sonda (auriscalpium). Sonda s okru-
glom pločicom savinutom prema unutra
i zašiljenim drškom.
Nepoznato nalazište, 1. – 4. st. poslije Kr.
Bronca, dužina: 9,3 cm, inv. br. A18141.
Lit. Neobjavljena.
84
68. Leaf-shaped spoon probe (cyathis-
comela). The handle is smooth, with a
ring and a leaf-shaped spoon at the top
and with a spindle-shaped thickening
on the other side. Slightly bent.
Ivoševci (Burnum). 1st-4th century AD.
Bronze; length: 14.9cm; Inv. No. A2729.
Lit. unpublished.
69. Leaf-shaped spoon probe (cyathis-
comela). The handle is smooth, with a
leaf-shaped spoon on one side and with
a spindle-shaped thickening on the oth-
er. Bent.
Unknown site, 1st-4th century AD.
Bronze; length: 13.2cm; Inv. No. A22116.
Lit. unpublished.
70. Leaf-shaped spoon probe (cyath-
iscomela). The handle is smooth, with
a leaf-shaped spoon on one side and
pointed on the other (a small part of the
tip missing).
Zadar (Iader) (Kaljska Street, 1985, grave
6). 1st century AD.
Silver; length: 10.7cm; Inv. No. A24022.
Lit. S. Glušćević, 1990, 114, No. 44, Tab.
7, 44.
71. Probe (auriscalpium). Probe with
a flat, round plate bent inwards and a
smooth handle, the other side ending
with a spindle-shaped thickening.
Unknown site, 1st-4th century AD.
Bronze; length: 14.2cm; Inv. No. A18145.
Lit. unpublished.
72. Probe (auriscalpium). Probe with a
round plate bent inwards and a pointed
handle. Bent.
Unknown site, 1st-4th century AD.
Bronze; length: 11cm; Inv. No. A18140.
Lit. unpublished.
73. Probe (auriscalpium). Probe with a
round plate bent inwards and a pointed
handle.
Unknown site, 1st-4th century AD.
Bronze; length: 9.3cm; Inv. No. A18141.
Lit. unpublished.
74. Sonda (auriscalpium). Sonda glatko-
ga držača s ravnom pločicom zavinutom
prema unutra i zašiljenoga drugog kraja.
Nepoznato nalazište, 1. – 4. st. poslije Kr.
Bronca, dužina: 13 cm, inv. br. A22111.
Lit. Neobjavljena.
75. Sonda (auriscalpium). Sonda glatko-
ga držača s ravnom pločicom zavinutom
prema unutra i zašiljenoga drugog kraja.
Nepoznato nalazište, 1. – 4. st poslije Kr.
Bronca, dužina: 13 cm, inv. br. A5054.
Lit. Neobjavljena.
76. Sonda (auriscalpium). Sonda tordi-
ranoga držača s ravnom pločicom zavi-
nutom prema unutra i zašiljenoga dru-
gog kraja.
Nepoznato nalazište, 1. – 4. st. poslije Kr.
Bronca, dužina: 8,3 cm, inv. br. A22114.
Lit. Neobjavljena.
77. Sonda (auriscalpium). Sonda glatko-
ga držača s ravnom, okruglom pločicom
zavinutom prema unutra i zašiljenoga
drugog kraja.
Zadar (Iader) (T.C. Relja 2005., grob 248),
1. – 2. st. poslije Kr.
Kost, dužina: 11,6 cm, inv. br. A16847.
Lit. Neobjavljena.
78. Sonda (auriscalpium). Sonda glatko-
ga držača s ravnom, kupastom glavicom
zavinutom prema unutra. Drugi kraj ne-
dostaje, vjerojatno zašiljen.
Zadar (Iader) (T.C. Relja 2005., grob 64),
1. – 2. st. poslije Kr.
Kost, dužina: 16,5 cm, inv. br. A11889.
Lit. Neobjavljena.
79. Sonda (auriscalpium). Sonda glatko-
ga držača, završava na jednom kraju tra-
pezoidalnim zadebljanim proširenjem,
na drugom kraju vretenasto zadebljanje.
Iskrivljena.
Nepoznato nalazište, 1. – 4. st. poslije Kr.
Bronca, dužina: 12,7 cm, inv. br. A18143.
Lit. Neobjavljena.
74. Probe (auriscalpium). Probe with a
smooth handle and a flat plate bent in-
wards; pointed on the other side.
Unknown site, 1st-4th century AD.
Bronze; length: 13cm; Inv. No. A22111.
Lit. unpublished.
75. Probe (auriscalpium). Probe with a
smooth handle and a flat plate bent in-
wards; pointed on the other side.
Unknown site, 1st-4th century AD.
Bronze; length: 13cm; Inv. No. A5054.
Lit. unpublished.
76. Probe (auriscalpium). Probe with
a fluted handle and a flat plate bent in-
wards; pointed on the other side.
Unknown site, 1st-4th century AD.
Bronze; length: 8.3cm; Inv. No. A22114.
Lit. unpublished.
77. Probe (auriscalpium). Probe with a
smooth handle and a flat, round plate
bent inwards; pointed on the other side.
Zadar (Iader) (T.C. Relja, 2005, grave
248). 1st-2nd century AD.
Bone; length: 11.6cm; Inv. No. A16847.
Lit. unpublished.
78. Probe (auriscalpium). Probe with a
smooth handle and a flat, chalice-like
head bent inwards. The other end (prob-
ably pointed) missing.
Zadar (Iader) (T.C. Relja, 2005, grave 64).
1st-2nd century AD.
Bone; length: 16.5cm; Inv. No. A11889.
Lit. unpublished.
79. Probe (auriscalpium). Probe with a
smooth handle, widening into a thick
trapezoid on one side and thickening
into a spindle-like shape on the other.
Bent.
Unknown site, 1st-4th century AD.
Bronze; length: 12.7cm; Inv. No. A18143.
Lit. unpublished.
85
 80. Sonda (cyathiscomela). Sonda glat-
koga držača, završava na jednom kraju
malom okruglom žličicom, na drugom
kraju vretenastim zadebljanjem.
Nepoznato nalazište, 1. – 4. st. poslije Kr.
Bronca, dužina: 9,9 cm, inv. br. A18144.
Lit. Neobjavljena.
81. Spatula (spathomela) s listolikom
pločicom, rombičnim proširenjem i s
vretenastim zadebljanjem na kraju.
Nepoznato nalazište, 1. – 4. st. poslije Kr.
Bronca, dužina: 17,3 cm, inv. br. A27691.
Lit. Neobjavljena.
82. Kozmetičko-medicinska lopatica.
Ulomak pločaste lopatice, širi se od jed-
noga kraja prema drugom. Vrh zaobljen.
Zadar (Iader) (Kaljska ulica 1985., grob
7), druga polovica 1. st. poslije Kr.
Kost, dužina: 13,2 cm, inv. br. A24035.
Lit. S. Gluščević, 1990, 116, br. 9, tab. 8, 9.
83. Žličica (ligula) na jednom kraju za-
šiljena, na drugome je polukružno pro-
širenje.
Zadar (Iader) (T.C. Relja 2005., grob 248),
1. – 2. st. poslije Kr.
Kost, dužina: 13,5 cm, inv. br. A16848.
Lit. Neobjavljena.
84. Žličica (ligula) na jednom kraju za-
šiljena, na drugome je polukružno pro-
širenje.
Zadar (Iader) (Kaljska ulica 1985., grob
6), 1. st. poslije Kr.
Kost, dužina: 15,7 cm, inv. br. A24013.
Lit. S. Gluščević, 1990, 112, br. 33, tab. 7,
33.
85. Žličica (ligula) na jednom kraju za-
šiljena, na drugome je polukružno pro-
širenje.
Nepoznato nalazište, 1. – 4. st. poslije Kr.
Kost, dužina: 13,9 cm, inv. br. A27841.
Lit. Neobjavljena.
86
80. Spoon probe (cyathiscomela). Probe
with a smooth handle; a little round
spoon on one side and a spindle-shaped
thickening on the other.
Unknown site, 1st-4th century AD.
Bronze; length: 9.9cm; Inv. No. A18144.
Lit. unpublished.
81. Spatula probe (spathomela). With a
small leaf-shaped plate, rhombic widen-
ing and spindle-shaped thickening at the
end.
Unknown site, 1st-4th century AD.
Bronze; length: 17.3cm; Inv. No. A27691.
Lit. unpublished.
82. Cosmetic – medical spatula. Frag-
ment of a plate-like spatula, widening
from one side to the other. Rounded tip.
Zadar (Iader) (Kaljska Street, 1985, grave
7). second half of the 1st century AD.
Bone; length: 13.2cm; Inv. No. A24035.
Lit. S. Gluščević, 1990, 116, No. 9, Tab.
8, 9.
83. Little spoon (ligula). Pointed at one
end, widening into a semicircle at the
other.
Zadar (Iader) (T.C. Relja, 2005, grave
248). 1st-2nd century AD.
Bone; length: 13.5cm; Inv. No. A16848.
Lit. unpublished.
84. Little spoon (ligula). Pointed at one
end, widening into a semicircle at the
other.
Zadar (Iader) (Kaljska Street, 1985, grave
6). 1st century AD.
Bone; length: 15.7cm; Inv. No. A24013.
Lit. S. Gluščević, 1990, 112, No. 33, Tab.
7, 33.
85. Little spoon (ligula). Pointed at one
end, widening into a semicircle at the
other.
Unknown site, 1st-4th century AD.
Bone; length: 13.9cm; Inv. No. A27841.
Lit. unpublished.
86. Žličica (ligula) okrugloga oblika,
glatkoga i zašiljenoga drška.
Nepoznato nalazište, 1. – 4. st. poslije Kr.
Bronca, dužina: 11,8 cm, inv. br. A22118.
Lit. Neobjavljena.
87. Žličica (ligula). Ulomak žličice polu-
kružnoga oblika, glatkoga držača.
Starigrad (Argyruntum), 1. – 2. st. poslije
Kr.
Jantar, dužina: 7,2 cm, inv. br. A5001.
Lit. I. Fadić, 1996, 98, br. 16, tab. IV, 16.
88. Balzamarij jajolika tijela i dužega ci-
lindričnog vrata. Na prijelazu iz tijela u
vrat je suženje. Obod je ljevkasto razvra-
ćen i jednostruk. Dno je zaobljeno.
Zadar (Iader) (T. C. Relja 1989., grob 706),
sredina 1. st. poslije Kr.
Staklo (plave boje), visina: 8,5 cm, širina:
3,2 cm, promjer oboda: 2,4 cm, inv. br.
A8440.
Lit. Neobjavljen.
89. Balzamarij jajolika tijela i cilindrič-
noga vrata. Na prijelazu iz tijela u vrat je
suženje. Obod je horizontalno razvraćen
i prstenasto zadebljan. Dno je ravno.
Zadar (Iader) (T. C. Relja 1989., grob 706),
sredina 1. st. poslije Kr.
Staklo (plavkaste boje), visina: 7 cm, ši-
rina: 2,7 cm, promjer oboda: 2,1 cm, inv.
br. A8441.
Lit. Neobjavljen.
90. Balzamarij izdužena jajolika tijela i
cilindričnoga vrata. Obod je prstenasto
zadebljan. Dno je ravno.
Zadar (Iader) (T. C. Relja 1989., grob 267),
3. st. poslije Kr.
Staklo (zelenkaste boje), visina: 7,8 cm,
širina: 2,2 cm, promjer oboda: 1,9 cm,
inv. br. A8113.
Lit. K. A. Giunio, 2010, 83, br. 85.
86. Little spoon (ligula). Round, with
smooth, pointed handle.
Unknown site, 1st-4th century AD.
Bronze; length: 11.8cm; Inv. No. A22118.
Lit. unpublished.
87. Little spoon (ligula). Fragment of a
semicircular spoon with a smooth han-
dle.
Starigrad (Argyruntum), 1st-2nd century
AD.
Amber; length: 7.2cm; Inv. No. A5001.
Lit. I. Fadić, 1996, 98, No. 16, Tab. IV, 16.
88. Balsamarium with an oval body and
long, cylindrical neck. Transition from
body to neck narrowed. Single funnel-
shaped flared rim. Rounded bottom.
Zadar (Iader) (T. C. Relja, 1989, grave
706), mid-1st century AD.
Glass (blue); height: 8.5cm; width: 3.2cm;
rim diameter: 2.4cm; Inv. No. A8440.
Lit. unpublished.
89. Balsamarium with an oval body and
cylindrical neck. Transition from body
to neck narrowed. Horizontally flared
rim with ring-shaped thickened edge.
Flat bottom.
Zadar (Iader) (T. C. Relja, 1989, grave
706), mid-1st century AD.
Glass (bluish); height: 7cm; width: 2.7cm;
rim diameter: 2.1cm; Inv. No. A8441.
Lit. unpublished.
90. Balsamarium with an oval body and
cylindrical neck. Rim with ring-shaped
thickened edge. Flat bottom.
Zadar (Iader) (T. C. Relja, 1989, grave
267), 3rd century AD.
Glass (greenish); height: 7.8cm; width:
2.2cm; rim diameter: 1.9cm; Inv. No.
A8113.
Lit. K. A. Giunio, 2010, 83, No. 85.
87
 91. Balzamarij kapljičasta tijela i dugoga
cilindričnog vrata. Obod je ljevkasto raz-
vraćen i jednostruk.
Zadar (Iader) (T. C. Relja 1989., grob 634),
kraj 1. st. poslije Kr.
Staklo (plavkaste boje), visina: 7 cm, ši-
rina: 1,4 cm, promjer oboda: 1,5 cm, inv.
br. A8416.
Lit. K. A. Giunio, 2010, 81, br. 76.
92. Balzamarij cjevasto-kapljičasta tijela
koje se sužava prema dužem cilindrič-
nom vratu. Obod nepravilno, ljevkasto
razvraćen i jednostruk.
Zadar (Iader) (Kaljska ulica 1985., grob
6), druga polovica 1. st. poslije Kr.
Staklo (zelenkaste boje), visina: 9,5 cm,
širina: 2,2 cm, promjer oboda: 1,9 cm,
inv. br. A23980.
Lit. S. Gluščević, 1990, 115, br. 50, tab. 7,
50.
93. Balzamarij cjevasto-kapljičasta tijela
koje se sužava prema dužem cilindrič-
nom vratu. Obod nepravilno, široko
ljevkasto razvraćen, jednostruk, baza
vrata stisnuta.
Zadar (Iader) (Kaljska ulica 1985., grob
7), druga polovica 1. st. poslije Kr.
Staklo (plavkaste boje), visina: 7 cm, ši-
rina: 1,5 cm, promjer oboda: 1,5 cm, inv.
br. A24034.
Lit. S. Gluščević, 1990, 116, br. 8, tab, 8, 8.
94. Balzamarij cjevasto-kapljičasta tijela
koje se sužava prema dužem cilindrič-
nom vratu. Obod nepravilno, široko
ljevkasto razvraćen, jednostruk, baza
vrata stisnuta.
Zadar (Iader) (Kaljska ulica 1985., grob
7), druga polovica 1. st. poslije Kr.
Staklo (blijedo zelenkaste boje), visi-
na:9,1 cm, širina:2,6 cm, promjer obo-
da:2,1 cm, inv. br. A24033.
Lit. S. Gluščević, 1990, 116, br. 7, tab, 8, 7.
88
91. Balsamarium with a drop-shaped
body and long, cylindrical neck. Single
funnel-shaped flared rim.
Zadar (Iader) (T. C. Relja, 1989, grave
634), late 1st century AD.
Glass (bluish); height: 7cm; width: 1.4cm;
rim diameter: 1.5cm; Inv. No. A8416.
Lit. K. A. Giunio, 2010, 81, No. 76.
92. Balsamarium with a tubular and
drop-shaped body tapering down to a
long cylindrical neck. Single irregular
funnel-shaped flared rim.
Zadar (Iader) (Kaljska Street, 1985, grave
6), second half of the 1st century AD.
Glass (greenish); height: 9.5cm; width:
2.2cm; rim diameter: 1.9cm; Inv. No.
A23980.
Lit. S. Gluščević, 1990, 115, No. 50, Tab.
7, 50.
93. Balsamarium with a tubular and
drop-shaped body tapering down to a
long cylindrical neck. Single irregular
funnel-shaped flared rim. Narrowed
neck base.
Zadar (Iader) (Kaljska Street, 1985, grave
7), second half of the 1st century AD.
Glass (bluish); height: 7cm; width: 1.5cm;
rim diameter: 1.5cm; Inv. No. A24034.
Lit. S. Gluščević, 1990, 116, No. 8, tab, 8, 8.
94. Balsamarium with a tubular and drop-
shaped body tapering down to a long
cylindrical neck. Single irregular funnel-
shaped flared rim. Narrowed neck base.
Zadar (Iader) (Kaljska Street, 1985, grave
7), second half of the 1st century AD.
Glass (pale greenish); height: 9.1cm;
width: 2.6cm; rim diameter: 2.1cm; Inv.
No. A24033.
Lit. S. Gluščević, 1990, 116, No. 7, Tab. 8, 7.
95. Balzamarij jajolika tijela i dužega ci-
lindričnog vrata. Na prijelazu iz tijela u
vrat je suženje. Obod je ljevkasto razvra-
ćen i jednostruk. Dno je blago udubljeno.
Nepoznato nalazište, 1. – 3. st. poslije Kr.
Staklo (plave boje), visina: 8,8 cm, širi-
na: 2,6 cm, promjer oboda: 2 cm, inv. br.
A27837.
Lit. Neobjavljen.
96. Bočica (balzamarij) bikoničnoga tije-
la, blago udubljenoga dna i kratkoga ci-
lindričnog vrata koji završava ljevkastim
obodom. Na jednom mjestu je manje ku-
glasto zadebljanje.
Zadar (Iader) (Kaljska ulica 1985., grob
9), 1. st. poslije Kr.
Staklo (plavo staklo prošarano tanjim
i debljim bijelim nitima), visina: 7 cm,
promjer: 6,6 cm, promjer oboda: 2,2 cm,
inv. br. A24107.
Lit. S. Gluščević, 1990, 130, br. 19, tab. 17,
19.
97. Bočica loptastoga tijela i ravnoga
dna. Vrat kratak i cilindričan i ljevkasto
se širi u prstenasto zadebljani obod.
Zadar (Iader) (T. C. Relja 1989., grob.
427), 2. st. poslije Kr.
Staklo (plavkaste boje), visina: 9,3 cm,
širina: 6,5 cm, promjer oboda: 3 cm, inv.
br. A8215.
Lit. Neobjavljena.
98. Bočica loptastoga tijela i ravnoga
dna. Uski cilindrični vrat prelazi u hori-
zontalno razvraćeni prstenasti obod.
Nepoznato nalazište, 1. – 2. st. poslije Kr.
Staklo (plavkaste boje), visina: 9,6 cm, ši-
rina: 5,4 cm, promjer oboda: 1,9 cm, inv.
br. A5851.
Lit. Neobjavljen.
99. Bočica (balzamarij) obla spljošte-
na tijela koje blago prelazi u cilindričan
vrat. Obod ljevkast, dno oblo.
Zadar (Iader) (T. C. Relja 1989., grob 173),
1. – 2. st. poslije Kr.
Staklo (bijelo prozirno), visina: 6,5 cm,
širina: 1 cm, promjer oboda: 2,7 cm, inv.
br. A7893.
Lit. S. Gluščević, 1998, 182-183; K. A. Gi-
unio, 2010, 82, br. 80.
95. Balsamarium with an oval body and
long, cylindrical neck. Transition from
body to neck narrowed. Single irregular
funnel-shaped flared rim. Bottom slight-
ly recessed.
Unknown site, 1st-3rd century AD.
Glass (blue); height: 8.8cm; width: 2.6cm;
rim diameter: 2cm; Inv. No. A27837.
Lit. unpublished.
96. Small botle (Balsamarium) with a
biconical body. Slightly recessed bottom
and short, cylindrical neck ending with
a funnel-shaped rim. Slight spherical
thickening on one place.
Zadar (Iader) (Kaljska Street, 1985, grave
9), 1st century AD.
Glass (blue glass with thin and thick white
filaments); height: 7cm; diameter: 6,6cm;
rim diameter: 2.2cm; Inv. No. A24107.
Lit. S. Gluščević, 1990, 130, No. 19, Tab.
17, 19.
97. Small bottle with a spherical body
and flat bottom. Short, cylindrical neck
with broadly funnel-shaped rim with
ring-shaped thickening.
Zadar (Iader) (T. C. Relja, 1989, grave.
427), 2nd century AD.
Glass (bluish); height: 9.3cm; width:
6.5cm; rim diameter: 3cm; Inv. No.
A8215.
Lit. unpublished.
98. Small bottle with a spherical body
and flat bottom. Narrow cylindrical neck
transitions into a horizontally flared
ring-shaped rim.
Unknown site, 1st-2nd century AD.
Glass (bluish); height: 9.6cm; width:
5.4cm; rim diameter: 1.9cm; Inv. No.
A5851.
Lit. unpublished.
99. Small bottle (Balsamarium) with
a round, flat body gently transitioning
into a cylindrical neck. Funnel-shaped
rim, round bottom.
Zadar (Iader) (T. C. Relja, 1989, grave
173), 1st-2nd century AD.
Glass (white, transparent); height:
6.5cm; width: 1cm; rim diameter: 2.7cm;
Inv. No. A7893.
Lit. S. Gluščević, 1998, 182-183; K. A. Gi-
unio, 2010, 82, No. 80.
89
 100. Zdjelica asimetrično koničnoga ti-
jela, počiva na prstenastoj nozi. Obod je
horizontalno široko razvraćen i nepra-
vilno zadebljan.
Zadar (Iader) (1928. g., grob 1), 1. st. po-
slije Kr.
Staklo (plavkaste boje), visina: 3,7 cm,
promjer dna: 5,1 cm, promjer oboda: 7,05
cm, inv. br. A6052.
Lit. Neobjavljen.
101. Zdjelica asimetrično koničnoga ti-
jela, počiva na prstenastoj nozi. Obod je
horizontalno široko razvraćen.
Zadar (Iader) (Kaljska ulica 1985., grob
9), 1. st. poslije Kr.
Staklo (plavkaste boje), visina: 4,7 cm,
promjer dna: 4,3 cm, promjer oboda: 7,5
cm, inv. br. A24104.
Lit. S. Gluščević, 1990, 129, br. 16, tab. 17,
16.
102. Vrč četverokutnoga tijela, kratkoga
cilindričnog vrata s obodom horizontal-
no razvraćenim i prstenasto zadeblja-
nim. Trakasta ručica spaja se na ramenu
i ispod oboda te se spušta niz vrat. Na
dnu se nalazi reljefni žig proizvođača
u nizu reljefnih koncentričnih kružnica
koje se šire od sredine prema kraju.
Zadar (Iader) (T. C. Relja 2005., grob 410),
Staklo (plavkaste boje), visina: 9,4 cm, ši-
rina: 6,8 cm, promjer oboda: 3,2 cm, inv.
br. A9680.
Lit. Neobjavljen.
103. Amfora vitkoga izduženog tijela
koje se postupno širi prema blago zako-
šenom ramenu, iz ramena se prelazi u
cilindrični vrat i prstenasti obod. Iz pr-
stenastoga oboda poput čepa izlazi mali
stožasti završetak s rupicom na vrhu (li-
jevak). Šiljasto dno ima mali otvor. Dvije
trakasto-koljenaste ručkice spojene su za
amforu na ramenu i na obodu.
Zadar (Iader) (T. C. Relja 1989., grob 220),
druga polovica 1. st. poslije Kr.
Staklo (plavkaste boje), visina: 24,5 cm,
inv. br. A8034.
Lit. Neobjavljen.
90
100. Small bowl with an asymmetrical,
conical body, resting on a ring-foot. Rim
horizontally broadly flared, with irregu-
lar thickening.
Zadar (Iader) (1928, grave 1), 1st century
AD.
Glass (bluish); height: 3.7cm; bottom
diameter: 5.1cm; rim diameter: 7.05cm;
Inv. No. A6052.
Lit. unpublished.
101. Small bowl with an asymmetrical,
conical body, resting on a ring-foot. Rim
horizontally broadly flared.
Zadar (Iader) (Kaljska Street, 1985, grave
9), 1st century AD.
Glass (bluish); height: 4.7cm; bottom di-
ameter: 4.3cm; rim diameter: 7.5cm; Inv.
No. A24104.
Lit. S. Gluščević, 1990, 129, No. 16, Tab.
17, 16.
102. Beaker with a rectangular body.
Short, cylindrical neck with a horizon-
tally flared rim with a ring-shaped thick-
ening. Strap handle attached on the
shoulder and under the rim, descend-
ing down the neck. The manufacturer’s
relief stamp can be seen on the bottom,
between the relief concentric circles ex-
tending from the center toward the end.
Zadar (Iader) (T. C. Relja, 2005, grave
410), 1st-2nd century AD.
Glass (bluish); height: 9.4cm; width:
6.8cm; rim diameter: 3.2cm; Inv. No.
A9680.
Lit. unpublished.
103. Amphora with slender, elongat-
ed body gradually widening into the
slightly slanting shoulder. The shoulder
transitions into a cylindrical neck and
ring-shaped rim. A small cone (like a lid)
with an opening (funnel) projects from
the ring-shaped rim. There is a small
opening on the pointed bottom. Two
strap-and-flat-top handles are attached
to the amphora’s shoulder and rim, re-
spectively.
Zadar (Iader) (T. C. Relja, 1989, grave
220), second half of the 1st century AD.
Glass (bluish); height: 24.5cm; Inv. No.
A8034.
Lit. unpublished.
104. Amforisk jajolika tijela sa širim ljev-
kasto razvraćenim obodom. Na blago
udubljenom dnu prstenasta noga. Dvije
ručice spojene su posudom na ramenu i
pod obodom.
Zadar (Iader) (Benkovačka cesta 1975.,
grob 14), rano 1. st. poslije Kr.
Staklo (zeleno-žućkaste boje), visina: 7,5
cm, širina: 4 cm, promjer oboda: 3 cm,
inv. br. A9920.
Lit. B. Nedved, 1980, 353, tab. IV; I. Fa-
dić, 1997, 129, br. 77.
105. Amforisk blago spljoštenoga tijela,
obod razvraćen pa prstenasto uvijen.
Dvije prstenaste ručice spojene za rame
i pod obodom.
Zadar (Iader) (Benkovačka cesta 1975.,
grob 14), rano 1. st. poslije Kr.
Staklo (crveno-žućkaste boje), visina: 7,3
cm, širina: 3,7 cm, promjer oboda: 2,7
cm, inv. br. A9921.
Lit. B. Nedved, 1980, 353; I. Fadić, 1997,
129, br. 76.
106. Amforisk blago spljoštenoga tijela,
obod razvraćen pa prstenasto uvijen.
Ručice nepravilne, spojene za rame i vrat
amforiska.
Zadar (Iader) (Benkovačka cesta 1975.,
grob 14), rano 1. st. poslije Kr.
Staklo (crvenkasto-žućkaste boje), visi-
na: 6,2 cm, širina: 3,6 cm, promjer oboda:
2,3 cm, inv. br. A9922.
Lit. B. Nedved, 1980, 353; I. Fadić, 1997,
129, br. 75.
107. Amforisk blago spljoštenoga jajoli-
kog tijela. Dvije male ručice spojene na
ramenu i pod obodom.
Zadar (Iader) (Benkovačka cesta 1975.,
grob 14), rano 1. st. poslije Kr.
Staklo (zlatno-crvenkaste boje), visina:
3,9, širina: 2,8 cm, promjer oboda: 2,4 cm,
inv. br. A9923.
Lit. B. Nedved, 1980, 353; I. Fadić, 1997,
129, br. 74.
104. Amphoriskos with an oval body
and a broadly flared funnel-shaped rim.
Ring-foot on the slightly recessed bot-
tom. Two handles attached to the vial
at the shoulder and underneath the rim,
respectively.
Zadar (Iader) (Benkovačka Road, 1975,
grave 14), early 1st century AD.
Glass (green-yellowish); height: 7.5cm;
width: 4cm; rim diameter: 3cm; Inv. No.
A9920.
Lit. B. Nedved, 1980, 353, Tab. IV; I.
Fadić, 1997, 129, No. 77.
105. Amphoriskos with a slightly flat
body; flared and ring-shaped curved
rim. Two ring-shaped handles attached
to the vial at the shoulder and under-
neath the rim, respectively.
Zadar (Iader) (Benkovačka Road, 1975,
grave 14), early 1st century AD.
Glass (red-yellowish); height: 7.3cm;
width: 3.7cm; rim diameter: 2.7cm; Inv.
No. A9921.
Lit. B. Nedved, 1980, 353; I. Fadić, 1997,
129, No. 76.
106. Amphoriskos with a slightly flat
body; flared and ring-shaped curved
rim. Irregular handles attached to the
shoulder and neck of the amphoriskos.
Zadar (Iader) (Benkovačka Road, 1975,
grave 14), early 1st century AD.
Glass (reddish-yellowish); height: 6.2cm;
width: 3.6cm; rim diameter: 2.3cm; Inv.
No. A9922.
Lit. B. Nedved, 1980, 353; I. Fadić, 1997,
129, No. 75.
107. Amphoriskos with a slightly flat,
oval body. Two small handles attached
to the shoulder and underneath the rim.
Zadar (Iader) (Benkovačka Road, 1975,
grave 14), early 1st century AD.
Glass (golden-reddish); height: 3.9;
width: 2.8cm; rim diameter: 2.4cm; Inv.
No. A9923.
Lit. B. Nedved, 1980, 353; I. Fadić, 1997,
129, No. 74.
91
 108. Urneta, posudica oblika urne. Lop-
tasto tijelo s blago udubljenim dnom
i razvraćenim pa prstenasto uvijenim
obodom.
Zadar (Iader) (Benkovačka cesta 1975.,
grob 14), rano 1. st. poslije Kr.
Staklo (višebojno staklo), visina: 3 cm, ši-
rina: 3,7 cm, promjer oboda: 3,4 cm, inv.
br. A9924.
Lit. B. Nedved, 1980, 353; I. Fadić, 1997,
124, br. 64.
109. Urneta, posudica oblika urne. Lop-
tasto tijelo s blago udubljenim dnom
i razvraćenim pa prstenasto uvijenim
obodom.
Zadar (Iader) (Benkovačka cesta 1975.,
grob 14), rano 1. st. poslije Kr.
Staklo (crveno-žute boje), visina: 3,2 cm,
širina: 3 cm, promjer oboda: 3 cm, inv.
br. A9925.
Lit. B. Nedved, 1980, 353; I. Fadić, 1997,
124, br. 63.
110. Bočica kruškolikoga tijela i izrazi-
to uskoga vrata, obod nedostaje. Dno
ukrašeno s više koncentričnih kružnica,
oštećeno.
Zadar (Iader) (1928. g., grob 39), 1. – 2. st.
poslije Kr.
Bronca, visina: 11,2 cm, promjer: 6,7 cm,
inv. br. A23950.
Lit. Neobjavljena.
111. Bočica (aribalos) kruškolikoga ti-
jela, zakošenoga ramena, uskoga vrata,
oboda razvraćenog i ukrašenog ureza-
nim motivom astragala. Dno ukrašeno s
više koncentričnih kružnica. Manja ošte-
ćenja po površini.
Zadar (Iader) (1928. g., grob 36), 1. – 2. st.
poslije Kr.
Bronca, visina: 9 cm, promjer oboda: 3,9
cm, inv. br. A22032.
Lit. Neobjavljena.
112. Bočica (aribalos) loptastoga tijela,
uskoga vrata, oboda stisnutog po sredi-
ni, što je izraženo uskim horizontalnim
reljefnim pojasevima. Dno ukrašeno s
više koncentričnih kružnica. Manja ošte-
ćenja.
Podgrađe kod Benkovca (Asseria) 1895.
g., 1. – 2. st. poslije Kr.
Bronca, visina: 8,7 cm, promjer tijela:
7,1 cm, promjer oboda: 2,6 cm, inv. br.
A22020.
Lit. Neobjavljena.
92
108. Small urn. A spherical body with a
slightly recessed bottom and flared and
ring-shaped curved rim.
Zadar (Iader) (Benkovačka Road, 1975,
grave 14), early 1st century AD.
Glass (multicolored); height: 3cm; width:
3.7cm; rim diameter: 3.4cm; Inv. No.
A9924.
Lit. B. Nedved, 1980, 353; I. Fadić, 1997,
124, No. 64.
109. Small urn. A spherical body with a
slightly recessed bottom and flared and
ring-shaped curved rim.
Zadar (Iader) (Benkovačka Road, 1975,
grave 14), early 1st century AD.
Glass (red-yellow); height: 3.2cm; width:
3cm; rim diameter: 3cm; Inv. No. A9925.
Lit. B. Nedved, 1980, 353; I. Fadić, 1997,
124, No. 63.
110. Small bottle with a pear-shaped
body and a very narrow neck; rim miss-
ing. Bottom decorated with concentric
circles; damaged.
Zadar (Iader) (1928, grave 39), 1st-2nd
century AD.
Bronze; height: 11.2cm; diameter: 6.7cm;
Inv. No. A23950.
Lit. unpublished.
111. Small bottle (aryballos) with a
pear-shaped body, slanting shoulder,
narrow neck, flared rim decorated with
the carved motif of an astragal. Bottom
decorated with concentric circles. Slightly
damaged on the surface.
Zadar (Iader) (1928, grave 36), 1st-2nd
century AD.
Bronze; height: 9cm; rim diameter: 3.9cm;
Inv. No. A22032.
Lit. unpublished.
112. Small bottle (aryballos) with a
spherical body, narrow neck, rim pressed
in the middle, resulting in narrow, hori-
zontal relief strips. Bottom decorated
with concentric circles. Slightly damaged.
Podgrađe near Benkovac (Asseria) 1895,
1st-2nd century AD.
Bronze; height: 8.7cm; body diameter:
7.1cm; rim diameter: 2.6cm; Inv. No.
A22020.
Lit. unpublished.
113. Balzamarij lukovičasta tijela, cilin-
dričnoga vrata i ljevkastoga oboda. Dno
ravno.
Nepoznato nalazište, 1. st. poslije Kr.
Glina (glina svjetlo smeđe boje, tragovi
tamnije smeđega premaza), visina: 10,6
cm, promjer: 4,5 cm, promjer oboda: 2,8
cm, inv. br. A23474.
Lit. Neobjavljen.
114. Balzamarij lukovičasta tijela, cilin-
dričnoga vrata i ljevkastoga oboda. Dno
ravno.
Nepoznato nalazište, 1. st. poslije Kr.
Glina (glina svjetlo smeđe boje, tragovi
crvenkasto-smeđega premaza), visina:
10,6 cm, promjer: 4,5 cm, promjer oboda:
2,7 cm, inv. br. A23470.
Lit. Neobjavljen.
115. Balzamarij lukovičasta tijela, cilin-
dričnoga vrata i ljevkastoga oboda. Dno
ravno.
Nepoznato nalazište, 1. st. poslije Kr.
Glina (glina crvenkaste boje, tragovi cr-
venkasto-smeđega premaza), visina: 7,7
cm, promjer:3,1 cm, promjer oboda: 2,3
cm, inv. br. A23507.
Lit. Neobjavljen.
116. Alabastron (alabastrum). Uska ci-
lindrična bočica kratkoga vrata i razvra-
ćenoga oboda, izvana otesana, brušena
i glačana, iznutra izdubljena svrdlom i
profiliranim šiljcima.
Zadar (Iader) (Polačišće 2008., grob 32),
proizvodnja ide od sredine 2. st. prije Kr.
do druge polovice 1. st. poslije Kr. (sredi-
šte produkcije Memfis u Egiptu).
Vapnenasti alabastar (vidlljivih žila), vi-
sina: 17 cm, širina: 6,5 cm, promjer obo-
da: 4,2 cm, inv. br. A15576.
Lit. Neobjavljeno.
117. Prsten (anulus). Jednostavni prsten
ukrašen s tri plastična rebra (vitica).
Nepoznato nalazište, 1. – 4. st. poslije Kr.
Bronca, promjer: 2,2 cm, inv. br. A3219.
Lit. B. Nedved, 1981, 165, br. 184.
113. Balsamarium with a bulb-shaped
body, cylindrical neck and funnel-
shaped rim. Flat bottom.
Unknown site, 1st century AD.
Clay (light brown, traces of dark brown
coating); height: 10.6cm; diameter:
4.5cm; rim diameter: 2.8cm; Inv. No.
A23474.
Lit. unpublished.
114. Balsamarium with a bulb-shaped
body, cylindrical neck and funnel-
shaped rim. Flat bottom.
Unknown site, 1st century AD.
Clay (light brown, traces of reddish-
brown coating); height: 10.6cm; diame-
ter: 4.5cm; rim diameter: 2.7cm; Inv. No.
A23470.
Lit. unpublished.
115. Balsamarium with a bulb-shaped
body, cylindrical neck and funnel-
shaped rim. Flat bottom.
Unknown site, 1st century AD.
Clay (reddish, traces of reddish-brown
coating); height: 7.7cm; diameter: 3.1cm;
rim diameter: 2.3cm; Inv. No. A23507.
Lit. unpublished.
116. Alabastron (alabastrum). Narrow
cylindrical vial with short neck and
flared rim. Hewn, ground and polished
on the outside, hollowed out with a bore
and purpose-made spikes.
Zadar (Iader) (Polačišće 2008, grave 32);
it was produced between mid-2nd cen-
tury BC and the second half of the 1st
century AD (the center of the production
being Memphis, Egypt).
Calcified alabaster (with visible streaks);
height: 17cm; width: 6.5cm; rim diam-
eter: 4.2cm; Inv. No. A15576.
Lit. unpublished.
117. Ring (anulus). Plain ring decorated
with three ribs (curls).
Unknown site, 1st-4th century AD.
Bronze; diameter: 2.2cm; Inv. No. A3219.
Lit. B. Nedved, 1981, 165, No. 184.
93
 118. Prsten (anulus) s naglašenom pra-
vokutnom krunom na kojoj je ugraviran
znak N.
Nepoznato nalazište, 1. – 4. st. poslije Kr.
Srebro, promjer: 1,8 cm, inv. br. A10793.
Lit. B. Nedved, 1981, 164, br. 167.
119. Prsten (anulus) s naglašenom pra-
vokutnom krunom na kojoj je prikazana
stilizirana grančica palme.
Nepoznato nalazište, 1. – 4. st. poslije Kr.
Srebro, širina: 1,8 cm, inv. br. A10789.
Lit. B. Nedved, 1981, 164, br. 167.
120. Prsten (anulus) s malim ključem.
Ivoševci (Burnum), 1. – 4. st. poslije Kr.
Bronca, promjer: 2,2 cm, širina: 1,4 cm,
inv. br. A2560.
Lit. Neobjavljen.
121. Prsten (anulus) s malim ključem.
Ivoševci (Burnum),1. – 4. st. poslije Kr.
Bronca, promjer: 2,2 cm, inv. br. A5333.
Lit. Neobjavljen.
122. Narukvica (armilla) omotanih kra-
jeva i okrugloga presjeka.
Okolica Obrovca, 1. – 2. st. poslije Kr.
Srebro (srebrna žica), promjer: 7,7 cm,
inv. br. A5991.
Lit. B. Nedved, 1981, 158, br. 96.
123. Narukvica (armilla) omotanih i pre-
klopljenih krajeva, okrugloga presjeka.
Nepoznato nalazište, 1. – 2. st. poslije Kr.
Srebro (srebrna žica), promjer: 6,8 cm,
inv. br. A10742.
Lit. Neobjavljena.
124. Narukvica (armilla) omotanih kra-
jeva, okrugloga presjeka.
Okolica Obrovca, 1. – 2. st. poslije Kr.
Srebro (srebrna žica), promjer 8 cm, inv.
br. A10743.
Lit. B. Nedved, 1981, 158, br. 96.
94
118. Ring (anulus) with a prominent
square crown in which “N” is engraved.
Unknown site, 1st-4th century AD.
Silver; diameter: 1.8cm; Inv. No. A10793.
Lit. B. Nedved, 1981, 164, No. 167.
119. Ring (anulus) with a prominent
square crown on which a stylized palm
twig is depicted.
Unknown site, 1st-4th century AD.
Silver; width: 1.8cm; Inv. No. A10789.
Lit. B. Nedved, 1981, 164, No. 167.
120. Ring (anulus) with a small key.
Ivoševci (Burnum), 1st-4th century AD.
Bronze; diameter: 2.2cm; width: 1.4cm;
Inv. No. A2560.
Lit. unpublished.
121. Ring (anulus) with a small key.
Ivoševci (Burnum), 1st-4th century AD.
Bronze; diameter: 2.2cm; Inv. No. A5333.
Lit. unpublished.
122. Bracelet (armilla) with wrapped
ends; circular cross section.
Near Obrovac, 1st-2nd century AD.
Silver (silver wire); diameter: 7.7cm; Inv.
No. A5991.
Lit. B. Nedved, 1981, 158, No. 96.
123. Bracelet (armilla) with wrapped
and overlapping ends, circular cross sec-
tion.
Unknown site, 1st-2nd century AD.
Silver (silver wire); diameter: 6.8; Inv.
No. A10742.
Lit. unpublished.
124. Bracelet (armilla) with wrapped
ends; circular cross section.
Near Obrovac, 1st-2nd century AD.
Silver (silver wire); diameter: 8cm; Inv.
No. A10743.
Lit. B. Nedved, 1981, 158, No. 96.
125. Narukvica (armilla) otvorenih i
preklopljenih krajeva, okrugloga presje-
ka.
Nepoznato nalazište, 1. – 2. st. poslije Kr.
Srebro (srebrna žica), promjer: 7,5 cm,
inv. br. A10747.
Lit. Neobjavljena.
126. Fibula ukrašena emajlom. Tijelo fi-
bule romboidnoga je oblika sa širokom
rupom u sredini i tri izdanka koji tako-
đer imaju po tri mala izdanka i središnji
otvor. Jedna je strana fibule izdužena i
završava u obliku polumjeseca. Na tijelu
su vidljivi tragovi emajla. Nedostaje igla.
Podgrađe kod Benkovca (Asseria) (2004.
g., grob 31), 1. st. poslije Kr.
Bronca, dužina: 4,95 cm, širina: 3,7 cm,
inv. br. A11088.
Lit. M. Buora, 2008, 59-60, br. 5.
127. Višestruko raščlanjena fibula sa
zglobnim mehanizmom za kopčanje.
Uska zaglavna pločica preko suženja
prelazi u trakasti luk ukrašen s dva boč-
no istaknuta uzdužna rebra ispunjena
sitnim okomitim linijama, tj. jednim uz-
dužnim kanalom. Na prijelazu u novu
vidljiva je profilacija. Noga je trokutasto-
ga oblika posrebrena, a završava ploča-
stim proširenjem.
Nepoznato nalazište, 1. st. poslije Kr.
Bronca, dužina: 4,2 cm, širina: 1,55 cm,
visina: 1,9 cm, inv. br. A10773.
Lit. Neobjavljena.
128. Višestruko raščlanjena fibula dvo-
člane konstrukcije sa zglobnim meha-
nizmom za kopčanje. Luk je ukrašen ja-
jolikim ispupčenjem između dva rebra,
a sužava se prema kraju noge i završava
malim pravokutnim proširenjem. Držač
igle je trokutastoga oblika.
Nepoznato nalazište, 1. st. poslije Kr.
Bronca, dužina: 3,7 cm, visina: 1,6 cm,
inv. br. A16196.
Lit. B. Nedved, 1981, 174, br. 267.
125. Bracelet (armilla) with wrapped
and overlapping ends, circular cross sec-
tion.
Unknown site, 1st-2nd century AD.
Silver (silver wire); diameter: 7.5cm; Inv.
No. A10747.
Lit. unpublished.
126. Fibula decorated with enamel. The
fibula’s body is rhomboidal, with a wide
hole in the middle and three arms, each
of them also having three small arms and
a central opening. One side of the fibula
is elongated, with a crescent-shaped
end. Traces of enamel can be seen on the
body. Pin missing.
Podgrađe near Benkovac (Asseria) (2004,
grave 31), 1st century AD.
Bronze; length: 4.95cm; width: 3.7cm;
Inv. No. A11088.
Lit. M. Buora, 2008, 59-60, No. 5.
127. Multi-segmented fibula with a pin-
fastening hinge mechanism. The narrow
head plate tapers down and transitions
into a ribbon-shaped bow decorated
with two laterally pronounced ribs filled
with tiny vertical lines and a longitudi-
nal channel. The triangular silver-plated
foot ends with a plate-shaped extension.
Unknown site, 1st century AD.
Bronze; length: 4.2cm; width: 1.55cm;
height: 1.9cm; Inv. No. A10773.
Lit. unpublished.
128. Multi-segmented fibula made of
two parts, with a pin-fastening hinge
mechanism. The bow has an egg-shaped
bulge between two ribs and it tapers
down towards the foot terminal, ending
with a small rectangular extension. Tri-
angular pin-fastener.
Unknown site, 1st century AD.
Bronze; length: 3.7cm; height: 1.6cm;
Inv. No. A16196.
Lit. B. Nedved, 1981, 174, No. 267.
95
 129. Višestruko raščlanjena fibula sa
zglobnim mehanizmom za kopčanje.
Niska zaglavna pločica preko suženja
prelazi u luk koji je raščlanjen s četiri
okomita diskasta zadebljanja. Noga za-
vršava pločastim proširenjem. Fibula je
posrebrena.
Ivoševci (Burnum), 1. st. poslije Kr.
Posrebrena bronca, dužina: 3,95 cm, visi-
na: 1,9 cm, inv. br. A16610.
Lit. Neobjavljena.
130. Ključ. Brončani ključ s okruglom
ručicom, trapezoidalnoga tijela, ukrašen
plitkim urezima geometrijskoga uzorka.
Nepoznato nalazište, 1. – 4. st. poslije Kr.
Bronca, dužina: 7,2 cm, širina: 2,5 cm, ši-
rina: 2,7 cm, inv. br. A27845.
Lit. Neobjavljen.
131. Ključ. Brončani ključ s okruglim ru-
čicom, trapezoidalnoga tijela, profiliran.
Nepoznato nalazište, 1. – 4. st. poslije Kr.
Bronca, dužina: 5,5 cm, širina: 1,7 cm, ši-
rina: 2 cm, inv. br. A27846.
Lit. Neobjavljen.
96
129. Multi-segmented fibula with a pin-
fastening hinge mechanism. The low
head plate tapers down and transitions
into a bow segmented with four vertical
disk-shaped thickenings. The foot ends
with a plate-shaped extension. The fibu-
la is plated with silver.
Ivoševci (Burnum), 1st century AD.
Silver-plated bronze; length: 3.95cm;
height: 1.9cm; Inv. No. A16610.
Lit. unpublished.
130. Key. Bronze key with a round
handle and trapezoidal body, decorated
with incised shallow geometrical pat-
terns.
Unknown site, 1st-4th century AD.
Bronze; length: 7.2cm; width: 2.5cm;
width: 2.7cm; Inv. No. A27845.
Lit. unpublished.
131. Key. Bronze key with a round han-
dle and trapezoidal body, molded.
Unknown site, 1st-4th century AD.
Bronze; length: 5.5cm; width: 1.7cm;
width: 2cm; Inv. No. A27846.
Lit. unpublished.
Literatura / Bibliography
ABRAMIĆ, M. – BERSA, J. – SMIRICH, G., 1913 – Guida
del c.c. Museo di San Donato in Zara, Wien.
ABRAMIĆ, M., 1928/29 – Suncobran na nekim nadgrob-
nim spomenicima iz Dalmacije i Norika, Vjesnik za ar-
heologiju i historiju dalmatinsku, 50, Split, 30-36.
ALFANO, C., 1987 – I sandali: moda e rituale nell’ antico Eg-
itto, Città di Castello (PG).
ALIHODŽIĆ, T., 2010 – Scientia herbarum, Ars medica et
pharmaceutica. Rimski medicinsko-farmaceutski instrumen-
ti iz fundusa Arheološkog muzeja Zadar, Katalozi i mono-
grafije, 9, Zadar, 49-64.
ALIHODŽIĆ, T., 2015 – Ispričat ću ti priču, Katalozi i mono-
grafije, 15, Zadar.
ANDROVIĆ, E., 1950-51 – Analiza sadržine koštane kuti-
jice iz zadarskog Arheološkog muzeja, Vjesnik za arhe-
ologiju i historiju dalmatinsku, 53, Split, 207-208.
Antički portret u Jugoslaviji, 1987 – Antički portret u Jugo-
slaviji, grupa autora, katalog izložbe, Beograd.
ARCHER, W. C., 1990 – The Paintings in the Alae of the
Casa dei Vetii and a Definition of the Fourth Pompeian
Style, American Journal of Archaeology, 94.1, New York,
95-123.
BALTZER, M., 1983 – Die Alltagsdarstellungen der trev-
erischen Grabdenkmäler, Trierer Zeitschrift, 46, Trier,
7-151.
BANKÓ, J. – STICOTTI, P., 1895 – Antikensammlung im
erzibischöflichen Seminar zu Udine, Archäologisch-epig-
raphische Mitteilungen aus Oesterreich, 18, Wien, 52-105.
BARATTA, G., 2010 – Ars plumbaria Sardiniae ? Gli specchi-
etti in piombo del Museo Archeologico G. A. Sanna di
Sassari: appunti preliminari per un catalogo generale,
L’ Africa Romana, XXVIII, I luoghi e le forme dei mestieri e
della produzione nelle province africane (edd. M. Milanese,
P. Ruggeri, C. Vismara), Atti del XVIII convegno di studio,
Olbia 11-14 dicembre 2008, Roma, 1151-1168.
BARATTA, G., 2015 – Gli specchietti plumbei delle Isole
Baleari, VI Jornades d’ Arqueologia de les Illes Balears, For-
mentera 26-28 de setembre 2014, Formentera, 265-272.
BÅRBULESCU, M., 2014 - L’ ornatrix de Potaissa, Akti XII.
međunarodnog kolokvija o rimskoj provincijalnoj umjet-
nosti: datiranje kamenih spomenika i kriteriji za određivanje
kronologije. Pula, 23.-28.V.2011 = Proceedings of the 12th
International Colloquium on Roman Provincial Art : the
dating of stone monuments and criteria for determination of
chronology, Pula, 222-225.
BARTUS, D., 2012 – Roman hairpins representin Human
Hands. Typology and Symbolism, Fiatal Római Koros
Kutatók II, Konferenciakötete, Gyor, 205-233.
BELGIORNO, M. R., 2007 – I profumi di Afrodite e il segreto
del’ olio, Roma.
BELGIORNO, M. R., 2009 – Il profumo di Cipro. Dalle officine
dell’ età del Bronzo di Pyrgos a François Coty il segreto di un
fascino millenario, Roma.
BERTACCHI, L., 1964 – Recenti acquisizioni di ambre
nel Museo di Aquileia, Aquileia nostra, 35, Aquileia,
51-76.
BERTACCHI, L., 1996 – L’ accresciento della collezione
aquileiese di ambra nel trentennio 1959-1989, Lungo la
via dell’ Ambra. Apporti altoadriatici alla romanizzazione
dei territori del Medio Danubio (I sec. a. C. – I sec. d.C.)
(ed. M. Buora), Atti del Convegno di Studio (Udine-Aq-
uileia 16-17 settembre 1994), Udine, 37-51.
BIANCHI, C., 1995 - Spilloni in osso di età romana. Prob-
lematiche generali e rinvenimenti in Lombardia, Milano.
BIANCHI, C., 1996 – La testa di spillone in osso a busto
femminile dalla villa romana di Biassono – Cascina
Sant’ Andrea, Museo Civico di Biassono, Schede del
Museo, Archeologia, Biassono (MI), A. 4.
BIANCHI, C., 2002 – Gli spilloni in osso, Nuove ricerche
sul Capitolium di Brescia. Scavi, studi e restauri (ed. F.
Rossi), Atti del Convegno di Brescia il 3 aprile 2001, Mi-
lano, 467-474.
BIANCHI, C., 2004 – Gli oggetti in osso e avorio, La col-
lezione Lagioia. Una raccolta storica dalla Magna Grecia
al Museo archeologico di Milano (ed. G. Sena Chiesa), Mi-
lano, 449-458.
BIANCHI, C., 2005 – Oggetti in osso, Rivista archeologica
dell’ antica provincia e diocesi di Como, 187, Como, 301-
402.
BIANCHI, C., 2012 – Gli spilloni in osso, La villa romana
della Pieve a Nuvolento. Restauro e valorizzazione del sito
archeologico (ed. F. Rossi), Milano, 82-84.
BIANCHI, C., 2013 – La vita quotidiana nell’ Impero:
gli oggetti in osso e avorio, Da Gerusalemme a Milano.
Imperatori, filosofi e dèi alle origini del Cristianesimo, Mi-
lano, 105-112.
BIBLIJA, 1987 – Biblija. Stari i Novi zavjet, Zagreb.
BIRÓ, T. – CHOYKE, A. M. – LÓRÁNT, V. – ÁDÁM, V.,
2012 – Aquincumi csonttáryak. Bone object in Aquincum,
Az Aquincumu Múzeum Gyüjteménye, 2, Budapest.
BOLLA, M., 2004 – La “Tomba del medico” di Verona,
Aquilia Nostra, 75, Aquileia, 193-270.
97
BOSCHUNG, D., 1999 – Die Bildnisse des Trajan, Traian
in germanien – Traian im Reich (ed. E. Schallmayer), Bad
Homburg, 137-144.
BROMMER, F., 1969 – Aryballoi aus Bronze, Opus Nobile:
Festschrift zum 60. Geburstag von Ulf Jantzen (ed. P. Za-
zoff), Wiesbaden, 17-23.
BRUN, J.-P., 1998 – Une parfumerie sur le Forum de
Paestum, Mélanges del’ École française de Rome - Antiq-
uité, 110, Roma, 419-472.
BRUN, J.-P., 2000 – The Production of Perfumes in Antiq-
uity: The Cases of Delos and Paestum, American Jour-
nal of Archaeology, 104, 2, Baltimore, 277-308.
BUCHHOLZ, K., 1963 – Die Bildnisse der Kaiserinnen der
severischen Zeit nach ihren Frisuren (193-235 n. Chr.),
Berlin.
BULJEVIĆ, Z., 1999-2000 – Sferični i pticoliki balzamariji
iz Arheološkog muzeja Split, Opuscula archaeologica,
Sportula dissertationum Marino Zaninović dicata, 23-24,
Zagreb, 465-472.
BULJEVIĆ, Z., 2002 – Stakleno prstenje, Longae Salonae, I,
Split, 289-295; Longae Salonae, II, 149.
BULJEVIĆ, Z., 2002a – Stakleni štapići, Longae Salonae, I,
Split, 297-311; Longae Salonae, II, 150-153.
BULJEVIĆ, Z., 2002b – Toaletni i nakitni oblici, Longae
Salonae, I, Split, 313-326; Longae Salonae, II, 154-155.
BULJEVIĆ, Z., 2002c – Stakleni balzamariji, Longae Salo-
nae, I, Split, 383-454; Longae Salonae, II, 180-206.
BULJEVIĆ, Z., 2002d – Monokromni stakleni tanjuri,
Longae Salonae, I, Split, 455-46701; Longae Salonae, II,
206-211.
BULJEVIĆ, Z., 2004 – Staklena kameja s Livijinim port-
retom, Augusteum Narone. Splitska siesta naronskih ca-
reva (ed. E. Marin), Split, 54-55.
BULJEVIĆ, Z., 2004a – A Glass Cameo with a Portrait
of Livia, The Rise and Fall of an Imperial Shrine. Roman
Sculpture from the Augusteum at Narona (edd. E. Marin
– M. Vickers), Split, 181-185.
BULJEVIĆ, Z., 2007 – Otisci cesarica. Frizure rimskih carica
od I. do IV. stoljeća poslije Kr., Split.
BULJEVIĆ, Z. – IVČEVIĆ, S., 2007 – Odraz Rimljanke, kat-
alog izložbe, Split.
BUORA, M., 2008 – Nove fibule i metalni ukrasi iz Aser-
ije, Asseria, 6, Zadar, 51-66.
BUORA, M., 2008a – Fibule romboidali, Fibule antiche
del Friuli (ed. M. Buora – S. Seidel), Cataloghi e mono-
grafie archeologiche dei Civici Musei di Udine, 9,
Udine, 47-49.
98
BUORA, M. – SEIDEL, S., 2008 - Fibule antiche del Friuli
(ed. M. Buora – S. Seidel), Cataloghi e monografie ar-
cheologiche dei Civici Musei di Udine, 9, Udine.
CALVI, M. C., 1969 – I vetri romani. Museo di Aquileia, Aq-
uileia.
CALVI, M. C., 1996 – Le ambre romane di Aquileia: as-
petti e problemi, Lungo la via dell’ Ambra. Apporti al-
toadriatici alla romanizzazione dei territori del Medio
Danubio (I sec. a. C. – I sec. d.C.) (ed. M. Buora), Atti
del Convegno di Studio (Udine-Aquileia 16-17 settembre
1994), Udine, 13-20.
CALVI, M. C., 2005 – Le Ambre romane di Aquileia, Aq-
uileia.
CAMBI, N., 1989 - Suvremeno i zakašnjelo prihvaćanje
stilskih, modnih i strukturalnih karakteristika na
nadgrobnim stelama u Dalmaciji, Radovi Filozofskog
fakulteta u Zadru, 28(15), Zadar, 33-48.
CAMBI, N. – KOLEGA, M., 1990 – Antički portret u Dal-
maciji i Istri, katalog izložbe, Zadar.
CAMBI, N., 1991 – Antički portret u Hrvatskoj, Zagreb.
CAMBI, N., 2000 – Imago animi. Antički portret u Hrvatskoj,
Split.
CAMBI, N., 2005 – Kiparstvo rimske Dalmacije, Split.
CAMBI, N., 2010 – Sarkofazi lokalne produkcije u rimskoj
Dalmaciji, Split.
CERMANOVIĆ-KUZMANOVIĆ, A., 1987 – Rimsko stak-
lo, Beograd.
COARELLI, F., 1997 – Roma, Milano.
COLIVICCHI, F., 1997 – Gli alabastra tardo-ellenistici e
romani. La documentazione delle necropoli Taran-
tine, Mélanges del’ École française de Rome, Antiquité,
109/1, Roma, 199-262.
CROOM, A., 2010 – Roman Clothing and Fashion, Glouces-
tershire.
CRUSE, A., 2004 – Roman Medicine, Gloucestershire.
ČARGO, B., 2002 – Ključevi i lokot, Longae Salonae, I,
Split, 549-559; Longae Salonae, II, 223-225.
DALTROP, G. – HAUSMANN, U. – WEGNER, M., 1966
– Die Flavier, Das römische Herrscherbild, II, Berlin.
DELLA SORTE BRUMAT, G., 1989 – L’ abbigliamento
romano dal I sec. a. C. al I sec. d.C., Antichità Altoad-
riatiche, XXXV, Aquileia repubblicana e imperiale, Udine,
293-311.
DESCHLER-ERB, S., 1998 – Römische Beinartefakte aus Au-
gusta Raurica. Rohmaterial, Technologie, Typologie und
Chronologie, Forschungen in Augst, 27/1, Augst.
DE TOMMASO, G., 1990 – Ampulae vitrae. Contenitori in
vetro di unguenti e sostanze aromatiche dell’ Italia romana
(I sec. a.C. – III sec. d.C.), Archaeologica, 94, Roma.
DONATO G. – SEEFRIED, M., 1995 – The Fragrant Past:
Perfumes of Cleopatra and Julius Caesar, Oxford.
FADIĆ, I., 1995 – Aenona e le ambre antiche, Quaderni Fri-
ulani di Archeologia, VI, Udine, 77-90.
FADIĆ, I., 1996 – Le ambre di Argyruntum, Lungo la via
dell’ Ambra. Apporti altoadriatici alla romanizzazione dei
territori del Medio Danubio (I sec. a. C. – I sec. d.C.) (ed.
M. Buora), Atti del Convegno di Studio (Udine-Aquileia
16-17 settembre 1994), Udine, 89-109.
FADIĆ, I., 1997 – Il vetro. Invenzione, produzione e tech-
niche antiche di lavorazione del vetro, Trasparenze im-
periali. Vetri romani dalla Croazia, Milano, 73-228.
FADIĆ, I., 1998 – Antički jantar u Liburniji, Područje
šibenske županije od pretpovijesti do srednjeg vijeka,
Znanstveni skup Šibenik 18.-20. listopada 1995., Izdanja
Hrvatskog arheološkog društva, 19, Zagreb, 159-167.
FADIĆ, I., 2006 – Argyruntum u odsjaju antičkog stakla, Za-
dar.
FADIĆ, I., - ŠTEFANAC, B., 2012 – Rimsko staklo Hrvatske.
Radionički reljefni žigovi, Zadar.
FAGAN, G. G., 2002 – Bathing in Public in the Roman
World, Ann Arbor (Michigan).
FAYUM, 1997 – Fayum. Misteriosi volti dall’ Egitto (edd. S.
Walker – M. Bierbrier), Roma.
FELLETTI MAJ, B. M., 1953 – Museo Nazionale Romano. I
ritratti, Roma.
FELLETTI MAJ, B. M., 1958 – Iconografia romana imperiale
da Severo Alessandro a M. Aurelio Carino (222-285 d.C.),
Roma.
FITTSCHEN K. – ZANKER, P., 1983 – Katalog der römisch-
en Porträts in den Capitolinischen Museen und den an-
deren kommunalen Sammlungen der Stadt Rom. Band III.
Kaiserinnen- und Prinzessinnenbildnisse Frauenporträts,
Mainz am Rhein.
FORBES, R. J., 1965 – Cosmetics and Perfumes in An-
tiquity, Studies in Ancient Technology, 3, Leiden,
1-50.
FROVA, A., 1971 – Vetri romani con marchi, Journal of
Glass Studies (The Corning Museum of Glass), 13, Corn-
ing (NY), 38-44.
GAGETTI, E., 2000 – Anelli di età romana scolpiti in
ambra e in pietra dura dalla collezione di Toppo
presso i Civici musei di Udine, Aquileia Nostra, 71,
Aquileia, 193-250.
GAGETTI, E., 2001 – Anelli di età romana in ambra e in
pietre dure, G. Pavesi, E. Gagetti, Arte e materia. Studi
su oggetti di ornamento di età romana (ed. G. Sena Chiesa),
Milano, 191-491.
GAGETTI, E., 2004 – Ornamenti e oggetti per il trucco,
La vita dietro le cose. Riflessioni su alcuni corredi funerari
da Brixia (ed. F. Rossi), Milano, 46-51.
GAGETTI, E., 2006 – Preziose sculture di età ellenistica e ro-
mana, Milano.
GAGETTI, E., 2007 – Locum in deliciis ... sucina optinent. Le
ambre di Aquileia e di Spalato, Atti del Convegno “Le
regioni di Aquileia e Spalati in epoca romana”, Castello di
Udine, 4 aprile 2006, Treviso, 135-161.
GÁSPÁR, D., 1983-84 – Einige antike Vorstellungen
über die symbolische Bedeutung von Kästchen und
Schlüsseln, Römisches Österreich, Jahresschrift der Öster-
reichischen Gesellschaft für Archäologie, 11, Wien, 51-55.
GIOVANNINI, A., 2002 – Le ambre di Aquileia: conno-
tazioni generali e correlazioni cultuali, Roma sul Danu-
bio. Da Aquileia a Carnuntum lungo la via dell’ ambra (ed.
M. Buora, W. Jobst), Cataloghi e monografie archeo-
logiche dei Civici musei di Udine, VI, Udine, 159-164.
GIUNIO, K. A., 1999 - Neke bilješke o zadarskom forumu
i kapitoliju, Histria Antiqua, 5, Pula, 55-66.
GIUNIO, K. A., 2004 - Termalni kompleksi Jadera u sv-
jetlu novih istraživanja, Histria Antiqua, 12, Pula, 251-
258 (zajedno s R. Jurić).
GIUNIO, K. A., 2008 - Skulpture Nimfi iz Jadera, Archae-
ologia Adriatica, 2, Zadar, 151-160.
GIUNIO, K. A., 2010 – Ars medica et pharmaceutica. Rim-
ski medicinsko-farmaceutski instrumenti iz fundusa
Arheološkog muzeja Zadar, Katalozi i monografije, 8,
Zadar.
GIUNIO, K. A., 2011 – Svećenici i svećeničke organizacije u
rimskoj provinciji Dalmaciji, doktorska disertacija, Za-
dar.
GIUNIO, K. A., 2015 – Ars amatoria. Ljubav i erotika u
starom Rimu, Katalozi i monografije, 10, Zadar.
GLUŠČEVIĆ, S., 1990 – Rimska nekropola u Kaljskoj uli-
ci, Diadora, 12, Zadar, 107-194.
GLUŠČEVIĆ, S., 1991 – Kvadratične staklene boce s
pečatom iz rimske luke u Zatonu, Diadora, 13, Zadar,
147-168.
GLUŠČEVIĆ, S., 1998 – Roman Glass in Zadar. Cer-
tain characteristic forms, Annales du 14e Congrès de
l’ Association Internationale pour l’ Histoire du Verre,
Milano – Venezia, 182-189.
99
GLUŠČEVIĆ, S., 2005 – Zadarske nekropole od 1. do 4.
stoljeća: organizacija groblja, pogrebni obredi, podrijetlo,
kultura, status i standard pokojnika, doktorska disert-
acija, Zadar.
GOLDMAN, N., 2001 – Roman Footwear, The World of
Roman Costume (ed. J. L. Sebesta – L. Bonfante), Madison
(Wisconsin), 101-129.
GREEN, P., 1979 – Ars Gratia Cultus: Ovid as beautician,
The American Journal of Philology, 100, 3, Baltimore,
381-392.
GREGL, Z. – LAZAR, I., 2008 – Bakar. Staklo iz rimske
nekropole / Bakar. The Glass from the Roman Cemetery,
Musei Archaeologici Zagrabiensis Catalogi et Mono-
graphiae, V, Zagreb.
GRMEK, M. D. – ČMELIK, S., 1952 – Kemijski sastav
antikne pilule iz Nina, Vjesnik za arheologiju i historiju
dalmatinsku, 54, Split, 127-136.
HAYES, J. W., 1984 – Greek, Roman and Related Metalware
in the Royal Ontario Museum. A Catalogue, Toronto.
HOMER, 1987 – Ilijada, preveo i protumačio Tomo
Maretić, Zagreb.
IVČEVIĆ, S., 2002 – Fibule, Longae Salonae, I, Split, 229-
275; Longae Salonae, II, 124-147.
IVČEVIĆ, S., 2002a – Metalno prstenje, Longae Salonae, I,
Split, 277-287; Longae Salonae, II, 148.
IVČEVIĆ, S., 2002b – Kozmetički pribor, Longae Salonae,
I, Split, 329-348; Longae Salonae, II, 156-161.
KIRIGIN, B., 1980 – Merkur bočice iz Arheološkog muze-
ja u Splitu, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku,
72, Split, 61-65.
KOLEGA, M., 1989 – Rimska portretna plastika iz zbirke
Danieli u Arheološkom muzeju u Zadru, Zadar.
KOLEGA, M., 1991 – Portret žene u Arheološkom muze-
ju u Zadru, Diadora, 13, Zadar, 213-223.
KOLEGA, M., 2003 – Antička kamena plastika u Liburniji od
1. do 4. st., doktorska disertacija, Zadar.
KOLEGA, M., 2011 – Dva rimska portreta u Arheološkom
muzeju u Zadru, Kačić: Zbornik u čast Emilija Marina,
XLI-XLIII, Split, 551-562.
KOLEGA, M., 2014 – Problems in Dating Portraits
from the Julio-Claudian Period in Liburnia, Akti XII.
međunarodnog kolokvija o rimskoj provincijalnoj umjet-
nosti: datiranje kamenih spomenika i kriteriji za određivanje
kronologije. Pula, 23.-28.V.2011 = Proceedings of the 12th
International Colloquium on Roman Provincial Art : the
dating of stone monuments and criteria for determination
of chronology, Pula, 87-94.
100
KOŠČEVIĆ, R., 1980 – Antičke fibule s područja Siska, Zagreb.
KOŠČEVIĆ, R., 1991 – Antička bronca iz Siska. Umjetničko-
obrtna metalna produkcija iz razdoblja Rimskog Carstva,
Zagreb.
KOŠČEVIĆ, R., 2000 – Sitni koštani i brončani predmeti
iz Siscije, Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu, 17,
Zagreb, 17-24.
KOVAČ, M., 2009 – Izbor rimskih koštanih ukosnica iz
fundusa Muzeja Slavonije u Osijeku, Osječki zbornik,
29, Osijek, 37-78.
LA FOLLETTE, L., 2001 – The Costume of the Roman
Bride, The World of Roman Costume (ed. J. L. Sebesta – L.
Bonfante), Madison (Wisconsin), 54-64.
LA ROCCA, E. – DE VOS, M. et A., 2002 – Pompei, Mi-
lano.
LAZAR, I., 2003 – Rimsko steklo Slovenije / The Roman Glass
of Slovenia, Opera Instituti Archaeologici Sloveniae, 7,
Ljubljana.
LENTINI, A. – NELLI, M. – M. R. BELGIORNO, 2008 –
Mavrorachi. Il profumo di Afrodite ed il mistero della dea
senza volto, Roma.
LIBERATI, A. M., 1997 – Cosmesi e bellezza nell’ antica
Roma, Trasparenze imperiali. Vetri romani dalla Croazia,
Milano, 63-72.
LISIČAR, P., 1962 – Rimski strigili iz ninskih i zadarskih
grobova, Diadora, 2, Zadar, 199-214.
MAIURI, A., 1929 – Strada degli Augustali. Ricostruzione
di un torcular olearium, Bollettino d’ Arte, 5, 517-520.
MARDEŠIĆ, J., 2002 – Jantar, Longae Salonae, I, Split, 175-
201; Longae Salonae, II, 99-119.
MARDEŠIĆ, J., 2002a – Keramički balzamariji, Longae Sa-
lonae, I, Split, 375-381; Longae Salonae, II, 178-179.
MARDEŠIĆ, J., 2012 – Suze Helijada, katalog izložbe, Split.
MARŠIĆ, D., 1997-1998 – Ikonografski tip nimfa sa
školjkama, Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu, 3. s.,
XXX-XXXI, Zagreb, 103-124.
MARŠIĆ, D., 2002 – Portretne stele na obalnom području
rimske provincije Dalmacije, doktorska disertacija, Za-
dar.
MARŠIĆ, D., 2014 – Female Fashion on Late Antique
Monuments from Salona (3rd – 4th c. A.D.), Akti XII.
međunarodnog kolokvija o rimskoj provincijalnoj umjet-
nosti: datiranje kamenih spomenika i kriteriji za određivanje
kronologije. Pula, 23.-28.V.2011 = Proceedings of the 12th
International Colloquium on Roman Provincial Art : the
dating of stone monuments and criteria for determination
of chronology, Pula, 203-210.
MATTINGLY, D. J., 1990 – Painting, Presses and Perfume
Production at Pompeii, Oxford Journal of Archaeology, 9,
Oxford, 71-90.
MAULUCCI, F. P., 1999 – Il Museo Archeologico Nazionale
di Napoli, Napoli.
MODUGNO, F., 2008 – Gas chromatographic and mass
spectrometric investigations or organic residues from
Roman glass unguentaria, Journal of Chromatography,
1183, Amsterdam, 158-169.
NEDVED, B., 1980 – Zaštitno istraživanje rimskih grobo-
va u Zadru, Diadora, 9, Zadar, 341-362.
NEDVED, B., 1981 – Nakit rimskog razdoblja, Nakit na
tlu sjeverne Dalmacije od prapovijesti do danas, katalog
izložbe, Zadar, 151- 182.
NIKOLANCI, M., 1989 – Iris Illyrica, Vjesnik za arheologiju
i historiju dalmatinsku, 82, Split, 63-80.
OLSON, K., 2009 – Cosmetics in Roman Antiquity: Sub-
stance, Remedy, Poison, The Classical World, 102, 3,
Baltimore, 291-310.
OVIDIJE, 2001 – Publije Ovidije Nazon, Ljubavi. Umijeće
ljubavi. Lijek od ljubavi, prijevod s latinskog i tumač
imena i pojmova T. Ladan, Zagreb.
PAVESI, G., 2001 – Catene e collane in metalli preziosi dall’
Italia settentrionale, Arte e materia. Studi su oggetti di or-
namento di età romana (ed. G. Sena Chiesa), Milano, 1-190.
PÉREZ-ARANTEGUI, J., 2009 – Colorants and oils in
Roman make-ups – an eye witness account, Trends in
Analytical Chemistry, 28, Amsterdam, 1019-1028.
PETKOVIĆ, S., 1995 – Rimski predmeti od kosti i roga sa
teritorije Gornje Mezije, Beograd.
POPOVIĆ, I., 1992 – Prstenje. Rimski nakit u Narodnom
muzeju u Beogradu, Beograd, 1992.
POPOVIĆ, I., 1996 – Rimski nakit u Narodnom muzeju u
Beogradu, II. Zlatan nakit, Beograd.
POPOVIĆ, I., 1997 – Remek-dela rimskih zlatara. Zbirka
Narodnom muzeja u Beogradu, Beograd.
RAFANELLI, S. – SPAZIANI (ur.), P., 2010 – Etruschi. Il
privilegio della bellezza, Sansepolcro (AR).
RATKOVIĆ-BUKOVČAN, L., 2006 – Glass of Antiquity in
the Mimara Museum, Zagreb.
RAVAGNAN, G. L., 1994 – Vetri antichi del Museo Vetrario
di Murano, Corpus delle collezioni archeologiche del
vetro in Veneto, 1, Venezia.
RIHA, E., 1986 – Römisches Toilettgerät und medizinische
Instrumente aus Augst und Kaiseraugst, Forschungen in
Augst, 6, Augst.
RINALDI TUFI, S., 1971 – Stele funerarie romane con ri-
tratti di età romana nel Museo archeologico di Spala-
ta. Saggio di una tipologia strutturale, Atti della Acca-
demia Nazionale dei Lincei, 158, Roma, 87-166.
RODRIGUEZ-ALMEIDA, E., 1985-1986 – Note di topo-
grafia romana: Cosmus myropola, il vicus Unguentarius
e i penetralia Pallados nostrae [Martial, 4, 53], Rivista
dell’Istituto Nazionale di Archeologia e Storia dell’Arte,
8-9, Roma, 111-117.
ROFFIA, E., 1981 – Osservazioni su alcune bottiglie in
vetro con marchio di C. Salvius Gratus, Rivista archeo-
logica dell’ antica provincia e diocesi di Como, 163, Como,
115-128.
ROFFIA, E., 1993 – I vetri antichi delle Civiche Raccolte Ar-
cheologiche di Milano, Milano.
SABLEROLLES, Y., 2006 – Marks on Glass vessels from
the Netherlands and Flanders (Belgium), Corpus des
signatures et marques sur verres antiques (edd. D. Foy –
M.-D. Nenna), 2 , Aix-en-Provence – Lyon, 15-68.
SCHOLZ, B. I., 1992 – Untersuchungen zur Tracht der rö-
mischen matrona, Arbeiten zur Archäologie, Köln.
SCHUMKA, L., 2008 – Designing Women: The Repre-
sentation of Women’s Toiletries on Funerary Monu-
ments in Roman Italy, Roman Dress and the Fabrics of
Roman Culture (edd. J. Edmondson – A. Keith), Toronto
– Buffalo – London, 172-191.
SEBESTA, J. L., 2001 – Symbolism in the Costume of the
Roman Woman, The World of Roman Costume (ed. J. L.
Sebesta – L. Bonfante), Madison (Wisconsin), 46-53.
SEBESTA, J. L., 2001a – Tunica Ralla, Tunica Spissa: The
Colors and Textiles of Roman Costume, The World of
Roman Costume (ed. J. L. Sebesta – L. Bonfante), Madison
(Wisconsin), 65-76.
SEKSO, R., 2012 – Ukosnice, toaletne igle i češljevi iz fun-
dusa Muzeja grada Šibenika, Vjesnik za arheologiju i
povijest dalmatinsku, 105, Split, 97-115.
SFAMENI GASPARRO, G., 2005 – I misteri di Eleusi, Il
rito segreto. Misteri in Grecia e a Roma (ed. A. Bottini),
Milano, 279-288.
SQUILLACE, G., 2015 – I balsami di Afrodite. Medici, malat-
tie e farmaci nel mondo antico, Sansepolcro (AR).
ST. CLAIR, A., 2003 – Carving as Craft. Palatine East and
the Greco-Roman Bone and Ivory Carving Tradition, Bal-
timore – London.
STEPHENS, J., 2008 – Ancient Roman hairdressing: on
(hair)pins and needles, Journal of Roman Archaeology,
21, Portsmouth (Rhode Island), 110-132.
101
STERN, E. M., 2001 – Roman, Byzantine and Early Medieval
Glass (10 BCE – 700 CE), Ostfildern.
STERNINI, M., 1993 – I vetri, The Inscribed Economy. Pro-
duction and distribution in the Roman Empire in the light
of Instrumentum domesticum (ed. W. V. Harris), Ann Ar-
bor (Michigan), 81-94.
STEWART, S., 2007 – Cosmetics & Perfumes in the Roman
World, Gloucestershire.
STOUT, A. M., 2001 – Jewelry as a Symbol of Status in
the Roman Empire, The World of Roman Costume (ed. J.
L. Sebesta – L. Bonfante), Madison (Wisconsin), 77-100.
ŠKEGRO, A., 1999 – Gospodarstvo rimske provincije Dal-
macije, Zagreb.
ŠTEFANAC, B., 2008 – Stakleni dilecythos iz Aserije, As-
seria, 6, Zadar, 99-114.
ŠTEFANAC, B., 2009 – Staklene kapaljke s antičke
nekropole Relja u Zadru, Vjesnik za arheologiju i histo-
riju dalmatinsku, 102, Split, 109-127.
ŠTEFANAC, B., 2013 – Stakleni aribali iz Jadera, Archaeo-
logia Adriatica, VII, Zadar, 163-198.
TACIT, 2006 – Anali, preveo i priredio Josip Miklić, Za-
greb.
TABORELLI, L., 1985 – A proposito della genesi del bollo
sui contenitori vitrei (Note sul commercio delle sos-
tanze medicinali e aromatiche tra l’ età ellenistica e
quella imperiale), Athenaeum, 63, Pavia, 198-217.
102
VIKIĆ-BELANČIĆ, B., 1948 – Rimski koštani predmeti
iz Osijeka u Arheološkom muzeju u Zagrebu, Osječki
zbornik, 2/3, Osijek, 36-47.
VIŠIĆ-LJUBIĆ, E., 2002 – Naušnice, Longae Salonae, I,
Split, 217-227; Longae Salonae, II, 122-123.
VITRUVIJE, 1999 – Deset knjiga o arhitekturi, prijevod
Matija Lopac i Vladimir Bedenko, Zagreb.
WATSON, P. A., 2001 – Parody and Subversion in Ov-
id’s Medicamina faciei femineae, Mnemosyne, IV, 54, 4,
Leiden, 457-471.
WEBER, M., 1996 – Antike Badekultur, München.
WEGNER, M., 1939 – Die Herrscherbildnisse in antoninisch-
er Zeit, Das römische Herrscherbild, II, 4, Berlin.
WEGNER, M., 1956 – Hadrian, Plotina, Marciana, Matidia,
Sabina, Das römische Herrscherbild, II, 3, Berlin.
WIEWEGH, Z., 2001 – Metalne narukvice iz Antičke zbirke
Gradskog muzeja Sisak, Godišnjak Gradskog muzeja, II,
Sisak, 13-36.
WIEWEGH, Z., 2003 – Jugoistočna nekropola Siscije, Grad-
ski muzej Sisak, Sisak.
Izvori preuzeti sa http://www.intratext.com/IXT/
LAT0229/ i www.thelatinlibrary.com.
103
 IZLOŽBA / EXHIBITION
Organizator / Organizer
Arheološki muzej Zadar

Autor izložbe / Exhibition Author

Kornelija A. Giunio

Autori likovnog postava / Exhibition design

Kornelija A. Giunio, Mario Duka

Restauracija izložaka /
Restoration of the Exhibits
Josipa Lovrić

Suradnici na izložbi / Professional Associates

Timka Alihodžić, Nikola Cesarik, David Štrmelj

104
 ISBN 978-953-7484-31-6

Cijena kataloga je 50,00 kn.