Scribd Logo
Upload

Welcome to Scribd!

  • Crkva I GS - Šagi Bunić

    Uploaded by

    MarinM12345
    9 views11 pages

    Original Title

    crkva i GS- šagi bunić

    Copyright

    © © All Rights Reserved

    Available Formats

    PDF or read online from Scribd

    Did you find this document useful?

    Is this content inappropriate?

    Report this Document

    Copyright:

    © All Rights Reserved
    Download as PDF or read online from Scribd
    Flag for inappropriate content
    9 views11 pages

    Crkva I GS - Šagi Bunić

    Uploaded by

    MarinM12345

    Copyright:

    © All Rights Reserved
    Download as PDF or read online from Scribd
    Flag for inappropriate content
    of 11
    CRKVA U SUVREMENOSTI PO KONSTITUCIJE ,,LUMEN GENTIUM“ DRUGOG VATIKANSKOG KONCILA Dr Tomislav J. GI-BUNIC Crkva je po svojoj diti eshatoloSka veligina: njezin pravi rasevat, pobjeda i puno dovrsenje jest u eshatonu, na svréetku vremena, kad se zakljuéi sve ovo historijsko dogadanje.' Konaéno ostvarenje Crkve, pot- puno i u svom Cistom obliku, jest u vjeénosti. Taj eshatoloski znacaj Crkve nije dozivio ni najmanje izbljedenjc u konstituciji »>Lumen gent- ium«, on je naprotiv posebno naglagen, 5 narogitom brigom za pojedi- 1. Doumatsku Konstutituciia Lumen gentium navedim tako da rimska brojka aaci po- glavije, prva arapska élanke (koji u dokument progresivno rastu bez obsira na poglavtia), druga arapska odlomke pojedinih clanaka (w samom dokumentu odiomei isu oznaceni brojevi- ma). Hrvatski prijeveci Konstitucije Lumen gentium objelodanjen je u Vjesniku biskupije split. ske 1 makarske, XII (1965) 5—35, Izradio ga je mons. Ivan Mikic. Slovenski prijevod pod na- slovom Dogmati¢na konstituciia 0 Cerkvi izasao je u Ljubliani 1956 (Nadskofijski Ordinatijat) Osim ogromneg bruja dlanaka po revijama i éasopisima, koii se bave konstitucijum opcenite ili kojim pojedinaénim problemom iz nije, dosada je o tom giavnom dokumentu IL vatikanskox koncila objetodanjeno veliko kolektivnu internacionalne djelo, pod vodsivom brazilskox [r njevea G, BARAUNE, u kojemu su sabrani pritozi 57 autora iz 13 zemalja, Prvi je iza8ao iz tiska (lijanski prijevod te knjige, pod naslovom G. BARAUNA. La Chiesa del Vaticano II. Studi ¢ commenti intorno alta Costituzione dommatica »Lumen gentiume. Opera collettiva diretta da — Vallecchi Editore, Firenze 1968, str. XXIV-1346. Slijedi brazilsko izdanje [na portugalskom) zatim francuske (u kolekeiji Unam Sanctam), i na drugim jezicima, Vecina suradaike uw toj knjizi bili su za vrijeme Koneila slurbeni koncilski teoloski struéniaci (periti). a svoie priloge su dali i neki predstavnici nesjedinjenih krséanskiht zajednica. Djclo nema karakter strogo ana litickog komentara Konstitucie Lumen gentium, vee se razraduju gotoro svi problemi koji su vezi s konstitucijom i kojima se bavi konstitucija, tako da ova knjiga postaje velo koristan potreban uvod u éitanje i razumijevanje dokumenta te nevaobilazan instrumenat za njegovo analitike istradivanje. Knjigu navodim ovaku: G. BARAUNA, La Chiesa... Opsegem je manic. ali takeder vio Informativno {| korisno, talijansko kolektivno djelo o ovom dokumentu, izradenio brigom salevijanskih teologa 7 suradnju mekih drugih, koje je objelodanjeno pod nastovem A. FAVALE — M, MIDALI — G, MURARO — U. ROCCO — N. CAMILLERI — D, BERTETTO. La Costituzione dogmatica sulla Chiesa, Torino (Leumann) 1965. str 907, ‘To dielo navodina A. FAVALE, La Costituzione «. « 2. Konstitueija ims cilave poglavlie VIL De indole eschalologica Heclesiae peregrinantis elusque uniene cum Ecclesia caelestic, 0 (om je rijee na Mnogim mjestima u edjelont dokumenty Usp. P. MOLINARI, 5. 1., Lndole escatologica della Chlesa peregriname 1 suol rapporti con la Chiesa celeste, u G. BARAUNA, La Chiesa... sir, HIS-1I53 Gaulor je ng str. NI7—1132 powadio sva miesta ix honstitucije koje se tic eshatoluskug kavaktera Crkvey; N- CAMILLERI, S. 1. B, Natura escatologien deita Chiesa pe namie ¢ a sua unione con ta Chiesa cele Crkva je, prema tome, vjeéna. Ta naga vjera u vjecnost Crkve igra- la je, Gini se, presudnu ulogu u nasem do/vivijavanju krscanstva i Crkve posljednjih stoljeca. NaglaSavajuci vieCnost Crkve mnogi su krééani iz- gubili smisao za kontingentno i povijesno u Crkvi. A vietna je samo eshatolo’ka, nebeska Crkva, Ova zemaljska Crkva uklopljena je u vrije me i u vremenito: »Ecclesia peregrinans, u svojim sakramentima i in- stitucijama, koje pripadaju ovome vijeku, nosi prolazni lik ovoga vije- ka ...<® Nebeska i zemaljska Crkva nisu dvije razlidite i odijeljene stvar- nosti, to je sve jedna Kristova Crkva,' jer ostvarenje nebeske i vjecne prolazi kroz zemaljsku, ali sve ono Sto prvo imamo na pameti kad mi- slimo na zemaljsku Crkyu privremeno je i prolazno, vezano uz povijest Govjeka na zemlji. I papinstvo i biskupski kolegij i sveéeni8tvo i sakra- mentalni Zivot, a da i ne govorimo o kurijama i duhovnim stolovima o kaptolima i konzistorijima, Zupama, redovnickim institucijama, sve je to privremeno, pripada ovome vijeku j 5 njime prolazi.> Apologetske tendencije, uostalom tako razumijive u netom minula stoljeca, obiIno su iskoristavale svijest o vjecnosti Crkve. Nedostatak jasnog razlikovanja i razlu¢ivanja dovodio je do neopravdanog prosiri- vanja pojma vjetnoga na stvari u Crkvi koje su jako kontingentne, dovo- dio je do ukrucivanja isto povijesnih tvorbi kao da su vjeéne. Previse je u Crkvi bilo Ijudi koji su tim neopravdanim — apostolskim — progiri- vanjem pojma vjeénoga u Crkvi bili dovedeni do toga da brane— esto strasiveno i fanati¢ki — zapravo nefunkcionalnost mnogih stvari u ze- maljskoj Crkvi koje bi po svojoj biti i po svome smistu morale biti funk- cionalne. Dolazilo je dotle da smo toboénjom vjeénoscu Crkve branili institucionalne oblike koji su povijesnim razvitkom svijeta bili postali neuspjesni, ak su spreéavali uspjesnost misije i zadatka Crkve. Takvo u FAVALE, La Costituzione ..., str, 777822, — Pastoralna kenstituciia 0 Crkvi u suvremenom Svijetu Gaudium et spes kaze: Ecclesia tinem salutarem et esehatologicum habet, qui nonnisi in Future seecule plene attingi potest: Gaudium et spes, 1, (V, 4), 2 (prta rimska brojka znaci div, druga poglavije, prva arapska Claaak, druga gdloamak lanka), 3.0... Bi pertinent. portat Figu lesia peregrinans, in suis sacramentis et institutionibus, guse ad hoe aevun vm) huis saeculi quae practerit...« Lumen gentinm, VII. 4%, 3 structa et mysticum Christi Corpus, coetus ad 4. sSocietas autem urganis hierarchicis spectabilis ei communitay spiritualis, Ecclesia (ervestris ct Ecclesia covlestibus bonis ditat ut dune res considerandae sunt, sed unom realitatem complexam effermant, quae humane ei divino coatescit elementos. Lumen gentium, 1, 8 1»... alii © discipulis Bius in terri peregei- rantur, alii hac vita funeti purificantur, alii vero glorificantur intuentes ‘clare ipsum Deusn trinum et unum, sicuti est’ (Cone, Florent., Deer. pro Graccis, Denz. 1305); umnes tamen, gradu quidem modogue diverso, in eacem Dei et proximi caritate communicamus et eundem fvmnuny gloriae Deo nostra canimus. Universi enim qui Christi sunt, Spiritum Fins habentes, in una Eeclesiam coalesennt eb invicem cohaerent in ipso (ef. Eph. 4.1610, Lumen gemtam, VIF, 49. Promda ta dva miesta imaiu razligito neposredno usmierenie. Sto se lige problema aa huje odgovaraju, ona se ipak medusobne upotpunjuju iu dru kau isto. 5. Upotrebljavam biblijski termin ovijek« (aibn) radije nego wsvijewe TIL »vrijemee se Gini da precimnije izri¢e one Slo hocemo ovdje reci. Taj izraz, uostalom. upotrebliava i kon= stitucija Lumen gentium. Jasno je, da ovijeks ovdje ne znaé? vremenski razmak od samih stor tinu godina, O bibliiskom snagenia raza oviiek=. osim ckinka 1. SASSE u G. KITTEL, Theolo- gisches Wérterbuch zum N. T., {, NB sls usp. 0. CULLMANN, Christ et le temps, Neuchste Paris str, 31-35; J, FRISQUE, Oscar Cullmann, Une theologie de Uhistoire du. salut [Tomraai| 1980, Casterman. str, 72s} 182 mitiziranje odredenih zemaljskih povijesnih oblika u Crkvi, koje toboze treba uvati i za njih se Zrivovati ma da ne pridonose veéoj tunkcionalno- sti zemaljske Crkve kao spasiteljskog organizma, proizlazilo je iz gubitka poimanja povijesne dimenzije u Crkvi. Govorili smo: »Crkva je vjecna«, oCrkvi se ne Zuri«, »Crkva ima vremena«, da opravdamo povijesnu nepo- kretnost nekih institucija i nezivotnost nekih oblika, kao da Crkva zaista ima vremena j kao da svaka gencracija Crkve nema samo baS sasvim od- reden razmak vremena koji mora ispuniti ginom, u kojem mora ma’ malno predati svoje sile i modi Kristu da izvede baS u ovom narastaju svoje spasiteljsko djelo. Krist je ustanovio Crkvu unutar povijesti Govjectanstva, da ude u povijest kao povijesni faktor, ali s time da transcendira povijest i dovr- Si se u vjetnosti: »Buduci da se mora progiriti na sve krajeve, ulazi wu povijest Ijudi, dok ujedno ipak prekora¢uje vremena i granice naroda.«" Da moze biti povijesni faktor, uci u povijest Ijudi i naroda te sama ima- ti povijest, Krist joj je dao bitno ustrojstvo i snabdio je clementima po kojima ée i u okviru povijesnog zbivanja modi ostati sama sa sobom uvijek identigna te — saéuvavéi svoju identiénost i samosebnost — u povijesnom hodu éovjecanstva djelotvorna.’ Ti su elementi bitno povijes- ni, jer kao takvi ne transcendiraju vrijeme i prostor, makar im je on osigurao trajnu identiénost unutar svih povijesnih promjena, kriza i zaokreta. Ipak on te elemente nije postavio da u svijetu budu samo éu- vani i branjeni kao neke ukrucene veli¢ine, veé da budu povijesno dje- lotvorni i da sami imadu povijest, djelujuci — ne da se zaustavi, vee da se osmisli sva povijest Covjecanstva.* U svrhu Sto bolje funkcionalnosti tih instrumenata, odnosno sred- stava koja Crkva ima od samoga Krista (episkopat,primat, sakramen- ti...) ona je nuzno razvila niz novih i novih oblika, koji svi imaju svo- je mjesto u njezinoj povijesnosti.” Prava ona uspjesnost za kojom Crkv: po svojoj naravi tevi, transcendira povijest, ali je takoder povijesno uvjetovana, pa su joj zato nuZno potrebni novi oblici koji odgovaraju novim povijesnim situacijama u kojima sc nadla ili u koje je usla. No ti oblici nikad nemaju prava da postanu svrhom samima sebi, da se ukrute, pa da Crkva poduzme zadacéu da éuva te oblike radi njih samih — zato Sto su siari i éasni. Njihova je svrha da omoguce historijsku uspjeSnost sredstava i instrumenata kojima je Krist Crkvu snabdio za njezinu povijesnu zadacu unutar razmaka od Uzasaséa do Slavnog do- 6. »Ad universas regiones extendenda, in historian heminum intrat, dum tamen simul tompora et fines pupulorum transcendit, Lumen gentium, IT, 9, 3 7.2... aptisque mediis unionis visibilis cl secialis instrusit«. Lumen gentiam, 1, 9. § Usp. i HHL. 18 1 204 2d 8. Usp. Lumen gentium, i, 13. 2; 1. 17 9. Na primjer za iwvréavanje primata stvoreni su uredi Rimske kurije, tazvedeni oblici diplomatske akclje, Wradeni toliki propisi i nastali mnogi oblich kroz kyje se jelatnost Svete Stolice u razna vremena uéitovala, Sliéno suze ostvarivanie episkonala nastata nova tiiekt, key Jupe, kaptoli 1d. Razni Liturgiiski oblici takeder idu ovamo. 183 e skamene, veé moraju i sami biti podvrgnuti laska." Nemaju prava da s ritmu povijesnog procesa.!! Crkva nema zadaika ni poslanja da stvara Covjecansku povijest." Ona u povijest Covjefanstva ulazi, da je ozdravi, spasi, okristovi. U tom je opravdana autonomija svijeta, Sto Crkva ulazi u povijesne oblike svi- jeta prihvacajuéi ih, a prihvaéanjem ih ofisdavajuci, utvrdujuci i uzdi- inci. »Kako pak Kristovo Kraljevstvo nije od ovoga svijeta (usp. Lv 18, 36], zato Crkva ili Narod Bogji, uvodeci ove kraljevstvo, ne ukida nista od vremenitog dobra bilo je kojega naroda, nego naprotiv njeguje i pre hvacéa sposobnosti ‘ obilja i Cudoredne obigaje naroda, ukoliko je to sve dobro, a prihvacajuci sve to o¢iscuje, ojaéava i uzdize«."" U tom ulaze- aju u ljudsku povijest, u tragenju i nalazenju oblika za Zivotni spasi- tcliski dodir s Govjetanstvom uw svakom stupnju iu sveukupnoj vari- jabilnosti povijesnog procesa, u tome se sastoji povijest Crkve kao na roda Bozjega na zemlji. Neki istiGu kako je u okviru naglog ritma povi- jesnih mijenjanja, posebno u danasnjem svijetu, potrebno da Crkva 10. Odatle je lako uvidjeti smisav i nuzdu suvremene itargiiske obnove, Nije w skladu time mislienje onih koji kao vadatak Crkve u liturgiji prvenstveno isticu éuvanje kulturnih do bara jedne civilizaciie (npr. glazhe, i sligne) 11. Ove dukako ulazi, bar kav komponenta, u pojam reforme Crkve. [pak se puja reforme Crkve redovitiie shvaca i k mjemu se prilaci s druzog stanovista: ne sa strane in- Stitucicnatnih oblika, koji mogu postati ukruceni { nesuvremeni, nega sa strane Tjudi, sobs (i grupa), koje mouu u fivotu postali manje vierne kréganskum ideal, pa nastaje raskorak iv medu onega Sio ney udi Evandelje i onoga Sto u Ziel ostvarujeme i proziviiavamo. Z:to seu wes S tefermom govari ebiéno » povratku k Evandeliu, dok u ove) suvislosti govorime a posuvremenjenju (Vaggiornamento). Ipak su te dvije sivari uyko vezane, idu zajedno mada veci nagiasak mors biti sad na jednem sad na drugom aspektu. Zanemarenje bile jednop bilo drugog cnacilo bi iznevjerenje misiie Crkve, u proporcionalnom stupaju. O pojmu reforme Crkve usp. H. KUNG, Reform der Kirche, u H. FRIES. Handbuch theologischer Grandbegriffe, Miinchen 1962 (Késel-Verlag), str. 822-87; Y CONGAR, Veale et fausse réforme dans V's! Paris 1950; H. KONG, Structures de UEglise. Traduit de allemand. Paris 1963 (Deselée De Brouwer). 2. Sto se te problema i diskusija © Weologiji povijesti — a Sto jew vezi s vim problemom — mistim da je korisno upovoriti na nekoliko naslova iz priliéno obilne literatu: M. FLICK — Z, ALSZEGHY, S. I., Teologia della storia, u Gregorianum XXXV (1994) str. 256— 208 (invrstan informativn’ i kriticki prikay dotadasnje literature j problematike); G. THILS, Orientations de ta théologie, Louvain 1958, str 1S4—162 (kraci prikac problematike); J. DAVID, ‘Theologie der irdischen Wirktichkeiten, u J. FEINER — J. TROTSCH — F. BOCKLE. der Theolozie heute, Einsiedeln 1960, str. 549368, poscbno 560-565 (cbiti_prika problematihe, i pregled literature, st. 567 sla; J. DANIELOU, Essai sur le mystére do histoire, Paris 195% (Seuil); G. THILS, Theologie der irdischen Wirklichkeiten, Sal/burg 1955 ({rancuski original Gijela 6 teologiji povijesti objelodanjen g. 1949); Y CONGAR, Jalons pour une théologie du laicat, Paris 19612, ste. 116—128; J. KUNICIC, Teologija ovozemnih vrednota, u Bogoslovska smotra XXXII (1963), str, 50-62; M. BORDONI, Aspetti storiei det fempo umano, u Aquinas VIIL (1965) sir 5314-74; sanimliivih ideia moze se nadi takoder u L’avenir, Semaine des intellectue’ catholiques (6 au 12 Novembre 1963), Paris 1964 (Fuyard): vidi lakoder P. H. BORAK, Theolo- gia historize in doctrina s. Laurentii Brundusini, u Laurentianum 1 (1950) sir. 31-97. — Za shyacanje © teologiji povijesti uw pravoslavne} teologiji: P. EVDOXIMOV, L’Ortodessia, Dulogna 165 CIE Mulino), str, 439469, posebno 457 st. (prijevod s francuskoga), B. Cum autem Regnum Christi de hoe munde wun sie (el Jo 18, 367, ideo Eeclesia seu Fopulus Dei, hue Regnum inducens, nihil bene temperali cuiusvis populi subtrahit, sed © con tru tacultates 1 copias moresque populorum, quantum bona sunt, Tasct eb assimit, essumicndy vero purificat, roborat et elevate, TLaumen gentium, (1, 184 predstavlja jedan elemenat stabilnosti.! Zato bi Crkvi bila potrebna jedna doza konzervativizma. I u tome ima zrnce istine. Ipak ne smijemo zaboraviti da u samom Covjecanstvu kao takvom — in ordine naturae — postoji napetost izmedu teZnje za napredovanjem i Zelje za stabiliza- cijom i ofuvanjem ste¢enih pozicija. Crkva, koja ima zadatak da to- vjeka prihvati kako bi ga pobozanstvenila, ne bi niposto smjcla davati dojam da naéelno dréi stranu onih koji Zele pod svaku cijenu mirova- nje bez problema i bez rizika, veé da prihvaca Govjeka sa svim njegovim legnjama koje nisu po sebi zle. Taj je zadatak teZak i zahtjevan, jer iziskuje neprekidnu budnost i neutrudivo rasudivanje: ali on odgovara naravi Crkve kao naroda Bozjega koji je od Krista poslan u sav svijet da bude orude spasenja sviju. Crkva, dakle, na zemlji — Ecclesia peregrinans — ima da Zivi stalno u suvremenosti, da bi time Sto bolje ostvarivala svoju eshatoloskost. Suvremenost njezina nije zapravo drugo ve prodivijavanje viastite svo- je prave povjesnosti. Crkva je u suvremenosti kad uspije Sto dublje uéi u svaku povijesnu situaciju, u svaku civilizaciju, u srce i u dah svojih suvremenika. Ona to ne moze druk¢ije ve¢ da njih prihvati, s ljubaviju j do srii, pa da im onda saopéi Rijet i posreduje Milost. Ukoliko Crkva tro8i sile da éuva neZivotne povijesne oblike, koji ne omoguéuju dodir sa suvremenom civilizacijom i suvremenim ljudima, ona oéigledno u tom vidu manje ostvaruje svoju viastitu povjesnost.i unosi manji ljud- ski — to jest povijesni — ulog u vlastitu transcendentainu ili eshatolos- ku uspje§nost* Iz ovoga je vidljivo da Crkva svagda ostvaruje bar neki minimalni stupanj suvremenosti, jer je to spojeno sa samim njezinim bi¢em kao oruda.kojim se Krist sluzi da vodi ljude k spasenju. Bog je éuva da ne otpadne od vjernosti? Ipak Sto je vise u njoj povijesno mrtvih i ne- funkcionalnih elemenata, ona je manje suvremena, zato manje uspjeéna. Ulazenje Crkve u povijesno zbivanje u Covjetanstvu jest Zivo i Zi- votno ulazenje na cijeloj liniji onoga po temu je Crkva povijesna. Cita- va Crkva kao organizirano dru&tvo, sa svime Sto ima u okviru pojavno- sti i Sto se kao pojavno mo%e otitovati, treba da nastupa kao suvremeni- 14. J. DANIELOU. L'oraison probleme politique, Paris 1965 (Le Signe, Fayard), str. 139-151 15. eftaque populus ille messianicus, quamvis universos homines actu non comprehendat ef non semel ut pusilla: grex apparest, pro toto tamen genere humano firmnissimum est germen unitatis, spei ct salutis. A Christo in communionem vitae, caritatis et veritatis constitums, ab Fo etiam ut instrumentum redemptionis omnium adsumitur, et tamquam lux mundi et sal terrae (cf. Me 5, 13-16), ad universum mundum emittitur« Lumen geatlum, I, 9, 2. 16. To se, dakako, ne smije jednostrano i simplicisti¢ki shvatiti (emu su Ijudi deste skloni) Kao da je sud i misljenje suvremenika kao lakovo Kompetentno u ocjeni, koji su oblict zastarjeli i nefivotni. To ne ovisi o tome da li se neite danainjim Ljudima svida ili im se ne svida, veé vie 0 tome da li ih Cosize i zahvaca, i mijenja, i popravija, i podize. Ne radi se samo o tome da Crkva bude stwremenica bilo kakva, veé da ona bozansko posreduje suvreme- nom narastaju, to jest da bude suvremenica uvijek vjerna vjegnome. Usp. B, HARING, Tradition et adaptation a Ia lumiére du mystére de "Incarnation, u J. BETZ — H. FRIES, Rglise et tra- attion, Le Puy-Lyon 1963 (X. Mappus), str, 233244 17. »Per tentationes vero et tribulationes procedens Ecclesia virtute gratiae Dei sibi a Do- mino promissae confortatur, ut in infirmitatc carnis a perfecta fidelitate non deMiciat, sca Domini sui digna sponsa remaneat, et sub actione Spiritus Sancti, seipsam renovare non desi- nat, donee per crucem perveniat sd Tucem, quae neseit occasume. Lumen gentiwm, 1, 9, 3 BS 3 185 ca svake Ijudske generacije, koja se tako reci pormalno krece u svim po- vijesnim sredinama. Reci ¢emo jos vise: Crkva kao organizam treba da Zivi, giba se i raste u svakoj civilizaciji i svakoj ljudskoj sredini kao oduhovijeniji — pa zato savrSeniji — dio te sredine: ne kao strano tije lo, veé kao osmisljenje — vise i pozeljnije — te sredine. Jer gratia per- ficit naturam. Zato ovo pitanje o Crkvi u suvremenosti, o Crkvi kao suvremenici svake generacije i svakoga svijeta, nije neSto Sto bi se ticalo samo onih koji u Crkvi drze u rukama vodstvo ili koji su inaée posebno posveéeni specifignijim unutragnjim ciljevima ili potrebama Crkve. Koncif nas poduéava o neophodnosti uloge svakog vjernika u toj stvari. Suvreme- nost Crkvi osiguravaju takoder — i to narotito — laici. Laici vizvrSa- vaju u Crkvi iu svijetu prema svojoj ulozi poslanje éitavog kr8¢anskog naroda«.* Dapaée na laike na poseban natin spada da sve vremenite stvari, uz koje su usko vezani, tako rasvjetljuju i ureduju, da se sve to stalno zbiva i raste secundum Christum te bude na hvalu Stvoritelja j Otkupitelja.!® »Vjernici dakle moraju priznati intimnu narav i vri- jednost svega stvorenoga i upravijenost svega na hvalu Boéju, te se ta koder vremenitim poslovima medusobno pomagati za svetiji Zivot, tako da svijet postane prozet duhom Kristovim, pa da uspjeSnije dostizava svoj cilj u pravednosti, ljubavi i miru. U izvravanju te duznosti opéeni- to laicima pripada posebno vazno mijesto.<®” Da Crkva doista i u punini pravo proZivljava svoju povjesnost, nije dosta misliti na ulogu klera: Zivo i Zivotno zalaganje laikata ovdje je bitno. Crkva je Zivotno uSla u jednu civilizaciju i u jedno povijesno zbivanje istom onda kad ona kao narod Bo%ji u #ivom jedinstvu prozivljava svoju erkvenost i svoju pri padnost odredenoj civilizaciji i odredenoj povijesnoj epohi. Ako vjerni- ci Zive na dva razli¢ita kolosjeka i ako osjecaju podvojenost izmedu svo- je pripadnosti Crkvi i pripadnosti odredenom narodu, kulturi, vremenu — bilo da su vise odani jednom ili drugom — u tom slutaju nastaje ozbiljno pitanje je li Crkva zaista u suvremenosti, da Ji zaista ostvaruje svoju povijesnu dimenziju kako odgovara njezinoj naravi i poslanju! 18. ».., pro parte sua missionem tottus populi christiani in E« cente. Lumen gentium, IV, 31, 1 19. »Ad ills ergo peculiar! modo spectat res temporales omnes, quibus arcte coniunguntur, ita illuminare et ordinare, ut secundum Christum jugiter fiant ct crescant et sint in Taudem Creatoris et Redemptoris«. Lumen gentium, IV, 31, 2. 20. »Fideles igitur totius ereaturae intimam naturam, valorem et ordinationem in laudem Dei agnoscere, et per opera etiam saccularia se invicem ad sanctiorem vitam adiuvare debent, it ui mondas spirit Christi imbuntur atque in justitia, caritate et pace finem strum effieacius at tingat. In quo officio universaliter adimplendy laici praecipuum locum obtinent. Lumen gentium, IV. 36, 2, 21. Kazemo waastaje pitanjes, a ne tvrdimo naprosto dau svakom takvom sluéaju take Jest, jer na 2alost ne samo pojedinci vec u neku ruku i civilizacije mogu poprimiti navike usvojiti natine postupanja koji nisu posve u skladu s moralnim zakonom i s pravim dostojan stvomt Covicka Kao moralnog bia i Kao slike Bogje, Usp. past. konst. Gaudium et spes, 1, I, 13; 1, 11, 27:4, THE, 37... Posebno je razuman oprez potreban u toj stvari u okviriraa danainjc civilizacije, kad igvantedna sredstva Komuniksclja medu [judima omogucuju da se umjetnby naginom stvori i nametne, protiv intimnog svjedovanstva savjesti, odredena moda govorenis snisljenja i reagiranja, jedna psihoz kojoj se pojedinac tesko otimlje. Zato je ove os jedan jc © Kome govorimo u tekstu samo do neke stanovite imjere pouzdan kriterij za procienu nase pitanja, a nikada sam za sebe — bar uw danasnje wijems — devolian sia et in mundo exer- 186 Odnos Crkve prema vremenitom bio je tamo od srednjeg vijeka pro- matran preteZno u znaku odnosa izmedu dviju viasti, duhovne i vreme- nile, to jest crkvene i drzavne. To je bilo u stilu precjenjivanja jurid nog elementa, toliko anskom Zapadu. Konstitucija Luient gentiunt zacrtava novo usmjeravanje u prozivljavanju toga odnosa izmedu Crkve — naroda Bozjega i svega vremeniioga2? Nije vise u prednjem planu kategorija viasti i gospodstva, nego kategorija sluzenja po Duhu, cZivljavanja. Zivotno ostvarenje punine crkvenosti i izrazenje Kristova misterija u Zivim oblicima odredene civilizacje i u odredenom ritmu povijesnog toka, to znaci prisuinost i suvremenost Crkve sa svakom ge- neracijom, to znaéi oZivijavanje Ijudske povijesti bozanskom snagom Sto je Crkva posreduje i od koje Zivi, to je slu%ba Crkve éovjeéanstvu. Stapanje bozanskoga s ljudskim, onoga najtrajnijega s onim najkontin- gentnijim: omoguéavanje da se kontingentno ljudsko pobozanstveni i zadobije transcendentalnu vrijednost. Dok nam konstitucija Lumen ge- ntium tako skreée pogled s odnosa izmedu Crkve i svijeta, koji je bio obiljezen kategorijom vlasti pa je bio zato su%en na nosioce vlasti (pa, pu, biskupe), i upravija nase o¢i na Zivotni dodir i prodiranje u svijet cjelovitog organizma Crkve, zive zajednice Crkve kao totaliteta, ona nam samim time jace evocira u svijest instrumentalnost Crkve u tom djelu a upozorava na aktivnu prisutnost Bozju koji po Kristu u Duhu Sveto- me kroz Crkvu ulazi u povijest Ijudi i ostvaruje to pobozanstvenjenjc ljudskoga. Crkva je »universale salutis sacramentume”’, »znak i orude jniim- nog sjedinjenja s Bogom i jedinstva svega ljudskoga rodac,2' »instru- mentum redemptionis omniume."* Krist, »sjedeci o desnici O¢evoj, ne- prekidno djeluje na svijetu da ljude dovede k Crkvi i da ih kroz nju uve Sa sobom poveze, te hraneci ih viastitim Tijelom i Krvlju uéini dio. nicima svoga slavnoga Zivota«.** Duh Sveti, sto ga Krist Salje u Crkvu, stalno u Crkvi i kroz Crkvu djeluje. To je transcendentni BoZji zahvai u povijest Ijudi kroz povjesnost Crkve. Krist po svome Duhu Crkvu poti- ée, ravna i vodi, o#ivljuje i Gini je smionom da poduzme nove pristupe 22, G, MARTELET, La Chiesa ¢ M1 temporale: verso una nuova concezione, 1 G. BARAUNA La Chiesa... , 541560, 23. Lumen gentium, Vit, 48, 2 mentum seu Signum et jnstrumentum ium, 1, 1 24, »Cum autem Ecclesia sit in Christo veluti sa intimae cue Deo unionis totiusque generis humani unit ie, Lumen ge 25. Lumen gentium, 1, 9. 2 26, «Christus quidem exaltatus a terra omnes Wari ad seipsum (ef. fo 12. 52 yes vesurgenns ex martuis (cf, Rom 6,9) Spiritum suum vivificantem in discipalos immisit et per eum Corpus suum quod cst Ecclesia ut universale salutis. sacramentum cons sedens ad dexteraa Patric continuo operatur in mundo nt homines ad Feclesiam perducat arctiusque per eam sibi coniungat ac proprio Corpore et Sanguine ills nutriendy gloriosae vilae suse Faciat esse parti- cipes. Restituiio ergo quam promissam expectamus, jam incepit in Christo, provehitur in atis Spiritus Sancti et per Eum pergit in Eeclesia in qua per fidem de sensu quoque vitae no: strae temporalis edocemur. dum opus @ Patte nobis in mundo commissam cum spe éucuroram fcimus ct salitem nostram operamur (cf. Phil 2, 12)e, Lumen gentium, bonorum ad Fine pe VII. 48, 2, — P. SMULDERS, La Chiesa sacramento della salverza, u G. BARACNA, La Chiesa. . str 353386, 187 k ljudskome. Kad Crkva govori Rijeé, to je Duh koji govori kroz nju. Kad Crkva éini spasiteljske geste, to je Krist koji Duhom svojim kroz nju izvrSava te geste. Bi je zahvat aktualan. ovdje i sada, i Crkva je prva pozvana na pozornost da vjerom prihvati Rijeé i da bude zahvace- na i ponesena spasiteljskom silom. Jer nije samo instrumenat spasenja veé, kao narod Bodji, takoder zajednica spagenih. Ali nije samo zajedni- ca spagenih, nego i instrumenat spasenja. Zato njezina povijest nije sa- mo djelo ljudi, ve¢é kroz njezinu povijest Bog ostvaruje povijest spase- nja svijeta. Ulazeci u povijesna zbivanja Covjecanstva i uklapajuci se u Ijudske povijesne oblike, Crkva ostvaruje svoju vlastitu povijest odu- hovljujuéi i osmiéljavajuci povijest Govjeéanstva. A ta njezina povijest jest povijest spasenja koju ostvaruje Bog. Njezino ulazenje u povijest svijeta jest kao neko omogucenje da Bog kroz nju izvrsi svoj spasitelj- ski zahvat u povijest svijeta2? Crkva, dakle, koja je u suvremenosti ne znaci drugo nego Crkvu ko- ja tako profivljava svoju povjesnost u odredenom povijesnom razdob- lju da omoguéuje Bogu da kroz nju snaino progovori suvremenom na- raStaju. Bez obzira da li se ona svidi tome naraStaju ili ne. Radi se o tome da svoju povijesnu prisutnost u tome narastaju tako savrSeno os- tvari da ne bude zapreka Bogu da tome naraStaju progovori i pristupi, veé da maksimalno realizira svoju instrumentalnost u sluZbi Bozjoj i u slusbi éovjecansiva. Bog kroz nju, upravo kroz njezinu povjesnost, os- tvaruje ciljeve spasenja koji transcendiraju povijesno, koji su eshato- loski. Tako je razumljivo na koji natin Crkva ostvarujuci u potpunosti svoju povjesnost, to jest dosiZudi svoju suvremenost, realizira zapravo svoju eshatolo’ku dimenziju. Da bi narod Bodji dostigao svagda svoju suvremenost, on mora mo- triti »signa temporum«.?* U znakovima vremena mi mozemo Citati Sto Bog od nas kao svojih vjernika traZi da izvedemo kako bismo u svakom vremenu bili suvremenici — ne samo suvremenici u vulgarnom znate- nju te rijeci, veé uéesnici u ostvarivanju suvremenosti spasenja. Mogao bi se tko smutiti: nije li previse uloge u povijesti spasenja dano ljudima — narodu Bozjemu? Ako je ovo dustizavanje suvremeno- sti Crkve u jednoj odredenoj generaciji zapravo dijelo Ijudi, nije li Bog ovisan © Ijudima u svojim zahvatima u Ijudsku povijest — bar sada u vrijeme Crkve — to jest u svojoj povijesti spasenja? Ne, jer inicijativa je svagda u rukama Bogjim. Bog iznenada svojom posebnom milosnom silom, svojim munjevitim bljeskom, pokrene pojedince u Crkvi i cijelu Crkvu da osjete potrebu za postignucem takve suvremenosti! Najbolji nam je primjer sam Papa Ivan XXIII! Ljudi su velikim dijelom skloni stabilizaciji. A ovdje se, povrh toga, ne radi o nekom jednostavnom 27, Razumije se, 10 vomogucenjea ne zbiva se dex Boje pomuci — zalvata Bozje milosii To je misterij Bogjeg milosnog dielovanja i Covjekova sudjelovania. 28, »... per omne tempus Ecclesiae officium incumbit signa temporum perserutandi «t sub Evangelii luce interpretandi; ita ut, modo unicuique generation accomodate, ad perennes hominum interrogationes de sensu vitae praesentis ef futurae deque earum mutua relatione res. pondere possit, Oportet itaque ut muncus in quo vivimus necnon cius expectationes, appetitionss et indoles saepe dramatica copnoscantur ct intebiganturs. Gaudium et spes, Expositio introda- tive, 4 188 mMijenjanju ili prilagodivanju novome, vec se radi o zahvatu da Bozje postane suvremeno u ovom novome! Zato ne samo da nije tudo Sto se dogadaju ustajalosti i nepokretnosti nego je ¢ak otigledno da se ovo dostizanje suvremenosti ne moze ostvariti bez milosne pomodi Bozje! Ovo koncilsko zakoraéenje prema tome da Crkva dosegne suvre- menost predstavlja zbog toga izvanredan dogadaj u povijesti spasenja, osobit zahvat BoZji u povijest svijeta. Veligina toga dogadaja jace ée nam bljesnuti pred otima ako uotimo jednu osebujnost i u nekom smi- shi novost koja je vezana uz ovo otkrivanje povijesnoga Crkva je dosad u dvijetisuégodisnjoj svojoj povijesti u éovjecan- stvu u koje je ulazila, izvan sebe same kao definirane organizacije, vi djela uglavnom pojedince kojima je pristupala, za koje je bila zabri- nuta, koje je trebalo obratiti i privesti k spasenju. Od velikih povijesnih tworbi u koje se grupiraju judi ili u kojima se judi nadu kao u velikim okvirima Zivota, Crkva je kao svoga sugovornika kome treba pristupiti i kao takvoga ga priznati, vidjela samo dréavu. Dréavu je Crkva priznava- la is njome kao takvom stupala je u razliéite vrste dodira, koji su tokom stoljeca zauzimali vrlo razligite dimenzije. Druge velike zajednice, gibanja i pokrete, u kojima su zahvacena ogromna mnoitva ljudi, Crkva uopée ni- je pokuSavala pozitivno ocijeniti i uzeti kao potencijalne sugovornike pa da poekuSa s njima doci u dodir, da ude u njihovu povijest, da i njima kao takvima na neki nacin postane suvremenicom.”” U svojoj zauzetosti za eshatoloskom uspjeSno8¢u, kao svojim bitnim zadatkom koji nitim ne smije biti usporavan, Crkva je driala da mora obratiti na Kristov put pojedince, omoguéiti vjetno spasenje pojedinaca, Crkva je mislila da nema vremena za priznavanje i pristupe k ovim povijesnim tvorbama. Sve bi to usporavalo rad na individualnom spasavanju dua. Crkva ni- je nikad nijekala da ima pozitivnih clemenata u tim povijesnim tvorba- ma (duhovnim grupama, gibanjima, zajednicama), ali su se kréani bo- jali u savjesti da pristupe pozitivnom ocjenjivanju tih eiemenata u po- vijesnoj suvremenosti, jer se Cinilo da ce time odlodZiti individualno obra¢enje pojedinaca. Ovim koncilom Crkva poduzima taj velik novi ko- rak, koji jo8 nikad nije poduzela. Odreduje svoj stav prema duhovaim gibanjima, grupama, zajednicama.*’ PrijaSnji stav znatio je vise ili ma- nje oéckivanje i Zelju da se sva ta gibanja i zajednice same u sebi raz- rijeSe, rastepu, razdruze, a pojedinci da nadu svoje mjesto u Crkvi kao u neéemu za njih povijesno posve novome. Praktigki je to znatilo zani- jekanje njihove dotadagnje povijesti. 2. Te se misti prrensiveno nia veka seligiorna gibanja 1 civilivaciie prorere odredenim religioznim shvacanjem kao takove. Na pr. islam, budizam, hinduizam. 30. Ponajprije prema krScanskim nesjedinjeuim grupama i gibanjima kao takovima, a 73 tim prema nekrééanskima, pa i prema samim ateisti¢kim gibanjima. Temelji su postavijenj vee u dogmatskoj konstituciji o Crkvi Lumen gentlum u drugom pogleviju o Nareda Bozjemu (

    You might also like