lade inte poremene donno het es Pa = ‘deeae ay ie ‘yhove ‘postave Dio drugi ‘Thomas Hobbes Levijatan 26. Dok su neke plate évrste i proizlaze iz javne riznice, druge su povremene i proizlaze iz vrSenja sluzbe za koju je plaéa odredena. Ova ddruga je u nekim slu¢ajevima Stetna po dréava kao u sluéaju pravosuda. aime, tamo gdje zarada sudaca i sluBbenika suda proizlaz iz kolitine sporova koje razmatraju, tamo nuZno nastaju dvije nepogodnosti,Jedna je poticanje sporova, jer Sto je vise sporova, to je veci dobitak; druga pofiva na sukobu nadleénosti, buduei da svaki sud privladi sebi Sto je moguée vie sporova. No, u obavljenim uslugama nema tih nepo- godnosti, jer u njima se zaposlenost nikako ne mote poveéati vlasti- ‘im naporom, 27. Do sada sam ilagao narav ovjeka (onako kako su ga gordost i stale strasti nagnale da se podtini viadavini) zajedno s velikom moti jegovoga vladara koga sam usporedio s Levijatanom, uzimajuéi wa usporedbu iz dvaju zadnjih stihova 41. glave Knjige o Jobu, adje Bog, ustanovivii veliku silu Levijatana, naziva ovoga kraljem gordi: Nitta sligno, veli on, na zemlji ne posojt i nti je tho tako neustrativ. Ina najotie on svisoka gleda, kral je stakome, i najponosnijem. No, buduéi da je smr- tan i podlozan propadanju, kao Sto su sva druga zemaljska stvorenja, {i buduéi da je ono dega bi se on (premda je na zemlji) trebao bojati u rebesima i je bi zakone trebao sluSati, usljedecim poglavima govorit 10 njegovim bolestima i uzrocima njegove smrtnosti, te koje pritodne zakone je dudan slusaci. Poglavlje XXIX. O onome &to slabi drzavu i vodi njezinu raspadu!3s 1. Tako nigta Sto dine smrenici ne mote biti besmrtno, ipak, kad bi judi koristli razum koji svojacaju, njihove bi driave moéda bile sigurne od propadanja zbog nutarnjih bolesti. Po naravi svoje uspostave drzave su ‘namijenjene da opstanu jednako dugo kao i Govjeganstvo ili kao prirod- ni zakoni ili pak kao sama pravda koja im podaryje Zivot. Otuda, kad budu dovedene do raspadanja, i to ne zbog sile izvana veé bog 216O dreavi Poglavlie 29. unutrainjeg nereda, krivica ne le#i na Ijudima kao gradi, veé kao gra- diteljima i uredivatima dréava, Naime, kad se ljudi na kraju zamore od medusobnog ervenja i rusenja i zaele se svim stem udruditi u jednu Evrstu i trajnu agradu, ipak zbog nedostatka umijeéa da stvaraju pri- kladne zakone da bi njima uredili svoje djelovanje, ce zbog blagosti i serpljenja u podnofeaju grubih i muénih trenuraka svoje veitine u ne~ stajanju, oni se bez pomoéi nekog vrlo vrsnog graditelja mogu ok ti samo u neku suludu geadevinu koja ée se, izdrZav8i jedva njihovo vlastito doba, jamagno srufiti na glave ajihovih poromaka. 2. Stoga éa medu slabosti dréave ubrojiti na prvom mjestu one koje izrastaju iz nesavrSene uspostave i koje sliée bolesti prirodnog tijela, a koje proizlaze iz urodenih manjkavosti. 3. Jedna od nih jest ta da je onaj sho sreka dobitikraljestve ponekad zado- ‘nljan i s manje moti nego Ito je nuino potrebno za mir i obranu driave. Ovud, ako radi javae sigurnosti ponovo treba preuzeti obnafanje jednom oseavijene vlasti, dogada se da to nalikuje nezakonitom éinu, koji potom (kad doce prilika) navede veliko mnostvo na pobunu. Tako su isto tjela djece, rodene od bolesnih roditelja, sklona ili preranom umiranju ili &¥cenju od lotih svojscava, polucenih iz kvarnog zaée¢a, izbijanjem Zudi iikrasta, Cak i kad kraljevi samima sebi odreknu takvu porrebnu mo, +o se ne dogada uvijek (veé samo ponekad) iz neznanja o tome Sto je potrebno za preuzetu sluzbu, veé esto u nadi da ée je ponovo zadobiti kkad im se ushtjedne. To nije mudro razmisljanje. Jer, one koji ih budu diali za njthova obeéanja, te ée protiv njih podréavati strane dréave koje e, radi dobea svojth vlastitih podanika, propustiti malo prilika da orlabe ‘dravu svojih susjeda, Tako je Thomasa Becketa, nadbiskupa od Can- cerburyja, papa podr#ao protiv Henryja II, buduéi da je Vilim Osva- jag, kad je bio prihvaéen, ukinuo podloznost svesenstva nakon ito je prisegnuo da neée narusitislobodu rkve, Tako su i Francuzi podréali barone u ajihovoj pobuni protiv kralja Ivana, nakon Sto je Vilim Rufus (da bi dobio njihovu porporu kod preno¥enja nasljedstva sa svog sta~ rijeg brata na sebe) uveéao njihovu moé do takvog stupnja da ona vile nije bila sukiadna s vehovnom vlast. 4. To se ne defava samo u monarhijama. Iako je geslo stare rimske deBave glasilo Senat i rimski narod, ni senat ni narod nist zahijevali pot- ‘punu vias, je najprijeizazvalo pobune Tiberija Grakha, Gaja Grak- hha, Lucija Sacurnina i drugih, a porom ratove izmedu senata i naroda a7 Marja pslune flatPriva sud 0 ddbrom i clon Print “ae Dio drugi ‘Thomas Hobbes Levijatan pod Marijem i Sulom, te ponovo pod Pompejem i Cezarom, sve do potiskivanja demokracije i uspostave monarhije. 5, Atenski narod se obavezao na odricanje od jedne jedine radnje, a ca je bila da nitko, pod prijetnjom smrti, nije smio predloziti obnavijanje rata za otok Salaminu, Pa pak, da Solon nije postigao da ga proglase udim'6 da nije svojim ponaganjem i izgledom ludaka upravo to pred- Jagao okupljenom narodu u stihovima, Atenjani bi imali stalno sprem- ‘nog neprijatelja pred samim vratima svoga grada. Na takve nezako- nitosti i smicalice primorane su sve drZave koje makar imalo ogranite svoju mot 6.37 Na drugom miestu vidim bolt dréave koje nastaju iz otrova bun- ovnizkih uéenja, od kojih jedno glasi da je suaki privatni Gvjek sudac dobrog i nog djelovanja. To je istinito u uvjetima puke prirode gdje nema sgradanskih zakona, a takoder i pod gradanskom vladavinom u sluta- jevima koji nisu odredeni 2akonom, Inaée, o¥igledno je da je mietilo dobrih i zlih radnji gradanski zakon, a sudac u tome je zakonodavac koji je uvijek predseavnik dréave. No, prema onom laénom uéenju Ijudi su skloni tome da sami raspravljaju i osporavaju zapovijedi driave ida ih ;potom ili sluaju ili odbacuju, kako po svojoj privatnoj procjeni budu deiali prikladnim, Time se driava rastate i sali 7. Drugo uéenje, protivno gradanskom drustvu jest €o da je grijeb sve Jo netho uni prtiv woe sayjesti, Ono potiva na pretpostavci da je svatko sudac dobrog i zlog. Jer, netija savjest i netija prosudba jesu jedno te isto, i kao Sto sud mode biti pogreian, tako isto moze biti i sayjest. Seoga, premda netko tko nije podéinjen nikakvom gradanskom zakonu grijeSiu svernu Sto Cini protiv svoje savjesti, buduci da slijedi samo pra- vilo svog razuma, tako ipak ne stoji s onim tko divi u dréavi, jer tu je zakon javna savjest po kojoj je veé pristao da bude voden. Inaée, uz takvu raznolikost kakva postoji medu privatnim sayjestima, koje nisu nigta drugo do privarna maijenja, driava nuéno mora propasti, a nitko ne slusa vrhovnu vlase vise nego Sto se njemu ini dobrim. 8. Takoder se obitno nautava da se tera i svetst ne pstit ulenjem i raze ‘mom, vf natprivodnim ndabnjivanjem i ulijevanjem duba. Pritwatimo lito, ne vidim zaito bi itko trebao davati razlog za svoju vjeru i za8to svaki krSéanin ne bi ujedno bio i prorok, i zaSto bi itko trebao uzeti radije zakon svoje zemlje 2a pravilo svoga djelovanja nego svoje vlastito na- dahnuge. Tako opet padamo u gresku da preuzimamo na sebe sudenje a8Odeiavi Poglavlie 29, 0 dobra i zl, ili pak da za suce u tome postavljamo one pojedince koji tvrde da su natprirodno nadahnuti, sve do raspada svake gradanske vla~ davine, Vjera dolazi kroz shufanje, a sluanje kroz dogadaje koji nas vode uu nazognose onih Koji nam govore, a sve te dogadaje izvodi svemoguéi Bog. Pa ipak, oni nisu natprirodni, ve¢ su samo nevidljivi zbog velikog broja dogadaja koji se steknu u svakom pojedinatnom uéinku. Vjera i svetost doista nisu éesti, no ipak nisu ni éudesa, veé se prenose obra- zovanjem, odgojem, popravljanjem i drugim pritodnim natinima na koji ih Bog iavodi prema svome izboru i u vrijeme koje smatra pri- Kladnim, Ta eH mnijenja, pogubna 2a mir i viadavina, proistjeéu u ovim krajevima iz ezika i pera neukih bogoslova, koji, spajajudirijeti iz Sve- toga pisma nesukladno razumu, éine sve Sto mogu kako bi uyjerili ude dda svetost i prirodni ranum ne idu zajedno. 9. Cetwrto maijenje, protivno prirodi driave, jest to da onaj tho ima rbownn vlast porpada pod gradanski zakon."°* Istina je da su svi viada podlozni prirodnom zakonu, jer takvi zakoni su bozanski i ne moze ih ukinuti ni jedan Zovjek i ni jedna drZava. Ali on nije podlozan zakoni- ima koje doncsi sam vrhovni vladar, to jest, sama drZava, Jer, biti po- dreden zakona znadi biti podreden dréavi, to jest, predstavniku vthov- ne vlasti, to jest, samome sebi. A to nije podredenost, ve¢ sloboda od zakona. Buduéi da ta pogreska postavlja zakon iznad vladara, ona postavija i suca iznad njega kao i silu da ga kazni, a to znadi postaviti novog vrhovnog vladara, i opet, iz istog razloga, treeg da kainjava ‘onoga drugog, i cako neprestance bez kraja, sve do pomutnje i raspa- da driave. 10. Peto uenje koje vodi raspadu dréave jest ca suaki privatnicovjel ima sakvo apsolutm vlasnfteo nad svajim dobrima da istljéuje prave vrbovnog ‘ladara. Doista, svatko ima neko vlasnistvo koje iskjuéuje pravo svako- ‘ga drugog podanika, ali ga ima samo na temelju vrhovne viasti ber dije zabtite bi svatko drugi imao jednako pravo na to isto. Iskljuti li se time takoder i pravo vehovnog vladara, on ne mode vrSitisluzbu za koju je postavljen, ato je braniei ih i od stranog neprijatela i od medusobnog nanoSenja Stete; dosljedno tome, dréava vige ne postoji 11. Ako vlasnigtvo podanika ne iskljuduje pravo vrhovnog vladara na njihova dobra, onda jo mane iskljucuje pravo na njihove pravosudne i iaveine sludbe u kojima predstavljaju samog vthovnog vladara, 29 Prkinjvanje nue oat pada okonina Fripisivane pslunog aia pxlnicinaaboot Opera enced eda Oponatanie ‘Gike Rinne Dio drug ‘Thomas Hobbes Levitan 12. Postoji Sesto uéenje, posve i izravno suprotno biti dréave, a to je da se wrhoona vlast mate padijeliti. Naime, So znati podijeliti moé dréave nego rastoviti je, jer podijeljene sile medusobno se uniStavaju. Sco se pak tie tih udenja, najéesée ih se opaéa kod nekih od onih Sto se bave zakonom po pozivu i nastoje utiniti ljude ovisnim o svojim uéenjima, ane od zakonodavne viasti 13. Poput krivih uéenja i primjer drugatije vladavine u nekoj susjed- 1noj drZavi navodi jude ponekad na promjenu postojeceg oblika. Tako je tidovski narod bio ponukan da odbaci Boga i da pozove proroka Samuela za kealja prema obigajima drugih naroda, Isto tako su manji ‘grtki gradovi bili neprestano smuéivani pobunama aristokratskilh ili demokeatskih stranaka; eako je u gotovo svim dr¥avama jedna strana hejela oponafati Lakedemonjane, druga opet Atenjane. Ne sumnjam da danas mnogi utivaju gledajuci ove posljednje neprilike u Engleskoj, jet oponaéaju Nizozemsku misle¢i da je 2a bogaéenje dovoljno samo ppromijeniti vladavinu, kao Sto su uéinili oni, Jer, ustrojstvo same Ijudske prirode podlo2no je Zelji za novorarijama, pa stoga, kad ih na to izazi- ‘vaju susjedi koji su se upravo time obogatili, onda je nemoguée da judi ne pristanu uz one koji ih nagovaraju na promjenu i da ne prigrle prve poferke nereda (premda se grdno razaloste zbog nastavljanja), poput toplokrvnih Zivotinja koje se, kad dobiju svrbee, éeSu vlastitim nokti- ima sve dok vige ne mogu izdréati bol. 14, Sto se tige pobuna, napose u monarhijama, jedan od najéeStih wzr0- ka tome jest gitanje knjiga o politic i povijesti starih Grka i Rimljana. Odatle mladi Ijudi i svi koji nisu opskrbljeni protusredstvom évrstog razuma, poludivsi jak i zadivljujuéi dojam o velikim ratnim podvizima njihovih vojskovoda, dodu na dopadljive ideje io svemu drugome Sto su ovi inate udinili, ine misle da njihov napredak proizlazi iz medu- sobnog natjecanja pojedinaca, ve¢ iz vrlina samog narodnog oblika vla- cdavine, i ne uvadavaju pri tome neprestane pobune i gradanske rarove uuzrokovane nesavrenstvom njihove politike. Iz Zicanja takvih knjiga, ‘velim, judi posedu za ubijanjem svojih kraljeva, jer grcki i latinski pisci uw knjigama i govorima o politici prikazuju to dopustenim i pohvalnim kkod svakoga, pod pretpostavkom da taj nazove vladara tiraninom prije nego Sto ga ubije. Naime, oni ne kau da je dopusten regicid, ubijanje kkralja, veé tinancid, to jes ubijane tirana. Iz tih knjiga oni koji Zive pod monachom stvaraju uvjerenje da podanici u narodnoj drZavi uiivaju slo- bodu, ada su u monathiji svi robovi. Kazem da takvo misljenje stvara-Odriavi Poslavlie 29. ju oni koji Zive pod monarhijom, a ne oni koji Zive pod narodnom vla- davinom, jer ovi ne nalaze takvo gradivo. Ukratko, ne mogu zamisli- ‘ida je za monarhiju ifta pogubnije nego dopustenje da se takve knjige Giraju javno bez trenutne primjene ispravaka od strane mudrih uéie- Ija, sposobnih da odstrane njihov otrov. Ne¢u se ustezati da taj otrov uusporedim s ugrizom bijesnog psa; co je bolest koju lijeénici nazivaju idrofobijom ili strabom od ode. Naime, kao 8t0 onaj ugrizeni pati od stalne edi, a jpak se uzasava vode i u takvom je stanju kao da ga otrov preevara u psa, tako je i kod monashije: nakon So je jednom ugrizu ti pisci o demokraciji, koji neprestano reze na takvo stanje, nigta joj ne nnedostaje toliko kao jak vladar; ako ga imaju, ipak ga se uzasavaju, kao iz neke siranofobije ili straha od &vrste viadavine 15. Kao Sto jebilo uenjaka koji su misili da u ovjeku postoje tri duse, tako ima i onih koji misle da u dréavi ima vige od jedne due (to jest, vile viadara), te postavljaju ncku previnjvlast® nasuprot orbvendj, kanone nasuproc zakonima, iduboonu vlast nad gradanskom, i djeluju na ljudske ‘umove rijegima i distinkcijama koje po sebi ne znate nita, nego (svo- jom nejasnoéom) samo odaju da tu bludi varka nekoga drugog kra- Ijevseva (nevidljvog, kao Sto neki misle), poput kraljevstva vila tami. Medutim, buduéi da je ofigledno da je gradanska vlast i vlast dréave jedna te ista sevar te da previsnja vlast i moé donoSenja kanona i do- djele odobrenja podrazumijevaju dréavu, odatleslijedi da tamo gdje je jedan vehovni, a drugi previinji vladar, gdje jedan donosi zakone, a drugi kanone, tu nugno moraju biti dvije drave nad istim podanici- ima. To kraljevstvo je podijeljeno u sebi i ne mote opstati. Jer, bez. obz ra na beznaéainu raaliku izmedu syjetornag iduboinog, co su ipak dva kra- Ijevstva, a svaki podanik je podanik dvaju gospodara. Naime, kako vlase Seetag Duha potrazuje pravo da proglaSava grijeh, ona dosljedno come porrazuje i pravo da odreduje i zakon (jer grijeh nije nista drugo do prekoraéenje zakona); nadalje, kako gradanska vlast potrazuje pravo da proglaiava zakon, svaki podanik mora slusati dva gospodara, od kojih svaki ho¢e da se njegove zapovijedi uva¥avaju kao zakon, Sto je nemoguée. Postoj li pak samo jedno kraljevstvo, tada ili ono gradan- sko, j. vlast drave, mora biti podtinjeno dubsenom, i tada nema druge (Engl. primacy): Hobbes korsti ovaj termin 2a pretenaiju na premoé du- hhovnieke, §.cekvene vast nad syjetownom (cvilnom) vehovnom vlaséu, ‘te stoga ovs)termin prevodim emfatignije iarazom ‘previsnja vase’ umjesto samo ‘oadredenose’. (pre)Mijeiana eaavina Dio drugi ‘Thomas Hobbes Levijatan vhovne vlasti osim duhoone; ii pak ono duhovno mora biti podéinjeno sajetornom, i ada ne postojinikakva druga previfnjavlast sim sujetoone. nuda, kad se te duije vast suprotstave jedna drugoj, dréava moze biti samo u velikoj opasnosti od gradanskog rata ili raspada. Naime, buduéi da je gradanska vias viljvija i da stoji pod jasnijim svjeelom pritodnog razuma, ona mora uvijek privuci znatan dio naroda; a premda duboo- nna vlast stojiu meal skolasi¢kih razlikovanja ieedkih ried, ipak, kako je strah od tame i duhova veCi od drugih strahova, njoj nikad ne ma- njka dovoljno velik dio naroda da omera, a katkad i unisti deZavu. To je bolese koju nije neprikladno usporediti s epilepsijom ili padavicom (koju su Zidovi smatrali vrstom opsjednutosti duhovima) u prirodnom tijelu. Jer, kao to u toj bolesti postoji neprirodan dub ili vjetar u glavi koji obuzima koriene divaca pokrecuéi ih nasilno, oduzima im kretanje koje im treba prirodno davati snaga duse u mozgu, i tako uzrokuje nasilne i nepravilne kretnje u udovima (zvane traanje), tako da onaj tko je time zahvaéen ponekad padne ili u vodu ili u vaeru, poput nekoga tko je lien osjetila. Isto tako i u polititkom tijelu, kad viase duhova pokreée udove dréave bilo prijetnjama kaznom ili nadom u nagrade!? (co su njezini ive), drugatije nego Sto bi ih pokretala gradanska vlast (dua de¥ave), i kad éudnovatim i teikim rijetima gusi njihovo razu- ‘mijevanje, to mora razjediniti narod te ili skrSiti dréavu prtiskom ili je gurnuti u oganj gradanskog rata 16. Ponekad takoder iu tisto gradanskoj vladavini ima vige od dvije due driave, kao kad moé ubiranja novca (hranidbena sposobnost dave) potiva na opéoj skupStini, mot vodenja i zapovijedanja (pokre- tazka sposobnost) na jednom Zovjeku, dok mo dono¥eaja zakona (to je razumska sposobnost) ovisi o prigodnom slaganju ne samo toga dvoga, veé jo3 jednoga treceg."4° To dovodi dréavu u pogibel, ito po- nckad zbog nedostatka sloge oko dobrih zakona, a najéesée zbog nedostatka hrane potrebne za Zivot i kretanje. Jer, premda samo ma- lobrojni zamjecuju da takva vladavina nije vladavina, veé cijepanje dedave na eri stranke, i nazivaju to mijeSanom monarhijom, istina je ipak da to nije jedna nezavisna dréava, ve¢ tri nezavisne stranke; ne jedna predstavnicka osoba, vee tri. U kraljevstwu Bo3jem mogu biti tri neza- visne osobe bez razbijanja jedinstvenosti Boge koji vlada, ali amo gdje vlada éovjek, podlozan razlititim mnijenjima, ne mote biti ako. Otud, ako je kralj nositelj osobe naroda, a opéa skupstina takoder nosi osobu ‘aroda, i opee deuga skupétina nosi osobu dijela naroda, oni nisu jedna soba i jedan vladar, nego tri osobe i tri vladara.O dréavi Poxlavlje 29. 17. Ne znam s kojom bolesti prirodnom Ijudskom tijela mogu totno uusporediti cu nepravilnost dréave. No, vidio sam Zoyjeka kojemu je iz jedne strane izrastao drugi s vlastitom glavom, rukama, grudima i stomakom. Da mu je na drugoj strani izrastao jo8 jedan, usporedba bi ‘moida bila caéna 18, Do sada sam naveo one bolesti dréave koje su od najvece i najiara- enije opasnosti. Postoje i druge koje nisu tako velike, ali svejedno nisu neprikladne za razmatranje. Najprije, eeSkoCa ubiranja novea za nuzna ‘upotrebu dréave, osobito za priblizavanja rata, Ta tesko¢a proialazt tuyjerenja da svaki podanik ima vlasnistvo nad imanjima i dobrima koje iskljuduje pravo vladara da ih koristi. Otuda se de8ava da vrhovna vlast, koja predvida nude novea u javnu tiznicu), umjesto da se protegne i da preduhieri i sprijedi takve pogibelji u zaéetku, ona se stegne koliko god mote, i kad vi8e ne moée, prepire se zakonskim smicalicama s narodom da bi dobila makar ii male svore; kad one ne budu dovoljne, takva vlast je na koncu sprem- 1a otvoriti silom putove za trenutnu opskrbu, ili propasti, Bude li esto pasnosti driave (jer orpor naroda omeca priljew izlozena takvim krajnostima, vlast mora na kraju ili privesti narod potrebnoj sklonost ili €e dréava propasti. Utoliko prikladnije mozemo usporediti tu nesklonost naroda s groznicom: pri come, mesnati udovi tukruéeni ili zakoZeni otrovnom tvari, a vene, koje se pute pri- rodnog protjecanja prazne u srce, ne opskebljuju se krvlju iz arterija (kao 5to bi trebale); zbog toga najprije dolazi do hladnog grvenje i drheanja cudova; potom slijedi vreoi jak napor srca da ostvari prolaz krvi, i prije nego 3to t0 dostigne, srce se zadovolji malim osvjeZenjem pomoéu onoga Sto nakratko rashladuje, sve dok (ako je priroda dovoljno jaka) 1a kraju ne probije ukrucenost za¢epljenih dijelova ine rasprSi otrov u 2noj ili (ako je pritoda preslaba) bolesnik ne ume, 19. Nadalje, u dr¥avama ponekad postoji bolest sligna upali porebrice, ato je kad se driavna riznica, ilijevajudi se iz svog pravog toka, sku- plja u prevelikom obilju kod jedne ili vige privacnih osoba, putem mo- nopola ili zakupa javnih prihoda. Tako krv kod upale porebrice, dospi- jevajuéi u opnu grudnog koa, stvara upalu, pragen groznicom i bolnim probadanjima, 20. Isto tako je i opéa omiljenost nekog mocnog podanika (ako dréava nema veoma dobro jamstvo njegove odanosti) opasna bolest, zato 3to laskanje i omiljenost nekoga astoljubivog odvra¢a narod (koga bi ere- 23 Nedoaae Monopol loupomcbe alps AinPreierana ociing ovat Sma onporacia Slobode opens rhe sa Raspad deave ‘Thomas Hobbes Levijatan bala pokretati samo vlast vrhovnog vladara) od posluSnosti zakonu da bislijedio nekoga o tijim velinama i namjerama nema nikakvo znanje. ‘To je obiZno opasnije u narodnim vladavinama nego u monachijama, zato ito je vojska takve snage i mnoizine da se lako mote uvjeriti da je ona narod. To su bila sredseva kojima je Cezar, koga je narod postavio protiv senata, postao gospodarom i senata i naroda posto je pridobio strasti svoje vojske, Takvo postupanje omiljenih i Zastohlepnih Ijudi je pprava pobuna, i moze se usporediti s uzincima Caranja, 21. Druga slabost clréave jest neumjerena veliina nekog grada, ako je Con u stanju iz vasttih izvora pokrititroSkove velike vojske. Jednako tako i velik broj korporacija koje su, kao manje dréave u Zelucu veée, poput ‘evi u crijevima prirodnog éovjeka. Tome se mote dodati sloboda oni, koji svojataju politidku mudrost da osporavaju apsolutnu viadavin i Kofi su, premda ponikli najvecim dijelom iz caloga naroda, ohrabreni keivim _ugenjima da neprestano éeprkaju po temeljnim zakonima tako da muce dravu jednako kao oni mali crvi koje lijeénici nazivaju ascarid. 22, Tome mozemo pridodati, nadalje, nezasitni tek, Bovdutia, za po- ‘veéanjem oblasti, nealjetive rane koje se Eesto zadobiju od neprijace- Ija i natebline od nedovréenih osvajanja, Koja su esto teret i koja se gube 5 manje opasnosti nego sto se zadréavaju, ‘Takoder i mlohavost zbog lagode i serpljenost poradi raskalaSenost i suvisnih iadataka. 23, Konatno, kad u racu (i2van ili unutar zemlje) neprijaceji dobiju posljednju bitku, tako da (kad dréavne snage vige ne drie bojno polje) za odane podanike vise ne postoji nikakva zaStita, tad je dr#ava u RAS- PADU, i svatko je slobodan da Stiti samoga sebe onako kako mu to nalaie vlastira procjena, Jer, viadar je op¢a dua koja drZavi daje Zivot j kretanje; ako hlapi, ona ne vlada udovima vike nego ito bi kostur ‘upravljao Zoyjekom, kad ga napusti dufa, iako je besmrtna, Premda se, naime, pravo jednog vladara s vrhovnom vis nckog drugog, obaveza podanika se moze ukinuti, Onaj kome treba zaitita, moze je traZti bilo gdje drugdie, i kad je nade, obavezan je i sam feititi svoju nova zastitu dok mote (bez prijetvornog hinjenja da se podtinio iz straha). No, kad se jednom ukine vlast neke skupStine, njezino pravo propada konagno, zato Sto je unistena sama skupstina, ‘¢ dosljedno tome, ne postoji moguénosti da se vrhovna vlast opet vrati unju. ne moée ukinuti tinom 24O drtavi Poglaviie 30. Poglavlje XXX. O sluzbi predstavnika vrhovne vlasti 1. $uv2BA vrhovnog vladara (bio to monath ili skupStina) sastoji se u conom cilju zbog kojeg mu je povjerena vthovna vlast, naime u pruzanju sigurtoui narodu, Na to je obavezan prema prirodnom zakonu jednako kao i na polaganje raéuna o tome pred Bogom, tvorcem toga zakona, i samo pred njime. No, pod sigurno3éu se ovdje ne misli na puko ofu- vvanje, veé takoder i na sve druge pogodnosti Zivota koje svaki Covjek stjege za sebe dopustenim radom, a bez pogibelji i povrede driave. 2, Pod time se podrazumijeva da se to ne postiée brigom za pojedince, vveComn nego zastita od nepravde, kad se spore, ve¢ opéom brigom koja se sastoji u javnoj pouci i utenjima i primjerima, te u dono¥enju i provodenju dobrih zakona na koje pojedine osobe mogu uputiti svoje vlastite sluéajeve. 3, Stoga, ako se oduzmu bitna prava vrhovne vlasti (odredena prethod- nou sedamnaestom poglaviju), dréava se time raspada i svatko se vrata 1 stanje i bijedu rata sa svima drugima (a ¢o je najveée zlo koje se ‘nekome moie desiti za Zivota). Sluba vrhovnog vladata jest oruda da dedi ta prava a cijelosti, i dosljedno tome, protivno je njegovoj duznosti da ih prenese na nekoga drugog ili da odstupi bilo koje od njih. Jer, onaj tko odustaje od sredstava, taj bjei i od ciljeva. Od sredstava pak odu- staje onaj tko, premda vrhovni viadar, priznaje da je sam podZinjen gr danskim zakonima, i odustaje od najvise pravosudne vlasti ili od zavo- denja rata ili mira prema vlastitoj ovlasti ili od procjene drZavnih potreba, od ubiranja novca ili vojske kada i koliko prema vlastitoj sa- vjesti smatra potrebnim, ili od postavljanja Zasnika i suzbenika iu ratu i u mira, ili od imenovanja utitela i od procjene koja su uzenja suklad~ ra, a koja protivna obrani, mira i dobrobiti naroda. Drugo, protivno njegovo} dudnosti je da ostavi narod u neznanju ili neobavije’tenog 0 osnovama i razlozima tih njegovih vjetnih prava, jer narod tako posta- je lako zavodkjiv i poraknut da mu se suprotstavi onda kad driava bude iziskivala koriStenje i upotrebu naroda, 4, Razloge th prava treba radije poutavati marljivo i istinito, jer ona se ne mogu odréavati gradanskim zakonom ili prijetnjom zakonskog 2s sigur deka verde Prutavanjem i zakonima Frio dena aekog hn ado tae sisi ine Fanon vet 1 dase ne brine so cou cine pidgwor nina kj tend da ne ese natla psu rho vast Prigovoro espssbnct xine Dio drugi ‘Thomas Hobbes Levijatan kainjavanja. Naime, gradanski zakon koji bi zabranjivao pobunu (a to je svaki otpor prema bitnim pravima vrhovne vias’), nije (kao gradan- ski zakon) nikakva obaveza osim jedino po sili prirodnog zakona koji zabranjuje keSenje zadate rije¢i. Ne poznaju li judi tu vestu prirodne obaveze, ne mogu poznavati ni pravo bilo kojeg zakona koji donese vthovni vladar. 5:0 se pak tige kazne, dotivljavaju je samo kao gin nepri- jateljseva, koji ée, budu lise smatrali dovoljno snanima, isto tako na- stojatiizbjeci nekim inom neprijaceliseva 5. Neki tvrde, kao Sto sam éuo, da je pravda samo rijeé bez supstan- cije, te da sve ono Sto netko mote posti¢i za sebe silom ili yeStinom (ne samo u uvjerima rata veé i u dréavi) pripada njemu, za 3to samn vee pokazao da je krivo. Isto tako, ima i onih koji smatraju da ne postoje ikakvi razlozi ili nagela razuma 2a odriavanje bienih prava koja vehovnu vlast gine apsolutnom. Jer, kad bi postojali, veé bi negdje bili pronadeni, a vidimo, takoder, da do sada nije postojala nijedna dréava {gdje su ta prava bila priznaca ili trazena. Pri tome oni obrazlaiu tako loge kao da bi divlji narodi Amerike trebali poricati da postoje razlozi i naéela prirode za gradenje kuée koja Ce trajati dok traje i geada, jer nikada nisu vidjli ni jednu tako dobro gradenu. Vrijeme i rad proizvode svaki dan novo znanje. I kao Sto je umijece dobrog gradenja izveden iz natela razuma, videnog kod radinih Ijudi koji su dugo prouéavali arav materijala i razliice uéinke oblika i razmjera, puno kasnije nakon, to je liudski rod (premda oskudno) poeo graditi; isto tako, dugo rnakon So su Iiudi poéeli uspostavljati dréave, nesavréene i sklone ras- padanju u neredu, razumska navela su se mogla iznaci marljivim raz- iljanjem tako da svoje ustave utine vjetnima (osim po izvanjskom nasilju). Takva su ova naéela koja sam izlozio u ovoj raspravi. To pak da li €e ona doprijeti do pogleda onih koji imaju moé da ih iskoriste, hoée li ih zanemarit ili ne, co sada jako malo pogada moj posebni in- teres. No, wzmimo éak da ta moja naéela nisu nagela razuma, ipak sam siguran da su ta natela ovlaftena po Svetom pismu, kao Sto éa pokaza- ti kad budem govorio 0 carsevu Bojem (kojim upravlja Mojsije) nad Zidovima, svojim izabranim narodom po ugovoru. 6. Oni kaéu, nadalje, da premda su navela ispravna, obitni judi nerna- ju takvu sposobnost da ih razumiju. Trebalo bi mi biti drago da bogati {i moéni podanici nekog kealjevstva ili oni koji vaie kao najudeniji nisu manje sposobni od njih. Medutim, svatko zna da orpor prema ovoj visti Lugenja ne proizlazi coliko iz tezine grade koliko iz interesa onih koje 26O dréavi Poglavlie 30. treba poduditi. Moéni suzbija njihove prohtjeve; uéenjaci opet sve Sto razotkriva ajihove po- ‘greske i slabinjihove ovlasti, dok je um obitnih fiudi, ako nije zatrovan, ovisnoSéu 0 mognima ili iscetan maijenjima njegovih utenjaka, poput istog papira, spremnog da primi sve Sto god javna vlast utisne u njega. teSko probavijaju sve Sto neku vlast navodi da ‘Dospiju li cjele nacije docle da usoje sve one velike tajne krscanske vere koje su iznac razuma, i miljuni Ijudi povjeraju da jedno te iso tijelo oie istovremeno biti na bezbroj mjesta, Sto je protivno razumu, neée Ii onda drugi Ijudi biei u seanju da svojim uéenjima i propovijedima, za3ti¢enima po 2akonu, utine da se prihvati ono Sto je tako sukladno razumu da nikome tko je liven predrasuda ne treba ni’ta vige da to nati osim da ga éuje? Ja zato zakljutujem da u podutavanju naroda bicnim pravima vrhevne vlast (ato su pritodni i cemeljni zakoni) nema nikakve tedko¢e sve dok vehovni vladar dedi vast u cijelosti, osim onoga Sto proi- zlazi iz njegove vlastite pogreske ili iz pogreske onih kojima povjera- ‘va upravijanje dezavom, te je dosljedno tome njegova duznost pouta- ‘vati narod na taj nafin. Ine samo dunost, veé takoder korist i siguenost od opasnosti od pobune koja ga moge zadesiti kao prirodnu osobu. 7. Narod treba poduéavati da predemo na pojedinosti) da ne prigrli ni jedan oblik vladavine koji vidi kod susjednih nacija vie od svog vlasti- tog, niti da Zi promjenu (kakvo god boga¢enje da vidi kod drugih naci- ja pod drugatijom vladavinom). Jer bogacenje naroda kojim viada ari- stokratska ili demokratska skupitina, ne proizlazi iz aristokracije ili cdemokracije, veé iz poshusnosti i sloge podanika, nici pak narod cyjeta pod ‘monarhijom zato Sto jedan Coyjek ima pravo vladanja nad njime, veé zato co ga sluia. Otkaie li se posluinost bilo kojoj visti dréave (te, dosljed- no tome, i sloga podanika), ona ne samo da neée napredovati, nego ¢e se raspasti u kratkom vremenu. A oni koji se spremaju samo reformirati driavu putem neposlusnosti,vidjet Ge da je time samo uniStavaju, poput bbudalastih Pelejevih kéeri iz pre: Zeleti obnoviti mladost svoga oronu- log oca, one su ga, prema Medejinu savjetu, isjekle na komade i kuhale $ €adnovacim eravama, ali isu napravile od njega novog éovjeka."? Ta 4elja za promjenom je poput keSenja prve od Bogjih zapovijedi, naime, tamo Bog keke: Non habebis Devs alienas, Nem imati drugib bogowa uz mene, ana drugome mjestu, 0 Araljevima, da su oni bogovi.! 4 8. Drugo, liude treba ntii da se ne povode za divljenjem vrlinama bilo kojega drugog podanika, kako god da visoko stajao i kako god se jasno isticao u driavi, ili bilo koje druge skupine (osim vrhovne skupStine), a7 Powdovat saad dane promjon ladavine Ni de prise ce nlitedrugi ‘Thomas Hobbes Leviata ida takvima ukazuju poslusnost i poast koja pripada samo vrhovnom vladaru, kojega oni predstavijaju na svojim pojedinagnim polozajima; takoder, da od takvih primaju samo onaj urjecaj koji im pripada po vvrhovnoj ovlasti. Naime, ne mode se zamisliti da viadar voli svoj narod onako kako bi trebao, ako nije Ijubomoran na njega, vee tepi da ga miljenici naroda laskanjem zavedu od odanosti njemu, kao Sto je Cesto zaveden, i to ne samo tajno veé i otvoreno. U to spada proglasavanje ‘vjentanja s narodom in facie eclesie od strane sve¢enika i obznanjivanje nna ulicama. To se da prikladno usporediti s krSenjem druge od Deset zapovijedi 9. Treée, i sukladno ovome, narod treba podutiti da je velika pogreska ‘govoriti zlo 0 predstavniku vrhovne vlasti (bio to jedan Covjek ili skupina), te osporavati i dovoditi u pitanje njegovu mof, il na bilo koji nadin rabiti njegovo ime bez poStovanja. Viadar bi time mogao pasti tu prezir kod svoga naroda, a njegova poslusnost, u Kojo} se sastoji sigur- nost dréave, mogla bi oslabiti. Ovo uéenje smjera na Trecu zapovijed po slignosti. 10. Cetveto, buduti da se narod ne mote podudici come da zna kod kkoga je pohranjena vrhovna vlast, niti pak da to moze zapamtici, Eak ‘kad nauti, ukoliko se ne odvoji od uobitajenog rada za odredeno vri- jeme u kojemu ée shuSati one koji su odabrani da ga podutavaju, potteb- ‘no je odrediti cakvo vrijeme 2a okupljanje ce (nakon Sto molitve i hvale bbudu dane Bogu, vladar svih vladara) éuti svoje duénosti, iggovorene naglas, kao i pozitivne zakone, koji se titu svih njth opCenito, progitane i ilozene, i tako driati u svijesti i samu ovlast koja ih ini zakonima. U tu svthu Zidovi su imali svaki sedmi dan, sabbath, dan u koji su zakoni bili Zicani i cumateni, a putem uzvigenosti toga dana usadivano im je u svijet da je njihov vehovni vladar Bog koji se, stvorivsi svijet 1u Jest dana, odmorio sedmoga dana, i da se oni, odmarajuci se na taj dan od svoga rada, spominju toga da je taj Bog njthov kralj koji ih je izbavio od ropskog i mutnog rada u Egiptu, i da im je podario izvje- sno veijeme da, nakon Sto se raduju Bogu, udivaja iu samima sebi do- pustenom okrepom. Otuda je prva plota Zapovijedi cijela utro¥ena na postavijanje same biti vehovne Botje vlasti, iro ne sao kao Boga, ved takoder i kao kralja po ugovoru, osobito kralja Zidova, i moke dati svjet- Jo onima na koje je vshovna vlase prenesenu pristankom judi, da bi vid- jeli kojem uéenju trebaju podutavati svoje podanike. 228Odriavi Poglavlie 30. 11. Buduéi da prva poduka djece podiva na brizinjihovih roditelja, nuino je da im ona budu posluina dok su na njihovoj skrbi, ali ne samo dotle, nego da takeder i poslie (kao Sto zahtijeva zahvalnost) priznaju korist od svoga odgoja vanjskim znakovima poitovanja. U tu svrhu treba ih po- dutavati da je orac svakog Zovjeka izvorno bio i njegov vrhovni gospo- dat s viaSéu nad Zivotom i smréu, te da su oevi obitelji kod uspostav- Ijanja driave odustali od te vhovne vlast, ali da pri tome namjera nikad nije bila da oni izgube i poStovanje koje im se duguje zbog odgoj. Jer, odstupanje od toga prava nije nuino 7 uspostavljanje vehovne vast. niti postoji ikoji razlog zaSro bi netko elio imati djecu ili se brinuci za ishranu i poduku, ako kasnije ne bi od njth imao nikakve drage dobro- biti nego od bilo koga drugog. A to je u skladu s petom Zapovijedi. 12, Nadalje, svaki vrhovni vladac treba narediti poutavanje pravednosti, a ona (buduei da se sastojiu come da se nikome ne oduzima ono Sto mu pripada) znati isto Sto i osiguravati da se judi naue tome da ne smiju silom ili prjevarom ligavati svoje susjede niega Sto im pripada po -vrhovnoj vlasti. Od onoga sto spada u vlasnistvo, svakome je najdra- _gocjeniji njegov vlastici Zivot i udovi, au sljedegem stupnia (kod veCine Ijudi) ono Sto se tite bratne privrienosti, i potom bogatstva i sredstva za Zivot. Otuda se narod mora uditi tome da se suzdréava od nasilnosti prema bilo dijo} osobi iz osvete, od povrede brane Casti, od nasilnog pljackanja ili orimanja cudih dobara prijevarom. U tu svrhu nuzino je dda mu se ukate i na zle posijedice krive presude kvarenjem bilo suda- «a bilo syjedoka, pri emu se ukida razlikovanje vlasni8tva, a pravda _gubi svaki uéinak. Sve to se predotava u Sestoj, sedmoj, osmoj i deve- to} Zapovijedi 13, Konaéno, ljude treba uéiti da nepravdu ne dine samo nepravedna djela, veé takoder i namjere i nakane tinjenja (makat bile sluéajno spri- jeéene); ona se sastoji podjednako u izopaéenosti volje kao i nepravile nosti djelovanja, ‘To je namjera desete Zapovijed i ujedno vrhunac druge ploze, koja se cijela sastoji iz ve jedne zapovijedi wzajamnog miloseda: Voli sooga bliénjeg Rao ito volt sebe, dok vehunac prve plove ini Gubsw ‘prema Bogu kojega su netom primili za svoga kralja 14, Sto se tige sredstava i nagina kojima ljudi mogu primiti takvu poduku, moramo istraditi na koji su se to nagin maoga mnijenja, pro- tivna spokoju Zovjetanstva, ipak uspjela ukorijeniti tako duboko uw njima, premda podivaju na slabim i krivim naéelima, Pri tome mislim 229 Da se postu radi Da izjegs eye povreda Ida se 0 Fink iskreno iz Koren svewiltaDio drugi ‘Thomas Hobbes Levijatan na ona sredstva koja sam poblige odredio u prethodnom poglavlju: naime, da Ijudi ne prosuduju Sto je zakonito, a Sto nezakonito na temelju samog zakona, veé po svojoj viastitoj savjest, a to znati prema svojim privatnim prosudama; da podanici Zine grijeh slusajuéi zapovi- jedi driave, ako ih prethodno nisu sami ocijnili kao zakonite; da je nj- hhovo vlasnitvo nad bogatstvima takvo da iskljuéuje vlast koju dréava ima nad time; da je podanicima dopusteno ubiti vladare koje zovu tira- rima; da se vrhovna vlast moze podijelit, i drugo tome sligno to se tim scedstvima utuvljuje narodu. Oni koje nuzda ili pohlepa dréi zaoku- pliene poslovima ili radom, kao i oni koje, s druge strane, povrSnost ili Iijenost vode za Culnim udicima (a te dvije vste ljudi zauzimaju najved, dio Zovjeéanstva), odvraeni su od dubokog razmisljanja koje zahtij va uenje istine, i to ne samo u stvarima prirodne pravednosti, vee takoder u svim dragim znanostima, oni primaju pojmove svoje duzno- sti uglavnom od duhovnika s propovjedaonice, a dijelom od onih svo- jih susjeda ili obiteljskih poznanika koji imaju sposobnost da rasprav- Jjaju spremno i uvjerljvo, koji se ine mudrijima i udenijima u pitanjima zakona i savjesti nego oni sami. A duhovnici i drugi koji se prikazuju ‘utenima, izvode svoje znanje iz sveutilifta i pravnih skola ili iz knjiga koje su objavili oni koji imaju ugled upravo na tim 3kolama i sveuti- listima. Otuda je ogigledno da podugavanje naroda ovisi u potpunesti 0 ispravnoj poduci mladedi na sveutilistima. Zar nisu (moida ée netko rei) sveutiliéta Engleske veé dovoljno uéena da to dine ili sit taj koji ho¢e8 poduéiti sveutilita? Tesko pitanje. No ipak, na ono prvo se ne usteZem odgovoriti da su uglavnom sveuéiligta podréavala papinsku last protiv viasti dréave sve do posljednjih izdanaka Henryja Osmog, i da su uenja koja su toliki propovjednici podréavali protiv vehovne viasti kealja, kao i oliki odvjeenici i drugi koji su tamo stekli svoje obrazovanje, dovoljan razlog za to da, premda sveutilsta nisu tvorac tih krivih uée- ‘ja, ipak nisu znali kako posijati ona istinita, Naime, uz tolika proturje- na misljenja, najizvjesnije je da ona sama nisu bila dovoljno podugena, i stoga uopée ne Eudi, ako joS uvijek zadrzavaju okus one fine tekucine kojom su najprie bila skropljena protiv gradanske vlast. U pogledu dru- ‘20g pitanja, nije ni prikladno niti nuéno za mene reti bilo da bilo ne, jer svatko tko vidi to ja éinim, mote lako razabrati i ono 3to mislim. 15. Sigurnost naroda zahtijeva, nadalje, od onoga ili onih Koji imaju vthovnu vlast da pravda bude podjednako rasporedena prema svim slo- jevima. To jest, da bogati i moéni jednako kao siromasne i neugledne 20O driavi ‘osobe dobiju pravdu za dodivljene povrede. Isto tako, da oni veliki ne rmogu gajiti vu nadu u nekaznjivost, kad potine nasil, neasnos ili bilo koju drugu Steta onim nizima, nego Sto moze bilo koji od ovih kad pogini to isto nad nekim od onih njih. Naime, u tome se sastoji pra- vitnost, koje je, buduéi da je ona propis pritodnog zakona, vrhovni vladar podloéan jednako kao i najniti iz njegovog naroda, Sva krenja, zakona su povreda protiv driave, ali neka od njih su i protiv privatnih ‘osoba. Ona koji se tu samo dréave, mogu biti oprostena bez povrede ppravitnosti, Naime, svatko mote oprostiti ana &a je néinjeno proriv njega, prema njegovom viastitom nahodenju. Medutim, prijestup pro- tiv neke privatne osobe ne mote biti oprosten po pravitnosti bez pri- stanka onoga tko je pogoden ili bez razumne zadovoljstine 16. Nejednakost podanika proizlazi iz tinova vrhovne vlasti, a pred vvrhovnim vladarom, to jest pred sudom pravde, inema joj vite mjesea nego nejednakosti medu kraljevima i njihovim podanicima pred Kra- jem nad kraljevima. Cast velikih osoba mjeri se prema njihovu dobro- instvu i pomo¢i koju daju ljudima aieg stupnja ili uopée bee ikakvog stupnja. Stoga nasilje, tlaéenje i povrede koje oni nanose nemaju nikakvu olakSavajucu, veé naprotiy, oteZavajuéu okolnost u veli¢sjnosti njthove asobe, jer njima je najmanje nuda da ih potine. Posljedice pris- tranosti prema velikima slijede na ovaj natin: nekanjivost izaziva des- ose, bezobzienost i mrZnju, a mrZnja teznju za rugenjem sve tlavicelj- ske i besramne velitine, pa makar i uz rugenje dréave. 17. U jednaku pravitnost spada i jednako nametanje poreza. ‘Ta jed- nakost ne pativa na jednakosti bogarstava, veé na jednakosti duga koji svatko duguje deavi 2a svoju obranu. Nije dovoljno da netko radi za odrianje svoga Zivota, veé da se isto tako bori (ako treba) 2a osiguranje svoga rada. Stoga ili moraju postupati onako kako su dinili Zidovi na- kon povratka iz suZanjstva, kad su, podizué! znova hram, jednom ru- kom gradili,a dragom dréali mag, ili pak moraju unajmiei druge da se bore za nj. Naime, nameti koje vehovni vladar stavi narodu nisu niga drugo nego plaéa onima koji drie javni maé radi obrane privatnih Ijudi u venju njihovih mnogobrojnih zanimanja i poaiva. Bududi da je korise od toga za svakoga uzivanje Zivora, jednako dragog i siromahu i bo- ‘gata, dug Sto ga siromah duguje braniocima svoga Zivota ist je kao i dug Sto ga bogatas duguje za obranu svoga, osim sto bogati, koji koriste sluzbu siromaénih, mogu biti duznici ne samo za svoju osobu, vet iza druge liude. Uzevsi to u obzir, jednakost nameta sastoji se vide a Jed ponezJamo ilorde Sprfananje bespodice Sou dobri ako Oni ki su Dio drugi ‘Thomas Hobbes Levijatan tu jednakosti potrosenog, nego u bogatstvima osoba koje ga trose. Jer, co bi bio razlog da onaj tko radi mnogo i trosi malo, Stede¢i plodove svoga rada, bude vige optereéen, nego onaj tko Ziveci besposleno, malo raraduj driave nego drugi? No, kad se nameti uvode 2a ono Sto judi trode, svatko plaéa jednako za ono Sto koristi, a dréava nije prevarena rasip- nigevom privatnih ljudi. trofi sve Sco stekne, buduci da jedan nema vide zastite od 18. Kad neki ljudi nekim neiabjeZnim slugajem postanu nesposobni odréavati se svojim radom, ne trebaju bici prepusteni milosrdu privat- nih Ijudi, veé osigurani zakonom drZave, onoliko koliko zahtijevaju nui: nosti prirode. Jer, kao ito je kod svakoga znak nemilosrda zanemariti nemoéne, jednako tako je znak nemilosrda kod vrhovnog vladara neke rave izloziti nemogne sluéajnostima takva nesigurnog milosrda. 19. onima jake tjelesne grade stvari stoje drugatije, njih treba prisi- liti na rad. Da bi se izbjegao izgovor nenalazenja posta, treba uvesti takve zakone koji ¢e poticati svake vrste umijeca poput moreplovstva, zemljoradnje, ribarstva i svih vrsea proizvodnje koje iziskuju rad, Mno- 3tvo siromasnih i snainih Ijudi, koje se jo8 uvecava, treba presaditi w nedovoljno naseljene zemlje. Oni tamo ne trebajuistrijebiti jude koje zateknu, nego ih stisnuti enje jedne uz druge, niti trebaju tumarati velikim predjelima zemlje da bi sakupili Sto nadu, veé obradivaci svaki ‘mali pedalj umijecem i radom da bi im pruzio potpora u pravo doba. I kad cijeli svijet bude prenatrpan stanovni8tvor, posljednii liek ¢e biti rat, koji Ge svakome donijeti pobjedu ili sme. 20. U brigu vrhovnog vladara spada donoenje dobrih zakona. Ali sto je dobar zakon? Pod dobrim zakonom ne mislim pravedan zakon, jer nijedan zakon ne moge biti nepravedan. Zakon donosi vrhovna vlast i sve Sto ta vlast utini, odobrrio je i usvojio svaki pripadnik naroda; ono ‘pak Sto je volja svih, co nitko ne moze nazvati nepravednim, Sa zako- rnima dréave je kao sa pravilima kod igre: oko éega god se igrati sloie, ine moze biti nepravino ai za jednoga od ajih. Dobar zakon je ona} koji je potreban, Koji je 2a debrobit narada i posve razgovijetan. 21. Naime, korist od zakona (Koji su samo ovlastena pravila) nije ta da sprijeti jude od voljnih radoji, nego da ih upravija i drdi u takvu kre- tanju tako da se medusobno ne povreduju svojim silovitim Zeljama, kao Sto ni ograde uz putove nisu postavljene zato da zaustave putaike, nego da ih drée na njthovu putu. Zbog toga, ‘aurbom i neodmjereno¥ 2O deiavi Poglavlje 30. zakon koji nije nuian, koji dakle nema pravu svrhu zakona, nije dobar. Zakon se moze smatrati dobrim kad je na korist vrhovnom vladaru, premda nije nuéan narodu. Medutim, tome nije tako, jer dobro vrhov- nog vladara i dobro naroda ne mogu se razdvojiti. Slab vladar je onaj koji ima slab: podanike, a slab narod je onaj &ijem vladaru manjka moc da vlada njime po svojoj volji. Nenuzni zakoni nisu dobsi zakoni, veé stupice za novac, suviine tamo gdje je priznato pravo vrhovne vlasti ‘Tamo pak gdje ono nije priznato, nedovoljni su za obranu naroda. 22, Razgovijetnost se ne sastojitoliko u rijetima samog zakona, vet u bjavi razloga i pobuda zbog kojih je donesen. To je naime ono Sto nam pokazuje znatenje zakonodavc, i ako je znaéenje zakonodavca poznato, zakon je razamljviji s manje nego s vise rijegi. Sve su rijeti podlozne neodredenosti, a umnozavanje rjetiu tjelu zakona je urnnoZavanje neo- dredenosti. Osim coga, kod previse revnosti kao da se podrazumijeva da se svatko tko mote izmicati rijetima, nalazi izvan domaiaja zakona, ‘ato je uzrok mnogih nepotrebnih parnica. Naime, kad osmotrim kako su krarki bili zakoni u staro doba i kako su postupno postajai sve dui, Gini mi se da vidim natjecanje izmedu pisaca i odvje-tnika zakona, od Keojih oni prvi gledaju kako da ogranie ove druge, a ovi drugi da iz- bjegnu takvwo ogranigenje, pri gemu su odvjetnici odnijeli pobjedu. Stoga, u sluibu zakonodavea (koji je u svi dréavama najvi8i pred- stavnik, bile pojedinac bilo skupina) spada to da ini razgovijetnim razloge iz kciih je donesen neki zakon, a tjelo samog zakona da bude 1u Sto je moguée kra¢im i prikladnijim i smislenijim izrazima. 23. U slutbu vrhovnog viadara spada takoder iispravna primjena kazni iinagrada. Buduei da svrha kazne nije osvetailiiivljavanje srdzbe, veé popravijanje ili priestupnika ili drugih kroz njegov primjer, najstroze kazne treba primjenjivati za prijestupe koji su od najvete opasnosti za javnose, kao Sto su oni nastali iz prezira prema ustanovljenoj vladavi- ni, iz ogoréeaja prema pravdiili one koji izazivaju zaprepaitenje mno- Seva i, ukoliko ostanut nekainjeni, izgledaju dopusteni, kao kad ih potine sinovi, suge ili jubimci ljudi iz viasti. Ogoréenje povlati liude ne samo protiv potinitelja ili tvorca nepravde, nego protiv svake vlasti koja ih mote zaitititi od aje, kao u sluéaju Tarkvinija, koji je bio pro- ‘eran zbog drskog djela jednoga od njegovih sinova, te se raspala i sara monathija. No, prijestupi iz nepostojanosti, kao oni Sto proizlaze iz velikog iskusenja, straha, nude ili neznanja 0 tome je li djelo velik pri- jestup ili nije, Sesto ima mjesta za blagost zakonodavea bez Stete 2a a3 Oni bj su saxon KazneNegrade Savjetnic ‘Thomas Hobbes Dio dru jatar deiavu. Tu blagost zaheijeva i pritodni 2akon, kad je umjesna. Kainja- -vanje voda i utitelja nekih nemira, ane sirotog zavedenog naroda, moze koristiei deéavi svojim primjerom. Biti strog prema narodu, znati kadnjavati neznanje koje se velikim dijelom mode pripisati vrhovnom vladaru dije gretka je bila da narod nije bio bolje poduéen, 24, Slino tome, u slugbu i duénost vrhownog vladara spada i to da primjenjuje nagrade tako da iz ih moze nastati korist za drdavu, au tome se sastoji njihova korist i svrha. To se postide kad oni koje sluze driavi budu obeSte¢eni, uz 8:0 manji tro¥ak zajednitke riznice, tako da i drugi budu potaknuti na sluZenje Sto vjernije budu mogli ida istra- Zuju nadine kako bi co mogli Znitijo8 bolje. No, u kupovanju novcem ili drugim prednostima nekog omiljenog i Eastohlepnog poclanika tako dda bude mian i da se suzdeZava od loSeg urjecanja na svijesti ud, ne- ima nigega od biti nagrade (koja se ne odreduje za lou uslugu, veé za uinjenu uslugu) nti je inraz zahvalnosti, ve€ straha, i ne pridonosi op¢oj koristi nego Steti javnosti. To je natjecanje s Eastohlepliem, kao Herak- lova borba s Hidrom, mnogoglavim éudovi8ten, kojernu za svaku od- sieenu glava iarastu tei nove. Slitno tome, kad se nepokomost nekog miljenika naroda obuzdava nagradom, doti ée (prema njegovu pri- ‘miera) mnogo novi koji 6e éiniti istu opatinu nadajudi se istoj koristi Poput svih vrsea proizvoda, tako se i opakosti umnazaju jatinom po- trainje, I premda se ponekad na taj nagin moze odloviti gradanski rae, ‘opasnost ipak postaje sve veta, a javna propast sve jamaénijom. Stoga je protivno duZnosti vrhovnog vladara, kojemu je povjerena javna sig ost, nagradivati one koji teze velifajnosti tako da remete mir svoje zemlje; takvim se Ijudima treba radije suprotstaviti u zavetku, § ma- jor pogibelji, nego kasnije s mnogo veéom. 25. Drugi posao vrhovnog viadara jest izabrati dobrog savjetnika, mi- slim takvoga dij Ge savjee uzeti kod vladanja dréavom. Naime, rijet savjet, comsilium, iskrivljeno od considium, ima Siroko znatenje i obuhvaca sve skupine Ijudi koje sjede zajedno, ne samo radi raspravljanja 0 tome to treba Ziniti kasnije, veé takoder radi prosudivanja proslih Zinjeni- cai sadainjih zakona, Ja koristim caj izraz samo w prvom smislu, aw ‘tom znatenju ne postoji biranje savjeta u demokraciji i aristokracij, jer ‘osobe koje daju savjet ve dine dio savjetovane osobe. Biranje savjet- nika svojstveno je monarhiji, u kojoj vrhovni vladar, koji ne bira naj- sposobnije jude svojoj vrsti, ne vrSi svoju sluzbu kako bi treba. Naj- sposobniji sluzbenici su oni koji imaju najmanje koristi od davanja losih aO driavi Poglavlje 30. savjeta, a najvige znanja o onome to vodi miru i obrani drZzave. TeSko je doduse znati tko ofckuje korist od javnih poremecaja, no, znak koji navodi na opravdanu sumnju jest ugadanje narodu u njegovim ne- razumnim i neialje¢ivim prituzbama od strane onih &iji imetak nije dovoljan da rastereti njihove wobiajene tro8kove, a to mote lako zami- jetiti svatko tija briga jest da co zna. Jo8 je teze znati tko posjeduje najveée znanie o javnim poslovima. Naime, znati tko poznaje pravila gotovo svih umije¢a, i samo je velik stupanj znanja tog istog umijeca, jer samo onaj mote biti siguran u istinitost pravila nekoga drugog tko je prvi poduéen tome da ih razumije, Najboli znak poznavanja svakog, uumijea jest Zest razgovor o tome i stalni dobri udinci, Dobar savjet ne dolazi po sre¢initi po nasfjedsevu, i zato nema vie razloga za otekivanje dobrog savjeta od bogatasa ili plemenitasa u dréavnim pitanjima nego uu odredivanju veli¢ina neke utvede, osim ako ne mislimo da u prouta- ‘vanju politike nije potrebna (kao u prougavanju geometrije) nikakva metoda, veé samo promatranje. No, tome nije tako, jer politika je t seudij. U ovim dijelovima Evrope uzima se kao pravo odredenih osoba da imaju mjesto w najvigem sayjeru driave po nasljedscwu; to porjete jo iz-vremnena osvajanja starih Germana, kad su mnogi neovisni vlaste ni, udruzujuei se zajedno radi osvajanja drugih nacija, stupali u saveze samo uz uvjet takvih privilegija, kao znak buduée razlike izmedu svo- jih potomaka i potomaka svojih podanika. Kako su te prednosti nesu- zlasne s vehovnom vlasti, oni ih smiju naizgled zadrdati samo po na- Klonostivladara. Ako se pak i dalje orimaju 2a njih kao za svoja prava, ‘morat ée ih postupno napustat i zadréati na kraju samo onoliko povasti koliko prirodno pristaje njihovim sposobnostima, 26. Kako god sposobni bili sayjetnici u bilo kojoj stvari, korist od niji- hhova savjeta bit €e ve¢a ako svaki ponaosob daje svoj savjet i prijedlog, nego ako ga daju u skupini ili putem govora, te ako su prethodno promislilio svar, nego ako govore o njoj neposredno. Oboje vati zaro to savjetnici imaju vie vremena sagledati posljedice djelovanja i 8to ‘su manje podlozni tome da zavi8éu i suparniStvom i drugim strastima, koje proizlaze iz razlika u misljenju, budu zaneseni u proturjetnosti. 27. Najbolji sayjet u onome Sto se ne tie drugih naroda, veé samo uugode i koristi koje podanici mogu udivati po zakonima koji gledaju samo prema unutra, uzima se od opéih obavijestii prituRbi naroda svake pokrajine, koji je najbolje upoznat sa svojim potrebama, i ereba ih brizljivo uzeti na znanje, ako se njima ne zahtijeva nifta Sto bi ukida- 25Zaps Dio drugi ‘Thomas Hobbes Levijatan lo pravo vthovne vlasti. Jer bez th bitnih prava drava uopée ne moze opstati (kao Sto sam naprijed veé vide put rekao), 28. Ako glavni zapovjednik vojske nije obljubljen, ne¢e biti omiljen niti Ge ga se bojati u vojsci kao Sto bi trebalo, i dosljedno tome, nece mogi uspjeino obnaiati tu sluzbu, Zbog toga on mora biti poduzetan, valjan, susredljiy, erpeljv i nadaren, tako da zadobije povoljno misljenje kako © svojoj spremi tako o ljubavi prema svojim vojnicima. To je omiljenost, iiona kod vojnika rada Zelju i hrabrost da se preporute njegovoj naklo- nosti, a takoder Stti i njegovu strogost u kaZnjavanju buntovnih i ne- _marnih vojnika (ako je ono potrebno). Medutim (ako ne pripazi na vjer- ‘ost vojskovode), ca ljubav vojnika mode biti opasna za vthovnu vlast, osobito ako je ona u rukama skupine koja sama ne uziva omiljenost. ‘Otuda, u siguenost naroda spada oboje: da omiljeni vojskovoda bude i dobar vojskovods i vjeran podanik kojemu vladar povjerava svoju vojsku. 29. Ako je pak i sam vladar omiljen, to jest, poStovan i voljen t narodu, iz omiljenosti nekog njegovog podanika ne slijedi wopée nikakva opas- nost. Naime, vojnici opéenito nisu nikad tako nepravitni da bi se stavili na stranu zapovjednika, premda ga vole, a protiv svog vladara kod kkojeg vole ne samo njegovu osobu veé i njegovu sevar, Otuda su svi oni kkoji su ikada nasilno osporavali moé svog zakonitog vladara, prije nego to su mogli postaviti sebe na njegovo miesto, imali su cetko¢a s izmi- Sjanjem poéasnih naslova da bi postedjeli narod srama ito ih prihvaéa. Imati bilo koje priznato pravo na vchovnu viast toliko je popularno svoj- sevo da onome tko to ima, ne treba za pridobivanje srdaca svojih ‘podanika nigta vige nego pokazati kako je apsolutno sposoban vladati svojom vlastitom obitelj; 5o se tie neprijacelja, dovoljno je samo da tukaze na rasulo njegove vojske. Jer, najveti i najradiéniji dio Ijudstva nikad do sada nije bio narodito zadovoljan sadainjim stanjer. 30. Sto se tite duznosei jednog vladara prema drugom, koje su obuhva- ene onim zakonom koji se obiéno naziva zakonom medi naredima, na ovome mjestu o tome ne erebarn rei nifta, er zakon medu narodima i prirodni zakon su jedno te isto. Svaki vrhovni vladar ima isto pravo u prudanju siguenosti svome narodu koje svaki pojedinac mote imati 1 brii za svoju vlastitu siguenost.Istizakon koji Ijudima bez gradanske vladavine nalate Sto da Gine i Sto da izbjegavaju u odnosu jedan prema

You might also like

• SJ

  

  Document1 page

  SJ

  bogdaninho77

  No ratings yet
• KOSARKA - Kampusijada 2024.

  

  Document2 pages

  KOSARKA - Kampusijada 2024.

  bogdaninho77

  No ratings yet
• SPP Literatura Za Prezentaciju 15. Ožujka 2023. PRVA

  

  Document20 pages

  SPP Literatura Za Prezentaciju 15. Ožujka 2023. PRVA

  bogdaninho77

  No ratings yet
• • Magazines
  • Podcasts
  • Sheet music
• ZUPANOV, 1995 (Poslije Potopa) - Dominantne Vrijednosti Hrvatskog Drustva

  

  Document13 pages

  ZUPANOV, 1995 (Poslije Potopa) - Dominantne Vrijednosti Hrvatskog Drustva

  bogdaninho77

  No ratings yet
• DM B3 Ljudski Organizam

  

  Document38 pages

  DM B3 Ljudski Organizam

  bogdaninho77

  No ratings yet
• Mannheim - Je Li Moguća Politika Kao Znanost

  

  Document6 pages

  Mannheim - Je Li Moguća Politika Kao Znanost

  bogdaninho77

  No ratings yet