Dobriša Cesarić, Pjesma mrtvog pjesnika-ANALIZA PJESME

Književni rod: lirika

Književna vrsta: misaono-reflesivna lirska pjesma
Tema: Što ostaje poslije nas?
Stih: jedanaesterac, dvanaesterac
Strofa: sedam šesterostiha
Stih: vezani
Rima: isprekidana (acbcdc;acbcac)
Motivi: zemlja, trava, svijet, jesen, proljeće, nade, uspomene, misli, snovi, vrijeme i drugo.
Ritam: spor (ima duge stihove)
Pjesničke slike:
Vizualna - „Jer knjiga ta što je držiš u ruci…”
Vizualna - „U žaru sam ih kovo…”
Vizualna - „Ko oko svjetla leptirice noćne…”
Zvučna - „Čuj moje bacanje! Moj glas iz groba! ”
Stilske izražajne figure:
Epitet: „siroti” (mrtvac), „bujna” (rijeka), „stare” (dane), „davnog” (doba)
Metafora i inverzija: „Jer knjiga ta što je držiš u ruci.”
Usporedba: „Ko oko svjetla leptirice noćne.”
Metafora: „Sav život moj u tvojoj sad je ruci.”
Inverzija: „Siroti mrtvac ja sam…”
Asonanca: „Al nisam samo zemlja, samo trava. ”
Personifikacija: „Sunca koji zlati/Sve čeg se takne. ”
Eufimizam: „Moj prijatelju, mene više nema. ”
Asindeton: „Sve zanose, sve ljubavi, sve nade. ”
Stilski izražajni postupci:
Opkoračenje- „Sunca, koje zlati
Sve čeg se takne. ”
Opkoračenje: „Proživjet ćemo oba
Sve moje stihom zadržane sate. ”