Normalizacija baza podataka

Normalizacija baze podataka je proces efikasnog organizovanja podataka u bazi podataka. Normalizacija
je tehnika dizajna baze podataka kojom se na osnovu izvjesnih kriterijuma određuje sadržaj tabela
(tj.koje kolone treba da obuhvataju tabele i njihova struktura ključa).

Osnovna ideja je da se eliminiše nepotrebno dupliranje ne-ključnih podataka u tabelama te da se tako

smanji veličina prostora koju baza zauzima na disku i da su podaci logično uskladišteni.

Cilj normalizacije možemo izraziti riječima: Baza podataka treba biti oblikovana tako da se svaki podatak
upisuje samo jednom (ili: samo na jednom mjestu). Dva osnovna cilja procesa normalizacije su:

1. Eliminisanje redudantnih podataka (skladištenje istih podataka na više mjesta u bazi podataka)
2. Osiguravanje da su zavisnosti podataka logične (u jednoj tabeli se nalaze samo povezani podaci)

Odnosno, osnovni cilj relacionog modela podataka je da odgovarajuća baza podataka koja:

1. ne sadrži redundansu,
2. se može jednostavno koristiti i mjenjati.

Pod redundansom podrazumjevamo višestruko memorisanje iste informacije u bazi podataka. Potpuno
eliminisanje redundanse podataka u bazi podataka je skoro nemoguće ostvariti. Realni cilj pri
projektovanju baze podataka je kontrolisana redundansa podataka.

Bitna osobina koja se očekuje od normalizacije je reverzibilnost tj. da ne smije doći do gubitka
informacija sadržanih u polaznoj relaciji. Polazeći od skupa normalizovanih relacija, mora biti moguća
rekonstrukcija polazne nenormalizovane relacije.

Normalne forme daju formalne kriterije prema kojima se utvrđuje da li model podataka ispunjava
prethodne zahtjeve. Normalizacija je proces provjere uslova normalnih formi i po potrebi svođenje šeme
relacije na oblik koji zadovoljava isti.

Normalizacija je proces primjene skupa pravila na postojeći dizajn baze, uglavnom da bi se postigla
minimalna redudansa podataka.
Forme normalizacije

Kratke i uproštene definicije prve tri normalne forme bi glasile:

1. Prva normalna forma – svi entiteti moraju imati jedinstveni identifikator (ključ) koji se može
sastojati od jednog ili više atributa. Svako polje u tabeli mora sadržati samo jednu vrijednost
(atributi moraju biti jednostavni – ne smiju biti sastavljani od više atributa).

2. Druga normalna forma – svi atributi koji nisu dio ključa moraju u potpunosti zavisiti o njemu

3. Treća normalna forma – svi atributi koji nisu dio ključa ne smiju biti međusobno zavisni

Osnovna pravila normaliziranih tabela:

1. svako polje tabele trebalo bi predstavljati jedinstven tip informacije

2. svaka tabela mora imati primarni ključ koji se sastoji od jednog li više polja u tabeli
3. za svaku jedinstvenu vrijednost primarnog ključa mora postojati jedna i samo jedna vrijdnost
u bilo kojoj koloni podataka, a ta se vrijednost mora odnositi na subjekt tabele
4. mora postojati mogućnost promjene bilo kojeg polja (osim polja u primarnom ključu) bez
utjecaja na bilo koje drugo polje.

Sa aspekta dizajna baze podataka to znači da podatke treba organizovati tako da sve kolone koje ne
pripadaju primarnom ključu zavise samo od čitavog primarnog ključa.

Druga pravila kojih se treba pridržavati u dizajnu baze podataka su dobra, konzistentna, logička, puna
imena za tabele i kolone, kao i upotreba punih riječi u samoj bazi podataka.