SEMINRASKI RAD

Na temu: Akcize u Bosni i Hercegovini

Predmet: Monetarne i javne finansije

Student: Mentor:
Dimitrije Bursać Prof Radmila Čičković
Index br: II-5598/19

Banjaluka, januar 2020 godine

2
UVOD

Jedna od trenutno najaktuelnijih tema kada je ekonomija u BiH u pitanju svakako su akcize.
U ovom seminarskom radu obrađena je tema akcize u Bosni i Hercegovini, sa osvrtom na
predmete akciza, te koliki su prihodi od ubiranja istih. Prilikom izrade ovog rada pojavile su
se poteškoće koje se ogledaju učinjenici da je bilo izuzetno teško doći do kvalitetne literature
o akcizama u Bosni i Hercegovini. Stoga se veliki dio ovog rada bazira na podacima koji su
dostupni u Upravi za inirektno oporezivanje BiH te u Službenom glasniku BiH ili statistčkim
podacima iz odjeljenja za makroekonomsku analizu. Izbor teme ovog seminarskog
radaukazuje na važnost Akciza u BiH. Takođe, cilj je pokazati da, koristeći znanja iz oblasti
metoda i tehnologije izrade seminarskog rada, moguće je na pravi način pristupiti, te
adekvatno odgovoriti na zadatu. temu.

3
1. ISTORIJAT AKCIZA

Akciza je poseban oblik poreza na promet i jedan od najstarijih poreskih oblika. Naziv datira
iz 16. vijeka kada su u Holandiji oporezivali pivo, alkoholna pića, so i šećer posebnim
porezom koji su zvali excijsen. Proizvodi koji se oporezuju akcizama najčešće su cigarete,
alkoholna pića i naftni derivati. Akcizama se oporezuju proizvodi sa neelastičnom
potražnjom, a porezni obveznici su proizvođači i uvoznici. Porezna osnovica je određena
mjernom jedinicom (kilogram, litar i sl), a iznosi su u apsolutnim vrijednostima (npr. 10
konvertibilnih maraka je 1 kg kafe). Na cijenu proizvoda se dodaje iznos akcize, a na taj
iznos se onda obračunava PDV. Pivari bi dobijali papir sa markicama, sjekli ih na
pojedinačne markice, odlijepili ih, i zalijepili preko čepa bureta sa pivom kako bi se markice
uništile kada se istoči bure. Akciza je vrsta poreza na proizvedenu robu koji se naplaćuje
tokom proizvodnje, a ne prilikom prodaje. Često se povezuje sa pojmom carine (koja se
naplaćuje na robu koja se prevozi preko kontrolisanih graničnih prelaza, prilikom uvoza ili
izvoza) .

Sada možemo napraviti razliku između ova dva pojma: carina se, kao oblik poreza, naplaćuje
na već postojeću robu - oporeziva roba - na kontrolisanom graničnom prelazu, dok se akciza
naplaćuje na robu unutar države u kojoj je proizvedena.Iako se pojam akcize često
poistovjećuje sa pojmom poreza, ona samo predstavlja njegov specifičan oblik. Zapravo,
porez se naplaćuje pojedincu ( tačnije, određuje se koliki bi taj iznos mogao biti), dok se
akciza naplaćuje na određenu robu. Akciza predstavlja indirektno oporezivanje, što znači da
se od prodavca ili proizvođača robe (proizvoda i uluga) koji plaća nadoknadu državi očekuje
da poveća prodajnu cijenu kako bi nadoknadio svoj gubitak. Akcize se obično nameću kao
dodatak na druge indirektne poreze, kao što su porez na promet ili PDV. Uglavnom, one se
razlikuju od ovih vrsta indirektnih poreza po sledećem:

 Akciza je porez na jedinicu proizvoda, odnosno postoji tačno određen iznos za

količinu ili jedinicu nekog kupljenog proizvoda, dok su porez na promet ili PDV ad
vаlоrem porezi i proporcijalani su cijeni robe
 Akciza se obično vezuje za uski asortiman proizvoda
 Akciza je obično skuplja i zauzima veći udio u prodajnoj cijeni naznačenih proizvoda

4
Tipični primjeri akciza su porez na benzin i ostala goriva, porez na cigare i alkohol ( zbog
čega se ponekad i nazivaju porezom na poroke). Riječ akciza je izvedena iz holandske riječi
accijns, koja potiče od latinske riječi accensare što znači „oporezivati“. Akciza se pojavljuje
sredinom 17. vijeka za vrijeme Puritanizma. Na Britanskim ostrvima, ubrzo tokom obnove
monarhije, mnoga društvena ograničenja koja su do tada postojala bila su promijenjena,
međutim akciza je ponovo uvedena u Zakon o ukidanju najmnine (Tenures Abolition Act)
1660. godine kao kirija za zakup posjeda, koji pripada kraljevskoj porodici, koja će kasnije
postati feudalna obaveza. Pošto je broj posjeda bio ograničen, akcize su se naplaćivale i na
druge stvari; u to vrijeme smatralo se da postoji gruba veza između imućnih proizvođača
oporezivane robe i imućnih zakupnika kraljevskog posjeda. Naplaćivanje akciza je nastavilo
da bude sredstvo kojim su se ostvarivali kako politički, tako i finansijski ciljevi. Nametnute
su kako bi se poboljšala javna bezbijednost i zdravlje, društveni moral, zaštita životne sredine
i nacionalna bezbijednost.

U odbranu oporezivanju žestokih pića akcizom Adam Smit je napisao sledeće: „ Već neko
vrijeme politika Velike Britanije je orijentisana ka smanjenju konzumiranja alkoholnih pića,
zbog tendencije da ono ljudima naruši zdravlje i da ih demorališe“ 1. Samjuel Džonson je bio
stroži po ovom pitanju, pa je u svom dnevniku 1755. godine zapisao sledeće: „Akcize –
toliko omraženi porez na robu o kome ne odlučuju sudije, već bijednici koji su unajmljeni od
strane onih kojima se akcize isplaćuju.“ Kao način za odvraćanje, akcize su uglavnom
usmjerene na tri kategorije koje štete:

1. one koje ugrožavaju zdravlje zbog toksičnih supstanci ( što ih čini vrstom poreza na
društveno nepoželjnu robu, obično se odnosi na cigare i alkohol)
2. imaju štetni uticaj na životnu sredinu ( na ovaj način djeluje kao zeleni porez); obično
se odnosi na fosilna goriva ( kao na primjer benzin )
3. one koje imaju loš uticaj na društvo / moralno neprihvatljive aktivnosti ( što ga čini
vrstom poreza na porok ); uglavnom se odnose na kockanje, ali mogu obuhvatiti i
prostituciju ( uključujući podsticanje i zavođenje) na mjestima gde je ona ilegalna.

Novac koji je prikupljen oporezivanjem akcizama se može koristiti kao nadoknada za

određene društvene troškove koji su povezani sa proizvodom ili uslugom na koje se akcize
naplaćuju.

Na primjer, prihod od oporezivanja cigareta se može koristiti za kampanje koje država

sprovodi protiv pušenja ili za liječenje raka, kardiovaskularnih oboljenja, bolesti pluća i tako
1

5
dalje. U nekim državama, se akcize na robu naplaćuju isključivo kao kaznene mjere. Mnoge
američke zemlje nameću akcize na ilegalne supstance i ovakvo oporezivanje se ne smatra
izvorom prihoda države, već se koristi kako bi se sprovele strože kaznene mjere, podižući
otužbe protiv osumnjičenih za utaju poreza.

1.1 Uprava za indirektno porezivanje BiH

Usvajanjem zakona o sistemu indirektnog oporezivanja 29.12.2003 godine Parlament Bosne i

Hercegovine stvorio je pravni osnov za uspostavljanje Uprave za indirektno oporezivanje,
najveće institucije na državnom nivou. Tokom 2004 godine izvršeno je spajanje bivših
carinskih uprava entiteta i Distrikta Brčko. Uporedo s procesom reorganizacije carinske
službe, osnovan je sektor za poreze, prvi put na državnom nivou, koji je imao zadatak razviti
i provesti jedinstveni sistem poreza na dodatu vrijednost. Uprava je kao jedinstvena cjelina
stvarno počela funkcionisati na cijeloj teritorii BiH od 01.05.2005 godine. Samo godinu i po
kasnije počela je sa registracijom PDV obveznika što je predstavljalo završnu fazu priprema
za uvođenje PDV-a. U najkraćem mogućem roku U9+ jeizvršila vrlo uspješno uvo%enje
novog poreznog sistema što je od strane relevantni