Professional Documents
Culture Documents
Osmijeh Dvobroj Proljeće Štampa
Osmijeh Dvobroj Proljeće Štampa
2
Pokretač je literarnih manifestacija za djecu u Crnoj Gori:
KNJIŽEVNIH SUSRETA
„PODGORICI S OSMIJEHOM“ (1995)
3
Sjećaonica
4
5
Sokolići
Moja kuhinja
U mojoj kuhinji i trpezariji najviše vremena provodi
moja nena koja jako voli spremati mirisna jela. Ti mirisi
svojom ljepotom brzo prošaraju moju kuhinju koja se nala-
zi u sjevernom dijelu našeg stana.
Da bih došao do kuhinje moram proći kroz trpezari-
ju koju krasi tradicionalna vitrina u kojoj se nalaze stare
bosanske šoljice, džezve i tacnice. Na jednom dijelu zida
se ističu slike. Da bih došao do kuhinje moram proći kroz
trpezariju koju krasi tradicionalna vitrina iz stare Tuzle,
a na drugom ljubav prema vjeri i cvijeću. U centru moje
trpezarije se nalazi sto na kojem često radim zadaću. Sto
krasi posuda specifičnog izgleda. Oko stola su dvije sto-
lice i velika sećija. Na frižideru čvrsto se drže magneti
i slike koji označavaju sva mjesta koja je moja porodica
posjetila. Luster spiralnog oblika mudro motri sva doga-
đanja u tom dijelu stana. Kuhinja je jako mala. U njoj se
ističe prozor koji mi služi za mjerenje moje visine. Mali ra-
dijator uvijek grije mene dok pomažem mami da spremi
ukusna jela. Blistavi šporet tamne boje svako jelo pospe
zvjezdicama čarolije. Mikrovalna nas još uvijek služi. Njeni
dani još nisu odbrojani. Sudoper je kupalište posuđa koje
nakon dugog kupanja bude uredno složeno na plastičnu
posudu za sušenje. Kasnije se posuđe užurbano složi u
viseće ormariće.
Moja kuhinja zrači bosanskohercegovačkom tradici-
jom i porodičnom harmonijom. Zato u njoj provodimo naj-
više vremena.
6
Ljubavna pjesma
Ljubav, riječ koja kao rijeka misli, nanosi,
golub pismonoša svojim krilima je raznosi.
Svako voli i želi biti voljen,
da ljubav iskreno osjeti, a za nju ne bude moljen.
7
Sokolići
Gdje da smjestimo ljubav
Prijatelju
zar svi su umrli
u pjesmi
U nadi
da će ga zaboraviti
čovjek je usnio ženu
Nemoguća ljubav
Inače
mnogi dragi ljudi
više sa nama nijesu
Život
ili izdaja
Idemo malena
Prvi je snijeg
„Sonja, izađi da skitamo“
Divno je
poučno možda
Gdje
da smjestimo ljubav
9
Sokolići
Baš je dobro dijete biti
Ja sam dijete
i moj osmijeh nije lažan,
ja sam maleno biće
- čovjek važan!
Ja imam stav
i moj glas se treba čuti,
jer dijete je čovjek
i ne smije da šuti!
Mi jesmo djeca,
mali ljudi važni,
i naši su zagrljaji
iskreni i snažni!
10
Daj, odrasli svijete, budi jednom dijete
Daj, odrasli svijete, budi jednom dijete,
pusti dileme i sve probleme,
ovaj svijet je jako čudan,
u dvadeset prvom vijeku rat u svijetu.
11
Sokolići
Bio jednom jedan kralj Kosta
Bio jednom jedan kralj. Ne običan kralj, već kralj sa ve-
likim zubima i ogromnim perajima. To je kralj mora, kralj
Kosta, ajkula.
Kosta je bio mudar i mogao je da radi šta hoće. Nije
poštovao ostale morske životinje, već, ako je iznerviran,
pozove svoje sluge da donesu male morske životinje da ih
pojede. Niko ga nije volio, sem njegova žena, Anastasija. I
ona je bila zla. Loše je uticala na kralja u želji da se doče-
pa njegovog bogatstva. Nije ga ni voljela, samo je htjela da
vlada morskim carstvom.
Morskim carstvom je vladao strah i trepet. Svi su se
plašili za svoje živote. Kada kralj izađe iz dvora, svako se
sakrije u pećine ili ispod kamenja, da ih ne bi pojeo. Nje-
govo omiljeno jelo su bile zlatne ribice. Svako veče kada
zlatne ribice pođu da spavaju, kralj se išunja iz palate, po-
lako se prikrade, zgrabi ih i pojede u tren oka. Zbog toga
ga niko nije volio.
Jednog ranog jutra, sva mala morska stvorenja su kre-
nula u školu. Tog dana su učili o istoriji kraljevstva mora.
Učili su o svakom kralju, njegovo ime, po čemu je bio po-
znat, da li su ga stanovnici voljeli… Kada je došao red na
kralja Kostu, svako se stvorenje uplašilo. Niko nije volio da
ga spominje. Svi su krenuli da plaču i htjeli su da idu kući,
ali ih je učiteljica Pufna smirila i ispričala im jednu veliku
tajnu kralja Koste.
Naime, prije pedeset godina, kada je kralj Kosta imao
samo pet godina, napali su ga. Strašne ajkule su ga odvele
od njegovih roditelja, mučili su ga. Tada je doživio veliku
traumu. Dugo nije mogao da se smiri i stalno je bio tužan.
Nije mogao da spava niti da se igra sa drugarima. Poslije
nekoliko godina njegovi roditelji su umrli u borbi sa drugim
carstvom. Od tada je kralj Kosta postao usamljen i klonuo
je duhom. Mislio je da se njegov život nikad neće promije-
niti nabolje, sve dok nije upoznao kraljicu Anastasiju. Nje-
gova duša se obnovila i sve je bilo u redu. On joj je pričao
o svom teškom životu, a ona, pohlepna i zla, dala mu je
12
ideju da se zaslađuje stanovnicima svog carstva: njega su
mučili u djetinjstvu, zašto i on ne bi mučio druge? Njegov
bol će nestati uništavanjem tuđih života.
Morska stvorenja nisu mogla da vjeruju da je on pao
na takvu podvalu svoje žene, ali je to ipak bila istina. Samo
su se gledala međusobno iskazivajući čuđenje, a onda se
javila jedna mala zlatna riba sa naočarima. Na iznenađe-
nje svih, predložila je da pomognu kralju. Učiteljica je sa
oduševljenjem podržala njenu ideju i krenuli su u akciju.
Napravili su veliki poster na kome je pisalo „Poštedi nas“.
Smišljali su pjesmice koje će mu otpjevati. Svi đaci su bili
jako srećni, jer će pokušati da promijene kraljev život i
pomoći mu da bude bolji, ali su se isto tako plašili da ih
kralj Kosta ne pojede. Pripreme su trajale tri nedjelje, a
onda je došao taj trenutak i hrabro su se uputili prema
dvoru.
Sve sluge su ih gledale otvorenih očiju, u čudu, želeći
da ih pojedu. Mala morska stvorenja su se uplašila, ali su
samo ubrzala korak i stigla do kralja. Kralj nije mogao da
vjeruje ko to stoji pred njim, i već je razmišljao o bogatoj,
ukusnoj večeri. Iz tih misli trgao ga je učiteljičin glas: „Po-
13
štovani kralju Kosta, izvinite na smetnji, ali đaci Osnovne
škole Mjehurić su pripremili nešto za Vas.“ On ih je samo
pogledao oštrim i strogim pogledom, ali su đaci skupili
hrabrost i počeli da pjevaju pokazujući mu poster. U tom
trenutku se kralj Kosta sledio i počeo da se prisjeća svoje
prošlosti, i svih loših stvari koje su mu se dogodile. Pustio
je suzu, iako je pokušao da je sakrije. Nasmiješio se. Shva-
tio je da je upao u zamku svoje žene. Sve mu je bilo jasno.
Odjednom se pojavila Anastasija i bijesno upitala: „Kakav
je ovo skandal?!“ Sve je stalo u tom trenutku. Gledajući u
kralja, đaci su čekali njegovu reakciju. Potom su se čule
oštre riječi: „Ova djeca su mi pomogla da se sjetim ko sam,
i kakav sam nekad bio! Ti, zla ajkulo, odmah da si izašla iz
ovog dvora i da se nikada nisi vratila! Jesi li čula? Htjela si
da vladaš ovim carstvom! Htjela si da me iskoristiš i okre-
neš protiv sopstvenog naroda! Odlazi, ovdje više nema
mjesta za tebe!“
Mala morska stvorenja su se uplašila, ali nisu ni tre-
pnula. Kraljica Anastasija je stajala nepomično, svjesna da
je uhvaćena u laži. U nemogućnosti da bilo što kaže, samo
je viknula: „Htjela sam tvoje bogatstvo, samo tvoje bogat-
14
stvo, nisam te ni voljela, ti naivna ajkulo! Ja ću biti kra-
ljica kad dođe vrijeme!“ Kralj je pozvao sluge i rekao im
da je odvedu daleko, daleko od ovog carstva, a onda se
obratio djeci: „Hvala vam puno, nisam ni slutio da ona želi
da mi naudi. Vašom pjesmom ste promijenili mene i moje
ponašanje, vratili ste me u prošlost i pomogli ste mi, hvala
vam puno! Neću više jesti stanovnike, neću više biti ljut
i iznerviran, samo će vladati dobrota i sreća! Zato sada
pođite i ispričajte svima kako ste me spasili! Sjutra ujutru
dođite, pokazaću vam svoj dvorac!“ Morska stvorenja su
se zahvaljivala, a kralj ih je osmijehom zagrlio.
Tako su morski osnovci spasili kralja od zlobne žene,
ali ne samo to, spasili su i sebe i ostale stanovnike!
Ana Lakičević,
OŠ „Branko Brinić“, Radovići
15
Sokolići
Visibaba
Što se kriješ ispod snijega, Hajde, mala visibabo,
Visibabo mala? Latice otvori,
Ispravi se ispod neba, Okreni se suncu našem,
Ljepota mi tvoja treba. Tebe da oboji.
Jana Bakrač,
OŠ „Braća Labudović“, Nikšić
16
Čudo
Čudo viđeh ljudi moji Presnijetih se ja od jada
đe konj čovjeka poji, Postoji li za nas nada?
a lokvanj na žabi stoji.
Matea Dedaj, V razred,
Đe krava sjedlo nosi, OŠ „Meksiko“, Bar
A miš ispred crkve prosi.
Đe se trava loncem kosi,
a cvijeće vjetru prkosi.
Leonora Počić
OŠ „Jovan Cvijić“, Banja Luka
17
Sokolići
Priroda je moj svijet
U ćudljivom mjesecu maju
Koji često mijenja raspoloženja
Gledam kako se galebovi nad morem igraju
Dok talasi obali spremaju iznenađenja
Nemanja Veljković, V
razred, OŠ „Meksiko“, Bar
20
Jelena Klakor, IV razred,
OŠ „Branko Brinić“
21
Sokolići
Vladana Vujošević,
OŠ „Vlado Milić“, područno odjeljenje u Berima
Maja i krojačica
Piše Maja krojačici, Odgovara krojačica,
Svojoj dragoj drugarici: Njena draga drugarica:
„Sašićeš mi tri haljine, „Perperi mi ne trebaju,
Jedan kaput od tkanine, Njih mi drugi ljudi daju.
Tri košulje, dva džempera, Tvoje društvo meni prija
Platiću ti pet perpera.“ Drugarice najmilija.“
22
Dobar dan, kako ste?
Kad izađoh ispred kuće, Sunce je zalazilo,
jednog divnog dana, a baka po hljeb mora ići,
preko puta stajala je jadna,stara, ne zna da li će,
umorna baka Stana. prije noći stići.
Pavle Drakulović,
OŠ „Štampar Makarije“, Podgorica 23
Kolo prijatelja
У инат ћу бити човек
Баш је тешко бити дете
кад сви вичу и сви прете,
од правила и строгоће
- што ја нећу, они хоће.
Тоде Николетић
Egzon Beća,
Dnevni centar za djecu i porodicu „Defendologija“, Nikšić
24
Imamo učiteljicu za čistu peticu
Učiteljica je naša još kao djevojčica
Željela da bude naša učiteljica.
Odličnim je prošla najteže škole
U koje idu samo oni što djecu vole.
Imamo učiteljicu za čistu peticu
Dijeli nam znanje, množi dobrotu,
Oduzima mane, sabira ljepotu.
Imamo učiteljicu za čistu peticu
Uči nas:
U srcu svakog broja blista bezbroj duginih boja,
U srcu svakog slova sniva bezbroj snova.
Imamo učiteljicu za čistu peticu
Na izletu zapjevamo u horu
O prvoj ljubavi i na kopnu i na moru,
I nebo i ptice u jedan glas
Svaki je dan veseli čas!
Imamo učiteljicu za čistu peticu
Mirsad Bećirbašić
25
Kolo prijatelja
Kad kihne bubamara
Kad kihne bubamara,
dok bježi od nagle kiše,
izgubi odmah pola šara,
a možda još jednu više.
Ismet Bekrić
26
Leto na salašu
Salaš je panonska oaza mira,
okružena bagremom i jorgovanima,
cvrkutima ptica, igrama leptira.
Sve je tu što nežnu dušu zanima.
Veselin Milićević
Nataša Musović,
OŠ „Braća Labudović“, Nikšić
27
На плажи
Тата се на сунцу
купао у зноју,
хтео је под хитно
да набаци боју.
Опиле га палме
и пучина плава
па сада на плажи
сања како спава.
Ја не бих могао
дуго да издржим
да се попут крофне
као тата пржим.
Мама ми уз осмех
сасвим тихо рече:
„Када је твртоглав
нека се још пече.“
То велики проблем
може да нам створи!
„Окрени га, мама,
не дај да загори!“
Мирослав Кокошар
28
На плажи
На плажи врви од безбрижног свијета
К’о тихо зујање пчела у вријеску
Живот је крен’о почетак је љета
Остављам трагове среће у пијеску
Јово Чулић
29
Kolo prijatelja
Milica Lagator
30
Осмех
Израз среће,
а ситница,
не скидајте
осмех с лица.
Осмех што ти
лице краси,
не губи га
где год да си.
У богатству
и у беди,
он заиста
много вреди.
Кад те време
сузом љуби,
осмех наде
не изгуби.
И кад радост
не обећа,
осмехом се
враћа срећа.
Он је срећа,
а ситница
не скидај га
никад с лица.
31
Kolo prijatelja
Хоће море да путује
„Може и море да прошета,
шта то има коме да смета?“
Бранка Ковачевић
32
Anastasija Niketić,
OŠ „Branko Brinić“, Radovići
33
Kolo prijatelja
Čarobne krede
34
U proljeća rana
Zoran Mićović
Ana Žujović,
OŠ „Braća Labudović“, Nikšić35
Razvigor
Kako je Globarević
Globarević postao Poštenjaković
Bilo je to onoga vakta kad je nemaštine bilo više no
ičega drugoga. A nečesov mudrijaš je, vele, tada zborio:
„Najviše ima onoga čega nema.”
Poštena samoranica, baba Jana Đorđina, zamučila
neke pare od prodaje piladi, pa ku- pila dvoje
gudadi da ih užiri, ne bi li se u kući t e
gladne godine našlo i malo mrsa.
No, kako se obično ne može
onako kako se hoće, naljegla još
ljuća nemaština, pa je baba Jana
kontala da je „preči ‘ljeb od slani-
ne”. Nije bilo druge, Jana donese
tešku odluku. Pošalje dvoje dje-
ce, dvije makanje, dvoje unučadi,
Mrvu i Prnja na stočnu pljacu da
jedno prase prodaju.
Jana metne prase u vreću,
kruto je zaveže, pa je uprti Mrvi,
te ona tako malo naprijed po-
vijena, pravo na pazar u Grad.
Usput je Prnjo počesto podupi-
rao prase odozdo, ne bi li sestri
olakšao breme.
Poslije podugoga puta njih
dvoje dođu na Pazar. Kad tamo
trgovaca malo a drugojega naro-
da i prasadi, veli se, vas svijet.
U zlo doba, taman maloprije za-
tvaranja pljace, na ovo dvoje djece i
prase nakaše nečesov, a poslije će se
sam predstaviti, ne nečesov no čuveni tr-
govac stokom, po istinitome prezimenu Glo-
barević, a još s Begove Glavice, i pita:
- Ko je s vama?
- Nas troje sami! – odgovore oboje.
- Nema niko veliki?
36
- Nema. Ostali su doma.
- Prodajete li to prase?
- Ka’ ne prodajemo.
- A pošto je?
- Cijenimo ga deset ‘iljada, a dajemo ga za osam – reče
Mrva.
- Ku- pljeno je! - prihvati trgovac i istoga
trena izbroji pare.
Priča narod e taj znameniti trgo-
vac stokom, a vele, nimalo slučajno-
ga prezimena Globarević, nikad do
tada ni kokošku nije kupio a da joj
prije toga po po ure ne ubija cijenu.
A ovo je prase kupio za tren, jer je
vidio da tu o spuštanju cijene ne
može biti govora.
Kad su Mrva i Prnjo došli doma
i rekli babi da su prase prodali
nekakvome Globareviću, ona je
sa strahom uložila da broji pare.
Po brojanju baba nije mogla
čudu da se načudi:
- Ođe, đeco, nije osam ‘ilja-
da no deset ‘iljada! A prase, zar,
nije kupio Globarević, no Pošte-
njaković! Dabogda mu do zime
tegnulo stodvaes’ oka!
Savo Martinović
37
Razvigor
Proljeće
Za pjesme što
I nije tiše, srce ispune lako,
i nema kiše - sanjaj proljeće
čarolija proljeća -evo ovako!
jutros miriše!
Proljeće ovo
Nebo na prozor sasvim je novo,
jutros mi kuca, srce mu je veliko
od sreće ljubav kao džinovo,
venama jurca,
Proljeće ovo
Kako se samo je trista čuda -
razlete radosti, ljubičica što cvjeta
tepih od sreće na vrhu brda!
za naše mladosti.
Aleksandra Vujisić
Proljeće ovo
sasvim je novo,
zato ga troši
mudro i sporo,
Proljeće ovo
je trista čuda,
ono zbog koga
glava je luda!
I naše želje
sa nama rastu,
ljubav za hrast,
za puža, za lastu,
38
Садејства
Погледам кроз прозор.
Како диван дан.
Једна птица мала
Слетјела на длан
Дјечаку, лијепом као сан.
Дјечак птицу љуби.
Милује јој крила,
А птица је њежна
Као права свила.
Љепота,
Доброта,
Око њих се вије.
Сунце им се с неба
С наклоношћу смије,
И срећно их грије.
Matea Dedaj,
OŠ „Meksiko“, Bar Снежана Радуловић
Arijan Kapisazović,
OŠ „Meksiko“, Bar
39
Razvigor
Kako je Igoru „šmugnuo“ rak
Igor je konačno stigao na more i već se igra u pijesku
na svojoj omiljenoj plaži. Dok njegova baka, s kojom je do-
putovao, uživa u suncu i plivanju, Igor najviše voli igre u pi-
jesku i ronjenje. Odložio je pod suncobran svu opremu za
more: masku za ronjenje, mrežicu za hvatanje ribica, kan-
tice i lopatice za pravljenje figura od pijeska. Ispred sebe
je otvorio knjigu koju je dobio na dar, s uputama – kako
napraviti figure od pijeska, i odmah prionuo na posao. Po-
kušat će napraviti veliku ribu i velikog raka – jastoga. Zna
kako neće biti lako i kako se trud uvijek isplati. Napravit će
i fotografije za uspomenu, ali i da se pohvali prijateljima
u školi svojom kreativnošću. Danas će napraviti ribu; čini
mu se da je lakša za izvedbu, a sutra jastoga s velikim
kliještama.
Za početak, u plićaku je napravio mali bazen s mor-
skom vodom. Dubio je pijesak sve dok nije došao do vode,
a onda je napunio kanticu s malo morske vode i dolio u
bazen. U tom času je ugledao raka kako se približava ba-
zenu. Pomislio je:
– Mora da su mu škrge presušile pa je hitro uskočio u
bazen kako bi mogao disati!
– Baš dobro! – pomislio je Igor. – Sada ću moći prebro-
jati mu noge da vidim koliko ih ima. Kažu da ih ima deset.
Znao je dosta o raku: da diše na škrge i da mijenja
oklop više puta, uvijek kada ga preraste. Znao je i da ra-
kovi hodaju i plivaju u stranu, ako im se približi opasnost
da mogu lakše pobjeći. To je zbog načina na koji im se
noge savijaju. I dok je prebirao u glavi svoje znanje o ra-
kovima, njegov je rak već „šmugnuo“ u more.
Tako se Igor morao pomiriti s time da o raku čita iz
knjiga i da prebrojavanje rakovih nogu ostavi za neki dru-
gi put. Pomislio je:
– Baš šteta, drugi put ću morati zagaziti u more ili traži-
ti raka po stijeni, jer se rak baš rijetko šeće po plaži...
40
Da mu ne bi propala i izrada figura od pijeska, zamolio
je svoju baku da mu u tome pomogne. Sve je ispalo baš
kako treba.
Uspio je izraditi, doduše ne baš savršeno, i ribu i jasto-
ga, ali ovog raka što mu je „šmugnuo“ u more, nikako nije
prežalio.
Sonja Škobić
Kalina Kovinić,
OŠ „Branko Brinić“, Radovići
41
Razvigor
Dobro Drvo
Kada kažem šuma, na šta misliš prvo?
Na vazduh što dišem i na Dobro Drvo.
Mir, debeli hlad, pleše lahor blag,
a u krošnji slast, moj čarobni sag.
Žarko Vučinić
42
Marija Simović
43
Razvigor
Čudesni svijet
U svijetu jednom u malenoj glavi,
Krije se bezbroj čudesa plavi’.
Najprije za obilazak svjetlost vam treba,
Jer iz mraka pauk il’ vještica vreba.
Zato u tom svijetu lak pokret ima,
Napraviš veliki krug po obrazima.
Kada spojiš krug od tačke do tačke,
Paukovi i vještice lete naglavačke.
Kada lampa svijet mraka osvijetli,
Možeš da hodaš, poneko i leti.
Znaš, taj svijet plavi, kako ću ti reći,
Sa svjetlošću biva sve veći i veći.
Tamo biljke hode, životinje govore.
Ljudi mogu letjeti do tavana, gore
Do oblaka plavih, zelenih i žutih,
Do ptica pernatih, šarenih i ljutih.
I ladice neke u tom svijetu stoje,
I sve su one različite boje.
Plava je za snove, žuta za radost,
Crvena za ljubav, zelena za mladost,
Bijela je za maštu, crna za tugu,
Eto tako spojiš ladicama dugu.
I na kraju jedna stvar je vrlo važna!
Da znamo, iza oka java nije lažna!
Ona krije svijet topline i čudesa,
nekad malo zebnje, nekad urnebesa,
Ali kada krug na obraze staviš,
U tom svijetu rasteš, ružno zaboraviš.
Milica Radojičić
44
Višnja Vujović,
OŠ „Štampar Makarije“, Podgorica
45
Razvigor
Прољећна прозивка
ЛИКОВИ: (прољеће, лептир, пчела, ружа, лијепа
ката, каранфил, лала, нарцис)
СЦЕНА: (позоришна сцена учионица или отворен
простор. На сцени дрво на којем је гнијездо и птица.
Дјеца у зеленом плашту држе лутке од платна и
жице или сунђера.)
УВОД У ПРЕДСТАВУ: (Пригодна пјесма везана за тему
прољеће. Уз ритам музике улазе на сцену)
ЛЕПТИР: Одакле све ово? Ко нам је донио ово
предивно цвијеће?
ПЧЕЛА: Како ко? Мај! Прољеће!
ЛЕПТИР: Ја мислим да су цвјетови у заносу. Хоће ли
се представити да знамо ко су?
ПЧЕЛА: Од прољећа обавјештење слиједи. По
мирису ће се знати колико ко вриједи.
ПРОЉЕЋЕ: Ево наше лијепе кате. Њене се латице
ко сунце злате.
ЛИЈЕПА КАТА: Не бих да се хвалим. Од зора би ми
лице поружњало, име ми је прољеће дало. Мај ми је
круницу обојио, развигор ми је гранчице развио.
ПРОЉЕЋЕ: Нека се представи мјесечарка ружа
убрзај корак не имитирај пужа.
РУЖА: (стидљиво) Не замјерите ми на стидљивости,
да сам принцеза, рекли су ми гости. По мирису сам
краљица цвијећа, расцвјетала не бих да није прољећа.
По мирису сам краљица цвијећа, расвцјетала не
бих да није прољећа.
Док сам у врту најљепше ми је. Соба ме немилосрдно
од сунца крије.
ПРОЉЕЋЕ: Каранфиле, краљу! Видиш ли што ружа
говори? Шта мислиш о себи, хајде проговори!
КАРАНФИЛ: Са мном живе радости и туге, као да
нема руже друге!
Зар да ја хвалим себе? Мислим да за тим нема
потребе!
46
Maksim Milić,
OŠ „Braća Labudović“, Nikšić
47
Razvigor
ПРОЉЕЋЕ: Вјерујте ми није шала. Ово вам је цвијет
лала! Само што је процвјетала. са вама је у ред стала.
ЛАЛА: Из лукавице живот ми крене, нарцис је увијек
близу мене. Питајте пчелу и лептира гдје од кише
чувају крила? Сочне ми латице развигор њише, сломе
их прве прољећне кише. Пупољак је младост мог
цвијета, никад не осјетим врелину љета.
ПРОЉЕЋЕ: Дођосмо до старог знанца, ненадмашног
хвалисавца. Сам изађи, јави се! Теби кажем, нарцисе!
НАРЦИС: Свједок ми је рано прољеће, најљепши
сам међу цвијећеm! Кажете да нијесам у праву! Па
видите ли моју главу? Зраком сунца обасјана, зорно
стојим међу вама! По љепоти сам на челу низа, други
нека стану иза! Поријеклом сам такав сој, заљубљен
у цвијет свој.
ЛЕПТИР: (Помирљиво) Да вас вртлар не узгаја, за вас
не би било маја. Ја мишљење имам лично, лијепи сте
необично. Ал’ ливада мој је стан, тамо ја сам слободан.
Пољско цвијеће самораст, природе је горостас.
Не хвали се и не брани док поленом пчелу храни.
Кривудавом тражи лету, на сваком се нађем цвијету.
Од маслачка до љутића, бијеле раде и звончића. И
ђурђевак што дом кити, летом могу усрећити.
ПЧЕЛА: Баш сам хтјела јавно рећи, на ливаду ја ћу
прећи. Прислонићу своју главу, посластицу наћи праву.
Међу росно цвијеће заћи, слатког сока тамо наћи.
ПРОЉЕЋЕ: Одмах да се удружите, братски да се
загрлите. Сви да сте ми добродошли, вратите се
гдје год пошли! Без вас не бих прољеће било, појавити
се не бих смјело, ни у врту, ни воћњаку, ни ливади ни
пашњаку. Рода би ме презирала, што пуста је њена
бара. Како би се гнијездо свило да, не распем зеленило?
Пролистајмо, процвјетајмо и у коло заиграјмо.
(Учесници се, уз ритам одређене музике, хватају у
коло и напуштају сцену.)
Славка Кликовац
48
Jedinica
Proljeće se rasulo po svemu,
pismeni je baš na istu temu!
A u meni, sve odavno pupa!
Zar ne vidiš? Nisi valjda glupa?
Anja Bojanović,
OŠ „Vlado Milić“, područno odjeljenje u Berima
49
Razvigor
Godišnja doba
Jesen u mom kraju ima zlatne boje,
ko dukat se zlati i plodove daje,
jesen je đevojka kose boje svile,
plašt ljepote sunca do zime što traje,
50
Pavle Đurović,
OŠ „Meksiko“, Bar51
Razvigor
Gizdavi Gabor
Paše samo ekstra klasa,
za personu takvog stasa,
napirlitan, nigde nabor,
poljem gazi fazan Gabor!
Žarko Vučinić
52
Nikoleta Ćorović
53
Strane razigrane
Hoćemo mir
Hoćemo mir, mir za svako dijete.
Zato se, vama obraćamo svijete,
da sačuvate mir, širom naše planete.
54
Хочемо мир
Хочемо мир, мир для кожної дитини.
Тому звертаємося до тебе світе,
Щоби ти зберіг мир на всій нашій планеті.
55
Strane razigrane
Volim, što volim
Volim, što volim đecu i ptice!
Volim kada na zelenu travu padnem ničice
dok pratim kružni bumbarov let.
Volim cvrčka i mrava, sunce i kad spava.
Volim leptire i pčele, ruže i kada su uvele.
Naše planine, nestvarne šume,
jezerske dubine, nadvisja i udoline.
Kamenite, strme staze i bogaze,
oko bistrih vrela, pod ledenim kršem.
Sve vode, koje me nekuda vode.
Volim, što volim vjetar i školjke,
šarene oblutke...
Volim da šetam onako, ćutke,
pored mora kada plima o grebene bije.
Eh, što volim ogromne talase,
koji mi na trenutak zastiru vid.
Volim da pravim barke od papira,
pa da ih, iz čista mira, pustim da otplove
prema horizontu.
Otvorene prozore i te kako volim,
ali samo kada ojuži.
Naročito volim lagane šetnje,
kada prokiše jesenje kiše i nekako se rastužim
kada, iznenada, iz kišnog oluka pred moje noge
isklizne vrapče.
Bude mi posebno milo da mu između dlanova
grijem slomljeno krilo.
Volim, što volim svoje prijatelje...
I kada su izdaleka, oni sigurno znaju
da ih moja prijateljska ruka čeka.
56
Dua, që dua
Dua, që i dua fëmijët dhe zogjtë... Ah, sa i dua valët gjigante,
Më pëlqen kur në barin e që për një çast pamjen ma zënë.
gjelbër papritmas rrëzohem,
derisa fluturimin marramendës Më pëlqen të punoj anije prej letre,
të grerëzës përcjell. që t’i lëshoj për qejf
të lundrojnë drejt horizontit...
E dua gjinkallën e milingonat,
diellin edhe kur fle... Dritaret e hapura sa fort i dua
I dua fluturat dhe bletët, por vetëm kur është erë jugu.
trëndafilat edhe të vyshkur. Posaçërisht i dua shëtitjet e lehta,
Bjeshkët tona, pyjet përrallore, kur bien shirat e vjeshtës
thellësitë e liqenit, dhe disi mallëngjehem,
thepat dhe ngushticat. kur papritmas nga olluku i shiut,
pranë këmbës sime rrëshqitazi
Shtigjet dhe rrugicat e bie harabeli.
pjerrëta gurore rreth burimeve
të kthjellëta, Veçanërisht më pëlqen,
nën gurin e akullt. kur me shuplakët
e mia ia ngroh krahun e thyer.
Të gjitha ujërat, që më çojnë diku.
Më pëlqen që i dua miqtë e mi...
Dua, që dua murlanin Edhe kur janë prej së largu,
dhe guacat, papërdhokët laroshë... ata me siguri e dinë se dora
Më pëlqen të shëtis ashtu, ime miqësore i pret.
e heshtur, pranë detit,
kur batica kreshtat i rreh. Përktheu: Nikollë Berisha
57
Strane razigrane
Поетот за деца Pjesnik za đecu
Тој волшебник чуден, Čarobnjak je čudan,
дење - ноќе буден, danju - noću budan,
по небото кружи, nebesima kruži,
со звездите дружи. sa zvijezdama druži.
Над полиња лета, Iznad polja lijeće,
по планини шета, planinama šeće,
разни игри знае, razne igre zna,
цветни песни ткае. cvjetne pjesme tka.
Кој е? Кај е? Pa, ko je to? Ma, ko је to?
Поетот за деца, To je pjesnik za đecu,
тоа секој знае. zna dijete svako.
Тој е тој што детството, Taj pjesnik đetinstvo,
весело го прави, svako uljepšava.
сака сите деца, Želi da sva đeca,
да се живи, здрави. budu srećna, zdrava.
Неговите песни, Njegove se pjesme,
стихови во рими, kao đeca smiju,
детски срца топлат, u svako vrijeme,
во долгите зими. đečja srca griju.
Поетот за деца, Znaj: pjesnik za đecu,
што да kажам, ете, što stihove plete,
тој е едно посебно, jedno je posebno,
но големо дете?! no veliko dijete.
Egzon Beća,
Dnevni centar za djecu i porodicu „Defendologija“, Nikšić
58
Rean Đulamerović,
OŠ „Meksiko“, Bar
59
Strane razigrane
Тајно језеро Тајно језеро
Под темељом моје куће Испод тéмељ, моја кућа
језеро се тајно крије. јéзеро ми тајно крије.
Ноћу чујем кад шапуће, Ноћу чујем кад шапýћа,
кад таласом у под бије. кад с тáласи у под бије.
60
Tamara Đerasimović,
OŠ „Branko Brinić“, Radovići
61
Strane razigrane
U gostima
Pozvao je maj Sipao je maj
sve bube na čaj, svakom med u čaj
od ose do pčele, u crvene lale,
da se provesele, u zvončiće male,
tihe bubamare, u hajdučku travu,
leptire, bumbare, peruniku plavu,
i livadske popce, u žute ljutiće,
i rudare rovce. da zasladi piće.
Desanka Maksimović
Luka Reić,
Pančevo
62
Priča o nezahvalnom mišu
Jednog dana, jedan mišić našao je na tavanu veliki
okrugli sir. Ovoliki i još veći... Mišić je bio gladan i morao
je odmah jesti. Čučnuo je na svoje zadnje šape - ovako - i
počeo je doručkovati, ručati i večerati, jer celoga dana
nije ništa okusio. I tako je jeo, jeo i jeo, dok se nije najeo i
dok nije napravio jednu veliku rupu u tom siru.
Miš je bio sit i umoran, i još mu se spavalo. I tako je
rešio da se ne vraća u jednu staru cipelu koja je pre bila
njegova kuća, nego da ostane u toj rupi od sira. I tako je
on ostao u toj rupi od sira. Da mu to bude nova kuća.
U tom siru on je imao lep stan, lepu veliku rupu, ali je
taj stan stalno mirisao na sir. Jer je bio od sira. A mišić je
bio glup i lenj i nije hteo da traži druge stvari koje lepo
mirišu i koje se mogu pojesti. Ne, on je bio lenj i glup. On
je samo jeo svoju rupu. Svoj stan u kome je živeo i u kome
je spavao.
Svakoga dana sve više i više. On je doručkovao, ru-
čao i večerao svoju rupu od sira.
Rupa je onda postala velika, ali je
sir postao mali. I tako je na kraju
miš sasvim pojeo svoju rupu. Sa-
svim.
I to je bilo ovako: Mišić je jeo i
jeo i odjednom je rupa postala ve-
lika kao tavan, a sira nigde nije bilo!...
...Nije više bilo sira, ali je tu bila jedna – mač-
ka! Skoči mačka na debelog miša, a debeli
i glupi miš bež, bež, pa ponovo u onu cipe-
lu... I eno ga i sada tamo. Tu kuću v a lj d a
neće pojesti.
Dušan Radović
63
Strane razigrane
Upomoć!
U šetnji šumom onomad ja spazih u čudu – zamisli šta…
Rogom u deblo jednorog jedan zakucan sedi jadan i bedan.
Plače i rida očajno, glasno „Nek neko pomogne dok nije kasno!“
Ja viknuh spremno „Pomoć već stiže!“ A on će: „Stani, ni korak bliže!
Prvo mi reci hoće l’ da boli. Kolko će trajati poduhvat tvoj?
Sigurno nećeš saviti, odrati ili polomiti rog dragi moj?
Koliko jako treba da vučeš? Plaćam li kešom ili na kredu?
Moraš li baš sada to da uradiš, ili bi sreda bila u redu?
Da li si ovo nekad već radio? I brzo kazuj, sto mu bogova,
da li si uopšte diplomu stekao za spasioca vrednih rogova?
Tražiš li nekakvu uslugu zauzvrat? Onda mi reci šta će to biti.
Pre no što počneš prvo obećaj, da nećeš drvo oštetiti.
Treba li odmah da zatvorim oči? Da li da sedim ili da stojim?
Jesi li platio osiguranje? Operi ruke, klica se bojim!
Šel Silverstajn
64
The Poem Full of Sister’s Love
It is hard to explain,
But it is strong as a golden chain.
65
Strane razigrane
ОСМИЈЕХОВИ АФОРИЗМИЋИ
Уређује: Бранко Вуковић
Сејдефа ме хипнотише.
Гледа у Амира.
Екрем Мацић
66
7 ЧУДА СТАРОГ СВИЈЕТА
Бранко Вуковић
Навуко до нос - е он, Наброј и истражи свих 7 чуда
у тај древни Вавилон, старог свијета:
на своја та жена – слон, 1. Кеопсова пирамида (откривено!)
jедaн краљ и само он. 2.____________________
3.____________________
Жен’ се вика Мира Сем, 4.____________________
муж врт гради са бедем, 5.____________________
са терасу и балкон, 6.____________________
у тај древни Вавилон.
7.____________________
ОДГОВОР: _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ ______
(Рјешење: СЕМИРАМИДИНИ ВРТОВИ)
ЗАГОНЕТКЕ - МАШТАЛИЦЕ
Милорад Бибин
Има је у бари ...од мене у башти,
и у морској води, ...ва биљка расти.
то се биће увек ...равило је јасно:
на обали роди. ...изик је њу красти!
Оклоп собом носи ...ван ми се пожалио,
вековима живи, ...езом хтједе да је веже,
нашој старој дами, ...она га ожеже!
цео свет се диви! Недостаје почетно слово.
Рјешење: _ _ _ _ _ _ _ Допуни!
РЈЕШЕЊА: (КОРЊАЧА, КОПРИВА)
68
ТРАГАЧ
Ријешите задатак за свако слово, а потом у
доњу табелу упишите слова која одговарају
добијеним резултатима и добићете један дио
опреме за плажу!
К 7x6 А 63 : 9
Е 4x4 Ж 100 - 12
А 39 : 3 Љ 11 + 6
Л 43 - 4
39 16 88 7 17 42 13
НАЦРТАЈ И ОБОЈИ:
РЈЕШЕЊЕ: (ЛЕЖАЉКА)
69
Faton Beća,
70 Dnevni centar za djecu i porodicu „Defendologija“, Nikšić
Egzon Beća,
Dnevni centar za djecu i porodicu „Defendologija“, Nikšić 71
Prijatelji Izdavač:
Udruženje crnogorskih pisaca
„Osmijeha“ za djecu i mlade
Za izdavača:
Žarko Vučinić
Redakcija:
Blaga Žurić, Svetlana Kalezić Radonjić,
Velimir Ralević, Dejan Đonović,
Velisava Metđonaj, Ilija Nikčević
i Branko Vuković
Lektura/korektura:
Marija Nenezić/Anđela Peković