IVOT SVETOGA FRANJE

VITA PRIMA

Fra Toma elanski

elja mi je, s dunim potovanjem, redom ispripovjediti ivot i djela blaenoga naeg oca Franje. Nitko meutim pojedinano ne pamti sve ono to je on inio i nauavao. Da mi ipak istina bude vodiljom i uiteljicom, nastojat u prema svojim moima, makar i nevjetim rijeima, izloiti barem ono to sam uo iz njegovih usta ili doznao od potenih i pouzdanih svjedoka. A dajem se na taj posao po zapovijedi slavnoga gospodina pape Grgura. 1 O da mi je biti uenikom onoga koji je uvijek izbjegavao zakuasti govor te nije mario za kiene rijei!

UPOZORENJE
Korisnik ovu knjigu moe koristiti samo za osobne potrebe, moe je pregledavati, kopirati, umnoavati i slati svima onima za koje smatra da bi ih knjiga mogla zanimati, a nije mu doputeno mijenjati sadraj iste, dopunjavati ga ili traiti financijsku korist.

http://www.franjevastvo.com

IVOT SVETOGA FRANJE

VITA PRIMA

PRVI IVOTOPIS
Vita Prima

http://www.franjevastvo.com

IVOT SVETOGA FRANJE

VITA PRIMA

U ime Gospodnje. Amen. Poinje proslov ivotopisu blaenoga Franje 1. elja mi je, s dunim potovanjem, redom ispripovjediti ivot i djela blaenoga naeg oca Franje. Nitko meutim pojedinano ne pamti sve ono to je on inio i nauavao. Da mi ipak istina bude vodiljom i uiteljicom, nastojat u prema svojim moima, makar i nevjetim rijeima, izloiti barem ono to sam uo iz njegovih usta ili doznao od potenih i pouzdanih svjedoka. A dajem se na taj posao po zapovijedi slavnoga gospodina pape Grgura. 1 O da mi je biti uenikom onoga koji je uvijek izbjegavao zakuasti govor te nije mario za kiene rijei! 2. Sve to sam mogao sabrati o tome blaenom ovjeku razdijelio sam u tri dijela, a to opet u poglavlja, da u raznolikosti vremena ne iznevjerim redoslijed dogaaja i time ne ugrozim istinitost. U prvom se dijelu drim povijesnoga reda; posvetio sam ga istoi blaena druenja i njegovu ivotu. Unio sam ovamo i neka od mnogobrojnih udesa to ih se Gospodin Bog udostojao izvesti po njemu dok je ivio u tijelu. U drugome se dijelu pripovijedaju dogaaji od pretposljednje godine njegova ivota pa do njegove blaene smrti. Trei pak dio sadri, a jo veim dijelom preuuje, ona udesa to ih je slavni Svetac, kraljujui s Kristom na nebesima, izveo na zemlji. U tom se dijelu govori o potovanju, asti, poklonstvu i slavi to mu najpobonije iskazae sretni papa Grgur i s njime svi kardinali svete Rimske Crkve. Hvala Svemoguemu Bogu koji se u svojim svecima uvijek pokazuje divan i vrijedan ljubavi.

http://www.franjevastvo.com

IVOT SVETOGA FRANJE

VITA PRIMA
I DIO NA HVALU I SLAVU SVEMOGUEGA BOGA OCA I SINA I DUHA SVETOGA. AMEN. Poinje ivot blaenoga naeg oca Franje 1. poglavlje Kako je ivio kao svjetovnjak 1. Asiz se nalazi u Spoletskoj dolini. U njem je ivio ovjek imenom Franjo. Roditelji su ga od rane mladosti odgajali za ispraznosti svijeta. Dugo je on obijesno nasljedovao njihov bijedni ivot i vladanje. Zapravo, postao je tatiji i objesniji od njih. Taj vrlo loi obiaj i opasan nauk ukorijenie se posvuda u onih koji nose kransko ime, kao da je to dravnim zakonom uvedeno i propisano, pa se i mala djeca ve od kolijevke popustljivo i nerazborito odgajaju. Jedva nejaka djeca ponu sricati rijei i tepati, ve ih znakovima i glasovima navode na vrlo rune i odvratne stvari. Pa kad doe vrijeme da budu odbijena od prsiju, sile ih da govore pa ak i ine kojeta puno neednosti i rasputenosti. Poneki se meu njima, ponukan plahou dobi, ne usuuje uljudno vladati, jer e postati rtvom surovih postupaka. Lijepo o tom govori svjetovni pjesnik: "Budui da smo odrasli usred roditeljskog upuivanja, sva nas zla slijede od djetinjstva." (A. L. Seneca) To je svjedoanstvo istinito, jer su elje roditelja za djecu to tetnije to su bili popustljiviji. Ali kad malo vie ponarastu, neprestano upadaju u sve gora djela, jer ih oni na to tjeraju. Iz zla korijena raste zlo drvo, i to je jednom izopaeno, teko se moe ispraviti. ta misli, kakvi e oni biti kad ponu prolaziti kroz vrata mladenatva? Tada e se prepustiti mnogovrsnim lakoumnostima. Jer im je slobodno raditi to hoe, svim se arom predaju u slubu sramotnim stvarima. Tako dragovoljnim robovanjem postaju robovi grijeha, orue bezakonja. Sve svoje udove kao orue predaju bezakonju. Budui da u sebi nemaju nita kranskoga duha ni u ivotu ni u ponaanju, zatiuju se samo kranskim imenom. Bijednici veinom hine kao da su poinili vee nevaljaltine nego to su ih zaista uinili da ne bi izgledali vrijedni veega prezira zato to su neduniji. 2. Tako bijedan bijae poetak ovjeka kojega danas astimo kao sveca jer je zaista svet. Takav je bio od djetinjstva pa gotovo sve do dvadeset ipete godine svoga ivota. To je razdoblje bijedno proigrao i uludo potroio. tovie, u ispraznosti ivota nadmaio je svoje vrnjake. Bio je poticatelj zala i natjecao se u mnogim budalatinama. Svi su mu se divili, a on je nastojao sve ostalo pretei sjajem isprazne slave, vragolijama, posebnostima, lakrdijakim i ispraznim rijeima i pjesmama. Odijevao se raskono i mekuno. Bio je veoma bogat, ali nije bio krt nego rasipan. Nije gramzio za novcem, nego je imetak upravo rasipao. Bio je inae uljudan, privlaiv i prijazan, iako sebi na tetu. Budui da su mnogi najvie zbog toga ili za njim, a sve su to bili prijatelji zla i podjarivai lopovtina, tako je bio okruen etama nitarija. Ponosno je i samosvjesno stupao prolazei babilonskim ulicama dok Gospodin s nebesa nije na nj bacio svoj pogled i dok svoj gnjev nije od njega otklonio. Obuzdao ga je http://www.franjevastvo.com

IVOT SVETOGA FRANJE

VITA PRIMA
svojom hvalom da posve ne propadne. I zato se nad njim ispruila ruka Gospodnja i promijenila se desnica Svevinjega da bi se po njemu grenicima pruilo pouzdanje da e odahnuti u milosti, i da bi po obraenju Bogu svima bio uzorom.

2. poglavlje Kako je Bog pohodio njegovo srce po tjelesnoj bolesti i po nonom vienju 3. Dok je taj ovjek jo mladenakim arom izgarao u grijesima i dok ga je povodljiva mladenaka dob snano nagonila na ostvarivanje mladenakih prava i nije se dala utaiti i dok je bio potican otrovom "stare zmije", najednom se nad njim pojavila Boja osveta ili radije pomazanje. Najprije se dao na sreivanje svoga neispravnoga miljenja. Tjerao je duu u tjeskobu, a tijelu je nanosio neugodnosti prema onoj Prorokovoj: "Evo u joj put trnjem zagraditi i zidom u je opkoliti." 2 I tako dugo bijae pritisnut boleu da bi se izlijeio od ljudske tvrdoglavosti koja se jedva im drugim moe popraviti osim kaznama. Tada je poeo drukije misliti. Kad mu je ve bilo malo lake i kad je, upirui se o tap, poeo tamo amo po kui hodati da bi opet ozdravio, jednoga je dana iziao van i poeo radoznalo promatrati okolicu. Meutim, ljepota polja, privlaivost vinograda i to god je na pogled lijepo, nikako ga nije moglo razveseliti. Zato se udio svojoj nenadanoj promjeni, a ljubitelje svega toga je smatrao luacima. 4. Tako je od toga dana poeo samoga sebe podcjenjivati i prezirati sve ono emu se prije divio i to je prije volio. Ali to ipak nije bilo potpuno i ozbiljno jer jo ne bijae slobodan od okova tatine i jo nije s vrata zbacio jaram opaka robovanja. Najtee je ostaviti se navika jer kad se jednom u dui uvrijee, ne mogu se lako iskorijeniti. Duh se, dugo vremena od njih odvojen, vraa na ono staro te ponavljanje mana prelazi u narav. Zato je Franjo pokuavao izbjei dohvatu ruke Boje i doskora je zaboravio na oinsko karanje. Dok mu se smijeila srea, mislio je na svjetovne stvari i zaboravio na nakane Boje, ponovno se predavao elji za svjetovnom slavom i eznuo je za ispraznou velikih pothvata. Neki se naime asiki plemi poeo jako naoruavati i, ponesen vjetrom isprazne slave, da bi se domogao novaca i asti, odlui poi u Apuliju. Kad je to douo Franjo, u tom se s njim sporazumio, jer je bio lakouman i veoma smion. Premda mu ne bijae ravan po plemenitosti roda, ipak ga je nadvisivao velikodunou. Gledajui na imutak bio je od njega siromaniji, ali je gledom na dareljivost bio rastroniji. 5. Jedne noi izgarajui od elje da poe na taj put sav se predao razmiljanju kako da to ostvari. Onaj koji ga je udario ibom pravednosti, u nonom ga je vienju pohodio slatkoom milosti. A jer je bio eljan slave, privukao ga je sebi i uzdigao do najvieg vrhunca slave. Prividjelo mu se naime, da mu je cijela kua puna vojnikog oruja: sedala, kopalja, titova i drugih potrebtina. Mnogo se tomu http://www.franjevastvo.com

IVOT SVETOGA FRANJE

VITA PRIMA
obradovao i u sebi se, utei, u udu pitao to je to. Nije naime u svojoj kui obiavao viati takve stvari, nego je samo navikao gledati bale sukna za prodaju. Kad se silno zaudio zbog neoekivanog dogaaja, reeno mu je da e sve ovo oruje pripasti njemu i njegovim vojnicima. Kad se tog jutra probudio, ustao je radostan. Smatrao je da mu vienje pretkazuje veliku sreu i sretno putovanje u Apuliju. Nije znao to da rekne, i povjereni mu zadatak nije odmah razumio. Ipak je u tom pogledu bio sposoban rasuditi da njegovo tumaenje vienja nije ispravno. Premda je vienje imalo dosta slinosti s dogaajima, ipak se njegovo srce nije obradovalo takvim s tvarima kao inae. Trebalo je da samoga sebe prisili i izvri to je zamislio da eljeno putovanje ostvari. I zaista se najprije zgodno spominje oruje i na vrlo prikladan nain se daje oruje vojniku koji e se boriti s jakim, naoruanim neprijateljem, da bi poput drugog Davida u ime Gospodina Boga nad vojskama oprao Izraela od stare sramote to mu je zadadoe neprijatelji.

3. poglavlje Kako je promijenjen u dui, ali ne u srcu, alegorijski govorio o naenu blagu i zarunici 6. Izmijenio se, ali ne na tijelu nego u dui. Odustao je od putovanja u Apuliju i nastojao svoju volju usmjeriti prema boanskim stvarima. Tako se malo povukao od svjetovne buke i posla i nastojao u svoju unutanjost ponovno smjestiti Isusa Krista. Kao mudar trgovac sakrio je naeni biser pred oima ismjehivaa i potajno nastojao, poto sve svoje proda, da ga kupi. U gradu Asizu je bio neki ovjek, koji mu je bio drai od ostalih. Bili su vrnjaci. A jer ih je vezala neprestana bliskost i meusobna ljubav, Franjo se odvaio, da ovome povjeri svoje tajne. esto ga je vodio na samotna mjesta prikladna za povjerljive razgovore. Uvjeravao ga je da je pronaao neko dragocjeno i veliko blago. Toga je ovjeka obradovao i poelo zanimati ono to je uo. Svaki put je s njim rado iao, kad god bi ga Franjo pozvao. Nedaleko od grada nalazila se jedna spilja do koje su esto ili razgovarajui o blagu. ovjek Boji, kojega je sveta odluka ve posvetila, uao bi u onu spilju a prijatelj bi ga vani ekao, dok se on, obuzet novim i neobinim oduevljenjem, u skrovitosti molio svom Ocu. elio je da nitko ne zna to unutra radi i poradi veega dobra je to mudro tajio. Samo se s Bogom savjetovao s obzirom na svoju svetu odluku. Pobono se molio da vjeni i istiniti Bog ravna njegov put i da naui izvravati njegovu volju. Veoma je mnogo trpio u dui i nije mogao mirovati, dok ne provede u djelo, to je u srcu zamislio. Razliite misli su mu se kovitlale po glavi i njihova silovitost ga je nemalo smuivala. Iznutra je gorio boanskom vatrom i nije mogao izvana sakrivati ar koji mu je zahvatio srce. Kajao se to je tako teko sagrijeio i uvrijedio pogled Bojeg velianstva. Ni prijanje ni sadanje nevaljaltine nisu ga vie veselile, ali se jo nije u sebe potpuno pouzdavao s obzirom na budunost. Zato, kad bi se iz spilje povratio k prijatelju, tako je bio od napora satrven te se inilo kao da je drugaiji uniao, a drugaiji iziao. http://www.franjevastvo.com

IVOT SVETOGA FRANJE

VITA PRIMA
7. Jednoga dana, kad je najusrdnije zazivao milosre Gospodnje, Gospodin mu je pokazao to treba da ini. Od tada je bio ispunjen tolikom radou i nije se mogao susprezati, nego je i nehotice ljudima u ui neto priopivao. I kako zbog veliine nadahnute ljubavi nije mogao utjeti, poneto je povjerljivo govorio, ali zagonetno. Kao to je onom posebnom prijatelju, kako je reeno, govorio o sakrivenom blagu, tako je i drugima pokuavao govoriti slikovito. Govorio je da ne kani ii u Apuliju, nego je obeavao da e u vlastitom zaviaju izvesti slavne i velike stvari. Ljudi su pomiljali da se kani eniti pa su ga pitali: "Hoe li se, Franjo, oeniti?" On im je odgovarajui rekao: "Oenit u se s plemenitijom i ljepom zarunicom nego ste ikada vidjeli; ona sve ostale nadmauje oblijem i mudrou." I zaista, prava pobonost je netaknuta Boja zarunica, koju je primio, a kraljevstvo nebesko je to sakriveno blago, to ga je s tolikom eljom traio. Nuno se moralo posvema oitovati evaneosko zvanje na onome, koji je imao biti slubenik Evanelja u vjeri i istini. 4. poglavlje Kako je prodao sve i prezreo novac 8. Gle, tako je zahvaen milou blaeni sluga Svevinjega i utvren Duhom Svetim. Jer je dolo predvieno vrijeme, slijedio je ono navaljivanje svoga srca koje, nakon odreknua svega svjetovnoga, vodi k najveim dobrima. Nije se smjelo dalje oklijevati, jer se smrtonosna bolest toliko razmahala i mnogima je ve tako zahvatila udove da bi im, ako lijenik samo malo zakasni, ugrabila ivot, kad dah ivota bude zaustavljen. Zato je ustao, prekriio se, osedlao konja i na nj uzjahao. Ponio je sa sobom grimizne tkanine da je proda. Brzo je stigao u grad koji se zove Foligno. Kad je ondje po obiaju prodao sve to je donio, sretni je trgovac uzevi novac ostavio konja na kojem je do tada jahao. Zatim se povratio, skinuo s konja teret i u svojoj pobonoj dui poeo razmiljati to da uini s novcem. Na neobian se nain za as prepustio Bojem djelovanju. Osjeao se silno optereenim dok je jedan sat uza se nosio onaj novac, a sav dobitak je smatrao prainom. Zato se pourio da taj teret to prije odloi. Kad se vraao prema gradu Asizu, pokraj ceste je opazio crkvu koja je bila davno sagraena na ast sv. Damjana. Zbog veoma velike staroati prijetila joj je opasnost da se srui. 9. Kad je novi Kristov vojnik prispio do nje, pobono ganut tolikom potrebom, sa strahom i potovanjem ue u nju. Tu je zatekao jednog siromanog sveenika. S velikom vjerom mu je poljubio posveene ruke, predao mu novac to ga je imao kod sebe i redom mu ispripovijedi sve to je odluio. Sveenik se zaudi vie nego to bi se moglo vjerovati. udio se nenadanoj promjeni stvari i oklijevao je da povjeruje ono to je sluao. A jer je mislio da mu se eli narugati, nije htio kod sebe zadrati predani novac. Viao ga je naime, tako rei, do juer kako meu roacima i znancima neurdeno ivi i kako svojom ludou nadmauje ve ostale. On je meutim ustrajao, nastojei da sveenik povjeruje njegovim rijeima; ponizno ga je molio i kumio da mu poradi Gospodina dopusti s njime boraviti. Sveenik je napokon pristao da s njim boravi, ali iz straha pred roditeljima nije primio novac koji taj istiniti preziratelj novca baci u neki prozori. Do novca nije vie drao nego do praine. On je naime elio posjedovati mudrost koja je vrednije od zlata i domoi se razboritosti koja je dragocjenija od srebra. http://www.franjevastvo.com

IVOT SVETOGA FRANJE

VITA PRIMA
5. poglavlje Otac ga progoni i vee 10. Dok je sluga Boga svevinjega boravio u spomenutom mjestu, njegov je otac neprestano posvuda obilazio kao brian traga elei saznati to mu se sa sinom dogodilo. I kad je doznao da boravi u ve spomenutom mjestu, ganut bolom srca zbog neoekivanog dogaaja veoma se uzrujao. Sazvao je prijatelje i susjede, pourio je to je bre mogao do mjesta u kojem je boravio sluga Boji. A Franjo, jer je bio novi borac Kristov, kad je uo prijetnju progonitelja i predosjeao njihov dolazak, hotei prepustiti sve srdbi Bojoj, sakrio se u neku skrovitu rupu, koju je u tu svrhu sam nainio. Ta rupa je bila u kui. Moda je za nju znao samo on. U njoj se cijeli mjesec dana neprekidno skrivao da se jedva usuivao izlaziti samo poradi obavljanja ljudskih potreba. Ako je kada dobio hrane, pojeo bi je sakriven u rupi i potajno mu je pruana svaka usluga. Obliven bujicom suza neprestano se molio i molio da bi ga Gospodin izbavio iz ruku onih koji mu progone duu. A da bi mu pobone elje ispunio dobrostivom naklonou, postio je, plakao i molio se blagom Spasitelju; nije se pouzdavao u svoja nastojanja nego je sav svoj naum prebacio na Gospodina. I premda se nalazio u rupi i boravio u tami, ipak je bio obuzet nekom neizrecivom radou koja mu je do tada bila nepoznata. Od nje je sav upravo izgarao. Napustio je rupu i izloio se pogrdama svojih progonitelja. 11. I tako je odmah ustao snaan, brz i veseo nosei pred sobom titi vjere da zapone boj za Gospodina. Oboruan orujem velika pouzdanja krenuo je putem prema gradu. Raspaljen boanskim arom poeo je samoga sebe mnogo optuivati zbog tromosti i lijenosti. Kad su ga vidjeli oni koji su ga poznavali, usporeivali su ono prijanje s posljednjim. Poeli su ga saalno prekoravati i nazivati ga budalom i luakom. Na nj su se nabacivali ulinim blatom i kamenjem. Promatrali su ga kako je izmijenio nekadanje ponaanje i kako je od tjelesne trapnje iznemogao. Zato su mu sve to je inio uraunavali u mahnitost i ludost. Ali, jer je strpljiv ovjek bolji od drznika, sluga Boji je za sve ovo bio gluh, i nepravda ga nije ni slomila ni izmijenila, nego je za sve to zahvaljivao Gospodinu. Uzalud naime protivnik progoni onoga koji tei za onim to je estito, jer to taj bude vie potiskivan, to e hrabrije pobjeivati. Netko je rekao da pogrda plemenito srce ini hrabrijim (L. An. Seneca). 12. Kad su se ovakve glasine i naklapanja ve dugo irila ulicama i trgovima grada i kad je tu i tamo odjeknula galama onih, koji su Franju ismjehivali, meu mnogima do ijih su uiju doprle te glasine bio je konano i njegov otac. Kad je uo ime svoga sina i da sugraani s njim tako postupaju, odmah je ustao, ali ne zato da ga oslobodi, nego da ga satre. Nije se nimalo obuzdavao nego je na nj nasrnuo kao vuk na ovcu, namrgoeno i divlje ga pogledao, zgrabio ga bezobzirno rukom i dosta grubo ga odvukao svojoj kui pa ga je bez samilosti vie dana drao zatvorena u tamnom prostoru mislei da e mu tako slomiti volju i pridobiti ga. To je poduzeo najprije rijeima, zatim batinama i napokon okovima. Sve je ovo Franju uinilo spremnijim i snanijim da ostvari svoju svetu odluku. Strpljivost ga nije napustila, premda je bio napadan rijeima i muen okovima. Onoga, kojemu je zapovijeeno da se u nevoljama raduje, nije mogue ni batinama ni okovima odvratiti od prave nakane i stava, niti ga je http://www.franjevastvo.com

IVOT SVETOGA FRANJE

VITA PRIMA
mogue iz Kristova stada odvui. Taj ne dre u poplavi mnogih voda. U tjeskobi mu je bio utoitem Sin Boji, koji nam uvijek pokazuje, kako je ono to je on podnio za nas vee, da nam se nae trpljenje ne ini gorkim. 6. poglavlje Kako je majka Franju oslobodila i kako se on pred asikim biskupom ogolio 13. Kad je njegov otac zbog urnih obiteljskih stvari neko vrijeme izbivao, ovjek je Boji ostao svezan u kunom zatvoru a njegova je majka bila s njim sama kod kue. Ne odobravajui djelo svoga mua, dola je k sinu i umilnim ga rijeima nagovorila. Kad je vidjela da ga ne moe odvratiti od njegove odluke, njezino se majinsko srce nad njim ganulo. Raskinula je okove, pustila ga da slobodno ode. On se, zahvaljujui svemoguem Bogu, urno vratio na mjesto gdje je prije boravio. Sada se ve osjeao slobodnijim, poto je bio prokuan u suprotivtinama, a po mnogostrukim borbama izgled mu je postao vedriji. Preturivi nepravde, postao je sraniji, svuda se slobodno kretao, stupao je hrabrije. Otac se meutim povratio. Kad nije naao Franju, poeo je gomilati grijehe na grijehe. Na enine opomene se promijenio. Zatim je odjurio na ono mjesto, galamio je i halabuio, da bi ga bar protjerao iz svoga kraja, ako ga ve ne moe od nauma odvratiti. Zaista je strah Gospodnji pouzdanje hrabrih. Kad je sin milosti uo da mu dolazi tjelesni otac, odluno i radosno mu se izruio. Na sav glas je vikao da nita ne dri do njegovih okova i batina. Osim toga je izjavio da e za Kristovo ime radosno podnijeti sva zla. 14. Kad je otac vidio da ga ne moe od zapoeta puta odvratiti, sav se dao na to da od njega izvue novac. ovjek je Boji elio da ga potroi i dade za uzdravanje siromaha i za graevine onoga mjesta. Njega, koji nije ljubio novca, nije ni na kakav nain bilo mogue prevariti; njega, koji na novac nije bio navezan nikakvom privrenou, nije zbog njegova gubitka bilo mogue uznemiriti. Kad je otac naao novac to ga je najvei preziratelj zemaljskih stvari bacio u prozor i prainu, njegov se divlji bijes neto malo splasnuo i e pohlepe se po nalasku novca donekle utaila. Otac ga je nakon toga izveo pred gradskoga biskupa3 da se pred njim odrekne svega imanja i da mu povrati sve to je jo imao. Ne samo da on to nije odbio, nego se silno radostan pourio da spremno izvri zahtjev. 15. Kad je bio predveden pred biskupa, niti je oklijevao niti je krzmao zbog ega, tovie, nije ekao nikakvu rije a ni sam nije ni rijei progovorio. Svukao je sa sebe svu odjeu i bacio je odmah pred oca. tovie, nije zadrao ni gae, nego se pred svima svukao do gola. A biskup ga je promatrao i silno se divio njegovu zanosu i postojanosti. Odmah je ustao i svojim ga rukama zagrlio, zatim ga je pokrio svojim platem u koji je bio obuen. Jasno je shvatio da je to Boja volja i ustanovi da djela ovoga ovjeka, to ih je posebno promatrao u sebi sadre misterij. Zbog toga mu je ubudue postao pomonikom. Prigrlio ga je i osokolio, prihvatio ga je srcem punim ljubavi. Evo sad se gol borio s golim. Odbacio je sve to pripada svijetu, samo je mislio na Boju pravednost. Tako je nastojao prezreti vlastiti ivot. Otkazao je svu brigu za nj da bi sebi siromahu osigurao mir na putu uz koji se nalaze zasjede. Od boanskog gledanja samo ga je jo dijelio zid svijeta. http://www.franjevastvo.com

IVOT SVETOGA FRANJE

VITA PRIMA
7. poglavlje Kako je upao meu razbojnike, kako su ga bacili u snijeg i kako je posluivao gubavce 16. Kad je tako iao zaogrnut kratkim ogrtaem, on koji se neko oblaio u grimiz, kroz jednu umu je francuskim jezikom pjevao pohvale Bogu. U to najednom na nj nasrnu razbojnici. Kad su ga surovo zapitali tko je on, ovjek Boji je punim glasom uvjerljivo odgovorio: "Glasnik sam velikoga kralja! to hoete?" Oni ga izmlatie i bacie u jamu punu snijega govorei: "Lezi tu, klipane, glasnie Boji!" Valjao se tamo-amo i otresavi sa sebe snijeg izvukao se iz jame. Silno se zbog toga radovao i visokim je glasom kroz umu pjevao pohvale Stvoritelju svega. Napokon je prispio u samostan nekih redovnika. Vie je dana imao na sebi samo koulju i boravio u kuhinji kao posluitelj, elio se nasititi otpacima. Budui da ondje nije bilo samilosti, nije mogao dobiti ni makar kakvu staru odjeu, zato je odande otiao. No, nije otiao da bi se rasrdio, nego ga je na to prisilila nuda. Otiao je ugrad Gubbio, gdje je od nekoga svoga negdanjeg prijatelja dobionekakvu tuniku. Poto je nakon ovoga dogaaja prolo neko krae vrijeme, kako se sve vie irio glas o ovjeku Bojem meu narodom i njegovo se ime proulo, prior spomenutog samostana, razmiljajui o postupku prema ovjeku Bojem, poao je k njemu i ponizno ga molio da za ljubav Spasiteljevu oprosti njemu i njegovima. 17. Zatim je ljubitelj potpune svete poniznosti otiao gubavcima i boravio s njima. Radi Boga im je svima najmarljivije sluio. Ispirao im je rane, iz oteklina istiskivao gnoj kao to sam govori u svojoj oporuci: "Dok sam bio u grijesima, vrlo mi je bilo odvratno vidjeti gubavce, i Gospodin me je doveo meu njih i bio sam im milosrdan." Toliko mu je neko bilo odvratno gledati gubavce, kao to je sam govorio, da je u vrijeme svoje tatine rukama zaepio nos kad bi iz udaljenosti od gotovo dvije milje opazio njihove nastambe. Ali kad je milou i snagom Svevinjega poeo razmiljati o svetim i korisnim stvarima i dok je jo bio svjetovnjaki obuen, jednog je dana susreo nekog gubavca. Nadvladao je samoga sebe, pristupio mu je i poljubio ga. Od tada je poeo samoga sebe sve vie i vie prezirati, dok po milosru otkupiteljevu nije izvojtio potpunu pobjedu nad samim sobom. Dok je jo boravio u svijetu i svjetovnjaki ivio, pomagao je druge siromahe. Onima koji su podnosili neimatinu, pruao je milosrdnu ruku, a s ojaenim je suosjeao. Kad je jednoga dana protiv svog obiaja, a inae je bio veoma otmjena ponaanja, nekom siromahu, koji je od njega prosio milostinju, poeo predbacivati, odmah je, ganut kajanjem, poeo u sebi govoriti kako e biti prekoren i osramoen to je uskratio zamoljenu milostinju u ime tolikoga Kralja. U svom je srcu odluio da ubudue prema svojoj mogunosti nee nikomu, tko ga neto zamoli u ime Boje, to uskratiti. Tu je odluku najbriljivije provodio i ispunjavao dok nije posvema i sebe predao. Tako je on prije bio izvritelj nego to je postao uiteljem evaneoskog savjeta: "Tko te moli, podaj mu, a tko hoe da mu pozajmi, ne odbij ga."4 8. poglavlje

http://www.franjevastvo.com

10

IVOT SVETOGA FRANJE

VITA PRIMA
Kako je gradio crkvu sv. Damjana i o ivotu gospoa koje su u tome mjestu boravile 18. Prvi posao, kojega se blaeni Franjo prihvatio, poto je bio osloboen iz ruku tjelesnog oca, bila je izgradnja kue Boje. Nije namjeravao da je iznova sagradi, nego je popravljao staru, obnavljao dotrajalu. Nije ruio temelj, nego je na njemugradio. I ne znajui uvijek je prvenstveno pridravao za Krista: "Nitko ne moe postaviti drugoga temelja, osim onoga koji je ve postavljen, a taj je Isus Krist."5 Kad se povratio na ono mjesto, kako je ve reeno, gdje je u davnini bila sagraena crkva sv. Damjana, uz pomo milosti Svevinjega u kratkom ju je vremenu brino popravio. Ovo je ono blagoslovljeno i sveto mjesto u kojem je isti blaeni ovjek osnovao slavnu redovniku ustanovu, odlini red siromanih gospoa i posveenih djevica. Dogodilo se to gotovo est godina nakon obraenja blaenoga Franje. Tu je gospoa Klara, rodom Asianka, postala najdragocjenijim temeljnim kamenom, povrh kojega je nazidano i ostalo kamenje. Kad se spomenuta gospoa, nakon osnutka Reda brae, na poticaj ovjeka Bojeg obratila Bogu, mnogima je u napretku postala pomagaicom, a bezbrojnima uzorom. Po rodu je bila plemenita, ali je po milosti bila jo plemenitija; bila je djevica tijelom, a srce joj je bilo izvanredno isto; po dobi je bila djevojka, a po razboritosti starica; u odluci je bila postojana i eljela je izgarati od boanske ljubavi. Bila je obdarena mudrou i izvanrednom poniznou. Bila je po imenu Klara (a to znai: slavna), ivotom je bila slavnija, a ponaanjem najslavnija. 19. Na njoj je podignuta zgrada koja je izraena od najskupocjenijeg biserja, a tome biserju "hvala ne dolazi od ljudi nego od Boga". 6 Nju nije mogue ni u kratkom razmatranju obuhvatiti mislima niti ju je mogue s malo rijei prikazati. Prije svega meu njima je vladala krepost meusobne neprestane ljubavi koja je njihove volje meusobno tako povezivala da su sve u svemu bile jednodune. Premda su bile mnogobrojne i raznolike, ipak su sve imale jedan duh; a znalo ih je zajedno boraviti po etrdeset do pedeset. Drugo, u svakoj pojedinoj od njih sjao je dragulj poniznosti. One primljene darove i nebeska dobra tako uvaju da pomou njih stjeu i ostale kreposti. Tree, ljiljan djevianstva i istoe sve ih tako opaja divnim miomirisom da zaboravljaju na zemaljske stvari te samo ele razmatrati o nebeskim. Iz njezina se mirisa u njihovim srcima raa tolika ljubav prema vjenom Zaruniku da sveta netaknutost izmeu njih uklanja svaku zlu naviku prijanjega ivota. etvrto, sve su ukraene zaslugom najuzvienijega siromatva te jedva kada ili nikada pristanu na to da se u krajnjem sluaju izie u susret njihovoj prehrani i odijevanju. 20. Peto, tako su se po milosti uvrstile u postu i utnji da nemaju tekoa kad se radi o svladavanju putenih poriva i obuzdavanju jezika. Neke su se od njih od govora tako odvikle da se onda, kad je potrebno da neto govore, jedva sjeaju kako treba oblikovati rijei i reenice. esto, budui da ih sve tako divno resi krepost strpljivosti, nikakvo im trpljenje ili nepravda ne moe slomiti duh ili ih promijeniti. Sedmo, u tolikoj mjeri posjeduju duh kontemplacije da ih ona upuuje to treba raditi i od ega se valja uvati; i tako umiju biti sretne, uranjajui svoju unutranjost u Boga. Danju i nou su zauzete pjevanjem boanskih pohvala i molitvom. Neka bi se vjeni Bog udostojao svojom svetom milou tako svet poetak zakljuiti jo svetijim svretkom. Neka ovo, to je reeno o Bogu posveenim djevicama i vjernim Kristovim slubenicama, bude sada dosta, jer njihov izvanredni ivot i http://www.franjevastvo.com

11

IVOT SVETOGA FRANJE

VITA PRIMA
slavno utemeljenje njihova Reda po papi Grguru, tada biskupu ostijskom, iziskuje da se napie posebno djelo, a za to se trai i vrijeme.7 9. poglavlje Kako je promijenio odijelo, kako je popravljao crkvu svete Marije u Porcijunkuli i kako je uvi Evanelje sve ostavio, kako je zamislio i izradio odijelo to ga imaju braa 21. Meutim se svetac Boji, kad je promijenio odijelo i popravio spomenutu crkvu, preselio na drugo mjesto pokraj grada Asiza gdje je poeo popravljati jednu oteenu i malne poruenu crkvu. Od onoga to je dobro zapoeo nije odustajao dok nije sve posvema dovrio. Odanle se preselio na drugo mjesto koje se zove Porcijunkula. Tu se nalazila crkva blaene Djevice Majke Boje koja je davno sagraena. Onda je bila naputena i nitko se za nju nije brinuo. Kad ju je svetac Boji ugledao tako ruevnu, bio je ganut ljubavlju; budui da je upravo izgarao od pobonosti prema predobroj Majci, poeo je ondje trajno boraviti. Kad je popravljao spomenutu crkvu, bilo je to u treoj godini njegova obraenja. U to je vrijeme nosio neke vrsti pustinjaku odjeu, bijae opasan konom oputom, a u ruci je nosio tap, hodao je obuven. 22. Ali kad se jednoga dana u spomenutoj crkvi italo Evanelje, kako je Gospodin poslao svoje uenike da propovijedaju, i svetac Boji bio ondje nazoan, da bi evaneoske rijei razumio, ponizno je zamolio sveenika da mu proitani odlomak protumai. A kad mu je ovaj sve redom protumaio o kad je sveti Franjo uo da Kristovi uenici ne smiju imati ni zlata, ni srebra, ni novca, ni torbe, ni novarke, da putem ne nose ni tapa, ni obue, neka nemaju ni dviju tunika, nego neka propovijedaju kraljevstvo Boje i pokoru,8 odmah je u Duhu Bojem uskliknuo: "Ovo je ono to hou, ovo je ono to traim, ovo elim cijelim srcem izvriti." Zato je sveti otac silno radostan odmah pourio izvriti ono to je spasonosno uo. Nije dopustio da proe neko vrijeme pa da istom onda pone pobono provoditi ono to je uo. Odmah je s nogu izuo obuu, iz ruku je odbacio tap, zadovoljio se samo jednom tunikom, konati remen je zamijenio konopiem. Od sada je imao tuniku koja je sprijeda bila obiljeena kriem da bi tako od sebe odgonio sve avolske opsjene. Ta je tunika bila veoma gruba, u njoj je elio razapinjati svoje tijelo s pogrekama i grijesima. Bila je ona veoma siromana i priprosta da je svijet ne bi nipoto poelio. S najveim je potovanjem i posebnom pomnjom elio izvrivati i sve ostalo to je uo. On naime nije bio gluhi slua evanelja, nego je sve to bi uo hvalevrijedno upamtio i marljivo nastojao ispuniti. 10. poglavlje O propovijedanju evanelja i navijetanju mira i obraenju prve estorice brae 23. Od tada je poeo s velikom gorljivou duha i radou srca svima propovijedati pokoru. http://www.franjevastvo.com

12

IVOT SVETOGA FRANJE

VITA PRIMA
inio je to jednostavnim rijeima, a zanosnim srcem je izgraivao sluaoce. Njegova je rije bila poput razbuktale vatre, prodirala je do dna srca. Due sviju je napunjao divljenjem. Izgledao je sasvim drugaije nego prije. Dok je promatrao nebo, nije mu bilo stalo do toga da gleda zemlju. To je doista bilo neto neobino, jer je najprije poeo propovijedati ondje, gdje je jo kao djeak nauio itati; na onom je mjestu najprije sahranjen da bi sretan poetak osigurao jo sretniji svretak. 9 Gdje je sam uio, ondje je i pouavao; i gdje je zapoeo, ondje je i dovrio. Prije svake svoje propovijedi najprije bi na sakupljene, kojima je imao tumaiti rije Boju, zazvao mir govorei: "Gospodin vam dao mir!" 10 Mir je navijetao i mukarcima i enama, navijetao ga je pobono uvijek i onima koji su mu dolazili u susret i pokraj kojih bi proao. Zato su mnogi, koji su mrzili mir i spasenje, uz pomo Gospodinovu svim srcem prigrlili mir i postali sinovi mira i osvajai vjenoga spasenja. 24. Meu ovima je bio jedan Asianin koji je imao pobono i jednostavno srce. Taj je prvi pobono poao za ovjekom Bojim. Nakon ovoga je radosno pohitio za svecem Bojim brat Bernardo koji je prigrlio poslansvo mira da bi sebi pribavio kraljevstvo nebesko. Ovaj je esto svetoga oca primio kao gosta. Kad je vidio i upoznao njegov ivot i ponaanje i kad se nauio mirisa njegove svetosti, u njemu se nastanio strah iz kojega se rodio duh spasenja. Promatrao ga je kako cijelu no moli, kako veoma malo spava i kako velia Boga i slavnu Djevicu Majku Boju; divio se i govorio: "Zaista je ovaj ovjek od Boga". Zato se pourio da sve svoje rasproda i razdijeli, ali ne roacima, nego siromasima. I kad je prigrlio savreniji nain ivota, ispunio je evaneoski savjet: "Ako eli biti savren, hajde, prodaj to ima i podaj siromasima te e imati blago na nebu! Onda doi i slijedi me!"11 Kad je to uinio, pridruio se svetom Franji i ivotom i odjeom. Uvijek je bio s njima dok se braa nisu umnoila, a onda je iz poslunosti prema dragom ocu poslan u druge krajeve. Njegovo se naime obraenje Bogu ostvarilo na taj nain to je svoj imetak prodao i novac razdijelio siromasima. A sveti se Franjo dolasku i obraenju takva ovjeka silno obradovao zato, to se oitovao kako se Bog za nj brine i to mu je dao potrebna druga i vjerna prijatelja. 25. Za njim je odmah slijedio drugi Asianin koji je zbog naina svoga ivota postao svake hvale vrijedan. Sveto je zapoeo ivjeti, a jo je svetije za kratko vrijeme ivot dovrio. 12 Ovoga je nakon kraeg vremena slijedio brat Egidije, ovjek jednostavan, pravedan i bogobojazan. On je dugo vremena provodio svet, pravedan i poboan ivot. ostavio nam je primjer savrene poslunosti, tjelesnoga rada, samotnikoga ivota i svete kontemplacije. 13 Kad se ovima doda jo jedan brat, brat Filip, on je zajedno s ostalima predstavljao sedmorku.14 Njegove je usne Gospodin taknuo kameniem istoe da bi po njemu umio slatko govoriti i zanosno klicati. Ulazio je u smisao Sv. pisma i tumaio ga, premda nije uio. Nasljedovao je one koje su idovski prvaci smatrali neznalicama i neukima. 11. poglavlje O duhu proricanja sv. Franje i o njegovim opomenama 26. Tako se blaeni Franjo danomice napunjao utjehom i milou Duha Svetoga. Najpaljivije i najbriljivije bi nove sinove upuivao novim poukama. Uio ih je da ne zastranjujui idu putem svetoga siromatva i blaene prostodunosti. Jednoga dana, kad se divio Bojem milosru zbog http://www.franjevastvo.com

13

IVOT SVETOGA FRANJE

VITA PRIMA
udijeljenih mu dobroinstava i elio da mu Gospodin oituje tijek njegova obraenja i njegove subrae, traio je mjesto za molitvu kao to je to veoma esto inio. Kad bi na takvome mjestu dugo ostajao boravei sa strahom i trepetom uz Gospodara svekolike zemlje i dok je bolne due razmiljao o zlo provedenim godinama, ee je ponavljao one rijei: "Boe, budi milostiv meni greniku!" 15 a neka neizreciva radost i neopisiva slast poela mu se postupno razlijevati u dubini njegova srca. Poeo bi tako sam od sebe iznemagati. Kad bi priguio osjeaje i kad bi rastjerao tamu koja se iz straha zbog grijeha u njegovu srcu ugnjezdila, ulivena mu je sigurnost da su mu oproteni svi grijesi i udijeljeno mu je pomazanje da bi odahnuo. Bio je uznesen izvan sebe i sav obuzet nekom svjetlou. Srce mu se proirilo od milja dok je jasno gledao to e se dogoditi. Kad se ona slatkoa sa svjetlom povukla, vidjelo se kako je duhovno obnovljen i kako se ve preoblikovao u drugoga ovjeka. 27. Kad se nakon toga povratio, radosno je kazao brai: "Budite hrabri, predragi, i radujte se u gospodinu! Nemojte se alostiti zato to vam se ini da smo malobrojni. Neka vas ne zabrinjava moja ili vaa jednostavnost, jer mi je Gospodin zaista pokazao kako e dati te emo se veoma umnoiti i kako e nas proiriti do krajnjih granica zemlje. Radi vaeg napretka prisiljen sam vam kazati to sam vidio. Zaista bih vema volio utjeti kad me ne bi na to silila ljubav da vam saopim. Vidio sam kako k nama dolazi veliko mnotvo ljudi koji hoe s nama ivjeti u svetom odijelu i opsluivati nae redovniko Pravilo. I evo jo i sada u mojim uima odzvanjaju njihovi glasovi; jedni prema odredbi svete poslunosti odlaze, a drugi se vraaju. Vidio sam kao neke putove koji gotovo iz svakog naroda smjeraju u ove krajeve i svi su bili krcati mnotva. Dolaze Francuzi, ure se panjolci, Teutonci i Englezi tre, i hiti veoma veliko mnotvo i drugih razliitih jezika." Kad su braa to ula, bila su ispunjena spasonosnom radou. Radovali su se zbog milosti to ju je Gospodin Bog udijelio svome svecu ili zbog toga to su silno eali da bi koristili svojim blinjima, kojima su eljeli da se po njemu spase i danomice umnoavaju. 28. I ree im svetac: "Da bismo svome Gospodinu Bogu vjerno i pobono za sve njegove darove bili zahvalni i da biste znali kako sa sadanjom i buduom braom treba ivjeti, shvatite istinu buduega razvoja. Sada emo na poetku ovoga ivota nai neko slatko voe koje se s velikom nasladom jede, ali malo kasnije e nam biti prueno neto to u sebi ima manje slasti i ugodnosti. I napokon e nam biti dano neto to je puno gorine. Tim se neemo moi hraniti, jer zbog gorine to nitko nee moi jesti, iako ima neki vanjski miris i ljepotu. I zaista, kao to sam vam kazao, Gospodin e nas umnoiti te emo biti velik narod. Ali konano e se dogoditi onako kao kad ovjek baci mreu u more ili jezero te zahvati veliko mnotvo riba pa kad ih sve smjesti u svoju laicu i bude mu mrsko da ih sve odveze, izabrat e one vee i koje mu se sviaju te e ih staviti u svoje posue, a ostale e izbaciti." Kolikom istinitou sja sve ovo to je svetac Boji prorekao. Kako se to dovoljno jasno oitovao onima koji dogaaje promatraju u duhu istine. Eto kako je duh proricaja poinuo na svetom Franji. 12. poglavlje Kako ih je po dvojicu poslao u svijet i kako su se za kratko vrijeme opet skupili http://www.franjevastvo.com

14

IVOT SVETOGA FRANJE

VITA PRIMA
29. Kad je nekako u isto vrijeme neki drugi ovjek stupio u Red, naoe se na okupu osmorica. Tada ih je blaeni Franjo sve pozvao k sebi, vie im je toga kazao o kraljevstvu Bojem, o preziranju svijeta, o odricanju vlastite volje i o upokoravanju vlastitoga tijela. Po dvojicu ih je odvojio za etiri kraja svijeta pa im je rekao: "Idite, predragi, dvojica po dvojica u razliite krajeve svijeta, navjeujte ljudima mir i pokoru za oprotenje grijeha! U nevoljama budite strpljivi i sigurni da e Gospodin ispuniti svoju odluku i obeanje. Onima koji vas to zapitaju odgovorite ponizno, blagoslivljajte one koji vas progone, zahvaljujte onima koji vam nanose nepravdu i uvrede, jer nam se za sve ovo pripravlja vjeno kraljevstvo." A oni su se, primivi odluku svete poslunosti, pred svetim Franjom ponizno prostrli po zemlji. On je pak, grlei ih, svakom pojedinom slatko i pobono govorio: "Povjeri Gospodinu svu svoju brigu i on e te potkrijepiti." Ove je rijei govorio kad god je koga od brae u ime poslunosti slao. 30. Tada je brat Bernardo s bratom Egidijem krenuo prema Sv. Jakobu, a sveti je Franjo zajedno s jednim drugom odabrao drugi kraj, ostala su etvorica, idui po dvojica, krenula u druge krajeve. Ali kad je prolo malo vremena, sveti Franjo ih je elio sve vidjeti; zato se molio Gospodinu koji sakuplja raspreni Izrael da ih se udostoji ubrzo sakupiti. I tako se zbilo da su se u kratkom vremenu prema njegovoj elji bez ljudskog poziva, zahvaljujui Bogu, nali na okupu. Kad su bili zajedno, veoma su se obradovali zbog vienja dobroga pastira i udili se to su se sakupili samo poradi jedne elje. Izvjeivali su o dobrima koja im je milosrdni Bog uinio. Ako su bili malo nemarni i nezahvalni, ponizno su svetoga oca molili da ih opomene i kazni, a to su zduno primili. - Tako su uvijek obiavali kad bi doli k njemu. A nisu pred njim skrivali ni najneznatnije misli, a isto tako ni pokrete srca. A kad bi izvrili sve to im je bilo zapovijeeno, smatrali su se "beskorisnim slugama". Tako je onu prvu kolu blaenoga Franje proimao duh istoe, pa kad je znao initi ono to je korisno, sveto i pravedno, imao je dovoljno razloga da im se mnogo raduje. Blaeni je otac s velikom ljubavlju grlio svoje sinove. Zato im je poeo otkrivati svoju nakanu i povjeravati im ono to mu je Gospodin objavio. 31. Odmah su im se pridruila nova etiri estita i sposobna ovjeka i slijedili su sveca Bojega. I zato se meu narodom o njemu naveliko govorilo i glas o ovjeku Bojem se poeo sve vie iriti. U ono su se vrijeme zaista sveti Franjo i braa mnogo veselili i na poseban nain radovali kad bi, bez obzira tko je i to je, obian vjernik, bogata, siromah, plemi, puanin, neugledan, drag, uman, priprost, klerik, neuk, svjetovnjak iz kranskoga puka, voen Duhom Bojim doao da primi odijelo svetoga Reda. Zbog svega toga svjetovnjaci su se mnogo divili. Bio im je uzorom poniznosti on koji ih je pozivao na put boljega ivota i na pokoru za grijehe. Nikakva neplemenitost roda, nikakvo siromatvo nije prijeilo da se u Boje djelo ugrade oni koje je Bog htio da budu ugraeni, jer je njemu drago boraviti s onima koje je svijet odbacio i s onima koji su jednostavni.

13. poglavlje http://www.franjevastvo.com

15

IVOT SVETOGA FRANJE

VITA PRIMA
Kako je napisao prvo Pravilo, kad je imao jedanaestoricu brae, i kako ga je gospodin papa Inocent potvrdio; vienje drveta 32. Kad je blaeni Franjo vidio kako gospodin Bog danomice poveava broj brae, napisao je sebi i svojoj brai, sadanjoj i buduoj, jednostavno i kratko, nain i pravilo ivota. Prvenstveno se sluio rijeima sv. Evanelja, jer je eznuo samo za evaneoskim savrenstvom. Unio je u Pravilo i neto drugih stvari koje su prijeko potrebne za provoenje sveta ivota. Zato je sa svom spomenutom braom otiao u Rim, jer je arko elio da mu papa Inocent III potvrdi to je napisao. U to je vrijeme u Rimu boravio asiki biskup imenom Gvido. On je svetoga Franju i svu brau u svemu cijenio i na osobit nain ljubio. Kad je vidio svetoga Franju i njegovu brau, a nije znao razlog njihova dolaska, smatrao je da se radi o vanoj stvari. Pribojavao se da oni moda ne namjeravaju napustiti vlastitu domovinu gdje je Gospodin po svojim slugama ve poeo izvoditi velike stvari. Mnogo se radovao to ima takve ljude u svojoj biskupiji. On je mnogo oekivao od njihova ivota i ponaanja. Kad je, meutim, saznao razlog njihova dolaska i shvatio njihovu nakanu, silno se obradovao u Gospodinu. Obeao je da e im u tu svrhu dati svoj savjet i da e im pomoi. Sveti Franjo je osim toga otiao i do potovanog gospodina biskupa sabinskoga koji se zvao Ivan od sv. Pavla. Ovaj je meu drugim knezovima rimske kurije i meu uglednicima "prezirao zemaljsko, a ljubio nebesko". On ga je dobrostivo i s ljubavlju primio i njegovu elju i nakanu toplo preporuio. 33. Budui da je ovaj ovjek bio dalekovidan i ozbiljan, ispitivao ga je o mnogim stvarima i nagovarao da prihvati monaki ili samotniki nain ivota. No, sveti je Franjo, koliko je mogao, njegovo nagovaranje ponizno odbijao. Prepustio se uzvienijoj elji, ali tako da nagovaranje nije prezreo, nego je samo neto drugo pobono elio. Ovaj se Gospodin divio njegovu zanosu i pribojavao se da od tolike odluke ne bi odustao. Zato mu je pokazivao ravnije putove. Napokon je Frajinom upornou bio pobijeen i prihvatio njegovu molbu. Pred gospodinom papom je nastojao ubudue podupirati njegovu stvar. U to je vrijeme na elu Boje Crkve bio papa Inocent III, ovjek slavan, vrlo bogat znanjem, glasoviti govornik, revan promicatelj pravednosti u stvarima to ih zahtjeva kranska vjera. Kad je saznao to ljudi Boji ele i kad je stvar prosudio, prihvatio je i usliao njihovu molbu. Na neke stvari ih je upozorio i pouio. Napokon je svetoga Franju i brau blagoslovio rekavi: "Idite, brao, s Gospodinom i kako se Gospodin udostoji nadahnuti vas, svima propovijedajte pokoru. A kad vas svemogui Gospodin umnoi brojem i obogati milou, radosno se k meni povratite pa u vam jo vie od ovoga dati i povjeriti vam s veom sigurnou vee stvari." Zaista je Gospodin bio sa svetim Franjom kamo god bi poao. Objavama ga je radovao a dobroinstvima poticao. - Kad se jedne noi prepustio snu, imao je vienje: uinio mu se da ide nekim putem, pokraj kojega je stajalo visoko drvo. Drvo je bilo lijepo i snano, debelo i veoma visoko. Kad mu se pribliio i poda nj stao, divio se njegovoj ljepoti i visini. Priinilo mu se da je i sam svetac najednom postao tako visok te je doticao najvii vrh drveta, a kad ga je rukom obuhvatio, posve lako ga je savio sve do zemlje. Tako se zaista i dogodilo: gospodin papa Inocent, uzvieno i visoko stablo na ovome svijetu, njegovoj se molbi i elji tako dobrostivo priklonio.

http://www.franjevastvo.com

16

IVOT SVETOGA FRANJE

VITA PRIMA
14. poglavlje O njegovu povratku iz Rima u Spoletsku dolinu i o zaustavljanju za vrijeme putovanja 34. Sveti Franjo se zajedno s braom izvanredno razveselio zbog ljubavi i susretljivosti takva oca i gospodina. Zahvalio je svemoguem Bogu koji ponizne uzvisuje a alosne tjei. Odmah je poao pohoditi grob blaenoga Petra. Dovrivi molitvu, napustio je Grad i zajedno s drugovima udario putem prema Spoletskoj dolini. Dok su tako ili, meusobno su razgovarali o tome kakvim i kolikim ih je darovima dobrostivi Bog obasuo. Razgovarali su: kako ih je namjesnik Kristov, gospodar i otac cjelokupnoga kranskoga svijeta, najljubaznije primio; kako bi mogli izvriti njegove elje i naloge; kako bi mogli estito opsluivati i nepopustljivo uvati Pravilo to su ga primili; kako bi trebalo da u svetosti i pobonosti hode pred Svevinjim; kako da napokon svojim ivotom i ponaanjem, napredujui u svetim krepostima, svojim blinjima budu uzorom. Dom su novi Kristovi uenici tako o ovakvim stvarima u koli poniznosti raspravljali, dan je dosegao svoj vrhunac i proao je jedan sat. Tada stigoe do nekog pustog mjesta. Umorni od naporna putovanja i izgladnjeli nisu mogli nai nita da malo zaloe, jer je to mjesto bilo veoma daleko od ljudskog naselja. Milost se Boja smjesta pobrinula te im je u susret doao ovjek koji je u ruci nosio kruh, predao im ga je i otiao. A kako ga oni nisu poznavali, bili su zadivljeni u svojim srcima i jedan drugoga su pobono poticali da se moraju pouzdati u Boje milosre. Poto su uzeli hranu i okrijepili se, dooe u neko mjesto nedaleko od grada Orte. Ondje su proveli gotovo petnaest dana. Nekolicina je brae otila u grad da nabave potrebitu hranu. Ono malo to su isprosili, idui od vrata do vrata, odnijeli su ostaloj brai te su, zahvaljujui Gospodinu, radosna srca zajedno blagovali. A ako bi im neto hrane preostalo, jer nije bilo nikoga komu bi to mogli dati, spremili bi u jednu grobnicu, u koju su se neko sahranjivala mrtva tjelesa, da bi to naknadno pojeli. To mjesto bijae samotno i zaputeno, vrlo rijetko bi se netko onamo svratio. 35. Tome su se mnogo veselili, kad nisu nita ni vidjeli ni imali to bi im u tjelesnom pogledu moglo pruiti neki uitak. Zato su se ondje sprijateljili sa svetim siromatvom. U nestaici svega to pripada svijetu nalazili su veliku utjehu. Odluili su da e uza siromatvo svagdje i uvijek prianjati kao to je to bilo ondje. Kako su odbacili svu brigu za zemaljske stvari, uivali su samo u boanskoj utjehi. Odluie i uglavie da se iz zagrljaja svetog siromatva nee otimati ni kad budu vitlani nevoljama, ni kad budu gonjeni kunjama. Premda je privlanost onoga mjesta mogla mnogo razvodnjeti zanos njihovih srdaca, ipak nije zarobila njihove osjeaje. A da ih podue zadravanje ne bi makar samo izvana sputalo nekom vrsti vlasnitva, ostavie ono mjesto i slijedei sretna oca u to vrijeme uoe u Spoletsku dolinu. - Istiniti ljubitelji pravednosti raspravljali su takoer i o ovome: moraju li boraviti meu ljudima ili treba da se povuku na samotna mjesta. No, sveti Franjo, koji se namjerice nije pouzdavao u sebe, nego se prije svih pothvata utjecao svetoj molitvi, odabrao je: da nee ivjeti samo sebi, nego onomu koji je umro za sve. Bio je svjestan toga da je za to poslan da bi Bogu privodio due koje je avao nastojao odvui. http://www.franjevastvo.com

17

IVOT SVETOGA FRANJE

VITA PRIMA
15. poglavlje uvenost svetoga Franje, obraenje mnogih i kako je Red prozvan Redom male brae, te kako je blaeni Franjo pouavao one koji su stupili u Red 36. Zato je hrabri vojnik Kristov Franjo obilazio gradove i gradie navjeujui Kraljevstvo Boje. Nije to inio "uvjerljivim rijeima ljudske mudrosti", nego naukom i snagom Duha. Propovijedao je mir, nauavao je o spasenju i pokori za obraenje grijeha. - Snagom apostolskog ovlatenja, koje mu je dano, u svemu je odluno postupao. Nije se sluio laskanjem, ni zavodljivim umiljavanjem. Nije znao gladiti grijehe pojedinaca, nego je u njih zabadao. Greniki ivot nije zatiivao, nego je otrim karanjem po njemu lupao. I sam je bio uvjeren o onome na to je rijeima upuivao druge. Nije se bojao kudioca. Istinu je iznosio najodlunije da su se i najueniji ljudi, koji su uivali slavu i ugled, divili njegovim govorima. Zbog spasonosna straha oni su se plaili njegove nazonosti. Trali su muevi, trale ene, urili se klerici, hitali su redovnici da vide i uju ovjeka Bojeg koji im se priinjao kao ovjek s drugoga svijeta. Ljudi svake dobi i obaju spolova grnuli su da vide neobine stvari to ih je Gospodin u posljednje doba po svome sluzi izvodio na svijetu. Zaista se u ono vrijeme inilo kao da je neko novo svjetlo s neba poslano na zemlju da raspri tminu i mrak to ja zahvatio gotovo cijeli onaj kraj tako da je pojedinac jedva znao kamo treba poi. A sve se to dogaalo zbog nazonosti svetoga Franje i zbog njegove duhovne veliine. Ljudi su toliko zaboravili Boga i zanemarili njegove zapovijedi da su se iz starih i zastarjelih zala jedva nekako mogli probuditi. 37. Zraio je poput sjajne zvijezde u nonoj tmini i poput zore se uzdigao iznad mraka. I tako se za kratko vrijeme zbilo da je izmijenjeno lice onoga kraja i svuda se pokazivao ljepim poto je odbacio prijanju gnusobu. Rastjerana je negdanja sua pa su se usjevi na bijednom polju brzo podigli. I neobraeni vinograd je poeo donositi plod mirisa Gospodnjega. Kad je draesno procvao, donio je plodove asti i estitosti. Posvuda je odjekivalo zahvaljivanje i glas pohvale; i tako su mnogi, odbacivi svjetovne brige, u ivotu i nauavanju blaenoga oca Franje spoznali sami sebe i poeljeli ljubiti i astiti Stvoritelja. - Mnogi su iz naroda, plemeniti i neplemeniti, klerici i laici, boanskim nadahnuem taknuti, poeli pristupati k sv. Franji sa eljom da doivotno vojuju pod njegovim vodstvom i po njegovoj nauci. Svetac je Boji sve ove poput potoka, koji obiluje nebeskom milou, natapao kiom izvanrednih darova, plodno je tlo njihovih srdaca kitio cvijeem kreposti. Franjo je bio izvanredan umjetnik. Potaknuti njegovim propovijedanjem, nainom ivota, Pravilom i nauavanjem obnavljali su se vjernici Crkve Krisotve obaju spolova, a trostruka vojska onih koji se spasavaju donosila je pobjede.16 Svima je davao upute za ivot i svakom je staleu pokazivao istinski put spasenja. 38. No napose nam valja progovoriti o Redu to ga je prigrlio ljubavlju i zavjetovanjem. On je prvenstveni osniva Reda male brae i on mu je dao to ime. U Pravilu naime pie ovako: "I neka budu "maleni" (minores)!" Kad je izrekao ove rijei, isti as je kazao: "Hou da se ovo bratstvo zove Red male brae." - I doista su bili "maleni". Svima su bili podloni. Uvijek su traili neugledna mjesta i http://www.franjevastvo.com

18

IVOT SVETOGA FRANJE

VITA PRIMA
obavljali takve poslove te se inilo, kao da im se nanosi velika nepravda, da bi se tako mogli uvrstiti na pouzdanu temelju istinske poniznosti i da bi se meu njima prikladnim rasporedom podigla duhovna zgrada kreposti. - I doista, na temelju postojanosti izgraena je velebna graevina ljubavi. U njoj je uzidano ivo kamenje sakupljeno iz sviju krajeva svijeta da bude prebivalite Duha Svetoga. O, kolikim su arom ljubavi plamtjeli novi Kristovi uenici! Kolika je bila njihova ljubav prema svetom zajednitvu! A kad bi se negdje sastali ili bi se prema obiaju negdje susreli, bljesnuo bi izraz ljubavi poput strelice. Ta je zajednica bila pravo rasadite ljubavi. A to da reknemo o onim istim zagrljajima, njenim osjeajima, svetom poljupcu, srdanu razgovoru, ednu smjehu, a to istom o prijaznu pogledu, bistru oku, poniznu srcu, pomirljivu jeziku, prijaznu odgovoru? Sve su imali jednaku nakanu, spremnu poslunost i neumorne ruke. 39. I zbilja, kad su sve zemaljsko prezreli, a sami sebe nisu nikada ljubili sebinom ljubavlju, svu su ljubav izlijevali na zajednicu. Trudili su se da sami sebe predaju drugima da bi zajedniki izlazili u susret bratskoj potrebi. eljno su se sastajali, a s jo veom dragou su boravili zajedno. Svima je bilo teko dijeliti se od zajednice, bolan im je bio rastanak, nemilo odvajanje. - Nadasve posluni vojnici nisu se usuivali nita pretpostavljati svetoj poslunosti. Prije nego to bi izvrili nalog poslunosti pripravljali su se na izvedbu zapovijedi. Kad se radilo o zapovijedima, nisu ispitivali zato su nareene. Uklonivi svako protivljenje, upravo bi na vrat-nanos hitali. - "Sljedbenici najsvetijeg siromatva" nita nisu neuredno ljubili, jer nita nisu imali. Zato nisu strahovali da bi mogli neto izgubiti. Zadovoljavali su se samo jednom tunikom koja je izvana i iznutra bila pokrpana. Nije se na njoj mogla vidjeti nikakva rasko, nego se samo moglo opaziti veliko preziranje i neznatnost, da bi u njoj izgledali kao posvema razapeti svijetu. Opasani su bili konopcem, nosili su siromane hlae. Pobono su odluili da e samo kod ovoga ostati i da nee nita vie imati. - Zato su se posvuda smatrali sigurnima. Nije ih muio nikakav strah. Bezbrino su oekivali sutranji dan. A nisu bili mnogo zabrinuti ni onda kad su ee zbog putovanja morali traiti nono gostoprimstvo. Kako su esto u najveoj studeni bili prinudeni ostati bez konaka, skupili bi se oko vatre ili bi se preko noi ponizno sklonili u grobnice ili spilje. - Oni, koji su umjeli, preko dana su radili vlastitim rukama, boravili su u sklonitima za gubavce ili u drugim potenim mjestima. Sve su ponizno i pobono posluivali. Nisu htjeli vriti nikakvu slubu zbog koje bi se mogla pojaviti sablazan. Uvijek su se bavili onim to je sveto, pravedno, poteno i korisno. Sve, s kojima su dolazili u doticaj, poticali su svojim primjerom na poniznost i stprljivost. 40. Krepost strpljivosti ih je tako osvojila da su radije traili da budu ondje gdje e podnositi progonstvo svojih tjelesa nego ondje gdje bi mogli, poto se sazna za njihovu svetost i budu zbog nje hvaljeni, biti pomagani naklonou svijeta. esto su trpjeli poruge, bili zlostavljani, ogoljeni, batinani, vezani, zatvarani, a da ih nitko nije titio. Sve su to tako junaki podnosili, da se iz njihovih usta nita drugo nije ulo, nego je samo odzvanjao glas pobonih pohvala i zahvajivanja. - Jedva da su kada ili nikada prestajali s pohvalama Bogu i molitvom. Razmiljajui o svemu to suradili i razgovarajui o onome to su nainili dobro, zahvaljivali su Bogu; a zbog onoga to su zanemarili i nesmotreno uinili, naricali su i plakali. Mislili su da ih je Bog napustio, ako neprestano nisu bili pohaani duhom pobonosti i uobiajenim svetim osjeajima. Kad su se htjeli prepusitti molitvi, da ih ne bi svladao san, podravani su potpornjem, a neki su se privezali konopcem da ne bi naruili molitvu, ako bi ih san prevario. - Jedni su se opasivali eljeznim lancima, a drugi drvenim muilima. Ako bi se kada od http://www.franjevastvo.com

19

IVOT SVETOGA FRANJE

VITA PRIMA
obilnije hrane ili pia, kako to gdjekad biva, poremetila njihova trijeznost, ili ako bi umorni od putovanja prekoraili granice nunoga, pa makar to bilo i u maloj vjeri, viednevnim bi se postom veoma trapili. Toliko su trapnjom nastojali obuzdati porive tijela da se gdje kada nisu skanjivali goli baciti u led ili bi cijelo tijelo izranili trnovim bodljikama te bi ga tako oblili prolivenom vlastitom krvlju. 41. Sve su zemaljsko tako odbacivali da su se teko skanjivali primiti i ono to im je za ivot bilo prjeko potrebno. A kako su dugo vremena bili daleko od svake tjelesne utjehe, nisu se plaili nikakva napora. - U svemu ovome su teili za mirom i blagou prema svima. Bavili su se samo onim to je estito i miroljubivo. Najbriljivije su izbjegavali svaku sablazan. Govorili su samo ono najnunije. Iz njihovih usta nisu izlazile lakrdijake ili lakoumne rijei. Tako se u njihovu ivotu nije moglo pronai nita to bi bilo besramno ili bilo kako nepoteno. - Svaki njihov in je bio odmjeren, hod edan. Sva su im osjetila bila umrtvena te sebi nisu doputali sluati ili gledati nita drugo nego samo ono to je iziskivala njihova glavna nakana. Dok su im oi bile usmjerene prema zemlji, srcem su boravili u nebu. U njima nije bilo zavisti, zlobe, srdbe, prigovaranja, sumnjienja, ogorenosti, nego je meu njima vladala velika sloga, neprestani mir, zahvaljivanje i glas hvale. Ovo bijahu uzori dragoga oca koji svoje nove sinove nije pouavao samo rijeju i jezikom, nego daleko vie djelom i istinom. 16. poglavlje Boravak u Rivo Tortu i obdravanje siromatva 42. Blaeni se Franjo s ostalima zadravao pokraj grada Asiza na mjestu koje se zove Rigus Tortus (Rivo Torto = Krivudavi potok). Na tom se mjestu nalazila neka naputena staja. U njezinoj su sjeni ivjeli najodluniji preziratelji velikih i lijepih kua. Tu su nalazili zatitu pred vjetrovima i kiom. "Bre se - kako kae svetac - uzlazi u nebo iz staje nego iz palae." Na tom su mjestu s blaenim ocem prebivali svi sinovi i braa u velikom naporu i nestaici. Veoma esto su bili lieni utjehe to je prua komadi kruha; zadovoljili su se i samom repom, koju bi po asikom polju tu i tamo u velikoj nestaici isprosili. To je mjesto bilo tako tijesno da su u njemu jedva mogli sjediti ili poivati. "Nit je tko mrmljao, nit se tko tuio - duh neustraiv im u grudima junakim - mirno snosio do kraja." Sveti Franjo se danomice, tovie, neprestano najbriljivije zanimao za svoje i nije trpio da bi se u njima neto opasno ugnjezdilo. Iz njihovih je srdaca progonio svaki nemar. - Bio je strog s obzirom na obdravanje stege, neprestano je nad njom bdio. Ako bi se, kao to to biva, u njemu pojavila tjelesna napast, u zimsko doba bi se bacio u kakvu jamu punu ledene vode i u njoj bi se tako dugo zadrao uronjen dok se tjelesna napast ne bi posve stiala. Primjer tolika mrtvenja su vrlo revno nasljedovali i ostali. 43. Uio ih je ne samo da krote zle sklonosti i da suzbijaju porive tijela, nego da takoer obuzdavaju i vanjska osjetila kroz koja u duu ulazi smrt. Kako je u to vrijeme onim krajem s velikom bukom i sjajem prolazio car Oton (IV) da primi krunu zemaljskog carstva, sveti je otac s ostalima boravio u spomenutoj staji pokraj puta kojim je car prolazio, ali nije iziao vidjeti cara niti je to ikome dopustio, osim jednom koji je ustrajno caru navjeivao da e ta njegova slava biti kratkotrajna. 17 http://www.franjevastvo.com

20

IVOT SVETOGA FRANJE

VITA PRIMA
Slavni je svetac sam sa sobom boravio i hodio u irini svoga srca. U sebi je pripravljao Bogu dostojno prebivalite. Zato vanjska buka nije privlaila njegove ui niti ga je kakav glas mogao prekinuti ili zasmetati u vanom poslu kojim se bavio. Posjedovao je apostolski zadatak i zato nije uope htio laskati kraljevima i knezovima. 44. Uvijek se trudio oko svete prostodunosti i nije doputao da tjesnoa mjesta stisne irinu srca. Zato je na grede prebivalita napisao imena brae da svaki, kad bude htio moliti ili poivati, mogne znati gdje mu je mjesto, a i za to da ne bi tjesnoa malena prostora naruavala utnju srca. - Dok su ondje boravili, desilo se da je neki ovjek onamo gdje je ovjek Boji boravio sa svojim drugovima uveo magarca da bude u hladovini. A da ne bi bio odbijen, sokolio je magarca, koji je ulazio, ovim rijeima: "Ui unutra, jer emo uiniti uslugu ovome mjestu!" Kad je sveti Franjo uo ove rijei, teko je to podnio, jer je shvatio nakanu onoga ovjeka. Onaj je naime mislio da oni ondje hoe boraviti samo zato da bi proirili mjesto i da kuu spoje s kuom. Sveti je Franjo smjesta odande otiao i napustio staju zbog prostakovih rijei. Preselio se na drugo mjesto, koje odanle nije bilo daleko, a zove se Porcijunkula. Ondje je on, kako je ve reeno, prije dugo popravljao crkvu svete Marije. Nije htio imati nikakve svojine da bi mogao sve u Gospodinu savrenije posjedovati. 17. poglavlje Kako je blaeni Franjo uio brau moliti, o istoi i poslunosti brae 45. U ono su vrijeme braa od njega zatraila da ih ui moliti jer, dok su hodili u jednostavnosti srca, jo nisu poznavali crkveni asoslov. On im je na to rekao: "Kad budete molili, recite: 'Oe na' i 'Klanjamo ti se, Kriste, ovdje i u svim tvojim crkvama koje su po cijelome svijetu i blagoslivljamo te, jer si po svom svetom kriu otkupio svijet'." 18 - Ovo su braa, uenici pobonoga uitelja, nastojala s najveim marom izvriti. Nisu se naime samo trsili izvriti ono to im je blaeni otac Franjo rekao kao bratski savjet ili kao oinski nalog, nego su takoer nastojali to vjernije izvriti i ono o emu je on sam razmiljao i mozgao, ako bi to po nekom znaku razaznali. Sam je naime blaeni otac govorio da nije prava poslunost samo ono to je kao zapovijed izreeno, nego i ono o emu se mislilo. Nije poslunost ni samo ono to je zapovjeeno, nego i ono to je poeljeno. Zato je rekao: "Brat podlonik mora bez oklijevanja - ne samo kad uje glas brata poglavara, nego i onda kad na drugi nain spozna njegovu volju - izvriti ono to po nekom znaku razabere da poglavar hoe."Zato na kojem je god mjestu bila podignuta crkva i ako nisu bili blizu nje nego su je samo mogli vidjeti izdaleka, prema njoj bi se bacili niice na zemlju i prignuvi tako oba ovjeka - unutranjega i vanjskoga - klanjali bi se Svemoguemu govorei: "Klanjamo ti se, Kriste, ovdje i u svim tvojim crkvama" kao to ih je nauio sveti otac. Ima jo neto emu se isto tako treba mnogo diviti: gdje god bi opazili kri ili neki znak kria, bilo na zemlji, bilo na zidu, drveu, na ogradama, uz putove, isto bi uinili. 46. Sveta prostodunost ih je tako ispunjavala, neporonost ivota ih je tako pouavala, istoa srca ih je tako proimala da uope nisu znali to znai biti "dvostruke due", jer kao to je u njima bila jedna vjera, tako je bio i jedan duh, jedna volja, jedna ljubav, neprestana povezanost srdaca, sloga, http://www.franjevastvo.com

21

IVOT SVETOGA FRANJE

VITA PRIMA
stjecanje kreposti, sklad "srdaca i pobona djelovanja". - Kad su nekom sveeniku, koji je bio veoma ozloglaen i zbog velikih zlodjela zasluio da ga svi preziru, ee ili na ispovijed, nisu se ni onda kod njega prestali ispovijedati, niti su to o njemu htjeli vjerovati, niti su mu uskraivali duno tovanje kad su od mnogih uli za njegovu zlou. Kad je pak taj ili neki drugi sveenik jednoga dana nekomu od brae kazao: "Pazi, brate, da ne bude licemjer!" taj je brat na sveeniku rije odmah povjerovao da je licemjer. Zato bi danju i nou naricao, jer ga je obuzdala silna alost. Kad su ga braa upitala to znai ta njegova velika tugai neobina alost, rekao je: "Neki mi je sveenik rekao takvu rije i ona me je toliko raalostila da jedva mogu o neem drugom misliti." Braa su ga tjeila i hrabrila da sebe smatra zaista takvim. A on im je na to rekao: "to vi to, brao govorite? Onaj koji je to rekao sveenik je, zar sveenik moe lagati? A jer sveenik ne lae, treba, dakle, da vjerujemo da je istina ono to je on rekao." Tako je dugo ostao u prostodunosti. Konano se smirio na rije blaenoga oca koji mu je objasnio sveenikove rijei i otroumno opravdao njegovu nauku. - Jedva bi se koji od brae u svojoj dui toliko smutio, a da njegova vatrena rije ne bi rastjerala oblake i povratila vedrinu. 18. poglavlje Vatrena kola i poznavanje udaljenih zbivanja to ga je imao blaeni otac Franjo 47. Hodei tako prostoduno pred Bogom i bez straha pred ljudima, braa su zavrijedila da budu obradovana boanskom objavom. Dok su naime bili raspaljeni vatrom Duha Svetoga, po duhovnom napjevu su poniznim glasom pjevali Oena ne samo u odreene sate, nego takoer svakoga sata. Zemaljske ih brige nisu morile, niti su ih tjerale u tjeskobu. Jedne se noi blaeni otac Franjo tijelom udaljio od brae. I gle, bilo je oko ponoi. Dok su neka braa poivala, a neka u utnji usrdno molila, kroz mala kuna vrata uoe sjajna vatrena kola te se dva-triput ovamo-onamo okrenue po prostoriji. Povrh njih je lebdjela veoma velika kugla. Bila je slina suncu i obasjavala je no. Budni se zapanjie, a oni, koji su spavali, prestrae se. I nita im nije bilo manje obasjano srce nego to je bilo obasjano tijelo. Naavi se zajedno, stadoe se meusobno pitati, to bi to moglo biti. Po snazi i milosti tolikoga svjetla jedni su drugima mogli vidjeti savjest. Napokon su shvatili i spoznali, da je to dua svetog oca odsijevala tako velikim sjajem. Ona je zbog ljepote svoje naroite istoe te zbog velike i brine ljubavi za sinove zavrijedila primiti blagoslov tolikoga dara. 48. To su ee ustanovili i iskusili na temelju oitih dokaza da njihovu ocu nisu sakrivene tajne srdaca. O, koliko se puta pokazalo da on - ne po ljudskom upuivanju nego po objavi Duha Svetoga poznaje i djela odsutne brae. Otkrivao je tajne srdaca i ispitivao savjesti! Kolike je samo u snu opomenuo. Zapovijedio im je to im je initi i odvratio ihje od onoga to initi ne smiju. A kolikima je prorekao budua zla na kojima su se sadanja dobra oito vidjela! Tako mu je bio poznat unaprijed svretak opaka ivota mnogih, a objavio im je da e primiti milost spasenja. tovie, ako je tko zavrijedio da bude prosvjetljen duhom istoe i prostodunosti, taj je na nain, koji je ostalima bio nepoznat, bio obdaren posebnom utjehom da mu se ukae u vienju. - Izmeu ostalih sluajeva iznijet u sluaj to sam ga doznao od vjerodostojnih svjedoka. Kad je sveti Franjo postavio brata Ivana iz http://www.franjevastvo.com

22

IVOT SVETOGA FRANJE

VITA PRIMA
Firenze za provincijalnoga ministra brae u provinciji i kad je brat Ivan s braom drao kapitul iste provincije, Gospodin Bog mu je uobiajenom ljubaznou otvorio vrata govora, a svu je brau uio dobrohotnom i paljivom da ga sluaju. Meu njima bijae i jedan brat sveenik imenom Monaldo koji je bio slavan po dobru glasu, ali jo slavniji po ivotu. Njegove su kreposti bile utemeljene na poniznosti, pomagala ih je molitva, a uvao tit strpljivosti. A u tom je kapitulu 19 sudjelovao i brat Antun, kojemu je Gospodin prosvijetlio razum da razumije Pisma i da cijelomu svijetu o Isusu govori rijei slae od meda, meda samotoka. Dok je on brai govorio vatreno i pobono o natpisu: "Isus Nazareanin, Kralj idovski", spomenuti brat Monaldo je pogledao premavratima kue, u kojoj su se braa nala na okupu, i ondje je tjelesnim oima vidio blaenoga Franju kako uzdignut u zrak rairenim rukama pravi znak kria i blagoslivlje brau. Vidjelo se da su svi napunjeni utjehom Duha Svetoga. Obradovali su se spasenju i bilo im je dovoljno uvjerljivo to su uli o vienju i nazonosti slavnoga svetog Oca. 49. A da su mu bile poznate tajne srdaca i drugih, izmeu brojnih sluajeva to su ih mnogi ee doivjeli, iznijet u samo jedan o kojem se ne moe poroditi nikava sumnja. Neki brat imenom Ricerije, plemenit po rodu, a plemenitiji po ivotu, ljubio je Boga a sebe prezirao. Kad se prepustio vodstvu pobona srca i odlune volje da bi se potpuno domogao naklonosti svetoga oca Franje, mnogo je strahovao da sveti otac ne bi od njega zazirao zbog kakva nepoznata miljenja pa bi tako bio lien njegove ljubavi. Onaj je brat mislio, jer je bio bojaljiv, da e onaj koga sv. Franjo ljubi njenom ljubavlju, biti takoer dostojan i milosti Boje. Bio je uvjeren da e onoga kome se Franjo ne bude pokazivao dobrohotnim i sklonim, pogoditi srdba svevinjega Suca. Spomenuti se brat preputao ovakvim mislima i ee je o tome utei u sebi razmiljao a da upravo nikome nije otkrio svoju tajnu misao. 50. Kad je, meutim, jednoga dana blaeni otac bio u elijici i molio, a spomenuti brat smuen obiajenom milju doao do onoga mjesta, svetac je Boji znao i za njegov dolazak i bilo mu je poznato to je u svojoj dui razmiljao. Odmah ga je dao pozvati k sebi i rekao mu: "Neka te, sinko, ne uznemiruje nikakva napast, neka te ne mui nikakva misao, jer si mi veoma drag; znaj da si zavrijedio biti meu onima koji su mi posebno dragi i da zasluuje moju ljubav i prijateljstvo. Ui s pouzdanjem k meni kad god htjedne i sa mnom povjerljivo razgovaraj." Spomenuti se brat udom udio i od tada je postao jo smireniji. Koliko je napredovao u naklonosti svetoga oca toliko se poeo pouzdanije preputati Bojem milosru. - Kako, sveti oe, mora da teko snose tvoju odsutnost oni koji se ne nadaju da bi na zemlji mogli nai slinijega. Pomai, molim te, svojim zagovorom onima koje vidi da su zapleteni pogubnom ljagom grijeha. Jer si ve bio pun duha svih pravednika, jer si predviao budue stvari i znao sadanje, da bi izbjegao hvastanje, uvijek si pred oima imao svetu prostodunost. - No, nastavimo dalje i pratimo povijesni slijed. 19. poglavlje Briga kojom je bdio nad svojom braom, preziranje samoga sebe i prava poniznost

http://www.franjevastvo.com

23

IVOT SVETOGA FRANJE

VITA PRIMA
51. Blaeni se ovjek Franjo tjelesno povratio k svojoj brai od koje se, kako je ve reeno, duhovno nikada nije dijelio. Oprezno je i brino istraivao djela sviju. Prema podlonicima se uvijek odnosio s nekom sretnom radoznalou. Nita nije ostavljao nekanjeno, ako je opazio da je neto nevaljano uinjeno. Prvenstveno se borio protiv duhovnih mana, zatim je procjenjivao tjelesne, konano je uklanjao sve prigode, koje obiaju otvarati rata grijesima. - Svim marom i svom briljivou je uvao svetu gospou siromatinu. Nije trpio nita to bi ga moglo dovesti do suvinoga. Nije volio da se u kui nae ma samo kakva posudica, ako bi se bez nje mogla izbjei krajnja potreba. Govorae da nije mogue udovoljiti potrebi, a ne podlei ugodnosti. Kuhana jela je jedva kad uzimao, a bilo je to vrlo rijetko. Kad bi ih uzeo, oslabio bi ih pepelom ili bi tenost zaina umanajio hladnom vodom. O, koliko puta je idui po svijetu kao propovjednik evanelja bio pozvan k stolu uvaenih velikaa, koji su ga neobino tovali. Poto bi samo malo okusio meso da pokae kako i u tome opsluuje sveto evanelje, ostalo bi, to je izgledao kao da jede, stavljao u krilo. Pri tom bi usta pokrio rukom da ne bi tko mogao ustanoviti to zapravo radi. - A to da reknem o uivanju vina kad ni vodu, izgarajui od ei, nije pio u dovoljnoj mjeri. 52. Gdje god je primljen na noenje, nije doputao da mu se dade kakvo pokrivalo, nego je samo obuen u tuniku leao na goloj zemlji. Kad je gdje kada svoje slabano tijelo krijepio snom, najee je spavao sjedeke i nikako drugaije. Kamenom ili komadom drva bi se posluio kao jastukom. - Kad bi mu se, kako to biva, probudila elja za jelom, teko joj je kada udovoljio i jeo. Dogodilo se jednom zgodom da je pritisnut boleu pojeo neto piletine. Kad se donekle oporavio, otiaoje u grad Asiz. Kad je prispio do gradskih vrata, zapovijedio je jednom bratu koji je bio s njim da mu oko vrata svee konopac i da ga tako kao razbojnika vodi po gradu pa da vie poput glasnika: "Evo deronje, koji se omrsio piletinom; jeo je a da vi niste znali!" Nato su se strali mnogi da vide tako neobian prizor. Zajedno su proplakali i uzdiui govorili: "Teko nama bijednicima! Sav nam je ivot ogrezao u krvi. Svoja srca i tjelesa hranimo raskonim gozbama i pijankama!" Tako su ovim primjerom bili potaknuti na skruenost srca i na popravak ivota. 53. Ovako je vrlo esto postupao da bi samoga sebe posvema prezreo i da bi druge pozvao na uzvisivanje onoga to je vjeno. Samoga je sebe gledao kao razbijenu posudu. Nije bio optereen nikakvim strahom, nikakvom brigom za tijelo. Najodlunije ga je izvrgao porugama kako ne bi bio prisiljen da iz ljubavi prema njemu neto poeli. - Pravi preziratelj samoga sebe rijeju je i primjerom sve spasonosno pouavao da sami sebe preziru. Pa to se dogodilo? Svi su ga uzvisivali i svi su o njemu pohvalno govorili, a on je sam sebe smatrao najbjednijim i samoga sebe je najodlunije prezirao. esto su ga naime svi veliali. Zato je mnogo trpio i od sebe odbijao naklonost ljudi; iao je tovie, za tim da ga netko pogrdi. - Znao je gdjekada pozvati kojega brata pa bi mu rekao: "Svetom poslunou ti nalaem da sa mnom okrutno i nepravedno postupa i da protiv mene izrekne prave neistine." A kad ga je taj brat, iako protiv volje, nazvao neotesancem, najamnikom i nitarijom, Franjo se mnogo smijao i obradovao govorei: "Blagoslovio te Gospodin, jer govori golu istinu! I pravo je da to slua sin Petra Bernardona!" Govorei tako, dozivao je sebi u pamet svoje roenje i skromni poetak. 54. Da bi pokazao kako zavreuje svaki prezir i da bi drugima pruio primjer savrena priznanja, kad bi u neem pogrijeio, nije se sramio to pred svim narodom priznati u propovijedi. Ako bi sluajno to nepovoljno o kome pomislio ili bi sluajno izrekao koju nezgodnu rije, odmah bi svom poniznou http://www.franjevastvo.com

24

IVOT SVETOGA FRANJE

VITA PRIMA
priznao svoj grijeh onomu o kom je nepovoljno mislio ili neto takvo kazao, i molio bi oprotenje. Savjest, svjedok svekolike nedunosti, nije mu doputala da miruje, svom briljivou se uvao, dok nije ranu srca izlijeio. elio je napredovati u svim vanijim stvarima, ali tako da ne bude opaen. Na sve je mogue naine izbjegavao divljenje, da ne bi postao rtvom tatine. - Teko nama, vrijedni oe, koji smo te izgubili, a bio si nam uzor dobrotvornosti i poniznosti. Izgubismo onoga koji nam je pravedno sudio, a dok smo ga imali, nismo nastojali upoznati ga! 20. poglavlje O elji da podnese muenitvo i kako je najprije poao u panjolsku a zatim u Siriju; kako je Bog po njemu, umnoenjem hrane, iz pogibelji oslobodio mornare 55. Plamtei boanskom ljubavlju blaeni je otac Franjo uvijek nastojao posizati za jo veim. Velikoduna je srca iao putem Bojih zapovijedi elei dostii najvii vrhunac savrenstva. U estoj godini svog obraenja, plamtei silnom eljom za muenitvom, htio je otploviti u Siriju 20 da ondje Saracenima i ostalim nevjernicima propovijeda kransku vjeru i pokoru. Da bi otplovio onamo, ukrcao se na neki brod. Ali duvali su protivni vjetrovi i on se s ostalim putnicima nae na obali Slavonije.21 Kad je vidio da mu se tolika elja izjalovila, zamoli nakon kraega zadravanja neke mornare, koji su putovali u Ankonu, da ga sa sobom povezu jer je one godine jo jedva koja laa mogla otploviti prema Siriji. Kad su oni uporno odbijali da mu to uine, jer nije imao ime platiti, svetac Boji se mnogo pouzdao u Boju dobrotu pa se s pratiocem kriomice uvukao u lau. Po Bojoj se providnosti ondje naao neki ovjek, a da to nitko nije znao, koji je sa sobom ponio potrebitu hranu. On pozva k sebi nekoga bogobojaznoga ovjeka, koji je isto tako bio na lai, te mu je rekao: "Sve ovo uzmi sa sobom i kad ustreba, predat e ovim siromasima koji se nalaze sakriveni u lai." I dogodilo se da su, kad je nastalo silno nevrijeme, mnogo dana muno veslajui, potroili svu hranu: samo je preostala hrana siromanoga Franje. - A ta se hrana boanskom milou i djelovanjem toliko umnoila da je od njezina obilja potpuno dostajalo potrebama sviju, jer su jo vie dana morali ploviti do ankonske luke. Kad su mornari vidjeli da su zaslugom sluge Bojega Franje svladali pogibelji mora, zahvaljivali su svemoguem Bogu, koji se uvijek u svojim slugama pokazuje udesnim i ljubeznim. 56. Franjo, sluga Boga svevinjega, napustivi more, putovao je kopnem, orao zemlju ralom rijei, sijao sjeme ivota koje je donosilo blagoslovljeni plod. Odmah ga je vie estitih i sposobnih ljudi, klerika i laika, koji su bjeali od svijeta i odvano od sebe tjerali avla, po milosti i volji Svevinjega slijedilo ivotom i s jednakom nakanom. - I premda je evaneoska loza urodila obilnim i najbiranijim plodovima, uzviena odluka i elja za muenitvom, koja je u njemu plamtjela, nikako se nije gasila. Nakon malo vremena krenuo je put Maroka da Kristovo evanelje propovijeda Miramamolinu i njegovim najbliima.22 Tom je eljom bio upravo noen te je gdjekada ostavio svoga suputnika i urio da trijezna srca ostvari svoju odluku. Ali mu se dobri Bog, kojemu se svidjelo da se samom svojom dobrostivou sjeti mene i mnogih, kad je ve doao u panjolsku, u lice suprostavio, a http://www.franjevastvo.com

25

IVOT SVETOGA FRANJE

VITA PRIMA
da ne bi iao dalje, boleu ga je odvratio od namjeravana putovanja. 57. A kad se neto kasnije vraao crkvi svete Marije u Porcijunkulu, uza nj najzahvalnije prionue neki obrazovani ljudi i neki plemii.23 - A on, kako je bio plemenita srca i pametan, asno je i dolino postupio; svakom je najljubaznije dao ono, to mu je pripadalo. I zaista, kako je bio obdaren posebnom mudrou, razborito je gledao na dostojanstvo sviju stupnjeva. - No, jo se nije mogao smiriti, nego je blaeni poticaj svoga srca jo gorljivije nastojao ostvariti. U trinastoj godini svoga obraenja poao je u Siriju. Kako se izmeu krana i pogana vodio estok i okrutan rat, uzeo je sa sobom pratioca i nije se plaio pojaviti pred licem saracenskog sultana. 24 - Ali tko bi bio kadar ispripovijedati s kakvom sranou je pred njim stajao, s kolikom snagom duha mu je govorio, s kakvom rjeitou i pouzdanjem je odgovarao onima koji su napadali kranski zakon? Prije nego to je stupio pred sultana, njegovi ga ljudi uhvatie, izrugae i isprebijae. Ali on se nije prestraio. Nije se plaio prijetnja da e ga muiti, niti se prepao kad su mu prijetili smru. Ipak, premda su mnogi neprijateljski i odvratno s njime postupali, sultan ga je primio s velikom poau. Poastio ga je kako je mogao i ponudio mu mnogo darova. Srce je njegovo nastojao pridobiti bogatstvom svijeta. Ali kad je vidio da on najodlunije prezire sve kao izmet, obuze ga najvee divljenje i promatrao ga je kao ovjeka kojemu nema slina. Veoma su ga uzbudile njegove rijei i vrlo rado ga je sluao. Ipak u svemu ovome Gospodin nije ispunio njegovu elju,25 nego mu je osigurao posebnu milost. 21. poglavlje Propovijed pticama i kako su mu se pokoravale ivotinje 58. Dok su se, meutim, mnogi, kako je reeno, pridruivali brai, blaeni otac Franjo je putovao Spoletskom dolinom. Kad je tako stigao do nekoga mjesta nedaleko od Mevanija 26 gdje se skupilo veliko mnotvo svakovrsnih ptica: golubova, malih vrana, avki itd. Blaeni sluga Boji Franjo, jer je bio ovjek velike gorljivosti, veoma je volio takoer i nie nerazumne stvorove i u njima je uivao. Kad ih je, dakle, opazio, ustro je otrao k njima, ostavivi pratioce na putu. Poto im se ve sasvim pribliio i vidio da ga ekaju, na uobiajen ih je nain pozdravio. Silno se zaudio to se ptice nisu dale u bijeg, kako obino ine; izvanredno se obradovao i ponizno ih zamolio da posluaju rije Boju. Meu ostalima to im je rekao dodao je i ovo: "Sestre moje ptice, mnogo morate hvaliti svoga Stvoritelja i uvijek ga ljubiti. Zaodjenuo vas je perjem, dao vam krila za let i sve ostalo to vam je potrebno. Bog vas je meu stvorovima uinio plemenitima i odredio da boravite u istu zraku. Premda ne sijete niti anjete, ipak vas on, a da se nita ne brinete, zatiuje i upravlja." Ptice su na to, kako je pripovijedao, a propovijedala su i braa koja su bila s njim, na neobian nain, prema svojoj naravi bile oduevljene: poele su protezati vratove, iriti krila, otvarati usta i motrile ga. A on je prolazio izmeu njih i vraao se natrag, svojom im je haljinom doticao glave i tjelesa. Napokon ih je blagoslovio, nainivi nad njima znak kria, i dopustio im da odlete na drugo mjesto. I blaeni je otac s pratiocima krenuo dalje svojim putem i radovao se. Zahvaljivao je Bogu koga svi stvorovi "aste poniznim hvalospjevom". - Kako je bio prostoduan po milosti a ne po naravi, poeo se optuivati zbog nemarnosti to ve prije nije propovijedao pticama poto su s tolikim potovanjem sasluale Rije http://www.franjevastvo.com

26

IVOT SVETOGA FRANJE

VITA PRIMA
Boju. Tako se dogodilo da je od onoga dana sve ptice, sve ivotinje, sve gmazove i stvorove koji nemaju osjetila briljivo poticao da hvale i ljube Stvoritelja, jer je svaki dan, zazvavi ime Spasiteljevo, vlastitim iskustvom raspoznavao njihovu poslunost. 59. Kad je jednog dana stigao u gradinu Albiano (danas: Alviano) propovijedati rije Boju, uspeo se na povie mjesto da bi ga svi mogli vidjeti, najprije je zatraio da svi uute. Svi su utjeli i s potovanjem stajali. A mnogobrojne su lastavice cvrkutale i halabuile gradei gnijezda na onome mjestu. One su tako cvrkutale, da ljudi nisu mogli uti blaenoga Franju, te on progovori pticama: "Sestre moje lastavice, ve je vrijeme da ja govorim, jer ste vi do sada kazale mnogo toga. Posluajte rije Gospodnju, zautite i budite mirne dok se ne dovri rije Boja!" A ptiice su, na uenje i divljenje sviju koji su se ondje nalazili, smjesta zautjele i nisu se maknule s onoga mjesta dok Franjo nije dovrio propovijed. Videi taj znak, ljudi su se tome izvanredno divili i govorili: "Ovaj ovjek je zaista svetac, prijatelj Svevinjega!" S najveom su pobonou urili da se dotaknu samo njegove odjee, hvalei i blagoslivljajui Gospodina. I doista je to bilo neto udesno kad su i sami nerazumni stvorovi spoznavali njegovu ljubav prema sebi i osjeali njegovu najnjeniju panju. 60. Kad je neko vrijeme boravio kod gradine Greccio,27 jedan je zei upao u zamku. Neki od brae ga je iva donio. Kad ga je vidio blaeni ovjek, ganut samilou rekao mu je: "Brate zeiu, doi k meni. Zato si dopustio da bude tako prevaren?" Brat koji ga je drao, odmah ga je pustio, a on je pritrao svecu kao u najsigurnije utoite. Nitko ga nije drao i on se u njegovu krilu smirio. Kad je tako malo otpoinuo, sveti otac ga je majinskom njenou pomilovao i pustio da se slobodno vrati u umu. I poto ga je nekoliko puta stavio na zemlju, zei bi se svaki puta nanovo vratio u sveevo krilo. Zato je svetac zapovijedio da ga braa odnesu u blinju umu. Neto se slino dogodilo i s jednim kuniem dok je Franjo boravio na otoku Peruinskog jezera,28 a ta je ivotinja vrlo divlja. 61. S jednakom se ljubavlju odnosio i prema ribama. Kad bi mu se pruila prilika, on bi ih ulovljene ive bacao u vodu. Pri tom bi im naredio neka paze da ih ponovno ne ulove. - Kad je jednom sjedio u laici pokraj pristanita na Rijetskom jezeru, neki je ribar ulovio i njemu darovao veliku ribu koja se puki zove "tinka". On je ribu radosno i ljubezno primio i odmah ju je nazvao sestrom. Stavio ju je u vodu pokraj laice i poeo pobono blagoslivljati ime Gospodnje. I tako je spomenuta riba, dok se Franjo molio, ostala pokraj laice igrajui se u vodi. I nije se udaljila s onoga mjesta, gdje ju je stavio dok joj svetac nakon svoje molitve nije dopustio da se udalji. - Tako je slavni otac Franjo hodio putem poslunosti i prigrlio jaram savrene podlonosti pa je za to pred Bogom stekao veliku mo te su mu se pokoravale i ivotinje. - Tako mu se i voda pretvorila u vino kad je jednom zgodom negdje kod spilje Sv. Urbana bolovao od veoma teke bolesti. Uivajui to vino, tako je lako ozdravio te su svi vjerovali da je to udo Boje. A tako je i bilo. Zaista je on bio svetac kad su ga tako sluali i stvorovi i kad su se poela mogla upotrijebiti u posve drugu svrhu.

http://www.franjevastvo.com

27

IVOT SVETOGA FRANJE

VITA PRIMA
22. poglavlje Njegova propovijed u gradu Ascoli i kako su ozdravljali bolesnici u njegovoj odsutnosti po predmetima kojih se on samo dotakao 62. U ono vrijeme kad je asni otac Franjo, kako je reeno, propovijedao pticama, obilazio je gradove i sela i svuda je sijao sjeme blagoslova, doao je u grad Eskul (danas: Ascoli Piceno). Kad je u njemu na uobiajen nain propovijedao rije Boju, djelovanjem desnice Svevinjega, gotovo se sav narod toliko napunio milou i pobonou, toliko su ga eljeli vidjeti i uti da su jedni druge gazili. Tako su tridesetorica ljudi, a bilo je meu njima klerika i laika, iz njegovih ruku u to vrijeme primili redovniko odijelo. Tolika je bila vjera i mukaraca i ena, toliko potovanje prema svecu Bojem da se smatrao sretnim onaj tko bise dotaknuo makar samo njegove odjee. Kad je ulazio u neki grad, veselio se kler, zvonila zvona, klicali muevi, radovale se ene, pljeskala djeca, a neki uzee i grane od drvea pa mu s pjesmom izlaahu u susret. - Smueni su bili krivovjerci, uzvisivana je vjera Crkve; vjernici su radosno klicali, a krivovjerci su se posve povukli. Na njemu su se pokazivali toliki znakovi svetosti da se nitko nije usuivao protusloviti mu, jer je mnotvo naroda samo na njega svraalo svoje poglede. On je bio uvjeren da izmeu svega ostaloga i iznad svega treba uvati, tovati i slijediti vjeru Rimske Crkve, jer je samo u njoj spasenje svim onima koji e se spasiti. tovao je sveenike i silno je volio sve crkvene redove. 63. Narod mu je donosio kruh da ga blagoslovi. To su dugo uvali, a bolesnici, koji bi ga okusili, izlijeili bi se od razliitih bolesti. - Mnogo su puta s velikom vjerom i pouzdanjem znali odrezati komadi njegove haljine da je gdjekada, tako rei, ostao malne gol. A emu se najvema treba diviti, jest to da bi gdjekoji bolesnici zadobivali zdravlje, ako je koju njihovu stvar sveti otac samo dotaknuo. - Kad je nekoj eni, koja je stanovala u jednoj kuici nedaleko Arezza dolo vrijeme da rodi, vie je dana podnosila strahovite muke i tako bila iscrpljena od nevjerojatnih boli; bila je ni iva ni mrtva. Njezini su susjedi i roaci douli da e Franjo onim putem proi idui u neko samotite. Dok su ga oekivali, dogodilo se da je blaeni Franjo onamo otiao drugim putem. Jahao je, jer je bio nemoan i bolestan. Kad je onamo stigao, po nekom bratu koji se zvao Petar, vratio je konja onom ovjeku koji mu ga je ustupio iz ljubavi. Brat Petar je vodio konja onim putem i prolazio onuda gdje se ona ena muila. Kad su ga opazili tamonji ljudi, urno su mu pritrali, jer su mislili da je on blaeni Franjo. A kad su saznali da nije, silno su se raalostili. Napokon su se meusobno pitali ne bi li se mogla nai kakva stvar koju je rukom dotaknuo blaeni Franjo. Dok su se tako zadravali i ispitivali, konano pronaoe uzde oglavine to ih je on drao dok je jahao. Skinuli su oglavinu s glave konja na kojem je sveti otac jahao i na enu su postavili uzde to ih je svojim rukama doticao. ena je, poto je tako otklonjena opasnost, radosna i zdrava rodila. 64. Gvalfred, ovjek poboan, koji se bojao Boga i tovao ga s cijelom svojom kuom, stanovao je u selu Pieve. On je imao pojas kojim se neko opasivao blaeni Franjo. Desilo se da su u onom kraju mnogi mukarci i ene bolovali od razliitih bolesti i groznice. Spomenuti je ovjek zaredao po http://www.franjevastvo.com

28

IVOT SVETOGA FRANJE

VITA PRIMA
bolesnikim kuama, pojas bi umoio u vodu ili bi neto od njegova vlakna u nju primjeao pa je to bolesnicima davao da piju. I tako su svi u Kristovo ime zadobivali zdravlje. - Ovo se zbivalo u odsutnosti blaenoga Franje, ali se dogodilo i mnogo vie od toga to nam nije mogue opirno ispripovijedati. Ipak emo u ovo djelo ukratko unijeti neto malo od onoga to se Gospodin Bog na udostojao uiniti po Franjinoj nazonosti. 23. poglavlje Kako je u Toscanelli ozdravio hromoga a u Narniju uzetoga 65. Kad je u svoje vrijeme svetac boji Franjo radi navijetanja kraljevstva Bojega obilazio razliite prostrane krajeve, prispio je tako i u grad koji se zove Toscanella. Dok je tu na uobiajeni nain sijao sjeme ivota, jedan ga je vitez toga grada ugostio. Taj je imao sina koji je bio hrom i cijelo mu je tijelo bilo slabano. Iako je jo bio djeai, ipak je ve preao godine dojenja i jo bio u kolijevci. Djeakov otac, kad je vidio kakvom je svetou bio obdaren ovjek Boji,ponizno mu se bacio do nogu i molio zdravlja svome sinu. Franjo se, meutim, smatrao beskorisnism i nevrijednim tolike moi i milosti pa se dugo skanjivao da to uini. I napokon je bio svladan upornou njegovih molbi. Najprije se pomolio, a zatim je na djeaka stavio ruku, blagoslovio ga i podigao. Mali je naoigled svima, dok su ga gledali i radovai se u ime Gospodina naega Isusa Krista, ustao zdrav te je poeo tamo-amo po kui hodati. 66. Kad je jednom zgodom ovjek Boji doao u Narni i ondje boravio vie dana, neki je ovjek imenom Petar, graanin toga grada, bio uzet i leao u krevetu. Njemu su kroz pet mjeseci svi udovi otkazali slubu te nikako nije mogao ustati niti se mogao kretati. Izgubivi tako sasvim upotrebu nogu, ruku i glave, samo je mogao micati jezikom i otvarati oi. Kad je uo da je sveti Franjo doao u Narni, poslao je poruku biskupu da se pobrine i za ljubav mu Boju poalje slugu Boga Svevinjega, jer se uzdao da e, kad ga vidi i bude u njegovoj nazonosti, biti osloboen od bolesti koja ga je drala. Tako se i dogodilo. Kad je k njemu doao blaeni Franjo, nainio je nad njim znak kria od glave do nogu, bolest je protjerao i ovom povratio prijanje zdravlje.

24. poglavlje Kako je slijepoj eni povratio vid i kako je u Gubbiju ispravio jednu pogurenu 67. Neka graanka spomenutoga grada, udarena sljepoom oiju, kad je na svoje oi primila blagoslov blaenoga Franje, smjesta je primila eljeni vid. - Nedaleko od Gubbia bijae neka druga ena kojoj bijahu skvrene obje ruke te s njima nije mogla nita raditi. Kad je saznala da je sveti Franjo http://www.franjevastvo.com

29

IVOT SVETOGA FRANJE

VITA PRIMA
doao u grad, odmah je pohitila k njemu, alosna i turobna lica pokazala mu je skvrene ruke. Zamolila ga je da se dostoji dotaknuti ih. Franjo je bio dirnut njezinom pobonou; dotaknu joj ruke i ona je ozdravila. ena se odmah radosna povratila kui, vlastitim rukama je nainila kola od sira i darovala ga svetom ovjeku. On je uzeo malo kolaa i zapovjedio da ostalo ena pojede sa svojom obitelji. 25. poglavlje Kako je jednoga brata oslobodio od padavice i kako je u selu San Gemini oslobodio opsjednutoga 68. Jedan je brat ee upadao u veoma teku bolest. Strano je to bilo gledati. Neki su mislili da u sebi ima zlog duha. esto bi se sav izudarao, gledao uasnim pogledom, valjao se i pjenio se. Sad bi mu se udovi skvrili, a zatim ispravili; sad bi se smotali i izvinuli, a nakon toga bi postali ukoeni i tvrdi. Gdjekada se sav istegnuo i bio ukoen, a onda bi glavu sagnuo do nogu, dizao se u vis do visine mukoga stasa i odmah bi zatim pao na zemlju. Nad njegovom se pretekom nevoljom sveti otac Franjo pokazao samilosnim, otiao je k njemu, pomolio se, prekriio ga i blagoslovio. Ovaj je odmah ozdravio, strahote ove bolesti nakon toga nije vie trpio. 69. Kad je jednoga dana blaeni otac Franjo prolazio kroz biskupiju Narni, doao je do sela koje se zove San Gemini. Ondje je navjeivao kraljevstvo Boje. Neki ovjek koji se bojao Boga i tovao ga te u onome kraju uivao dobar glas primio ga je zajedno s jo trojicom brae kao gosta. Njegovu je enu muio avao. Poznato je svim stanovnicima onoga kraja kako je njezin mu molio blaenoga Franju za nju; vjerovao je da ona po njegovim zaslugama moe biti osloboena. Kako je Franjo u svojoj prostodunosti vema elio biti prezren nego da ga svijet svojom panjom uzdie zbog oitovanja svetosti, skanjivao se da to uini. Napokon, jer je u pitanju bio Bog, svladan molbama mnogih, konano je pristao. Zato je trojicu brae koja su bila s njim pozvao k sebi, postavio ih u kutove kue i rekao: "Pomolimo se, brao, Gospodinu za ovu enu da Bog s nje zbaci avlov jaram na svoju hvalu i slavu. Stojmo, ree, svaki napose u kutovima kue da nas taj zli duh ne bi prevario i pobjegao kroz pokrajnje izlaze u kutovima." Kad je blaeni Franjo dovrio molitvu, pristupio je snagom Duha k eni koja je bila silno muena i uasno je galamila pa je rekao: "U ime Gospodina naega Isusa Krista poslunou ti zapovijedam, avle, da iz nje izie i da se nisi vie usudio opsjesti je!" Jedva to je izrekao te rijei, kadli je avao najurnije, bijesan i s velikom bukom, iziao na polje te je sveti otac mislio da ga je zato, to je enu naglo napustio i to mu se tako brzo pokorio, izigrao. Sav se zarumenio i odmah napustio ono mjesto. To je meutim, sve tako vodila Boja providnost da se ne bi mogao isprazno hvastati. - Zbilo se, kad je blaeni Franjo drugom zgodom prolazio kroz to mjesto, a bio je s njim brat Ilija, da se ona ena, kad je doula za njegov dolazak, odmah digla i trei ulicom za njim je vikala da se udostoji neto kazati. On joj nije htio nita kazati. Znao je naime da je to ona ena iz koje je onomadne boanskom moi istjerao avla. Ona je, meutim, cjelivala trag njegovih nogu zahvaljujui Bogu i njegovu sluzi, svetom Franji, koji ju je izbavio iz ruku smrti. Napokon ga je brat Ilija prinudio molbom. On joj je progovorio, a mnogi su ga uvjerili o njezinoj bolesti, kako je reeno i osloboenju. http://www.franjevastvo.com

30

IVOT SVETOGA FRANJE

VITA PRIMA
26. poglavlje Kako je u gradu Citta di Castello izagnao avla 70. Isto tako je u gradu Citta di Castello bila po avlu opsjednuta neka ena. Kad se u tom gradu naao blaeni otac Franjo, enu dovedoe u kuu u kojoj je boravio. Dok je ona stajala vani, poe krgutati zubima a lice joj se izoblii; strahovitim je glasom urlala kako to obiaju neisti dusi. Veliko mnotvo graana obojega spola se sletjelo. Molili su svetoga Franju za ovu enu. Onaj zli ju je ve dugo zlostavljao valjajui je, a njih je urliui napunjao grozom. Tada je sveti otac k njoj poslao brata koji bijae s njime; htio je naime ustanoviti radi li se o avlu ili o enskom prenavljanju. Kad ga je ena spazila, poe ga ismijavati, znajui da to nije sveti Franjo. Sveti je otac bio unutra i molio se. Kad je dovrio molitvu, iziao je van. ena se poela tresti i valjati po zemlji, jer nije mogla podnijeti njegovu mo. Sveti je Franjo pozva i ree: "Zapovijedam ti snagom poslunosti, izii iz nje, neisti due!" On ju je smjesta napustio bez ikakve ozljede i odstupio veoma zlovoljan. - Hvala svemoguem Bogu koji sve ini svima! Istina, udesa ne izgrauju svetosti nego je samo oituju. Zato smo odluili radije prikazati odlike njegova ivota i nain njegova postupanja. Kako je ovih stvari odvie, izostavit emo ih, a iznijet emo to je inio za vjeno spasenje. 27. poglavlje Bistrina i postojanost njegova duha, kako je propovijedao pred gospodinom papom Honorijem i kako je sebe i brau izruio gospodinu Hugonu, biskupu ostijskom 71. ovjek Boji Franjo bijae naviknuo traiti ne svoje nego ono to je smatrao da osobito koristi spasenju drugih. Ipak je vie od svega elio umrijeti i biti s Kristom. Zbog toga je najvie teio za tim da bude slobodan od svega to je na svijetu, da se ni na as ne bi okaljao kakvom prainom, da se ne bi zamutila bistrina njegova duha. Hotei biti neosjetljiv za izvanjsku buku, bavio se samo Bogom. Svim je silama posvuda nastojao drati na uzdi vanjska osjetila i obuzdavati porive srca. "U pukotinama stijene savie gnijezda" i "u vrletnim skrovitima bijae prebivalite njegovo." S posebnom se ljubavlju svraao u nebeska boravita i u Spasiteljevim je ranama, ispraznivi posvema samoga sebe, due boravio. Zato je esto odabirao osamljena mjesta da bi posvema mogao svou duu usmjeriti prema Bogu. I nije se predavao besposlici, kad je vidio da je prikladno vrijeme da se dade na posao i da se radosno posveti spasavanju dua. - Njegovom najsigurnijom lukom bijae molitva, i to ne asovita, prazna ili preuzetna, nego dugotrajna, puna pobonosti i privlaive poniznosti. Ako bi je zapoeo okasno, jedva bi do jutra zavrio. Molio je idui, sjedei, jedui i pijui. Nou je odlazio na molitvu sam u zaputene crkve, koje su bile na osamljenim mjestima. U njima je uz pomo Boje milosti nadvladao mnoge strahove i mnoge tjeskobe srca. http://www.franjevastvo.com

31

IVOT SVETOGA FRANJE

VITA PRIMA
72. U kotac se hvatao s avlom kad ga je na ovakvim mjestima ne samo iznutra muio napastima, nego ga je i izvana zastraivao padovima i obaranjem. No, hrabri je Boji vojnik znao da njegov Gospodin svuda moe sve, pred zastraivanjem nije prezao, ve je u svom srcu govorio: "Nita vie ne moe, zavodnie, orujem svoje zloe protiv mene postii nego to bi postigao kad bismo se u javnosti ogledali pred svima!" Zaista je bio najpostojaniji, niemu nije posveivao panju, osim onome to bijae Boje. Kad je vrlo esto mnogim tisuama ljudi propovijedao rije Boju, bijae tako siguran kao da razgovara s pouzdanim drugom. Veliko je mnotvo naroda promatrao kao jednoga ovjeka i jednom jedincatom ovjeku bi nazauzetije propovijedao kao i mnotvu. istoa srca mu je davala sigurnost u govoru. Divno i neuveno je govorio svima, a da nije prije razmiljao. Ako bi kada prije govora najprije razmatrao, kad bi se narod sakupio, nije se vie sjeao onoga o emu je razmatrao, a neto drugo nije znao govoriti. U takvu bi sluaju bez ikakva negodovanja narodu priznao da je prethodno mnogo razmatrao, ali se toga ba nita ne moe sjetiti. Tada bi se najednom ispunio takvom rjeitou da bi se sluateljstvo divilo. Gdjekada nije znao nita rei. U tom bi sluaju samo blagoslovio narod i otpustio ga. To su mu bile najuspjelije propovijedi. 73. Doavi nekom zgodom po potrebi Reda u Rim, mnogo je elio govoriti pred gospodinom papom Honorijem29 i pred asnim kardinalima. Kad je to saznao gospodin Hugon, slavni biskup ostijski, koji je na poseban nain sveca Bojega tovao, napunio se strahom i veseljem; divio se gorljivosti svetoga ovjeka i promatrao je njegovu prostodunu istou. No, pouzdao se u milosre Svemoguega koji je uvijek s onima koji ga pobono tuju. Uveo ga je pred gospodina papu i pred asne kardinale. A kad se Franjo naao pred tolikim knezovima i kad je dobio doputenje i blagoslov, poeo je neustraivo govoriti. S tolikom je gorljivou duha govorio da od veselja samoga sebe nije shvaao. Nogama je kretao kao da e zaplesati, ali ne iz obijesti nego jer je gorio vatrom boanske ljubavi; nije pobuivao smijeh, nego je upravo silio na bolno naricanje. Mnogi su se sluatelji skruili. Divili su se Bojoj milosti i postojanosti tolikoga ovjeka. asni gospodin biskup ostijski se pribojavao da ne bi prostodunost blaenoga ovjeka bila omalovaavana. Zato se svom svojom duom molio Bogu, jer se i na njemu odraavala i sveeva slava, ali i omalovaavanje njegove osobe, jer je bio postavljen ocem njegove obitelji. 74. Sveti Franjo mu je naime bio odan kao sin ocu i sin jedinac svojoj majci. U krilu je njegove blagosti sigurno spavao i poivao. U stvari je on bio pastir i izvodio djelo, ali je svetom ovjeku ostavio ime pastira. Blaeni je otac pribavljao to bijae potrebno, a onaj sretni gospodin je sve provodio u djelo. O koliki su, napose s prva kraja kad se ovo deavalo, novoosnovani Red nastojali podmuklo unititi! O koliko ih je bilo koji su izabrani vinograd, to ga je dobrostiva ruka Boja na svijetu kao sasvim nov zasadila, nastojali uguiti! A kako su mnogi gledali da njegove prve inajie plodove pokradu i potroe! Svi su ovi pobijeni maem ovoga tako asnog oca i gospodina i svi su poraeni. Bijae on pravi potok rjeitosti, zid Crkve, brani istine i ljubitelj poniznih. - Neka je zato blagoslovljen i slavan onaj dan u koji se svetac Boji povjerio tako asnom gospodinu. Kad je jednom prilikom, kako se to esto deavalo, taj gospodin obavljao poslaniku slubu Apostolske Stolice u Toskani, 30 sveti je Franjo doao u Firenzu. Tada jo nije imao mnogo brae, a elio je ii u Francusku; tu je ve boravio spomenuti biskup. Tada jo nisu bilimeusobno tijesno povezani, nego ih je samo glas blaena ivota http://www.franjevastvo.com

32

IVOT SVETOGA FRANJE

VITA PRIMA
povezao meusobnom srdanom ljubavlju. 75. Kad bi doao u koji grad ili kraj, obiavao je blaeni Franjo otii do biskupa ili sveenika. Doznavi sada da se ondje nalazi toliki sveenik, s velikim poitanjem se predstavio njegovoj blagonaklonosti. Kad ga je gospodin biskup vidio, primi ga s poniznom ljubavlju kako je inio uvijek prema redovnicima napose prema onima koji su na sebi nosili asni znak blaenoga siromatva i svete jednostavnosti. Kako se brinuo da izie u susret neimatini siromaha i da njihove stvari posebno rjeava, briljivo se zanimao za razlog njegova dolaska i njegovu je nakanu najdobrostivije shvatio. Videi da sve zemaljske stvari prezire vie nego ostali i da gori onom vatrom koju je Isus donio na zemlju, njegova se dua stopila s Franjinom duom; uvijek se pobono preporuivao u njegove molitve i u svim stvarima mu je najljubaznije pruao svoju zatitu. Zato ga je odvratio od zapoeta puta, a preporuio mu da se brine i uva one koje mu je Gospodin povjerio i da nad njima bdije. A kad je sveti Franjo vidio kako je tako astan gospodin poboan, prijazan i kako mu je snana rije, silno se obradovao i nato mu je odmah pao do nogu te mu je sebe i svoju brau odana srca predao i povjerio. 28. poglavlje Duh ljubavi i suosjeanja kojim je plamtio prema siromasima i to je uinio s ovcom i jaganjcima 76. Kad je siromani Franjo, otac siromaha, sebe usporeivao sa svim ostalim siromasima, neugodno bi se osjeao kad bi opazio kojega koji je od njega bio siromaniji. No, to nije bilo iz elje za ispraznom slavom, nego samo poradi suosjeanja. Premda se zaodijevao dosta bijednom i grubom haljinom, ipak je i nju mnogo puta elio podijeliiti s kakvim siromahom. - Ipak je kao prebogati siromah voen velikim osjeajem samilosti gdjekada mogao pomoi siromasima. U vrijeme velike studeni je od bogataa ovoga svijeta traio da mu dadu plat ili ogrta. A kad su mu oni to spremnijii s pobonou uinili nego to je to sveti otac traio, rekao bi im: "Samo uz taj uvjet ovo od vas primam, a da ne oekujete da ete to ikada ponovno dobiti!" Kad bi mu koji siromah doao prvi u susret, kliui i radujui se, dobivenim bi zaodjenuo siromaha. - Najmunije mu je bilo gledati kad je koji siromah bio napadnut ili kad bi uo da ga netko pogruje kakvim ivotinjskim nadimkom. Tako se dogodilo da je jedan brat neto predbacivao nekom siromahu koji je prosio milostinju i rekao mu: "Pazi, da nisi moda bogat, a prenavlja se da si siromaan!" Kad je to uo otac siromaha sveti Franjo, mnogo se raalostio i otro je ukorio brata koji je to izrekao. Naredio mu je da se pred siromahom svue, da mu poljubi noge i zamoli oprotenje. Obiavao je kazati: "Tko rui siromaha, nepravdu ini Kristu iji odlini znak siromah na sebi nosi, jer on je za nas postao siromahom na ovome svijetu." Zato je esto, kad bi naiao na siromahe optereene drvima ili nekim drugim teretom da bi im pomogao, podmjetao svoja slabana ramena, premda bijahu odvie slaba da im pomogne. 77. Bio je bogat duhom ljubavi, imao je samilosno srce ali ne samo za ljude koji su trpjeli nevolju nego i za nijeme i divlje ivotinje, gmazove, ptice te ostale ive i neive stvorove. No, meu mnogovrsnim ivotinjama posebnom je ljubavlju i naklonou srca volio jaganjce, i to zbog toga to se u Sv. pismu poniznost gospodina naega Isusa Krista ee prispodobljuje s jaganjcem i s njim se vrlo http://www.franjevastvo.com

33

IVOT SVETOGA FRANJE

VITA PRIMA
zgodno poistovjeuje.31 Tako je i sve ono, osobito u emu bi se mogla otkriti neka alegorijska slinost sa Sinom Bojim, srdanije grlio i radije gledao. - Kad je nekom zgodom putovao iz Ankone kroz Markiju i kad je u tom gradu propovijedao rije Boju te s gospodinom Pavlom kojega je uinio ministrom svekolike brae iste Provincije krenuo putem prema Osimu, u polju se namjerio na pastira, koji je na pai uvao stado koza i jaraca. Meu mnotvom koza i jaraca bijae jedna ovica koja je krotko hodila i mirno pasla. - Ugledavi je sv. Franjo stade i, iznutra ganut bolom srca, uzdahnu te ree bratu koji ga je pratio: "Ne vidi li ovu ovcu koja tako krotko ide meu kozama i jarcima? Tako je, velim ti, Gospodin na Isus Krist blago i ponizno hodio meu farizejima i sveenikim prvacima. Zato te, sinko, njemu za ljubav molim da sa mnom bude samilostan prema ovici pa da je kupimo i izvedemo izmeu tih koza i jaraca!" 78. Brat Pavao se divio njegovoj boli te je i sam poeo s njim suosjeati. Kako nisu imali nita osim haljina u koje su bili obueni, zabrinuli su se kako e platiti ovcu. Uto se tu naao neki trgovac koji im je dao eljenu svotu. A oni uzee ovcu i zahvalie Bogu. Tako stigoe u Osimo i pooe gradskom biskupu koji ih je primio s velikim potovanjem. Ipak se gospodin udio zbog ovce to ju je ovjek Boji vodio, a i zbog osjeaja to ga je pokazivao prema njoj. Ali kad je sluga Kristov ispripovijedao dugu povijest o ovci, biskup se skruio zbog istoe ovjeka Bojeg i zahvaljivao Bogu. - Kad je svetac slijedei dan iziao iz grada, razmiljao je to da pone s ovcom. Po savjetu svoga sudruga i brata ostavi je na uvanje samostanu slubenica Kristovih kod Svetoga Severina. asne slubenice Kristove ovicu radosno primie kao od Boga poslan dar. Dugo vremena su je briljivo uvale, a od njezine vune satkae tuniku i poslae je blaenom ocu Franji koji se nalazio kod crkve svete Marije u Porcijunkuli u vrijeme jednoga kapitula. Svetac je Boji primi s velikim potovanjem, grlio ju je i ljubio, a i sve koji su ga okruivali, zvao je da se raduju. 79. Kad je nekom drugom zgodom prolazio kroz Markiju, a isti ga je brat radosna pratio, sreo je ovjeka koji je dva janjeta, svezana i objeena preko ramena, nosio na trg da ih proda. Kad je blaeni Franjo uo jaganjce kako bleje, uzbudilo mu se srce, pribliio se te ih je pogladio. Zatim je rekao oveku: "Zato moju brau jaganjce tako svezane i objeene mui?" On mu je odgovorio: "Nosim ih na trg da prodam. Treba mi novaca." A svetac ree: "to e zatim biti s njima? On odvrati: "Kupci e ih zaklati i pojesti!" - "Boe, sauvaj!" odgovori svetac. "Neka se to ne dogodi. Umjesto novca uzmi plat to ga nosim, a meni daj jaganjce!" On mu ih dade vesela srca i uzme plat, jer je bio daleko vredniji, a Franjo ga je onoga dana, da se zatiti od studeni, posudio od nekog vjernog prijatelja. Sada je, meutim, svetac preuzevi jaganjce poeo brino razmiljati to da s njima uini. Posavjetovao se s bratom suputnikom te ih vrati onom ovjeku na uvanje. Naloio mu je da ih nikada ne proda i da im nita naao ne uini, nego neka ih uva, hrani i brino s njima upravlja.

29. poglavlje Ljubav kojom je poradi Stvoritelja ljubio sve stvorove http://www.franjevastvo.com

34

IVOT SVETOGA FRANJE

VITA PRIMA
i prikaz njegove osobe 80. Odvie bi se oteglo i nemogue je sve nabrojiti i sakupiti to je slavni otac Franjo "uinio i nauavao" dok je ivio u tijelu. Tko bi ikada mogao prikazati onaj njegov najvei osjeaj to ga je u sebi nosio prema svemu to je Boje! Tko bi bio kadar ispripovijedati radost koja ga je obuzimala dok je u stvorenjima promatrao mudrost Stvoriteljevu, njegovu mo i dobrotu. Doista, divnom su ga i neizrecivom radou preesto ispunjala razmatranja dok je promatrao sunce, gledao mjesec, dok je motrio zvijezde i nebeski svod. O, jednostavne li pobonosti i pobone li jednostavnosti! Plamtio je ljubavlju prema crviima, jer je itao to je reeno o Spasitelju: "Ja sam crv, a ne ovjek!" Zato ih je skupljao putem i stavljao na sigurno mjesto da ih stopala prolaznika ne bi satrla. - A to da reknem o drugim niim stvorovima, jer je i pelama zimi, da ne izginu od studeni, prireivao i davao med ili najbolje vino? Njihovu je radinost i izvrsna svojstva Gospodinu na slavu toliko veliao da je veinom cijeli dan trebao da pohvalama uzvisi njih i ostale stvorove. Kao to su neko tri mladia, koji su bili baeni u raarenu pe, pozivali sve stvorove da hvale i slave Stvoritelja svemira i pozivali sva poela, tako taj ovjek, pun Duha Bojega, nije prestajao u svim poelima i stvorovima slaviti, hvaliti i blagoslivljati Stvoritelja i upravljaa svega.32 81. Zamisli koliko je veselja njegovu srcu donosila divota cvijea dok je gledao oblike njihove draesti i udisao ugodni miris! Odmah je svraao oko svoje due da promatra ljepotu onoga cvijeta koji je blistav u proljetno doba izbijao iz korijena Jesejeva i sebi na ugodan miris podigao na ivot bezbrojne tisue mrtvih. Kad bi pronaao obilje cvjetova tako im je propovijedao i pozivao ih da hvale Gospodina kao da su razumni. Tako je netaknutom istoom opominjao na boansku ljubav i poticao na radosnu podlonost: usjeve i vinograde, kamenje, ume i svu ljepotu polja, vodene izvore i zelenilo vrtova, zemlju i vatru, zrak i vjetar. - Sve je napokon stvorove nazivao braom i sestrama i na izvrstan, drugima nepoznat nain pronicao je tajne stvorova otrinom srca kao onaj koji je ve uniao u slobodu slave sinova Bojih. - A sada te, dobri Isuse, divnoga hvali s anelima onaj koji je, boravei na zemlji, o tebi ljubaznome propovijedao svim stvorovima. 82. Kad bi ime tvoje, sveti Gospodine, spomenuo, tako bi se raznjeio da to premauje ljudski razum, sav bi se predao zanosnu klicanju i bio ispunjen najiom ugodnou, izgledao je kao nov ovjek i s onoga svijeta. - Zato gdje god bi naao neto napisano, bilo boansko, bilo ljudsko, na putu, u kui ili na tlu, s najveim potovanjem bi to skupio i stavio na sveto ili asno mjesto, i to je inio s takvim potovanjem zato da ne bi gdje bilo napisano ime Gospodnje ili neto to njemu pripada. - Kad ga je jednog dana zapitao neki brat zato tako brino skuplja i poganske spise gdje ne bijae imena Gospodinova, odgovorio je: "Sinko, skupljam i njih zato to su i ondje slova iz kojih je sastavljeno preslavno ime Gospodina Boga. Dobro to se ondje nalazi, ne pripada poganima ili nekim drugim ljudima, nego samome Bogu 'kome pripada svako dobro'." A ovom se treba jo vie diviti. Kad bi dao napisati kakvo pismo radi pozdrava ili poticaja, nije doputao da se u njemu izbrie koje slovo ili slog, pa makar bi bilo esto suvino ili nepotrebno napisano. 83. O kako lijep, kako divan, kako slavan se pokazivao u nedunosti ivota, u jednostavnosti rijei, u istoi srca, u ljubavi prema Bogu, u bratskoj ljubavi, u gorljivoj poslunosti, u spremnu podlaganju, u aneoskom pogledu! Bio je umiljata ponaanja, blage udi, otmjen u govoru, prijazan u http://www.franjevastvo.com

35

IVOT SVETOGA FRANJE

VITA PRIMA
opomenama, najvjerniji u povjerenome, dalekovidan u savjetovanju, u poslu radin, u svemu drag. Bijae vedra duha, blage udi, trijezna srca, odan kontemplaciji, neumoran u molitvi, a u svemu gorljiv. Ustrajan u odluci, postojan u kreposti, stalan u milosti i u svemu postojan. Bijae brz na opratanje, spor na srdbu, slobodna duha, izvrsna pamenja, dubok u raspravljanju, promiljen u odabiranju, a u svemu jednostavan. Strog bijae prema sebi, blag prema drugima, u svemu ozbiljan. Bijae rjeit, vedra lica, blaga izgleda, daleko od lijenosti, nije poznavao napadnosti. Bio je srednjega stasa, glava mu je bila osrednja i okrugla, lice duguljasto i kao protegnuto, elo ravno i maleno, oi osrednje, crne i jednostavne, vlasi tamne, obrve ravne, nos pravilan, ui uzdignute, ali malene, sljepoice ravne; jezik pomirljiv, vatren i otar; glas neodoljiv, umiljat, jasan i zvuan; zubi gusti, jednaki i bijeli, usne malene i udubene, brada crna i nepotpuno razrasla, vrat tanak, ramena ravna, kratke ruke, pesti njene, prsti dugi, nokti odugi, bedra fina, noge kratke, njena koa, tijelo maleno, odjea gruba, kratak san, ruka vrlo podatljiva. Kako je bio veoma ponizan, prema svim ljudima se u svemu pokazivao nadasve blagim, estitu se ponaanju sviju korisno prilagoivao. Meu svetima bijae svetiji, a meu grenicima je bio kao jedan izmeu njih. - Pomozi zato grenicima, presveti oe, i udostoj se, molimo te, svojim svetim zagovorom podii one koje vidi da bijedno lee u kaljui opaina. 30. poglavlje Jaslice to ih je nainio za dan Roenja Gospodnjega 84. Najvea njegova odluka, posebna elja i vrhovna nakana bijae: uvijek i u svemu opsluivati sveto evanelje i sa svom budnou, svim nastojanjem, najveom eljom duha i svim arom srca provoditi "nauk Gospodina naega Isusa Krista i slijediti njegove stope". U neprestanu je razmatranju sebi doziva u pamet njegove rijei i pronicavou duha opetovano je razmiljao o njegovim djelima. Njegovu je pamet napose zaokupljala poniznost to se objavila Utjelovljenjem i ljubav to se oitovala u Muci; tako je jedva htio razmiljati o neemu drugom. - Treba se zato sjetiti i uvati u asnoj uspomeni to je uinio tri godine prije svoga slavnoga preminua 33 kod gradine koja se zove Greccio na dan roenja Gospodina naega Isusa Krista. U onom je kraju ivio neki ovjek imenom Ivan. Uivao je dobar glas, a bio je jo boljega ivota. Blaeni Franjo ga je na poseban nain ljubio, jer premda je u svom kraju uivao glas ovjeka plemenita i vrijedna svake hvale, pogazio je plemenitost tijela, a stekao plemenitost duha. Njega je blaeni Franjo, kao to je esto obiavao, petnaestak dana prije Boia pozvao k sebi i rekao mu: "Ako eli da ovogodinji Boi proslavimo u Grecciu, pouri se i briljivo pripravi to u ti rei. elio bih obnoviti uspomenu na ono Dijete, koje je roeno u Betlehemu, i na njegove djetinje potrebe i neprilike tj. kako je bilo smjeteno u jaslice i poloeno na slamu u nazonosti vola i magarca34 da bi se to moglo tjelesnim oima gledati." Kad je to ovaj dobri i vjerni ovjek uo, brzo je otiao i na spomenutome mjestu pripravio sve to je svetac rekao. 85. I pribliio se dan veselja, doao je dan klicanja. Iz mnogih mjesta su pozvana braa. Mukarci i ene onoga kraja priredie prema svojim mogunostima svijee i zublje da bi rasvijetlili no, koja je blistavom zvijedom rasvijetlila sve dane i godine. Napokon je doao svetac Boji. Kad je vidio da je http://www.franjevastvo.com

36

IVOT SVETOGA FRANJE

VITA PRIMA
sve pripravljeno, obradovao se. Pripravljene su jaslice, donesena je slama, dovedeni su vol i magarac. ast se ondje iskazivala jednostavnosti, uzvisivalo se siromatvo, preporuivala se poniznost, a Greccio kao da postade novi Betlehem. No, rasvijetljena poput dana, bijae ugodna i ljudima i ivotinjama. Pristie narod i novom se radou raduje novom otajstvu. uma odjekuje glasovima, a na zanosno klicanje odgovaraju stijene. Braa pjevaju, dunu hvalu Gospodinu daju, i svu no odjekuje zanosno klicanje. Svetac Boji stoji pred jaslama, od silnog ganua uzdie. Ranjen pobonou, ispunjen udesnom radou. Jasle su oltar gdje se slui sveana misa; u neoekivanoj utjehi uiva sveenik. 86. Svetac Boji oblai levitsku odjeu, jer bijae akon, i zvonkim glasom pjeva Evanelje. A njegov glas! Glas je to neodoljiv, glas sladak, glas jasan, glas zvonak! Sve poziva na najveu nagradu. Zatim propovijeda okupljenom narodu. Njegove rijei o roenju siromanoga kralja u malom gradu Betlehemu teku poput meda. A esto je, kad je htio izgovoriti presveto ime ISUS, govorio silnim arom. Nazivao ga je Betlehemskim Djetecem, a ime BETLEHEM je izgovarao poput ovce koja bleji. Usta su mu bila ispunjena glasom, ali jo vie slatkim osjeajima. Kad bi spominjao Betlehemsko Djetece ili izgovarao ime ISUS, sve bi oblizivao usne, jer je sretnim nepcem kuao i gutao slatkou ove rijei. Mnoe se ondje darovi Svemoguega, a neki kreposni ovjek je imao vienje. Vidio je naime kako u jaslama lei prestraeno Djetece i Bojeg Sveca koji Djetetu pristupa kao da ga hoe od sna probuditi. To vienje nije bilo neumjesno, jer je Dijete Isus bilo zaboravljeno u srcima mnogih u kojima je djelovanjem milosti po njegovu sluzi Franji bilo probueno i duboko utisnuto u vjerno pamenje. Konano je dovreno sveano bdijenje i svi se radosni povratie kui. 87. Sauvano je sijeno koje je bilo prostrto u jaslama, da bi Gospodin sauvao domae ivotinje kao to je umnoio svoje milosre. I tako se postupalo. Mnoge ivotinje u onome kraju koje su imale razliite bolesti, ako su jele od ovoga sijena, bile su osloboene od svojih bolesti. - tovie, i ene koje bi imale teak porod, kad bi na se stavile neto od ovoga sijena, sretno bi rodile. Ondje bi vjernici obojega spola, pogoeni kakvom boleu zadobivali zdravlje. - Mjesto jaslica je posveeno time to je ondje podignut hram Gospodnji, a na ast blaenoga oca Franje povrh jaslica je nainjen oltar i posveena crkva da bi ondje, gdje su jedno ivotinje jele sijeno, ubudue ljudi za zdravlje due i tijela blagovali tijelo neokaljanog i netaknutoga Jaganjca, Gospodina naega Isusa Krista, koji nam se s najveom i neizrecivom ljubavlju dao za hranu, on koji s Ocem i Duhom Svetim ivi i kraljuje Bog uvijek i slavan kroz sve vijeke vjekova. Amen.

http://www.franjevastvo.com

37

IVOT SVETOGA FRANJE

VITA PRIMA

II DIO Poinje drugi dio o ivotu dviju posljednjih godina i o sretnom preminuu blaenog naeg oca Franje 1. poglavlje Sadraj ovoga dijela, vrijeme u kojem je sveti Franjo sretno preminuo i o njegovim uspjesima 88. U prethodnom spisu, to smo ga po Spasiteljevoj milosti na zgodan nain dovrili, ispripovijedili smo i opisali ivot blaenoga naeg oca Franje sve do osamnaeste godine njegova obraenja.35 Ostala njegova djela, od njegove pretposljednje godine ivota, u koliko nam je bilo mogue sve potrebno doznati, ukratko dodajemo ovome dijelu. Sada namjeravamo pribiljeiti samo ono to nam je dolo pod ruku. Tako e oni, koji o svecu ele od ovoga neto vie kazati, jo uvijek moi dosta toga pronai, to e nadodati. U nedjelju 4. listopada, godine od Utjelovljenja Gospodnjega 1226, etrnaeste indikcije, 36 u gradu svoga roenja Asizu,37 kod Svete Marije u Porcijunkuli, 38 gdje je osnovao Red male brae, poto se ispunilo dvadeset godina to je - najsavrenije povezan s Kristom - slijedio poput apostola, na se preblaeni otac Franjo - dovrivi savreno to je zapoeo - oslobodio iz tamnice tijela i presretno se preselio u prebivalite nebeskih duhova. U tom je gradu njegovo posveeno i sveto tijelo s hvalospjevima i pohvalama smjeteno i dolino sahranjeno. Ondje na slavu Svemoguega blista mnogim udesima. Amen. 89. Kako je u cvijetu mladosti bio malo ili nita upuen u poznavanje puta Bojega, dosta je http://www.franjevastvo.com

38

IVOT SVETOGA FRANJE

VITA PRIMA
vremena proveo u naravnoj prostodunosti i u ognju grijeha. A kad ga je taknula desnica Svevinjega, poto su mu grijesi bili oproteni, milost ga je i snaga Svevinjega ispunila boanskom mudrou vie nego sve njegove suvremenike. Kad je evaneoska nauka ne samo tu i tamo, nego openito i posvuda bila u opadanju, on je bio poslan od Boga da svud, po cijelome svijetu, poput apostola, dade svjedoanstvo za istinu. Tako se dogodilo da je njegovo nauavanje najoitije dokazalo kako je sva mudrost svijeta bila luda i za kratko se vrijeme po Kristovom vodstvu po ludosti propovijedanja priklonio k pravoj mudrosti Bojoj. U posljednje se vrijeme novi evanelist pojavio poput jedne od rijeka Raja. Ta je rijeka vodama evanelja pobono preplavila cijeli svijet: Franjo je poput Sina Bojega njegovu istinu propovijedao djelom. Tako se i u njemu i po njemu u cijelome svijetu razbudio nenadan zanos i sveta novina ivota. ivotna snaga stare pobonosti je brzo obnovila i one koji su davno zastarjeli i one koji su bili ve jako stari. Srcima izabranih je darovan novi Duh i meu njih je izlivena spasonosna pomast kad je sluga i svetac Kristov poput nebeskog svjetlila na nov nain i novim znakovima odozgor zasvijetlio. Po njemu su obnovljena stara udesa, kad je u pustinji ovoga svijeta novim redom, ali na stari nain, zasaen plodonosan trs koji je procvao miomirisnim cvijeem na ugodan miris svih kreposti, pruajui svuda loze svete pobonosti. 90. Premda nam je bio slian po tome to je mogao trpjeti, ipak se nije zadovoljio samo time da obdrava openite zapovijedi, nego je najgorljivijom ljubavlju udario putem svekolike savrenosti, uzdigao se do vrhunca savrene svetosti i dosegao granicu svakog savrenstva. Zato svaki stale, svaki spol, svaka dob u njemu ima divne primjere spasonosne nauke, a ima i osobit uzor svetih djela. Ako tko odlui rukom posegnuti za onim to je jae i nastoji eznuti za najviim darovima uzvienijeg ivota, neka se ogleda u ogledalu njegova ivota i nauit e svekoliko savrenstvo. A nai e u njega prikladne upute i oni koji se odlue za nii i ravniji put i boje se verati po strminama i uspinjati na vrhunac planine. Oni napokon koji trae znakove i udesa, neka istrauju njegovu svetost i nai e ono to trae. - Njegov slavni ivot jasnije obasjava savrenstvo prijanjih svetaca. Ovo dokazuje muka Isusa Krista i najpotpunije oituje njegov kri. I doista, asni je otac na pet mjesta svoga tijela bio obiljeen znakom muke i kria kao da je visio na kriu zajedno sa Sinom Bojim. Ovo je veliko otajstvo i upuuje nas na povlasticu dostojasntva ljubavi. No, i u tome se nalazi otajstvena nakana i sakriva se tovanja vrijedno otajstvo za koje vjerujemo da je poznato samo Bogu i da je po ovome svecu jednim dijelom oitovano. Zato ne treba mnogo nastojati da ga se proslavi, jer njegova je hvala u Onome koji je hvala sviju, izvor i ast najveega, koji daje nagradu svjetla. - Blagoslivljajui, dakle, Boga svetog, istinitoga i slavnog, povratimo se prikazivanju sveeva ivota. 2. poglavlje Najvea elja blaenoga Franje i kako je otvaranjem knjige spoznao volju Boju 91. Jednom je blaeni i asni otac Franjo napustio mnotvo, koje se danomice oko njega pobono skupljalo da ga uje i vidi, te potraio mjesto mira i tiinu samoe. elio se ondje baviti Bogom i otresti prainu, ukoliko ga se zbog openja sa svijetom uhvatila. Obiavao je razdijeliti vrijeme koje mu je http://www.franjevastvo.com

39

IVOT SVETOGA FRANJE

VITA PRIMA
dano da stekne milost; jedno je vrijeme upotrijebio za osvajanje blinjih, a drugo je utroio za povlaenje u kontemplaciju. - Zato je sa sobom poveo vrlo malen broj drugova. Uzeo je samo one kojima je ve bio poznat njegov sveti dodir s Bogom. Ovi su ga branili od navale i smetanja ljudi, u svemu su ga titili i uvali njegov mir. - Kad bi ondje proveo neko vrijeme, te se neprestanom molitvom i estom kontemplacijom na neizreciv nain domogao boanske bliskosti, elio je spoznati to jest i to bi vjenom Kralju s obziroma na njega i na ono to je u njemu moglo biti milije. Najradoznalije je istraivao i najpobonije elio znati na koji nain, kojim putem i kakvom eljom bi mogao, prema dobru savjetu svoje volje, biti savrenije s Gospodinom Bogom povezan. Ovo mu je bila najdublja filozofija, najvea elja, dok je bio iv. Uvijek je ispitivao i one priproste, i mudrace, i savrene, i nesavrene kako bi mogao dosei put istine i ostvariti savreniji nain ivota. 92. Iako meu savrenima bijae najsavreniji, od sebe je odbijao misao da je savren. Smatrao se posve nesavrenim. Kuao je i osjetio kako je ugodan, sladak i dobar Bog Izraelov onima koji su pravedna srca i koji ga trae u istoj jednostavnosti i istinitoj istoi. - Ulivena ugodnost i naslada, koju Bog vrlo rijetkima rijetko daje, a on je znao da mu se alje odozgor, silila ga je da sam u sebi bude posve nemoan. Ispunjen tolikom ugodnou na svaki je nain elio posvema prijei onamo, gdje je ve, uznesen izvan sebe, jednim dijelom boravio. ovjek, koji je u sebi imao Duha Bojega, bijae spreman podnositi sve tjeskobe duha, pretrpjeti sve boli tijela, kad bi mu konano bilo dano da se volja nebeskoga Oca na njemu milosrdno ispuni. Zato je jednoga dana pristupio svetom oltaru, koji je bio podignut u samotitu gdje je boravio, uzeo je Evanelistar i s potovanjem ga stavio na oltar. Tako je u molitvi, ne manje prostrt srcem nego tijelom, ponizno molio da mu dobrostivi Bog "Otac milosra i Bog svake utjehe"39 udostoji oitovati svoju volju: da bi mogao savreno dovriti ono to je neko jednostavno i pobono zapoeo. Kad je prvi puta otvorio knjigu, ponizno je molio da mu se tako saopi to je za nj najprikladnije da ini. Pri tom ga je naime vodio duh svetih i najsavrenijih ljudi za koje itamo kako su u elji za svetou inili neto slinno.40 93. Ustao je od molitve pa je, nainivi znak kria, u duhu poniznosti i skruena srca uzeo s oltara knjigu te ju je s potovanjem i strahom otvorio. Kad je knjigu otvorio, dogodilo se da se najprije zaustavio na Muci Gospodina naega Isusa Krista, i ondje gdje je objavljeno da e trpjeti nevolje. 41 No, da ne bi posumnjao da se ovo na neki nain dogodilo sluajno, otvorio je knjigu ponovno, drugi i trei puta i svaki put je naao isti ili slian sadraj. Tada je ovjek pun Duha Svetoga shvatio, da mora kroz mnoge patnje, kroz mnoge tjeskobe i kroz mnoge borbe ui u kraljevstvo nebesko. - No, hrabri se vojnik nije dao smesti zbog borbi koje su ga ekale, niti je zato postao maloduan to mora voditi bojeve Gospodnje u taboru ovoga svijeta. On koji nije poputao ni samome sebi, kad se dugo preko svojih sila predavao naporima, nije strahovao da e podlei neprijatelju. Doista je bio neobino gorljiv. Ako je u prijanjim stoljeima i bilo takvih koji su mu bili jednaki po nakani, nitko ga ipak nije nadvisio eljom.42 Bio je svjestan toga da je lake govoriti nego raditi. Zato je uvijek vie nastojao oko toga da dobra djela ini, nego da se slui rijeima, koje dobro ne proizvode nego ga samo pokazuju. Stoga je ostao postojan i veseo, u srcu je i sebi i Bogu pjevao radosne pjesme. Zato to je zbog ove male objave radosno klicao, zasluio je da mu bude dana vea. On, koji je bio vjeran u malome, postavljen je nad velikim.

http://www.franjevastvo.com

40

IVOT SVETOGA FRANJE

VITA PRIMA
3. poglavlje Kako mu se u vienju ukazao propeti Seraf 94. Dok se zadravao u samotitu koje se po mjestu, gdje se nalazi, zove Alverna, 43 dvije godine prije nego to mu se dua preselila u nebo, u zanosu je vidio na kri propeta ovjeka koji je poput Serafa imao est krila. Bio je uspravljen, ruke su mu bile raskriljene a noge skupljene. Dva su mu krila bila uzdignuta povrh glave, dva su bila rairena za let, a ostala su mu dva pokrivala cijelo tijelo. Dok je blaeni sluga Svevinjega to gledao, bio je ispunjen najveim divljenjem, ali nije znao to mu je vienje htjelo kazati. Silno se radovao i jo vie uivao u dobrostivu i milu pogledu kojim ga je Seraf promatrao; a njegova je ljepota bila neopisiva, ali ga je posve ispunio strahom pogled na razapetoga i gorina njegove muke. Izgledao je, da tako reknem, i alostan i veseo; radost i tuga su se u njemu izmjenjivale. Mnogo je razmiljao o tome to bi ovo vienje moglo znaiti i duh mu se mnogo naprezao da shvati njegov smisao. - Kad od svega toga nije nita razumom spoznao i kad mu se duboko u srce ucijepila novina ovoga vienja, poeli su se na njegovim rukama i nogama pokazivati znakovi avala, kao to je to malo prije povrh sebe vidio na razapetom ovjeku. 95. inilo mu se kao da su mu i noge i ruke u sredini probijene avlima. Glave avala su mu se pokazivale s unutranje strane ruke, na dlanovima, i na vanjskoj strani nogu. iljci su im bili na protivnoj strani. Ti su znakovi na unutranjoj strani bili okrugli, a na vanjskoj dugoljasti, neka mesna izboina se pokazivala kao vrh avala koji su bili kao zavinuti i izudarani. To se na tijelu izdizalo poput oteklina. Tako su i u nogama bili utisnuti znakovi avala i bili ispupeni na tijelu. Desni mu je bok bio kao kopljem proboden i na njemu rana, a ona je esto krvarila tako da su mu i gae i tunika bile mnogo puta zakrvavljene. - O, kako je malo onih koji su zavrijedili vidjeti svetu ranu na prsima dok je ivio propeti sluga propetoga Gospodina! Sretna li brata Ilije koji je gdjekada imao priliku da je vidi dok je svetac ivio. Nita manje ne bijae sretan Rufin 44 koji je te rane doticao rukama. Kad je spomenuti brat Rufin jedanput svoju ruku turio u njedra svetoga ovjeka da ga protare, ruka mu je dospjela na njegov desni bok pa se tako dogodilo da je taknuo onu dragocjenu ranu. Ovaj je doticaj sveca jako zabolio. Odgurnuo mu je od sebe ruku i zaviknuo neka mu oprosti Gospodin. Pred stranima je to najpomnjivije sakrivao. Oprezno je sakrivao i pred najbliima tako da ni njegova braa pobonici ni njegovi najvjerniji pratioci nisu dugo vremena to znali. - Iako je sluga i prijatelj Svevinjega gledao sebe ukraena tolikim i takvim biserjem, koje se blistalo poput najskupocjenijih dragulja, i premda je to bio vie nego ijedan ovjek udesno ureen slavom i au, ipak mu srce nije postalo niti je iao za tim da bi se nekom poradi isprazne slave svidio. Na sve mogue naine je nastojao to sakriti da ga naklonost ljudi ne bi liila ove milosti. 96. Obiavao je rijetko kome ili nikome otkrivati izvanrednu tajnu. Bojao se da ne bi poradi posebne ljubavi, kao to obiavaju initi oni koji uivaju posebnu ljubav, zbog dane mu milosti pretrpio kakvu tetu. Zato je uvijek u svom srcu nosio i esto imao na jeziku onu Prorokovu: "U svom srcu sam sakrio tvoje rijei da ne sagrijeim tebi!" 45 - A kad bi mu doao koji svjetovnjak, a on nije elio da se s njime upusti u razgovor, brai i sinovima koji su s njim boravili, dao je to kao znak, da naime onda, kad taj redak izrekne, odmah one, koji su se oko njega okupili, uljudno otpuste. Stekao je naime iskustvo da http://www.franjevastvo.com

41

IVOT SVETOGA FRANJE

VITA PRIMA
je veliko zlo, ako se svima povjerava sve; znao je da onaj ovjek ije tajne nisu savrenije i brojnije od onoga to se na njemu oito vidi, ne moe biti duhovan, i tako ga ljudi na temelju onoga to se pokazuje izvana mogu suditi. Upoznao je neke koji su naoko bili s njima sloni, a iznutra se nisu s njim slagali. U lice su mu povlaivali, a iza lea su ga ismjehivali. Tako su ovi sami sebi pribavili osudu i ljude ispravne uinie donekle sumnjivima. Zloa naime esto nastoji ocrniti istou i zato se zbog laljivosti, koja je svojstvena mnogima, mnogima ne vjeruje. 4. poglavlje Gorljivost blaenog Franje i bolest njegovih oiju 97. U tom mu je vremenu poelo tijelo na razliite naine pobolijevati, i to tee nego prije. Sve ee je bivao bolestan, jer je svoje tijelo savreno "kanjavao i zarobljavao" tijekom mnogih godina. Tada se navrilo osamnaest godina otkako je njegovo tijelo neprestano bilo u pokretu. Onaj spremni duh, onaj gorljivi duh, onaj poboni duh, koji je prebivao u tom tijelu, obiao je razliite i prostrane krajeve da posvuda sije sjeme rijei Boje. Svu zemlju je napunjao Kristovim evaneljem. esto se deavalo da je u jednom danu obiao etiri pet sela, pae i gradova, navjeujui im kraljevstvo Boje. Svojim primjerom je vie nego li rijeima saziivao sluatelje, cijelo svoje tijelo je pretvarao u jezik. Izmeu njegova tijela i duha je vladao toliki sklad i tolika podlonost da mu se tijelo ne samo nije opiralo, nego je upravo hrlilo naprijed, dok je nastojao stei svukoliku svetost prema onom to je napisano: "Tebe eli dua moja, tebe eli tijelo moje!" Neprestano podlaganje je njegovo tijelo uinilo pokornim, i kako je danomice savijano, postalo je toliko kreposno, jer obiaj prelazi u narav. 98. Narav i sudbina ljudska je takva da se vanjski ovjek nuno iz dana u dan troi, a onaj unutranji obnavlja. Tako se i skupocjena posuda njegova tijela, u kojoj je bilo pohranjeno nebesko blago, na svaki nain troila, a snaga mu je malaksavala. Tako se zaista ispunila ona rije: "Kad ovjek zavri, tek je zapoeo; i kad prestane, zbunjen je kao i uvijek" i "u slabu tijelu duh je spremniji." Toliko mu je bilo na srcu spasenje dua i toliko je eao za koriu svojih blinjih da je onda, kad vie nije mogao vlastitim nogama hodati, jaui na magarcu, obilazio zemlju. Braa su ga esto poticala i molila da bi uz lijeniku pomo morao svom bolesnom i iznemoglom tijelu pruiti i potreban poinak. On je, meutim, ovo posvema otklanjao. Njegov je plemeniti duh bio neprestano usmjeren prema nebu, samo je "elio umrijeti i biti s Kristom". Budui da jo nije "nadopunio ono u svom tijelu to je nedostajalo Kristovim mukama" premda je na svome tijelu nosio biljege Kristove, snala ga je vrlo teka bolest oiju "koliko god je Bog u njemu umnoio svoje milosre." Kako je iz dana u dan bolest sve vie napredovala, inilo se da se zbog njegove nebrige poveava. Napokon ga je brat Ilija, kojega je Franjo sebi izabrao da mu bude mjesto majke 46 i uinio ocem ostale brae, prisilio da od lijenika ne zazire, nego da ga u ime Sina Bojega primi. On je stvorio lijek kao to je pisano: "Gospod iz zemlje proizvodi lijekove i razborit ih ovjek ne odbacuje." Tada ih je napokon sveti otac ljubazno pristao i ponizno se pokorio rijeima onoga koji ga je nagovarao. 5. poglavlje http://www.franjevastvo.com

42

IVOT SVETOGA FRANJE

VITA PRIMA
Kako ga je u gradu Rieti primio gospodin Hugon, ostijski biskup, i kako ga je svetac unaprijed proglasio biskupom cijeloga svijeta 99. Dogodilo se da je onda, kad su mnogi doli sa svojim lijekovima, a lijeka mu ne naoe, poao u grad Rieti jer je bilo poznato da ondje boravi ovjek veoma vjet lijeenju one bolesti. Kad je, dakle, onamo stigao, dosta ljubazno i s potovanjem ga je primila cijela Rimska kurija, koja je u ono vrijeme boravila u tom gradu.47 Ipak ga je napose veoma ljubazno primio gospodin Hugon, biskup ostijski, koji se nadasve odlikovao estitou i svetou ivota. Njega je blaeni Franjo izabrao da bude ocem i gospodarom cijeloga Reda i svekolike njegove brae, a to je uinio uz pristanak i odobrenje gospodina pape Honorija zato to je mnogo volio sveto siromatvo i to je uvelike cijenio svetu prostodunost. - Taj se gospodin prilagoivao ivotu i obiajima brae, te je u elji da bude svet, meu prostodunima bio prostoduan, meu poniznima ponizan, a meu siromanima siromaan. Bio je brat meu braom, meu malenima najmanji. Ukoliko mu je bilo mogue, nastojao je u svemu ponaati se i ivjeti kao jedan izmeu njih. Mnogo se zato brinuo da svuda proiri Red. I u dalekim krajevima ga je mnogo proirio, jer se prouo s dobra glasa i jo boljega ivota. "Gospodin mu je dao vjet jezik" kojim je zbunjivao protivnike istine, kojim je pobijao "neprijatelje kria Krisotva"; njime je na pravi put vraao zalutale, neslone izmirivao, a slone je snanijim "vezom ljubavi" sakupljao. On u Crkvi "bijae svjetiljka koja gori i svijetli", "izabrana strelica", koja je bila spremna za "prikladno vrijeme". - O koliko je puta odloio skupocjenu odjeu, obukao se siromano te kao jedan izmeu brae iao zalagati se za mi! Kad god bi ustrebalo, gorljivo se zanimao za mir "izmeu ovjeka i njegova blinjega", izmeu Boga i ovjeka. Zato ga je Bog malo kasnije izabrao za pastira cijele svoje svete Crkve i "uzdigao mu je glavu nad plemenima naroda". 100. A da bi se znalo da je to bilo uinjeno po boanskom nadahnuu i po volji Isusa Krista, blaeni je otac Franjo to mnogo prije rijeima pretkazao i djelom predoznaio. Kad se Red djelovanjem boanske milosti ve poeo dosta iriti i kad je "poput cedra u raju", meu nebeskim svecima uzdigao svoju vriku zasluga i kad je poput "izabrana vinograda" pustio svete loze do na kraj kruga zemaljskoga, sveti je Franjo doao gospodinu papi Honoriju, koji jetada u Rimu bio na elu Crkve i ponizno ga zamolio neka bi odredio da gospodin Hugon, biskup ostijski, bude njemu i njegovoj brai otac i gospodar.48 Gospodin papa je iziao u susret Sveevoj molbi i dobrostivo na to pristao te mu je predao vlast nad Redom brae. On je to s potovanjem i ljubavlju prihvatio te je kao "vjeran i razborit sluga postavljen nad obitelji" Gospodinovom. Na sve se naine trudio da onima koji su mu bili povjereni u "prikladno vrijeme prui hranu vjenoga ivota". Sveti otac mu se zbog toga na sve mogue naine pokoravao itovao ga posebnom, smjernom ljubavlju. Vodio ga je Duh Boji kojim je bio ispunjen, i zato je ve davno prije gledao ono, to se kasnije dogodilo pred oima sviju. Kad god mu je htio pisati, bilo da je to iziskivala potreba Reda ili ga je na to poticala ljubav Kristova kojom je prema njemu upravo izgarao, nikako nije na to pristajao da ga se u pismu oslovi kao biskupa ostijskoga ili veletrijskoga, kao to su ostali obiavali u takvim sluajevima http://www.franjevastvo.com

43

IVOT SVETOGA FRANJE

VITA PRIMA
initi, nego bi ga, sakupivi gradivo, ovako oslovio: "Preasnom ocu, gospodinu Hugonu, biskupu cijeloga svijeta." esto ga je obiavao pozdravljati neuvenim blagoslovima i premda bijae po smjernoj podlonosti sin, ipak ga je gdjekada na poticaj Duha tjeio oinskim rijeima da bi nad njim utvrdio "blagoslove otaca dok ne doe elja vjenih breuljaka". 101. Spomenuti je gospodin izgarao od ljubavi prema svetom ovjeku pa mu se zato sve, to je blaeni ovjek govorio i to jeradio, svialo; kad bi ga samo vidio, esto bi bio upravo kao oaran. Sam o njemu svjedoi da se nikada nije naao u takvoj smetenosti duha, a da mu se ne bi sva maglovita unutranjost, kad bi svetoga Franju vidio i s njim se porazgovorio, razbistrila i vedrina bi mu se povratila; bila bi rastjerana zlovolja i odozgor bi prostrujala radost. - On je blaenom Franji sluio kao to sluga slui svoga gospodara. A kad bi ga ugledao, iskazao bi mu poast kao Kristovu apostolu: poklonio bi mu se i duom i tijelom, a esto mu je svojim svetim usnama poljubio ruku. Brino i sljubavlju je nastojao oko toga kako bi blaeni otac ponovo zadobio prijanje zdravlje oiju; znao je naime da je Franjo svet i pravedan i da je potreban i nadasve koristan Crkvi Bojoj. Zbog njega je suosjeao s cjelokupnom bratskom zajednicom i u ocu saalijevao sinove. Zato je opominjao svetog oca da o sebi vodi brigu i da ne zanemaruje to je za zdravlje potrebno da mu se ne bi ova nebriga vema uraunala u grijeh nego li u zaslugu. I sveti se Franjo ponizno drao svega, to god mu je kazao tako astan gospodin i tako ljubazan otac, nakon toga je postupao paljivije i zauzetije s obzirom na svoje lijeenje. Zlo se, meutim, ve toliko razmahalo da su za pronalaenje lijeka bili potrebni najotroumniji strunjaci i trebali najjai lijekovi. Tako se dogodilo da mu je na vie mjesta paljena glava, rezane ile, stavljani oblozi i mast za oi, ali sve nije nita koristilo, sve se loije osjeao. 6. poglavlje Kreposti brae koja su posluivala svetog Franju i njegove upute za ivot 102. Sve je to u strpljivosti i poniznosti podnosio malne dvije godine, zahvaljujui Bogu za sve. Da bi svoj pogled mogao slobodnije upravljati prema Bogu i prema blaenim prebivalitima koja se nalaze na nebesima i da bi mogao obilaziti i ulaziti u nebeska boravita, dok mu je duh esto upadao u zanose, pa da bi se u obilju milosti mogao postaviti pred najmilostivijim i najuzvienijim Gospodarom svega na nebesima, nekoj brai, koja su mu s pravom bila veoma draga, povjerio je brigu o sebi. Bili su to ljudi kreposni, Bogu odani, svecima mili, ljudima dragi; na njih se blaeni otac Franjo oslanjao poput kue koja poiva na etiri stupa. Njihova imena sada preuujem, jer elim potedjeti njihovu skromnost koju oni, jer su duhovni, uvaju kao pouzdanu prijateljicu. - Skromnost je ures svake dobi: svjedok je nedunosti, znak je srameljiva srca, iba stege, poseban ponos savjesti, uvarica dobra glasa i znak sveukupne estitosti. Ovom krepou bijahu ureena ova braa, ona je bila razlogom da su ljudima bili mili i dragi. Ova milost im je zaista svima bila zajednika, ali je svakoga od njih krasila posebna krepost. Jedan bijae napose uljudan, drugi na osobit nain bijae strpljiv, trei je posjedovao uzvienu prostodunost, a posljednji s obzirom na tjelesnu snagu bijae snaan, a s obzirom na vlastitosti srca bijae nadasve pomirljiv. Oni su sa svom briljivou, svim marom, svom zauzetou blaenom ocu osiguravali mir srca, brinuli su se za njegovo bolesno tijelo, a nisu se plaili nikakve http://www.franjevastvo.com

44

IVOT SVETOGA FRANJE

VITA PRIMA
tekoe, nikakvih napora nego su se posvema predali sveevoj slubi. 103. Iako je slavni otac pred Bogom s obzirom na smilost bio savren i svetim je djelima sjao meu ljudima ovoga svijeta, ipak se bavio milju kako da pone sluiti Bogu savrenije. Poput iskusna vojnika u Bojem taboru, izazivao je protivnika i ponovo zapoinjao nove borbe. Odluio je da e pod vodstvom Kristovim izvesti velika djela, a kad su mu oslabili zglobovi, a tijelo obamrlo, nadao se da e ga u novom sukobu s neprijateljem slavno pobijediti. Istinita krepost ne pozna svretak vremena, jer je nagrada koju oekuje vjena. Zato je upravo izgarao od silne elje da bi se povratio prvotnoj poniznosti. U velikoj je ljubavi s radosnom nadom pomiljao i na to da svoje tijelo, premda je do skrajnosti bilo iscrpljeno, povrati u negdanju podlonost. Sasvim je od sebe otklanjao smetnje, to su mu ih prouzrokovale brige, potpuno je ukrotio nemir to su mu ga zadavale skrbi. Kad je u vrijeme svoje bolesti nuno ublaio nekadanju strogost, govorio je: "Zaponimo, brao, sluiti Gospodinu Bogu, jer dosada jedva da smo malo ili nita napredovali." Smatrajui da do tada nije dopro dokle je trebao, neumorno je ustrajao u novoj, svetoj odluci. Nadao se da e moi zapoeti nanovo. - Ponovno je htio dvoriti gubavce i elio biti izvrgnut preziru kako je to neko bilo. Odluio je da e izbjegavati susrete s ljudima i povui se u najzabitnija mjesta da tako, lien svake brige i skrbi za druge, od Boga bude odijeljen samo zidom tijela. 104. Gledao je kako mnogi lete za poglavarskom slubom. Njihova nepromiljenost mu je bila odvratna. Svojim ih je primjerom nastojao od toga odvratiti. - Govorio je kako je to dobro i Bogu milo: brinuti se za druge. Znao je kazati kako dolikuje da samo oni preuzimaju brigu za due koji u tome za sebe ne trae nita, nego uvijek u svemu imaju u vidu samo volju Boju. Neka se samo oni brinu za druge, koji nita ne smatraju vanijim od vlastitoga spasenja; koji ne gledaju na povlaivanje podlonika; koji pred ljudima ne trae priznanja, nego samo trae slavu pred Bogom; koji ne ele biti pretpostavljeni, nego se toga boje; koji se ne uznose zbog onoga to imaju, nego ostaju ponizni; i koji zbog onoga, to im se oduzme, nisu maloduni, nego se smatraju promaknutima. Kazivao je kako je napose u ovom vremenu, kada se zlo toliko razmahalo, a uestalo bezakonje, opasno upravljati drugima, a tvrdio je da je korisnije biti upravljan. Boljelo ga je to su neki napustili "prvotna djela" i to su poradi novih pronalazaka zaboravili nekadanju prostodunost. Zato se mnogo alostio zbog onih koji su se neko svim srcem eljeli usmjeriti prema najviim vrhuncima, ali su se snizili do onoga najnieg i najbjednijega. Ostavili su istinite radosti pa trkaraju i povlae se za bezvrijednim i ispraznim stvarima poljem puste slobode. Zato je molio Boju dobrotu za osloboenje svojih sinova i usrdno vapio da bi se sauvali u milosti koja im je dana. 7. poglavlje Kako je iz Siene doao u Asiz, o crkvi svete Marije u Porcijunkuli i kako je blagoslovio brau 105. est mjeseci prije dana njegova preminua, dok je boravio u Sieni poradi lijeenja oiju, silno mu je poelo slabiti cijelo tijelo. Nakon duga bolovanja u elucu mu je puknuo ir i zbog bolesti http://www.franjevastvo.com

45

IVOT SVETOGA FRANJE

VITA PRIMA
jetre je izgubio mnogo krvi te se inilo da mu se pribliava smrt. Kad je to saznao brat Ilija, izdaleka je najurnije pohitio k njemu. Kad je stigao, sveti je otac toliko prizdravio da je mogao napustiti onaj kraj te je s njim otiao u Le Cele, nedaleko od Cortone. Kad je onamo stigao i ondje neko vrijeme proboravio, naduo mu se trbuh, nabrekle mu noge i otekle. Sve vee i vee tekoe zadavao mu je eludac te je jedva mogao uzimati kakvu hranu. Nakon svega toga zamolio je brata Iliju da ga preveze u Asiz. Dobri sin je uinio ono to je otac naloio. Sve potrebno je pripremio i otpremio ga u eljeno mjesto. Grad se s dolaska blaenog oca obradovao i usta su svega naroda hvalila Boga. Svekoliko mnotvo naroda je oekivalo da e svetac Boji doskora umrijeti. I to je bio razlog tolika oduevljenja. 106. To je uinjeno po volji Bojoj da se sveta dua oslobodi tijela i prijee u nebesko kraljevstvo ondje gdje joj je, dok je boravila u tijelu, najprije bila dana spoznaja nebeskih stvari i uliveno spasonosno znanje. Iako je u svakom zemaljskom boravitu spoznavao stvari nebeskoga kraljevstva i vjerovao da se milost Boja na svakome mjestu daje Bojim izabranicima, ipak je crkvu svete Marije u Porcijunkuli doivio kao mjesto koje vema obiluje milou i koje su pohaali nebeski duhovi. Zato je esto govorio brai: "Pazite, sinovi, da ne biste ovo mjesto nikada napustili. Budete li na jedna vrata istjerani, povratite se na druga, jer je ovo mjesto uistino sveto i prebivalite Boje. Dok nas je ovdje bilo malo, Svevinji nas je umnnoio. Ovdje je prosvijetlio srca svojih siromaha svjetlom svoje mudrosti. Ovdje je vatrom svoje ljubavi raspalio nae volje. Tko bude ovdje molio pobonim srcem, primit e to god bude traio. A onaj tko ga ovdje uvrijedi bit e tee kanjen. Zato, sinovi, ovo mjesto Bojeg prebivalita smatrajte vrijednim svake asti, svim svojim srcem, zanosnim klicanjem i pohvalama tu slavite Boga!" 107. Kako je, meutim, bolest napredovala, sva mu je tjelesna snaga malaksala i sve ga sile napustile. Nikako se nije mogao kretati. Kad ga je tako jedan brat upitao to bi radije htio podnositi da li ovu neprestanu i tako dugotrajnu bolest ili bi htio podnijeti kakvo teko muenitvo to bi mu ga zadao krvnik, odgovorio je: "Ono mi je, sine, uvijek bilo drae, slae i milije, to se u meni s obziroma na mene vema svialo mojem Gospodinu Bogu da se sa mnom dogodi. Da, uvijek elim biti po njegovoj volji i uvijek mu elim biti posluan. Ali kad bi se radilo o naknadi za muenitvo, htio bih vema ovu bolest pa makar mi ona za tri dana bila jo nesnosnija. No, ovo ne kaem s obzirom na nagradu, nego s obzirom na samu neugodnost to je nanosi muenje". - Muenika li, kakva li muenika! Smijeei se i radujui se najdragovoljnije je podnosio ono to je inae svima bilo veoma strano i uasno gledati. U njega zaista ne bijae nijednoga uda koji ga nije bolio, a kako je tijelo postupno ostajalo bez naravne topline, svetac se danomice vidljivo pribliavao svome svretku. udili se lijenici, divila se braa kako duh moe ivjeti u tako obamrlom tijelu, kad se, poto je istroeno miino tkivo, samo koa drala kostiju. 108. Kad je vidio da mu se pribliio posljednji dan, to mu je ve pred dvije godine po boanskoj objavi bilo nagovijeteno, pozvao je brau koju je posebno htio. Svakog je pojedinoga, kako mu je bilo dano odozgor napose blagoslovio, kao to je neko patrijarha Jakob, blagoslovio svoje sinove; tovie, postupio je poput Mojsija prije nego to se uspeo na goru koju mu je odredio Gospodin, blagoslovima je obogatio sinove Izraelove. Kad mu je s lijeve strane sjeo brat Ilija, dok su ostali sinovi sjedjeli http://www.franjevastvo.com

46

IVOT SVETOGA FRANJE

VITA PRIMA
unaokolo, prekriivi ruke desnicu mu je stavio na glavu. A kako je bio lien vida tjelesnih oiju, upitao je: "Na kome drim svoju desnicu?" Rekoe mu: "Na bratu Iliji." Nato e on: "I ja hou tako. Tebe, sine, - ree - u svemu i zauvijek blagoslivljam i kako je u tvojim rukama Svevinji moju brau umnoio, tako tebe i u tebi njih sve blagoslivljam. Na nebu i na zemlji neka te blagoslovi Bog, Kralj svega. Blagoslivljam te kolikomogu i vie nego to mogu, a to ja ne mogu, moe u tebi onaj kojemu je sve mogue. Neka se Bog sjeti tvoga rada i napora; i bio sretan kad budu nagraivani pravednici. Neka ti u dio padne svaki blagoslov koji eli i, to bude kako treba molio, neka ti se ispuni!" - "Zbogom ostanite, svi sinovi, u strahu Bojem i u njemu ustrajte uvijek, jer e vas snai silna kunja; pribliava se patnja. Sretnih li onih koji e ustrajati u ovome to zapoee, od njih e budue sablazni neke odvojiti. Ja se urim Gospodinu. Nadam se da ve odlazim svome Bogu kojemu sam u svom srcu pobono sluio." Tada je boravio u dvoru asikoga biskupa pa je zato molio brau da ga to urnije prenesu k crkvi Svete Marije u Porcijunkuli. Htio je naime da duu preda Bogu ondje gdje je, kako rekosmo, najprije potpuno spoznao put istine. 8. poglavlje to je uinio i govorio kad je blaeno umirao 109. Ve se bilo navrilo dvadeset godina otkako se obratio i otkako je upoznao volju Boju. Kad je jednom zgodom blaeni otac s bratom Ilijom neko vrijeme boravio u Folignu, jedne noi, kad su zaspali, bratu Iliji se ukazao neki sveenik obuen u bijelu haljinu. Bijae star, poodmaklih godina i asna izgleda. Rekao je Iliji: "Ustani, brate, i reci bratu Franji da je ve prolo osamnaest godina otkako se odrekao svijeta i prionuo uz Krista. Od sada mu preostaju jo samo dvije godine ivota na ovome svijetu, a zatim e na Gospodinov poziv krenuti putem svakoga tijela." I tako se sve dogodilo da se na njemu ispuni rije Gospodnja u odreeno vrijeme kako je davno prije prorekao. Kad se kroz nekoliko dana smirio u toliko eljkovanome mjestu i spoznao da mu se pribliilo vrijeme smrti, pozvao je k sebi dvojicu brae i svoje sinove miljenike te im je naredio da zbog njegove skore smrti i buduega ivota u radosti srca zanosnim glasom zapjevaju "Hvale Gospodinu". A on sam, koliko je mogao, zapjevao je psalam Davidov: "Svojim glasom vapijem Gospodinu, iz svega glasa zaklinjem Gospodina!" Jedan mu od nazone brae,49 kojega je svetac ljubio posebnom ljubavlju, kad je to vidio i uvjerio se da se sveev svretak pribliava, na to ree: "Dobri oe, evo sinovi ostaju bez oca i postaju lieni pravoga svjetla oiju! 50 Sjeti se zato siroadi to je ostavlja, oprosti sve krivice te svojim svetim blagoslovom razveseli kako ovdje nazone tako i sve odsutne!" A njemu e svetac: "Evo, Bog me zove, sine! Kako odsutnoj tako prisutnoj svojoj brai opratam sve uvrede i krivice i, koliko mogu, sve ih odreujem. A kad im to saopi, sve ih u moje ime blagoslovi!"51 110. Napokon je naredio da se donese Evanelistar i zatraio da mu se iz Evanelja po Ivanu ita ono mjesto koje poinje rijeima: "Uoi blagdana Vazma, znajui da mu je doao as da ode s ovoga svijeta k Ocu." I ministar je, prije nego to mu je bilo nareeno, odluio itati ovo Evanelje. Ovo je mjesto dragom ocu palo u oi prigodom prvog otvaranja knjige, kad je pred njim bila potpuna Biblija iz http://www.franjevastvo.com

47

IVOT SVETOGA FRANJE

VITA PRIMA
koje se trebalo itati Evanelje. Naredio je da na nj stave cilicij (pokorniki pojas) i da ga pospu pepelom, jer je doskora imao postati prah i pepeo. Sakupila su se mnoga braa kojoj on bijae ocem i voom. I dok su s potovanjem stajali i ekali blaeno preminue i sretni svretak, ona se presveta dua rastavila od tijela. A kad je utonula u ponor slave, tijelo je usnulo u Gospodinu. Jedan izmeu brae i njegovih uenika koji bijae veoma ugledan smatram da njegovo ime sada treba preutjeti, 52 jer on dok ivi u tijelu ne eli biti toliko slavljen - vidio je kako se presveta dua oeva ravno uzdie u nebesa, iznad mnogih voda. Izgledala je poput zvijezde i na neki je nain imala mjeseevu neizmjernost, zadrala je sjaj sunca, a bila je noena svijetlim oblakom. 111. Zato mi je ugodno da o njemu uskliknem: Slavna li sveca iju je duu uenik vidio kako uzlazi na nebo! Bijae lijepa poput mjeseca, uzviena poput sunca; dok je uzlazila na bijelom oblaku, blistala se puna slave. O, prave li svjetiljke svijeta koja u Kristovoj Crkvi svijetli sjajnije od sunca. Evo ve si povukla zrake svoga svijetla i nastanila se u onoj svijetloj domovini, umjesto nas si kao zamjenu primila mnotvo anela i svetaca! O preslavni vjesnie, ne prestani brinuti se za svoje sinove, iako si lien slinoga tijela! Zna, dobro zna u kakvoj si ih pogibli ostavio. Njihove je bezbrojne napore i este tjeskobe u svakom asu ve sama tvoja sretna nazonost svakoga asa milosrdno olakavala. O zaista milosrdni, presveti oe, ti si bio spreman svojim grenim sinovima dobrostivo "uvijek se smilovati i opratati"! Blagoslivljamo te, dini oe, a blagoslivlje te i Svevinji, koji je vjeni Bog nadasve blagoslovljen. Amen.

9. poglavlje Naricanje brae i radost, kad su gledali kako nosi znakove kria i o Serafovim krilima 112. Sletjelo se silno mnotvo naroda koji je hvalio Gospdina i govorio:"Budi hvaljen i blagoslovljen, Gospodine Boe na, koji si nama nevrijednima tako dragocjen polog povjerio! Neka je hvala i slava tebi, neizrecivo Trojstvo!" - Sav je grad Asiz hrpimice grnuo i sav onaj kraj se urio da vidi velika djela Boja to ih je po svom svetom sluzi pokazao svevinji Gospodin. Svatko je pjevao pjesmu radosnicu kako ga je poticala radost srca. Svi su blagoslivljali svemogunost Spasiteljevu zato to im je ispunjena elja. Naricahu sinovi koji su lieni tolikog oca, a svoje njene osjeaje su izvana pokazivali suzama i uzdisajima. Neuvena radost je ublaivala tugu i novina uda je je preobraala u divljenje. 53 Naricanje se prometnulo u pjesmu a pla u radosno klicanje. Nikada ne vidjee niti su u spisima itali to su sada http://www.franjevastvo.com

48

IVOT SVETOGA FRANJE

VITA PRIMA
gledali oima. Jedva bi ih se o tome moglo i uvjeriti, da sve to nije oevidnim svjedoanstvom utvreno. U njemu se oitovao lik kria i muke neokaljanoga jaganjca koji je oprao krivnju svijeta dok su ga kao netom skinuta s kria promatrali, ruke i noge je imao probijene avlima, a desni bok kao da mu je bio ranjen kopljem. Prromatrali su njegovo tijelo, koje prije bijae tmasto, kako sada odsijeva bjelinom; svojom je ljepotom obeavalo nagradu blaena uskrsnua. Njegovo su lice promatrali kao da je aneosko, kao da je ivo a ne mrtvo. Udovi su mu postali njeni i gipki kao u nedune djece. ivci mu se nisu stisli kao to to obino biva kod mrtvaca, koa mu se nije skrutnula, udovi mu se nisu ukoili, nego su se pokretali ovamo i onamo kako bi ih se stavilo. 113. Dok je njegovo tijelo blistalo divnom ljepotom i svi ga promatrali, postalo je jo blistavije. Ljudi su s udivljenjem promatrali usred njegovih ruku i nogu, ali ne proboje avala, nego same avle koji su se nainili oko njegova tijela. Imali su crninu eljeza, a desni bok je bio crven od krvi. Ovi znakovi muenitva nisu ispunjavali grozom due onih koji su ih promatrali, nego su bili tijelu veliki ures i davali mu posebnu milinu, kao to to u crnom podu ine bijeli kamenii. Pristizahu braa i sinovi. Zajedno su ga oplakivali i ljubili ruke i noge dragoga oca koji ih je ostavio, a ljubili su i ranu na boku koja ih je podsjeala na onu slavnu ranu Spasiteljevu. Iz nje je zajedno potekla krv i voda koja je svijet izmirila s Ocem. - Svatko je od naroda smatrao najveim darom, ako mu je bilo doputeno ne samo da poljubi noge nego i da promotri svete biljege Isusa Krista to ih je sveti Franjo nosio na svome tijelu. - Tko se ne bi, gledajui ovo, vema prepustio plau nego radosti, a ako bi zaplakao, ne bi to uinio zbog radosti nego od bola? Koje se eljezno srce ne bi ganulo na jecanje? Koje se kameno srce ne bi raspuklo i skruilo, koje se ne bi raspalilo boanskom ljubavlju, koje se ne bi pokazalo dobrohotnim? Tko je tako tup, tako beutan da u oitoj istini ne bi upoznao toga sveca koji tako bijae uzvien neizrecivom slavom na nebesima, kao to je po posebnoj milosti bio poaen na zemlji? 114. O jedinstvena li dara i znaka posebne ljubavi! Vitez ureen onim orujem slave koje s pravom pripada samo uzvienom dostojasntvu Kralja! O uda koje zasluuje da se dovijeka pamti i da neprestano bude predmetom dostojna tovanja! Ova slavna svetinja oito predstavlja ono otajstvo u kojem je krv bezgrenoga Jaganjca, preobilno izvirui iz pet izvora, oprala krivice svijeta! O uzvienoga li uresa ivotvornoga kria, koji oivljava mrtve, iji teret tako ugodno pritie i tako slavno ranjava da na njemu mrtvo tijelo ivi, a slabi duh ojaava! Mnogo te je ljubio ovaj, koga si tako divno uresio! Neka je slava i blagoslov samome premudrom Bogu koji obnavlja znakove i ponavlja udesa da novim objavama utjei srca slabih i da im po divnom udu vidljivih stvari uzdigne srca do ljubavi prema nevidljivim stvarima! O divne li i ljubazne odluke Boje! Da se zbog novine uda ne bi mogla poroditi nikakva sumnja, milosrdno je najprije pokazao na onome, koji bijae odozgor, to je na udesan nain malo kasnije namjeravao uiniti na onome koji je boravio na zemlji! Pravi otac milosra je htio pokazati koliku nagradu zasluuje onaj koji ga je nastojao svim srcem ljubiti da bude naime smjeten u vii i njemu blii red nebeskih duhova. To emo zaista, bez sumnje, postii uzdignemo li poput Serafa 54 dva krila povrh glave, ako naime po primjeru blaenoga Franje u svakom dobrom djelu, budemo imali istu nakanu i valjan postupak. http://www.franjevastvo.com

49

IVOT SVETOGA FRANJE

VITA PRIMA
Kad to usmjerimo prema Bogu, neumorno emo nastojati da se samo njemu u svemu svidimo. Ta se krila nuno spajaju da prekriju glavu, jer ispravnost djela bez istoe nakane i obratno Otac svjetla nee primiti. On kae: "Bude li ti oko zdravo, cijelo e ti tijelo biti u svjetlu. Ali ako ti je oko bolesno, cijelo e ti tijelo biti u tami." 55 Ono oko nije zdravo, koje ne vidi ono to treba vidjeti. Tko ne spoznaje istinu ili tko gleda ono to se gledati ne smije, nema istu nakanu. Zdrav e razum u prvom sluaju prosuditi da nije zdravo nego slijepo, a u drugom da je pokvareno. Pera ovih krila jesu: ljubav prema Ocu koja spasava i strah Boji koji izrie strani sud. Ona moraju biti uzdignuta iznad zemaljskih stvari. To se postie obuzdavanjem zlih poriva i sreivanjem istih osjeaja. S dva krila treba letjeti da bismo prema blinjemu izvrili dvostruk oblik ljubavi: duni smo mu naime rijeju Bojom hraniti duu, a zemaljskom hranom uzdravati tijelo. Ova se krila vrlo rijetko spajaju, jer jedva tko moe ispuniti oboje. Njihova pera su razliita djela koja treba iskazivati blinjemu, kad mu ustreba savjet ili pomo. Napokon ona preostala dva krila treba da pokrivaju tijelo koje je golo s obziroma na zasluge. To se redovito obistinjuje onda kad nam se po kajanju i priznavanju krivnje povraa nedunost, koliko god puta budemo ogoljeni zbog grijeha. Pera ovih krila jesu mnogi osjeaji koje raa odbacivanje grijeha i elja za pravednou. 115. Preblaeni je otac Franjo sve ovo ispunio najsavrenije. Imao je izgled i oblik Serafa. Ustrajao je na kriu pa je zato zavrijedio da bude uzdignut do stupnja najuzvienijih duhova. Uvijek je bio na kriu. Nije nastojao ugnutni se nikakvu naporu i bolu samo zato da bi tako mogao u sebi i s obzirom na sebe izvriti volju Boju. Braa koja su s njim boravila osim toga znadu kako je danomice i neprestano govorio o Isusu. Kako je slatko i ugodno bilo to pripovijedanje, kako je to bio razgovor bogat i pun ljubavi! Iz punine srca su mu govorila usta; izvor prosvjetljene ljubavi, koji je ispunjao svu njegovu unutranjost, izvana je kljuao. Mnogo je opio s Isusom, Isusa je nosio u srcu, Isusa u ustima, Isusa u uima, Isusa u oima, Isusa u rukama, Isusa je u svim ostalim dijelovima tijela uvijek nosio. - O koliko je puta, dok je sjedio kod stola za vrijeme blagovanja, Isusa sluao, spominjao ili o njemu razmiljao; gdjekada bi zaboravio na tjelesnu hranu, kao to se ita o svetom Bernardu: "Gledajui nije vidio, sluajui nije uo!" tovie mnogo puta se dogodilo da je, idui putem razmatrao i pjevao o Isusu te bi zaboravio na smjer puta i sva je poela pozivao da s njim hvale Isusa. 56 A jer je uvijek po izvanrednoj ljubavi u svom srcu nosio i uvao Isusa Krista i to Propetoga, zato bijae vie nego ostali njegovim znakom udesno obiljeen. Njega je zanesen izvan sebe promatrao u neizrecivoj i neshvaltljivoj slavi kako sjedi o desnu Oca, s kojim on kao Sin Svevinjega u jedinstvu Duha Svetoga ivi i kraljuje, pobjeuje i vlada Bog uvijek slavan po sve vijeke vjekova. Amen. 10. poglavlje Naricanje gospoa kod Svetog Damjana i kako je s velikim slavljem pokopan 116. Braa i sinovi, koji dooe sa svim mnotvom naroda to je pristizalo iz oblinjih gradova, radovali su se to e prisustvovati ovim sveanostima. Cijelu su onu no, kad je sveti otac umro, upotrijebili za boanske pohvale tako da su od zanosna klicanja i sjaja svjetiljaka izgledali poput http://www.franjevastvo.com

50

IVOT SVETOGA FRANJE

VITA PRIMA
aneoske strae. A kad je svanulo jutro, zgrnulo se mnotvo iz grada Asiza s cjelokupnim klerom. Sveto tijelo su nosili iz mjesta u kojem je preminuo pjevajui pjesme i hvalospjeve uz pratnju trubalja. S poastima ga odnesoe u grad. Neki uzee maslinove grane i grane drugog drvea te su sveano pratili svete zadunice. I svjetiljke su se umnoile. Gromkim glasovima su odavali posljednju poast. Sinovi su nosili oca, stado je slijedilo pastira koji se urio k Pastiru svih pastira. A kad dooe do mjesta gdje je najprije osnovao i zasadio Red svetih djevica, izloie ga u crkvi Svetoga Damjana gdje su boravile njegove spomenute keri koje je pridobio za Gospodina. Otvoren je prozori kroz koji se slubenice Kristove u odreeno vrijeme obiaju priestiti sakramentom Gospodinova tijela. Otvoren je i lijes u kojemu bijae zatvoreno blago nebeskih kreposti. I gle, evo gospoe Klare koja je zaista po zaslugama svetosti postala slavna prva majka ostalih, jer bijae 'prva biljica' ovoga svetog Reda. S ostalim je kerima dola vidjeti oca koji im nije govorio niti se k njima svratio nego je urio drugamo. 117. Poto podvostruie uzdahe, promatrale su ga s dubokim jecanjem srca i s obilnim suzama. A zatim su priguenim glasom poele jaukati: "Oe, oe, to nam je initi? Zato nas sirote ostavlja? Komu nas tako naputene preputa?57 Zato nisi najprije radosne poslao nas koje tako rastuene ostavlja? to nam nalae da inimo tako zatvorene u ovome zatvoru kad si odluio da nas nikada vie ne posjeti kako si obiavao? S tobom nam odlazi sva utjeha, a slina utoita nemamo ovako u svijetu pokopane! Tko e nas u tolikom siromatvu, koje nije manje po zaslugama nego po stvarima, tjeiti? O, oe siromaha, ljubitelju siromatva! Tko e nam u kunjama pritjecati u pomo, ti koji si bezbrojne kunje preturio, oprezni raspoznavatelju napasti?! Pomonie nevoljnih, tko e nas bijedne tjeiti u nevoljama koje nas snaoe? O pregorka li rastanka, o nemila odlaska! O, okrutna smrti koja tisue sinova i keri lienih takva oca strahovito pogaa kad se uri da od nas u nepovrat udalji onoga po kojemu su naa djela, ako ih ima, cvala!" - Djevianska srameljivost je pla obuzdavala jer bijae vrlo neumjesno naricati nad onim ijem preminuu dolazi u susret mnotvo aneoske vojske i raduju se sugraani svetih i ukuani Boji. Naavi se tako izmeu alosti i radosti, izljubie mu blistave ruke ureene najskupocjenijim draguljima. A kad je odnesen, zatvorena su vrata koja vie nee biti otvorena takvoj rani. - O koliko su naricali svi nazoni zbog bolna i ljubavi puna naricaja! A kolike su osim toga bile jadikovke sinova! Njihova posebna bol bijae svima zajednika tako da se jedva tko mogao suzdrati od plaa, dok su gorko plakali aneli mira. 118. Kad su napokon svi prispjeli u grad, s velikom radou i klicanjem sahranie sveto tijelo u svetome mjestu, koje je u budunosti imalo biti jo svetije. Tu ono na slavu svevinjega i svemoguega Boga po mnoenju novih udesa obasjava svijet kao to ga je do sada divno obasjavao svetac svetim propovijedanjem nauke. Bogu hvala! Amen. Evo, sveti i blagoslovljeni oe, dunim i dolinim, iako nedostatnim, pohvalama sam te uzveliao i tvoja sam djela pripovijedajui donekle prikazao. Zato daj meni bijedniku da te u sadanjosti tako dostojno nasljedujem da zasluim milost kako bi ih bio vrijedan da te nasljedujem i u budunosti. Sjeti se, ljubljeni oe, svojih siromanih sinova. Ti si im jedina i najveea utjeha. Nakon tebe e jedva imati kakvu utjehu. Premda si ti, njihovo najvee i najodlunije blago, uvrten meu aneoske korove i na prijestolju slave ukljuen meu apostole, oni usprkos tome lee u zemaljskom http://www.franjevastvo.com

51

IVOT SVETOGA FRANJE

VITA PRIMA
glibu, zatvoreni u tamnici, i ovako ti plaui vape: "Pokazuj, oe, Isusu Kristu, Sinu svevinjega Oca, njegove svete znakove, pripovijedaj mu o znakovima Kria na boku, nogama, rukama da bi se on milosrdno udostojao vlastite rane pokazati Ocu, koji e nam bez sumnje zbog ovoga biti uvijek milostiv. Amen. Tako bilo! Tako bilo!

III DIO Zapoinje trei dio, kanonizacija blaenog oca naeg Franje i njegova udesa 119. Preslavni je otac Franjo u dvadesetoj godini svog obraenja sretan poetak dovrio sretnijim svretkom, a najsretnije bio je onda kad je nebu predao duu, gdje je "slavom i au okrunjen" zadobio mjesto "meu raarenim kamenjem"; sjedei ondje uz prijestolje Boanstva, djelotvorno nastoji podupirati pronje onih koje je ostavio na zemlji. I zaista, to se moe uskratiti njemu, iz ijih se utisnutih svetih znakova odrazuje lik onoga koji je jednak Ocu "sjedi o desnu velianstva u uzvienosti, odsjev njegove slave i otisak njegove biti, i isti nas od grijeha"? Zato ne bi usliao on koji se "suobliio sa smru Krista Isusa u zajednitvu njegovih muka" i pokazuje svete rane svojih ruku, nogu i boka? Ve cijeli svijet razveseljuje usreen novom radou i svima prua blagodati istinskoga spasenja. Svjetlou udesa obasjava cijeli svijet i poput prave zvijezde rasvjetljuje krug zemaljski. Neko je svijet plakao, kad je bio lien njegove nazonosti, i prigodom njegova preminua se inilo kao da je upao u neki ponor tame. No, kada se, kao o podne, pri pomolu novoga svjetla, obasjan sjajnim zrakama, osjea kao da ga je napustila sva negdanja tama. Prestalo je, blagoslovljen bio Bog, svako tugovanje za njim, jer se danomice po njemu svuda obilno nama na radost mnoe u spisima svete kreposti. Stiu od istoka i zapada, od sjevera i juga oni kojima je pomogao njegov zagovor, i to potvruje istinitim svjedoanstvom. Sigurno da izvanredni ljubitelj nebeskih stvari nije na svijetu zato zadrao nikakva vlasnitva, dok je ivio u tijelu, da bi mogao potpunije i radosnije posjedovati najvee dobro. Zato se liio svega, jer nije htio samo djelomino biti siromaan. vrijeme je zamijenio s vjenou. Svagdje pritjee u pomo svima, svuda je svima pri ruci. Ljubitelj istinitoga jedinstva nije poznavao tetna stranarstva. 120. Dok je ivio meu grenicima, obilazio je cijelim svijetom i propovijedao, a sada s anelima kraljuje u nebu te kao vjesnik najveega Kralja mislima lake prelijee i svim narodima iskazuje divna dobroinstva. Zato ga svi narodi aste, tuju, slave i zajedniki hvale. Zaista su svi dionici zajednikoga dobra. Tko bi bio kadar izbrojiti i tko bi mogao kazati kolika i kakva se po njemu udesa Gospodin svuda udostojao izvesti? - Kolika naime Franjo ini udesa samo u Francuskoj, gdje francuski kralj i kraljica58 dolaze sa svim velikaima da poljube i da se poklone jastuku kojim se sveti Franjo sluio u vrijeme bolesti! Ondje takoer i uenjaci svjetskoga glasa i najobrazovaniji ljudi, kakvih najvei broj na cijelome svijetu obino daje Pariz, ponizno i veoma pobono aste Franju, ovjeka neuka i prijatelja http://www.franjevastvo.com

52

IVOT SVETOGA FRANJE

VITA PRIMA
prave prostodunosti i svekolike estitosti. - On je doista bio Franjo (Franciscus) jer je vie nego itko posjedovao slobodno srce.59 Znaju svi koji su upoznali njegovu velikodunost, kako je bio slobodan, plemenit u svemu, kako siguran i neustraiv u svemu, koliko je snagom, kolikim zanosom srca sve svjetovno pogazio. A to da reknem o ostalim krajevima svijeta gdje se njegovim pojasom odgone bolesti, bjee boli i na samo zazivanje njegova imena vrlo mnogi obojega spola oslobaaju se od svojih nevolja? 121. Kod njegova se groba neprestano dogaaju nova udesa i kako su se umnoili zagovori, ondje se primaju divna dobroinstva za duu i tijelo. Slijepima se vraa vid, gluhima se obnavlja sluh, hromi ponovno hodi, nijemi progovara, onaj s ulozima poskakuje, gubavi se isti, napuhnuti se splanjava i zadobivaju zdravlje svi oni koji trpe od razliitih i neobinih tegoba. Mrtvo tijelo ozdravljuje iva tjelesa kao to je iv u ivot vraao mrtve due. Za sve ovo je douo i saznao rimski Prvosveenik, najvei od sviju sveenika, voa krana, gospodar svijeta, pastir Crkve, pomazanik Gospodnji, zamjenik Kristov.60 Raduje se i klie, oduevljen je i veseo, dok gleda kako se u njegovu vremenu novim otajstvima, ali starim udesima, obnavlja Crkva Boja. A sve se to dogaa po njegovu sinu kojega je u svom svetom srcu nosio, u krilu grijao, rijeju odojio i hranom spasenja othranio. Sluaju to i ostali uvari Crkve, pastiri stada, branii vjere, Zarunikovi prijatelji, njegovi pobonici, stoeri svijeta, asni kardinali. estitaju Crkvi, raduju se s papom, slave Spasitelja, koji najdubljom i neizrecivom mudrou, najveom i neshvatljivom milou, najuzvienijom i neprocjenjivom dobrotom to je ludo i prezreno u svijetu odabire da tako k sebi privue jake. Slua to i odobrava cijeli svijet i svekolike vlasti. Otac katolike vjere je pun preobilne radosti i posve obuzet svetom utjehom. 122. No, najednom se stvari promijenie, jer se, meutim, nova zadjevica pojavila na svijetu. Odmah se nakon toga poremetila blagodat mira i rasplamtjela se buktinja zavisti. Crkvu su poeli razdirati domai i unutranji ratovi. Rimljani, buntovna i divlja ljudska rasa, po obiaju su bjesnjeli na svoje susjede i drsko su posegnuli rukom za svetinjom. Odlini papa Grgur je nastojao obuzdati probuenu zlou, zaustaviti bijes, ublaiti jarost i poput najtvre kule je branio Kristovu Crkvu. Pojavie se mnoge opasnosti, oveae se mnogi razdori, a u ostalim krajevima svijeta se uzdigla grenika ija. to dakle? Vrlo je vjeto predviao budue stvari, a sadanje je vagao; buntovnicima je ostavio Rim61 da cijeli svijet od pobuna oslobodi i obrani. Zato se povukao u grad Rieti.62 Ondje je bio primljen s dolinim poastima. Odande je otiao u Spoleto, gdje su ga svi doekali s najveim poastima. Ondje je boravio nekoliko dana, a kad je upoznao prilike Crkve, u pratnji asnih kardinala dobrostivo se vratio Kristovim slubenicima koje su za svijet umrle i pokopane. 63 Njega i sve ostale ganuo je do suza njihov svet ivot, najvee siromatvo i divna sloga. Sve ih je to poticalo na preziranje svijeta i oduevljavalo za bezbrani ivot. O ljubazna poniznosti, hranitejice sviju milosti! Knez cijeloga svijeta, nasljednik apostolskog prvaka posjeuje siromane ene, dolazi k prezrenima i poniznim zatvorenicama. Premda je ova poniznost zavrijedila da bude pravedno ocijenjena, ipak je za mnoge predstavljala neobian sluaj, prolim vjekovima nepoznat! 123. uri, uri se u Asiz.64 Ondje mu se u pohrani nalazi slavni polog. eli da su u njemu stia i slegne svekoliko trpljenje i bol koja je upravo provalila. Njegov dolazak je uzbudio cijeli onaj kraj. http://www.franjevastvo.com

53

IVOT SVETOGA FRANJE

VITA PRIMA
Grad se ispunio klicanjem. Mnotvo naroda je slavilo veliku radost i svijetli dan je zasjao novim svjetlilima. Svi mu ljudi izioe u susret i svi sudjelovahu u sveanu doeku. U susret mu izlazi i draga druba siromane brae. Svi pjevaju hvalospjeve pomazaniku Gospodnjem. Kad je Kristov namjesnik stigao u mjesto, najprije je s potovanjem i radosno pozdravio grob svetog Franje. Ponavljao je uzdahe, udarao se u prsa, ronio suze i s dubokim je potovanjem naklonio glavu. Meutim se povela sveana rasprava o sveevoj kanonizaciji i u tu svrhu je ee sazivana sjednica uzoritih kardinala. Sa svih su strana dolazili mnogi, koji su po zagovoru Bojega sveca bili osloboeni od svojih patnja. Sa svih se strana prikupilo veliko mnotvo udesa. udesa su bila odobravana, provjeravana, sasluavana i prihvaena. - Budui da je, meutim, to zahtijevala potreba slube i jer se pojavila nova tekoa, papa je otiao u Perugiu 65 da se po izvanrednoj i posebnoj naklonosti radi najzamanijega posla ponovno vrati u Asiz. Napokon se u Perugii opet sastao i odrao sveti sabor asnih kardinala poradi ovoga sluaja u dvoru gospodina pape. Svi su se sloili i svi su to izjavili. Proitali su spise o udesima. Blaenog su oca svi silno tovali i s najveim pohvalama uzvisivali njegov ivot i djelovanje. 124. Govorili su: "Izvanredno svet ivot najsvetijega, to smo ga svojim oima gledali i rukama doticali, ne treba potvrde i udesa, jer to dokazuje oevidna istina." Svi su bili oduvljeni, radovali se, plakali, ali je u tim suzama bio obilan blagoslov. I ve su odredili sretni dan, koji e sav svijet ispuniti spasonosnom radou. I doao je taj sveani dan, znaajan za sva vremena. Ispunio je zanosnim klicanjem ne samo zemlju nego i nebeska naselja. Pozvani su bili biskupi, dooe opati, bijahu nazoni crkveni dostojanstvenici iz najudaljenijih krajeva. Tu bijae i kralj66 sabralo se mnotvo uglednih prvaka. Svi su pratili gospodara cijeloga svijeta i s njim su sveano uli u grad Asiz. Dooe do mjesta koje je bilo predvieno za sveani zbor67 i cijelo se mnotvo s gospodinom papom, s uzoritim kardinalima i biskupima, koji su nakieni divnim ogrlicama i obueni u blistavu nika i klerika, blagoslovljeni i sveti zbor redovnika, pod svetim koprenama stidljivih djevica. Tu se nalo veliko mnotvo nebrojena naroda obojega spola. Ljudi su pristizali sa svih strana i svaka se dob sa svetim eljama uklapala u toliko mnotvo. "Neznatni je ondje bio zajedno s velikim, rob je stajao slobodan uz svoga gospodara." 125. Tu je vrhovni sveenik, zarunik Kristove Crkve, okruen tolikom svitom sinova. Na glavi mu je "kruna slave ukraena peatom posvete." Tu stoji s biskupskom mitrom na glavi, obuen u svetu odjeu, koju resi "drago kamenje, urezano kao peatnjaci u zlatnu okovu, djelo draguljara njezin je ures", zaogrnut platem sve privlai da ga gledaju. Okruen je kardinalima i biskupima, koji su nakieni divnim ogrlicama i obueni u blistavu bjelinu. Izgled im je zbog divne odjee nadzemaljski i na neki nain ve predstavljaju radost u nebu proslavljenih. Sav narod oekuje glas radosti, glas veselja, glas nov, glas pun svake ugodnosti, glas hvale, glas vjenog blagoslova. Papa Grgur je najprije izrekao propovijed. Izrekao ju je glasom medotoivim, glasom zvonkim objavio je poruku Boju. Svetoga je oca Franju veliao zanosnim govorom, spominjao je i objavljivao njegovu istou. Zapoeo je ovako: "Kao zvijezda Danica meu oblacima i kao mjesec pun; kao sunce koje obasjava hram Svevinjega tako je zasjao ovaj u Bojem hramu." 68 I dovrena je "sigurna rije koja zasluuje puno priznanje", zatim je jedan od podakona gospodina pape imenom Oktavijan povienim glasom pred svima proitao prikaz sveevih udesa. Gospodin Rajnerije, kardinal-akon, ovjek otrouman, glasovit http://www.franjevastvo.com

54

IVOT SVETOGA FRANJE

VITA PRIMA
s pobona i estita ivota, obliven suzama izrekao je svete rijei. Pastir je Crkve zanosno klicao, iz dubine srca izlazili mu dugi uzdasi. Pobono je jecao i prolio potoie suza. I ostali su crkveni dostojanstvenici proplakali i mnotvom suza orosili svetu odjeu. Plakao je napokon i sav narod. Od napeta i eljna oekivanja ve je bio i jako umoran. 126. Napokon je sretni papa visokim glasom progovorio i, rairivi ruke prema nebu, rekao: "Na hvalu i slavu svemoguega Boga Oca i Sina i Duha Svetoga, i slavne Djevice Marije, i blaenih apostola Petra i Pavla, i na ast slavne Rimske Crkve, poto smo se posavjetovali sa svojom braom i drugim prelatima, nareujemo da se preblaeni otac Franjo, kojega je Gospodin ve proslavio u nebesima, a mi mu iskazujemo ast na zemlji, unese u popis svetaca i da se njegov blagdan slavi na dan njegova preminua."69 Nakon ovih rijei zapoee asni kardinali s gospodinom papom pjevati gromkim glasom "Tebe Boga hvalimo". Orio se glas mnogobrojna naroda koji je hvalio Gospodina. Zemlja je odzvanjala od bezbrojnih glasova. Zrak je bio pun zanosna klicanja, a zemlju su natapale suze. Pjevali su nove pjesme, Boji slubenici su zanosno pjevali hvalospjeve. Odjekivali su zvukovi milozvunih glazbala, a skladnim glasovima su pjevane duhovne pjesme. Mirisao je vrlo ugodan miris kada, a jo ugodniji napjevi su ondje odzvanjali i u svima budili svete osjeaje. Velianstven je bio onaj dan. Bio je ukraen blistavim sunevim zrakama. Evo i zelenih maslinovih grana i svjea lia ostaloga drvea. Evo sveanih odora, a blagoslov mira ispunja srca sviju sakupljenih. Napokon s uzviena prijestolja silazi sretni papa Grgur i po stepenicama ulazi u svetite da prikae svete elje i rtvu. Sretnim usnama ljubi grob koji uva sveto i Bogu posveeno tijelo. Upravlja i umnaa molitve, slavi sveta otajstva. Oko njega se nalazi krug brae koja iskazuju hvalu, poklonstvo i slavu svemoguem Bogu, to je izveo velike stvari na cijeloj zemlji. Savkoliki narod pridodaje hvale Bogu i na ast uzvienoga Trojstva svetom se Franji prinose darovi svete zahvalnosti. Amen. Sve se ovo dogodilo u gradu Asizu 16. srpnja druge godine velikosveenike slube pape Grgura Devetoga.70 UDESA SV. FRANJE U Ime Kristovo poinju udesa svetoga naeg oca Franje 127. Ponizno zazivamo milost gospodina naeg Isusa Krista da bi ovo probudilo pobonost suvremenika i da bi posluili jaanju vjere buduih pokoljenja. Ukratko, ali po istini opisat emo ovdje udesa, koja su, kako je ve reeno, pred gospodinom papom Grgurom bila proitana i narodu objavljena. I Izljeenje uzetih Onoga dana, kad je posveeno i sveto tijelo blaenog oca Franje poput najskupocjenijega blaga http://www.franjevastvo.com

55

IVOT SVETOGA FRANJE

VITA PRIMA
bilo sahranjeno i vema nebeskim negoli zemaljskim miomirisima pomazano, donesena je neka djevojica, kojoj ve godinu dana bijae vrat strano iskrivljen i glava prignuta do ramena te je samo ukoso mogla gore pogledati. Kad je ona svoju glavu malo podmetnula pod sveti lijes, u kojem je lealo zatvoreno tijelo, odmah joj se ispravio vrat po zaslugama svetoga ovjeka i glava se vratila u redovit poloaj. Kako se djevojica zbog nenadane promjene od uda upravo zabezeknula, poela je trati i plakati. Na ramenu se vidjela kao neka udubina zbog poloaja glave to ga je prouzroila dugotrajna bolest. 128. Nedaleko od Narnija bijae jedan djeak koji je imao iskrivljenu potkoljenicu. Bez dvaju tapova nije mogao hoditi. Prosio je i tom je boleu bio sapet vie godina. Svojih roditelja nije ni poznavao. Zaslugama preblaenoga naeg oca Franje je od spomenutog nedostatka tako osloboen da je bez pomoi tapova mogao svakamo ii i slavio je i blagoslivljao Boga i njegova sveca. 129. Neki Nikola, graanin grada Foligna, imao je skvrenu potkoljenicu. To mu je zadavalo teke boli. Da bi zadobio nekadanje zdravlje, toliko je potroio na lijenike, da se zaduio vie nego to je htio i mogao. Napokon, kad mu njihova pomo nije ba nita koristila, a strahovita bol ga je toliko muila da susjedi nisu nou mogli spavati zbog njegova zapomaganja, zavjetovao se Bogu i svetom Franji i dao se odnijeti k njegovu grobu. Dok je nou kod sveeva groba boravio i molio, potkoljenica mu se ispravila. To ga je silno obradovalo i on se bez pomoi tapa povratio kui. 130. Isto tako je jedan djeak imao zgrenu nogu i to tako da mu je koljeno bilo prionulo uz prsa, a peta uz stranji dio stegna. Doavi prie ka grobu blaenoga Franje. Njegov je otac na sebi nosio pokorniki pojas, a majka mu se otro bievala. I on je posvema i najednom ozdravio te je zdrav i veseo, zahvaljujui Bogu i svetom Franji, mogao ulicama trati. 131. U gradu Fano bijae isto tako jedan zgreni ovjek. Njegove su potkoljenice bile pune priteva i sasvim priljubljene uza stranji dio stegna. Iz njih je izlazio takav smrad da ga lijenici nikako nisu htjeli u bolnicu ni primiti niti u njoj drati. Zagovorom preblaenog oca Franje, ijem se milosru utekao, radosno se od bolesti oslobodio. 132. Neka je djevojica iz Gubbija zbog zgrenosti ruku godinu dana bila sasvim lina upotrebe svojih udova. Da bi zadobila milost ozdravljenja, njezina ju je dojilja s votanim likom donijela ka grobu preblaenog oca Franje. Boravila je ondje osam dana. Jednog joj se dana svi udovi tako oporavie da su postali sposobni za svoju redovitu djelatnost. 133. Neki drugi djeak iz Montenera vie je dana leao pred vratima crkve, u kojoj poiva tijelo svetoga Franje. Nije mogao ni hodati ni sjedjeti. Od pasa nanie udovi su mu bili lieni snage i nesposobni za uporabu. Jednog je dana uao u crkvu i dotaknuo se groba preblaenog oca Franje. Kad je iziao, bio je zdrav. Djeai je sam pripovijedao da je uza nj, dok je leao pred grobom slavnog sveca, stao neki mladi koji je bio obuen u odijelo male brae. U rukama je imao kruaka i djeaia je zvao, pruao mu kruku i hrabrio ga da ustane. On je, meutim, uzimajui iz njegove ruke kruku, odgovorio: "Evo zgren sam i nikako ne mogu ustati!" Pojeo je dobivenu kruku, a za drugom, koju mu je mladi nuao, poeo je pruati ruku. Kad ga je mladi ponovno bodrio da ustane, osjeao se bolesnim i nije ustao. Ali dok je pruao ruku za drugom krukom, spomenuti ga je mladi, davi mu kruku, prihvatio za ruku i izveo napolje. Potom ga je nestalo ispred njegovih oiju. A djeak, videi da http://www.franjevastvo.com

56

IVOT SVETOGA FRANJE

VITA PRIMA
je zdrav i neozlijeen, poe na sav glas vikati. Svima je obznanjivao to se snjim dogodilo. 134. Neka je ena, iz mjesta koje se zove Cocorano, bila donesena na grob slavnog oca puna gnojnih oteklina. Nije se mogla sluiti nijednim drugim udom, nego samo jezikom. Dok je neko vrijeme boravila pred grobom svetoga ovjeka, ustala je posvema izlijeena. - Neki drugi graanin iz Gubbija, kad je svoga sina zgrena donio u nekom sanduku na grob svetog oca, primio ga je zdrava i ila. Bio je tako prekomjerno zgren da su mu potkoljenice sasvim prionule uza stegna i bile posve sasuene. 135. Bartol iz grada Narnija bijae ovjek veoma siromaan i bijedan. Jednom zgodom je zaspao u hladovini nekog oraha. Kad se probudio, zamijetio je da je tako ukoen te da nikada vie nee moi hodati. Kako je bolest polako napredovala, cijela se noga stanjila, zgrila i osuila. Nije osjeao ni ubod noa, niti se bojao kakvih opeklina. No, pravi ljubitelj siromaha i otac sviju bijednika, sveti Franjo, jedne mu se noi ukazao u snu i naredio mu da doe u neko kupalite u kojem e ga, ganut ljubavlju zbog tolike bijede, osloboditi od ove bolesti. Kad se probudio, nije znao to bi uinio. Mjesnom biskupu je tono opisao svoje vienje. Biskup ga je potaknuo da poe do kupalita, kako mu je nareeno, prekriio ga je i blagoslovio. Krenuo je, potapljujui se, da se, kako je najbolje mogao, dovue do kupalita. Dok je ovako alostan iao, iscrpljen od velikih napora, uo je glas koji mu je rekao: "Poi s Gospodnjim mirom, ja sam onaj kome si se zavjetovao!" Kad se pribliio kupalitu, jer je ve bila no, zastranio je s puta i ponovno uo kako mu glas govori da ne ide pravim putem. I usmjeri ga prema kupalitu. Kad je doao do toga mjesta i uao u kupalite, osjetio je da mu je jedna ruka stavljena na bedro, a druga na potkoljenicu i da je polako stee. Kako je odmah ozdravio, izletio je iz kupalita, hvalei i veliajui svemoguega Stvoritelja i blaenoga Franju, njegova slugu, koji mu je udijelio toliku milost i snagu. Taj je ovjek bio uzet est godina. Bio je prosjak i dobrano poodmakao u godinama. II Slijepi koji su progledali 136. Neka ena imenom Sibilija bijae vie godina slijepa. Bila je nevoljnica dovedena grobu ovjeka Bojega. Zadobivi prijanji vid, radosna se povratila kui. - Neki je slijepac iz Spella pred grobom svetoga tijela ponovno zadobio izgubljeni vid. - Neka druga ena iz Camerina posve je oslijepila na desno oko. Zato su joj njezini roaci na izgubljeno oko stavili platno to ga se dotaknuo sveti Franjo. Poto su tako izvrili zavjet, zahvaljivali su Gospodinu Bogu i svetom Franji za povraeni vid. - Neki je asiki graanin pet godina bio slijep. Blaeni je Franjo za ivota bio s njim tijesno povezan. Slijepac se uvijek molio blaenom ovjeku, spominjui negdanje prijateljstvo. I samo to se dotaknuo njegova groba, osloboen je od sljepoe. - Neki Albertin iz Narnija bio je gotovo godinu dana posve slijep te su mu se oni kapci posve spustili preko one jabuice. Zavjetovao se blaenom Franji i odmah se, im mu je povraen vid, spremio i otiao na slavni grob da ga pohodi. III Opsjednuti

http://www.franjevastvo.com

57

IVOT SVETOGA FRANJE

VITA PRIMA
137. U Folignu bijae neki ovjek imenom Petar. Kad je jednom zgodom poao da hodoasti u svetite sv. Mihaela Arkanela,71 bilo da se zavjetovao bilo da mu je za grijehe naloena pokora, stigao je do nekog izvora. Kako je umoran od putovanja oednio, napio se vode iz tog izvora i inilo mu se da je s vodom popio avle. Tako je bio tri godine opsjednut. Uasno je bilo rei i vidjeti kakve je sve strahote poinjao. kad je doao na grob svetog oca, avli su bjenjeli i najokrutnije ga zlostavljali. Sigurnim i oitim udom bio je osloboen samo to se dotakao groba. 138. Neka ena iz grada Narnija bijae u velikom stupnju bjesomuna. inila je uasne stvari i kojeta nesklapno govorila. Napokon joj se ukazao blaeni Franjo i rekao: "Prekrii se!" Ona odgovori: "Ne mogu." Nato joj je sam svetac utisnuo znak kria i iz nje istjerao munu mahnitost i avolska uobraavanja. - Mnogi su mukarci i ene bili mueni razliitim demonskim muilima i zavoeni opsjenama. Velikim zaslugama slavnog oca bili su istrgnuti iz njihove vlasti. - Kako se, meutim, ta vrst ljudi esto obiaje zaplesti u kojekakve varke, ovo smo ukratko iznijeli te prelazimo na ono najvanije. IV Bolesnici izbavljeni od smrti, naduveni, vodobolni, zglobobolni, uzeti i razni drugi 139. Neki djeak imenom Matej, iz grada Todija, osam je dana leao u krevetu kao mrtav. Usta su mu bila posve zatvorena. Ostao je bez vida. Koa njegova lica, ruku i nogu posve je pocrnjela poput lonca na ognjitu. Svi su izgubili nadu u djeakovo ozdravljenje. Kad se majka zavjetovala, neobinom je brzinom ozdravio. Iz usta je izbacivao zgruanu krv. Mislilo se da e izbaciti i cijelu utrobu. Meutim, odmah, im je njegova majka kleei ponizno zazvala ime svetoga Franje i dovrila molitvu, djeak je poeo otvarati oi, gledati svjetlo, sisati majku. - Malo zatim mu je otpala crna koa, obnovilo se prijanje miije, ozdravio je i zadobio snagu. Odmah, im je poeo ozdravljati, upitala ga je njegova majka: "Tko te je oslobodio, dijete?" Dijete je tepajui odgovorilo: "Ciku, Ciku!" 72 Ponovno ga zapitae: "iji si sluga?" A on je ponovno odgovorio: "Ciku, Ciku!" Nije naime zbog nejakosti mogao potpuno izgovarati i tako je ime blaenoga Franje "Franciscus" ovako tepajui skraivao. 140. Neki se mladi nalazio na jednoj uzvisini. Odanle je pao. Pri tom je izgubio govor i nijednim se udom nije vie mogao sluiti. Tri dana nije ni jeo ni pio, niti je ita osjeao. Izgledao je kao mrtav. Njegova majka se nije utekla nijednom lijeniku, nego mu je zdravlje zamolila od blaenoga Franje. I tako, poto se zavjetovala, primila ga je zdrava i poela hvaliti Spasiteljevu svemogunost. Neki drugi, imenom Mancin, bio je bolestan na smrt i svi su posve izgubili nadu u njegovo ozdravljenje. Kad je nekako zazvao ime blaenoga Franje, najednom je ozdravio. - Galterije, djeak iz Arezza, trpio je od neprestane groznice i bio muen dvostrukom oteklinom. Svi su ga lijenici napustili. A kad su se roditelji zavjetovali svetom Franji, vratilo mu se eljeno zdravlje. - Jedan koji je bio na samrti, poeo je iz voska praviti sveev lik. Prije nego to ga je dovrio, bio je osloboen strahovitih muka. 141. Neka je ena vie godina leala u krevetu bolesna i nije se ni na jedan nain mogla okrenuti ili pokrenuti. Zagovorila se Bogu i blaenom Franji i posve je od bolesti osloboena te je ispunjavala http://www.franjevastvo.com

58

IVOT SVETOGA FRANJE

VITA PRIMA
sve svoje staleke dunosti. - U gradu je Narniju jedna ena osam godina imala osuenu ruku da s njom nije nita mogla raditi. Napokon joj se blaeni otac Franjo ukazao u vienju, istegnuo joj je ruku i osposobio je za posao kao to je bila i druga ruka. - U istom je gradu neki mladi deset godina bio privezan uz krevet vrlo tekom boleu. Sav je bio naduven i nikakav mu lijek nije koristio. Poto ga je majka zagovorila, po zaslugama blaenoga Franje smjesta mu se povratilo eljeno zdravlje. - U gradu Fanu bijae ovjek koji je bolovao od vodene bolesti. Svi su mu udovi bili strahovito nateeni. Njega je blaeni Franjo od te bolesti potpuno oslobodio. - Jedan je graanin iz Tuderta toliko bio pritisnut upalom zglobova da nije mogao ni sjediti, niti je uope mogao mirovati. Spomenuto trpljenje mu je uzrokovalo neprestanu hladnou tijela te se inilo da nee doi k sebi. Pozivao je lijenike, uestao je kupelji, uzimao je mnogo lijekova, ali ga ipak nita od toga nije moglo pridii. Jednog se dana u nazonosti nekog sveenika zavjetovao svetom Franji sa eljom da mu svetac povrati prijanje zdravlje. Tako se svecu pomolio i doskora je opazio da mu se povratilo zdravlje. 142. U gradu Gubbiju je u krevetu leala uzeta ena. Kad je i trei puta zazvala ime blaenoga Franje, napustila ju je bolest i ozdravila je. - Neki ovjek imenom Bontadoz tolike je u rukama i nogama trpio boli da se nije mogao ni kretati, niti se mogao na bilo koju stranu maknuti. Izgubio je i tek i san. Jednoga je dana k njemu dola neka ena koja ga je poticala i nagovarala da se, ako od ove bolesti hoe to prije ozdraviti, pobono zagovori blaenom Franji. A taj joj je ovjek, pritisnut silnim bolima, odgovorio: "Ne vjerujem da je on svet." A kad ga je ona uporno nagovarala da se zavjetuje, napokon se zavjetovao na ovaj nain: "Zavjetujem se svetom Franji i vjerovat u da je on svetac, ako me u roku od tri dana oslobodi od ove bolesti." Po zaslugama sveca Bojega doskora je ozdravio i prohodao, poeo je jesti i spavati slavei svemoguega Boga. 143. Neki je ovjek teko ranjen eljeznom strelicom. Strelica mu je ula kroz onu upljinu i ostala u glavi. Lijenici mu nisu mogli pomoi. On se pobono zavjetovao svecu Bojem Franji, jer se nadao da e se po njegovu zagovoru moi osloboditi. A kad je malo poinuo i zaspao, sveti Franjo mu je u snu rekao da sa stranje strane glave izvue strelicu. Kao to je u snu vidio, tako je sutradan uinio. Bez vee potekoe se oslobodio strelice. 144. Neki ovjek u mjestu Spelli imenom Imperator dvije godine je mnogo trpio od prodora (hernija), jer su mu na donjem dijelu ispadala crijeva. I dugo vremena ih nije mogao unutra utisnuti ni smjestiti te je morao imati poseban jastui kojim je unutra zadravao crijeva. Utekao se lijenicima traei njihovu pomo, a oni su od njega zahtijevali pretjeranu svotu. Kako je jednog dana ostao bez novanih sredstava i ivotnih namirnica, posve je sumnjao u njihovu pomo. Napokon se ogledao za boanskom pomoi i poeo se ponizno pozivati na zasluge blaenoga Franje na putu, kod kue i gdje god se naao. I tako se zbilo da je za kratko vrijeme po milosti Bojoj i po zaslugama blaenoga Franje potpuno zadobio prijanje zdravlje. 145. Jedan brat naega Reda iz Ancone,73 u pokrajini Marke, imao je teku bolest crijeva i kostiju. Zbog neuspjena lijeenja i zbog dugotrajnosti svoje bolesti poeo je ve zdvajati. Zato je od svog ministra, pod ijom je bio vlau, zamolio doputenje da moe doi i pohoditi mjesto gdje je poivalo tijelo blaenog oca. Vjerovao je da e po njegovim zaslugama zadobiti milost ozdravljenja. Ministar mu je zabranio da onamo poe. Strahovao je da mu se ne bi stanje zbog naporna putovanja http://www.franjevastvo.com

59

IVOT SVETOGA FRANJE

VITA PRIMA
pogoralo, jer je padao snijeg i bilo je kiovito. Kad se onaj brat zbog toga, to mu je uskraeno doputenje, malo zbunio, jedne noi mu se ukazao sveti otac Franjo i rekao mu: "Sinko, nemoj se zbog ovoga vie muiti. Svuci kouh u koji si obuen, baci oblog s ovojem, opsluuj svoje Pravilo i bit e osloboen bolesti!" Kad je sutra ujutro ustao, nainio je sve po Franjinoj zapovijedi i za brzo ozdravljenje je zahvaljivao Bogu.

V Ozdravljeni gubavci 146. U San Severino kod Ancone, u Markiji, bijae neki mladi, koji se zvao Akto. Bio je sav zahvaen gubom, svi su ga prema sudu lijenika smatrali gubavcem. Svi su mu udovi bili nateeni i odebljali. Zbog ukoenosti i upale ila sve je oko sebe promatrao neobinim pogledom. Nije mogao hodati, nego je sav bijedan neprestano leao u bolesnikom krevetu. I svojim je roditeljima zadavao bol i alost. Njegov otac, prevelikim bolom danomice muen, nije znao to bi s njim poeo. Tada mu pade na pamet misao da ga na sve mogue naine zagovori blaenom Franji pa je zato kazao svom sinu: "Hoe li, sine, da te zagovorim svetom Franji koji svuda na mnogima ini udesa, ne bi li mu se svidjelo da te oslobodi od ove bolesti?" Sin odgovori: "Hou, oe." Otac je odmah dao da se donese papir pa je sinu izmjerena visina i opseg. Zatim ree: "Ustani, sine, zagovori se blaenome Franji, i ako ti bude vraeno zdravlje, dok bude iv, svake e mu godine odnijeti svijeu svoje visine." Ovaj se na oevu rije nekako podigao i sklopljenim rukama poeo ponizno zazivati milosre svetoga Franje. Uzevi mjeru na papiru i dovrivi molitvu, u tili as je ozdravio od gube. Odmah je ustao da proslavi Boga i blaenog Franju te je poeo radosno hodati. - U gradu Fano neki mladi imenom Bonushomo, kojega su svi lijenici proglasili uzetim i gubavim, oien je od gube i osloboen uzetosti, poto su ga roditelji pobono prikazali blaenome Franji. Potpuno je, dakle, ozdravio. VI Izljeenje gluhonijemih 147. U gradiu Plebu ivio je neki veoma siromaan djeak koji je prosio. Od roenja je bio gluhonijem. Imao je sasvim kratak jezik. Kad su mnogi vie puta ispitivali njegovo stanje, inilo se kao da mu je jezik sasvim odsjeen. Jedne veeri je doao u kuu nekoga ovjeka iz istoga mjesta koji se zvao Marko. Znakom je, kako to obiaju gluhonijemi, zamolio prenoite. Na stranu je nakrivio glavu i pod obraz podmjestio desnicu da tako pokae kako te noi eli kod njega prenoiti. I taj ga je ovjek radosno primio u svoju kuu i rado ga je zadrao kod sebe, jer je taj mladi umio dobro posluivati. Mladi je bio dobre udi. I premda je od roenja bio gluhonijem, ipak je po znakovima shvaao kad mu se neto zapovijedalo. Kad je taj ovjek jedne veeri sa svojom enom veerao, a mladi bio s njima, rekao je ovaj svojoj eni: "Ovo bih smatrao najveim udom, kad bi blaeni Franjo ovome povratio sluh i govor." 148. I odmah je nadodao: "Zavjetujem se gospodinu Bogu da u prigrliti ovoga mladia i za nj u http://www.franjevastvo.com

60

IVOT SVETOGA FRANJE

VITA PRIMA
se brinuti dok bude iv, ako se blaeni Franjo to udostoji uiniti." I gle uda! im je izgovoren zavjet, mladi je smjesta progovorio i rekao: "ivio sveti Franjo!" I zatim je, pogledavi gore rekao: "Vidim svetoga Franju kako ovdje stoji, dolazi da mi udijeli govor!" I mladi nadoda: "to u kazati svijetu?" Onaj ovjek odgovori: "Hvalit e Boga i spasit e mnoge ljude!" I napokon je onaj ovjek ustao, mnogo se radovao i klicao. Svima je objavio to se dogodilo. Svi su se sletjeli koji su ga prije vidjeli da ne govori. Ispunjeni divljenjem i uenjem, ponizno su hvalili Boga i blaenoga Franju. Narastao mu je jezik i postao prikladan za govor. I mladi je poeo izgovarati dobro oblikovane rijei, kao da je uvijek govorio. 149. Neki drugi djeak, koji se zvao Villa, nije mogao ni govoriti ni hodati. Mjesto njega se njegova majka s vjerom zagovorila i nainila votani sveev lik i odnijela ga s velikim potovanjem u mjesto u kojem poiva blaeni otac Franjo. Kad se vraala kui, nala je sina kako hoda i govori. - Neki je ovjek u biskupiji peruinskoj bio posve lien govora i rijei. Uvijek su mu usta bila otvorena, strano je zijaveo i muio se. Grlo mu je bilo jako nateeno i kad je stepenicama htio doi do groba, izbacio je mnogo krvi. Od bolesti je posve osloboen. Odmah je poeo govoriti, usta je zatvarao i otvarao kako treba. 150. Neka je ena u grlu trpjela tako veliku bol, da joj je jezik od prevelike vruine prionuo uz nepce i osuio se. Nije mogla ni govoriti, ni jesti, ni piti. Stavljala je obloge i uzimala ljekarije, ali nakon svega toga nije osjeala nikakva olakanja. Napokon se u srcu, jer ne mogae govoriti, zavjetovala svetome Franji. I najednom joj se u u ustima meso provalilo i iz grla joj je iziao okrugao kameni. Izvadila ga je rukom i svima ga je pokazivala, im je osloboena. - U gradini Greccio bijae neki mladi koji je izgubio sluh, pamenje i govor; nita nije ni razumijevao ni osjeao. Njegovi su ga roditelji, jer su imali veliko povjerenje u svetoga Franju, poniznom pobonou zagovorili svecu. Kad je zavjet bio izvren, blagonaklonou preslavnoga oca Franje obdaren je obilno svim osjetilima koja nije imao. Na hvalu, slavu i ast Isusa Krista, Gospodina naega, neka njegovo kraljevstvo i njegova vlast bude vrsta i neslomljiva u sve vijeke vjekova. Amen. Svretak Pogovor 151. Neto malo smo kazali o udesima blaenoga naeg oca Franje. Mnogo toga smo izostavili. Ostavili smo to onima koji ele slijediti njegove stope da s milou novog blagoslova istrauju. On je rijeju i primjerom, ivotom i naukom divno obnovio cijeli svijet. Neka se udostoji srca onih, koji ljube ime Gospodnje, uvijek natapati novim kiama izvanrednih nebeskih darova. - Usrdno molim za ljubav siromanog Propetoga i za ljubav njegovih svetih rana, to ih je blaeni otac Franjo nosio na svom tijelu, sve one koji ovo budu itali, gledali ili sluali, da se pred Bogom sjeaju mene grenika. Amen. Blagoslov i ast i svaka hvala neka bude jedinome mudrom Bogu, koji mudro sebi na slavu uvijek ini sve u svemu. http://www.franjevastvo.com

61

IVOT SVETOGA FRANJE

VITA PRIMA
Amen. Amen. Amen.

Biljeke
1. To je Grgur IX. koji je izabran za papu 19. oujka 1277, a umro je u Rimu 22. kolovoza 1241. Prije se zvao Hugolin ili Hugo, a bio je velikakoga podrijetla. Godine 1198. je postao kardinal-akon sv- Eustahija i kao takav bio biskup Ostije i Velletrija. 2. Oz 2, 8 3. Bio je to asiki biskup Gvido (1204 -1228) koji je umro 30. srpnja 1228. Usp. br. 32, 108; Drugi ivotopis, br 12, 50, 100, 220. 4. Mt 5, 42 5. 1 Kor 3, 11 6. Rim 2, 29 7. Sv. Klara je umrla 11. kolovoza 1253. 8. Toma je ovu reenicu sastavio prema izvjetajima triju evanelista. 9. Kad je Toma . ovo pisao, Grgur IX ve je predvidio gradnju crkve u ast svetoga Oca, u kojoj se imalo uvati njegovo tijelo. Sv. Franjo je najprije pokopan u crkvici sv. Jurja koja se sada nalazi unutar klauzarnih zidina samostana sv. Klare, a klarise su se onamo preselile g. 1257. 10. Franjo je ovaj pozdrav sastavio prema pozdravnim rijeima kojima sv. Pavao zavrava svoju drugu poslanicu Solunjanima. Taj pozdrav u cijelosti glasi: "A sam Gospodin mira neka vam dadne mir uvijek i na svaki nain" (2 Sol 3, 16) 11. Mt 19, 21 12. ini se da je to bio brat Petar Katanski. Bio je obrazovan i plemikoga roda. 13. Sv. Franjo je brata Egidija primio u Red na spomendan sv. Jurja (23. travnja) ubrzo nakon brata Bernarda, a dvije godine nakon svoga obraenja. 14. ini se da je to brat Filip, koji je imao nadimak Longus (Dugi). Taj se uvelike brinuo za "siromane gospoe", klarise. 15. Lk 18, 13 16. Aludira na tri Reda to ih je utemeljio sv. Franjo. 17. Papa Inocent III je u Rimu 4. listopada 1209. okrunio cara Otona IV, koji je ve 18. studenoga 1210. bio svrgnut s vlasti. Umro je g. 1218. 18. Ovu je molitvu sv. Franjo uvrstio u svoju Oporuku.

http://www.franjevastvo.com

62

IVOT SVETOGA FRANJE

VITA PRIMA
19. Ovaj provincijski kapitul je odran u Arles-u u Francuskoj 1224, u njemu je sudjelovao i sv. Antun koji je po gradu Padovi, gdje je 13. lipnja 1231. umro, nazvan Padovanski. 20. Ovdje je Sirija zemljopisni pojam. To je obala s unutranjou Male Azije i Egipta. Dogaaj se zbio u drugoj polovici g. 1212. 21. U latinskom izvorniku stoji: "...in partibus Sclavoniae". Mi smo to preveli izrazom: "...na obali Slavonije", a da pri tom nismo mislili na na suvremeni pojam Slavonije kaoja se nalazi u meurijeju, izmeu Save i Drave. Prema sauvanoj predaji se ne moe utvrditi nita pouzdano gdje se Franjo na naoj hrvatskoj obali iskrcao. Isto tako se ne moe nita pouzdano zakljuiti kako dugo je trajalo vrijeme njegova boravka u Dalmaciji, to Toma oznauje izrazom: "...facto modico temporis intervallo". 22. "Miramamolin" je apozicija marokanskih sultana. - "Emir-el-mumenin" znai: glavar onih koji vjeruju. Onda je u Maroku vladao sultan Mohamed-ben Nasser. Godine 1212. su ga pobijedili panjolci i protjerali na afriko tlo. 23. To je bilo godine 1219. 24. Saraceni (od arap. rijei: arkim = istonjaci) - tako su svojevremeno u panjolskoj zvali Arape, a u vrijeme kriarskih ratova su tim imenom openito nazivani muslimani. - Bio je to egipatski sultan Melek-el-Kamel (1218-38). Kranska kriarska vojska je od 9. svibnja 1218. opsjedala Damietu. Nakon promjenjive ratne sree Saraceni su je ondje 29. kolovoza 1219 ametice pobijedili. Nakon toga su voeni mirovni pregovori dok 26. rujna 1219. nije nanovo planuo oruani sukob. U tom razdoblju mirovanja je sv. Franjo uspio prijei u saracenski tabor. 25. To je Franjina neutaiva elja za muenitvom. 26. Mjesto neko zvano Mevania danas se zove Bevagna. Prema predaji dogaaj se zbio izmeu Bevagne i Cannare, nedaleko od Asiza. 27. Mjesto neko zvano Graecium, a danas Greccio (Greo) u Rijetskoj kotlini na jednom proplanku Sabinskoga gorja. 28. To je Trazimensko jezero - danas: Lago Trasimeno ili Lago di Perugia. 29. To je bio papa Honorije III koji je izabran 18. srpnja 1216, a umro je 18. oujka 1227. 30. Kardinal Hugolin je prvi puta bio papinski legat u Lombardiji i Toskani od 23. sijenja 1217. do 14. rujna 1219; drugi puta je tu slubu obavljao na istom podruju od 14. oujka 1221. S Franjom se sreo u Firenzi ljeti 1217. 31. U Sv. Pismu se o Isusu govori kao janjetu: Iz 16, 1; 53, 7; Dj 8, 32; Jer 11, 19; Iv 1, 29-36; Otk 5, 6, 8, 12-15, 17, 19, 21-22. - Kao o ovci: Iz 53, 7; Iv 10, 1 i sl. Dj 8, 32 32. Ovdje Toma aludira na glasovitu Franjinu "Pjesmu Brata Sunca" koja jo nosi i naslov "Pohvale stvorova". Svetac ju je napisao pukim talijanskim jezikom. 33. Bilo je to, dakle, 25. prosinca 1223. 34. Evanelje ovih dviju ivotinja ne spominje. No, spominju se u zapisanoj predaji ve tamo od 4. st., a to ima svoj korijen u proroka Izaije gdje itamo: "Vol poznaje svoga gospodara, a magarac jasle gospodareve - Izrael ne poznaje, narod moj ne razumije." (Iz 1, 3) 35. "Osamnaesta godina njegova (Franjina) obraenja" je godina 1224. 36. "Indikacija" oznauje razdoblje od 15 godina, takvo raunanje vremena je zapoeto g. 3. prije Krista. Ovdje se navodi samo broj godine unutar vremenskog razdoblja, koje se naziva indikcija, a ne navodi se broj dotine

http://www.franjevastvo.com

63

IVOT SVETOGA FRANJE

VITA PRIMA
indikcije. Prema tomu je godina 1226. 14. godina 82. indikcije. 37. U ono vrijeme su se dani brojili od suneva zalaska, a ne od ponoi. Prema naem dananjem nainu raunanja sv. je Franjo umro 3. listopada 1226. naveer, u subotu, a 4. listopada, u nedjelju, bio je pokopan. Toan podatak o satu u koji je svetac preminuo nalazi se u okrunici brata Ilije to ju je on razaslao svim provincijalima. 38. Sv. Marija Porcijunkulska se nalazi u ravnici, dva kilometra daleko od Asiza koji se nalazi na jednom proplanku. 39. 2 Kor 1, 3 40. Sv. Augustin pripovijeda da je uinio neto slino; Ispovijesti, VIII, 12; neto slino se nalazi u ivotopisu sv. Antuna Pustinjaka to ga je napisao sv. Atanazije (Migne P. L. 73, 127; P. G. 36, 535); nadalje se to isto spominje o sv. Grguru Turonskom u "Historia Francorum" V, 50 (Migne P. L. 71, 366); to isto nalazimo i u "ivotopisu sv. Martina" to ga je napisao Sulpicije Sever (Migne P. L. 20 165 i d.) 41. Isus je unaprijed pretkazao svoju muku i smrt: Mt 20, 18-19; Mrk 10, 33-34, 45; Lk 18, 31-33; Iv 3, 14-16; 8, 28; 12, 26-36. Isusova muka je opisana: Mt 26-27; Mrk 14-15; Lk 22-23; Iv 18-19. Nita se pouzdano ne moe zakljuiti na koje od navedenih mjesta auktor aludira. 42. Takav je bio sv. Martin, biskup turonski, kojeg zbog toga velia i uzvisuje Sulpicije Sever (Epist III, 11, 13) 43. Alverna (danas: La Verna) je gora u srednjim Apeninima, a visoka je 1283 m, nalazi se u podruju biskupije Arezzo, a od Arezza je udaljena 27 km prema sjeveru. Tu je planinu sv. Franji 8. svibnja 1213. darovao grof Orlando iz mjesta Chiusi. 44. Brat Rufin i sv. Klara bili su roaci. Rufin je umro 1270. Njegov se ivotopis nalazi u Kroniki 24 generalnih ministara (Annales OFM, III, 46-54). 45. Ps 118, 11 46. Toma ovdje aludira na pojam "majke" kako ga Franjo upotrebljava u svom poznatom spisu "De religiosa habitatione in eremo". 47. Rimska Kurija je boravila u Rietiju od 23. lipnja 1225. do 31. sijenja 1226. 48. to je Franjo g. 1217. kod kardinala Hugolina postigao u privatnom razgovoru, to je papa Honorije III svojom vlau potvrdio. Ovo se sigurno desilo dvije godine prije Franjine smrti, a svakako ubrzo nakon sveeva povratka s Istoka kao to to pripovijeda brat Jordan iz Yano-a (Chronica, 14-15). Dakle, svakako barem u drugoj polovini g. 1220. 49. Bio je to brat Ilija kao to se jasno vidi iz onoga to slijedi. 50. Ovu misao Toma uzima iz Okrunice to ju je brat Ilija napisao u povodu sveeve smrti brai cijeloga Reda. To mjesto u prijevodu glasi: "Tugujte sa mnom, brao, silno sam rastuen i tugujem zajedno s vama, jer postadosmo siroad bez oca; lieni smo svjetla svojih oiju. Zaista, zaista bijae svjetlo nazonost brata i oca naega Franje..." 51. U spomenutoj je Okrunici brat Ilija i ovo objavio brai: "Tjeite se, jer prije nego to je (Franjo) od nas uzet, poput staroga Jakoba je blagoslovio svoje sinove i svima je oprostio krivnje koje su njemu naao uinjene pa i samo mislima od strane bilo kojega od nas." 52. Ime ovoga brata je kasnije otkrio brat Bernardin iz Besse. On pie: "... brat Jakob (iz Asiza) je zavrijedio vidjeti kako dua svetoga oca kao zvijezda koja je blistala poput sunca, uzlazi na nebo." (Liber de laudibus S. Francisci, c. 1)

http://www.franjevastvo.com

64

IVOT SVETOGA FRANJE

VITA PRIMA
53. Ovo to slijedi kao i ono u br. 113, opis mrtvoga sv. Franje i njegovih rana, temelji se na ve spomenutoj Okrunici brata Ilije. 54. Toma C. alegorijski tumai vienja: Iz 6, 1-3 i Ezek 1, 5-14, 22-25. a oslanja se na sv. Grgura (Hom. in Ezech, I, hom 4, br. 4-10 i hom. 7, br 2-6, ali umee i vlastita tumaenja. 55. Mt 6, 22-23 56. Ovdje Toma oito aludira na Pjesmu Brata Sunca. 57. Ovo je Toma napisao pod dojmom onoga to o smrti sv. Martina pie Sulpicije Sever: "Zato nas, oe, ostavlja? Ili kome e nas ostavljene prepustiti?" (nav. mj. br. 10) 58. To su bili: Ljudevit IX Sveti (1226-1270), kanoniziran 1297. On je roen 1214. Umjesto njega je vladala njegova majka Blanka kao "kraljica Francuske". Ona je bila ena Ljudevita VIII, a ki Alfonza VIII, kralja kastilskoga. Konano se Ljudevit IX oenio Margaretom, kerkom Rajmunda Berengarija V. 59. Sveevo ime iz milja Franjo (tal. Francesco) to mu ga je nadjenuo njegov otac, sasvim je potisnulo njegovo krsno ime Ivan. Toma . nastoji etimoloki pokazati kako i to ime ima veliko simboliko znaenje. On ga izvodi iz germanske rijei "frank" to znai: slobodan, tj. roen od slobodnih roditelja pa prema nikom nema nikakvih obveza kao to ih imaju oni neslobodni. 60. Bio je to papa Grgur IX. 61. Kad je u Rimu buknula nova buna, Grgur IX je napustio Rim 20. ili 21. travnja 1227. 62. U grad Rieti je rimska Kurija prispjela prije 25. travnja i ondje je imala svoje sjedite do 10. svibnja. 63. Papa Grgur IX je posjetio samostan "siromanih gospoa" ili "inkluza (zatvorenica) sv. Pavla" nedaleko od Spoleta. 27. kolovoza 1234. je papa osobno posvetio novu crkvu toga samostana. 64. Na temelju papinskih isprava je utvreno da je papa boravio u Asizu od 26. svibnja do 10. lipnja 1228. 65. U Perugi je papa proboravio od 13. lipnja do 13. srpnja 1228. 66. Bio je to Ivan, kralj jeruzalemski, koji je okrunjen 3. listopada 1210. Poetkom g. 1225. je stupio u papinu slubu te mu je Honorije III tada dao "za uzdravanje ivota crkveni posjed od Viterba do brda Flascone". G. 1229. je Ivan okrunjen za cara "regenta" carigradskoga. 23. oujka 1237. je umro, a kratko je vrijeme pred smrt stupio u Franjevaki red. Tijelo mu je kasnije preneseno u Asiz i sahranjeno u crkvi sv. Franje. 67. Bilo je to kod male crkve sv. Jurja, koja se onda nalazila izvan zidina grada Asiza. 68. Crk 50, 6-7 69. Bula kojom je kanoniziran sv. Franjo "Mira circa nos" potpisana je 19. srpnja 1228. Njome je papa odredio da se 4. listopada "u cijeloj Crkvi pobono i sveano slavi (sveev) spomendan". 70. Taj dan je bila nedjelja IX poslije Duhova. - Iz vrlo ivahna naina pripovijedanja zakljuujemo da je i sam pisac, tj. Toma ., bio dionikom te velike sveanosti. 71. To je vrlo glasovito svetite sv. Mihaela Arkanela na Monte Garganu u Apuliji. 72. "Ciku" ili "Ceko" je puko ime od milja koje je skraivanjem nastalo od imena Francesco. Taj oblik je i danas u upotrebi. 73. Ovo je jedini mali brat (franjevac) koji se anonimno spominje u ovom popisu udesa.

http://www.franjevastvo.com

65