biblioteka PROZOR

knjiga 3
Naklada ZORO, Zagreb - Sarajevo, travanj 2008.
Bajam ILKULLU
ZAPISI IZ HAREMA
roman
Naklada ZORO
Svakoj je ludi lako posvaditi, al'je umije�e pomiriti!

Zapisi iz harema
Mogu se izbaviti samo lake du�e pod kojima se ne�e slomiti an�eoska krila!
Coran Rumelijski1
AZIJA
Ve� te�e dvadeseta godina a da nisam nikako izlazila iz harema. I nisam ni na tren
skidala pogled s mu�kog svijeta, tvrdog i upornog. I da vam pravo ka�em, nit' imam
kakvu �elju da virim u taj vanjski svijet
0 kom pri�aju kao o blijedom i kao kroz koprenu prostrtom, svakom dostupnom. Kao da
tamo vani stalno svi�e ta zora koju najslabije pamtim od svih doba no�i i dana.
Ka�e mala Amila, moja �ti�enica, koju su doveli pro�le zime: "Zvijezde su mi na
nebu najmilije!" I meni se tako �ine blizu te migalice �to se nad morem razabiru!
Kad god su valovi sna�niji i lupaju o stijenu pod na�om ku�om, vidim zvijezde kako
lete u daljinu, mo�da �ak tamo skroz na drugu obalu preko Bospora, odakle sam i ja
potekla. Pa su mi, tako, dali i ime: Azija!
Bilo nas je sa svih strana svijeta, al' su ba� mene prozvali po kontinentu na koji
se kao trn zabadao, uludo, ovaj na� grad s dvije obale. A malu su Amilu doveli nama
dok je lepr�ao taj sitan sipi�, snijeg �to sipi od Egeja. S nekog brda je spustili
u la�u, na more i dovezli. Ka�e mi da se svakakvih �uda nagledala za putovanja. I
moj je zadatak bio,
1 jo� uvijek je, da je, kao mladu, svemu pou�im. Ko �to su mene druge u�ile. Ko �to
svak od svakog pone�to nau�i, a Alah se samo smije�i iz dubine i daje.
Ni Muhamedu nisu vjerovali da je na sedmom nebu bio, a on je ba� odatle vra�en me�u
nas.2
Bajam Ilkuluj
Znam dobro da me od ku�e nisu vamo doveli da bi dovijeka ostala siro�e koje nit'
�ta zna, nit' �ta umije. Ovako, vi�a me je sila bacila ususret nekoj mudroliji
kojoj se jo� dovijam, a zove se �ivot. �ivot pod okriljem voda koje teku svakojako
i gdje se svaki val okre�e i vra�a tebi koja si ga odaslala.
Ako �ovjek, ovakav kukavan, �rtvuje malo, malo i dobije, a ako �rtvuje sve od sebe,
mo�e u�initi sve �to po�eli. Mada je �elja, sama za sebe, smije�na i djetinja i
te�ko joj je na kraj stati. Zato treba pu�tati da se klupko odmata i da pada kud mu
drago.
Ju�er me Amila uhvatila za ruku i nije ju pu�tala. Taman sam se vratila s kupanja i
umotala u haljine i pokriva�e da malo omiri�em mrak, a ona se uvukla meni, stisla
se uz rame i cvili. Ja poli�em te njene sitne suze i samo ka�em: "Pro�i �e te,
pro�e to, pro�e!" I znam �to joj je. Tuga je za svojima tu�e, satire. La�em joj
tako otkako je stigla da to ne boli, al' sve za njeno dobro. Tamo bi, u dalekoj
Slanici, mo�da ve� kakvo pile pod srcem nosila i ne znaju�' odakle joj i �ta �e
joj. Ovako, ljubim je po vratu, grickam, ne bi li se taj njen nemir prelio u onaj
drugi, ne bi li se preselio od grudi na dno stomaka. Pa sam joj uvukla i ruku, ovu
moju, vje�tu, dolje. Ugrizla me do krvi za rame dok se od slasti na kraju stresala,
a suze se njene ve� osu�ile.
Kljukala sam je, poslije, pitala s pe�enim paprikama i patlid�anima. Ona ih je
smjela jesti, a gu�ila se u njima. Pa je zaspala sretna u neznanju i sretna jer jo�
ne zna gdje je. Pa sam stala opet, onako, misliti o tom vanjskom svijetu, musavom i
brzom, kroz dubinu sedam prozora, skrivenih od obi�nih pogleda.
Mala me je odmilja i tepaju�i, a jezik i ne poznavaju�i dobro, zvala: Zija! Bila mi
kao k�er koju ne�u nikad roditi. U�ila sam je plesu i pjesmi, onom �to je ona sad
mogla lako primati. Ostalo �e do�i kasnije.
Pamtila je, ka�e, pogled nekog momka iz posade tog broda �to ju je vamo preko mora
dovuko. Taj je moro bdjeti nad njom danju i no�u. Znala je odma' da bi on i
najmanju pogre�ku platio glavom. Moro je biti stalno uz nju, a da mu dlan ne
zadrhti kad je za nadlakticu dr�i. I kad bi pi�kila, no�u, preko ruba barke, on je
bio taj koji je pazio da se u
Zapisi iz harema
more ne baci, dr�e�i je rukama ko gvo�dima za vrat i ruku, nogu, kako je samo on
umio. Kameni je momak bio, al' se taj kamen, ta stijena zvala i kremen. Vidjela mu
je tek u o�ima skrivenu vatru i bojala se, tamo sedmi, osmi dan, da se ne oda.
Priznala bi, a ne bi da se zagledala. A �ta �e, djevoj�urak, od ku�e odveden?
Kazala da jo� vidi i oca i mater. Rekla da se svega sje�a i, ako ikako bude mogla,
vrati�e se!
"Svakom vjetru jedara ne otvaraj!" reko joj je jednom njen �uvar kad se rasplakala.
Nije odmah znala �to je time mislio. Ali joj je uskoro postalo jasno da je to bilo
i da �e ostati i jedino �to �e joj taj momak re�i. I, kad su je kod nas, svu
iscrpljenu, iskrcali, ona je danima �utila, usta svojih stvarno nije otvarala.
Poslije, kad se na mene malo privikla, �apnula mi je, prvo, jedno ve�e kad su
valovi ludo na stijenu nasrtali, rekla ko u bunilu: "Svakom vjetru jedara ne
otvori!" Dugo nije mogla spavati od huke morske. Na to se, na taj stalni �um, prvo
mora� privi�i kad vamo do�e�. Ima ih i koje ne mogu. Jedna je, ka�u, samo zbog
toga, uspjela ute�i evnusima i kroz prozor poletjeti u ponor. Al' i tu je tek Alah
milost udijelio, samo je mi dobro ne razaznajemo.
"Nisi se valjda zagledala u tog �to te �uvo?!" pitala sam je poslije kad je ona o
putovanju stala pri�ati. Ona je odmahivala glavom da nije i gledala, ko svako
dijete, kad la�e, u zemlju. Ja sam se sjetila sebe, neke sebe koja uistinu vi�e ne
postoji i pravila se da joj vjerujem. Sje�ala sam se jednog dje�arca �to je �ivio
blizu mene. I to je bio cio mu�ki svemir u kraju u kojem sam �ivila. Zajedno smo
�uvali koze u planini. I verali se po stjenjaku. Pamtim kako sam mu bje�ala,
brzonoga, uzbrdo. I kako me je dr�ao za ruku kad bi neki klanac preko mosta
prelazili. Njegovo se garavo oko svo skupilo na meni i nikad nije imo hrabrosti da
proturi iz grudi tu vatru u grlo, a ona sama da iz grla izleti ko lastavica i bude
rije�. Naj�e��e se sje�am zadnjeg �to mi je reko kad se ve� znalo da po mene
dolaze: "�eka�u!"
Baba me je moja ljubila u o�i i plakala sa mnom. "Do�e tebi baba, do�e!" I poslije
govorila: "To je, dijete moje, svijet! Onaj �irok svijet u kojem se �uda kriju!"
A ja sam uzvra�ala: "Ne�u ja �uda!" i nisam znala �ta ho�u, onako, zauzvrat i iz
inata.
9
BAJAM ilkuiiaj
U)
Istina, Amila nije dijete kao �to sam sama bila kad su me odveli, ali milostivo
vrijeme �e u�initi da zaboravimo i, jednako, razumijemo ono �to nam sad nije dano.
Treba samo vjerovati!
***
Moja prijateljica bila je, u ovom svijetu, Hela. Grkinja. Dovedena kad i ja! Istim
brodom. Pokupi�e je negdje u Egiptu i sje�am se nevremena kad nismo mogli u luci
pristati. Bjesnilo je dva dana i podivljali valovi nemilo su tukli obalu i spajali
se s ki�om i vjetrom s neba. Ostali smo tamo sedam dana i virkala sam kroz malo
okno na kopno. Brod se ne�to tovario i popravljao, a zadnje jutro pred
isplovljavanje, taj od visokih jedara je, sav sretan, doveo Helu na brod i rekao:
"Odvedite je do one divljaku�e!" � misle�i na mene. Pa smo iz Egipta krenuli put
Stambola.
E, ta je Hela sad bila bolesna i bila sam zbog tog sva van sebe. Nisu znali �ta joj
je!
Kako god okrene�, sve me saplitalo i melo i trebalo se il' skloniti u stranu il'
potr�ati br�e. Imala sam tu snagu, ali kojiput nisam znala kako da je koristim.
Alah mi je dao vi�e no �to i razumijem, ali je moja �enska �ud time po�esto bila
nezadovoljna i tjerala me iz nevolje u ve�u!
Tek sam sad, u ovom �ivotu, po�ela u�iti strpljivost i spa�avao me je onaj dio u
meni koji se zvao strah.
"Da nemaju straha, ljudi bi i letati mogli!" sje�am se rije�i moje babe, koje je
tko zna odakle nosila da bi ih meni prepustila. Pa ih ja i sad nosim, mada ne znam
�emu slu�e, �ta zna�e i kome �u ih sama prenijeti!
Kao da se cijeli �ivot ljudski sveo me�u dvije bolesti, medu dvije velike sre�e,
me�u dva kraja �to se zovu ro�enje i smrt. A ta zadnja �u�i stalno uz tebe i pazi
te da �togod lo�e ne u�ini� prije no �to njoj do�e�. Ni ona ne voli da joj se
napre�ac dolazi. U' prljavih ruku. Zato i ljudi vole mrijeti namirenih ra�una i
mirne du�e.
Meni je sad trebalo da malo otpo�inem u strani. Al' sam, svejedno, odlu�ila da odem
Gizi po savjet. Giza je bila mla�a od mene, crna, obrasla kosom vi�e no ijedna
�ena, i plesa�ica kakvu ni sanjati ne mo�e� da postoji.
Bajam Ilkullu
Zagledala bi u ruku, u lice, u stas, ko da ne�to na tebi tra�i. I znala, zure�i ti
u o�i, o tebi pri�an i �ta zna� i �ta ne zna�! Na njoj je sve igralo i nemirno
bilo. Sva je u ognju stasala i taj oganj oko sebe raznosila.
Jedina je njena mana bila to �to je, kad bi s plesom stala, i kad bi muzika
prestala, Giza hramala. Al' i to na neki umilan na�in, kao da i ne mora, kao da te
izaziva. Obi�nom oku to i nije vidljivo. Znale smo to samo mi, njene dru�ice, �to
smo sudbinu ko kola�, na kri�ke, dijelile.
E, sad sam �eljela odletiti, ko na krilima, toj na�oj Gizi, �to je stanovala na
drugom kraju na�eg hana, uz sjevernu stranu �to gleda na dvori�te, a ne na more.
Vrtilo se ono slatko doba, kad se pono� ve� zaboravila, a do jutra ima dovoljno
vremena za razgovor i sitne nje�nosti. Ako je, kao i obi�no, Giza i no�as plesala,
sad joj nije bilo zgodno dolaziti. Trebalo je do jutra dr�ati strpljenje ko nemirnu
pticu na dlanu. A i san bi mi dobrodo�o. Pa sam, ne htiju�i, probudila Amilu. Ona
me, neko vrijeme, nije prepoznavala, a onda odlepr�ala na stranu ne bi li �uborila.
Kad se vratila, stala mi masirati vrat i tjeme, vidjela da zbog ne�eg bdijem. Znala
sam da je vje�ta, a sad sam pomislila da bi je i tome ve� trebalo u�iti: kako rukom
milovati da se snaga tijelu vra�a.
Da P sam to samo sanjala, il' sam maloj, pred san, i rekla, ne znam. Mo�da sam samo
pomislila: "Ne zaljubljuj se ni za �ivu glavu!" To biva ko prvo i jedino pravilo u
ovoj ku�i u kojoj svatko iznevjeri, kad-tad! Jer, ovdje je ljubiti zaludu. Ovdje
smo sve samo Njegove zaru�nice, bez obzira s kim se budimo. Kasnije, kad ovdje
sazori�, otkrije� tu tajnu svrhu i ovog �ivota. I pusti� li mu se otpo�etka, samo
ti je stradati!
Triput sam sama pala pred tim vratima. Triput su me noge nosile kud je pamet
branila. I jo� nikom to nisam priznala. Sad mi je do�lo vrijeme da se tog tereta
oslobodim. Pa sam namislila o tome s Gizom, al' eto, u nemio �as se kod mene stvori
namjera.
Nekako mi izgleda da Giza i sama vidi �ta mi je, al' �uti jer drugo ni�ta i ne
mo�e. Svejedno, kad nekom ka�e�, �ini ti se kao da si teret na dvoje podijelio.
Jo� ujutro, prije zore, pronio se na�im konakom glas da se Heli ne pi�e dobro, pa
smo se uzmuvale na sve strane i stisle jedne uz druge.
Zapisi iz harema
Pogotovo mla�e. Taj je glas dopro do mene tek kad sam ustala i bila sam zadnja koja
je za njeg �ula. Potekla sam do nje, al' me njoj nisu pu�tali. Tamo su evnusi
doveli vidara koji joj je pusto krv. Nisam voljela pijavice, al' sam, svejedno,
htjela do nje. Dala sam mig Omaru, al' on na njeg nije odgovorio, �to je moglo
zna�iti samo jedno: ne smije!
Vratila sam se do Amile i pri�ala joj sve same besmislice samo da nju i sebe
zavaram. Al' nisam zadugo. Pa opet otr�ala stepenicama u prizemlje gdje su Helu
prenijeli. Pri�alo se da je stigao Al Gabri i stra�ari me samo hladno odmjeri�e.
Ove nisam ni poznavala. Neka je avet visila nad nama, a meni se pamet rasplela ko
pau�ina, pa je nisam mogla skupiti na mjesto.
Kad se nadzornikova ergela pokupila, napokon Omar po�alje po mene. Mislili su da je
gotova. U�la sam k njoj, a vidar me uhvatio za ruku i ustavio: "Izgleda da je
zaspala!"
"Je 1' to dobro il nije?!" pitala sam.
"Dobro, dobro!" samo je neuvjerljivo propetljao.
"I...?!" nisam izdr�ala. "I... �to �e biti?!"
"Samo Alah zna, pusti me, �eno!" Sad je bio malo grub, al' se odmah, iza toga htio
opravdati: "Svi od mene ne�to tra�ite! Kao da sam ja taj... a, evo, mene zovu kad
je ve� kasno, kad je odluka manje-vi�e donesena!" i ra�irio je ruke i pogled upro u
tavanicu.
"A nisi li ti najbolji u gradu? Tako za te govore..." pitala sam.
"Govore, govore", samo je odmahnuo negdje onima �to ni�ta ne znaju, a govore.
"Ja samo vje�to �itam njihove �elje, pa im to sli�i na neko znanje!" "Zna�i..."
otezala sam. "Ne zna�!" "Ne znam", priznao je.
"A �to si reko nadzorniku? Sto ti re�e Al Gabri?" "Re�e mi da �u glavu izgubiti ako
je ne izvu�em! Eto ti! Sad zna�!" Kad sam se vratila do Amile, ona mi je ispri�ala
da je na prozoru bila ptica.
"Voji�na i �uta!" pokazivala je stisnutom �a�icom. "Male�na, male�na! I nije odma
odletila kad sam joj pri�la! Nakrenula glavicu i bode kljuni�em u prazno. Ja se
okrenula da joj na�em hrane, a nje vi�e nema!" I Amila se zamislila.
Bajam Ilkulll1
Tad su do�li po mene. Vodili me ni manje ni vi�e ve� veziru. Zapravo, njegovoj
�eni. A bolje bi bilo njemu jer sam nju znala ko prijeku. Potajno su je zvali Guja
� mislili su kako vezirovica ima hladno srce, kako ni smije�ak na veresiju ne daje.
I ka�u kako i danju s fenjerom oko gostiju obilazi da ih bolje procijeni i pro�ita.
Jednom me je davno zasko�ila da joj budem u�i i o�i u haremu, a ja to odbila. Otad
me ne voli, al' me �titi njen �ovjek, pa sam i dalje ostala ono �to jesam zadnjih
sedam ljeta � �enski starje�ina.
Do�ekala me vezirova �ena u rajskoj ba��i. Pozvala haznadara i on je donio nisku
crnih bisera od kojih o�i odvojiti ne mo�e�.
I rekla: "He�im mi kaza: ako on ne mo�e, ti mo�e� pomo�i Habibi!"
To je bilo Helino ovda�nje ime.
Sutila sam.
"Meni je svijetli vezir povjerio brigu nad vama. �im se vrati s puta, tra�i�e da mu
govorim. A ako..." i tu je stala. "... ako se Habibi ne�to desi, mogo bi sva�ta
pomisliti. Ona je njegova miljenica. Mogo bi na mene sumnju baciti!" i prvi put sam
u njenom oku vidjela da se boji.
I dalje sam �utila.
"Uzmi ovaj darak od mene i u�ini sve da pomogne� svojoj prijateljici. Eto!"
Sutila sam i dalje.
O�i su nam se sad susrele jasno. Neka se briga, uz starost, skupila u sivom oku
vezirove �ene.
"Bi�e!" rekoh i utekoh iz ba��e �to je mirisala na zumbule i druge mirise.
Ispred ko��ate �ene zvane Guja, na niskom okruglom stoli�u u okrugloj kutiji od
sedefa, ostalo je biserje, crno ko no�, boje ne�ijih o�iju.
***
Naredila sam da je uviju u obloge od �umbira i da je pare morskom soli. Vidara i
njegove pomo�nike uposlila sam oko bilja i iskala da mi donesu vodu anadolsku s
izvora kod Konje, u koji, zbog studeni, ne mo�e� ni prst turiti. Voda je bila led
ledeni, tek s brda spu�tena, a nisi
Zapisi iz hari;.ma
je mogao popiti vi�e od ptice: gudjaj�i�. I odmah je �e� gasila i vatru u prsima
prepolavljala, pa smo joj kapali kroz stisnute zube po tri kapi te vode svako malo.
Mu�ila sam se da skupim trave. Ono �to mi je od zadnje berbe ostalo nije bilo
dovoljno i slali smo po njih. Hvatala se za oko jesen i odmatalo, kako bi rekla
Amila, bablje ljeto.
Napokon sam tek tre�i dan na�la sve bilje od kojeg treba �aj zamije�ati. Hela je
ve� bila studena ko voda �to je pije kad smo je, u pono�, odjednom po�eli pojiti
vrelim �ajem, kap na kap. I zamataj, odmataj! Zamataj, odmataj! Grij tabane vrelom
glinom. Noge joj o�urili. Plikovi poiskakali. Jezik natekao. Cjev�icu u usta
gurnuli i kroz nju �aj stalno kapao.
Pred jutro, svo magleno, Hela se probudi. Samo se o�i otvore. Sre�om ja nad njom. I
vidim: ona ne vidi! I sva smotana ko mumija, sva uvijena.
Masiramo od vrata prema glavi. Re�emo dio kose zbog tog. Klin�i�evim uljem preko
sveg. Stala se micati. Ho�e da se oslobodi stege. Pi�ki.
"Spasili je!" ka�e he�im sav izmoren.
�utim i polako je odmatamo. Nakon osam dana, njeno tijelo ko dje�je, pobijelilo i
na sve strane iz njega curi voda. I jo� ne vidi, a o�i se, svako malo, otvaraju.
Suze na njih teku.
Kad se magla digla, zaspala je. Opet je zamatamo. Za dva dana bilo je bolje. Za jo�
dva vratio se vid. Za jo� dva: progovorila. Nerazumno! Bunca na gr�kom duge
re�enice. Tek sam tad malko odspavala. �aj svejednako kaplje kroz cijev u usta.
I tako sedam dana.
Probudili me jedno jutro svi u strahu: mlijeko joj poteklo na bradavice.
"Dobro je, de dobro, to je od �aja", odahnula sam. "�aj �ini svoje!"
"Misli�, izgubi�e trag od krvi?!" pita me he�im. "Mora, mora tako. Da se stane
ukraj njenoj �enskoj obijesti i snazi!"
"Bi�e sad dobro?" pita on.
15
Bajam Ilkullu
"Bi�e", ka�em. "Spasismo je!"
Nave�er je prvi put razgovjetno rekla: "Sjetila sam se svoje mame. Sjedi uz mene i
ka�e: 'Mene nema!'"
Izvadili smo cijev iz usta i prestali joj davati �aj. Prestala se znojiti. Samo joj
je mlijeko curilo pod pazuhe.
Bistra, Hela me pita: "Jesam li to rodila?"
"Nisi", ka�em i ljubim je po licu.
U to vremena, �to je nisam vi�ala, Amila kao da je narasla, izduljila se. Vratio se
vezir s puta. Do�i �e sutra da nas obi�e. Legla sam da se zeru naspavam prije toga.
Kad sam se, opet, u neko bijelo jutro, probudila, uz mene je sjedila Giza i sad je
bilo jasno da su oni crni biseri isti ko ta njena dva oka.
"Za�elila se!" samo je rekla.
"I ja sam, al' eto, nema se kad", rekoh.
Zavukla se meni u postelju. Amila je spavala kraj nas. I tad sam po�alila �to nisam
mu�ko, pa da me njena silna kosa pokrije dok spavam.
Sutradan, stvarno, upadne kod nas Al Gabri, nekako odsutan i mra�an i objavi:
"Stigo vam je vezir, ljepotice!"
I za njim nahrupi svita nosa�a, stra�e i muzi�ara.
Kad su se svi porazmje�tali, u�e i vezir s dva momka i sjede polako me�u nas.
"Rat je gotov", re�e mirno, kao da tra�i �e�era i nastavi: "Mo�emo se posvetiti
svemu onom �to nosi mir." A mi nismo dobro nit' znale da postoji, da je postojao
taj rat, al' smo mogle vidjeti kolone i konjanike, �uti bubanj i vidjeti plamen
spaljenih sela i gradova.
O�i su vezirove bile iste, nemirne, a ruke je sjede�i prebacio preko koljena i, u
svemu, bio nalik na �ovjeka u snazi, mada se i godinama mogo pohvaliti. Pri�ao je,
tiho, o tome s kim se i kako ratovalo, koliko je to sve nas ko�talo i naglo stao.
Vidio da mi o tom ni�ta ne znamo, valjda.
Pa se stao raspitivati za svakog ponaosob. Nije propustio nikog, a na kraju mu se
pogled zaustavio na meni ili negdje za mojim le�ima.
"Nije lijepo da se poklon odbije", reko je. "Pogotovo ako je dan od srca!"
//�>
Zapisi iz harema
Njegova blagost, koje u glasu nije bilo, vratila se kad je nastavio: "Al' nekima se
mo�e i progledati kroz prste. Je 1' Azija, �to ti ka�e�?!"
Rijetko je kog po nadimku zvao i svi su, izgledalo je, otvorili o�i da ga �uju!
Nije bio obi�aj da mu se odgovara, a pred mene je njegov momak, s dugim repom,
postavio onu kutiju s crnim biserjem. Svi su se malo nagnuli da je vide. A on nam
nije dao vremena, ve� re�e: "Ve�eras �emo proslaviti mir i pobjedu koju nam je Alah
milostivo podario. Spremajte se!"
Malo �utio, pa dodao: "Malko ste mi pospani! �ta je?! Da nije ko umro?!" I stao se
smijati grohotom, pa su svi odahnuli.
Dobro je, znali su. Nitko ne�e stradati zbog tko zna �ega. Pro�lo je!
17
Zapisi iz harema
Bol i radost su moji naj�e��i gosti! �ta da vam ka^em? Koper�in upleteni!
Serafini3
MJEZIMICA
Moja jedina prijateljica bila je, u ovom svijetu, Hirija, zvana Azija. Porijeklom
iz Perzije. Dovedena kad i ja! Istim brodom kojim su do�li po mene, odvedo�e i nju.
Sje�am se tih dana jasno. Moj mi staratelj rekao da moramo razgovarati i znala sam,
odmah, da ne�e biti dobro. Ne mogu re�i, pazio me, ali �im me po�eo iskosa gledati
ne�to je krenulo nizbrdo. Kupo me, zajedno sa svojim k�erima, jo� djecom, a ja sam
tad pupala. I sve me pogledava, a pogled skriva. No�u bi slu�ala kako se sa �enom
sva�a. Bila ljubomorna ko pas, ta visoka i uredna �ena.
Sve bi me kod kupanja masiro i govorio: "Ti si na�a mjezimica, zna� du�o!" A pogled
opet onaj uko�en i znala sam da ne�e na dobro iza�i! A upao je u neke nevolje i s
poslom. Du�an mu jedan, od dva, u gradu, zatvorili. Nai�la i neka epidemija, bolest
se po obali pro�irila i ljeto je bilo te�ko, puno komaraca s rijeke. Vru�ine
nesnosne. Ona njegova �ena stalno pobolijevala. A i jednu od njihove dvije blizanke
zgrabila bole�tina. Jedva je, s jeseni, glavu izvukla. Pravo �udo!
I zaredale su ki�e i poplave. U svom kratkom �ivotu nisam toliko vode s neba
vidjela. Tad je do�o i brod. Sjeli smo za stol, meni previsok, i on je sjeo
nasuprot meni, pa ka�e: "Zavolio sam te ko k�er!" i vidjelo se da ne la�e.
"Al' moram! Pritislo sa.svih strana!" i tutno mi u ruku dukat. "To je sve �to mi je
ostalo", reko je. Bio neki novac taj iz pro�lih vremena. Tako su mi kasnije
objasnili kad sam vamo do�la. I nije bio bezvrijedan.
19
KNJI�NICA
Sam me odveo u luku i maho za mnom. Pamtim ga po dobru. A ki�a sapire, ne samo suze
s obraza, ve� se �ini, da tamo, u daljini, pere i ljude s tog vidika, s te obale.
Neki me je nesretan serdar doveo na golem brod. I s nama jo� dvije djevojke starije
od mene, upla�ene. Stoje i dr�e se za ruke. A on vu�e dim iz duga�kog �ibuka, pita
nas za imena. Gleda dugo preko brodske ograde u daljinu i odabra ba� mene. One
dvije cure vratili, a on zove nekog: "Odvedite je do one divljaku�e!" ka�e.
Tako sam i upoznala Hiru, �to ju je mornar zvao divljaku�om. Zajedno nas odvedo�e
preko mora i kad danas gledam: dobro je! Nije mi �ao! U tom smo se mraku, pod
palubom, nas dvije upoznale i zbli�ile, pa su nas, i kad smo stigle u ovaj grad nad
gradovima, ostavili da dugo spavamo zajedno, ko da smo sestre. Kako ja nisam znala
njen, a nit' ona moj jezik, u�ile smo �itati o�ima u kojima je sve skriveno.
I ako stvarno �eli, �ovjek mo�e u njima i vidjeti. Meni je bio smije�an taj njen
brz i izlomljen govor, a njoj moj spor i dug, vijugav.
Prvo �to sam razumjela da me Hira pitala bilo je: "Koliko �e trajati moj �ivot? Do
smrti ili i dalje?"
Zamislila sam se nad tim pitanjem jer je i mene mu�ilo. Ho�e li se poslije nas za
nas znati.
***
"Kad ste mlade, svak �e htjeli da vas u�i i pou�ava", rekla je tad, Zofija, na�a
prva u�iteljica. Mogu slobodno re�i da mi je ona bila mati koju ne pamtim, da me
ona odgojila. Meni je s njom bilo lak�e no mnogima jer je njen materinji jezik bio
isti kao i moj. Zofija je tad bila u snazi, prava ljepotica. Garavu�a prebijelog
lica, duga�ka i prava. Tko je god vidio njena le�a, poludio bi za njom. Ona bi nas
u�ila kako sjediti, hodati, kako jesti. I �itati i pisati kako. Govorila: "�ensko
ko �ensko, pola rije�i svojih mora pojesti, a tek pola re�i! A vi, djeco moja, vi
niste ko sav ostali �enski svijet. Vi rije� morate ra�ati po cijeli dan! Da bude
prava, da pogodi! Va�e strpljenje mora biti najja�e!"
Gledala je po na�im glavama da vidi da li je razumijemo. I tra�ila nekog od nas da
sve to �to je rekla ponovi!
Bajam Ilkullu
Sje�am se kad je tako o �utnji govorila, pa prozvala neku malu iz Arabije. Lijepo
pamtim i ime njenog mjesta. Zvalo se D�ida. Zofija je pita, a mala �uti. Onda je
opet pita i samo se golubovi �uju nad ba��om kako lete i gugu�u. I Zofija nije
izdr�ala nego joj ka�e: "Vidi ti nje, vidi, vidi, ona je odmah naumila da mi i
zorno poka�e kako je te�ko pravu rije� roditi! Ni�ta, dijete, zovnu�u te ve�eras da
mi odgovor da�."
To "zovnu�u te ve�eras", mogla je lako biti i �ala da Zofija nije imala obi�aj da
posebno tvrde djevoj�ice dovede sebi na gledanje. I to se gledanje moglo sastojati
iz tko zna �ega. Mene je prvi put pozvala jer sam bila ohola. I cijelu sam ve�er
pomagala njoj i drugim �enama u kuhanju. Pamtim da su mi ruke stradale zbog moje
nespretnosti. Drugi put morala sam joj masirati stopala i svaki put kad bi �to
krivo stisla, dobila bi metlicom za muhe po prstima. I pred kraj samog nauka kod
nje, kad samo �to nas nisu preobukli u �enske haljine, iz ovih na�ih svakakvih i
dje�jih, smjestila me je da stojim skoro cijelu no� iza malog paravana u kutu sobe
dok je s njom bio neki mu�karac. Mogla sam vidjeti samo njeno tjeme s le�a, i noge
kako se �ire uvis, a mu�ko je bilo preda mnom, besramno otkriveno i zastra�uju�e
blizu. Bolila su me le�a. I koljena. I pi�kilo mi se. I spavalo neko vrijeme. Al'
nisam mogla �u�nuti. Ni zijevnuti nisam mogla kako valja a da me taj mu�ki, koji je
pola no�i nasrto odozgo, ne �uje. Pred jutro, glava se Zofijina okrenula prema meni
u kutu sobe, a le�a su sad gledala njena u mu�ko, visoko dignuta. Izgledalo je da
�ensko prvo spava, pa onda pla�e, pa se smije i na kraju, pred jutro, da ne zna za
sebe.
Samo sam Hiri ispri�ala �ta sam vidjela i ona me dugo propitkivala o svemu dok smo
le�ale u krevetu. I pokazivala mi: "Je F ovako bio on, a ovako ona?!" I namje�tala
se i sama tako, pa bi je i ja namje�tala po sje�anju sve dok ne bi zaspale.
Hira je jednom rekla za Zofiju: "S njom mi je vrijeme najsporije teklo." Pa je
dodala: "Kad si dijete, dani izgledaju dugi ko mjeseci, a poneka godina se tako
lijepo protegne na cijeli �ivot."
I nasmijala se: "Ti si joj bila miljenica, tebe je uvijek preskakala! Treba po
vodu, ne�emo Habibu! Treba ru�ak nositi! Nju ne�emo, da vidimo koga �emo! I tako
redom!"
22
Zapisi iz harema
Bila sam u tim stvarima osrednja. Te�ko mi je padalo �to moram samu sebe sputavati
i siliti da jedem ovako, mislim onako, a govorim nikako.
E, kad su nam doveli dvije sestre, u�iteljice plesa, moj se svijet stao kititi.
Pitale te sestre odmah koja �e povesti, koja �e zapjevati i ja se odmah javim. Al'
kako sam brzala, a pjesma je bila na jeziku koju one nisu poznavale, zbunila sam
se, zapedjala i stala.
"Ho�e li netko drugi?" hladno je jedna od njih pitala. Sad mi sve �utimo.
"Tko �e, hajde, hajde?" ohrabrivale su nas.
Ja se opet javim, al' pjevam i sve gledam u vrt, a ne u njih dvije. Ovaj put budem
zadovoljna, a jedna od njih dvije ka�e: "Ponovi!", i ja, sad veselo, krenem
ispo�etka. Nisam ni primijetila kako su me pratile defom i malim dvoglavim bubnjem.
Tako je meni uskoro �esto padalo da pjevam, a plesu su nas tek po�ele u�iti. I tek
kad su po�ele same plesati, shvatile smo za�to su ba� njih dvije tu da nas pou�e.
Zvale su se Nadia i Meira.
Nadia je bila starija i ne�to krupnija. A Meira tanja i vi�ljastija. Nadia je
plesala tako da si se u nju mogo zaljubiti, a Meira kao da gubi� vlast nad sobom i
jedini ti je cilj da te bar dodirne, ako ve� ne poljubi ili �togod drugo.
U�ivala sam u�e�i tu prvu godinu, al' shvatila sam da to jo� nije pravo u�enje tek
kad su nam, kasnije, dovedeni i svira�i. Vrlo brzo je bilo jasno ima li ko dara za
neki instrument, ali je to bio tek po�etak, taj dar koji nosi�. S njim je tek
trebalo iza�i nakraj. Trebalo je u�iti kako se svira. A to je bio ozbiljan nauk
koji traje godinama. Od cijele grupe ostalo je nas desetak �to smo u�ile svirati.
Ve�ina je plesala i pjevala, al' i to je bio posao, a ne �ala. Bez plesa, kod nas,
nisi imao nikakvu budu�nost. A to je sve trebalo u�iti dok si mlada. Poslije je
kasno. Cvijet najljep�e i lista i miri�e dok raste.
Neki su mi plesovi i�li, a neki nisu. Kad sam i ove druge po�ela svladavati, ples
je postao na�in na koji sam osje�ala svoje tijelo �to je jo� raslo i brzo se
mijenjalo. Mada se meni �inilo da sam ostala ista ko tamo s dvanaest godina. Samo
su mi se sisice i dalje �iljile i rasle uvis, nekako pod samu bradu. A vr�kovi bi
str�ali dok ple�em vi�e no obi�no. Ali znala sam da me ples ne mo�e dokraja sititi.
23
Bajam Ilkullu
24
Sje�am se jedne druge pri�e vezane uz ples. I to iz razdoblja kad smo se sve njime
zanijele. A krv vri i ti, mlada, ne zna� kolika je njena stvarna snaga.
Ponavljale smo neke korake do besvijesti. Ruke na bokovima, pa ruke, s dlanovima,
prema gore, kao da daje� i prima�, ispred sebe, u ravni sa strukom. Prvo lijevi, pa
desni bok, svaki u svoju stranu baciti, pa lijeva noga korak naprijed, iznutra, kao
da se trlja o desno bedro, pa druga noga korakne. I tako unedogled. U stranu, pa
naprijed. E, sad sve to zamislite s dodatnim zakretanjem cijelog tijela nalijevo, u
krug. U sedam koraka napraviti cijeli krug. Usto, ramena igraju i razbacuju
vr�kove, pod njima sad kru�e�i, sad bodu�i.
Tako smo Hira i ja znale izvoditi ples same pjevaju�i kad su druge oti�le ko zna
kud. Stale bi jedna prema drugoj i gledale ravno u o�i. I prvo se jedva micale,
nasitno, sve pogled ne skre�u�i. I ubrzavale bi do vratolomije i natrag. Taj jedan
korak naprijed bio je dovoljan da se su�elimo jedva rastavljene. I svaka je
osje�ala tu silu koja kipi, tu neobuzdanost, tu �elju. Svakom je jasno da smo,
uvje�bavaju�i, uvje�bale to sretanje vr�kova do savr�enstva. Vr�kovi grudi slili bi
se u jedini dodir me�u nama. A lice i dlanovi i cijelo tijelo bili su nadohvat
dodira kojeg nije bilo. Tako bi te taj dodir o�inuo po tijelu da si se mogla
stresti ko od kand�ije, ko od ljutog ujeda. Bila je to sila koja nije sitila, ve�
gonila na dalji rasap.
Dogodilo se to svega nekoliko puta, a ja pamtim ponajbolje taj prvi put u sobi,
pred spavanje. Bile smo kod mene. Znam da je cura �to je dijelila sa mnom sobu bila
bolesna, nije je bilo. I kad smo, ko i obi�no, ples privodile kraju, dlanova i lica
skoro spojenih, ja sam samo za�mirila i klonula, utonula naprijed prema Hiri. Ona
me, valjda, prihvatila da ne padnem i dr�ala. A ja se dr�ala za nju. Lijepo sam na
svom srcu osjetila kako njeno lupa, pa na ustima neku vrelinu i na kraju kako
trbusi mriju. Pale smo, ipak, i kotrljale se kao da �emo i na tlu ples nastavljati.
Jedva sam smogla snage da otvorim o�i i pogledam je. Njen je pogled bio skriven, a
usta otvorena. I pripila sam svoja uz njena, a ona se nije branila. To me izludilo
dokraja, to �to se nije branila ve� me jo� rukama za obraze hvatala, pa sam ja
rukom po njoj krenula i ona po meni. Tra�ile smo ono skriveno i bacale sa sebe sve
�to smo imale. Ona bi grizla mene,
Zapisi iz harema
a ja joj vra�ala. Pojela bi je �ivu da sam mogla. Nismo znale kako smo se splele
sve dok onaj hladan znoj nije odlepr�o negdje na povjetarcu, a damari �to su
prskali u nama se smirili. Nisam nikad osjetila toliko topline, toliko vatre,
toliku silu. Kad bi se sama sa sobom igrala, bilo je to kao blag pljusak prema ovom
nevremenu �to se na nas stu�tilo. Bi�e da smo neko vrijeme tako i spavale, i no�u
sam dirala i pipala nju pod pokriva�ima da se uvjerim je li to stvarno ona pokraj
mene, tako mirna i jasna. Pred samu zoru ona povede moju ruku u taj vrt, a ja, ne
budi lijena, i taj njen dlani� kod sebe udomim.
"Daj mi jezi�ak!" sje�am se da je, bunovno, rekla.
"Ne dam!" uvijala sam se ve� tijelom.
"Dobro", dodala je. "Onda �u ga uzeti sama!" I nismo razdvajale usta dok nije
svanulo. Eto! Kakva neobuzdana i dje�ja mladost je to bila. Sram se mije�ao s
krvlju i suzama, a nas su u�ili da time vladamo, a ne da budemo robinjice svog
tijela.
***
Jo� davno mi je Giza Koja Vidi prorekla nenadanu smrt. Nije rekla meni. Nije nikom.
Nego je pre�utila, a ja sam namirisala. Lako vidim kad tkogod ne�to presko�i. I
najprostije pri�e �esto ne primim, ne vidim, al' kad netko ne�to zaobi�e mene ko da
si udario. Tako se osje�am. I rekla Giza Koja Vidi, sva od vretenastih mi�i�a
sastavljena, da �e svako mu�ko za mnom glavu gubiti. Ba� tako je rekla, i
smijuljila se na onaj svoj na�in, a taj je bio kao da ona tu sliku, o kojoj govori,
ve� gleda, ve� vidi.
Mo�da to i nije ba� nenadana smrt, to �to sam osjetila da mi je rekla. I tako je
svaka smrt ona kojoj se ne nada�. A i od toga ima gorih stvari. Gore je, tako, biti
�iv, a �ivot ne mo�e� piti. Samo ga gleda�, kao kad te neka bole�tina sastavi, pa
gleda� iz kreveta, iz stolice, iz nosiljke, ili gleda� bez rije�i. Elem, mo�da je
to u �to je Giza Koja Vidi zavirila bio samo nestanak mene ovake proste, a ro�enje
onog �to Al Gabri ka�e da postoji, a ljudi, ovaki, za to ne znaju.
"Ko da si se ponovo rodio", pri�ao mi jednoga jutra kojega se ne smije sje�ati.
Bajam Ilkullu
Stvarno se poslije obistinilo i to o mu�kom svijetu koji ne poznajem. To da ja
vidim koji je njihov naum, �to kriju, a oni da moj ne prepoznaju.
"Bi�e� eliksir za mu�ko oko jer oni ne�e mo�i tvoj korak predvidjeti!" dodala je na
kraju Giza Koja Vidi i smijala se lu�e no prije, samo da to �to je rekla pokrije i
prikrije, da sve ubla�i.
Ista me Giza nau�ila kako se u malu zdjelu, na suncu, ujutro rano, �im se zaljubi�,
posadi poseban cvijet koji vene �im ljubav pro�e onog kog je tvoje srce odabralo.
Cvijet je bio plav i bijel i ljubi�ast, zvao se biljka strasti4 i davao je neobi�no
so�an i sladak, zreo, naran�ast plod, skoro ko neki omanji limun.
Normalno, ja odmah cvijet taj, puzavicu tu neumoljivu, u lon�i� posadim.
I pokazala mi Giza kako se od nesu�enog kriju i �uvaju kop�e i ukosnice kojima se
kosa sapinje. Pogotovo ako je bujna. Sto bujnija kosa i ja�e obrve, ve�a strast u
onog tko ih nosi. Svoj je ular za kosu trebalo kriti, a od nesu�enog skupljati i
dr�ati u papiru ili svili, savijenoj u �etverokute ili trokute. Tad si njegovu
snagu mogo sebi pod�initi.
Al' ako bi mu�ko tvoje kop�e kod sebe imalo, nema ti pomo�i. A jo� ako bi ih i u
svojoj kosi nosio i no�u dok spava, njegova si, jao tebi, �eljela ti to ili ne! I,
ako bi trljao jednu od drugu, te ukosnice il' �e�ljeve, zaljubila bi se odmah, ma
bio on i najru�niji �ovjek u carstvu. Ako bi se, opet, kop�ama lupkalo, i to brzo,
pogotovo, u zoru, jednu od drugu, taj �to takve �ini baca na tebe, �as je drag, a
�as zatim stran.5
I tako redom. Nije bilo kraja bajalicama i mudrostima, tajnama i skrivenim
zna�enjima obi�nih ljudskih postupaka. Pozaboravljala sam sijaset brzo popam�enih
dosko�ica.
Samo o noktima Giza Koja Vidi znala je cijelu knjigu.6 Pa o nosu i ustima. O u�ima
posebno. Pa o rupici na bradi, jagodicama i vr�ku nosa.7 Ako gleda vamo, dobro je,
a ako uvis: nije! Giza, Giza, ta je mogla i daleko dogurati da je nije na mjestu
dr�ala ta njena krvca �to klju�a i ljeti i zimi.
Na kraju, Giza Koja Gleda mi otkrila tajnu. Bila sam mlada i nisam o mu�kom znala
ama ba� ni�ta. Rekla je: "Dogodi se, zna�, da moja strijela nekog ni ne o�e�e, a
kamoli pogodi. Ima i takvih mu�karaca. Ja
Zapisi iz harema
ih pritisnem silom za koju oni ne znaju, a oni se samo smije�e! Ne mo� na njih
bacati �ini! Tad postoji samo jedno. Le�i po njima i tad je posao gotov. Tek se tad
predaju i gube ono �to Alah naziva razumom."
Na�a glavna kuharica zvala se D�emila. �ena prete�ka za svoju dob, naizgled spora,
a kad plane bolje da te nema. Zbog svoje glomaznosti izgledala je starije no �to je
u stvarnosti bila, a ka�u da jo� nema ni trideset i pet. To, kad �ena navr�i
trideset, pa jo� napuni pet, zove se kod nas Mjese�ev srp. Tad ona mora vi�e ginuti
za svim �to �eli i bolje je da je no�u aktivna, a danju ni�ta ozbiljno ne poduzima.
D�emila je, znalo se, bila dovedena u ku�u kao i mi ostale, al' se zaljubila i
patila toliko da je jedina hrana koju je jo� primala bila ona �to na usta ulazi. I
sad su se vidjele na njenom licu te divlje i prelijepe badem-o�i, jagodice
isturene, mali nosi�. Samo su joj usta postala prevelika, usta nekada�nje
ljepotice.
AF, Al Gabri, �to je o njoj brigu vodio, kazao je da se to u �ena zna desiti kad ne
rode, kad ostanu same, kad im Alah ne podari materinstvo: da se ugoje ne bi li
ostale �ive.
"Sokovi su u nje jaki, pre�estoki!" dodao je.
E, ta je D�emila i bila glavna Al Gabrijeva uzdanica. Drugi je bio stra�ar za kog
su svi mislili da nit' �uje nit' govori, a zvali ga Makajbeg. I da �enama ne mo�e
ni�ta.
D�emila je bila ta koja je na svaki Gabrijev znak sipala u hranu ono �to treba, il'
ostavljala nekoga gladnim. A Makajbeg je dolazio samo kad se �togod va�no ili
tajno, �to nitko ne smije znati, dogodilo, da te odvede. I da je mogao, nikog ni�ta
nije pitao. On je smio u�i i iza�i, a da nikog ne pita. Imao je tu mo�.
Evnusi su ga se bojali ko zmije, ko lepre, ko �iste nesre�e.
Bio je taj Makajbeg porijeklom Arbanas8 i bio, ko i svi, doveden jo� ko dijete.
Al Gabri mi reko: "Bacio �ak i vezir oko na njega! Mali bio ljepotan!" A ja sam,
kasnije, jedina saznala da je i obdaren.
27
Bajam Ilkullu
Sad ve� poga�ate �to je tu bilo. Sve sam vam odala. I budali je jasno da sam bila
Al Gabrijeva mjezimica. I kad bi se to saznalo, ode glava njemu, mom voljenom. A za
sebe i ne marim.
Tako mi je bilo poslano ono �to te�ko trpim: da ga �ekam dok se ne vrati iz ratova
i od �ena, od vezira i od ljudi.
I moje bi oko zaigralo, a srce zalupalo �im bi ga spazila kako na kapiji ulazi u
ba��u, uvijek pra�en svojim sjeka�ima koji tr�u jatagan ve� na misao, a ne tek na
mig.
Prvo �to mi je taj i takav Al Gabri rekao bilo je: "Tebe ne bi trebalo pu�tati s
krila na slobodu!" A ja se smijem i ni ne slutim pravo �ta je on time mislio, jo�
sva okupana njegovim mirisom i znojem. Sva u sjeni njegovog mu�kog smje�ka.
***
Ovo mjesto gdje sad �ivim ko da sam sama birala. Ne mo�e biti bolje za mene koja
nikad svoje nisam imala. Ku�a je, konak je bio uz more, na stijeni, a pod njom taj
park i �umica, pa ba��a sa cvije�em koje je, ka�u, dona�ano sa svih strana. Bilo je
tu o�trog arabijskoga grmolikog cvijeta �to se plavi ko nebesa. Pa nekih penja�ica
iz Afrike. Pa europskih �to miri�u da se odmah u njih zaljubi�. Pa je i neki cedar
donesen �ak iz Sibira, s rijeke Ob. Slu�ala sam da je na�em veziru do tog cedra
bilo jako stalo. Planuo je na svoju desnu ruku, Al Gabrija, ko rijetko kad: "Ne�u
palestinski, rekoh ti, nek bude sibirski! Samo taj �u!"
No, brzo se primirio, �to je bila njegova osobina: da brzo plane i brzo zaboravi
zbog �eg se sav pogubio, te dodao: "Zna� i sam Gabri, zna� bolje od mene u �emu je
razlika!"
I tamo, dalje, prema Bosporu, bilo je prostrano dvori�te s bunarima. Bilo ih je
pet, al' je vode ostalo samo u dva. Zvali smo ih mu�ki i �enski. Iz mu�kog su vodu
pili svi, a iz �enskog je trebalo �ekati da se voda bistri, poslije ki�a, pa da se
mo�e piti! Zato su ga i zvali �enski jer nije bio stalno za pi�e.
Iza dvori�ta prostirale se, ukrug, brojne zgrade za poslugu, za stra�are, za
konju�are i, na kraju, za evnuhe. Oni su �uvali i samu kapiju
28
Zapisi iz harema
na koju se u han ulazilo i ni ptica kraj njih proletiti nije mogla. Jedan je njihov
odred bio stalno na kuli il' na bedemu, a drugi vamo kod nas, na ulasku u na�u
ba��u, kroz koju mora� pro�i da bi u�ao u odaje nad samim valovima.
Reko mi onaj �to moje oko muti da je vrli vezir cijeli konak naslijedio od svog
strica. A prije toga da su tu bili dervi�i. A jo� prije njih, davno, u bizantinsko
doba, ovdje je postojala visoka kula, koje sada nema, s koje se gledalo more: tko
ti dolazi i kakva jedra i zastave vije. Poslije vojne tvr�e, tu su se dugo krili
protjerani slikari fresaka �to ih je neki ludi car zabranio.
Kad je dobri vezir ove zgrade dobio, po�eo je graditi zid iza dvori�ta i malu kulu
nad ulaznom kapijom. I donositi iz �irokog svijeta sadnice sveg ovog bilja kom se
mi danas divimo.
***
Al Gabri s fesom je bio jedno, a bez njega drugo. Kad bi ga tkogod mogao vidjeti
bez tog fesa koji glavu i ne pokriva ko turban, onda bi tek primijetio te njegove
obrve i o�i. O�i su mu bile mirne i spore. Polako se kretao. Polako sjedao i
ustajao. Polako se oko sebe obazirao i sve vidio. I ono �to je netko htio sakriti i
ono �to je toliko vidljivo da nitko i ne vidi.
Kosu nije pu�tao da raste. Lice mu glatko i bez brade i brkova. Obrazi blago
istaknuti i ako se ba� napregne� da ga gleda�, otkrije se na bradi jedva primjetna
rupica za koju bi se mogla zakleti da je nije bilo. Tek kad bi se nasmije�io, ne�to
je s tog lica topilo sav otpor koji je njegov sugovornik nosio i koji se dotad nije
mogo lomiti ni silom.
Bio je poznat po blagosti, al' se, svejedno, znalo - ako tu blagost iznevjeri�:
platit �e�!
Ni dlanovi nit' stopala mu nisu bili preveliki. I tek kad se razodjene, ra�ire se
pred tobom le�a, zaigra njegov pokretijiv trbuh. Drugi je bio dok se smije i drugi
je bio no�u. A posve nepoznat bi ti prilazio onako gol. Dok okom trene�, zauzlo bi
te u neki �vor sa sobom: nerazrje�iv.
Reko mi je, tek kasnije: "Ne�u da sam ti jedini!" I ja sam tad shvatila
29
Bajam Ilkuijaj
da mi je on podastro prvo tog mla�anog svira�a, za kog sam mislila da �e biti
jedini iz vanjskog svijeta, pa onda njega obriso, ko krpom, svojim Makajbegom.
I isti me Makajbeg prvo i vodio svira�u. Sve se odvijalo no�u i slutila sam da nas
gledaju dok bi mi, pokriveni, pili jedno drugo. Prije no �to svane, odvodio me,
opet, Makaj natrag u moje odaje.
Kad sam se u tog majstora na zurli zaljubila, da je bolilo ako me njemu ne odvedu,
bolilo cijelu no�, �to god �inila, odveo me Makajbeg u svoj sobi�ak i skino golu,
pa me dugo samo gledo. Pokazao mi, poslije, samo rukom na pojas i ja sam ga, polako
odmatala. Sve je rukom, nehajno pokazivo, a ja skidala.
Onda smo goli sjedili na o�trom �ilimu i �utili. On da je htio, rekoh, nije mogao
rije� pustiti. Poslije sam �ula da re�i ko vuk dok objahuje. Nije se u tom
polumraku dobro ni raspoznavao. Malo-pomalo spusti on moju ruku na sebe. Ja ga
udarim, a njemu o�i zaigraju. Udarim ga koliko sam mogla, a on sjedi i gleda me.
Tu�em ga nemilice, ruke me bole, drugi dan sve modre, a on miran sjedi. Krv mu na
nos potekla. Samo se smije�i, pa moju ruku opet na sebe stavi. I ponavlja to,
stalno ponavlja.
Stisla sam ga, na kraju, pred zoru, koliko sam mogla za mu�kost, ne bi li ga
povrijedila i tad se desilo �udo i u�as sam u ruci dr�ala tvrdo. Jednom me rukom
lako opkolio oko struka i metno sebi u krilo. Majko moja, koje se ne sje�am, kako
je to bilo!
Tako sam se, opet, svikla na njega i znala kako je, izvana, obdaren i jak, a
iznutra topao i blag.
Onda je pro�lo i to. Pustili me da i od tog odbolujem. Da samujem. I tek kad me,
opet on, poveo jedne ve�eri, odmah nakon ve�ere, izvan konaka i doveo Al Gabriju,
shvatila sam tko iza sveg stoji.
Al Gabri dugo sa mnom nije spavo. Ne bi me ni pipno cijelo vrijeme koje sam kod
njega provodila. Samo smo pili �aj, ne�to grickali i pokoju prozborili. Trajalo je
to preko pola godine. Ve� sam mislila da �u izluditi od svega. A, ujedno, dopala mi
se ta ti�ina kod �aja. Rezale su te, iz dubine, pu�tene rije�i koje je, vidjelo se,
Al Gabri vagao. I mirisi i boje.
30
Zapisi iz harema
I tkanine i baldahin. I se�ije i �ilimi. I duvan kojim me doma�in nutkao da ga
miri�em. I kupanja, kasnije, i mirisna ulja.
Sveg je tog bilo, a, opet, kao da i nije. Ko da smo sjedili u nekoj praznoj
kolibici na rije�noj obali, �to bi on kojiput tra�io od mene da zamislim.
***
Gospodarica kuhinje, D�emila, imala je prelijep glas, a i pjevati je umjela. Kad bi
mi od�le, desilo se da sam je nekoliko puta �ula kako pjeva. I nisam se mogla ma�i
s mjesta kako me taj njen glas robio. A to su njene kuharice znale i bilo je medu
njima njih nekoliko koje su D�emilu pratile. Ona njena re�enica: "Jesti do
nesvijesti!" ovdje se topila i ostavljala mjesto nekoj D�emili koja nije bila od
ovog svijeta. Kad bi zapjevala, ja bih se odmah sjetila Al Gabrijeve: "Budi u ovom
svijetu, al' ne budi od svijeta!"
I kuhinja je bila, trpezarija velika, prostrana. Glas je njome �etao i odlazio kroz
na�e u�i u azur, u nebo!
I znala je, izgleda, pjesama bezbroj. I onih starih i ovih novih. I iz
unutra�njosti, tamo od Anadolije, pa sve do Perzije, do ovih s obala, �ak i iz mog
kraja.
D�emila je za kuhinju tepala: "Ovo je moja oaza!" a mi se, dje�urlija, smijale. I
naj�e��e je pjevala o neuzvra�enoj ljubavi. Desilo se da je i pjesmu, takvu jednu
nesretnu, iz kraja od ove male nove Amile poznavala, pa je mala, iznenada, nedavno,
usko�ila D�emili u stih sa svojim glasom i, otada, �ini mi se, Amili D�emila daje
sve same poslastice. Te je nutka, te je mazi. A nitko se ba� i ne bi tako odva�io
zasmetati njoj dok pjeva, pa imao i pti�ji glas. Samo se mala na to odva�ila, ne
znaju�i na�ih prilika.
Rekli smo, ne daj Bo�e da joj se zamjeri�. Al' rekosmo, nije bilo ve�e pomo�i, u
ovom �ivotu, ako joj omili�. Dok smo jo�, ko mladice, pomagale u kuhinji, dok nas
je tamo slala ona prva �to nas u�i: Zofija, meni se u�inilo da na me uvijek krivo
gleda, da me ne voli. Tek kad sam na�la neku kop�u koju je D�emila izgubila, a bila
joj, izgleda, draga, njena se ljutnja od mene okrenula. Al' neka, pazila sam da joj
ne stajem na put. Ako ba� ne moram.
3 1
Bajam Ilkullu
"Zvijeri se ne sre�u, ako se ne moraju!" pou�avo me, kasnije, Al Gabri.9
I, opet, kad je na� han poharao arba�, uz druge, D�emila je bila ta koja je pazila
na mene, hranu mi posebno spremala, obloge donosila i njima �istila biljege koji
poslije bolesti mogu na ko�i ostati. Sre�om to nisu bile boginje, ili su bile one
male �to ih negdje, rekli mi, zovu do-brac, kozice, kako li? Tako da meni na licu,
a fala Alahu, ni na drugim mjestima nikakav biljeg ne osta.
"Fala bogu!" reko je Al Gabri kad me pregledavo, dio po dio, polako, ko da u�i neko
pismo na meni, ko da me pamti.
Samo me umatao i razmatao. Samo me okretao na sve strane i ja sam se vrtila oko
sebe, a on me obilazio sa svjetlom da bolje vidi. I onda me stao timariti rukama.
Bo�e moj, �to taj �ovjek ima ruke. Kako me god s njima sastavi, pobjego�e one sve
moje misli, uteko�e jadne iz glave. U�ivala sam.
Nikad me nije na isti na�in diro. Svaki put bi kreno s mjesta koje najmanje
o�ekujem. Jednom od koljena, pa od pazuha, pa od no�nih prsta i tko �e to sve
popamtiti odakle i kako me lomio i sapinjo, pa pu�tao da patim, da �ekam do
sljede�eg dodira, naoko mirna! Da �udim!
Da je samo rukama radio, ve� bi se ja mogla sretnicom zvati, al' je taj umio i
druga�ije. Al' o tome �u drugi put. Neka!
Govorio je: "Ovi moji prsti pravi ugursuzi, lako mrse, a te�ko raspli�u!" pa se
smije�io onim smje�kom za koji ljudi nisu znali da ga ima dok ga ne osjete na
svojoj ko�i.
Reko je i da sam ja gu�terica jedna, sva zaljubljena u sunce i sun�anje tamo u
ba��i, skrivena listom od ljudi, a otkrivena samom tom svjetlu �to grije.
"Gu�terica pod bagremom!" i pipkao me vratom ili tjemenom.
***
Onaj �to je svirao u zurlu zvao se Nemir. Imao male br�i�e, so�na usta, tople
tamne, �alosne i krupne o�i i debele obrve nad njima. Imao je i meke prste, glatke
dlanove koji se �esto znoje. Bio mr�av, kost i ko�a.
Zapisi iz harema
Mogo si kroz njega, dok le�i� pod njim, gledati. Bio nje�an. I pjevati znao skoro
ko �ene. Plakao na kraju. Osjetio je da �u tad zadnji put biti s njim. Ja ga
tje�ila: "Potraja�e, potrajati!" a on se osmjehne kroz suze, sijevne onim
prekrasnim o�ima i drago mu. Ko da je presjeko ne�im o�trim taj pla� i prekobacio
ga u smijeh.
Njega sam vezala uz onaj miris jutra �to je sav od vode i li��a i nekog u�eglog
ulja koje je cijele no�i gorilo u svjetiljci. S njim sam provela jesen i dio zime.
A kad je zima, odjednom, preko no�i, stegla, ve� sam bila u onoj sobici kod
Makajbega. I od milja mu tepala: "De, Maka moj, de udri!"
A ovaj je uzimao hladno, vidjelo se da zna, nemilostivo. Nikad nisam bila nacistu
da li me �uje ili ne �uje. Ponekad bi izgledo kao �ovjek koji sve bistro razumije,
a �e��e se nije obazirao ni na moje, nit' na svoje! Nije taj zazirao ni od koga dok
ste bili s njim. Grabio je nekim �vornatim i tvrdoglavim prstima.10 Stezao je
struk, tuko po bedrima, dr�ao za ramena, ubado pal�eve u rebra ako bi me �elio
ostaviti. Nije bilo milosti. Ljubila sam mu sljepoo�ice, slomljen nos, grizla prsa,
grebla ga po le�ima da je bio sav i�aran. Poslije sam i svoje ime, noktom, na
njegovom trbuhom ispisala, pa je to zaraslo. A kad je, krasta ko krasta, spala,
do�lo je prolje�e, zapuho je topli vjetar ju�ni koji dolije�e skroz iz Afrike i
prelije�e sve te puste otoke kojima se Al Gabri toliko divi.
"Ti si se na mene namjerila, a ja se u tebe namjerno zaljubio!" rekao je Al Gabri i
lije�io me je od mojih uspomena, pitomio i spor bio." U njemu su bar trojica �u�ala
i �ekala svoj red. Tako je izgledalo. Nisam znala kada je koji uz mene, dok se ne
bi, u sitne sate, otkrio. A �esto ni tad!
Nekako mi se na po�etku, pred to ljeto, usjekla ko mladici u sje�anje ta jedna
misao koju je, o ljudima, Al Gabri nabrajo: "Ljudi..." ka�e on, "� � - vjeruju samo
u ono �to vide, a ne vide ni�ta!"
Pred jutro, u snovima, uglavnom negdje putujem. Sepeti i neke silne lijepo
ispletene ko�arice ve� su na kolima. Ko�ija� pridr�ava ular, a meni
33
Bajam Ilkullu
stavljaju uzde u ruke. Zajahujem. Sve se doga�a predve�er. Predivno, sunce zalazi i
put �e biti dalek. Brda u daljini mame da se do njih stigne. At iza mene na samaru
vu�e moje knjige i haljine. Neka sam u�ena �ena. Raja mi se sklanja s puta.
Dovikuju se vodi�i. Psi mi se oko nogu vrzmaju i umiljavaju. Uzjahala. A odozgo,
sve je jo� neobi�nije. Ko da sam se na brdo popela. I to sunce! Ko da je u dlanu.
Tako mi miluje i pali obraz da se sva rastapam od miline. Iza mene netko sjedi, a
ja sjedim u njegovu krilu. Pa kre�emo! Put je strm. Ja�emo uzbrdo, ali sporo.
Klackamo i truckamo. Svaki put kad se napregnem da osjetim svog dragana pod sobom,
probudim se. Eto, takvi snovi me obilaze.
Znalo se dogoditi da i u neku me�avu odjednom zalutamo, pa se ne vidi ni rep onog
konja preda mnom. Al' nije zima. Ko da ono sunce i dalje grije po obrazima.
"IP sanja� da te dovode ovamo il' da odavde bje�i�!" gledala je u me vragolasta
Giza: "I sve zbog nekih tvojih zasluga koje il' ima� od ranije, il' si ih ovdje
stekla. Sve �e se zbog tog dogoditi."
Znala sam na to plakati, onako nedosanjana, dje�je i buncati: "Ho�u ljubavnika
zauvijek!!!" A Giza bi me tje�ila: "Onaj ko �ivi u haremu, misli da je cijeli
svijet harem!" I malo me, grle�i, ljuljala.
"Zna� li ti..." govorila bi, "da u tom svijetu �to se kroz pend�er vidi i miri�e,
malo tko ljubav u�iva. Ljudi su sebi�ni i obijesni. Vi�e jedni druge ne trpe. Nema
vajde od tog da si ne�ija �ena ako te taj nema uza se, ako te ne pazi! D�aba ti sva
blaga ovog svijeta ako suza nema."
Ja bi se malko primirila, a ona bi mi otkrivala: "Nikad ja, moja Habibice, ne bi
tako �to mogla trpiti. Radije bi u onu vodu na glavu! Na�a je sloboda ovdje
nesaglediva!"
Tad se ja obi�no sjetim da imam svog ljubljenog i bude mi lak�e. A Al Gabri bi mi
�apto na uho: "Svaku miso �ovjek mora s neba da muze, samo ljubav ne mora, ona do�e
sama."
Kad smo se, kasnije, malo bolje upoznali, on je i to mijenjao i dometao kako tek tu
ljubav ovakav �ovjek mora u�iti.
"Je P valja?!" pito bi me.
"Valja!" �utila bi ja i znalo se da valja.
34
Zapisi iz harlma
"Nije sve u �ivotu rahatluk i halva", ko da se krilo iza njegovog smje�ka.
***
Tek me nedavno Al Gabri odveo da vidim ples dervi�a. Sjedili smo skriveni iza
paravana i u toj maloj tekiji plesa�i su izvodili vrtnju, a njihove visoke i boje
krvi kape bile su nakrivljene protiv mjeseca. Haljine se prebijele �irile u neki
cvijet, dok su oni �to su sjedili uokolo pjevali u ritmu. Ni�ta, samo pjesma i
okretanje do u nedogled. Neki su, koje nisam vidjela, mrmljali neki zapis, a
haljine dervi�a kao da su me rezale svojim rubovima preko lica i i��ezlo je sveg
zemaljskog iz mojih misli. Al Gabri je �mirio i mrmljao i sam, lako se ljuljaju�i
naprijed i natrag, sjede�i. �mirio je otvorenih o�iju koje su gledale u nebo.
Kraji�ci njegovih �arenica, njihov donji dio, nazirali su se i nestajali. Samo bi
ostajalo ono bijelo od o�iju, pa ga prekrivale njegove sretne trepavice. Ne znam
koliko smo tamo bili. Oni �to su pjevali su poustajali i ljuljali se naprijed, pa
vra�ali. Pjevali jednako, a meni se �inilo da su glasom svako malo u ne�to udarali,
zabacuju�i glavu. Nikog, samo nas dvoje sklonjeni iza drvene ograde �to je
opasavala tijesan krug u kom se ple�e. Morali smo ute�i prije kraja i noge me nisu
slu�ale, skoro da sam bila odnesena do nekih malih, skrivenih u zidu, vrata i do
dvori�ta.
Al Gabri me poveo u ku�u gdje dosad nismo boravili. No� je bila vedra. Vjetar je
nosio velove na sve strane. Sjeli smo na drven trijem koji se prostirao oko malog
vrta �to ga je ku�a zatvarala, pravokutno, s �etiri strane.
Pod vedrim nebom sam jo� �ula onu dervi�ku pjesmu. Sjedila sam na jastu�i�u i
mirisi vrta i no�i dopirali su do nas. Negdje u blizini �uborila je voda. Mjesecu
je jo� uvijek bilo rano da doplovi do ponad na�ih glava, al' se sve gledalo ko za
dana. Gabri je �utio i ta je �utnja bila laka i ugodna. Neobi�no sam bila svjesna
svog tijela koje sjedi, pa �u�i. �ak sam �ula kako i ono nutarnje tijelo lupka,
te�e, pomi�e se. Pili smo �aj. Cijelu ovu scenu i sebe kao lik u tom prizoru vidim
sa strane. Ne samo da se cijeli moj dosada�nji �ivot zgusno u tu ve�er, ve� sam,
tobo�, mogla vidjeti i
35
Bajam Ilkullu
to �to slijedi, �to dolazi. I nimalo se nisam �udila slikama koje sam jasno
gledala. Jedva da sam i �ula Al Gabrija kad je progovorio: "Alah zna da svo vrijeme
pamtim samo njega i sebe!"12
Pola no�i smo prosjedili i pili �aj, �utili. Pred zoru nas tek neka studen
potjerala u ku�u. Sje�am se i sna koji sam tad usnula. Na kamili, visokoj, putujem
s karavanom. Sunce zalazi nad dinama. Pustinjski vjetri� najavljuje skoru no�. Iza
mene neko govori arapski i ja sve lako razumijem. I taj neko pozove "Rabija!" a ja
okrenem glavu, ja�u�i, i istim jezikom ka�em: "Izdr�i jo� malo, sine. Samo �to
nismo stigli!" Pa opet taj umiljat vjetar miluje mene svu zamotanu i sretnu.
Pamtila sam, a i sad pamtim sre�u iz tog sna. U' je to bio mir? U' ono neko stanje
u kom �ovjek jasno vidi?
36
Zapisi iz harema
Ni/e toliko va%no biti voljen, koliko voljeti.
sufijska
MUTSALVE�E
U gluvo, nijemo i �oravo doba no�i mi idemo kroz neku pusto�. Prvo sipi ozgo, pa
onda po�e i padati. Konje vodimo za sobom i gazimo kroz mokro. Svaka grana ti pere
obraz. Trava visoka, a uz zemlju legla neka maglica koja puca tek u �umi, pod
stablima. Pribli�imo se rijeci, a ono, opet, zastre o�i, taj mrak nekako blijed.
Vodu ne vidimo, al' je �ujemo kako te�e. Le�a su znojna, al' se voda s neba jo�
nije spojila s tim znojem. Do jutra �e sigurno.
O�i su nam, vodi� nam je Armenac koji no�u vidi poput zvjeradi. Gazi ispred nas
nadohvat oka. On staje, mi stajemo. On kre�e i mi idemo. Digne li ruku, �u�nemo i
lije�emo po travi.
Ta nas ki�a krije i na na�oj je strani i mjesec kog nema. Pada tako sigurno i
uporno da ve� vidimo kako se mije�a s tamnom krvi na sablji, vidimo unaprijed.
Ne�emo je izbje�i.
Netko sad na suvom spava. Netko sad sanja sun�ano jutro i ne sluti da se mi kroz
�ikaru, uz rijeku, bli�imo da mu uzmemo to �to ima: �ivot. Mnogi �e od njih
pomrijeti u snu, ne znaju�i da ih vi�e nema. A to ti je isto kao da i ne zna� da si
�iv bio. Grjehota je, nesre�a je poginuti u snu. To od du�e, �to osta, tad gubi
pravac i ne zna kud �e, na koju stranu. Mu�i se izme�u neba i zemlje dovijeka.
Na meni ona ko�ulja za koju mi reko�e da �e me u njoj sahraniti. Sto da je krijem i
ne obla�im je? Sta je su�eno, bit �e!!!
37
Bajam Ilkullu
Ki�o vodo, draga ki�o, peri i ispiri sve �to sam dosad proso i imo od ovog svijeta.
Malo upadne noga u kakav glib, pa malo na tvrdo. Jedva vidim Armenca kako kao kakav
duh lebdi nad vrbama. Bio siro�e taj junak. Odmalena kod nas. Nenadma�an u svemu
�to treba bacati. Mogo je oblutkom pogoditi �ovjeka na velikoj udaljenosti. Od
strijele i luka nije se odvajo ni kad spava. A, ka�u, nitko ga nikad i nije vidio
da le�i, da nije budan. On sam, govorio je kroz zale�en smije�ak: "Naspavam se ja
hodaju�i!"
Tako umalo i sam nisam utonuo u tu dubinu kad po nama osu ko usred podneva. Pada i
svjedo. Tuku po nama tim upaljenim strelicama i bakljama. Pali smo u stupicu. Konji
bje�e, ranjeni. Stade strka i mete�. Jedina nas brani ta ki�a, fala milostivom
Alahu.
Prvo stojim i gledam. Tu i tamo sijevne svjetlo i pokraj mene. Vidim, moji se
bacaju u rijeku i plivaju. Armenac se izgubio. Odnekud, za le�ima, na nas nasrne ta
sita i odmorna, kopljima oboru�ana prosta raja. Povedem dio mojih prema rijeci.
Dotr�i do nas i Geir Armenac. Vi�e: "�aka jada! Ajmo! Ajmo! Probi�emo se!"
Pa mu ki�a pojede glas. Shvatim, vi�e iz njegovih pokreta, �ta treba i zajahujem.
Gologlav, Geir pokazuje: "Uz rijeku, kroz onaj tjesnac!" I ve� jurimo isukanog
oru�ja. Sad pukne pred nama njihov logor, napola pokupljen i uskome�ana vojska �to
poku�ava da zatvori prilaz rijeci. Mi, udri, klinom u to malo slobodnog prolaza!
Sijeci, lijevo i desno, sijeci i glavinjaj. Tamo, sa strane, u mutnom, �ini se da
pade Geir. Okre�em konja po njega. Neko od mojih vi�e ne�to meni. Kupim Geira iza
sebe. Dobro je. Ki�a, ki�a i samo ki�a nas ljubi odozgo. Sti�u me njihovi. Dotr�e i
neki na�i �to su izgubili konje. Tu �e, uz rijeku, pasti odluka. Ne napu�tam svoje.
Pu�tam konja da zapliva rijekom. Nas ostalo polovica! Oni od logora tr�e prema
nama.
Nekako mi slatka ova ki�a ko nikad! Vidim lica onih �to idu prema nama. Ba� i ne
�ure, tek probu�eni. Osupne me ljepota �ume �to je izranjala iz magle. Stablo do
stabla, vitko, visoko, do neba! U njoj siguran mrak. Ubi strela Fuada do mene, mog
druga. Pade on na le�a. Prokine se nebo od silne vode koja krene da nas mo�i i ja
vi�e ne vidim nikog i ni�ta. I jurnem prema toj �umi u koju mi brane ti mr�avi
br�ani. Sablja
38
Zapisi iz harema
i ja pojurimo u �umu nad �umama. I ne vidim, al' znam: i moji idu za mnom! Uto nad
na�im golim glavama neko po�ne kidati mrak. "Svi�e!" pomislim i naletim prsima na
ne�to �to me cijelog obuhvati i zadr�i u �ivotu. Pa sveg nestane.
Kad sam do�o svijesti, le�im pod gorostasnim kro�njama, dan je i sve se nada mnom
zeleni. Pitam za svog konja i netko se nada mnom osmjehuje: "Nema� ti, sine,
nikakvo �drijebe, sre�a je tvoja da ima� sebe!" Pa prepoznam neku babu bez zuba
�irokih obraza i svu nasmijanu.
"Tvoji su te ostavili meni na brigu!" ka�e mi. �utim i prisje�am se.
"Dovuko te na le�ima onaj �to �udno govori!" dodala je i znao sam da je to bio
Geir. Htio sam znati jesu li daleko, al' nisam mogo vi�e govoriti.
"Pogo�en si u prsa. Ne smije� govoriti!" rekla je baba, �itaju�i mi misli. Onda me
u neku okruglu dubinu povu�e mutan i te�ak san sastavljen od ognja i vode. Kad bi,
u njemu, jedva uteko od utapljanja, bacalo me u plamen i obratno. Sre�om, brzo se
ponovo probudim i ona ista baba sad ima zube i ka�e: "Spavo si tri dana, sine! Bi�e
da si se izvuko."
Prije no �to sam ponovo zaspo, ne�to sam proguto �to mi je baba davala i saznao da
smo podalje od te rijeke.
"Mora da te ba� voli kad te toliko vuko!" rekla mi. "Skroz vamo do mene!"
Baba je bila u nekom brdu, a obje su se strane, na�a i njihova, tukle, sad, tamo
dolje, nizvodno, od mjesta prvog susreta.
"Do�la pomo� i va�ima i njihovima", sve mi, u tri rije�i, baba objasnila. Sad sam
shvatio da sam izgubio glas. Grlo se stislo i rije�i su izletale na o�i, a ne na
usta. Na meni ista ona ko�ulja, po sredini probodena. Ziv. Pokriven �umom.
***
Drugi put odmaramo ko na nekom �ardaku, na samoj granici. Daleka i nesaglediva
ravnica pred nama. Svaki �as mo�e banuti pred nas horda �to je kukavice slikaju
kako jezdi podno oblaka, a sve jedan rep konjski drugom po zubima mlati. Malen,
pokredjiv, odred nas, tek predstra�a, izvidnica. Svaki dan ja�emo na ni�iju zemlju,
slu�amo, pratimo daleki
1Q
Bajam Iikullu
dim i vra�amo se u tvr�u. A utvrda na�a dignuta, sklepana nad rijekom od borovih
dasaka. �uva od ki�e, al' ne i od vjetra koji ovdje vlada. Zavukli smo se u ko�uhe
i omotali krznima. Spavamo me�u konjima da nam bude toplije, u sijenu. Vatru palimo
samo preko dana. Me�u nama i odred Sefevida.13 Tko �e znad tko je odredio da i oni
budu s nama? Oni se natje�u tko �e dalje u tajgu, tko �e tamo preno�iti, pa se �iv
vratiti. Jedan ode. Nema ga tri dana, pa se vrati i zvi�di ve� izdaleka, veseli se,
ko �oja: nema u njega straha. Ode drugi, pa se ve� sutradan vrati. Ka�e da je sreo
te jaha�e, onako, u �oporu, ko vukove. "Moro sam", ka�e i slije�e ramenima.
Ode tre�i i ne vrati se ni nakon deset dana. Svi ga opla�u i zaborave na njega. Ne
pro�e puno, a oni se, taj njihov odred, dogovore i odu jednu ve�er, sami, bez nas,
u ravnicu. Pregaze rijeku uzvodno, ja�u do jutra. Pred jutro zateknu njihove na
spavanju i sve do jednog ih potuku. Na�u tamo, svezanog kraj vatre i onog svog
oplakanog druga i dovedu ga natrag, polu�iva, polumrtva. I slave tri dana, opijaju
se svojim uspjehom. Mi, ostali, iz na�eg reda, dr�imo disciplinu. Nema ishitrenih
akcija. Uredno se spava i stra�a dr�i. Oru�je se �isti. Ide se u drva. Kad se ide u
izvidnicu, veza se ostavlja na dva-tri dima hoda. Jedan jaha� javlja drugom sve �to
opazi.
I, nekako, izme�u Sefevida i nas padne oklada. Tko �e dotjerati �ivog �ovjeka,
pobjednik je. Ispo�etka sam mojima branio da se u tako �to upu�taju. Al' kad je
njihov Moreno do�o jedno jutro do mene i reko: "Bra�o moja, al' ste dotjerani! Ko
da na svadbu idete! Vi bi preko rijeke, a suvih ga�a!"
Ja pogledam one moje momke i oni sjede, �u�e, znaju. I ne di�u glava s onog �to su
�inili. I iznenade se kad �uju moj glas. I ja se sam iznenadim kad �ujem sebe, sa
strane, kako, polako vra�am tom Morenu: "De, de, nije to more. Mo�e se i bez la�e!"
A on odgovara: "Ma nije to, moj efendija! Nego, reko, malko se dosa�ujemo, pa da
razbijemo dan nadvoje, natroje. I tako �e uskoro ki�e! Povu�emo se odavde i mi i
oni."
Okrenem se i pogledam one moje, a oni svi u mene zinuli i �ekaju. Odmah znam da
ne�e biti dobro, al' ne mo�e� samo dobro i �initi i ka�em: "Nek ti bude, nek! Tko
�e prvi, vi ili mi?!"
40
Zapisi iz harema
On pusti nas. Ja pustim njih i tako stvar krene. Tek kad smo jedne no�i, poslije
napornog jahanja, mi pozaspali, a oni, svi nestrpljivi, odjahali, iznenade nas na
spavanju oni �to su rijeku na konjima pregazili daleko i nizvodno. Od potpune
propasti spasio nas usud. Jednog od nas pritislo i on kreno kako je volio: da mlaz
pusti po rijeci. I tu naletio na njihove kako ve� no� u ustima nose. Od te gu�ve mi
sko�imo na noge i spasi nas i to �to smo me�u konjima san tra�ili. �ardak su
napada�i zatekli prazan i dok su shvatili gdje smo, mi se ve� probudili. Sijeno se
na jednom kraju upalilo i konji kopitima odbili dio napada�a, probili ogradu i
sjurili se od rijeke prema obli�njoj �umici. Napada�i su izabrali no� bez mjeseca,
pa je to pomoglo i njima da nam se privuku, a i nama da uteknemo. U toj tmini na
mene netko sko�i i ubode me u rame. Ja padnem preko neke ograde i spasi me
kotrljanje, nizbrdica. Tu me, lijepo, do�eka drugi napada�, niko iz mraka i proma�i
me za dlaku, �to se ono ka�e. Ostanem �iv, al' mi on probije ruku. Njega sam negdje
dohvatio, al' ne znam gdje. Preko mene pado�e dvojica �to se rvala i nisi mogo
znati koji je njihov, a koji na�. Tek kad je usto onaj �to je pre�ivio, od te
dvojice, ja prepoznam svog momka. Tek, svako malo na nas sko�i i po nekoliko njih i
nijedan se susret ne svr�i a da me neko bar ne zare�e. Kad smo ve� bili blizu
brezova �umarka, za�uje se na� rog i sve stane ko da i nije bilo. Vi�e nas niko
nije ganjo i tuko, samo se �ulo kako konji nji�te, i njihovi i na�i, i kako voda
nosi sve �to u nju padne. Nosi nepovratno.
Ujutro se vratili i na�i Sefevidi, a mi skoro svi na broju. Al' nema ni jednog da
krv nije pustio. Tek jednog smo momka izgubili i to onog �to nas spasio, onog �to
izi�o na rijeku ne bi li mlaz po njoj pustio. Brzo zatim zaredaju ki�e i nas povuku
s granice, preduge, �to vijuga kroz tajgu, zajedno s tom dalekom rijekom. Pet, �est
me puta te no�i reznulo i ubolo, a osto �iv.
***
Jednom tako zabasamo u nekoj pustinji �to pjeva. Samo ti vjetar bude pratilac. U
tri dana konji pocrka�e bez vode i samo je �ovjek mogo takvu pusto� trpki. Podigli
smo �atore i �ekali da oluja pro�e. �ator jedan, pa
41
Zapisi iz harema
pod njim �ator, pa pod tim opet �ator. Da ne jede� taj sitan pijesak i on tebe
cijelog da ne izjede. Vodu smo na kapi dijelili. Vi�e smo slatkih datulja nego
lepinja imali i tad nas je to vo�e spasilo.
Samo �to se pijesak jo� nije pod o�ne kapke zavuko, svuda je bio. I u kaniji od
sablje. I u ranu je ulazio. I kad zaspe�, u san �e, poboji� se.
A no�i studene! Vatru lo�iti ne mo�e�. �eka� pomo� izvana. U' odozgo. Nevolja i u
tome �to nas nije bilo malo. Tko je izdao nare�enje da udarimo tim pravcem i do
danas nije bilo jasno.
A na tom putu karavana trebale su biti tri oaze, a ne nijedna. I to je bila samo
neka kratica, samo presijecalo iz jedne doline prema nekoj planini i gradu �to je
nad njom vladao. U taj grad smo krenuli i sad ni makac. Nit' tamo ni natrag. Vjetar
je bio gospodar dina, cijelog kraja. Trebalo je imati strpljenja i trpiti �e� i
glad, hladno�u i neobi�an svrab �to se hvatao, najvi�e preko no�i, i to po le�ima.
Ljudi su se izranjavali �e�u�i se i vi�e su se na to nego na samu opaku �e� �alili.
I to cio odred! A u brzo nastale kraste hvatao se, opet, pijesak. I bio i pod
noktima i pod zubima. Jedem polako onaj komadi� datulje, a on �kripi pod zubom.
Jedan je me�u nama, neki dervi�, mogo �itati �ta �e biti s olujom po pjesmi koju
�uje, po zvuku koji vjetar nosi u u�i. A mi, skriveni pod u�adima i �ebadima, bez
prave beduinske opreme. Zvao se Abu Aja Aziz i bio stariji od nas. Pridru�io nam ga
na� kapetan iz samo njemu poznatih razloga. Kao da je samo putovo s nama u taj grad
pod brdom, pod surom stijenom.
Nakon tri no�i i tri dana ka�e Abu Aja da je pjesma druga, kao da je pje��ana
me�ava promijenila stranu, kao da putuje u drugom smjeru. A ljudi koji �udno
ra�unaju vrijeme uvijek se pla�e kad kakvu vijest �uju i ka�u: "Nije dobro!" Jer
oni to vrijeme ra�unaju po svojim slabostima, po svom strahu. Ne vole trpiti.
Reko je Abu Aja: "Sad �e puhati tri dana na drugu stranu, da pomete sve ono �to je
u�inio!" Ja, ko i svi, pomislim, ko �e durati ovako jo� duplo, jo� tri dana, a taj
se ludi Abu Aja, ko na moju misao, jo� nasmije i doda: "Fala Bogu, datulja ima!
Bi�e dobro, pro�e. Ako treba i pi�oku �emo piti!"
Nakon petog dana, znalo se: stvar jenjava. Poneko se odva�io da
41
�m
Bajam Ilkullu
virne kroz kakvu pukotinu, a Abu Aja Aziz se provuko u vanjski svijet, dok smo mi
zgu�vani �ekali da vidimo �ta �e biti. Vratio se i reko nam: "Nevezan �vor! Jo� se
ne zna. Sre�a da smo se stisli ovdje u dolini. Da smo bili pedeset koraka na bilo
koju stranu, sad bi ostali zatrpani!"
Kako vojska nikad nikom nije sre�u razna�ala, tako se sad nama bli�ilo ono �to smo
i tra�ili. Na nas je naletio neprijatelj, kog svatko ima, al' za njega mo�da i cio
�ivot ne sazna. Nismo se u to suho i neodre�eno doba dana ni izvukli, polumrtvi,
�ivi zatrpani, kad sunu po nama kopita i o�trice, udare strijele. Ljudi su bili
ga�eni devama i njihovim jaha�ima, a svi se borili slijepi, �mire�i u mutno svjedo
i kroz pijesak u oku. Sre�om, na�a je kolona nicala ispod da i protivnik je bio
zbunjen: otkud sad mi tu?!
Malo-pomalo, zbijemo se oko crknutih konja i razbacane robe, a ispod pijeska jo� je
nicalo na�ih uspavanih ratnika koji su se sad prihvatili tog �to jedino znaju:
ratovanja.
Jednu je grupu predvodio kapetan, a drugu ba� taj Abu Aja Aziz. Oni �to su se
izvla�ili ispod pijeska nisu znali da li da ubijenom protivniku prvo otmu ma� il'
mje�inu s vodom! II' da i sami uzja�u konja, devu i pojure u kovidac koji navodno
ima cilj i vi�u svrhu, a zove se smrt.
Ovi, �to su nas napali, ostali su iznena�eni na�im brojem i usprkos na�oj
ranjivosti i prvim gubicima, stali su uzmicati. Iz razloga koji nismo mogli
doku�iti, nisu bje�ali. Bilo je: mi ili oni! Do zadnjeg!
Dvije su na�e grupe stisle njihovu, popadalu sa �ivotinja, u sredinu i tuko se
gladan protiv sitog, smrznut protiv ugrijanog, �edan protiv naviknutog. A ljudi su
jo� uvijek nicali ispod pijeska i nisu mogli o�ima vjerovati. Iz jednog u drugi
kijamet. Iz jedne nevolje u drugu. Oru�je, koje je ostalo pod dinama, trebalo je
il' oteti il' na�i u gu�vi, pod tu�im nogama, pod ranjenima i ubijenima.
S one uzvisine, sjurio se na nas i nov napad! Tukla nas neka ljuta mla�arija!
Poslije se pokazalo: skoro smo satrli njihovog �eika, stisnutog me�u one na�e dvije
grupe i njegov je sin odlu�io da ga otme nevolji.
Oni se prera�unali o na�em broju i vje�tini. Mislili, valjda, da smo neka gotova,
ve� zametena, karavana, lak plijen, a mi se budili, zasko�eni, vra�ali s puta prema
onom svijetu.
44
Zapisi iz harbma
Nije bilo natrag! Ni njima, a, bogami, ni nama! Imao sam tad ve� neku vje�tinu u
borbi, al' je jedno oko bilo skroz zatvoreno, a kroz drugo sam virkao jer je peklo
i �uljalo. Tu�om sam sabljom odbijao one koji bi udarali na mene i nastojao pri�i
svojima. Bio sam po strani od glavnine.
Tek kad me poprskala ne�ija krv, ja progledam na to oko. I podignem ranjenog konja,
uzja�em ga i vrtim se, ne znam kud bi.
Uto je, iznenada, ko �ijom samovoljom, po�eo padati mrak i sva je gu�va stala.
Napada�i su pobacali oru�je iz ruku i sjahivali. Mi isto. Ko da se me�u nas uvukao
neko tre�i i nagovorio nas da odmah stanemo. Ljudi su, jer to su sad ponovo bili
ljudi, pomagali jedni drugima. I tim okom, vidio sam kako onaj Abu Aja Aziz vodi,
pod ruku, nekog njihovog starca i ne�to mu na uho �ap�e.
A ispod pijeska, koji vlada ovim svijetom, zajedno s nestalnim i hirovitim vjetrom,
jo� su nicali oni koji se nisu mogli lako na povr�inu probiti. Velik je broj na�ih
i ostao da tu sanja ono �to se ne mo�e za ovog �ivota! Dovijeka!
***
Padam ti ja u san, kad vidim, dolje, u dnu sna: �ekaju me neki ljudi! Ja ka�em:
"Ljudi � nisam ja taj!"
A oni meni: "Padaj! Samo tebe �ekamo!"
Opirem se, al', svejedno, padam i vidim: oni se dolje smiju, likuju! Poku�avam
usporiti pad. Sijevaju varnice od trenja dok ja stru�em prema dnu. Zidovi se
za�arili. Al' ne mo�e�! Sve sam ni�e!
Toj dubini se pridru�io mrak. Al' oni �to me do�ekuju vide se ko da svijede.
Kad kona�no padnem: nema me! Umirem od straha. A pravo i ne znam od �ega. Tako mora
biti u snu! Mora� ovakav kakav si umrijeti za svu pamet koju si popio. Potone� u
neimanje, u nepostojanje, u ni�ta i dobro zna� da tako izgleda i ono za �ta se
sprema�.
Ako, u ovom svijetu, nisi razvio vi�enje i hrabrost da se tom strahu odupre�,
umrijet �e� �im padne�, nema nade!
4S
Bajam Ilkullu
I, kad si potonuo do dna, zna� da svak' ko te �eka mo�e s tobom �ta ho�e! Ti nisi
vladar svoje utrobe, svojih o�iju, svog bi�a!
***
Drugi put hvatam san. Ko rukom, al' to nije ruka. Hvatam ga umom, sobom samim. Ne
dam da me sveg pojede! Znam � do�i �e, al' ja �u biti spreman kad do�e. Ostat �u
budan i takav viriti u njeg! Ne�e me zasko�iti kao dosad.
Kako god okrene�, on �e uhvatiti tebe! Al' ako ulo�i� sveg sebe, mo�e� uhvatiti san
koji ti je su�en, bar za rep. A odre�en ti je onim �to si dosad prosanjao, �to na
javi, a �to �mire�i, mrakom.
U �ovjekovom je skladi�tu nakrcano sve �to se dosad sanjalo i odade izlaze, naoko,
novi, a opet, stari poznati snovi.
Mo�e se dogoditi da se ti snovi �ovjeku preko dana otvore. Sjedi� negdje i odjednom
se vrata ove magaze od�krinu i ti lijepo i lako mo�e� gaziti iz jednog sna u drugi.
Mo�e� prelaziti iz jedne pri�e u drugu i dovoljno je, poslije, da se prisjeti� samo
jedne od njih pa da to bude klju�i� za one druge, za sve ostale.
Sjeti� se, �ak i po �elji, jednog sna i iz njega vodi put u drugi. Bude ta staza
poznata! I kad god ho�e�, mo�e� zakora�iti u svoje labirinte, u zatvore bez
prozora, bez vrata, bez svjeda.14
***
Ja�em kud i svaki dan, al' nisam u tom sedlu. Povla�i se, pred o�ima, slika mjesta,
slika kasabe i druma, slika vo�njaka u cvatu, a nalije�e, neobi�nom brzinom, ono
drugo sedlo, onaj drugi svijet.
Ja�em klancem u kom sve odjekuje i koji se, stisnut me�u dvije stijene, penje uvis!
Klanac planinski i odnekud poznat. Izronit �e negdje u visokom. Otvorit �e se nad
svijetom, na prijevoju dviju planina, me�u gorostasima.
Svaka moja misao odjekuje me�u stranama ove provalije �to je zinula do neba i ne
mora� ni glas pustiti da je �uje�. A o pjesmi da i ne sanjam. Kakva bi se tu pjesma
odmatala i dokle bi doprla, kud bi se sve odbijala i koliko bezbroj puta!
46
Zapisi iz harema
Mada pjesma, ako je dobra, mo�e i �apatom srce zarobiti. Al', da, ovdje, u
planinskom rascjepu i �ap�u�i bi nebo dosegao. Takva me stijena zarobila i takva me
visina oma�ijala i takav me zrak ponio uvis.
Staza, ova, kojom ja�em, vijuga, a pod kopitima provalija sad zijeva, a sad se
skriva. Kamen je, jedno vrijeme, boje neba, pa postaje crven ko krv. Kanjon se �iri
u �istinu, u proplanak obrastao �umarkom, u livadu, a odmah iza toga se stisne u
procijep kojim se jedva provla�im. Na kraju, sjahujem i vodim �drepca za sobom. On
se upinje da me prati i tu�e kopitom po stijeni. Vodim ga, neumoljivo, do visoravni
gdje �e, po doli�ima, i u ovo ljetno doba, biti zaostalog snijega. Taj snijeg pijem
i njime konja pojim kad ga rastopim.
Pred nama niknu dvije klisure oko kojih oblaci �e�u svoja prozirna krila. Jedna
vatrena, rumena stijena, a druga sva vodena i plava. Me�u njih se skrio taj danji i
tanu�an mjesec. Tu �eka da padne mrak, pa da se spusti na zemlju. I tu se ja pitam
kud �u udariti, na koju stranu, prema kojoj stijeni! Sav zadihan od uspinjanja. U'
bolje da se vratim?!
Onda se istog �asa strmoglavim u onu moju �ar�iju koju jo� opjevava cvat vo�aka i
svakodnevna vreva pazara i ljudi koji mi domahuju, meni zami�ljenom, u sedlu koje i
ne primje�ujem.15
***
Kad sam bio mlad, mislio sam da svetost i beskona�nost po�ivaju izvan mene, u
dubinama i labirintima kozmosa, a ne u mojoj du�i.16 Ali �elja da se daleko
pribli�i bila je jaka i taj je plamen, kao i kod svakog, pr�io svoje vlastito
ishodi�te, sebe sama.
U stvarnosti je beskona�nost u �ovjeku samom. Samo on to ne vidi jer je �ovjekova
du�a, pogotovo dok je mlad, smetana svom tom gu�vom glasova koji vi�u u njemu. A
�ovjekova ma�ta ga nosi u svim smjerovima. Jedan mu �ivot vi�e nije dovoljan. On
�eli da pomiri nepomirljivo i da spoji nespojivo.
Sje�am se da sam oduvijek �elio, jo� ko dje�ak, obuhvatiti sve oko sebe nekim
tajnim zna�enjem, nekom nedohvadjivom �irinom i nekim smislom koji mi stalno
izmi�e.
47
Bajam Ilkullu
Kasnije sam shvatio da se ne �elim pomiriti s ograni�enjima tijela i materije,
prostora i vremena. Pogotovo �to svak' danas sanja kako je to lako mogu�e i kako je
potrebna samo neka skrivena magija i u njoj neki trik, pa da presko�i� iz jednog
ovovremenog u drugo, da bude� od ovog �to jesi, ne�to �to nisi i ne mo�e� ni biti.
S kim sam god pri�ao, ma�tao je o tom. O lako dostupnom putu u ono izvan sebe.
�ovjekova ma�ta ga, stvarno, nosi u raznim smjerovima i jedan jedini �ivot nam vi�e
i nije dovoljan. Zato je bilo potrebno izmisliti tu mogu�nost da se �ivi bar
dvaput, ako ne i to da se �ivot, ovakav neiskori�ten, vrti i ponavlja, koliko god
ho�e�, gotovo po vlastitoj �elji. E, eto ti, opet, tog stvora, roba �elja, koji
�eli pomiriti nepomirljivo i spojiti nespojivo, a ne mi�e se s mjesta.
I to je mjesto, a on to ne zna, u njemu samom skriveno, a put do njega je te�ak i
strm i za�as se, kad tuda kre�e�, sunovrati� odakle si krenuo, ako ne i da dospije�
na neku krivu stazu, odakle nema povratka.
Tako ljudska du�a, koju se te�ko izvana vidi, postaje bojno polje svih onih glasova
koje sadr�i, a koji se lome izme�u sada�njosti i budu�nosti. Naj�e��e �ovjek ne
tro�i ni jedno ni drugo. U ovom sa-danjem ne zna da jest, a za budu�e ne mari. O
njem samo sanja: "Ah, �ta �e biti jednog dana!"
Pa samo �eka i ne zahva�a u sebe, gdje je i skriveno sve �to bi mogo po�eljeti. I u
njemu se krije taj ambis, taj bezdan tolike dubine koliko je i ljudsko neznanje,
kolika je lijenost i tromost, i koliki je strah. �ovjek preslatko spava sve do
smrti.
Virkao sam prema zvijezdama i �udio se do iznemoglosti, dok me ne bi oborio san u
kom su zvijezde ponovo bile pred o�ima. AF sad si ih mogo milovati i rukom, a ne
samo o�ima. I mogo si i trbuhom, lete�i zaka�iti koju, pa ti je na njemu ostajo
trag, gotovo ogrebotina od tog sjaja, od tog susreta, od tog hirovitog leta. Onda
si ga jutrom tra�io i pipao oko pupka, al' ga vi�e nije bilo.
Ponekad �ovjek padne na neku zvijezdu. Privu�e ga njen bljesak. IF bude ba�en na
nju, a da ne zna kako. A onda, kad se posve navikne da tamo �ivi i u�ini mu se, na
toj planeti �to sja, sve poznato, on vidi, il' samo pomisli, kako se nije ni mako
odavde gdje je za�et i zasa�en da
48
Zapisi iz harema
raste, vene i mrije. I dok shvati da je imao �ansu da �ivi, on je gotov. A ta �ansa
bila skrivena u njemu samom, a ne van njega. Bila je zatrpana vanjskim svijetom i
njegovim �arenilom i trebalo je sve to napustiti i okrenuti se Bogu u sebi. �ovjek
se o�ajni�ki napinje ne bi li se obratio sebi, vidio sebe i volio sebe, imao vjere
u sebe.
Ovakav, on se ne voli, sebe se srami i zaboravlja, podcjenjuje. Ovakav, on bje�i od
sebe ko od crnog vraga, ko od kuge i bolesti, ko od istine, ko od smrti. Ovakav, on
�miri tako jako da ga bole o�i, i boli ga i pomisao na to da bi mogao jednog dana,
koji ne�e do�i, otvoriti o�i.
I odijevao sam ponajljep�e haljine, zajahivo plemenitu �drebad i uja-hivo kroz
obe�ane kapije u gu�vu bogatih prijestolnica. Tamo sam pio i jeo. Tamo sam kupovo i
no�ivo. Tamo sam vi�en bio. Tamo sam ljubio. Tamo su me slavili i voljeli. Tamo sam
se gubio kroz ulice i ljude. Tamo sam pio po mehanama. I letio s golubovima. Sve
sam, al' sebe obuzdati nisam mogo, sebe pripitomiti nisam znao, nit' umio. Svoju
sirovu �e� nisam znao kalemiti da raste druga�ije, da se penje ko puzavica, u
drugom smjeru, da mi se vra�a.
***
Moji dugo nisu mogli imati djece. Prvo, a mu�ko, koje se rodilo, odmah umre. Pa su
se rodila moja bra�a. I na kraju ja.
Otac je bio ugledan pisar, stariji od majke sedamnaest godina. Ona je bolovala od
neke malo poznate bolesti i cio se �ivot nije �alila, ali je umrla prva, jednog
prolje�a kad smo tek preselili u ve�i grad iz one na�e kasabe u kojoj smo odrasli.
U tom gradu smo otac i ja, opet, ostali sami jer su bra�a odlutala kuda koji. Onaj
najstariji, vojnik, pogine i iza njega ostanu njegova �ena i djeca, a mene su tad
tek u�ili pisanju, ne bi li bar ja oca naslijedio. Priznajem da mi to nije i�lo.
Bje�ao sam iz grada, lutao po vo�njacima, kupao se na rijeci i vra�ao ku�i kasno.
Otac se na mene nije ljutio. Pu�tao me da rastem na onu stranu na koju je jedino
mogu�e i znao je samo re�i: "Ti si se bacio na mater!" A mislio je da sam nje�nijeg
zdravlja.
49
Bajam Ilkullu
Jednom mi bra�a rekla, misle�i da sam dijete i da ne�u razumjed: "Nestrpljiv!" A ja
dobro upamtio i cio �ivot u�io ba� to: kako trpiti!17
Svejedno, te�ko smo �ivjeli od o�evog nauka jer ga je, u neko doba, izdao vid. Sad
je on tra�io da ja budem taj koji mu �ita. Ne�to smo, a ja nisam razumio �to,
rasprodali i otac je rekao: "Njeno." To se brzo tro�ilo i vidio sam da otac �tedi
ne bi li i poslije njega �togod ostalo. Do�ivio je visoku starost i kad je umro, ja
sve podijelim bra�i i onoj udovici te odem putem njenog mu�a. Ona me i uputila kome
da se javim, a od sveg o�evog meni ostanu samo knjige, s kojima nisam znao �to da
radim.
Zna se kakav je vojni zanat: nit' te tko miluje nit' mazi. Mora� rano ustajati, na
sebe sam paziti i misliti samo jedno: kako �e� gdje od dana otkinuti i ukrasti da
se naspava�. I kroz to: ugrabi tamo, ugrabi amo, pro�e nekako i tih prvih pet
godina, za koje se mislilo da su najte�e. A zapravo, �ovjek se svikne i otupi. Bude
mu svejedno.
Meni je to, jo� uvijek, sve izgledalo privremeno. Sebe nisam shva�ao ozbiljno i
�ekao sam da mi se dogodi ne�to va�no, ne�to zna�ajno, �to mogu zvati svojim
�ivotom. Nisam jurio za pohvalama i polo�ajem. Ni zagledao za �enama nisam. Bio sam
zadovoljan �to sam sit i slao neku pomo� svojima, pogotovo onoj djeci bez oca, �to
ih je moj brat ostavio.
Jo� sam dvije godine putovo okolo po carstvu i naposljetku me bacilo, na dulje
vrijeme, u mjesto Jedrane smje�teno na morskoj obali, mjesto koje me podsje�alo na
ono u kom sam rastao. Klima je bila ugodna, zime blage, a ljudi meki i usporeni. Na
tren ti se u�ini da si zaboravio na onu ljutu krv koju, u nekom drugom kraju,
stalno pred o�ima nosi�. Tu bi se, mislio sam naivno, mogao i zaljubiti. Al' tu se
dogodilo ne�to drugo �to sam prvi put upoznao kao svoje.
Doveli nam novog �etovo�u. I pla�ili nas njime dok smo ga �ekali. Onaj stari
do�ivio godine da se mo�e povu�i, a ljudi su govorili: "�udo, �udo nakon sveg �to
je proso!" A ovaj novi, mjesto da nas nagazi i pritegne, prvo je, mjesto pozdrava,
reko: "Alah dr�i zemlju o ni�ta obje�enu!"18 Stoga su ga, u �ali, ona obijesna
dje�urlija, prozvala: Ni�ta! Al' se to brzo zaboravilo kad su ga upoznali. Sve u
svemu, meni je on, nekako, nadoknadio i oca i mater i bra�u koju nisam poznavao, i
sve �to �ivot mo�e �initi toplim i dragim.
50
Zapisi iz harema
Od njega su svi u�ili o svemu, a ponajmanje o samom ratovanju. Reko je: "Meni je
palo da vas u�im samo jedno." Svi su �ekali da vide �ta �e re�i, a on nas je pustio
da �ekamo i dodao: "Palo mi je da vas u�im kako �ete pre�iviti! Kako �e vam ta va�a
glava i dalje ostati na ramenima. Eto, �ta je!"
Pu�tao je da se trkanjem, sad lijevo sad desno, izvi�anjem i stresanjem blata sa
sebe bave oni �to su ni�e od njega postavljeni. Tek kad je pro�lo pola godine, a mi
sve u tom mjestu hladovinu pohvatali, on je izvuko svoju sablju takvom brzinom da
smo svi zinuli i, dok trepne�, vratio je u korice, a sve da bi reko: "Je 1' ko
vidio sablju?!"
Mi �utimo i stvarno se te�ko mo�e� zakleti da si i�ta vidio, a on ponovo pita: "Je
1' ko vidio?!" I onda nam objasnio: "E, toliko traje i ljudski �ivot. Ba� toliko.
Koliko da izvu�e� i da vrati�. A svrha koja je?!"
I mi opet �utimo, a on govori: "Pa jasno je i budali � da je obasja svjedo!"
I tu smo se mi zeru zamislili. Sve nam je takve smicalice podmeto. Trebalo je da
po�emo s njim u prvu akciju pa da vidimo kako i �emu se sablja izvla�i iz korica.
Tek smo se tad njemu �udili jer je ta sablja mogla, kao rijetko koja, da �ivot
spasi, nekom od nas, il' da �ivot uzme nekom ko je stao pred njenog vlasnika.
Zvao se �efik Kurtalija i jo� nekako, ali su ga ljudi prozvali Kara Kurta jer je
bio crno na bijelom: crne o�i i crne obrve na bijelom licu. Eto, prvi put mi se
�inilo da od nekog i mogu i �elim u�iti. Bilo mi je tad trideset godina.
Prvu lekciju smo od njega nau�ili: ratovanje nije nauk o tome kako da koga smakne�,
nego kako da vlastitu glavu sa�uva�! Na po�etku, kad bi se tko i usprotivio, Kara
Kurta bi se smijao: "A kako �e� uzeti, kad ni svoju na ramenima nema�? Kako?" Pa bi
se i ostali smijali.
***
Kako Alah nikad ne �alje nevolju samu, ja se zaljubim. I to ba� kad sam po�eo
misliti o sebi kao o lutalici kom ne treba ni ku�e ni ku�i�ta. I to me skoro
stajalo glave.
Bajam Iijcullu
Bili smo u nekom kraju gdje je narod svako malo bje�o u strme planine, odmeto se i
bunio, neku svoju pravdu tra�io. Dobili smo zadatak da uhvatimo tog starca �to se
izdavao za proroka i bunio ljude. Stari je Kurd zadao vi�oj sili rije� da ne�e od
svog praga micati i lako ga je bilo na�i.
I �ta sad?
Ako ga ubije�, tek si tad strado, a nagovoriti ga da promijeni �ta je reko, te�ko
je.
Vidjelo se da to nije milo na�em Kara Kurti, al' on o tom nije govorio. Sjeo je sa
starcem, kome je moglo biti tko zna koliko godina, i reko mu: "Toliko �ivota iza
le�a, pa o�i vi�e ne vide!" Ovaj nije ni glave dizo s krila i Kurta je sjeo do
njega. Ostali su tako sve do ve�eri. U selu samo mi i starac. Nigdje nikog. Ja
mijenjam stra�e, a Kurta moli i sjedi uz tog ljuticu i inad�iju. Lako se moglo
dogoditi da nas sve zasko�e i potuku. Mala vatra gori samo pred tim seoskim
starje�inom. Cio kraj se odmetno negdje na onu zubatu stijenu, crvenu i o�tru, �to
visi nad nama ko ruka nad �eljom. Od jutra smo te�ko pje�a�ili da bi se popeli na
ovu visoravan. Spavali smo stoje�i i sjede�i.
Naslonim se na neko drvo kod zadnjeg ku�erka i slu�am. Ne �ujem, a znam: neko ide!
Gutam o�ima mrak, al' ne vidim. �ekam. Ispod neke gomile izvu�e se ne�iji lik i ide
ravno prema meni. Ide prema meni, a ne vidi me. "Dijete!" pomislio sam. A osoba me
pro�e i zastane preda mnom, okrenuta mi le�ima, gleda, naviruje prema onoj vatri
�to bjelasa. Sad tek vidim: �ensko! Prisko�im i zagrlim je sle�a, a ona lako cikne.
Osjetim kako joj srce lupa i kako dr��e.
"Ne�u ti ni�ta!" �apnem joj na uho i odmaknem se, a ona pru�i pod moj vrat ruku i
znao sam: neki je no� u ruci bio.
"Ubije� li mene, ode i ti i onaj dolje!" izrekao sam polako i nisam se pla�io.
Stajali smo tako �utke kratko, a ona je, �ulo se, vratila ruku sebi i rekla: "Sad
sa mnom vlada samo strah." Htio sam ne�to odgovoriti, ali je ona odgovorila sama:
"Ne bojim se za sebe nego za djeda. Onog dolje."
I ona se okrene, sad se bolje vidjelo, prema vatri. Spustili smo se do vatre i oko
nas su se okupili oni �to su bili budni. Ni kad je �uo njen glas, onaj starac nije
digo glavu. A ona mu rekla: "Nije na meni da govorim, al' mi ne mo�emo taj teret
nositi."
Zapisi iz harema
Sad su se, tek, neke sive i mutne o�i digle i zagledale vi�e u mrak iza unuke nego
u nju samu. U tom mraku pisala je budu�nost i nije bilo lako dogledati je.
"Nek' svak nosi svoj teret sam!" dodalo je �ensko, a lice joj, pokriveno, nismo
vidjeli, al' je glas njen govorio o tom licu sve ponajljep�e.
"Tebe su poslali da me odgovori�?!" pale su i sa star�eve strane, promukle i jedva
�ujne, rije�i.
"Nisu! Vratila sam se sama. Mislila sam: nema koristi od bje�anja."
Tad se umije�ao i Kara Kurta koji, kao da je i bio i nije bio tu.
"Vas dvoje slobodno mo�ete kud vam je volja", pa je ustao i od�etao nekud u mrak.
Shvatio sam da tu nema druge ve� pustiti sve svojim putem i krenuo u mrak za
Kurtom. Bilo je te�ko i kratko vrijeme boraviti uz starca. Njegov jad bio je o�it.
Pio je sva�iji mir oko sebe.
U tu sam se djevojku zagledao. U unuku tog starog �to je o�ekivao da �e mu cio kraj
pasti pred noge. I kad je Kurta kreno u obilazak na�ih momaka, ta je mala,
iznenada, dotr�ala do mene. Ne znam kako me na�la. Rekla mi: "Ne mogu biti tamo s
njim. Tu�e me o�ima. Misli da sam ista ko moj pokojni otac!"
"Ja ti ne mogu pomo�i!" reko sam.
"Ti si mi jedini osto!"
"Kako? Ja te i ne poznajem!" zbunio sam se.
"Ja poznajem tebe!" iznenadila me. I sjetio sam se zagrljaja kad sam je zgrabio
sle�a.
"Mlada si. Prevari�e� i sebe!" nasmijalo se ne�to u mom glasu.
I sve je stalo na toj pri�i me�u nama. Ona se spremala da ode svojima u brdo, uz
neku strminu. Svitalo je naglo. Tad mi je odlu�ila otkriti svoje lice.
"Da me pamti�!" rekla je i skinula zar. Bio sam op�injen i obuzela me neka studen.
Premoren dugim hodom i nespavanjem. U tom trenu opkolili su nas njeni zemljaci.
Vidjelo se, na prvi pogled, da su to neka djeca, ali je na mene gledalo njihovo
oru�je i ljutnja, a ne mladost i veselje.
Ona, �ije sam lice sad poznavo, viknula je visokim tonom: "Atoraj!" i jeka se nije
ni odbila od usnulog brda, a ovi njeni su, ko osice, sko�ili na
Bajam Ilkullu
mene. Uzmicao sam i odbijao borbu, a njihove su me ruke proma�ivale. Kao da sam
znao da mi ne mogu ni�ta. Sve je oko mene fijukalo i zvi�dalo. A meni se �inilo da
spavam, da ne vladam svojim pokretima. Netko drugi me vrtio oko sebe i bacao na sve
strane. Napad je bio kratak i kad se za�ulo: "Stani!" sve je stalo.
"On me �titi! On je moj za�titnik!" reklo je �ensko i stalo pred one �to su me
napali. Uhvatila je nekog momka za ruku i dodala: "Vjeruj mi, brate!"
Iznad nas, nad stijenom, vidio sam, pojavilo se svjedo. Tek sad sam postao svjestan
sebe i osvrnuo se pogledom po obronku. Osjetio sam da me ona sila koja mi je
sputala tijelo polako pu�ta. Krv je po�ela juriti kroz tijelo. Vidio sam svaku kap.
I nije se prosula po zemlji, po travi. Iznad nas, netko se penjao u brdo, polako,
kao da puzi. Svjetlo nad stijenom potpuno me zaslijepilo.
Kasno tog popodneva Kara Kurta se vratio onom starcu i vatri koja je jo� samo
dimila. Sjeo je uz njega, zagledao se u maglovitu dolinu i procijedio: "�uda se
dopu�taju samo prorocima!" Ustao, ne �ekaju�i odgovora i krenuo da nas skupi.
Napustili smo planinu, silaze�i niz neku divlju rje�icu �to je padala nizbrdo. Otad
u mislima nosim sliku onog djevoj�urka kao bolest. Neko me je vrijeme sve vuklo u
ta brda, gdje bi me, znao sam, sigurno zadesila neka nesre�a. A poslije sam sebi
branio da se sje�am tog lica i tih o�iju koje su pamtile mene. Smrtna se opasnost
tog susreta prenosila sa mnom kud god sam i�ao i vi�e nisam �udio za onim �to mi se
podastire, ve� sam bio zarobljen u tom kratkom svitanju, u pro�lom kojeg nema.
Al', neka me za�tita pratila i i�la za mnom ukorak. Koliko me god to lice
op�injavalo i nisam ni�ta drugo pred sobom vidio, ta me sljepo�a provla�ila i kroz
najte�a isku�enja i udese. Smrti sam bio stalno blizu, ali je nisam upoznao.
Prolazio sam ko uzdah i kroz iglene u�ice.
***
Na osami, s rje�icom koja nam je tekla pod nogama, jedno jutro, dok je jo� sve
obuhva�ao sam mrak, Kara Kurta mi je dao drugo ime.
14
Zapisi iz harema
"Odsad �e� ratovati sa samim sobom", reko je, zalivaju�i me onom vodom �to je pod
nama bje�ala da se vi�e ne vrati.
"Bori�e� se sa svakom misli koja kroz tebe proti�e. Neke �e�, samo, nakratko,
uspjeti zadr�ati, a sve �e druge ute�i kao da ih i nije bilo! I samo s tim malim
dijelom, �to ga kao sepetom ugrabi�, mo�e� ne�to napraviti. Eto ti ga na! �ovjek
radi tek s tragom od traga onog �to kroz njega ide. Sve je ostalo nedostupno i,
samim tim, neshvadjivo."
A, to me je kupanje na neki na�in pralo od svega pro�log. Voda je pomagala da
zaboravim jednog sebe, sveg stisnutog i zarobljenog u obi�nom tijelu. Ona je prala
i mijenjala. AF ne sasvim. Ona je poticala, a dalje je ljudski stvor moro sam. Kroz
mrak. Pipaju�i rukama. Nju�e�i. Slu�aju�i u�ima koje jo� nisu slu�ale jer su bile
gluhe zbog o�iju i danjeg svjeda, pa nisu ni mogle �uti ni�ta drugo doli dnevnu
buku.
I zbog tih o�iju koje ne vide dobro, jer su zavedene prevelikim i la�nim svjedom, i
ruke ne osje�aju �to doti�u i nos ne di�e �to bi mogo. A onaj jezik u ustima,
umjesto da ku�a �to mo�e ku�ati u ustima i na njihovom pragu, samo lupeta i rada u
grlu glasove koji ne zna�e vi�e od pukog bijesa i lake tuge.
"Treba stvarno po�eti koristiti ono �to nam je ostavljeno i �to do na�eg kraja
ostaje neiskori�teno!" reko je Kurta i lego po pli�aku, po nekoj travi koja je u
vodi nicala te pljeskao, postrance, dlanovima po povr�ini, ko riba repom.19
Vidio sam: treba stvarno biti riba brzica �to jurca za tokom ne bi li se misli koje
bje�e uhvatile! Lego sam, zagnjurio se u mokro i bio siguran da mi zrak i nije bio
potreban, kao ni hrana koju jedemo a da je ne poznajemo.
A u vodi, o�i su vidjele ono �to je izvan vode bilo skriveno. Pod vodom nije vladao
mrak jer je ona budila. Tu su se vrzmale svakojake slike i misli. I poneka od njih
isko�ila bi pred o�i tako divotna i �ivotna, tako obasjana te blje�tala u svim
bojama jednoga sunca. Najsmionija i druga�ija od svih je stalno uzmicala od izravna
pogleda, od su�eljavanja, a glasila je: "Pa ovo sam, tek sad, ja!!! Zar je mogu�e
da sam se tek sad sreo?!"
Bajam Ilkullu
Al' to je bila istina. Ovo do sad bio je netko tko je la�no stanovo u meni i
koristio se mojim tijelom da bi plandovao i kitio se, da bi se bahatio i di�io! A
�im?! Sad sam to vidio jasno! Ni�im!!!20
Kad smo se vratili obi�nom i neobi�nom svijetu te isplivali nad skrivenim jazmakom
i rje�icom �to te�e livadom, pro�aranom cvije�em, svanulo je. Blijedo i svijedo
nebo bilo je neko drugo, dosad nepoznato. To je bilo o�ito i zbog tog je do�la i
ostala i neka radost. Al' ni ta radost nije bila samo zbog toga. Bila je dio nekog
bu�enja koje je bilo ugodno i ja ga do tada nisam poznavao.
Kad je iza�lo i sunce, ono nas je, s ruba planine, lako su�ilo i hodao sam upola
lak�e nego dosad, a svaki put bi osjetio dodir noge i trave, laga�an udarac o
zemlju, izbjegnuto padanje.
A u ustima je zrak �to sam ga gutao bio drugog okusa, slankast i kao da pucketa dok
ga di�e�!
Tog sam jutra po�eo nositi, kao odijelo, ovo ime koje i danas nosam po svijetu. I
ne samo to! Ja sam postao Al Gabri!
***
Moje zadnje godine ratovanja s Perzijom preselili smo u tvr�avu Mutsalve�e. Mene i
nekog momka doveo sobom tamo Selik Kurtalija el-Razi, kog je ovaj na� drug jednom
nazvao i druga�ije: Fakredin el--Razi.21 Otada moje ruke nisu takle oru�je. Postao
sam onaj koji tra�i. Vi�e to nisu bili slava i �ene. Tra�io sam onog �to je bio
skriven u meni i koji je bio u stanju da se odupre prohtjevima smrtnog tijela.
Jednu su me no� predstavili starje�ini koji je stolovao u tvr�avi. Onaj koji me
doveo, el-Razi, �apno mi na uho: "To je na� pir!"
Jedno sam vrijeme sjedio u njihovoj blizini i �uo, tek, zadnje �to se spomenulo:
"�ovjek je dio vje�nog cijelog od kojeg sve poti�e i u koje se sve mora vratiti."
I osjetio sam kako ona moja toplina iz nogu, ko luda, bje�i i grije kamen poda
mnom. A pir se ovaj put obratio meni: "Prvo �e� krotiti ruke. U�i�e� pisati."
56
Zapisi iz harema
Tad sam shvatio da me �eka sli�na sudbina ko mog pokojnog oca. Brzo se izvrtalo sve
to �to sam dosad proguro i potonuo sam u kovidac misli kojem nisam mogao ni�ta, kom
se nisam mogao oduprijeti.
Probudio me taj el-Razi i bili smo u drugom prostoru. �utio je, a njegove o�i su
govorile umjesto njega.
***
Bilo je u tvr�avi Mutsalve�e jedno mjesto kojem nisam znao svrhu. Navikao sam da
svemu dajem ulogu te da i svoj nutarnji prostor mjerim prema vanjskom. Sve je
moralo imati jednak i lako �itljiv, obi�an razlog!
Bila je to prostorija u obliku stoga, okrugla i visoka. U njoj niko nije molio. U
njoj se nismo okupljali, a na vrhu je bila otvorena prema nebu. Ko neki okrugli
prozor, nevelik, �to gleda zvijezde. Kojiput se kroz to ne�to gledalo, a kojiput
samo mrak. Kad bi �ovjek gledo cijelu gra�evinu izvana nikako ne bi ni pomislio da
je unutar svega i jedna tako visoka, a opet, kad si unutra, i prostrana prostorija.
Lako se bilo u njoj osje�ati izgubljeno. A sjedne� li ba� u sredinu, zidova nije
bilo, udaljavali su se i od pogleda i od uma. Kad sam prvi put ba� tu sjeo, a bio
sam, sve je oko mene zaplesalo. Bio je to osje�aj poput onog kad kao dijete gleda�,
u nekoj vru�ici, s kreveta i �ini ti se da je do ispod kreveta daleko, daleko i da
ga nikako ne mo�e� nogama dohvatiti.
A opet, u drugom trenutku, takvo dje�je pam�enje skriva u sebi i onaj privid u kom
je mogu�e i stvarno dalek, suprotan zid dohvatiti rukom ako �eli�.
Tako su i obrisi ove prostorije u tvr�avi izmicali oku i umu. Zvali su je tobolac i
u nju te nisu pu�tali bez razloga. Poslije sam saznao da je to jedino mjesto koje
je gra�eno da u njem �ovjek boravi sam.
I taj je tobolac trebalo zaslu�iti.
Prvi su me put tamo poslali kad sam pismenima ispisao rije�: bu�enje, da tamo
sjedim s njom i �utim.
Postupno sam uvi�ao kakvu mo� posjeduje taj tuljac �to bode u nebo, a kakvu silu
mo�e osloboditi iz uzni�tva sam �ovjek ako stane na pravi put.
Bajam Ilkullu
Al' to je bila istina. Ovo do sad bio je netko tko je la�no stanovo u meni i
koristio se mojim tijelom da bi plandovao i kitio se, da bi se bahatio i di�io! A
�im?! Sad sam to vidio jasno! Ni�im!!!20
Kad smo se vratili obi�nom i neobi�nom svijetu te isplivali nad skrivenim jazmakom
i rje�icom �to te�e livadom, pro�aranom cvije�em, svanulo je. Blijedo i svijedo
nebo bilo je neko drugo, dosad nepoznato. To je bilo o�ito i zbog tog je do�la i
ostala i neka radost. Al' ni ta radost nije bila samo zbog toga. Bila je dio nekog
bu�enja koje je bilo ugodno i ja ga do tada nisam poznavao.
Kad je iza�lo i sunce, ono nas je, s ruba planine, lako su�ilo i hodao sam upola
lak�e nego dosad, a svaki put bi osjetio dodir noge i trave, laga�an udarac o
zemlju, izbjegnuto padanje.
A u ustima je zrak �to sam ga gutao bio drugog okusa, slankast i kao da pucketa dok
ga di�e�!
Tog sam jutra po�eo nositi, kao odijelo, ovo ime koje i danas nosam po svijetu. I
ne samo to! Ja sam postao Al Gabri!
***
Moje zadnje godine ratovanja s Perzijom preselili smo u tvr�avu Mutsalve�e. Mene i
nekog momka doveo sobom tamo �efik Kurtalija el-Razi, kog je ovaj na� drug jednom
nazvao i druga�ije: Fakredin el--Razi.21 Otada moje ruke nisu takle oru�je. Postao
sam onaj koji tra�i. Vi�e to nisu bili slava i �ene. Tra�io sam onog �to je bio
skriven u meni i koji je bio u stanju da se odupre prohtjevima smrtnog tijela.
Jednu su me no� predstavili starje�ini koji je stolovao u tvr�avi. Onaj koji me
doveo, el-Razi, �apno mi na uho: "To je na� pir!"
Jedno sam vrijeme sjedio u njihovoj blizini i �uo, tek, zadnje �to se spomenulo:
"�ovjek je dio vje�nog cijelog od kojeg sve poti�e i u koje se sve mora vratiti."
I osjetio sam kako ona moja toplina iz nogu, ko luda, bje�i i grije kamen poda
mnom. A pir se ovaj put obratio meni: "Prvo �e� krotiti ruke. U�i�e� pisati."
56
Zapisi iz harema
Tad sam shvatio da me �eka sli�na sudbina ko mog pokojnog oca. Brzo se izvrtilo sve
to �to sam dosad proguro i potonuo sam u kovidac misli kojem nisam mogao ni�ta, kom
se nisam mogao oduprijeti.
Probudio me taj el-Razi i bili smo u drugom prostoru. �utio je, a njegove o�i su
govorile umjesto njega.
***
Bilo je u tvr�avi Mutsalve�e jedno mjesto kojem nisam znao svrhu. Navikao sam da
svemu dajem ulogu te da i svoj nutarnji prostor mjerim prema vanjskom. Sve je
moralo imati jednak i lako �idjiv, obi�an razlog!
Bila je to prostorija u obliku stoga, okrugla i visoka. U njoj niko nije molio. U
njoj se nismo okupljali, a na vrhu je bila otvorena prema nebu. Ko neki okrugli
prozor, nevelik, �to gleda zvijezde. Kojiput se kroz to ne�to gledalo, a kojiput
samo mrak. Kad bi �ovjek gledo cijelu gra�evinu izvana nikako ne bi ni pomislio da
je unutar svega i jedna tako visoka, a opet, kad si unutra, i prostrana prostorija.
Lako se bilo u njoj osje�ati izgubljeno. A sjedne� li ba� u sredinu, zidova nije
bilo, udaljavali su se i od pogleda i od uma. Kad sam prvi put ba� tu sjeo, a bio
sam, sve je oko mene zaplesalo. Bio je to osje�aj poput onog kad kao dijete gleda�,
u nekoj vru�ici, s kreveta i �ini ti se da je do ispod kreveta daleko, daleko i da
ga nikako ne mo�e� nogama dohvatiti.
A opet, u drugom trenutku, takvo dje�je pam�enje skriva u sebi i onaj privid u kom
je mogu�e i stvarno dalek, suprotan zid dohvatiti rukom ako �eli�.
Tako su i obrisi ove prostorije u tvr�avi izmicali oku i umu. Zvali su je tobolac i
u nju te nisu pu�tali bez razloga. Poslije sam saznao da je to jedino mjesto koje
je gra�eno da u njem �ovjek boravi sam.
I taj je tobolac trebalo zaslu�iti.
Prvi su me put tamo poslali kad sam pismenima ispisao rije�: bu�enje, da tamo
sjedim s njom i �utim.
Postupno sam uvi�ao kakvu mo� posjeduje taj tuljac �to bode u nebo, a kakvu silu
mo�e osloboditi iz uzni�tva sam �ovjek ako stane na pravi put.
57
Bajam Ilkullu
Prvo me op�inilo to �to soba koja nije soba pjeva. Sagra�ena da zadr�i i �uva, da
dugo nosi, glas, ona je ljudsko uho spajala s onim �to je zijevalo u samom vrhu, s
onim okruglim prozorom odakle je dopiralo jedino svjedo il' nasrtao jedini mogu�i
mrak.
�ak sam jedno vrijeme sam tobolac zami�ljao i u sebi zvao: uho. Uho je to i slu�alo
i pjevalo. Nekako, zajedno s tim, uvidio sam da to uho izaziva i �uva i ono �to je
glas poslalo na put: misao!
Ej, koje li radosti, koje slasti, za mene, neobuzdanog po�etnika, sjesti usred tog
mraka!
"Nije dobro da si pre�esto tamo!" posramio me jedno jutro el-Razi.
"To je kao kad djetetu da� igra�ku s kojom jo� ne zna �to bi!"
�udio sam se tim rije�ima, a on je dodao: "�ta �e biti s tom igra�kom?" Imao je
obi�aj da postavlja pitanja na koja nije tra�io odgovor.
"Razbi�e je!" odgovorio je sam.
Otad sam druga�ije mislio o tobolcu, o uhu, o onom okruglom otvorenom prozoru �to
ga je jednom potpuno ispunio mjesec koji se smije i umiva. Shvatio sam da svaki
drugi prostor mora imati sve �to i ova neobi�no zami�ljena i spretno izgra�ena
dvorana. Ona ima ulogu da poti�e svojim oblikom, a taj oblik mora �ovjek na�i i u
svim drugim prostorijama tvr�ave Mutsalve�e.
A glavni njen cilj je bio da te uputi u onaj prostor u sebi! U pravom smjeru! I ako
tamo ostane�, svejedno gdje tvoje tijelo boravi!
Za mene, pisalo, koje je naviklo da vitla sabljom i, kad zagusti, da podme�e �tit,
sad vi�e nije bilo dobre obrane od vlastite uobrazlije. Stoga sam se �uvao
pretjerivanja i u tome da mi se du�a di�e ponad tijela u tom kamenom �atoru, u toj
tvr�avi u tvr�avi �to zijeva u nesagledivo i daleko prostranstvo kud je mogla ute�i
jedino misao!
Pustio sam da me tamo �alje pir, a u krilu nosio slova koja oblikuju rije�. Idu�a
je bila: povratak Bogu! Lije�io sam samog sebe pokajanjem i pra�tanjem.
***
Mutsalve�e se nalazila na pola puta prema nebu. Ba�ena na stijenu �to se dizala nad
onim maglama koje rube doline. Nad njom je rasla planina,
58
Zapisi iz harema
ugasli vulkan, �to se �irila sa zapada na istok. �to bi rekli ti Perzijanci: ko
svjetionik bogovima.22
Mogo si lako sletiti s prebijelim krilima na �iroke zidine i re�i: "Ja sam njegov
glasnik!" I oni �to su mi bili blizu pri�ali su da se i sami tako osje�aju: kao da
�ekaju da se svaki tren na Mutsalve�e spusti takva jedna milost, malo posjedi na
travi �to raste iz zidova, kula i mostova, dok ne odlu�i kud �e, pa odleti dalje.
Bli�i su nam bili oblaci nego vode �to teku po zemlji, te vode koje teku nebom.
Bliskiji nam je bio mrak koji rano sti�e, rano se kida, nego sunce koje je, lakog
leta, u �as nestajalo za obzorom, ko da ga nije ni bilo. Bli�a nam je bila ptica
samica nego jato ljudi �to di�e graju svaki put kad omrkne il' osvane, kad se rada
il' kad se mrije. Ko da je to neka iznimka, a ne obi�aj!
I da si htio, nisi se mogo obra�ati drugima, koliko sebi. To se svagdje u �ivotu
doga�a, al' ljudi to ne koriste. Radije mijenjaju �alu za besmislicu, san za drugi,
nego da svoje lice prepoznaju.
Niko mi nije pri�o tko je zdanje digao, nit' tko mu je ime nadjenuo. Mada smo bili
u visini, zima je bila ugodna. Mraz je trajao kratko, a snjegovi se ne pamte. Ljeta
su blaga i vjetrovita, a prolje�e i jesen slatki. Ko da smo se mi vrtili za suncem,
a ne da je ono obilazilo nas!
Na samom po�etku ruka me nije slu�ala. "Nikad ne�u pisati ko otac!" mislio sam. Al'
je el-Razi banuo meni jedno jutro i reko: "Tko ima ruku za jedno, ima i za drugo!"
A mislio je, valjda, na borbenu vje�tinu.
Tu sam njegovu misao dr�ao u glavi, dugo je �uvao i nosio, dok sam se mu�io, dok
sam u�io lako�u pokreta.
Reko je i to: "Sve u �ivotu mora imati lako�u, sve mora te�i samo! I tako to nije
ni�ta drugo nego da ti Alah na uho �ap�e!"
Svud se govori kako napor, na kraju ulo�en trud, ra�a plodom. Al' ja sam svojim
rezultatima bio nezadovoljan. Kad me el-Razi jednom prilikom, istina, neizravno,
pohvalio, bio sam zate�en.
Rekao je: "Odakle ti ovi ukrasi na po�ecima?!"
I jo�: "Ruka fino drhti, vidi se kako krv kroz nju te�e, dok vu�e�. Potez putuje
vo�en �eljom za mirom!"
Te sam ukrase preslikao iz pam�enja, onog djetinjeg dok gleda, zaviruje preko
ramena svog oca koji, nagnut, pi�e.
59
Bajam Ilkullu
El-Razi je to nekako znao i vratio se va�nijem: "Kad iz poteza izvjetri �elja,
osta�e sam mir."
Ispisivao sam, redom, dalje, ispit savjesti, pokajanje samo, pokajanje onog koji
je, dakle, preobra�en. Pisao sam o razmi�ljanju kao istra�ivanju �to ga vodi
unutarnji vid. Pa o meditaciji �to je bila vi�a od promi�ljanja jer promi�ljanje
jest tek tra�enje, a meditirati zna�i na�i, zna�i znati kako.
I pisao sam o Alahovu u�etu za koje sam se i sam pridr�avao u hodu. To mi je u�e
pomagalo da se izdignem iznad svake uobrazilje i da se oslobodim svakog
oklijevanja.
Sje�am se da sam tu dugo stajao u mjestu. I s vje�tinom pisanja i s pridr�avanjem
za to u�e, bez kojeg, neko sam se vrijeme pla�io, nisam znao kako �u!
Poslije sam uspio pobje�i od onog �to nije, onome �to nikada nije prestalo biti. I
vratio se isposni�tvu koje se sastojalo u tome da �ovjek stekne jo� ve�e povjerenje
u svoje bi�e, u svoju du�u. Onaj tko prigrli istinito, ima ve�u mo� da �ini, da ne
bude bacan na sve strane mimo te svoje mo�i.
Znao sam da poslije toga �ovjek ponovo pro�uje, al' se prije tog trebalo buditi,
paze�i na sebe i na sve oko sebe, tako da se dijelim na troje koje nije, u
stvarnom, podijeljeno: na Alaha, na sve �to nisam sam, a �to se zove vanjski
svijet, i na sebe, sputanog u tijelu koje, opet, pripada tom istom vanjskom
svijetu. Bila je potrebna pa�nja i pazio sam!
U to sam doba malo izlazio izvan mjesta gdje sam spavao. Navra�ao je samo el-Razi
da, sad, on meni vime preko ramena i od�uti, pa ode. Zaboravio sam da postoje svi
ti hodnici, a pogotovo sam zaboravio onu svoju djetinju o�aranost tobolcem, visokom
�upljom dvoranom. Molio sam lako, cijelo vrijeme, klanjao se me�u svojim zidovima
koji odavno vi�e nisu bili moji. Mogli su lako biti bilo �iji. Al' su bili jedino
Njegovi!
�ovjeku se u�ini da je zaboravio za�to je ovdje. I ako, uistinu, zaboravi, dobro
je, odmetno se od sablje i privida koju ona sobom, oko struka, nosi. I od odijela
se odmetno. I od imena. Ostane du�a sama nasuprot tijelu, njenom du�maninu!23
U to je doba, negdje, i Mutsalve�e izgubila ime. U toj sam ku�i nau�io da ne
ra�unam vrijeme tako da ono te�e kroz mene, ve� da vidim
60
Zapisi iz harema
sebe sama vo�ena vi�e odozgo nego odozdo, kako, tobo�, klizim kroz bezvremeno, a
zapravo stojim u mjestu, zasa�en, ne mi�em se, samo bljesnem svjedom i utrnem.
Mjesto je to skriveno, nutarnje, rekli bi ljudi: u glavi! A bljesak, sjaj, vezan je
uz predanost koju ti vlastita i Njegova sila zajedno poma�u izgraditi i odaslati.
Slijedilo je, za mene, takvog, bolno isku�enje. Pir me ku�ao zadatkom kom,
izgledalo mi, nisam dorastao. "Okani se �orava posla! Dosta je pisanja!" kao da se
i osmjehnuo ustima, sasvim jednostavno, kad je to reko.
"Kako �u sad?!" pomislio sam, a ovaj je odgovorio: "Pi�i ti Gabri, u sebi i dalje,
al' malko, samo, odmori ruke!" I sad je izgledao tako pitomo i kao da me moli, a ne
nare�uje. Takvom �ovjeku ne mo�e� odbiti. Vidi� da zna �to ti treba.
U prvi mah izgleda: odrekne� li se pisanja, odreko si se svega! Al' reko je el-
Razi, kasnije, kad sam to i sam uvidio: "To je �orsokak!"
I, stvarno je bilo mogu�e vu�i poteze umom i vidjeti sliku �to nastaje, a sve bez
ruku!
Vidjelo se, ubrzo, i to da sam sad vi�e pripao Njemu no sebi i prvi put sam bio
siguran da �u znati �togod zapisati onako kako me tra�e, ako ustreba!
Sljede�e �emu me na� starje�ina uputio izgledalo je jednako pogubno, al', znao sam,
i jedino mogu�e.
"Sad mora� u svijet!" reko je i, opet, izgledao �alostan �to me zadnji put gleda.
"Ja sam ve� u svijetu!" odgovorio sam, a njegove su se cijele o�i i sve lice slatko
nasmijali.
"Onda ti ne�e biti te�ko!" nije prestajao taj njegov osmijeh. Znao sam da ne�e.
Prvo kud sam poslan bilo je mjesto blizu same granice s Perzijom, a utvrda je bila
mala, istina, od kamena, al' se stisla ko pokisla nad nekom rijekom �to je tekla na
istok. Tu je bilo svega sedam ljudi �to su pronosili Njegovu slavu i poruku. Ja im
do�em kao osmi i s njima provedem godinicu, ni sam ne znam kako.24 Sve �to sam tamo
u�inio, kao da je
61
Bajam Ilkullu
pogre�no bilo, kao da je moglo bolje. Al', eto, baci�e me dalje. Na to crno brdo
do�e po mene isti onaj el-Razi, na devi, i nekako usukan. Vidjeli se na njemu prvi
znakovi starosti. Bilo mi je drago �to su ba� njega slali, al' me on odmah ukorio:
"Mogo je biti bilo ko!"
I odvede me u sli�nu utvrdu na nekom otoku kog si mogo prehodati za vrijeme koje je
potrebno da se smota i zadimi kratak duvan.
Ni na otoku nisam dugo ostao. Petorica stanara, vidjelo se, nisu �eljeli gosta.25
Bili su sami sebi dovoljni. Oni su gledali kroz mene, a ja sam vidio ono �to su
skrivali i nismo progovorili ni rije�. Da 1' su se kome �alili ili mi se posre�ilo,
tek, stigo�e po mene dvojica i vrati�e me u mjesto odakle sam i kreno, a zvalo se,
jo� uvijek, tvr�ava Mutsalve�e.
Ostao sam godinu dana uz pira. Pisao ono �to mi ka�e i zapisivao ono �to mi samo
do�e. Bila je to njegova zadnja godina na ovom svijetu.
U to je vrijeme i sam el-Razi pobolijevao, odsutan bio, pa se vra�ao. Od svih
stanovnika poznavao sam samo njega.
Kad smo se od dobrog pira oprostili, dovede el-Razi dvojicu novaka i smjesti ih u
odaje za po�etnike, a na nekom mjestu, meni nepoznatom, odlu�e da �e on preuzeti
ulogu novog pira. Tako je el-Razi izgubio i to ime koje mu je preostalo. Nakon
ne�to vi�e od pola godine njegova stolovanja, pozove me on sebi i objavi svoju
�elju da me po�alje na daleki sjever, u veliki grad. Re�e: "Du�an sam tom �ovjeku.
U�ini mi!"
Ja se spremim na put, dobijem i mla�eg pratioca i pojavim se, nakon svega, kod
pirova sudruga, u gradskoj vrevi. Bio to sitan starac �to se smije�io ispod
ozbiljnog lica. Reko mi: "Ti si taj Al Gabri!" Kad sam potvrdio glavom, on nastavi:
"Ja sam Bakir", okrenuo se i brzo mene i u�enika poveo kroz gu�vu kakvu dotad nismo
poznavali.
"Nikad nisam ni pomislio da �u do�i ba� ovamo", �apnuo mi moj momak dok smo �ekali,
u nekom dvori�tu da nam se Bakir vrati.
"Sve ti je to isto. Sto ve�i grad, ve�a obmana26", rekoh mu i gledo sam negdje u to
sutra, misle�i u kom �u se krevetu probuditi.
Kad se na� doma�in vratio, saznali smo da nas vodi, ni vi�e ni manje nego nekom
velika�u. "To li je to!" pomislio sam: "Taj se �eik el-Razi i sad s nama �ali."
62
Zapisi iz harema
Tad sam slutio, a sada znam da se obistinilo ono �to mi je ranije obe�avo: "Polako,
polako, do�e dan! Baci�e te ve� vi�a sila u vatru! Vjeruj mi, ako nitko, a onda �u
se ja za to pobrinuti!"
Tako postadoh pisar kod vezira umjesto starog pisara.
Zapisi iz harema
Poniznost je drugo ime ljubavi!
sufijska
GIZINE GIZE GIZA
Ahmed Nurudin27 je moj brat. Njemu sve vjerujem. �to mi god ka�e, �ujem. Na �to god
prstom upre, vidim. Pod milim suncem nemam nikog doli njega da me razumije.
Ljudima je te�ko biti sami, pa ipak, pola svijeta je samo ko da tek to od �ivota
i�te. A onoj drugoj polovici se i tako samo �ini da su uz nekog, �ive u uobrazliji.
I samo�a se najvi�e iznutra nosa. Mo�e� biti usred gomile, a da je nit' vidi�, nit'
�uti�.
Ko dijete mislila sam da ljudi ne�to znaju, da jedni od drugih u�e. Al' je znanje
stvar nadnaravna, su�eno je i ne mo�e� ga ste�i svojom voljom.
Ono �to �ovjek mo�e jest tek da se bori sa svojim nestalnim osje�ajima. To me moja
baba odmalena u�ila, pa nisam znala plakati ko druga djeca. Nasilu me podu�avali i
govorili: "Evo vidi�, Gizice, sad bi se svak normalan rasplako!" A ja bi u �udu
gledala, dijelila sebe nadvoje, natroje i dr�ala bi tu pedju �to pu�ta suzu s
lanca. A baba je govorila, na onom svom jeziku �to ga nitko ne razumije: "Ako
pazi�, misao je lako gledati. A ako �u�i� po strani i �eka�, mo�e� ganjati i ono
�to osje�a�."
Ahmed Nurudin i nije i jest uz mene. Ne mogu biti sigurna odakle me doziva. Iz same
daljine ili i iz pro�log. Ali on se javlja i ja ga mogu �uti.
Sve su mi pri�e njegove poznate. Ko da ih ne slu�am prvi put. I ne znam im po�etka.
Ahmed je miran i govori jasno. Misli mu ne vrludaju
Bajam Ilkuu.u
ko meni il' nekom na �ije misli slu�ajno nabasam. Usmjerio je svoju rije� prema
meni i ona me i sti�e. Kao da nikad nisam ni bila bez njega!
Ahmed mi pri�a da negdje vrlo daleko od ljudi postoji i raj. I da on nije na
zemlji. Da se pomi�e i putuje. I na njemu da netko �ivi. Al' ne zauvijek! I taj raj
da ne plovi oko sunaca i kroz duboko crno kru�e�i, ve� da luduje i taj krug
izduljuje. I da se to zove, taj put da ima ime: elipsa!28
E, sad, Ahmed stalno ponavlja tu pri�u, ali je svaki put druga�ije obr�e. Jednom
krene od dubine, od ni�tavila i ugleda zvijezdu koja leti kroz njeg kao kometa. A
drugi put virka s pje��ane obale uvis i jedva dose�e mjesec. Pa s mjeseca premjesti
oko, ka�e on, na sunce. I tko �e znati kako on to ska�e!
Ja samo pratim njegovu pri�u i pred kraj ve� spavam ko da nikad nisam. Drugi put se
pravi da se ni�eg ne sje�a �to mi je prije pri�o i ka�e da je raj smje�ten u
�ovjeku samom, da je d�enet tamo gdje ga ljudi ne vide! Ve�ina ga ljudi, ka�e, za
�ivota ne otkrije.
"Nikad!" ostaje on tvrd, a ja �utim i on ponavlja: "Nikad!"
Kad sam bila dijete, djevoj�ica, u�ila sam bje�ati od ljudi! Od njihovih bjesova i
tuga pregolemih, takvih da ih sami ne mogu nositi, od njihovih zanosa. Pomagala mi
baba koja je do�la izdaleka i koja je odbijala da govori njihov jezik. Mnogi su
mislili da ga ne poznaje, a ja sam znala da to nije istina.
Ja sam htjela biti kao ona.
Sad kad nje vi�e, ovdje, na ovom svijetu nema, malo mi je te�e uhvatiti njenu
misao, al' mogu!
Njena je bila i ta: da je svejedno gdje sudbina �ovjeka baci, da je va�no samo to
kako se on do�eka i kako dalje pliva. Da 1' ko ma�ka, da 1' ko ptica, riba, da 1'
ko obi�an smrtnik.
"Koje god isku�enje ti Alah po�alje", govorila mi pred spavanje, "bitno je samo
jedno!" Ja bi �ekala u ti�ini, �mire�i bi �ekala, a ona bi nastavljala: "Bitno je
kako �e� ti na to isku�enje odgovoriti!"
"Va�no je ne vra�ati bjesovima. Va�no je ne nositi tugu sobom ni za stol ni u
krevet!" I ja sam sebe prala, pred spavanje, od sveg danjeg. Nau�ila sam da ne
unosim u san. I bez toga su snovi krcati �eljama i strahovima da se te �elje ne�e
ispuniti.
66
Zapisi iz harema
"�ovjek je rob �elja!" po�injao je i moj brat Ahmed Nurudin kojiput pri�ad sa mnom
upravo s tom babinom pri�om.
"Budi sretna �to postoji�", nastavio bi. A ja mu vra�ala: "To si mi i u pro�lom
�ivotu pri�o!" A on bi se iznenadio i pito: "Kako zna�?"
A ja sam mu odgovarala: "Znam, jer nisam ni suzu dosad pustila da mi pogled
zastire!" I imala sam jasnu sliku kako se onaj �to me pou�ava �udi vi�e od mene
koja u�im!29
Eto, mogu odmah dodati bar jednu svoju tajnu. Recimo onu o hodanju. Jo� ko dijete
sam odlu�ila da promijenim svoj hod, ne bi li vidjela ho�e li se oni oko mene
promijeniti. Vje�bala sam dugo, al' uporno i na kraju se navikla, bilo mi slatko
�epuckati, jednu nogu malko vu�i za drugom. Tako bih postizala ono �to druga djeca
nisu mogla, o �emu nisu ni sanjala.
Vodali su me kod raznih travara i vidara koji su se snebivali i samo ramenima
slijegali, sve dok me nisu doveli u neko selo izvan grada, na samoj obali �to gleda
prostrte otoke. Tamo je bio neki starac koji je tako izgledao, odmah sam
prepoznala, samo zato �to se skrio u svoju kosu i bradu. A u stvarnosti bio je mlad
ostario, povuko se od svijeta na taj vidikovac nad morem.
"Pustite nas same!" reko je �ovjek i oni koji su me doveli vratili se u selo, a ja
sjela kraj njega i gledam, s te visine, rijeke u moru koje vjetar mrsi. Njemu je,
znala sam, bilo sve jasno i samo me pita: "Ajd', ostani sa mnom!"
Meni �ao, ve� tad! �ta sam mogla imati: sedam, osam ljeta i svu tvrdoglavost da ne
pri�am ni s kim. I, ka�em, �ao mi jer je to, isto, mogo biti neki rod mom Ahmedu.
Zao mi i �utim. On to vidi pa ka�e: "Sad je prilika i nikad vi�e!" I tad na njegovu
licu pro�itam kako je osto mladac, dje�arac. A o�i je imo koje vide.
"Voli� se igrati kako ti je drago", pomirljivo je �apno. "Al' pazi da ne pretjera�,
tad ti vi�e nitko ne�e mo�i pomo�i!"
"Ni ti?!" lanem ja.
"Ne�u mo�i!"
"Ni Ahmed Nurudin?!" nisam izdr�ala.
"Ni on!" vrati mi on prelako, pa stane: "A tko ti je taj Ahmed? On nije na�?! Nije
odavde?!"
Bajam Iukullu
Ja samo odmahnem glavom da potvrdim da nije. Pa se vratimo valovima i svak prati
neku svoju vijugu na vodi. Pro�e dosta vremena, a on �e: "Vidim da ti uz tvog
Nurudina ja i nisam potreban."
Pa me pita: "Ima� li koga osim te bolesne matere?"
Ja jedva zinem: "Babu!" a on �e: "Dr�' se te tvoje babe jer ti mati ne�e dugo!" I
to je bilo sve. Vratili se po mene i on im ka�e: "Mala je zdrava da zdravija, fala
Alahu, i ne mo�e biti. Ne brinite uzalud. Ako ho�e, sve �e vas ona pretr�ati, ne
bojte se!"
I vi�e me nisu vodali okolo zbog mog hoda, a ni zbog �utnje. Ni zbog �ega. Pa je,
nakon oca koji je, ranije, u nekoj buni na sjeveru izgino, umrla moja mati, a
ostala samo baba. Reko je Ahmed Nurudin: "E, sad si se tek rodila. Sad ti �ivot
po�inje. Sre�a je, u nevolji, da rano staje� na svoje noge i da se mo�e� uzdati u
sebe."
Pitala sam: "Dokle �e sve to trajati?!"
On odgovorio: "Potraja�e, ne brini! A tu smo ti i baba i ja!"
"Sto god bilo, prihvati, oprosti, baci iza le�a i idi dalje!" pomislila sam.
"Sto god bilo!" nasmije�io se Ahmed iz te prevelike daljine.
Kad me bacilo u ruke veziru, prvo �to me razveselilo bila je ku�a nad morem. Odmah
sam se sjetila onog pustinjaka nad otocima i svo sam prvo vrijeme provodila u
prozoru s kojeg se moglo u�iti more. Kad ga �ovjek �ita kao da se s vodenom nemani
pomiri, postane joj prijatelj. Poslije mora �itala sam stanovnike �to su se oko
mene okupili i iskala njihov smije�ak. Smije�ak je onaj prvi �to sva vrata otvara i
ja sam ga vra�ala, izme�u dva sna, nemilice.
Tad je do�lo doba da se na noge do�ekam, ko ma�ka, jer sam tek bila ba�ena. Poslije
�e, tek, trebati plivati, a na kraju letati.
Stoput sam po�alila �to nisam s onim �ovjekom na vidikovcu ostala, al' valjda nije
tako bilo su�eno. Svejedno, dr�ala sam se njegove misli, one da ni u �emu ne
pretjeram. Spa�avalo me to i spa�avala me �utnja. Tko zna gdje bi dosad zavr�ila da
sam lanula ono �to mi je prvo bilo na pameti, ono �to se jasno vidi kad drugi ne
vide!
Ljudi ne vole one koji su druga�iji! Stoga sam, prvo vrijeme, krila od svih svoju
vje�tinu hodanja i �utnje. A da bi to sve pretrpila, u�ila sam ono �to sam ve�
znala: plesati!
68
Zapisi iz harema
Dugo vremena sam se trudila da na �ene, evnuhe i ostale gledam po strani tako da
sam kasno zapazila da i nisu lo�i ljudi. Al' to mi je davalo prednost da nit' volim
nit' mrzim. Kad bi do�lo do nekih nesporazuma, pomago mi moj Ahmed.
S jedanaest sam bila najbolja plesa�ica. Izvodila sam ples tako da opona�am svoju
u�iteljicu. Izgledalo je kao da je uspje�no opona�am, da ple�em po njenim koracima.
Al' je ona znala da ja mogu i ono �to ona ne mo�e. Pazila sam da ne dirnem u njenu
sujetu. I sputavala divlju Gizu koja bi sve tijelo lomila da se poka�e.
Kako sam sutila, �utnja mi bila ljubavnica, mislilo se da ne umijem pjevati. I,
iako je moj glas jo� bio mla�ahan, njime sam znala upravljati, al' ga nisam
otkrivala. �eznula sam da ga negdje, na osami, mogu pustiti. Al' nisam imala
priliku. Tako sam u snovima �esto stajala na onoj litici nad morem i pjevala.
Vjetar su i jeka nosili tu melodiju u daljinu koju ne mo�e�, obi�no, dohvatiti
glasom, a znala sam se buditi u strahu �to ga ponekad ne �ujem jer su ga pojeli
valovi, grmljavina il' tko zna �ta.
Sve smo se mi zaljubljivale i to odmah. Al' su moje ljubavi ostajale tajne, a
djevoj�urci, uz mene, mu�ile se od �elje da �elju ugase makar i obi�nom nadom, bilo
�im. Dok su se one pokazivale, ja se skrivala. Pustila sam kosu da sakrije lice.
Obla�ila sam haljine i dimije koje �e me sakriti, a ne otkriti. Mislili su da sam,
prirodno je to, srame�ljiva. Jedino je Zofija na mene gledala, ona �to nas prva
svemu u�ila, kao na �udnu biljku, neobi�no drvo. Jednom je rekla, dok sam trpila
sve njene zahtjeve, da ne zna ni�ta o meni i da sam ja ptica koja rijetko slije�e
na granu, rijetko se vra�a u gnijezdo. Ja bi se, opet, javila da joj pomognem kad
druge ne bi htjele. I prala sam i vezla i �istila i nosila za njima okolo njihovu
opremu. A kad je trebalo pokazati �ta tko umije, nije me bilo. Mislilo se da sam od
onih upornih, vrijednih, a bez dara, bez posebnog talenta. I moj su ples, druge
djevojke, tuma�ile kao moju upornost.
"Ona vje�ba po cijeli dan i no�!" jednom je rekla jedna koja je i na takvu mene
bila ljubomorna, a sama se nije odvajala od kreveta i ogledalca, od slatkog.
Ahmed Nurudin je jednom rekao: "Ako �ensko ho�e da je slatko, bje�' od slatkog!"
Znao je on, ko kakva D�emila, sve o hrani i pripremanju
Bajam Ilkullu
jela, kao da je rod nekom Perzijancu, il' kome, tamo, jo� dalje, na istoku, a ne
meni. Od te sam D�emile, u�ila o kuhanju, o �ajevima i o �enama. Ove druge nisu
slutile ono �to sam ja o njoj otkrila. Ona je bila dobar poznavalac nas mladih
�enica i na�ih nestalnih i divljih srca. Mogla je pogoditi kad �e se koja
rasplakati i za ne�im pro�lim tugovati. Mogla je vidjeti na licu kad je koja
zaljubljena i znala u kog. I nisam se �udila �to je, onda, lako proricala �ta �e s
kojom biti za godinu il' dvije. Rekla bi za jednu Nusretu: "Ako tako nastavi,
razboli�e se!" pa se to dogodilo. Za drugu je samo izbacila: "Evo meni pomo�nice!"
I stvarno, curetak nije dugo izdr�ao na�u �kolu, rano je baci�e u kuhinju. A za
Jasminu je predvidjela: "Daleko �e dogurati i gadno zavr�iti!" Pa sam se za nju
stalno bojala, gledaju�i i sama kako zori i kako hrli ususret sre�i �to se krije
tik pred nosom, u budu�em.
D�emila je svakog mogla vidjeti, al' sebe nije. Sebi nije mogla pomo�i.
"I kad bi se moglo, ne bi se vra�ala!" �ula sam je jednom da s nekim divani: "Ovako
mi je sla�e!"
�esto je, ne bivaju�i tog svjesna, koristila ba� izraze koji poti�u apetit: slatko
i ljuto, neslano i gorko. Tako je, njoj, neki curetak bio sladak da si ga mogla
progutati u jednom zalogaju, a druga je mala bila ljutita ko papar. Pa je, opet,
neko od nas bio prost, �to �e re�i nedosoljen, a neka �e za svoj postupak gorko
za�aliti i tako redom. Ko da je svakog �ovjeka D�emila liznula, gricnula, probala
ga ustima dok ga ne skuha do kraja.
I, ne daj ti Bo�e da ne�to od su�a razbije�, a njoj nisi draga. Pamtila bi to
godinama i pla�ila nas: "E, draga moja, zna� li ti koliko vrijedi to �to si
razbila?! Ne�e� to mo�i meni vratiti ni da srebrom vra�a�!" Iz nekog razloga srebro
je kod nje igralo ulogu najfinije mirodije, najfinijeg za�ina. Poslije sam saznala,
ako je istina, da je za srebro prodana.
Cijeli sam se �ivot morala �uvati da ne pokazujem �to u sebi krijem. Morala sam se
polako otkrivati, polako svla�iti sa sebe sve velove, skidati sve maske.
"Tko preko no�i osvane u ljepoti, sav ogoli! Svi ga pokradu! Tkogod pogledom,
tkogod ljubomorom, a poneko i rukom!" reko je toliko puta
70
Zapisi iz harema
spominjan mi brat Ahmed. Treba ljudima dati vremena da se na tebe priviknu i onda
se i ti na njih lak�e svikne�!
"Ne valja na protivnika odmah najlju�im oru�jem koje ima�! Prvo ga zeru ku�aj!
Na�ali se s njim. A ako mo�e� mirno, ti se i pomiri!" bila je neka misao koju sam
nosila i ne sje�am se vi�e odakle.
Tako mi se i danas �ini da dosad nisam zaplesala ba� onako kako umijem, a o
pjevanju da i ne govorim.
***
Od onih �to su se u mene zagledali, pamtim samo dvojicu. Pamtim ih zato �to su
obojica sli�ili na mu�ko koje mo�e doku�iti moje �ensko. Ko da su me oba razumjela.
Ko da su me poznavali, onu stvarnu moju narav koju uporno krijem od ljudi.
Prvi me pro�ito neki fakir doveden nama da nas zabavi pri�om. Umio je, lutaju�i
zemljom, vidjeti na ljudima tko na �ta grize. Pri�alo se da je pro�ito Al Gabrija,
pa ga ovaj uzeo nama da mu se odu�i. A �ula sam i da je to, ustvari, Al Gabrijev
neki drug dok je ovaj jo� bio u nekoj �koli. Taj je lutaju�i prosjak ustvari bio
�ovjek koji se odviko od obi�ne hrane i on je o hrani pri�o druga�ije od svih na
koje sam dotad nai�la. Reko je: "Glavna su hrana dojmovi!" a meni se to odmah
dopalo i izgledalo je kao da ga jedino ja sama slu�am. I dalje je on pri�o o
sva�em, al' se nije previ�e lomio da nas brzice u bilo �to uvjeri. Kad je mla�arija
vidjela da se taj ne�e raspoloviti nadvoje, da ne�e sko�iti sa stijene u more, ko
�to je tvrdio jedan evnuh, i da nema zmiju u njedrima, zanimanje za njega je
splasnulo, svi su se kojekuda razi�li i razbje�ali. Ostalo je nas svega nekoliko
koje je zanimalo kako on to mo�e u pogled zaviriti ili kako na�e �elje �ita.
Nije htio re�i kako mu je ime. Rekoh, ni jesti nije htio. Srkno je malo i iznenadio
me: "Gdje bi ja mogo malo prile�i?!" Valjda je bio umoran od puta. Ja sam otr�ala
do D�emile da je o tom pitam i kad sam se vratila onaj na� gost drijema, sjede�i,
sam, napu�ten od svih. �im sam mu pri�la, vidim da me dobro vidi i da se vratio
odnekud, kao ja od mog brata Ahmeda, reklo bi se.
# '
Bajam Ilkullu
Osto je kod nas tri dana. Dali mu da spava odmah kod kapije, s evnusima stra�arima.
I ve� prvi, drugi dan svi su ga, i ne znaju�i za�to, zavolili. Nutkali ga, vodali
okolo i zapitkivali. On je svakom imo �to za re�i, za svakog je nalazio i vrijeme i
rije�. Ukratko, mi se zauzeli da ostane dulje kod nas, ali je on moro na put,
mjesto ga nije dr�alo.
Poslije, kad je odlazio, reko je nekom kako se kod nas �ivi u besposlici i kako nam
je samo u�ivancija na pameti. Tad sam ga i srela jer su me bili poslali po bostan.
Prepozno me izdaleka i mahnuo rukom. Pri�o je onom Makajbegu �to je kod nas bio pri
ruci kojem gostu i bio �ovjek Al Gabrijev: "Ova je ljepotica jedino pravo �ensko u
vas. Nitko je ne vidi, a ona sve vidi. Kad bi ti znao �ta ona sve umije i kakvo je
ona �udo, sad bi je, ne daj Bo�e, odmah ugrabio i uteko s njom na kraj svijeta!"
Pa mi se naklonio kad su pri�li i dodao: "Ako je Alah sve nas pravio na svoju sliku
i priliku, nju je najvi�e ko sebe na�inio!" On se pona�o prema Makajbegu kao da
ovaj i �uje i govori, a znalo se da nijedno od to dvoje Makajbeg ne umije.
Ispalo je da je taj bostan bran ba� za njega, da voli to vo�e i sad ho�e samo to da
od nas ponese sobom. Ne znam �to mi bi i ja ka�em: "Ti bi da se vrati� ku�i na taj
otok. Tamo vi�e nema nikog tvog. Al' si se zareko da �e� do kraja ove godine banuti
tamo gdje si nikao."
On se, opet, lagano naklonio i uzeo onaj bostan. Jedan dao Makajbegu, a drugi,
manji, uzeo sebi. I vratio: "Sve je ba� tako kako ka�e�, Giza. Pamti�u te vi�e nego
kakvo rijetko mu�ko. Ja sam se ljudi nagledo, al' ovaki ko ti su rijetki!"
Pa je oti�o ko �to je do�o, neprimjetno i lako. Sve u svemu, ne bi tu nitko drugi,
doli mene, vidio ono �to ja vidim i pamtio ono �to sam ja pamtila. Na�ula sam, kad
su svi na njeg odavno zaboravili, da je, izdaleka, pito za mene. Pito je tog Al
Gabrija. Al Gabri pito D�emilu. D�emila meni pre�utila, a ja sam znala �im me to
jutro gledala i po meni tra�ila da je to vijest i to vijest od onoga �to mi je za
oko zapeo. Mala je Grkinjica Hela bila ta koja mi je otkrila da je glas fakirov jo�
do nas stizao. Ona je hodala tom opasnom granicom kojom se lako zabasa u ovakvu
�ivotu i mogla je znati poneku tajnu Al Gabrijevu. Molila sam Alaha da joj pomogne
da ne strada! Molila sam, i jo� molim!
72
Zapisi iz harema
Zapravo, mene od samog po�etka bacili da poma�em �eni koju svi zovu D�enana Reza. A
mi, �enskadija, na po�etku ginemo za tim �ta D�enana radi, al' se, jednako tako,
rijetko tko usu�uje da joj poma�e, da u�i.
D�enana je bila, i jo� je, jedna od ponajboljih kroja�ka u ovom kraju. Bila je
majstor od svile i kadife. A pogotovo je znala sa starim krojevima. Umjela je
na�initi ono �eg se ljudi vi�e i ne sje�aju, �to su svi pozaboravljali. Reko je
jednom Al Gabri, �ula sam na svoje u�i: "Ona ti udjene gdje drugi nit' vidi nit'
mo�e!"
Ko da je okom krojila, kojiput i nije tra�ila od nas da se skidamo il' da nam mjeru
uzima. Kog jednom omjeri, pamti ga zauvijek.
I poga�ala je �ta se kom svi�a. S bojama �uda radila. Znala je bolje od �ena koje
�e kojoj pristajati i za koju priliku.
E, njoj sam pomagala, uporna ko mazga. Pazila sam da se bar jednom, u tjedan dana,
do krvi bocnem iglom, ne bi li se ona okrenula meni i pokazivala mi i ono, �to
mo�da, i nije naumila. A volila je pou�iti i pokazati. Nije dr�ala samo za se. Ono
�to sam najvolila u nje gledati bili su �ipka i vez. Ta je �ena s koncem bila
strpljivija no s �ovjekom i neki si njen miljei� mogo i veziru na poklon nositi.
Meni je, tako, dopala maramica �iji je porub ona �ipkaju�i ukrasila. �uvala sam je
ko primjer jednostavnosti i ljepote. Ne samo da je sama umjela �ipku izra�ivati ve�
ju je i skupljala ta �udnovata D�enana Reza. Njena zbirka �ipki nije bila velika
jer je pola skupljenog poklonila, al' je bila ne�to �to se s ni�im usporediti nije
moglo. Imala je, tamo, takvih haljina i prekriva�a, jastuka i velova da nisi nikako
mogla biti sigurna odakle sti�u, od kojeg su materijala, iz kog su vremena, a
pogotovo, koliko li je mjeseci il' godina utro�eno da se tako ne�to zgotovi.
Kad je trebalo nekog izvu�i iz nevolje, vodili smo ga D�enani da ga ona odjene. I
uredi. Dojam je bio sasvim drugi nego da smo se same kitile i ure�ivale za bilo
koju priliku! Nebo i zemlja!
Te bi njene tkanine krile ono �to se i ne mo�e, a isticale ono �to i nema�!
4* f
Bajam Ilkullu
Trebalo je nekoliko godina da se curetak kog dovedu nama privikne na ovaj red �to
kod nas vlada i jo� toliko da se prave haljine smjeste na pravo �ensko. Da nas i
puste u taj svijet, u kom caruje tobo�nje obilje, vi�e se ne bi mogle priviknuti na
neki drugi na�in �ivota.
Mene je D�enana Reza volila jer sam dobro nosila ono �to je ona �ila, a jo� vi�e
jer sam u tome i plesala. Malo-pomalo, jer u po�etku nisam bila sigurna da �u to i
voljeti i umjeti, sticala sam i sama neko iskustvo s bojom i materijalom. Po�ela
sam i sama ginuti za nekom �arom donesenom iz �ar�ije, s brdovitih ulica na kojima
je stotine du�ana.
I volila me jer sam u radu na kakvom jastu�ku bila uporna i bdjela nad njim do
kraja. Ostale smo, uskoro, kod na�e D�enane samo nas dvije da joj poma�emo. Hirija
i ja. I imala je Hira mnoge darove medu kojima je bila raspeta. Umjela je s travama
ko D�emila, i to mi se dopalo. A, eto, znala je i iglom i koncem. I, �to je
najva�nije, imala je ljubavi i samilosti prema ljudima. A, s druge strane, mogla je
krotiti svoju vrelu krv bolje no sav ovaj ludi �enski svijet.
#**
i Drugi mu�ki koji je stanovo u mojim snovima bio je Abu Musa. Abu /Teralevi ibn
Nusrat Tefasi Musalim. To sam ime znala jedino ja i, opet, spominjala se u svojoj
glavi njega kao Abu Muse, samo ja. Samo ga je svijetli vezir znao pod tim imenom i
niko od ovog na�eg svijeta koji nam se nametno ovako nestalnima i krmeljivima.
Sreli smo se Abu Musa i ja devet puta. Svaki put na drugom mjestu, a samo jednom u
samoj ku�i.
"Tu smo, ne�emo daleko!" reko je.
"Ve� smo predaleko", govorila sam s njim i pratila to �to mi Ahmed brat Nurudin
�ap�e. Trebalo mi je dvaput vi�e vremena da ih obojicu saslu�am i to je bilo taman
pravo vrijeme koje je moralo pro�i da bi ovaj, pokraj mene, odvratio svojim ustima
jer je znao da je strpljenje put do istine i da je uvijek bolja �utnja no besjeda.
Triput smo, na po�etku, samo bili blizu. Triput ku�ali da vidimo �ta �e biti i
triput bili ludi ko i svi ljudi �to mriju svaki put kad ih Alah sjedini. A medu tim
susretima vrijeme je letilo ko oblak i zgusla se, vidim, ta njegova slatka i ova
moja hirovita �elja.
74
Zapisi iz harema
I, evo, sad �ekamo, oboje, da nam opet okopni strpljenje i da se pogubimo u snu
kako bi nas bacilo jedno drugom u susret, taj tijesan koji ne nosi olak�anje.
Nevolja je bila i u tome �to sam ja njegove re�enice, mada sam ih unaprijed znala,
jedva �ekala i �to su me ubadale ko pleta�e igle u prava mjesta, a on je moje
rije�i, koje sam dugo skupljala i �uvala, pamtila, pa ih njemu, kroz o�i i usta
darivala, vra�ao ve� ispisane na malim papiri�ima i smije�io se kao da je uvijek
korak preda mnom.
Nisam mu odavala da �ekam ve� poznate pri�e i da pamtim ba� tog pjesnika kojeg �e
on sobom tu ve�er dovesti! Voljela sam ga vi�ati sretna.
Prvi put je pri�o o Godini Slona i Proroku. Drugi put o silnoj borbi klanova, a
tre�i put o osvajanju Bizanta i kako smo zemlju prigrabili, al' s njom i obi�aje, s
njom i njenu ljepotu, njenu mudrost.
Poslije tri susreta znala sam gdje ga je sablja reznula i kuda mu je kur�um proso.
I vidjela sam kako mu je te�ko �to smo blizu, a opet, drago. Vidjela sam mu i nokte
i znala da mu sporost nije u krvi. Zelja je njegova bila zaba�ena negdje gdje se
te�ko �ita, al' je njena prijetnja iz te zasjede bila zastra�uju�a. Bilo je prvi
put da sam srela pravog isku�enika. Znala sam da je proso put poniznosti. I znala
da za njeg vrijeme nema nikakva zna�aja. I znala da za tog posve�enika prostor igra
malu ulogu. On je onaj koji je mogao putovati kud voli. Znala sam da je, kako je on
govorio, �ovjek u svom uobi�ajenom stanju dijelom �ivotinja, a dijelom duh,
nepotpun!
To �to je Abu Musa, na ovom svijetu, moro biti, bio je samo odraz ljepote tog
svijeta, bio je samo dio predivne slike koju je Alah zamislio i ostvario. Svi koji
tu ljepotu ne vide, imaju zastrte o�i te sve dok ne progledaju ru�ne slike slikaju
cio vanjski svijet.
"Sljubiti se bez no�i i sljubiti bez dana!" reko je Rumi, pjesnik i nije
pogrije�io.30 Bez ljubavi �ovjek mo�e biti samo sjenka. Bez ljubavi prema svakom i
svemu. Bez ljubavi prema Jedinom.
***
Vje�bala sam ko curetak taj sitan hod. Pazila sam kako �u nogom stupiti i da bi to
uspjela, mislila sam. Nije noga srljala sama od sebe, ja
Bajam Ilkullu
sam je vodila. U�ila sam hodanje tako �to sam u noge gledala, pa �ak i u ogledalu,
negdje u staklu gdje je postojao odraz. I iz tog stalnog gledanja, iz te pa�nje
rado se, pomalo, moj ples. Nije nasto odjednom, ni sam od sebe. Nakon nekog
vremena, ne sje�am se vi�e kada, noge su mogle, stopala su plesala sama, a kad bi
to po�eljela, preuzimala bi, u trenu kontrolu glava koja vidi i kad ne gleda.
Zapravo, najbolje sam mogla nadzirao no�ice �mire�i. Tako bi se vrtila oko sebe do
iznemoglosti, ple�u�i, ne sapli�u�i se i ne padaju�i. I kad bi sebe pustila, kad bi
si to dopustila, kad bi zaboravila gdje sam, a to nije bilo lako, �inilo se ko da
letim. U' bar lebdim, jedva vidljivo, nad zemljom.
Moje mame mama odrasla je na otocima uz Afriku i bila k�er seoskog �udaka koji je
mislio da razgovara s du�ama mrtvih. Tamo se sunce pije, a samo ki�a te pere kad
do�e i ako do�e. Voda je more. I nema la�i. Sla�e� li, mrtav si. Ne mo�e� re�i:
"Ki�a je!" i piti, a nje nema! Ne mo�e� kazati: "Sita sam!" kad nisi! Ne mo�e�
re�i: "Sretna sam!" a da to dugo traje. I samo da bi to drugi znali. To je naopako.
Sre�u dr�i u sebi ko tajnu. I na kraju: ne smije� ni pomisliti da voli�, ako nisi
spremna podnijeti �rtvu.
Kad se moj djed iskrcao s la�e na ju�nom otoku, kupio je moju balj>u, k�er onog
samotnjaka, u bescjenje! Izgledao mu tamnoputi starac slaba�no i smije�no. Ko da �e
se svaki �as sru�iti, a tamo, taj, samo virka, po oblacima, nikako da spusti nos na
do�ljaka.
Ko da je djed kupio babu iz sa�aljenja, da je otme neima�tini, iz samilosti. I nije
znao kud �e sad s tim mr�avim djevoj�urkom �ije su sisice tek govorile da je
�ensko, a ne mu�ko.
I tek �to je isplovio, a do�u po njega mornari i vuku ga do palube. Vi�u, �ude se,
galame. On spazi na obali, na pijesku, ve� malen vatren krug. Sunce samo �to nije
iza�lo. Mutno se nazirala grupica seljaka koji �u�e i udaraju bati�ima po deblima,
a nad tom vatricom lebdio je, jedva se sad vidjelo, ra�irenih ruku i skupljenih
nogu, onaj �to mu je prodao k�er. I mogo si se zakleti da se taj smije�i! I taj se
smije�ak osje�ao i s velike daljine kad je onaj �to je sebi kupio �enu, a da to
nije znao, ostao zakovan za durbin i sve dok sunce, �to se diglo nad otokom, nije
zasmetalo da se i dalje u smije�ak gleda.
76
i#' r-
Bajam Ilkullu
Predve�e, istog dana, upali su u gadnu oluju, zalutali i izgubili jedro. Tad se,
opet, djed sjedo da pod palubom voze i tu malu, pa je pozvao da je dovedu. Ona je
do�la nekako ra��upana, kakvu nije pamdo, i sva u modricama kao da se s nekim
tukla. A onaj �to je razgovor prevodio odmah mu je rekao kako imaju za �ivot
zahvaliti istom domorodcu koji je prodao svoju k�er i koji je, tako, na nju i
izdaleka pazio.
"Ina�e bi stradali da je nismo uzeli?!" pito je djed.
"Stradali bi!" potvrdio je onaj �to je oto�ki jezik tek natucao.
"I �to jo� ka�e?!" zanimalo je tog mog djeda.
"Ka�e da �e� ti biti otac njene k�eri i da �e� more zbog nje ostaviti!"
Tad se djed grohotom nasmijao, ali je, svejedno, poslije, dok je pustio malu da
pred njim jede, bacao pogled na nju i pitao se koji ga je udes natjerao da je vodi
sa sobom. Kad se najela, rekla je jo� ne�to, a on opet pozove po momka koji je umio
razumjeti njezine rije�i.
"Ka�e da te njen otac, kad si stigao, prepoznao!"
"Prepoznao?!" zamislio se djed s la�e.
"Da, ka�e ona, ba� prepoznao!" ponovio je momak.
Tako je moja baba dovedena ovdje na sjever te je stvarno rodila k�er koja je,
poslije, rodila mene! A onaj moj djed, �to nije vjerovao u ono �to je o�ito,
ostavio, ipak, morske valove. I kako, ni u ono, �to se kopnom �ita, nije povjerenja
imo, umre.
Rasla sam uz mater i babu koja nije htjela govoriti ovaj nov i nepoznat jezik, nego
je usta prevrtala na onaj svoj mek na�in, kao da te ljubi. I rije�i su �u�kale,
topile se i brzale da nestanu il' dugo je�ale, otegnute, u u�ima ko u kakvom
labirintu. Tako me baba u�ila, rekli smo, svemu onom gdje stvarno i ne trebaju
rije�i. Gurkala me da gledam s onu stranu pogleda, da nju�im miris kad se i ne
pojavi, il' da vidim na daleko.
"Ke lele, ke lele?!" vikala bi. A ja bi stvarno, u toj daljini, vidjela njenog oca,
jo� �ivahnog, uz vatru, na pje��anoj obali, kako je �eka da se vrati.
"Vidi� Li, vidi� li?!" pitala je moja topla baba i ja bi klimnula glavom, a ona bi
na to, od radosti, pustila ono �to je meni branila: suzu.
"Ieke lele! Vidim!" spu�tala sam nos s neba na zemlju.
Babu su zvali Giza. Meni su neko drugo ime dali, ali, kad sam napokon progovorila,
prvo je bilo: "Ja se zovem Giza! Ieke Giza!!!" I nikom nije palo na pamet da to
mijenja.
78
Zapisi iz harema
Kad je mati umrla, shvatila sam kako di�e ovaj svijet u koji sam ba�ena bez svoje
volje i odlu�ila sam da se posvetim tra�enju puta koji vodi naprijed, a i onog koji
vodi unatrag.
Bilo mi te�ko samoj, al' sre�om bila je tu baba Giza i kad se ona jedne zime
razbolila, nije vi�e ni�ta �ula, meni Alah pokloni, premudar, to �to je njoj uzeo!
Javi mi se Ahmed Nurudin!
Tad su me prvi put dali u veliki grad da poma�em u ku�i na�ih ro�aka. Ja pobjegnem
natrag babi, a oni me vrate. Triput sam bje�ala dok nisu shvatili da �e biti te�ko
sa mnom. Molila sam Gizu da mi pomogne, ali je ona, nakon �to je ozdravila, znala
samo ponavljati jedno te isto: "Bi�e kako ti ka�e�, tata!" I to je govorila, prvi
put, na ovom na�em jeziku, tako �isto kao da cijeli �ivot samo njega govori. Tad
sam po�ela, na nagovor brata Ahmeda, tragati za tim rajem u sebi, kako on zgodno
re�e!
�ovjek je ko cvijet, zasa�en u �up. Ne vidi dalje od ruba. Nikud se odade ne mi�e.
Pu�ta korijenje na jednom mjestu i vrti svoje tro�ne latice za suncem. Ako nas
poku�aju presaditi u drugi kr�ag, venemo. I najlak�i miris dopire dalje od pogleda.
Svaka p�ela pozna cijelo nebo, a �ovjek sanjari o tome da ni�ta zna o zemlji iz
koje ni�e il', ne daj Bo�e, o sebi.
E, sad, �to se vi�e pod oblake taj cvijet popne, dalje vidi. On ne leti. Sva se
na�a silina i zalet istope nad korijenjem.
�ovjek vidi ako pobjegne od sebe. A, opet, ne zaboravi na sebe sama. Jer on je sam
materijal po kom se crta staza, po kom se ri�u oblici, nanose boje, koji se raste�e
ne bi li se namaklo s kraja na kraj �elje.
"�ovjek se ne mijenja dok ne stane viriti u se!" reko je Al Gabri.
"A ni tad to nije gotova stvar jer je glavna u �ivotu obmana i pri�in!" dodao je.
Sta god da je mislio, ispada da je ljudski stvor samo sredstvo pomo�u kojeg se �ivo
opipava! Uspavanih ticala!
A ponajbolje gledam oko sebe ako se odri�em. Sveg! I hrane jedne i hrane druge! I
samo ona prva miso miri�e na istinu, istini te�i. Sve �to se, kasnije, strelovito
za njom skotrlja i sunovrati, jest gomila la�i i uobrazlija. To srlja na�a ma�ta da
nam svega i sva�ta podvali.
Tako, sretnem prvi put neku �enicu, neku na�u prido�licu i, ne misle�i, pomislim:
"Luda!"
70
Bajam Ilkullu
II' reknem, ne misle�i �to govorim: "Bolesna!"
II' zinem: "Ode, mrije!"
IP se zapanjim: "Vidi je, ista ja!"
Poslije se, da P za tren, il' za dan, il' za godinu, stvarnost toj misli pribli�i.
Za malu sam se Amilu zaprepastila: "Vidi je koji�na je, a tol'ku silu nosi. Uspje�e
�to god naumi! Ute�e, ako po�eli. Ute�e odavde kad--tad! Samo �eka da se zeru
ogrije i najede, pa da ode!"
Prvo �to sam izbacila za kuharicu D�emilu bilo je: "Gorda i ljutita!" I poslije se
saznalo da ta �to je znala o ustima i o srcu podosta, ima samo jedan bubreg
"Zna, al' ne haje!" dodavo je Ahmed Nurudin. "Ona je samoj sebi centar svijeta i
svih se dvanaest nebesa oko nje vrte."31
Pitala sam Ahmeda i on mi odgovorio: "Prost �ovjek zna za samo tri znoja: onaj od
straha, onaj od strasti i onaj od napora. Al' postoji njih dvanaest, koliko i
planeta u ovom na�em nebeskom vilajetu. Dvanaesti je ko i samo sunce, skriven, i
svak misli da ga zna i vidi, al' on pohodi samo rijetke ljude koji zanos oplode
ljubavlju, a ljubav u�e, sa�imaju i u nju proni�u."
Slu�ala sam i pamtila, a on je nastavio: "I ima dvanaest mirisa �to na nos ulaze,
al' se oni mogu umno�iti s jo� toliko, pa �e ih biti stotinu i �etrdeset, pa jo�
�etiri. I dvanaest vrsta gledanja ima. I jednako toliko dodira. I tolik broj
glasova u ljudskom grlu, samo �ovjek najradije koristi samo tri: kad pla�e, kad se
ljuti ili kad cjeliva! A ruka ljudska il' tu�e, il' miluje, ili je nema, sva
utrnula i klonula. Ruka rijetko pokazuje sobom samom i�ta pametno, doli na�e
nutrine mali dio. Lijeva odaje namjeru, a desni dlan nosi strpljenje. Lijevo oko
razumije, a desno mu je tek givikt na kantaru. Lijevom se nogom kre�e, kad se
shvati istina, u dobrom smjeru, a desna srlja u gnjevu i brzini. Jedna je strana
maj�ina, a druga o�eva."
Sva�ta mi je pri�o Ahmed Nurudin, dok mi jednog dana nije odao i to da mi je brat.
Uistinu, nije to on spomeno, ve� sam sama shvatila iz njegove pri�e. Ja navaljivala
i navaljivala, a on uporno odbijao. Sve dok jednom nije reko: "Eto me sjedim na
obali, zatrpan sitnim pijeskom. Sunce je za�lo, al' je pijesak jo� topao i grije mi
noge." Slu�ala sam dalje, kako opisuje
80
Zapisi iz harema
more. Kakvi su sve valovi i da 1' dopiru do njega. I opisuje oblake kako se
skupljaju nad njim. I opisuje cio otok. I opisuje palme kako padaju u valove. I
opisuje sol iz oka. I kako crta sve, al' ljudima ni traga.
"Pa ima li koga tamo, osim tebe?!" nisam izdr�ala.
"Ima!"
"Koga?" pitala sam i dugo �ekala. "Ima li ikog �ivog?!"
"Ima moj djed!" reko je napokon.
"I...!!!" pitala sam nestrpljiva!
"I... on me u�io svemu!"
"Cime se bavi taj tvoj djed?" pitam. "Je li �iv?!"
"Jest, jest, leti nad morem, eto, �ime se bavi, sad sve zna�!"
"I �eka da mu se vrati k�er koju je dao niza�ta!"
"Da", reko je i kao da je prekr�io neki zavjet �utnje, osjetio se kroz taj dalek
prostor teret. Dugo poslije toga, Ahmed nije htio pri�ati sa mnom. Nisam se bojala
da �e to biti zauvijek jer sam ja njega mogla �uti i dok �uti. Mogla sam slu�ati tu
njegovu ti�inu.
81
Zapisi iz harema
Du�a zaljubljenog �ovjeka ^ivi u tu�em tijelu.
Ruihab32
�UVAR
Vezir ko vezir. Ljudi misle da je on druga�iji od drugih. A i on samo �ovjek!
Na tog se �ovjeka trebalo privi�i. Proboravi� s njim sedam dana i zna� �ta te �eka.
Zadatak mi je bio da do�em kad me pozove. Da slu�am �ta govori. Da �udm. I da �inim
�ta tra�i.
Samo kojiput trebalo je �togod i zapisad. U ve�ini slu�ajeva, trebalo je slu�ad ga.
Vezir je bio �ovjek koji je tra�io tu�i savjet, ne pitaju�i ga. I, mada je on
mislio da mu ga ja dajem, ja mu savjeta, ni jednom, nisam dao. �uvao sam se toga,
ne zbog njega, ve� zbog sebe.
I... pisao sam tek na po�etku. Pa bi to, poslije, ispravljao, da se misao lak�e
dohvati, a moj bi momak sve prepisivao. Koji bi se put i sam vezir dozvao pameti,
nek' mi Alah takvu misao oprosti, pa bi mi dobacio: "Vidi, vidi, pa ti samo
ponavlja� ono �to sam ja ve� reko!"
Kad bi ja na to od�utio, �to mi je i bila prva uloga, on bi nastojao svoju �alu
ubla�iti. Al', to uistinu i nije bila �ala. Ja sam samo vrtio i prevrtao ono �to je
ve� bilo re�eno, al' njegovim ustima.
Poslije nekog vremena i nije vi�e slao po mene, nau�io je da ne pi�em ve� samo da
ga slu�am. II' bi nabacio: "�alji mi momka, treba�e ne�to i zapisati!"
Kao da je bilo dovoljno da malo posjedimo zajedno ne bi li on lak�e donio neku
odluku. Poslije skoro godinu dana, reko je: "Sad, kad se
Bajam Ii-kullu
znamo, mo�e� izre�i i onu drugu misao �ta je krije� pod jezikom, a koja nikad ne
ugleda svjedo dana!"
Bio sam prisiljen da taj prijedlog isperem smije�kom, da ga tako iznenadim i
skrenem mu misli s nutarnjeg na povr�no.
Bistar �ovjek. Od�utio na pravom mjestu, a on mi jednako vratio: glasno se
nasmijao, prolaze�i onim o�ima kroz sveg mene, kroz sve �to sam imo i skrivo.
Prije nego �to me taj dan otpustio, dodao: "Nisi ti za ovaj posao. Moje te rije�i
slabo ku�aju! Smisli�emo za tebe ne�to drugo!"
Otad je sve �to je trebalo pisao moj momak, a mene je vezir zvao kad je trebalo
izlaziti me�u ljude, u kakve goste. Tad bi od mene, kad sve pro�e, tra�io da ka�em
ono �to ne mislim, ve� ono �ta ljudi obi�no misle u sli�nim situacijama. Jer, ve�
odavno nisam s ljudima sli�ne misli dijelio. Al', plemenitog je vezira veselilo da
me tako ispituje i sili me da se vra�am ovom svijetu.
"Sto bi sad jedan ratnik �inio?" tra�io je.
"Kog bi sad za sve trebalo kriviti?!" smijuljio se.
"Tko je od njih dvojice u pravu?" zanimalo ga.
Mada nisam to �elio, postadosmo nas dvojica prijatelji. Ili je, bar, vezir to
mislio. A, kad se to dogodi, me�u ljudima zine provalija kojoj se ne vidi dna.
Kad sam, napokon, nakon svega, doveden ovdje gdje sam i sad, krenulo je neko
mirisno prolje�e. Osje�ao sam jak miris toga �to nailazi, �to se krije iza brda dok
zima jo� nije utekla. A s tim �ovjek vidi svu �irinu svijeta, sve nepregledno, svu
nedoku�ivu daljinu. U tom osje�aju krije se i vizija budu�nosti koja samo �to nije
nasrnula na nas. Studen tu�e u le�a, a lice je ve� grijano suncem koje �e tek
izroniti kroz zatvorene oblake.
A pribli�avanje topline posebno se osje�alo u mjestu koje sam otkrio da postoji u
mom novom kona�i�tu: u vrtu! Pomislio sam: "Njegov vrt", al' sam odmah shvatio da
ovaj za njeg skoro i ne zna da postoji. Istina, slao je, skupljo to mirisno
�arenilo sa svih strana, al' ga nije sam rukom sadio. �inilo mi se i kad pro�e tuda
ne vidi!
84
Zapisi iz harema
U tom je carstvu �to se na litici zeleni ve� carevalo prolje�e. Do�lo preko no�i. A
odozdo ga podupiralo uvijek mlado i novo more.
Osje�ao sam poglede na sebi kad bi se, kao kri�om, povla�io me�u grmove i lijehe.
Stoga sam navra�ao tamo �e��e no�u no danju. Odade se, nad morem, moglo sagledati
ono �to je u obi�nom �ivotu nesagledivo. Kao �to su mirisi, svojom snagom uspomena,
kad te opkole, vukli u pro�lost, tako je predubok obzor mamio u budu�e.
Neobi�no mjesto!
Sve ostalo �to sam tu zatekao bilo mi poznato. �ene se ni po �emu nisu razlikovale
od mu�kog svijeta. �ak su bile ja�e! Lak�e su trpile ono �to im je odozgo i iznutra
slano da ih ku�a. Jedino evnuhe nisam dosad vi�o. Al' i oni su bili samo ljudska
bi�a, krhka i lomna. Predstavili su mi glavnog evnuha, ve� ostarjelog, koji se
jedva kretao. Ka�u, on je znao tajne unutar na�ih zidova.
Imo je svijede, skoro bijele o�i, iza kojih se krilo plavo. Boje onog jutarnjeg
neba nad Bosporom, a tamnoput. I bio vje�t u mirenju svojih ljudi. Evnuhe je bilo
te�e skupa dr�ati nego bilo koga. Zato ih je njihov Zekerija slao na razna mjesta i
vodio ra�una da se �to manje susre�u.
Tako se zvao stari gospodar njihovih tjeskoba: Zekerija Tamir.33
Ovdje je vladao obi�aj da se prido�lica pita: "Odakle si?!" Al' mene Zekerija nije
ni�ta pito, samo je reko, zapinju�i, i te�ko di�u�i na usta: "Mene su, vam, moj
efendija, doveli s pola puta od Egipta. To je sve... �to znam!"
I: "Uistinu, doneso�e me, ro�enog prerano. Jedan mi �ovjek tako spasio ovo �to se
zove �ivot nakon �to mi je mati umrla! Nisam bio ve�i od �lice. Hranio me tkaninom
umo�enom u mlijeko."
Zekerija je gledo malo u do, pa malo �mirio, pa tek onda ravno u va�e o�i. Tako ste
imali dojam da zna �to radi, da vas gleda trijezno. I da zna, povrh svega, �to
govori!
A kad za�uti, mo�e� iz njega klije�tima vu�i! Ni�ta! Sto god mu ka�e�, izgleda kao
da te i ne �uje. U' gleda u zemlju il' �miri.
Kako sam nisam htio pri�ati, taj mi se �ovjek dopao i ispo�etka sam dolazio njemu
da ga pitam za koje�ta, da mi govori. Od njega si mogo �uti uvijek onu drugu
istinu, �to je ljudi oko nas nisu takvu vidjeli, bez obzira koja je bila prava.
Bajam Ilkullu
A i on je meni rado pomago. Imo sam dojam nekog srodstva me�u nama. Jednom je reko:
"Obojica smo se davno odrekli svijeta, ovako, na brzinu pravljenog."
Kad sam presudo, dodao je: "Ti, moj efendija, svojom voljom, a ja nevoljom!"
Dugo je poslije tog ka�ljao i kad sam ga pitao za lijek, on se nasmijao, pa, opet,
jo� gore ka�ljao. Kad se malko smirio, reko je: "Ne zna �ovjek da F mu vi�e smeta
veselje il' tuga!"
I kad bi me god trefio onim presvijetlim o�ima, �itao me ko dijete. S njim sam
nastavljao onu muku koja se zvala: ne la�i!
I tek �to sam se na njeg privikao, on umre. Javili mi u jednu zoru, kad je upravo
po�ela jesen, najavljena upornom ki�om �to ne prestaje danima. Po toj smo ga ki�i i
od�alovali i sahranili. Od�o Zekerija, �ovjek nad ljudima, Alah ga pozvo sebi da mu
olak�a.
Tako ode onaj koji je bio prepun tu�ih pri�a i one sve potonu s njim.
Evnusi su ti koji vide, a nemaju kome re�i. Moja nevolja je bila u tom �to
Zekerijine rije�i nisu mogle zakrpati svo moje neznanje o �enskoj ku�i!
Dugo vremena nisu odredili nasljednika Zekeriji. Kako mu nije bilo ravna, mjesto je
ostalo upra�njeno. Njegov krevet, s pogledom na dvori�te, prazan. Iz njega je,
�ovjek, ako umije, mogo i iz daljine znati tko gdje �uri i �emu se nada.
"Ima �ena koje i nisu samo �ene, a ve�ina mu�karaca, i tako, nisu mu�ko!" reko mi
je Zekerija Tamir kad smo pri�ali o �enama u na�oj ku�i i koliko koja umije
trpjeti.34 On me posebno upozorio na dvije: Hiru i Gizu, kojoj se nitko nije ni
usudio dati drugo ime.
"Te su ti dvije pouzdane", reko je i opet za�mirio kao da ba� njih ba� sad vidi.
"�ta ka�u, u�ini�e!"
I, vidio sam, kasnije, one starije je po�tovao, al' ih, tko zna za�to, nije volio.
Znalo se da nekog ne trpi po tom �to ga rijetko spominje. Stoga se i ne sje�am da
je ikad spomeno Zofiju, onu �to je pou�avala �enskim stvarima, a bome, ni D�emilu,
onu �to nas je sve hranila.
Samo je kojiput isticao: "Ti si sad gospodar svima nama. Ti..." zastao je i
zaka�ljao se kao da ga ta misao posebno mu�i, da je �eli naglasiti,
86
Zapisi iz harema
"...ti mora� donositi odluke. Tebe svak mora slu�ati i nikoga.... nikog vi�e!" Pa
bi digo one istinite o�i na mene. �ovjek se, naprosto, stresao kad bi te on njima
pogledao.
Kad je pri�o o Gizi, kao o �eni �to i nije samo �ensko, dodao bi, kao nerado, al'
bi to redovito �inio: "Ona ti je i mu�ko i �ensko! Ona nije samo jedno!"
A znao sam da pod tim ne misli stavljati pod sumnju njenu �enstvenost. Kad sam tu
plesa�icu i sam upoznao, uvidio sam da je stari evnuh bio u pravu. Kroz te me
garave Gizine o�i gledalo bar dvoje: i ono �to je tu i ono �to je skriveno.
Kako je moje mu�ko bilo, od mene samog, gurnuto u zape�ak, moro sam tra�iti to o
�emu je Zekerija govorio, gledaju�i Gizu. Moro sam tra�iti u njoj �ensko jer je ono
�to je bilo meni pred o�ima bilo ljudsko stvorenje, ljudsko bi�e �to di�e i
treperi, �to i mene samog gleda i va�e.
Moja prisutnost tjerala je Zekeriju da pri�a. Sve je skupljeno on iznosio meni,
�mire�i, i ja bi ga slu�ao, ne prekidaju�i. �esto je, od samoga na�eg prvog
susreta, ponavljao: "�ene se najvratolomnije i najra�e daju same, a mu�karci su oni
koji to ne mogu podnijeti! Mu�ki bje�e od �ena! Oni njih zaklju�avaju kalauzima,
�uvaju u sobama bez svjeda! Tamo im bijelo lice vene! Brane ih u samicama,
tvr�avama i s vojskama! A, pravo re�eno, brane se sami od njihovih snaga, sokova i
ludosti! Jer nitko nije lud ko �ena. Nitko ludost ne�e i stvarno po�initi ko ona!"
Nagla�avao je tu rije�: ona!
I poslije svake te misli malo stajao. �ekao. Kasnije je dodavao: "Mu�ki dr�e do
ideje, a daju �ivot za tijelo! A �ene �uvaju tijelo ko o�i u glavi, a ginu i budu
zavedene mu�kom idejom!"
Bila mu to omiljena tema: �ensko i mu�ko!
I mu�ila ga jo� jedna misao. Kao da je od mene o�ekivao bar neki komentar na kraju
na�eg razgovora, �esto pred spavanje, kad bi nehajno dobacivo: "Sve je u �ivotu ve�
odre�eno."
Ja bi znao �to sad slijedi i zapitkivo: "Je li?!" a on bi �urio da mi to poka�e:
"Zamisli, moj efendija, �ivot ko eksploziju! Ha! I zamisli jo� sebe, moj efendija,
ajd' poku�aj, sebe kao djeli�, mrvu te eksplozije!"
Hl
Bajam Ilkullu
Stao bi i �ekao da ja to zamislim.
"Sve �to Alah kre�e, kre�e iz tog centra! Ama ba� sve, moj u�eni mom�e!"
Kad bi me nazvo momkom, zna�ilo je to da je tugaljiv. Eto, takav je bio i ostao u
mojim sje�anjima glavni evnuh Zekerija Tamir. I ja bi, odlaze�i od njega, ponio tu
misao sobom, kako je sve u �ivotu i te kako i unaprijed odre�eno.
Sahranili smo ga na malom groblju, izvan ku�e, po njegovoj �elji. Neko mu je,
valjda, o tom mjestu pri�ao i njemu se dopalo.
I stvarno, kad sam tamo odlazio, osje�ao bi kako se moja du�a uzdi�e i leti nad
morem. Jer, i to je mjesto bilo nad morem, samo ni�e od nas, tamo prema Bosporu. Ne
znam da 1' su ikog poslije na�eg Zekerije tamo vi�e i sahranjivali. Bilo je to vrlo
staro groblje. I uz njeg neka prozirna �umica gdje sam rado sjedio za posjete
Zekeriji.
Pro�lo je, opet, dosta vremena dok me vezir nije pozvo i reko: "Ti �e� re�i ko �e
biti mjesto Zekerije!" I zateko me!
"Ti ih sad i najbolje zna�. Tvoje je da odlu�i�!" samo me tje�io onaj �to me
pozvao.
I iznenadio me: "Jesi li sretan?" Ja se stresem od neke stare, djetinje misli koja
pla�i ljude: da sve ovisi o sre�i, a ne o Alahu i tebi samom. "Odakle mu sad to?"
pomislio sam.
Al', bio je to samo vezirov na�in da pre�e na drugu pri�u. Ovom prilikom bile su to
nabavke za na�u magazu. Jo� sam u�io kako izgleda ovaj prevelik grad i gdje je u
njem �to smje�teno, gdje se �to nalazi. Volio sam sam tra�iti, a ne da me po njem
vodaju.
***
Nekoliko puta bi okupio kod sebe sve momke, svu slu�in�ad, stra�u, evnuhe,
kuharice, vrdare, konju�are, koga sve ne. Na po�etku, da se upoznamo, a kasnije da
oni upoznaju mene: da im dijelim zadatke.
Neki bi se gurkali preda me, a neki bi se sklanjali u stranu. Poneki su �utili, a
poneki zbunjeni bili. Najmanje su mi bile drage pri�alice. Ve�ina je pokazivala ba�
ono �to su, o sebi, htjeli sakriti.
88
Zapisi iz harema
Trebao sam me�u njima birati. Nerado sam to �inio. Voda moje pratnje zvao se Nazir,
bio visok i mr�av, a s vrata padala mu duga i crna pletenica. On ostao �iv, a brat
mu, bliznac, pogino.
Svi su stajali na nogama, samo je kuharica D�emila sjedila, prete�ka da trpi svoju
te�inu. I imala je neki ugled me�u ljudima. Kako bi mi kog predstavljali, na
D�emilinu se licu pokazivalo �to o tom misli. Uglavnom je gledala preda se, u
vr�kove svojih nogu. Kad bi doveli koga za kog je marila, ona bi dizala te o�i i
upirala ih u mene. Al' i tada bi te�ko bilo znati da li tog prido�log, kog mi vode,
mrzi ili voli.
Nazir bi nabrajo: "Ovo je, vrli efendija, Hilmo konju�ar! Ovo je, vrli efendija,
Semso vrdar! Ovo je, vrli efendija, Camil..." a ja gledao u te o�i D�emiline i
odgonetao.
Kad su mi priveli stra�ara, vidjelo se, vje�tog ratnika, kog su svi zvali Makajbeg,
ja stanem i �ekam �to �e biti. Taj dovedeni �uti i �utim i ja. Pa �e onaj Nazir:
"Vrli efendija, Makajbeg vas nit' �uje, a nit' mo�e govoriti."
U to su se D�emiline o�i digle ravno u moje. Tako sam uzo tog �to ne pri�a za svog,
da ide svuda sa mnom i uza me. Da mi se na�e i kad treba i kad ne treba. I,
pokazalo se da sam bio u pravu.
Ni jednu svoju vrlinu Makaj nije guro drugima pred o�i. On je sad, mjesto Nazira,
hodo sa mnom kud je trebalo. On je dovodio. On je obja�njavo. On je predstavljao
ljude meni. I meni je tako bilo pravo.
Za njega se pri�alo da je sam izvuko iz �enskog bunara, davno, Jasminu nesretnu �to
je u njeg sko�ila, a ostala �iva. Govorila je da je u njeg pala, a ne, onako,
svojom voljom, na glavu. �ivot je Jasmini spasilo neznanje, jer je �enski bunar bio
sad pun, a sad plitak, pa je ona bila samo dobro izudarana, mjesto da gine. Makaj
ju je vadio iz te dubine rukama, sam, bez konopaca, kad su ve� svi izgubili nadu da
�e je ikad izvu�i, a iznutra se �ulo njeno zapomaganje i znali su da je �iva.
Makaj je ugasio po�ar koji je, reko�e mi, jedne no�i, iznenada planuo i ve� gutao
magaze i konju�nice. Spasio konje od smrti. I pritom skoro zaglavio. Vidio sam,
kasnije, kako su mu le�a bila i�arana o�iljcima od te vatre.
On je mogo biti pravo dru�tvo za mene i zato �to sam se samo s njim i mogao
nadmetati u �utnji.35
on
Bajam Ilkullu
Dobro, u onom �to ljudi u sebi lo�e nose, bilo je u tome �to se svak' pla�i onog
�to ne razumije i onog koji je druga�iji od ostalih. Tako su se i Makaja pla�ili i
o njemu pri�e razne raspredali. A tamo, njegov je �ivot, od djeteta, kako ga nama
dovedo�e, pa dosad, bio red trpljenja, pa red rada i red poniznosti. Bio je samouk,
ali je mnoge isku�enike mogo pou�avati! Sobom!
Tko god je u toj okolini, pomislih, imo zrno soli u glavi, mogo si s njim �utke,
samo o�ima.
***
Ipak, posebna pri�a u na�oj ku�i bile su �ene. I koliko god ih �ovjek dijelio na
one stare i one mlade, na one koje su u�ile i one koje su slu�ile, one su bile, u
tom �to ih �ini �enama, sve iste.
Jedina briga bila je i ostala: kako zaluditi mu�ko! Mladice ljepotom, a one druge
na sve ostale na�ine: strpljivo��u, pame�u, uga�anjima...
Naj�e��e mu�ki svijet nije puno dr�ao do �enskih htijenja i osje�aja. A ti su
osje�aji ulazili u tijelo, krhko i lomno, s vodom. �enski je svijet opijao onaj
mu�ki i oni bi se strmoglavo zaljubljivali. Tek kad bi tu vodu pomokrili, pustili
da ode, nestajalo bi svih muka i jada ljubavnog.
Mu�ko ko mu�ko: odmahuje rukom otresito na ne�to �to mu je i te kako va�no, a
poslije zbog tog gubi glavu!
O toj su vodi, u ku�i, brinule �ene. I o onoj koja hrani i o onoj kojom se sapire i
pere sve �to te ti�ti i �to na srcu nosi�. Vodama je ravnao mjesec.36 On je tijelo
plavio. On ga cijedio. On ga muzo. On ga utapao, davio! I krv je ostala samo jedna
od voda. I du�a je, ako je stigne�, vodenasta, nestalna bila.
"Iz mora si nasto, u more �e� se vratiti!" jednom je �apno onaj koji se tamo ve�
vratio, evnuh Zekerija.
Svi su putovi vodeni bili vladari ljudskog tijela. Od usta, kud naj�e��e ulazi, do
kraja svog toka, prekratkog i nestalnog, gdje sve po�inje i zavr�ava.
Bilo je najlak�e vladati mu�kim preko njihovih vodenih tokova. Podoji ih, daj im da
piju, pla�i za njih, smo�i ih trbuhom, popi�aj im se u �izmu i oni su gotovi,
mriju!
90
Zapisi iz harema
�ene su se nadmetale u toj vje�tini! Neke su stvarno i bile vje�te, a neke su samo
umi�ljale da to jesu. Moje je bilo da ih u tome razlikujem. Da odvojim zdravo od
opasnog.
Ljepota je, �enstvenost, a i mu�kost oduvijek bila znak dobrog zdravlja.37 Samo je
budala mislila da je ljepota opasna. A tako su o svim tim ljepoticama govorili. I
posebno o Gizi plesa�ici. Njena je ljepota, ko i svaka, dolazila iznutra, ko �to
sve i dolazi, i prema njoj ljudi nisu bili ravnodu�ni. IF su je voljeli iF zazirali
od nje. Njoj je privla�ila sila s kojom tvoja volja nema nikakve veze.
Kako to nije bila laka igra i nije bila sva od vode i vatre, od smrtnog tijela,
morao sam u�iti i napredovati dosad nepredvi�enom brzinom, ne bi li �itao ono �ta
ona nosi ko kakvu zagonetku. Moja tajna sastojala se u tome da se vinem izvan
tijela i da tako vidim, da tako �ujem, da tako budem blizu, a da ne povrijedim
stroga pravila ku�e, nit' samu Gizu. Da bi to postigao, trebalo je jo� vi�e
odricanja i jo� vi�e bdijenja nad sobom. Trebalo je u sebe viriti vi�e no ikad! I
sve �to krene da unaprijed bude samo �rtva Alahu! Ina�e �e ruka zahvatiti samo u
mrak i prazno, oko ne�e dohva�ati svjeda!38
Negdje u to doba navratio je onaj Bakir �to nas i do�ekao u ovom gradu nad
gradovima i odveo momka �to pi�e za vezira, a kojiput za mene. Momka koji je do�ao
sa mnom vratili �eiku el-Raziju. Po njemu ja i po�aljem neku misao o sebi. I tu no�
sanjam san. U snu sjedi el-Razi u onoj dvorani �to pjeva i zijeva u nebesa i pri�a
mi. Samo mene tamo nema. Ja sam, kobajagi, ovdje, a on tamo i pri�amo. Ka�e el-
Razi, sav ostario, samo mu o�i sijevaju ko nekad sablja: "Zasadi ti lijepo u tom
vrtu drvo!"
Ja odobrim: "Ho�u!"
A on ka�e: "Zna� koje?"
Ja opet: "Znam." I tako smo dugo pri�ali, al' zapamtio sam tek to o sa�enju. Ujutro
pozove me vezir i re�e mi: "Bilo bi dobro kad bi u na�em vrtu rasto cedar!" Ja ga
gledam i �udim se, a on nastavi: "I to sibirski, zna�!" Ja pratim o�ima. I on �e:
"Ka�u da su ti ora��i�i dobri, ba� od tog cedra, tamo daleko, na sjeveru!"39
I zagledo se, vidio sam, u taj ledeni Sibir ko da je bio tamo. Sjetim se jedne
davne rijeke koju smo zaposjedali dok sam bio mlad i gdje sam bio
91
Bajam Ilkullu
ranjen, rijeke koja vijuga kroz daljinu ko zmija i, brza, nosi sve sobom. Al' sam,
pritom, cijelo vrijeme ostao s vezirom i pratio njegovu ti�inu, disanje i njegove
misli koje su lutale nasumce.
"Ba� bi volio drvo", reknem nakon sve �utnje i prenem mog doma�ina koji je sve
manje izlazio u svijet, a sve se vi�e povla�io u sebe.40
"Prestane li �ovjek ratovati sa svijetom, prestane i sa sobom", iznenadi me on i
opet se negdje zagleda, sad mi se �inilo, tu negdje, u svoju skora�nju blizinu.
Istina, vezir vi�e nije vodio vojsku, al' toga nije ni trebalo. Da je htio, mogo je
i izmisliti rat da bi sebi ugodio. Al' sad mu Alah tu milost ne udijeli.
Sve bi �e��e do kasna samo sjedili i �utili. Mo�da �togod pili. Vezir bi moto
duvan. I ja bi mu dodavo ruku da ustane kad bi se dizao da me, umoran, isprati.
Tek, jedne ve�eri kad se razbolila mala Habiba, Grkinjica, odlu�im da glavni me�u
evnusima postane Omar, grdosija, mirne �udi i pouzdan.
Omar je patio od nesanice. Te�ko bi i kasno zaspao i rano se budio.
"Su�ne li mi�, gotovo!" ka�e on: "Nema vi�e sna! Vra�am no�u �to sam du�an, kad
drugi ne vra�aju!"
Svejedno, nisi ga mogo odvratiti od trpeze. Dovoljno je da jabuku ponese�, kad mu
ide� i stavi� na stol. Nema je! O�i bi je njegove ve� grizle ako ne mogu usta.
Vadio bi no�i� i reko kao da pita: "Uze�u ti kri�ku!"
I, makar je bio okretan i brz, s tom svojom te�inom, �alio se na koljena koja je
podvezivo i stalno mazao melemima i pomadama.
"Dao bi carstvo, koje nemam, za kakvu dobru ljekariju!" reko je.
"Protiv nesanice?" pitam ga ja.
"Ne, moj efendija! Za ove noge! Na no�, sam se takvu, svu isjeckanu, ve� privikao."
Provodio je no� u prozoru, �ekaju�i da mu ne�to odvu�e pa�nju od te boli koja trga
u nogama. Imo je, za to, i posebno napravljenu stolicu koja se ljuljala tamo-vamo.
"U stolici nekako lak�e zaspem!" obja�njavo mi je.
On je vidio malu Jasminu kako stoji uz bunar, pa deset puta ide do njegovih usta i
vra�a se. Odma mu je bilo jasno �to �e biti. Al' se ni pomaknuti nije mogo. Tek kad
je pri�la rubu bunara, zagledala se
92
Zapisi iz harema
i sko�ila na noge, bol �to ga je mu�ila popustila je i znao je da �e biti nevolje
jer je bunar prazan. I znao je ko �e je vaditi iz �enskog bunara. Kad je sva strka,
ono prvo iznena�enje, oko Jasmine pro�lo, po�lo je, tek, po Makajbega da je izvu�e.
Ka�e: "Spavo Makajbeg, nisam ga htio buditi!"
A za Habibu, Grkinju, imo razumijevanje.
"Ona je ista ko ja", priznao mi.
"Kako ista?" iznenadim se.
"Pa, ista, nema dobar san!"
"Kako zna�?" sad me zanimalo.
"Ona ti, moj efendija, no�u �eta kroz ba��u, a �esto zaluta i vamo u dvori�te. I
dok �eta ne zna ni za �to! Vidi se." "Misli�, hoda u snu?!" bilo mi je sad jasno.
Omar samo klimne glavom. "Pa je 1' to iko zna?" pitam.
"Zna Azija. Ona i dolazi po nju kad mo�e. Ne�to joj pri�a. Vodi je pod ruku, al'
ova ni�ta ne odgovara. Jednom je ovu i o�amarila da je dozove sebi, vidio sam. Kad
sam pri�o s Azijom, rekla mi da Habiba pati od padavice."41
Pa je poslije dodao: "I zna D�emila."
Za Gizu je samo, nerado, promrmljao: "Ona nije s ovog svijeta! Da sam neka budala,
reko bi: vrad�bine! Al' ovako, bi�e da je to ne�to �to ne razumijem."
"Kako misli�?" zanimalo me.
Pa sam dobio dug i nejasan odgovor, kako mu se �ini da je jedne no�i, vidio nekog
ko je, nasred dvori�ta, sletio s neba. I kad se bolje zagledao, tek probu�en, a ono
Giza!
"Na�a Giza, moj efendija! Sav sam protrno!" i sad se ne�to uzvrpoljio.
"Ba� si siguran u to?!"
"I nisam, efendija... AF, �to ja znam. Zna� kako ti je s mojim snom. I moj je i
nije!"
"Zna�i, mogu�e je da si sanjao?!" pitam.
"Mogu�e je samo jedno", reko je ozbiljan. "Neko je stvarno sletio bez krila, onako,
ko da rukama leti... Mogu�e je da to nije bila na�a Giza, eto!"
93
Baiam Ilkullu
I nije vi�e o tom �elio govoriti. Prvi put sam primijetio da ga ne�to pla�i.
Tako smo dugo pri�ali o svemu i sva�emu. Na kraju me zamolio za pomo�. Da mu onaj
Camil izmasira noge, pred no�. Tako lak�e zaspe. I da donosi vodu, da mu zeru
olak�a. Odobrio sam. I, pitam ga, je 1' jo� netko zna �to on zna, a on odgovara:
"Niko me ne pita, moj efendija, �to �u pri�ati!"
Pa je dodao i iznenadio me: "I tako ovo �to ja znam nije prava istina, nego
pripremljena!"
"Ne bje�im od nje, ako ne moram!" reko je kad sam ga za istinu dopitao.
"I..." rekoh mu: "Je 1' ti �togod pri�o rahmetli Zekerija?!" On potvrdi glavom da
jest, a ja nadodam: "Al' svaka pri�a za po neke u�i?!" a on se nasmije i prihvati
moju rije� o�ima.
U�inilo mi se da ga te noge i ne bole dok smo pri�ali. Bio je dobrodu�an, al' ne i
naivan. Znao je zauzdati jezik. Bez toga bi �ovjek i tako ostao samo papagaj, ona
ptica �to ponavlja. Dar govora, �to mu ga dao Alah, bio bi samo teret koji mrakom,
kao mirisom, samo privla�i komarce i stvara buku.
Bio je Omar pravi nasljednik pokojnog Zekerije, ko da mu je potomak, a ne sudrug.
***
Kao i kod svake promjene, s mojim dolaskom u ku�u, svak je nastojao, svak se borio
da ne�to u�i�ari i za sebe. To se osje�alo na svakom koraku. I stvarao se dojam
lakog nereda, neposlu�nosti i rasapa. Opet, to vrdo�enje, izbijalo je na povr�inu
posebno kod �ena. Svaka je htjela da se dodvori i prika�e druga�ije no ona druga.
To je bilo i prvo po �em sam ih pamtio i razlikovao. Taj dojam govorio je i
otkrivao vi�e no sve ono �to sazna� kasnije, kad osobu, tobo�, upozna�. Sve su
izgledale slade, ljep�e i neobi�nije tih mjeseci.
D�emila, dotad, stroga vladarka, gubila je na te�ini. Njen se polo�aj sastojao u
tom da je niko ne dira. Kad sam se stao raspitivati za tro�kove
94
Zapisi iz harema
ove i tro�kove one, ona mi je nerado podasdrala ra�une i izmotavala se. Nisu to
bile neke kra�e, nije bilo neko rasipanje, neko skrivanje zarade za se, al' je svak
najvolio poslovati sa sebi bliskima i na ve� uhodan na�in.
Riba se donosila od Kanala siromaha, gdje je bila skuplja i svje�a, od nekog Turge,
koji je, pretjeruju, pola Stambola ribom hranio. Povr�e smo, osim na�eg, uzimali,
ka�e D�emila, od ro�aka vezirove �ene. �ita i mirodije se kupovali u Dugoj ulici
Osmanbeja i tamo je glavna kuharica izlazila sama, vozili je nizbrdo i uzbrdo
cijelo prijepodne, a ona bi svaki du�an i svakog gazdu znala po imenu i sa svakim
bi �togod pijuckala, rahaduk grickala.
Ve� bi joj s vrata od magaze vikali i pozdravljali, veselili joj se: "A, aaa, neka,
neka, dobro nam do�li, gospodarice D�emila!"
Imala je ona, tamo izvan kapije, neki drugi �ivot koji je samo ona znala i u njem
u�ivala. Oduzeti joj tu kupovinu, svakih nekoliko dana, znao sam, zna�ilo je
zavaditi se s njom. Pa sam joj to i ostavio. Jednom sam, tek, s njom obi�o taj kraj
i virno u te mirise i boje, licnuo, ku�o zeru od svega. D�emila se topila od
dragosti da mi poka�e i da probam.
"Uzmi, de, zeru, efendija!" nutkala bi me: "Nema u cijeloj �ar�iji ovake boze!"
I ja bi probavo. A ona bi pratila da 1' mi je slatko il' ne.
D�enana Reza bila je �ena drugog kova.42 Sto god joj donese� bilo joj drago. Ona
je, sama, govorila: "Ako i iz ni�eg ne�to ne stvori�, nisi vje�t!" I taj glas je i
pratio njen rad. Mogla je sasvim malom promjenom, prostom oku nevidljivom, stvoriti
drugi dojam o nekom jele�etu, o �alu, o dimijama. I nisi mogo na njenom licu
vidjeti da li joj se dopadaju trake �to su donesene, igle, konci, naprstnjaci.
Ono �to mi se kod nje svidjelo bila je zbirka srebrnih no�ica u kutiji od crnog
oraha. Kad je kutiju otvorila, pomislio sam: "Ove nikad nisu jele nit' pamuk nit'
lan, nisu rezale!"
"Kitajske su", rekla je. "Donijela ih vezirovica nama!"
"Bolje da se koriste neg' da gube sjaj u nekom mraku!" kao da je sama vezirova �ena
ostavila s tom kutijom i tu misao.
A D�enana je dodala, izbjegavaju�i da me gleda u o�i: "Sto se ne koristi, zahr�a i
propada!"
os
Bajam Ilkullu
Dolaskom Omarevim na prvo mjesto, nastojale su se �ene pribli�iti i njemu. Al' Omar
Pabi�avi, kako sam saznao da mu je bilo ime, nije mijenjo svoje pona�anje prema
njima. Osto je isti onaj Omar koji �uti i samo digne ruku ako �togod brani. Pa je
stra�a, pa su ostali evnusi skakali da tu zabranu i izvr�e, bez milosti.
Omar je imo svoje miljenice od ranije. Al' mu se one nisu dodvoravale. Njihov je
odnos bio zasnovan na nevidljivoj ravnote�i postupaka s obje strane. To se najbolje
ogledalo u nevolji. Tek je tad trebalo sapeti svoje strasti i �elje, tek tad
trpiti. Kad se Habiba razbolila, tr�alo se na sve strane, ne bi li se �togod
u�inilo i tek kad se iscrpio sve �ta bi, po redu, trebalo, potego je Omar tu svoju
Aziju da poma�e.
"Da ne bi ko reko: prijateljice su, pa si je zato zvao!" reko Omar.
"I ako krene na krivu stranu, odo ja!" dodavo je i nije da se bojao za sebe, koliko
je dr�o do reda.
Onaj, kojeg je sad jo� te�e bilo na�i, bio je Makaj. Ko da mu je jedini posao bio
da se, po cijeli dan, krije od ljudi. Razumljivo, njega su i tra�ili, a i od njeg
bje�ali. S njim nije bilo razgovora! Kad po bilo �to do�e, nisi ga mogo odgovoriti,
nisi ga mogo zapri�ati. Njega sam slao kad bi tkogod pretjerao. A ljudi su, evnusi
su, �ene su to znale. Nije trebalo poruku ponavljati. A imo je taj �ovjek, ko i
svi, svoje slabosti. Ja otkrijem jednu. Volio je, prije neg' �to svane, nad morem,
na samoj stijeni, gdje je prostor bio uzak i strm, vje�bati sa sabljom. Branio se i
napadao nevidljive neprijatelje tako vje�to da je bilo o�ito kako bi proso svak tko
bi mu stao na put. Al' i to bi razabrao samo onaj tko je i sam takvo �to, u �ivotu,
�inio. Poseban dojam ostavljala je na promatra�a ti�ina u kojoj se bitka vodila. Ko
da se onaj koji vje�ba borio s cijelim morem koje je, ispod stijene, na njeg
nasrtalo, i to najvi�e svojom hukom, svojim bojnim urlikom. Onaj koji se borio,
nije se pla�io takve prijetnje.
Gledo sam ga nekoliko puta kako napada, pa staje i miruje. Al' ne da se odmara.
Tamo iza oblaka koji su strmo na njeg kidisali, pratio je Makaj primicanje novih
�eta i njihov raspored. Kratko, borio se s morem i s nebom, s oblacima.
Zofija, Nadia, Meira, Leila i ostale �to su djecu u�ile, bojale su se da im se ne
ograni�i sloboda kretanja. Zasad, one su mogle po cijelom
96
Zapisi iz harema
konaku, a ako im se odobri, mogle su i izvan kapije. Zato su, razumije se, morali
postojati i valjani razlozi.
Najve�e simpatije i povlastice u�ivala je Zofija. Nju je Zekerija gledo ko k�er, a
Nazir, onaj prije Makaja, u svemu joj uga�o. Pri�alo se: i u onom �to je razumno, a
i u onom �to granice prekora�uje. Ta je sama do�la pred mene i molila: "Nemoj,
nemoj, vrli efendija, vjerovati svijetu! Ja samo �inim sve �to treba ne bi li ta
djeca postala ljudi!"
Pustio sam da sjedi uz mene. Pili smo �aj i gledo sam u dubinu njenih o�iju, u neku
tamo skrivenu tugu. U njene ruke. I kako ravno sjedi, ne mi�e se. Obe�o sam, ni sam
ne znam �to, i pustio je da se lomi sama sa sobom, ko i dosad.
Uglavnom, neko bi pomislio da se moja vrlina sastojala u tome da ni�ta ne mijenjam,
da ni u �to ne diram. I to je izgledalo lako i prosto. Sve dok nisi sjedio tamo
gdje ja sjedim i odade gledo na ku�u i �eljad.
***
Moj prethodnik, na ovom mjestu, u ku�i, onaj kog sam naslijedio zvao se, pisalo je
u knjigama, Abu Teralevi ibn Nusrat Tefasi Musalim. Re�eno mi je da su ga ljudi,
obi�no, zvali Abu Musa.
Kao da je i sam vezir izbjegavo da pri�a o njemu. Ra�uno sam da �e to biti zbog
obzira: da se o onima kojih nema ne govori. Nit' jedno nit' drugo. Ni ru�no, ni
lijepo. Poslije sam uvidio da to veziru samom nije draga pri�a. Kad su ve� pro�li
mjeseci mog boravka ovdje, otkrije mi na� Zekerija, kako re�e, tajnu sa sto lica.
"Pa ti vidi kako �e�!" jo� je dodo.
Biv�eg je nadzornika vezir volio ko brata. Bio mu i desna i lijeva ruka. Bili su
godinama skupa. Vodio ga onaj �to ratuje i u rat sobom. Ovaj drugi vi�e ga o
vanjskom �ivotu svjetovo neg' o na�oj �enskoj ku�i.
I tad je vezir bio u snazi. Zalazio ovamo svaku no�. Smijao se glasno. Provodio
vrijeme s nama. Znao i zapjevati. Ka�u, imao dobar glas.
Na po�etku taj je Abu Musa sve trpio. A bio je on vr�njak veziru po godinama.
Unatrag nekoliko godina, prije no �to su mene bili doveli, nadzornik se razbolio. I
bolest se nije izvana vi�ala. Bila je nosana naokolo
(17
n
Bajam Ilkullu
98
nevidljiva, iznutra, u �ovjeku! Neki ka�u: "Pomjerio pame�u." A drugi: "Kako �e
takav jedan pomjeriti?" Jedni govore: "Zaljubio se pod stare dane." A drugi samo
odmahuju na to rukom. Jedni ka�u: "Dozlogrdilo mu svjetovati, dosadila mu ova
frtutma, bio u�en �ovjek, nadaleko znan", a drugi �ap�u: "Ne�ista posla!" Al', svi
slo�ni u jednom: volilo ga i staro i mlado! Nije bilo tog tko ga nije spominjo, sa
�aljenjem, tko o njemu nije pri�o s razumijevanjem!
"E, tog je u njega vazda bilo, za sve nas!" reko je Zekerija: "Razumijevanja!"
I kao da je umro, svi su se tako dr�ali. A pitam �to je bilo. Ni to ne znaju.
Zekerija pri�a: vratilo ga tamo odakle je i do�o ko mladi�. Ne zna ni on kako se to
mjesto zove. Negdje daleko.
"Sigurno se za�elio mira, moj efendija, zeru mira poslije svih tih godina kod nas!"
re�e.
"Eto, vezir je izgubio, s njime, bar desnu, od te dvije ruke", dodo je.
"I �ta sad?" pitam ga ja.
"I ni�ta. Sad si ti on!" vra�a, te�ko di�u�i.
Ja �utim, a on obja�njava: "Sad tebe, da prosti�, moj efendija, sljeduje njegovo
ime... uz mjesto!" "Koje ime?" �udim se.
"Abu Musa, Abu Musa, moj efendija. Samo niko ti to ne�e u o�i re�i!"
Iznenadim se.
Kad je oti�o Zekerija, a do�o Omar, bilo je to prvo �to sam ga pito: "Je li, moj
Omare..." kao, usput �u ja, ".. .a ima� li i ti kakav nadimak, ko �to ga meni
pridoda�e?!" Omar se malo osmjehno, jedva primjetno, da 1' zbog svog il' zbog mog
imena, i re�e: "Ja�ta, moj efendija, ja�ta da imam. Mene zovu Cetvere O�i!"
"Zna�i, ti vidi� vi�e od drugih ljudi?" pito sam.
"Ne, moj efendija, to zna�i da vidim kad drugi ne gledaju: no�u!"
"Zna�i, ti zna� vi�e od drugih ljudi?" ponovio sam.
"Ne, moj efendija, to zna�i da ja znam neku drugu istinu, druga�ija je moja pri�a!"
bio on ozbiljan.
"Pa koja je?" pitam i gledam, ko kroz prozor, u ki�u �to sitni.
Zapisi iz harema
"Po meni, Abu Musa nije Abu Musa!" i on stane.
"Kako?" rekoh, nakon dobre �utnje.
"Sto ja znam. Taj je imo lica koliko prstiju na rukama."
�utio sam. �ula se ki�a. Netko u daljini pjevao.
"Ko da je on bio vezir, a vezir da je bio onaj ko uz njeg hoda i poma�e. Tako mi se
�inilo. Ne pamtim da mu se vezir ikad usprotivio, da je ikad plano uz njega, da je
povisio glas."
"A je P to svak mogo vidjeti?" zanima mene.
"Ljudi sva�ta govore, a ni�ta ne razumiju. Tko �to vidi i neva�no je", nije Omar
znao ili �elio kazati. Shvatim to �to treba i gledam u ki�u �to se spustila.
"�to god bilo u ku�i, Abu Musa je znao. �to god se doga�alo, on je odobrio. Sva�iju
je sudbinu poznavo. Ko da je bdio nad svima nama i nevidljivom rukom gurkao ovog
vamo, a onog tamo..."
"I nad vezirom?" prekinem ga.
"Ja�ta i nad njim!"
"Pa, je P to tebi pravo?"
"Da si ga poznavo i tebi bi bilo", Omar se sad izgubio, zami�ljen i bio blizu tog
Abu Muse, a daleko od ovog.
"Koliko ve� ne spava�?" pitam da pre�emo na ne�to drugo. "Dugo, moj efendija,
dugo!"
"Dug mo�e biti i dan i godina, a i deset", ubacio sam. "Nekad sam jo� i mogo, vamo,
od pono�i sklopiti oko, al' otkako je umro Ha�im, moj zemljak i pobratim, nekako mi
ne ide." "�ta bi Ha�imu?" okrenem se od prozora prema Omaru. "Srce ga izdalo."
"Koliko je imo?" "Ni �etrdeset", re�e. "Mlad je bio." "Mlad", ponovi Omar.
"Ono �to je veziru bio Abu Musa, tebi je bio Ha�im!" pogodim.
"Jest", prizna Omar. "Ne bi ovdje izdr�o da nije bilo njega. Pogotovo dok sam jo�
mislio da �ivot ne vrijedi, Alah nek' mi oprosti. Dok sam gledo onim plitkim o�ima.
Poslije, kad sam upozno muku ovih �enica i
oo
Bajam Ilkullu
mu�kog svijeta te vidio kako se ni ko �eg tuku i cijeli �ivot otimaju oko ne�eg �to
ni jedni nemaju, laknulo mi." "Je 1' jo� netko o tome pri�o?"
"Nije puno pri�o, al' je razumio. Ko da je bio uz nas, a ne uz njih, onaj kog ste
naslijedili, moj efendija." Omar me gledo i prvi put procjenjivo koliko sam sli�an
onom prije mene i ima li u meni �togod korisno da se na�e i njemu i drugima.
"Ti si, moj Omare, pametan �ovjek. Tebi �e biti jasno da je moj prethodnik bio uz
svakog. Svako �e pomisliti: zna me, razumije me, uz mene je! Zao mi �to ga nisam
poznavo!"
"Tko zna? Nikad nije kasno. Ta jo� smo �ivi!" odsutno ili vidovito, otpovrno moj
sugovornik.
Nad ku�ama, nad krajem, nad morem, vla�ila je ona ki�a �to ne prestaje, ko uporan
ljubavnik, sve dok ga zora ne sastavi.
*#*
I napokon, izmislio je vezir za sebe, sebi za du�u, novi rat. Pla�io sam se da �e u
njemu, ne znam za�to, valjda da od sveg utekne, i poginuti, ali nije. On je, opet,
namislio i mene povesti, al' se predomislio: "Tko �e o ku�i brinuti?!" reko je.
I tako su na�i neprijatelji bili daleko. Kud okom krene�, i da je to pti�je oko na
trideset dana leta, sve je na�e. Oni oko nas sve su podanici bili. Mala su carstva
pla�ala danak. Jedino smo s tom Perzijom vje�no vojevali. Oni bili ljuti na
Stambol, a mi ljubomorni na Babilon. I, daleko, negdje u maglovitoj Europi, s onu
stranu Gr�ke, jedilo se neko raspelo i sjao na� mjesec. Sve do zemlje Slanice i
slanog i plitkog mora na�e je bilo. Tamo najdalje, put tajgi, put Mongolije, odakle
su navirale silne horde, tamo se vi�e nije moglo.
Kad sam, tako, sve zbrojio, pitam vezira kud �emo sad, a on, mirno, ko da igra neku
dje�ju igru, ka�e: "Put otoka �tono ga, skoro kroz prozor, oko moje vidi, a nije
na�! Na Kibris idemo, mom�e!"
Ve� sam vidio la�e i vesla, jarbole i zastave, mornare �to ih nad more naginje
morska bolest dok ne oguglaju na sve i samo no�u, kratko, snivaju o povratku ku�i.
A nad svima sjedi moj vezir i zirka u daljinu, �eka da
100
Zapisi iz harema
vidi druga neka jedra, pa da mahne zastavicom, da razvije brodovlje u kakve ra�lje
koje �e drobiti sve pred sobom, da potone na dno dna i vi�e ne ugleda danje svjedo.
Pa kako ga veseli kad �ulad oko njega stane sipati po valovima, sve oko glave
zvi�de�i. I kako on njih, a i oni njega, kroz ta stakla gledaju i sitne se figure
pomi�u u daljini po debelim zidovima otoka i po galijama koje uzmi�u na zapad.
Pa tog �to se ko�operi presvla�e iz grimiznog u zeleno. Pa svirci zasviraju po
brodovlju. Ne zna� ide li se u rat il' u kakav dernek. Pa zamiri�e i na� barut, sve
na valove dim nose�i. Pa lizne� tanak mlazi� krvi �to iz nosa, tko zna za�to,
�urka.
Pa sva ta silna vojska pala po brodovlju, klanja Tvorcu milostivom i ne moli za
svoj kukavni �ivot, ve� samo da bude volja Njegova, da bude kako jedino i mora.
Kad se poslije vezir vratio, doznalo se da je bio ranjen. Al' rana na tijelu nije
bilo. Bolila ga du�a zato �to i ratovi nisu �to su nekad bili.
"Ko da smo i�li po neku pr�astu djevoj�icu, prevelikih usta, a ne u sje�u i
pogibiju!" reko mi je.
"A �ta bi te jo� moglo veseliti?" pito sam.
On nije odgovaro. �utio je i po�to je bilo te�ko na�i odgovora, dugo ga tra�io.
Po tome �to neko baca drvlje i kamenje po svijetu, zna� da stari! I jo� ako
re�enicu krene sa: "Svijet se iskvario!" zna�, zasigurno, da se priprema da ga
napusti.
I ve� tvoje pitanje: "Ima li i�ta na ovom svijetu lijepo?" upu�uje onog kome je
namijenjeno na starost.
A �ovjek je star, mu�ko je staro onda kad vi�e nema nauma i �elje da �togod novo
stvori i izvr�i, a ne ako se kloni �ena i hrane, plesa i pjesme.
I tek kad se vratio, vrli vezir je samo meni �ano na uvo: "E, da je bio sa mnom
onaj ugursuz Abu Musa, ne bi mi tako kilavo ratovali!" Bio je prvi i posljednji put
da je spomeno tog po kome, sad, mene zovu.
Nisam se �udom mogo na�uditi kad je isti taj vezir posjetio konak nad morem. I to
ba� onu malu Amilu, takore�i dijete. Tra�io da mu
Bajam Ilkullu
pjeva. I ova je, ka�u, pjevala neke pjesmuljke, a on se rasplako. Vratio se s
Kiprosa i poletio, kao bit �e sve ko i prije, vra�ati svoje stare obi�aje. Naredio
neko slavlje kom niko nije znao razloga. Ispoklanjo nam �udo toga. Dovodio
kojekakve prijatelje. Tra�io da mu se pri�aju pri�e iz davnih i slavnih vremena.
Uzo od mene neku knjigu koju nosam, jo�, od pokojnog oca. Od�o kod Reze da mu �ije
nov kaftan.
Jedini znak da se doga�a i ne�to drugo, osim najezde �elje da se �ivot obnovi, bio
je doga�aj koji se odnosio na njegovo pam�enje. Vezir se, do u sitnice, sje�ao
stvari koje su bile prije pola vijeka il' vi�e, a stao zaboravljati imena. I to ne
imena davnih, pro�lih ljudi, ve� na�a, �to smo ga, sad, opkoljavali u krugu.
Trebalo je zvati kuharicu, ne D�emilu, ve� onu njegovu u ku�i i on nije znao njeno
ime. Ja �utim, a on gleda na sve strane, po sobi, ko da tra�i po tepisima i
ogledalima kako se zove ta �to kuha. Ime momka koji ga dvori ve� sedamnaest godina,
on zaboravlja tako da prevr�e po svom stoli�u, na kom su neki spisi, ko da je tamo
skriveno. I ne zna kog da vikne da nam nosi �aj. Na kraju lupa u neki dobo� i momak
dolazi, a vezir �uti! Ne zna kako da ga oslovi, mada to sad, kad je ovaj tu i ne
treba. Onda vezir, s osje�ajem nelagode, u glasu, ka�e: "Mom�e!" i opet �uti.
Onda ovaj sam �ita: "�aj, �aj �u nositi?!" A vezir, odlutao, potvr�uje glavom.
Sva su mu imena izvjetrila iz te glave! Ni �enino ne zna. �udom, mene zna! Govori
mi: "E moj Abu Musa, ja propuh kroz glavu nosam!"
Tako, tek tamo predve�er, mi pri�amo o tko zna �emu, a on me prekida i veseli se,
sjetio se: "Amila, moj Musa, Amila �e biti ta mala!"
II', ustaje, dolazi do prozora, otvara ga i ka�e: "Hasan, da Hasan. Mora�u re�i
Hasanu da mu je �aj presladak!" i time, kao, meni daje do znanja da on dobro zna
ime svog sluge, kog se cijeli dan nije mogo sjetiti ni da ga na muke stavlja�.
A i izgledo je, tako nekako, ko da je na mukama. Sto mu se sve po glavi vrzmalo,
sam je Alah mogo znati?!
Kako zlo i nesre�a ne dolaze od Alaha, nego od �ovjeka, sva je bijeda koju �ovjek
sam sebi nanese ili ljudi �ine jedni drugima.43 Nema tu sre�e i nesre�e! Najve�u
�tetu na�ini �ovjek sam. Jer je po onoj nepisanoj
102
Zapisi iz harema
nutrini, on ru�ilac. Jedino on, kroz svu raju svijeta, rastura ono �to su rijetki
dizali i gradili.
***
Mom je veziru, tad, na op�e �u�enje, neko poklonio malo, golo pseto. I luckasti ga
vezir prihvatio!44 Otkako ga je na�o, vezir se nije od njega odvajo. Vrijeme je
pro�lo, a psetance nije naraslo. Ostalo je sitno. I lajalo na svakog ko nije vedru
misao nosio. Tko god je bio upla�en, ljut il' neku skrivenu namjeru imo, psetance
je na to upozoravalo. Istina, tamo gdje se klanja i jede nije se uvodilo. Nije pilo
vodu s uku�anima.
Na po�etku, vezir je primo goste u dru�tvu svog psi�a.
Na po�etku, psetance bi sjedilo na jastu�etu pod vezirovim nogama i kad bi
prido�lica, kad bi gost htio oti�i, kad bi ga doma�in otpu�tao, pri�lo bi i
onju�ilo tog na odlasku. Vezir je ve� unaprijed znao �to �e biti i veselio se tom
neobi�nom ku�anju gostiju. Ljudi bi, gledaju�i vezira i tra�e�i od njega dozvolu
o�ima, pru�ali ruku da pomiluju �etverono�nog miljenika, a �ivotinja bi, ako je
gost nemiran, stala lajati tako prodorno, i iznenada skakala na gosta, da su ljudi
premirali od straha.
Samo ponekad, zvijer bi kog uspjela i malo gricnuti zubima, al' je glavna svrha
bila ta da se njen gazda upozori na skrivene namjere ili osje�anja gosta. Lave� je
bio prodoran i ako nisi bio u blizini, da onog tko laje i vidi�, mogo si pomisliti
da se radi o kakvoj krupnijoj vrsti, a ne o toj mrvici uzdignutog repa. Tako ga
vezir i prozvo: Mrvica!
Mrvica je mogo sve ono �to nikom od ljudi nije bilo dopu�teno, kao �to narod ka�e:
"Sve samo �to nisu spavali skupa!" Mrvica je imo svoje mjesto pred vratima, na onom
istom jastuku. I kud je god hodo, vezir je pod rukom nosio Mrvi�in jastuk. Gdje ga
postavi, tu Mrvica legne i �eka. Gdje bude jastuk, tu je i Mrvi�ino da sve �uva i
nadzire.
Tako je, no�u, Mrvica nepogre�ivo najavljivo Hasana, kad ovaj �to nosi veziru. Reko
mi vezir: "�teta �ta ga dobih tek sad pod stare dane!"
Ne daj ti Bo�e da Mrvicu kojom gre�kom pri�epi�, da ga nagazi�! IP, jo� gore, da mu
se, kojim slu�ajem, zamjeri�. Zamjeri� li se Mrvici, zamjerio si se i veziru.
Bajam Ilkullu
A Mrvica je neke podnosio, a neke nije. Samo je rijetke volio. Me�u takve koje je
volio i�ao je i onaj moj Makaj koji, na po�etku, ni na najve�e lajanje nije malim
prstom tr�no. Poslije je Makaj bio jedini kom se Mrvica i sam umiljavao. Jedini kom
je tr�o ususret i ni glasa ne bi pustio. �ak je umilno cvilio i maho onim uvijek
dignutim repi�em. A vezir bi se, tobo�, �udio: "Vidi, vidi ljubavi, vidi ti to moj
Abu Musa!"
Sad je gazda Mrvi�in u�ivo da ga koristi za to da, preko njega, ljudima �ita misli.
Ako je bilo �togod od zna�aja i mene bi dopitivo: "A moj Musa, �to veli�, ima li
Mrva pravo il' on samo 'nako?!"
Vjerovo je i u moje, a ne samo Mrvi�ino, mi�ljenje o ljudima. Makar mislim da sam
to njegovo povjerenje, najve�im dijelom, samo naslijedio od svog prethodnika.
Onog kog psetance nije moglo trpiti u istoj sobi s vezirom, sam je vezir na dugo
vremena otpravljao od sebe i, ako nije bilo �togod od tih �enskih strasti, dugo
mislio o njemu dok ga ne pro�ita.
A Mrvica je imo i svoje ljubimce u mr�nji. Na prvom mjestu bila je na�a ku�na
kuharica D�emila koja je, sad, i zbog tog i zbog vlastite te�ine, rijetko veziru
navra�ala. On po nju vi�e i nije zvao. Samo joj je preko drugih poru�ivao.
Zofiju Mrva nije volio jer se ona, odmalena, pla�ila pasa. A Habibu bi, kad je
vezir tamo navra�ao tjerao da odade izlazi i ne bi se smirio dok je ne istjera.
Jedino je prema Gizi i Mrva imao neki neobi�an stav. �as bi je mrzio, a �as, opet,
nezainteresiran bio i mirno kraj nje drijemao.
Da, mene je Mrva, nekako, podnosio. Valjda se na mene ve� naviko ko na Hasana, ko
na kakvu kost s kojom mu je ve� dojadilo da se igra, ko na jastu�ak na kom le�i.
Niko nije mogo do vezira a da se s Mrvom, pred vratima, prvo, ne upozna te pro�e
takvu ku�nju. �ak ni vezirovica tu nije bila iznimka.
"Dobio sam bi�e..." reko je vezir, u �ali: ".. .koje me sigurno voli!"
***
Bio je na� �araj gra�en po uzoru na oto�ke: bijela ku�a nad morem. I oble kupole
nad vrtom, i zidovi, i uske stepenice �to vode iz donjih
104
Zapisi iz harema
u gornje vrtove - sve je bilo bijelo. I malo minare nad svime, i ravni krovovi uz
dvori�ta, i ulazna kula nad kapijom i kapija � sve se bijelilo pod suncem i plavilo
tim bijelim pod mjesecom. A more, kad je spavalo, bilo mirno, isticalo tu svoju
modru i zelenu dubinu pod na�om bijelom ku�om.
U daljini to se pod nebom spajalo plavo more i bijelo nebo. Stapali se iza oka,
tamo, vjetar, more i pijesak no�en oblacima. I taj pijesak slan, morski, i pogled
odavde, slan, i sve podre�eno tom moru kom smo, tobo�, utekli.
Al' �ovjekovo srce mora biti slobodno da poleti u dalj. I da ima krila svikla na
let. �tono je reko pjesnik: "Mo�e� i dvoja krila imati ako letiti ne umije�", a
mislio je na pravi napor koji je za svaku stvar potreban, dodav�i: "Prive�i dvije
ptice. Ne�e mo�i letiti iako �e imati dva para krila!"
�to se ti�e samih �enskih odaja, one su se dijelile na bijele i plave! A uz njih
ru�i�aste. U bijelima su stanovale tek prido�le djevoj�ice. U onim plavim u�enice,
mladice vje�te koje�emu, vje�benice. A u ru�i�astim sve ostale vezirove miljenice.
U tim rozim dvoranama sa staklenim, kru�nim kupolama, odakle je tuklo sunce i lio
mjesec, plesalo se i sviralo, a u plavim se odajama �ilo i vezlo, tkalo i krojilo.
Al' sva su kupatila bila lijepo smje�tena u bijelim sobama i povezana vodenim tokom
i pe�ima koje su vodu grijale. Zidani su i okrugli bazen�i�i bili dovoljno veliki
da se u njima kupa i po tri-�etri curetka zajedno, a pokraj njih bile su klupe i
se�ije na kojima si mogo odmoriti, gdje su te mogli zamatati i masirati. Odmah uza
zid tih okruglih dvorana nalazili su se ormari i paravani, male klupice i sve
ki�eno cvije�em �to je dono�eno iz ba��e, miri�ljivo. A sapuni i �etke i kop�e i
trake, sve se donosilo iz �ar�ije, a glavna za to bila je D�enana Reza.
S nekog otoka Kalimnosa, kog su, od davnina, zvali Otok spu�ava, nosila se fina
spu�va kojom se trljaju le�a. S drugog, opet, neki porozan kamen za stopala. Ulja
su dona�ana iz Sireje, ljekovite masti iz Perzije, rumenila i boje za lice iz
Palestine. Surma za obrve i trepavice s obale Hazar-mora. I tako redom.
Ona najve�a dvorana ru�a imala uokrug i velike okrugle prozore. A rozete su, ko
zrake sunca, iz svoje sredine bacale prema krajevima trake
Bajam Ilkullu
koje su rubile, okvirivale male duge prozor�i�e �to su, zajedno, �inili lepezu, svu
otvorenu i zra�nu.
Neimar je rozete za�inio, okitio tankim i uvijenim ru�inim listovima i rijetkim
pupoljcima.
�ak se iz Arabije donosio kamen, koji se dugo obradivo i malim dlijetima tuckao ne
bi li prozori bili prozra�no uglavljeni.
U gradu su poznati kamenoresci bili neki Grk od Janjine, zvan Ipsi-lanti, i
Marokanac za kog je radila sirotinja, radio tko je god htio i koliko je htio, a
zvan Kazba.
Kazba je svakog po�teno pla�o i mogo je s kamenom sva�ta �initi, zato su ga i zvali
Grad od Kamena. Nama je, veziru je Kazba ove prozore d�aba radio.
Vrt se dijelio na gornji i donji. U gornjem je carevalo cvije�e i ukrasno bilje,
bile poredane klupice i posijana trava, a u donjem se sadilo drve�e � bio je to
velik vrt s kapijom kroz koju se u nj ulazilo. Tek kad pro�e� park, taj donji vrt,
popne� se bijelim stepenicama u ba��u, do�e� do staze posute �arenim kamen�i�ima
koje vode do ulaska u �enske odaje.
Na ulazu u �enske odaje uvijek je stajala stra�a Omarovih ljudi. Druga je, ja�a
�etica �uvala sam ulaz u vrtove i dvori�te, a tre�a i najve�a stajala kod same
kapije. Nad svima je bdio Omar. A nad evnusima onaj moj Makaj koji je sve �to je
bilo prenosio meni. Zato i jest bilo �udo kako je ona Amila uspjela ute�i na
dvori�te, a odade, opet, novo i jo� ve�e �udo, kako se iskrala izvan kapije. Morala
je imati, mislio sam, ne�iju pomo�, nije mogla sama.
Kako doga�aj nisam razglasio, odlu�io je vezir da sve tako i ostane, da se za bijeg
ne zna! Svak je mislio da je curetak na drugom mjestu. Jedina osoba koja je za
bijeg znala, bila je Azija, ona koja se o Amili starala. S njom sam prvom i jedinom
i razgovarao. Pozvo sam je u malu sobicu nad kulom �to se di�e uz kapiju.
"Ovako ne�to ne pamtim da se ikad dogodilo!" rekla je Azija i gledala me u o�i, ne
trep�u�i.
Sutili smo. Nema se tu �to re�i. Pa sam pito: "Kakvi su joj izgledi da pre�ivi,
tamo?" i neodre�eno sam mahnuo rukom prema gradu.
"Nikakvi", rekla je Azija, bez puno dvoumljenja. "Nikakvi, moj efendija!"
106
Zapisi iz harkma
"A da je na�u?" zanimalo me. "Jo� manji!" rekla je.
Kako je trebalo da se sve to slegne, pustio sam Aziju da ode i povuko se u vrt nad
morem.
"Sudbina je kao sjena �to te prati!" mislio sam: "Od svoje sjene ute�i ne mo�e�!"
Pomislio sam da bi vezir sad mogo na�initi r�um u na�oj ku�i, ali on je samo slegno
ramenima, zagledan kroz prozor, u svoje misli i reko: "E, moj Mrva, jesi F vidio ti
to? Ja ovako, a ljudi onako. Ja im dajem, a oni..." i nije dovr�io �to to ljudi
rade, kako mu vra�aju.
Pona�o se prili�no nehajno. Da se sve desilo prije samo godinu dana, glave bi
letile ko od �ale, mislio sam.
A tamo, kad su Amilicu doveli, veselio se ko dijete. Dugo imo strah da je pozove
sebi. Da je tek vidi. I pri�ali mu drugi o njenoj ljepoti i umilnosti.
"Poklonjenom �drebetu se ne gleda u zube!" govorio je i odbijo da se sretne s tom
malom iz Slanice koja je sad utekla od nas. Ajde, recimo, da nju mogu razumjeti.
Al' ne mogu onog ko joj je pomogo. A to zna�i da smo je i krivo procijenili, da
mala ima pedju koju je uspje�no krila.
***
Neko je, jo� davno, podijelio �enske odaje na ljetne i zimske. One, sjeverne, �to
su mo�da, jedva, kroz vrt i prozore mogle uhvatiti komadi�ke dvori�ta, bile su
ljetne. A one ju�ne, �to se skroz otkrivaju moru i otocima, bile zimske.
"Kod nas stalno ljeto!" rekla je Azija jer su to bile prostorije za one starije
stanovnice koje �ive u odajama �to ih zovu Ru�i�njakom.
I stvarno, ljeti je u Ru�i�njaku bilo ugodno i svje�e. I onaj sjeverni vjetar
dohva�ao je kroz pend�ere �ensko i milovao. Tad su se nad one ju�ne bijele i plave
prozore nad morem, navla�ile te�ke zavjese ne bi li se �togod hlada skupilo i u
glavi pone�to od razuma o�uvalo. �arolija je, mo� tog svjetla �to ljeti pali po
nama, bila ogromna. Mogo si cijeli vijek probdjeti sad stijenom le�e�i i ni�ta ne
rade�i. Iz sna u san! Pa natrag. I sva je pamet ljudska nestajala �im se zagleda�
prema otocima. D�aba ti
7/17
Bajam Ilkullu
108
o�iju i d�aba ti glave. Srce je, tad, hladan vladar. Ono je neumoljivo u �elji da
se bar ma�tom u daljinu pobjegne, ako ne ide druga�ije. Taj se bijeg, u ljudi,
stalno �ita, pa oni i ne �ive ovdje, gdje bi trebali biti.
Da im zeru olak�am, dolazio bi svako toliko kod njih i pri�o s njima. Skupilo se
sve �to bi moglo i slu�alo. Ispo�etka, pri�o bi im kakve pri�ice zalu-dice. Poslije
bi im �ito �togod iz pro�losti: �to se nekad davno dogodilo.
Tema je po�esto bila ljubavna, stara, perzijska, arabijska, kitajska. Posebno su
voljele pri�u koju sam ja malo iskitio, malo obradio, tamo nadodao, a amo oduzeo.
Zvao sam je: Kusac Kublaj-kanaf'5 U toj je pri�i Kan, vladar nad svim vladarima,
milostiv i nemilostiv, imo prijatelja �to mu i nije prijatelj. A taj je moro znati
�ta koja od njegovih hanumica i misli te �to �e u�initi.
I dodavo sam kako se zaljubio, a nije smio. Pa kako je ta mladica bila ona �to
ljep�e pjeva neg' svira i bolje svira nego pjeva. Pa kako su se prvi put sreli kad
su je kanu tek doveli. I kako je ku�a� malu vra�o �enama da je dotjeruju. I kako
je, opet, ovaj, kad se vratila, nije prepozno. I sve tako.
Poslije piju �aj. Pa to bude dovoljno da on upamti njeno lice me�u tolikom �enskom
�eljadi. I kako zbog tog bje�i taj �to je za kana moro biti i o�i i u�i i jezik i
sve, prije samog kana!
Pa ako otkrije kakvu ludost, kakvu falinku, tad novoprido�la ne smije ni blizu
vladaru nad ikad vi�enim vladarima.
I, eto, imo je taj kan i sva druga blaga nesanjana i ljude �to su �uda znali
�initi, al' mu srce pucalo za drugom �to je imo biti poznavalac �enskog. I imo
ku�a�e za hranu i za pi�a. I za zvjerad i za sokole. I za ratnike. I poznavaoce
zvijezda. I zemljine ljubimce. Al', ovakog, kakav je bje�o od njega, zbog toga �to
mu nije dano da ljubi, nije!
Tu su me pri�u stalno molile da ponavljam. I ja je vrtio sad ovako, sad onako.
Izmi�ljo i dometo i uvijek drugi neki kraj ostavljo da se namiri�e!
�ak bi i evnusi s vrata prislu�kivali i primicali se ne bi li �togod �uli.
Kasnije sam pusto i njih same da pri�aju. Neke su bile manje, a neke vi�e vje�te.
One koje su znale pri�ati bilo je te�e na to natjerati. Ali ih je, svejedno,
najvi�e zaludila njihova Giza, pri�aju�i, tko zna otkud, takvih zgoda da sam i sam
bio samo slu�a�, znati�eljan da do�ujem kraj, �to
Zapisi iz harema
ga je ona vje�to odlagala. Ko da joj je neko na uho �apto, a ona to nama samo
dobacivala.
Rado sam pamtio, i kasnije prepri�avo njenu pri�u o raskom knezu Zahariju Crnom,
koji je bio neki �arobnjak, neki ugursuz, neko spadalo i imo dvije ljubavnice, ko
dva oka u glavi, bez kojih mu nije bilo �ivota!
Jednu ljubovcu divlju Mongolku, kosooku, tanku i ljutu! I jednu crvenokosu Tatarku,
�udjivu, istaknutih jagodica, koja ga tjerala da sve na ovom svijetu zaboravi kad
se sa njom u �ator skloni i zatvori. Iz tog �atora nije bilo bezbolnog izlaska na
danje svjedo, a od one Mongolke nije mogo Kara Zahar miris skinuti sa se pa da se
deset dana u toj rijeci Darabu pere.
Tog je nesretnog Zaharija progutala no�. Jednom se utopio. Drugi put ga ubili
progonioci. Tre�i put otrovan. Uzeo ga Alah da mu olak�a. Nezgodno! Svakog pojede
vlastiti apetit: njegova vlastita usta progutaju!
Svakoj su, ove �to slu�aju, upadale u rije�, al' Gizi nikad! I kad bi ova stala da
udahne, da odmori, da �togod, kobajagi, smisli, vladao je takav muk da si mogo �uti
valove pod sarajem kako su i oni usporili i prislu�kuju.
Kasnije bi ja u kakvu svoju zgodu umetao mudroliju da za�inim. Da bude �togod od
nauka, za pam�enje, da pou�i.
Jednom su me ku�ale da ispri�am i neku ba� svoju, pro�lu, ratni�ku, pa sam i to
pri�o.
Nastojo sam da i one mladice progovore. I poslije tih na�ih teferi�a, malo se, bar
na kratko, primirivo onaj �enski plamen koji je stalno gorio me�u njima. Manje su
se sva�ale i zavidne bile. Manje je bilo gnjeva i ljutnje. Zavladalo bi zati�je!
Tako mi je palo da budem u toj ku�i muba�ir i tek bi se sad ne�to u meni nasmijalo,
sje�aju�i se el-Razija i njegovog obe�anja kako �e on, ve�, za mene, �togod prona�i
da me zasko�i i �emu �e se trebati odupirati cijelim svojim bi�em, upinjati se da
bude�, ono �to se ka�e, �ovjek.
***
Malo je bilo onih knjiga koje istinito govore o ljudskoj ludosti. Na po�etku sam
sebi sli�io na pseto koje jurca za kakvom divlja�i, u
Bajam Ilkullu
pjeni, op�injeno lovom. Kasnije su te iste zvijeri same posje�ivale onog tko ih
tra�i, tko ih ganja.
�ak i vezir jednog dana odlu�io da me pusti do svojih knjiga. Reko mi: "A �ta �u ja
od svega toga? Ne�u ih sa sobom Alahu nositi. Fala Mu, nek' pred Njeg stignem sam i
�ist. De ti, moj Musa, proberi �togod i zabavi se. Ja, i tako, vi�e ne vidim dobro.
A i red je da tkogod pra�inu s tih knji�urina skida."
Tamo, u toj vezirovoj sobi, svoj u mraku, bile su skupljene mudrosti sa svih
strana.
Sad sam tek shvatio koji je bio njegov pravi vrt i �ta je sve on ovamo donosio iz
ratova i pohoda, pa sam pojurio da o�iju ne skidam s tih listina, karata, papirusa,
pjesama i tko zna �ega sve ne. Dr�ala me ona misao, ko strah, da se samo budale i
pokojnici nikad ne predomisle. Pla�io sam se da se �togod ne dogodi i da me tamo, u
tu sobu, zvanu Stala, vi�e ne puste! Misao je moja bila sva mokra ko da se sad
rodila!
O sobi je vodio brigu vezirov momak po imenu Uflama Hasim46, al' ga je vezir zvao
samo kratko: Surla! Nit' sam ja pito za�to, nit' je Surla sam o tom pri�o. Bio je
�utljiv.
Ka�em: momak, al' je Surla mogo biti i vezirov vr�njak. Sve mu lice bilo izborano,
o�i upale, pod o�ima modro, a nos povelik i povinut.
"Ptica!" pomislio sam.
Usta su mu bila tanka i glas �to na njih izvire lomljiv, neobi�an, �as dubok, �as
je pucao, zamirao i gubio se. Svako malo je perkao ruke od pra�ine, a na o�i su mu
ponekad kretale suze kojih nije bio svjestan. II' se bar tako pri�injalo?
On za tu skrivenu sobu, u mraku, za taj arhiv, nikad nije reko: �tala! �im bi me
do�ekao, �im bi ga vezir dozvo, �im bi me ugledo, samo je reko: "Po�imo, efendija!
Ajmo slovo tra�iti!"
Tamo je bilo svega. I ako nisi znao �to tra�i�, pogubi� se. Tek ti tu pukne pred
o�ima vlastito neznanje.
Prvo mi, za ruku, zapne taj Ibn' Arabi. Pa odlutam i danima samo gledam, ne �itam.
Naletim na neke pustinjake, �to na�e, a �to druge, sve pomije�ane.
110
Bajam Ilkullu
Nagorena, pod ruke mi padne Filokalijal Do�e do mene i taj Ibn' Sina, �tono ga
prozvali, tamo gore, Avicenom, he�im i pobratim Aris-totelesa. Pa, Bo�e mili,
koliko pjesnika! Svaki je, s tih ljestava, za �ivota pjevo i uvis se obra�ao!
I sjetim se, ko odjednom, �eika el-Razija. Sigurno i on, tamo, u daljini ima
skriven vrt u koji pobjegne od sebe.
Pa nai�em na onog Beduina Al' Gazalia i njegov ep Izme�u dva putovanja imeje �jvota
u �atoru... "Nemogu�e je potpuno sjediniti se s Bogom jer Bo�je jedinstvo zna�i
odvajanje vje�nog od onog �to je stvoreno u vremenu!" reko je.47
Onaj �to ga je vezir prozvo Surlom mi je pokazivo: "Evo, ove su stavljene od gove�e
kozje, a ove, moj efendija, od kozje!" Pa je, polako, prevrto pergamene u rukama,
ko da dr�i dijete.
Devet dana mi oko zapelo za nauk Arije Aleksandrijskog. Pola je spisa falilo, a ono
�to je bilo, zvalo se, jedva vidljivo: Otac Bog i njegov sin, na sliku i priliku.
"Otac i sin nisu od istih niti ispredeni, ve� od sli�nih!" reko je. Polovica ta
bila o Je�ui, o Isi Ben Mirjam.
Pa knjiga o �vorovima i knjiga o trokutima i oblicima �ijim se mije�anjem i
vrtnjom, obrtanjem, dobija klju� od skrivenog znanja. Pa, opet, neka �ena od
Mi�apura, pod imenom Vasvija, koja �ivi uz rijeku i njeni stihovi �to se zovu,
jednostavno Pla�. Ovu o �vorovima, otvorio sam tek kasnije i zateko misli o
ljudskim, zemnim osje�ajima. Tu se krio klju�i� one krvne nutrine.
Pa, sva raspadnuta, perzijska Knjiga imena. Pi�e da je porijeklom iz Afrike. Knjiga
je to o snazi koju svako ime nosi. O zna�aju imena. Ko da, svaki put, samo svoje
ime od Alaha posudi�! To su stari narodi znali, pa su branili obi�aj da se ime neke
osobe ne sazna izvan kruga u�e porodice.
I knjiga Tvrdo jaje, staroegipatska. Opet o tom po�elu tajna neka. Kozmi�ko jaje
bilo. Sjeme odozgo. Vidilo se da je dolazila u drevni Egipat s istoka, od Sumera!
I Knjiga prokletstava, od nekog Serafima.48 Ka�e: "Nijedno se prokletstvo ne
ostvari, ne ispuni, koje, onaj kom je upu�eno, stvarno ne prihvati! Na bilo koji
na�in, znaju�i to ili ne! A radilo se o kritici vlastitog
112
Zapisi iz harema
pona�anja. Pristane� li na nju, tad si gotov! Na drugom mjestu, na drugoj strani,
pri�a Serafini o milosti Njegovoj i milosti u ljudi! I koje ima i za�to i koje
nestaje!"
Pa se, opet, vratim toj Filokaliji i vrtim misao o zidu i pustinji. A ka�e: "�ovjek
je okru�en zidom i dok se ne popne preko njega, nema mu pomo�i! �ovjek koji se ne
popne na taj zid, mora preno�iti vani u pustinji!" A ta da je pustinja, opet, u
�ovjeku samom.
I naletim, drugi put, na pjesmu, perzijsku o �enama. Stanem na kratko. Zove se:
Zena be\gospodara. Pisac nepoznat.
Samo o Proroku bila je �itava polica. I svakojakih uveza. A Sveta je knjiga bila
jedna i stajala na stoli�u, uz prozor koji se nikad nije �irio, i to otvorena, po
sredini, kao da je tu sjedio �itav ovaj Uflama Hasim. Uz nju je, na tankoj,
duga�koj pergameni bio ispisan stih: "Oko tebe sam zaposlio cijelo srce, jedina
moja!"
Shvatim koji se bezdan �iri oko mene dok sam skriven u toj sobi vezirovoj i dok i
ne vidim tog Hasima �to strpljivo �uti, �u�i i �eka da ja pro�itam. Shvatim, pa
pobjegnem na onaj vanjski svijet za koji pri�aju da, isto tako, nemilostivo, robi
srce i ne da du�i da raste. Jednako je da 1' si zarobljen u sebi il' izgubljen
svijetom. I ovako i onako te nema!
113
Zapisi iz harema
�ovjek je kao tvor, svaki je svezan, zapetljan, na svoj na�in!
Parvaz
AMILA
Jesmo li il' nismo i�ta s tom Slanicom dobili osim bijelog zlata i nisam siguran.
Raja je bila ljuta i priprosta. Kamen tvrd. A ljepota �uma i rijeka golema. Mamilo
te more kom se te�ko prilazi jer su i tu do�ekivali kauri koji su se vi�e za kri�
nego za svoju glavu bojali.
Ja�im ve� godinama po toj strani i ko da sam svo vrijeme nata�te, ko da nisam ni�ta
u usta turio. II' me uspava sunce, il' me zavara mrak. Kad pomislim da sam se na
taj vilajet priviko, bane pred mene neka avet i prene me iz tog sna.
I dok sanjam nikako da se pokrijem. Zebem svu no�. Povu�em s jedne strane i
otkrijem se, povu�em s one druge i osje�am studen.
Onda udari ovuda �uma i podavi pola ljudi te otperja potom tamo daleko na sjever.
Iza te kuge skupimo i popalimo sirotinju i sahranimo i na� jad. Jedva to pro�e, a
udare ci�e-zime u kojima, sve po tri, drve�e i cijele �ume pucaju i prepolavljaju
se od leda �to ih okiva i ne pu�ta, ne posustaje i ne pra�ta.
I kad namisli� da je pro�lo, nado�u vode, stane se sve topiti i plaviti. Ne mo� ni
rose na�i za pi�e, da je pitka. Sva �ivad, sva marva, sve se podavilo u vodi �to
dolazi i pliva po koritima i usjecima i poljima.
Pa i to pro�e, a ono sunce ozgo upre, pa �e�i, �e�i i osu�i i pogled, a kamoli ne�e
usta na koja di�e�. I ako ta zvijezda malo popusti, krenu vjetrovi �to ne staju dok
ne izginu i sobom sve �to mogu povuku.
115
Bajam Ilkullu
Ko se na sve to privikne, priviko se i na sedlu spavati i sav samar na le�ima
prtiti.
Al' zna ovdje biti i pitomo ko u kakvom krilu. Samo se tad ne mo�e �ovjek pustiti,
jer tad udare i oni drugi �to su oja�ali: digne se raja na nas, pobuni se i gine. A
i mi, fala Alahu, jednako s njima.
***
Oduvijek mi bila �elja te�i za suncem! Kud ono, tud i ja! Zao mi �to me vi�e ne
umiva, �to bjega, �to se krije iza brda tamo u mojoj djetinjoj nemilici. Tako sam
se i javio da idem na vjetroviti zapad, sve za tim repom, da prehodam sve od obale
do obale, ne plove�i i sve obilaze�i mora i rije�na korita.
Al' opet mi to plaho nebesko suna�ce pobje�e tamo gdje mi ruka ne dohva�a, kopito
gdje ne tu�e i oklen se o�ima ne mogu sunovra�ati na more. Ostala �elja i dalje da
se nosa po svijetu. Mo�da je i dobro da je ima? Kad nje vi�e ne bude, ne�e ni nas.
Sve ko pada sunce, nao�igled, tone i ponire, a mene obuzme ista �e�nja da za njim
ja�im ko i kad sam bio derle.
Tako sam i ba�tinio tu zagledanost u karte �to opisuju zemlju. Imo je moj zemljak,
onaj prije mene, svu ljepotu i svu �irinu ucrtanu u krajolike i samo sam davno u
jednu takvu virno, pa je ona u meni i ostala. Po njenoj sam �utoj i prozirnoj
pergameni i sad putovo. Po pam�enju sam i sad gaz gazio, put tra�io. Upamtio sam mu
ime. Bilo je Musadi. I, uz ono, �to je njegova ruka, od davnina, preslikala, ostalo
samo to ime da me sje�a na �elju za daljinom.
Dao Alah, pa nek' bje�i taj zenit i dalje nada mnom, a ja �u ga hvatati okom dok
budem mogo glavu dizati!
Za mnom do�u i na�e katranisane la�e i silno brodovlje uplovi u tijesno more. Do�u,
omiri�u i odu da oplove oko svijeta, pa se vrate. I da im kormilo bude vazda toplo
od znojna dlana, da se ne hladi. Ko vrh od mog sedla koje ne rasedlavam ni no�u.
Jutrom me samo moj at jezikom umiva i ustajem sa stoga sijena da se najbolje vode,
ovdje sjeverom, napijem.
116
Zapisi iz harema
I grizo bi jabuku zeleniku, me�o u bisage almanahe i kalendare, gramadke i tu
knjigu �to je nad drugima: Kur'an, pa uzjahivo. Zahva�ao sam srcem ono �to je
trebalo shva�ati i jezdio uspravan ko da me moja pjesma sama pratila.
Imo sam i �eticu uz sebe da me la�e i tje�i, da mi bje�i od o�iju, od pogleda i da
me tjera da budem drugi, a ne onaj prvi koji sam namjerio biti. Momke nisam ja
biro. Sami su se izabrali i sa mnom na put udarili.
A moju su pjesmu voljeli, kad se pusti, ko svoju! Eto, zar mo�e �ovjek sretniji i
bespomo�niji biti? Jer se od velike sre�e lako gine, ko u plesu, kad se u bubanj
udari, kad se zaigra. Poleti sve �to nije pamet i stane ono malo, �eg nema. Tako
smo i mi kretali. Zalijetali se! Sad �emo na kraj svijeta! Pa opet iznova! Pa opet
i opet i opet! Nikad kraja nestalnosti na�eg nauma i nikako ukraj stati na�im
�eljama. Svaka je namjera bila osu�ena da umre s mrakom i da se, opet, rodi zorom!
I lijepo se vidi da to sunce ima lice koje mo�e� pro�itati ako si prost.
***
Do�e mi u snu neko dijete i �ane na uvo: "Tvoj sam, tvoj. Nemoj me ostavljati." I
bude mali umilan. Sav sam se slomio u snu. A kad sam se, onako, mrakom preno, vi�e
mi nije bilo mira da do zore oka zatvorim.
Za�em u negda�nji konak gdje su sad momci spavali i probudim dvojicu da idu sa
mnom. Onako, usput, o�erupam struk zumbula i zakitim njime sedlo, pa udri u brdo,
toj babi Rukiji, prije no �to ode u bilje. Ona je �itala �to drugi nisu.
Sunce je iza�lo kad smo mi toj ku�i pri�li, al' babe tamo ne na�osmo. Sjeli smo pod
�ljivu i doru�kovali, pa �ekali. Tek, oko podne, evo ti Rukije s onim sepetima i iz
daljine me poznala.
"Grak�u ptice graktalice, vidim ozdo iz rijeke, gosti su!"
Momci prihvate sepete i ko�are, al' baba nije dala da se pred ku�om ostave: "To
mora u hlad odmah, ina�e �e se sasu�iti!" I uvede nas pod krov, stane neki
stolisnik, po stolu, prostirati i pita: "Kakva te nevolja meni tjerala uzbrdo? Reci
brzo, nemam puno vremena. Moram ovo sje�i."
117
Zapisi iz harema
Ja ka�em, a ona se smije: "Ako je samo san, ne boj se! Niko jo� od sna izgino nije
ve� od onog �to je budan u bunilu bio!"
Osto sam kod nje dok nije sve isjeckala i stavila na tavan da se su�i. Malo-pomalo
ispri�ala mi svojim uvrnudm rije�ima �ta �e biti!
U snu sam dva jezika u ustima nosio, pa je ona rekla da ne�u djece imati, al' �u
tu�u krasti. Ne�e ta tu�a biti kriva, al' �e vra�ati to �to su du�ni njihovi otac i
mater.
I da glas nekog mog ve� prema meni putuje.
"I tvoj je i nije tvoj!" re�e Rukija.
"Mora� �initi �to ti ka�e, pa ako ti i nije drago!"
"Ja�i je!" usko�im.
"Ne, isti ste! Zato! ... Ti misli� da je dobro �to on ka�e."
Ispane da �e to dobro svr�iti. Sanjo sam mu�ki�a, bi�e tamo neko �ensko dijete.
Sanjo sam do pola no�i, eto glasa sutra do podne. Bio sam tamo pla�an, bit �u vamo
radostan.
Odem, ne znaju�i ni�ta, i ostavim babi onaj zumbul �iji je miris volila. Cijeli dan
sam bio prazan, ko da si mi turpijom misli sastrugo. I bilo vru�e. Svu sam ve�er
bos uz rje�icu gazo. Voda �ubori, a mene samo vodi vamo-tamo. Jede mi se kajmak.
Sav sam nam�or, a jatagan mi o noge zapinje.
Kad sam onako sme�uranih nogu opet zaspo, sanjam prvo one Pilpovi�e49 �to su pro�le
zime na me udarili i bome smo se dobro ganjali dok ih nisam potuko, a ostali utekli
Mlecima na more. Pa sve sanjam nevolje. I onog raspopa �to je bio bijel ko bra�no,
a crne haljine jo� noso i koji me skoro na spavanju, britvom, zasko�io.
Zvali ga Oroz i bio brz i ljut.50 Mogo daleko kamena s ramena bacati i mogo ute�i.
Pri�aju da ga neki Beg ni konjem nije uspio susti�i i posje�i.
Taj Oroz me stigo i smije se: "Eto nas opet, Ali Pa�a!" govori mi i istom britvom
re�e slaninu: "Eto nas na partiju karata!" I ja vidim u rukama dr�i caricu od srca.
Tako se karta zvala. Pred jutro sanjam mraz i lijepo ga, bome, osje�am. Noge, opet
studene! Spustim o�i na noge, a ono one plivaju, al' ne potokom ve� nekim morem.
119
Bajam Ilkullu
Probudim se gladan. Udarim po slariini i luku i sve krmelje vadim iz oka, ko grumen
zlata da su! Jedem, a nikako sit. Gledam, a ne vidim. Uto do�e momak kog smo zvali
D�ab i donese glas od mog pobratima iz Hercegovine Rizvan Pa�e Me�edovi�a.51
Vamo je, na mojoj strani, bila neka prilika i neprilika, pa sam ko ja to trebo, za
one gore, kesten iz vatre vaditi. Odem i okupam se u onoj rje�ici da bi progledo,
okupim ljude i pojurimo u seoce zvano Plav. Stignemo tamo no�u i budemo oprezni. Em
ih je �titio, te njihove, Sultanov ferman, em su bili vje�ti i prijeki ratnici,
smje�teni uz rijeke, uz granicu.
�im smo u kolibu banuli nasrne na nas neki klipan i zasje�e po meni nekom
no�ekanjom. Moji ga pridr�e, a mi me�u njima izdvojimo tu malu �to je Rizvan Pa�a
namijenio da je gore �aljemo. Bijesan curetak crvenih kosa. Odnekud se za�uje
graja. Oko ku�a se okupio buljuk raje i gleda. Odavde treba izvla�iti �ivu glavu,
shvatim. Malu dignem, pred sebe, na konja a za nama ona mater vi�e!
Bje�imo iz Plava, niz neku Rakovicu,52 a pred nas iska�u njina ljuta djeca i ru�e
nas s konja, gube glavu.
"Sijeci!" viknem i kopitamo nizbrdo.
Tako je Ali Pa�a Kirguz ugrabio �ensko dijete i nadjeno mu ime Amila. Dobro smo
pro�li jer smo samo izubijani bili, a glava na ramenima ostala. Bilo mi samo da je
na more odvedem kako je onaj Me�edovi� poru�io. Vidi ti babe Rukije kako sve
pogodi!
Ma mo�da smo sat, dva odspavali i krenuli dalje. Do mora je trebalo sti�i na
vrijeme. La�a je na�a pristajala uz obalu tek no�u i nakratko. Dio su obale dr�ali
ovi suhi Hiliri, a dio u�e�ereni Mleci, pa je tuda stalno bilo frtutme.
Jo� dok sam smio, da malo rastjeram neko mu�no raspolo�enje u ove mla�arije, ja
prvo sitno, a onda i glasnije zapjevam. Ovaj put onu �to sam je �uo davno, vi�e i
ne pamtim od koga. Pa krenem:
"Kladilo se mom�e i djevoj�e!
Da spavaju, da se ne diraju!
Momak me�e sedlo i �ogata!
A djevojka �erdan oko vrata!"
120
Zapisi iz harema
Pa su svi za mnom uskakivali: "To reko�e, u krevet lego�e! Jedno drugom le�a
okrenu�e! Momak le�i kao cjepanica! A djevojka �iva �eravica!"
Pukne ta na�a pjesma po strani, i lijepo odjekuje i odbija se, preko vrta�a, od
brda i vra�a.
##*
Kako je pala no�, padne i ki�a i mi se vrtimo, ko u labirintu, po strmini. Nikako
da na�emo prijevoj �to vodi do mora. Pre�emo jedno mokro i ljuto brdo i nai�emo na
drugo kog tu nije bilo. Utrnu i zvijezde i mjesec. Vrtimo se u krugu. Skoro
izgubimo konja. Kamenje se odvaljuje u jarugu, duboko. Proma�im je za kopito.
Miri�e po nekom loju i barutu. Grom udari u drvo i zapali ga. A ona ki�a krene da
zarati s nama, spusti se lijepo na na�e glave i pere sve misli koje �ovjek ima kad
je na suhom. Po�ne me pe�i i naticati ruka koju je porezo brat od ove �to je
vodimo. Vidim: kasnit �emo! La�a nas ne�e �ekati. Kad svane, oti�i �e!
Skrivamo se pod jelama, pa dalje. Kad smo na�li puteljak �to se spu�ta s planine,
stane ki�a i vidimo dim pod nama. �aljem D�aba da iz-vidi i on se ne vrati. Krenemo
dalje, �to �emo, a na nas sko�e neki �auri. Sijevnu o�trice. Tu�emo se �utke.
Stenje raja. Jau�emo dok ginemo. Ipak, pro�emo kroz njih konjima. Spasimo Amilu i
uteknemo.
Pa novo brdo �to izgleda ko da krije more. Iza�e mjesec i do�e nekako sirov i
prijesan. U�emo me�u dvije stijene u progon. Pa penji, penji. Brojim koliko nas
fali. Uspnemo se, a pod nama, mutno, sinje more! I taj mjesec sad nad njim. Svi�e.
Podijelimo se. Pola nek �eka, a nas �a�ica nizbrdo. Letimo ko ususret nebu. Let
traje i traje. Kad smo kopitima u slanoj vodi i ne vidimo da smo. Iz jedne uvale u
drugu. Nigdje barke nit' la�e. Pa udari opet ki�a i zatvori svjedo. Voda po vodi. U
zadnjoj uvali jedva vidim ljude kako veslaju, upinju da se od obale odijele. Ma�em
i vi�em. Jurimo. Zvi�dim! Ho�e li ili ne�e? Okre�u se!
ni
Bajam Ilkullu
Vrati se onaj mlad mjesec i sad on sipa vodu pod sobom. Iza oto�i�a izrone jedra
la�e, pa se skriju. Vesla�i re�u kroz valove i barka �e kljunom u obalu. Ne
sjahujemo. Pada. Spu�tam �ensko u ruke onom �to je iza�o iz barke. Ostali se bore
da je zadr�e nad valovima.
***
"Za sve sam..." mislila sam, "sama kriva!" Uvijek bi izazivala vraga i bila nesita!
I kad treba i kad ne treba! I kad se stane vrtiti neka nevolja i ne vidi� da si sam
do nje do�o, da si je pozvo!
Al' bilo je sad kasno za plakanje. Samo sam o�i roga�ila kud me sve bacalo! S konja
na konja! Iz jednog kraja u drugi! Dok udari� dlanom u dlan, otjera te u neke
valove koji se trude da te progutaju, a neka �eljad �upa iz tih valova i upinje se
da ne potonemo.
Pamtila sam tog brata kom su �ivot oprostili. Pa onog �to se pod konja bacio. Pa i
tog �to me u sedlu dr�o, pokrivo i davo mi da jedem. A ja jesti nisam mogla. Moje
su o�i jele i gutale sva ta �uda oko mene, al' to je bilo sve. Jesam li samo vode
liznula? Ne znam! I toliko su o�i bile otvorene da su presu�ile. Nije bilo suza.
Kad smo utekli u more, ja se i obra�ujem. Opet zavr�im u mraku, u trbuhu te la�e,
velike, prevelike, i nastavim spavati tamo gdje sam prekinula kad su me ukrali!
Pa ni tu nisam mogla dugo �miriti. Sad su pred mene iskakali hajduci �to se keze,
sad ptice no�obdije, a sad je taj brkajlija zapjevavo o nekoj curi koja ja nikad
ne�u biti.
Toliko smrti koliko se u dan odmotalo, nije bilo dosad oko mene!
I no� traje li ga traje! Donose mi hranu koju usta ne doti�u. Meni se sve �ini,
kako i treba, da je ta no� bez kraja, a onda me guraju na vanjski svijet i pi�am
preko broda. Sad vidim da je i tu mrak, al' drugi jedan. I dr�e me neke ruke koje
vi�e i ne gledam. Zar je va�no tko ih nosi? Kad ja svojima nisam gospodar!
Opet, pod brodom, u tom trbuhu do�ekuju sablasti, miri�e na �umu i �uje se vjetar
kako udara o grane. Sva se �uma ljulja i malko zaspem, malo mislim da spavam.
177
Zapisi iz harhma
Kad sam prvi put ugledala danje svjedo, obala je bila daleko i spopala me glad.
Jela sam sve �to bi pred mene stavljali, grizla i �upala. Jedan je tek na� jezik
govorio, makar i on sve naglavce izvrto. Sve bili, neki, koji a�daju za rep vuku!
Tabanaju gore, nada mnom, po cijeli dan, crni i goli. Smiju se, jedu, �ute i dr�e
ona silna jedra da ih vjetar, vidjela sam, ne otme!
A vodu mi u fild�anu nose, ko da sam tica! Od sve hrane ni�ta poznala nisam. Zeru
mesa jesam. I to je sve.
Dok ka�e� rije�, iskrcalo me. Tad se tek u glavi sve stalo mije�ati. Toliko svijeta
na jednom mjestu ne mo� ni sanjati.
Jo� na moru slu�ala sam taj jezik �to �ubori oko mene. A na kopnu, kad smo do�li na
drugi kraj svijeta, �inio mi se poznat govor i sve bi se, za�as, sleglo tako da ima
glavu i rep.
***
Ko utvare ljudi mi se �inili poznati, a nikad ih nisam sretala. Nai�la sam na
svijet o kom su mi pri�ali. Bila sam, odjednom, u njemu.
Prvo onaj djed Vasilj nas djecu pla�io s a�der-nemani, s krilatim gu�terom �to nosa
razne glave. Pa s vilama �to gole luduju nad ku�ama. Pa s patuljcima �to ti spavaju
u uhu i �uju �to pomisli�. I pticom krejom koja smrt predskazuje i lete�im mi�em
�to se u kosu sakrije i gotova si!
Pa je, opet, pri�o o onom iza sedam brda i sedam mora. Niko mu nije vjerovo, a,
evo, ja mu sad vjerujem jer vidim svojim o�ima.
Kako je znao kad nikad nije mako iz Plava i odmalena slab na o�i bio? Kod koza
rasto. A svi oni mamlazi smijali mu se jer muca. Smijali se, vi�e od straha nego
�to ne vjeruju. Samo onaj golotrban od mog brata bio stalno uz njega. I on bio
mutika�a, pa dodavo na djedovu pri�u, mijenjo, krasio je, a djeca ska�u u o�i kad
on pri�a i vi�u: "La�e�!"
***
I ni�ta ne boli, mo� bezbolno hodati kroz ovaj svijet. Navikla sam se na njeg!
Pogotovo kad su me u neki dvor uveli. I stali kupati i teto�iti, presvla�iti i
mirisati. Jade moj, a sve mislim kako je
77?
Bajam Ilkullu
tamo onim mojim od kojih sam odvedena. I �ta bi da me sad vide? Bi 1' me se
upla�ili? Bi 1' me poznali?
Naj�alije mi zbog brata. �ta bi dala da on sve ovo vidi! On bi odmah povjerovo u
ova �udesa. Znala sam ga ne samo zato �to smo bliznaci nego i zato �to sam znala
njegove pri�e. Imo je on te svoje koje nigdje nije �uo. Ni od na�eg Vasilja, ni od
ludog Mike, nit' od bilo koga. Svi su mislili da on prepri�ava, da on kupi od
drugih, a nije! Pa nek' je izmislio, pa �to? Njemu bi oprostila �to ni sebi ne bi!
Kad su me prvi put skidali, vrisnem i odmam se! Stoji tamo mu�ko i gleda! Ja se ne
dam. A one sve, te �ene, smiju se, umiru od smijeha. Jedna prepozna moj strah i
ka�e: "Nije to mu�ko, nije! Ne boj se!" To je bio moj prvi susret s evnusima.
I kad su mi skrile kosu, upla�im se. Virnem u staklo i ne prepoznajem tu �to viri.
Tad sam odlu�ila da na sve slije�em ramenima, da se pravim luda. Tko zna kakva �e
me sve �uda ovdje do�ekan?
Ona, koju zovu Zija, mi je u svemu pomagala. A njena neka posestrima znala
prepoznati ovo kako ja pri�am. Pa mi bilo lak�e. Lak�e je bilo i isplakati se kad
zna� da te neko razumije, kad zna za�to pla�e�.
Sve u svemu, trebalo mi je dosta vremena da se negdje obazrem i prepoznam: vidi, pa
to sam ja!
Jo� kad bi me tkogod po imenu zvao, ja ne bi ni glave okretala. Tek nedavno,
pomislim: "Bo�e moj, ja postala Amila!" A ono staro ime, skriveno i zaboravljeno
nisam nikome odavala.53
I ka�u mi da sam do�la vamo sva mutna. "Bile ti o�i bez sjaja!" pla�ile me. I ja
zaviruj, pa zaviruj u te o�i, a ni�ta ne vidim. Samo vidim te pe�ate po licu i
mislim: "Svak' ih vidi!"
Bilo mi najlak�e da se nekom jadam. Pa sam se okrenula Alahu! Ka�u da Taj sve vidi!
Bolje neg' onaj na� dolje! Stvarno, zeru je lak�e!
Ovdje sam prvi put vidila kako je te�ko biti �ensko! A odmah iza toga i da nije!
�ivot se pri�injo brz ko vjetar. Vi�e nisam znala na koju �e stranu baciti.
Poslije su me prozvale: Gotovanka. Al' koliko se god ja znojila, u�ivale su da me
tim nadimkom bo�nu. Ispo�etka, to ti sjedne ko �amar, a poslije se privikne�,
poslije zaboravi�, pa i one zaborave.
Zapisi iz harema
Pamtila sam samo ime onom �to me od mene same spasio. Prosto me zaboljelo to �to
sam u njegovu oku pro�itala. A �itala sam da vidi, da razumije!
Bit �e da bi se i s vodom dubokom pomirila da njega nije bilo. Mrakom, kad malo ko
pamet nosi, on je bio moja koje nije bilo i dr�o me kad sam mislila da ne�e, da �e
zaboraviti. Al', ka�em, prvo me ljutilo, a poslije rasplakivalo to njegovo oko �to
me znalo i razumjelo bolje no �to sam se sama!
Svi su ostali bili slijepi i gluhi, pa �ak i onaj Pa�a �to me ukro i u sedlu grijo.
Svi su ostali tjerali neku svoju miso i bavili se sobom. Jedino je Skender trpio i
moj �ivot osim svog, dijelio tu moju malu bol i uzimo dio na sebe!
Da je tkogod drugi, mjesto njega, imo da me �uva, na�la bi ja na�ina da uteknem u
mrak, da me nema!
Bilo je jedne druge brige kod njega, osim sa�aljenja. Nisam joj mogla ni u trag
u�i.
Tamo dok sam jo� po Rakovici brala spori�, mrazovac i rosopas, znala sam da u
svijetu ima neko tko bi me razumio. I oni moji �to su me rodili ko da su mi ma�eha
bili, ko da nisu moja loza! A ista krv!!!
Prije bi rod bila onom Mijatu haramba�i �to se oko na�ih ku�a �uljo i sve, pa��e
�to ne laje, za sobom vodio.
Ko da me oteo, ko da me ugrabio ba� Skender, a ne neki zulumd�ija, i po njem pamtim
i tu grabe� i svoj drugi �ivot. Nije mi izvjetrio iz glave ni kad sam se navikla na
ono uporno more �to tu�e o kamen pod na�om ku�om. I kad ka�em: na�om ku�om, u meni
se neki vrag pobuni i ne mislim ni na onaj Plav, neg' na onu la�u i njen trbuh u
kom je vladao mrak i san, gdje je vjetar lomio onu �umetinu.
Mislila sam, ako bi se, nekako, u ovom �ivotu dokopala luke u kojoj su me ko vre�u
krompira izbacili, mogla bi i sresti tog �to me �ita, rod ro�eni, svojtu i s njim
onu prostu krv zamije�ati!
Al' opet, znala sam da je mladost moja neprebolna i da �e me, jo�, koje�emu
pou�iti. Da �e me, jo�, �udom �uditi.
125
Bajam Ilkuli.u
"Gledaj, gledaj oko sebe i pamti!" govorila sam sebi: "I svakom vjetru jedara ne
otvaraj!"
Ko da je to zna�ilo: svakom gostu vrata ne otvaraj! "Koja vrata?!" pitala sam ja.
"Ova, �to uskom stazom vode od oka do srca!" sjetila bi se. Borila sam se da ne
upadam u o�i! Da me ni po �emu ne pamte.
A gore, u Plavu, znala sam, sad neko, opet, zi�e pa ru�i onu Bo�ju ku�u, oko koje
su i moji pomagali, a koju je onaj �to ne silazi s konja dao da se di�e. Predoje
koji ne slazi, Predoje sedla�, Predoje, pamtila sam i Vasiljevo pri�anje, koji je
zavolio taj lipov cvijet �to miri�e oko gradnje. I zidanje �to ga, uz premo�tenu
rje�icu, zidari s mora zi�u.54
Preko te su rje�ice oni na�i, ko kakva zaigrana dje�urlija, ru�ili bukova stabla da
prelaze s jedne na drugu obalu.
Otac me tamo nije vodio. Vodio me Vasilj i sve propitkivo: "A, a jesu P ovo vrata?"
Pa ja ka�em: "Nisu."
Pa: "Jesu P ovo?"
Gledala sam za njega i pri�ala mu. Amo tesari, tamo kamenari. Nisi mogo od
piljevine, otpiljaka i kamene pra�ine blizu prilaziti. I meni se tad, jedini put,
svidjeli samo mostovi preko rje�ice, a ne ono neko visoko zidanje, jo� sve �uplje i
nedovr�eno. Ne zna� na �to �e iza�i kad se svr�i! Ko mladost bilo �ija!
***
Ispo�etka sam mislila: sad �e do�i neki grmalj i piljiti u mene sitnim o�icama,
oblizivati krupna usta, zapri�avati me i obilaziti oko mene, tra�e�i priliku da
sko�i na mene! Napravit �e ne�to protiv moje volje. Tu�i �e me tupim i mesnatim
dlanovima. Bit �u sva bunovna od batina i plakanja. I mislila sam kako da se
oduprem. �uvala u ruci o�tar �e�alj. I �ta sebi u�initi. Negdje sko�iti. U�initi
sebi na�ao. Presuditi.
Znala sam da to nije istina, aP sam htjela o sebi razmi�ljati ko o jadu i muci. A,
tamo, meni se to sve ve� dogodilo. Ve� se sve s tim koji me
126
Zapisi iz harema
mu�i odigralo. Najve�e mu�enje nije ono �to �e dalje biti ve� ono �to je ve�
pro�lo. Ja sam ve� otrgnuta sa stabla. I ba� me briga ko �e biti, sad, taj �to �e
jabuku pojesti.
Dugo sam se osje�ala ko vo�ka koju neki balavi i gramzljivi goni� stoke nehajno
nosi u torbi, pa ni ne zna kad �e je samo strpati medu zube i oguliti do ko�tica,
do sredine, do repica za koji �e je jo� pridr�avati prije nego ostatak baci u
blato, preko ograde, niza stranu.
A to malo �to je ostalo od jabuke, taj ogrizak, ta oglodana sredina, to sam ve�
bila ja. I znala sam da jo� mogu sa�uvati sjeme u svojoj sredini! Ko�tice!
I kao da sam potpuno zaboravila onog mog oca, vi�nog bradvi i sjekiri, �ivih o�iju,
pjeva�a ri�ih brkova �to krasno ote�e glasom. I kako je kolo vodio oko nekog oraha.
I kako je, nama djeci, vazda ne�to donosio. Kako je u Rakovici ribu sepetom lovio.
Za�e u vir, gurne ruke pod �ile i tjera s jedne strane na drugu. I kako su ga �ele
volile. I bio dobar s vatrom i potpalom. U�io me kako slo�iti klipi�e i lu� da se
rodi plami�ak.
Od majke sam popamtila samo te oborene o�i kako se smije�e, dopola otvorene ko da
se srame! Ko da u zemlju glede. Neko bi mogo pomisliti da je ona tugaljiva, al'
nije! I veselje je njeno jo� lebdilo nada mnom i �uvalo me.
Jedini koji je takve o�i pokupio od nje bio moj brat. A svi mi drugi, sva djeca
nose te o�eve vragolaste i drske o�i �to pilje u tebe.
Onaj ludi Mika, �to je volio konje, a svojeg imo nije, reko nam jednom:
"Ovaj �e mali s vilama i vje�ticama, a ti �e�, sve s ljudima divaniti!"
I to reko meni i bratu, dok smo se za ruku dr�ali i iza ograde virkali. Uvijek bi
stao kod na�e ku�e jer je znao da �e mu mati �togod dati. A Mika bi se, kad popije
ili strpa u usta, rukavom briso i odlaze�i dobacivo:
"Ne bio ja Mika konjokradica, ako nisam...!"
I ne�to ga mu�ilo, ne�em se dovijo. Tako smo se pitali �ije on to konje krade i
gdje su mu svi skriveni. Brat bi mi �apto, pred spavanje: "Mika krije �drebad na
nebu, me�u oblacima." A ja bi se, �ute�i, smijala i ve� vidjela jednog griva�a kako
jezdi nad orahom prema mjesecu. Lijepo mu se i dug rep, gore, oko brda, ovija.
127
Bajam Ilkullu
***
Nedugo nakon �to sam vamo stigla popisala sam crnu krv. Prepala sam se da sam
bolesna, da sam se razbolila. Nikom nisam o tom govorila. Brisala sam za sobom, sve
dok me Zija nije otkrila.
Vi�e bi volila da me izlemala nego �to je pre�utila. I ko da se nada mnom sa�alila,
dade mi neku tkaninu na tu ranu �to i nije bila rana. Sta ja znam, �ovjek se na
svakakva �uda i svakakve budala�tine privikne. Pa sam i ja na to �to sam, me�u
nogama, nosala, a, opet, mislila da sad svak zna.
Poslije me Zija uzela sa strane i rekla mi da to i nije bolest, da to neki dr�e
prokletstvom, a neki darom i da to zna�i da sam postala �enom.
"Ako je od Alaha, primam ko poklon!" pomislila sam.
"I nema ti druge!" tje�ila me, ne znam za�to, Zija.
Samo je jednom, u ljutnji, kad je, �to ka�u, dosta vode pod mostom, iz pri�e,
proteklo, Ziji uteklo: "I tako ne�e� ra�ati, ne boj se!"
To je bio jedini put da mi se u�inila strana i ljubomorna. Na �ta? Da F na mene �to
sam mlada? IF na tko zna �ta? Samo, zarekla sam se tad nekom, ne znaju�i da F sebi
ili izvan sebe: "Rodicu, pa makar pukla! Rodicu, pa makar klupko vune rodila!
Rodicu, pa makar odmah nestala!"
***
Ko da mi je falila ta izgubljena, a su�ena bolest, ja se stvarno razbolim. Ka�e
Zija: "Napala te uzma!" A tamo, ja se polako ko�ila! Prvo mali prsti na obje ruke.
Nemo� ih saviti! Jedino ako ih polomi�. Pa i palac, jedan i drugi. Pa, preko no�i,
svi prsti na rukama!
Sad je trebalo i prati me i hraniti! Ko da se sama nisam htjela svojim rukama
dirati, pipati. Ko da sam bila prljava. Tako sam, malo-pomalo, gubila silu. Slabost
me uzimala pod svoje, a ja se nisam bojala. Samo bi spavala. I gladi je nestalo.
Sto mi god turali u usta, pljuvala sam i vra�ala. Sva mi hrana bila prijesna i
bljutava. I poslije, stanu mi se ko�iti i oni palci na nogama, dok le�im.
E, kad sam tako od sveg odustala, puste me, lijepo, svi na miru i mogla sam
plandovati koliko mi drago. Kad bi ostajala sama, i oni pal�evi bi se
128
Zapisi iz harema
ispravili i san bi mi se vra�o. A kad bi me posje�ivali, sva bi se uzvrpoljila i
ustreptala, ne bi o�ima mogla mirno gledati. �migala bi, sve dok se ne raspla�em.
Onda bi mi bilo lak�e.
Jedino bi Ziju primala sebi malo lak�e neg' druge. Ona bi me mazila i mazila,
strpljiva bila. Sve govore�i: "Pro�e to!"
I kako do�lo, tako o�lo! Jednog sam jutra samo ustala iz kreveta, do�etala do
dubokih prozora i pomislila: "Ne brini, Amila, sve iza�e kad-tad na vidjelo! Kako
rod, tako i krv!"
I, otad, nisam vi�e ni zagledala po rukama i nogama. Ruke su, i dalje, same hvatale
i uzimale �to treba, a noge hodale kuda treba.
"Zna�i, to li je ta mudrolija: biti �ensko!" mislila sam. "Mo�e�, a ne smije�!
Treba�, a ne mo�e�!"
Tko zna �ta sam sve mislila, sve dok se ne bi prisjetila mu�kog svijeta. IP onog iz
pro�losti, il' nekog iz blizine. Ovdje je svak mislio da je bolje �ensko od drugih.
I, vidim, ple�u, ska�u, vi�u, pjevaju, sviraju, takvu gu�vu stvaraju, a niko da im
rekne: "Dosta!" Nema mu�ke ruke da ih zaustavi.
Malo-pomalo, shvatim da se s rogatim nije bosti,55 da vatru nemo� vatrom gasiti, pa
primijetim sve one �to su stalno u prikrajku: evnuhe, sluge, stra�are i sve druge.
Ispadne da su me svi pu�tali jer sam najmla�a. Sta mi je drugo preostalo neg da se
�inim starija? Ko da je bilo te�ko opona�ati! Hodati ko neka Habiba, sva se
uvijati. Plesati ko ona Gizma �to na zemlju ne staje, neg' lebdi. Pjevati,
tugaljivo, ko na�a kuharica. Odijevati se ko ona Reza.
A najvi�e sam se divila onoj koja bi znala od�utiti. Mislila sam: "Nikad ne�u i ja
takva biti. U o�i ska�em �im mi ne�to ne valja!"
Malo-pomalo, borim se da budem neko drugi, a ne Amila. Pa se smijem onoj sebi od
ju�er! Pa zavirujem u ogledalce �to sam dobila. I �udim se �to svaki put neko drugi
iz njega viri.
***
Jednom mi je Zija pri�ala o ratu �to ga vodi onaj na� vezir. I kako je sa svih
strana opkolio neki otok. I kako je reko: "Dobro je, dosta nam je i taj otok, a ovi
njegovi navalili pa navalili, o�e da ganjaju potu�ene,
129
Bajam Iuojluj
da ih tjeraju daleko."56 On se vratio, a oni �to nisu tako mislili nastavili
ratovati. Skupili la�e od kojih se more i ne vidi!
"Do�li skoro do tvog mora", rekla Zija. "I tamo pod valove potonuli!"
"Izginuli?" pitam ja.
"Svi do jednog!" ka�e Zija.
"A je 1' se spasio taj �to je bio glavni, �to je tjero tako daleko?" "Jest", ka�e
Zija: "Al' ga sam Sultan do�eko u luci i svojom rukom mu glavu uzo!"
Pred spavanje bi mislila o tome koje je to moje more. Je 1' druga�ije, ve�e, manje?
Kakvi su valovi? Njega sam, i tako, preplovila u mraku, skrivena od dana pod
palubom. I onda bi mi, odjednom, namignula ta glava �to je Sultan Veli�anstveni
dr�i u ruci.
***
Kako sam krenula biti ono �to se ne mo�e preko no�i, prozovu me Divljaku�a! Nisam
bila ba� neka ljutica, al' je moja sila bila koja rasipa. Kojim bi god osje�ajem
ga�ala, �to bi god od sebe bacala na druge, tonulo je, ko u more, dok okom trene�,
dok se okrene�: nema ga vi�e! I nekog sam tim rije�ima i kretnjama mogla dohvatiti,
a nekog ne. Po tom sam znala ko je koliko osjedjiv. Najmanje je na sve vra�ala
Gizma. Kao da me i nije �ula, radila bi ono �to je zapo�ela. A kad bi je ja ku�ala
bocnuti i drugi put, mogla sam biti sigurna da nje oko mene vi�e ne�e biti. �itala
je i bje�ala tako vje�to da je ni jednom nisam stigla dvaput isto pitati.
Ona koja je trpila bila je Zija. Vidim: trpi, pa zato i ne vra�a! Ona koja ne mo�e
durati bila je Habiba. Ka�e: "Mogu ja!" a vidim: ne mo�e! A ona koja bi vatru
bacala �im bi me sretala bila je Zofija. Htjela je da me pou�ava i onda kada vi�e
nije bilo �emu!
Od svih je najte�u masku nosila, stavljala na lice, ona glavna kuharica. Borila sam
se da je skinem s njenog lica, al' nisam mogla. Ona je i najmanji smije�ak vra�ala
onda kad je to njoj bilo drago, a ne kad se �ovjek tomu nada.
Zapisi iz harema
A neko tko se nije ni iza �ega skrivo bila D�enana Reza. Ta je krojila kud je
naumila, bilo to nekom drago ili ne.
Isprva sam mislila: sad �emo se tu�i sa svakom od njih! Na jednu po jednu strijele
odapinjati. I tek kad sam od tog odustala, po�ela mi se, polako, otvarati vrata za
koja i nisam znala da postoje.
Tako sam saznala, nakon dosta muke, za�to sam tu i odlu�ila da stvar izvedem do
kraja! Do kojeg kraja, nisam znala, al' sam se nadala da �e sila odozgor usli�iti
moju molbu. Bila sam prosta i mlada pa mi se �elja mogla pra�tati. I ako i od te
�elje odustanem, sad sam znala, bit �e ne�to!
U kratko vrijeme donijela sam nekoliko odluka i znala da ih se ne�u mo�i dr�ati.
*#*
Joj, znala sam da �e mi za�as ute�i vrijeme! Znaju�i to, okretala sam se ljudima
oko sebe nekim drugim licem. Ostavljala sam sve patnje iza sebe! Prestala sam za
pro�lim tugovati, a nad onima �to �e tek biti brinuti.
Gizma re�e: "Budi: sad, koliko ti god te�ko i vidi�e� da je slatko!"
Kad bi je god o tom pitala, ona se samo smje�kala u daljinu, kroz mene, iza mojih
leda i bila zavezanih usta. Pitaj jednom, pitaj drugi put i one njene �a�ave i
sjajne o�i ostanu u meni. Ako mo�e ona, mogu i ja. I: "Jezik za zube!" bila je
njena druga pomo�. Lijepo sam ga �vakala, da niko ne vidi, samo da �togod ne lanem,
ovako prijeka.
"Ako treba, a ti pjevaj, samo da ne ka�e� �togod za �im �e� po�aliti!" �uvala sam
tu sirotinju, tih par rije�i �to su mi poklonjeni, ko svetinju! I sad u mojoj tikvi
odjekuju, a na krajevima �u�kaju dok ih Gizma meni ostavlja u amanet.
Mislila sam: pitat �u je da me u�i plesu! A nisam. Tra�it �u je da me odijeva. I
nisam. Molit �u je, kumit �u je da mi skupi ovu moju divlju kosu koju svaka ki�a,
svako mokro, svaka suza tako digne i ra��upa kao da je me�u mu�kim rukama bila.
Nisam.
Bit �u joj blizu. I to nije dobro.
131
Bajam Ilkullu
"Budi blizu onom �to ti je ve� dala, a ti to lako zaboravlja�!" govorila
bi sebi tim izgri�enim jezikom.
�to god na mene navaljivalo, �ija god ruka na mene srljala, znala sam: nema tog!
Sve je to iz pri�e! Nit' bratove, nit' Vasiljeve, nit' Gizmine, ve� moje! U meni
�u�e taj zevzek i duduk i tro�e mi vrijeme! Ako se njima dam, ako im budem
robinjica, odo ja! Nema me vi�e! Vazda treba sam sobom gazdovati i tad te slu�aju i
drugi. Prvi, osim Gizme, na kom se to gledalo, a da nije pri�o, bio �uvar Al Gabri.
Od njega sam nosala onu Mu-hamedovu: "Ako se rub sunca pojavi iznad obzora,
odgodite molitvu."
Tad bi, kad me sunac pomiluje, stvarno na sebi trpila ono Gizmino slatko!
Drugi put, Al Gabri spomene nekog Atara koji je Gizminu uputu prepri�o: "Le�a bi
vas zadovoljila da nikad niste vidjele lice!" I pogledam po glavama oko sebe i
vidim kako misle o kupanju i jelu, kako nisu ni �ule. A one �to su �ule, kako ne
haju! A ona koja brine, a to sam sama bila, da 1' zna?
Kako stati pred to lice i zagledati se u njeg?!
***
Gizma mi je, �ije oko gleda jedno preko drugog, ispri�ala pri�u o Gilgi.
Nakon stotinu zavrzlama on si�e u dubinu donjeg svijeta i zaroni u jezero po cvijet
koji obe�ava besmrtnost. A bilo mu re�eno da ga ne�e zadr�ati ako ne bude sedam
dana i sedam no�i bdio, budan bio.57
Tamo, u dubini jezera, on na�e taj cvijet, zavode�i repato �ensko, neman koja ga je
�uvala.
Kad je, napokon, isplivo na danje svjetio, trebalo je cvijet pojesti i eto te me�u
bogovima! Al', Gilgalija uz jezero malo zadrijema. Nije �urio. Tuda pro�e ona
�arena zmija i sama, ne znaju�i, proguta cvijet, a ne Gilgu. I bude sita te ode.
Kad se junak probudio, ne na�av�i ono za �im je �udio i skoro izgino, pustio je u
jezero suze koje su, tonu�i, postajale biseri. Oko svakog bisera naraste �koljka i
u svakoj ku�ici bude �elja da se zauvijek potraje.
Zapisi iz harema
Iz podzemnog se jezera ove �koljke ra�irile po gornjem svijetu. I sad svak gine za
takvim biserom oko vrata!
Pa je Gizma otvorila dlan i biser, bijel i velik ko tre�nja pokazala. Sve smo se
oko nje gurale. Ka�em: ko tre�nja jer je biser, jedva vidljivo, rumenio.
"Odakle ti?!" sko�e one oko nje!
"Iz jezera velikog cara Utnapi�tima!" rekla je.
***
Jednom tako do�e vezir sav veseo i pokloni mi otok Ka�e: "Tvoj je!" Ja pitam: "A
kad �e� me tamo odvesti?!" On ka�e: "Kad mi rodi� sina!"
Ja se smijem ko luda! �ta �u?! Od djeteta dijete! Al', sve onako, ka�em: "A ima li
to na nekom tefteru... to da sam ba� ja tamo gazdarica?"
On vadi iz rukava �itabu i razvija mi je pred o�ima. Otok neko i nacrto. On ka�e:
"Ja sam!"
"Lijepo, bome", �udim se ja i on prstom ide po toj karti i pri�a: "Ovo je seoce po
strani. Ovo je pristani�te. Ovo su vinogradi. Ovo ti je kula da bje�i� od gusara...
E, a ovo ti je izvor. Ima� vodu!"
"I ljudi moji, sva ta raja?" zanima mene.
"Svi!" ka�e on, pa mi primi�e i moje ime onako, naduga�ko ispisano. Stvarno sli�i
na ono: Amila, koje me je Zofija u�ila.
"Krij od drugih!" jo� je reko: "Ja �u ti ovo �uvati."
"Mora� mi dati i la�u na jedra, kad je ve� tako! Da tamo doplovim!" zanovijetam ja.
"Ja�ta, ja�ta, eno la�e ve� �eka u luci. Sam je Mirza la�ar na njoj. Na njoj spava
i danju i no�u. �uva je i �eka da je isprobamo", gledo je on kroz pend�er prema
moru.
I izgledo ko kakav dje�arac koji ma�ta. Tad sam shvatila da je svako mu�ko dje�ak
kad se u �togod ili koga zagleda.
"Hajd, otpjevaj mi onu tvoju o momku i djevojci!" za�elio se.
Pa bi ja ustajala, preko neke se�ije zajahivala i sve, tobo�, ja�u�i, opona�ala
onog Ali Pa�u kako zapjevava i raste�e.
Bajam Ilkullu
A vezir se topio od milja i poku�avo nevjesto taj moj zaboravljeni jezik opona�ati.
Ajmo re�i da sam tad bila sretna.
***
Ona Lavinija iz Rumelije nikako da nau�i jezik. Nisam ga ni ja znala kako treba,
al' ka�u da sam brza, da imam uho za slu�anje i pam�enje. Tako smo nas dvije, svako
jutro, jo� uvijek odlazile Zofiji i Meiri. Sa Zofijom smo �itale, a s Meirom
pjevale. Mada je Lavinija bila starija, rije�i su u nju te�e ulazile. Al' zato je
dobro plesala. Nas bi tamo obilazila i ona Habiba i smijala se, �to god mi radile.
Njoj je bilo dano da brine o Laviniji. I ko da su, uz ples, sad i u svemu ostalom,
bile nalik jedna na drugu.
Jedna se smije, smije se i druga. Jedna se naljuti! Eto ti i druge: spusti nos.
Jedna se vrti u krug kad bi se svakoj od nas ve� zavrtilo u glavi! I druga �e.
A Lavinija bila zaljubljiva. �apne mi, zamuckuje i duboko di�e: zagledala se u
ovog, pa zagledala u onog. Ne znam da 1' i postoje ti o kojima pri�a. Pa je gubila
glavu za nekim �to svira i jedva ga mo�e� i vidjeti kod nas, za kakve svetkovine.
Punila joj glavu Habiba sve dok se nisu razbolile. Padne u krevet jedna, pala i
druga. Kad je Habiba jedva ozdravila, vrati se na�im pjevanjima i plesu i Lavinija
i svaki put kad je lijena i ne umije, ka�e: "Joj, ne mogu! Jo� sam slaba. Muti mi
se pred o�ima!"
Ili uzme moju ruku i vodi je po sebi. "Vidi!" ka�e. "Vidi kako mi srce lupa! Je li
to dobro?" I vi�e bi odmarala neg' se borila da �togod svlada.
Bila Lavinija zgo�u�na, tanka i crna. Imala krupne o�i i voljela pokazivati to �to
joj Alah dade.
"�ta ti, sestro mila, ka�e�? Kakve su mi no�ice? Ho�e 1' mo�i pohvatati sve te
korake?" I otkriva ona i �ta treba i �ta ne treba, okre�e se i namje�ta. Vidjelo se
da ne zna kriti glad za dodirom, da sva gine, ko u ognju, da je se dira i miluje,
da je se pritisne i zdrobi zagrljajem.
I mene je pipkala. Morala sam se od nje micati. Sve mi neke made�e pokazivala:
"Vidi ovaj, molim te." A taj je bio nisko, oko trbu��i�a �to se znoji.
/ 2A
Zapisi iz harhma
Htjela je da joj tu zavla�im ruku. Ponekad jesam, onako, �ale�i se, vi�e da je
izazovem nego da joj udovoljim. Smijala bi se i bje�ala od nje �im bi ona stala
dublje disati i kolutati o�ima.
I, kad bi dolazila njena Habiba, borila se da se poka�e. Plesati je znala, ka�em.
Stalno je na prstima hodala i glavu zabacivala. Ni glas joj nije bio lo�. Vidjelo
se da bi zapjevati i znala da je popamtila rije�i koje pjesme, da ih nije brkala.
Sa strane, po dnu obraza, kojiput bi joj se hvatalo neko crvenilo. Jela je brzo i u
jelu pretjerivala. Znala je izmi�ljati i kad treba i kad se najmanje nada�. I
jednom je od mene uzela malu svilenu maramu i uporno se trudila da mi poka�e kako
je to njeno. Morala sam, na kraju, odustati od marame. Slu�ala sam Zijin savjet. A
Zija je govorila: "Ako vidi� da je ko tvrd, ne ispravljaj ga! Pusti da se sa sobom
bori, da nosi svoje! Ostavi to njemu!"
***
Jedino �to me znalo zasko�iti, �to me vra�alo u pro�lost, osim sna, bio je miris.
Poslije sna sve bi zaboravljala, a miris bi trajo cijeli dan. U snu bi sve bilo ko
�ivo, al' kratko, a miris je vra�ao u ono �to sam ve� pro�la dok je god trajao.
Snove sam lako zaboravljala jer su dolazili novi. A neki sam miris nosala sobom u
haljinama skriven, u bo�ici, po vas dan. I kad god bi od�epila to malo staklo,
osje�ala bi �to i nekad: kako me sunce umiva, kako me rje�ica kupa il' kako vatra
miri�e i kako �e se ne�to, s nje, slatko pojesti, tamo u djetinjem.
Dugo sam nosila u pameti onu �uvarevu da je svak sam sebi �ep, i tek bi sad i ovako
to znala, otvaraju�i put uspomenama, otvaraju�i koju bo�icu s mirisom.
�e��e bi me udario, �e��e bi me oborio nektar kakvog cvijeta u ba��i, il' tamo uz
obalu, na litici, neg' onaj �to ga nosam. Tad nije bilo lako �epi� na sje�anje
staviti i bila bi robinja onog �to se ve� desilo.
Al' je �uvareva misao bila, znala sam, jo� te�a i nije se odnosila samo na na�a
�ula ve� i na cijelog �ovjeka. To je krhko Bo�je stvorenje uvijek
H5
Bajam Ilkui-lu
sebi smetalo da bolje vidi i da vi�e zna. Svak je sebi granicu meto s onim �to
tobo� zna. Svak je svoju ormu nosio bez da mu je iko, na silu, stavljo. I to rado!
Ako se i sjeti� �to bi trebalo, zasmeta ti misao koja stalno luta. Zavirila bi u
ono ogledalce, okruglo i porubljeno kolutom slonova�e, i opazila nemirno oko moje,
pa u njem tra�ila i tu misao �to bje�i. Tako sam se i sjetila kako ono moj otac
jede. S onom �irokom stranom drvene �lice kusa da ga je slatko gledati, a s onim
repi�em, za koji se �lica dr�i, hranu za�inja, soli, sladi. Pa malo jede jednom
stranom, a malo dodaje drugom. I jo� pogleda nas djecu, brk mu se smije, i
dobacuje: "Ajd, ajd br�e, br�e, zadnji �e gladan ostati!" I oblizuje se.
***
A onda je danima zaredalo nebo bijelo i visoko. Bje�ala sam na sve strane samo da
uvis ne gledam.
Ako bi se gore zagledala i po tim poljima gubila, sva bi se dolje skupila i trgalo
bi me, ko da neko ne�to u trbuh me�e pa rukom, na silu, �upa!
Jedva sam od onih mojih luda, oko mene, skrivala �ta me mu�i. Pomagala bi tamo i
amo, samo da na sebe ne mislim.
Tako se jedne no�i probudim i vidim sve, jasno da ne mo�e jasnije, �to �e biti! Ne
znam da 1' bi plakala il' veselila se. Ono, bit �e mi bolje neg' drugima, a, opet,
isto ko i svima.
Shvatila sam, to jutro, kako je lako u�initi �to ti volja, ovdje, nad stijenom na
koju stalno nalije�u razni vjetrovi i nose mirise iz raznih daljina. Al' to nije
nimalo olak�alo moje nosanje tijela preko dana!
I onda stao navra�ati taj zvrkasti vezir koji i nije bio vezir. Bio je, ja�ta neg'
je bio, al' sav nepoznat i nov, onaj �to se smije.
Stalno sam se pitala �emu se smije, a on se smijo meni. Ka�e: "Smijem se svojoj
sre�i, eto, �emu! Valjda ima i razlog kojim sam je zaslu�io?!"
I mi provodimo neko vrijeme izme�u dana i no�i! Nit' je dan dan! Nit' je no� no�!
Sve se pobrkalo i zamije�alo. I nebo i zemlja se prevrtali, pa ne zna� gdje le�i�:
u onoj bijeloj dubini il' na tvrdom.
Zapisi iz harema
"Nebo visoko, a zemlja tvrda!" ko �to je govorio taj �to se hvali�e sre�om. "Nema�
kud ute�i!"
A vidjela sam da on ne bje�i nit' tamo nit' vamo, ve� se krije od svijeta u sebi. S
ovim vanjskim svjetovima ve� se bio pomirio. Ja mu do�la ko vra�anje u neko doba
kog nema. Nije to nikako bila mladost jer je on tad bio drugi. Re�e mi: "E, sad se
zatvorio taj krug �to ga Alah svakom namislio." Razmi�e mi kose i svisoka virka u
lice.
"Fatum", muca.
Bila sam sva upla�ena i sretna. Ono �to je u meni lupalo, udomila sam. Ni�ta lak�e
neg' sad odavde ute�i.
A nad na�im glavama �to u noge zure i nad bijelim na�im kona-kom, dizao se,
jednako, onaj bijel i visok Bo�ji stan �to se stalno gradi i mijenja!
137
Zapisi iz harkma
...Ni krv nije �to je nekad bila Ibn Sina58
SESTRE
Imam sestru, al' �ta mi to vrijedi. I imam brata i imala sam oca i mater. �ta
vrijedi kad �ovjek �ivi sam, rada se i umire sam!
�ovjek, ovakav kakav jest, mo�e biti jedino uz Alaha. To je jedino �to vrijedi i
�to ostaje kad pro�e i ovo zemaljsko koje prost ne razumije, al', svejedno, tvrdo
prima.
Imam sestru koja misli da me poznaje, a ni sebe ne zna. I imam brata negdje daleko
koji misli da brine i da gine za nas, a svoju sudbinu u svojim rukama ne dr�i,
svoju rije� u ustima ne nosi i ni jednu misao nije sam rodio. Sve �to imamo ukrali
smo! Sve, darovito, �to nas ti�ti, od Alaha je na poklon!
Al' malo tko taj poklon i razumije, rekosmo, a kamoli da ga i koristi.
Imam sestru koja me posje�uje svakih sedam dana. Ne�to je tjera da me obilazi kad
ja ve� ne�u k njoj. I svoju nevolju ona meni nosi u goste, ne bi li je prepolovila!
A ja �utim kad me ona obilazi i sve �to vidim ostaje nere�eno! Vi�a me sila goni da
ne kukam nad jedinim �to mi je poklonjeno: nad �ivotom.
Zato se i ne mo�emo onako sestrinski nit' zagrliti nit' rastati, sretne �to smo se
srele, mirne du�e san na se primiti.
Ako bi joj �togod rekla, ona bi pomislila da nisam svoja, �to je i istina, pa ja i
dalje �utim: ne govorim joj to �to vidim. Zato ona, opet, za me i dalje misli da
sam u �umu okrenula, a ja je ne �elim razuvjeriti jer je to i nemogu�e!
139
Bajam Ilkullu
140
Pa jo� ako ti je tako su�eno da te ku�a rod ro�eni, nevolja je tek tad ve�a jer se
misli da se od roda sva�ta mora trpiti, bez obzira jesi li zaslu�io ili nisi!
Ja govorim: imam sestru, a tamo, opet, zar i mogu i�ta imati osim ljubavi prema
Njemu koja se jedina vra�a pravom mjerom i koju �ovjek sam izmjeriti ne mo�e!
I �ovjek je naviko da ima i da nema, a zaboravio da jest i da nije! Ne mislim: da
ga ima i da ga nema, ve� dok ga ima da jest il' nije niko i nikakav!
I dok razmi�ljam o sebi, ve� godinama ne prepoznajem neki svoj lik, neku svoju
sliku, ne�to �to je uvijek isto i vidi se kud god ja i�la. Osje�am da sam usprkos
svemu, uvijek druga ja! Svako malo neka druga ja krenula, pa stala, naumila, pa
odustala. Jedna ja krene, a druga me zaustavi. Jedna ja naumi, a neka tre�a il
deseta me poklopi i odustane. Nikako da prepoznam jednu sebe, a kamoli �e me tkogod
drugi jednaku prepoznati.
Pa zami�ljam, dok moja sestra, ponosita vezirovica, sjedi i �uti uz mene, �to bi
ona rekla da joj o tome pri�am. I vidim, dr�ala bi da je to za mene nesre�a, samo
zato �to ona sama druga�ije nit' mo�e nit' umije.
***
Sve �to nam se doga�a, neshvadjivo je i nestvarno drugima. Ja mogu pri�ati i
pri�ati, al' �to vi�e pri�am vi�e se zapli�em i onaj �to te slu�a sve te te�e
dohva�a, ako i ima strpljenja da te slu�a.
A rije�i ko rije�i: dane su da nas vi�e zbune i udalje jedne od drugih nego
pribli�e. Trebalo bi se govora odricati, pa bi se ljudi lak�e razumjeli.
Koja je vajda od onog izgovorenog kad iza toga le�i more onog �to nije re�eno?
A ljudi dr�e da rije�i imaju te�inu, da ne�to zna�e. Naj�e��e one su prazne.
Naj�e��e ih se treba �uvati! Naj�e��e one ne zna�e ni�ta! Zato one �ovjeku samo
�tetu �ine i udaljavaju ljude jedne od drugih.
Trebalo bi u svakog otkrivati iz o�iju one rije�i koje su ostale neizgovorene, koje
su, tajnovite, pravi jezik onog �to pred nama stoji ili pokraj nas sjedi i �uti.
Zapisi iz harema
Tako i ono �to nas ti�ti drugom je daleko ko ona zvijezda koja se jedva nazire na
prostranom nebu te vi�e i ne mo�e� oko vratiti ba� na nju, pogoditi koje je to
svjedo bilo, gdje li je sad!
Svak �ivi u uobrazliji da je to �to traje va�no i te�ko, da je vezano uz Alaha tako
�vrsto, al' to je samo zbog vlastita straha i vlastite sebi�nosti. Uistinu, sav je
�ovjekov �ivot na zemlji bezna�ajan i prost. Pogotovo ako nimalo ne digne pogled u
nebo, ve� samo zuri u tvrdo, bilo da su to iste takve ne�ije o�i il' drum po kom
noge tabanaju.
***
Rijetko ko se usudi da za ovo priprosto �ivotarenje tra�i neku razumnu i bolju
zamjenu. Ko kukavice dr�imo se utabanog puta i bojimo sveg �to je nepoznato, staze
za koju ne znamo kud �e nas odvesti. A i put koji vodi u nevidljivo tra�i odricanje
od vidljivog. Put koji vodi u tajnu, tra�i �rtvu u svakida�njem, tra�i odricanje u
zemaljskom, da bi se ne�to svjeda odozgo primilo, onog svjeda koje se zove radost i
koje se zove radost razumijevanja i koje se najbolje uliva u �ovjeka, i slika na
njegovu licu osmijeh prepoznavanja koji je nemogu�e drugima prenijeti i prepri�ati.
Al' stoje�i u krugu, vezanih ruku, �ovjek mo�e poslu�ati onog �to im, u sredini,
prenosi poruku �utke il' s par rije�i. Tad se i du�e ve�u, a otvaraju nebesa koja
su dotad bila nevidljiva!
***
Probudim se no�u, smetana nekim snovima koji ne pripadaju meni i ne pripadaju ovom
vremenu. Ko da su iz velike daljine ba�eni ba� na mene: ili iz pro�losti, ili �e
tek biti!
Obi�no ne mogu disati i odem na ono mjesto gdje �u�im i �ekam da se vode izmire i
namire. Curi dolje, curi iz nosa neka vodica i neke suze peru to �to je sanjano.
Nadimam se cijela. Zadnje kapi iz mene tjeraju te ru�ne slike svijeta i molim Boga
da zaboravim �to sam sanjala, da ponovo ne utonem u tu istu i mo�nu, a te�ku pri�u,
u kojoj, zna se, ne mogu ni�ta neg' samo gledati svu tu frtutmu oko sebe.
141
Bajam Ilkuij-li
Tamo odakle jo� nisam iskora�ila, zrak je vreo i gust, a ljudski se glasovi tuku za
svoje mjesto od silne gu�ve. Svi ko da jedni drugima na glavi �ivimo, a niko nikog
ne pozna. Potpuno nepoznate ljude gledam iz blizine i oni su mi jedini. Oni se
trude da mi objasne svoje �ivote i svoje muke i misle da im ja mogu donijeti
olak�anje! Vi�u mi na uho: "Zapamti, ho�e� li?!"
Mole me i preklinju da ja nekom ka�em za njih, da poru�im ne�to va�no, pa �e im
biti lak�e!
Otvaram prozor i ono blijedo svjetlo smjenjuje mrak, a izvana ve� neki �amor
zamjenjuje onaj u meni i lak�e je.
Jutarnja svje�ina donosi olak�anje i tek se tad sjetim tko sam i gdje sam, tek sam
tad sigurna da sam pobjegla nekoj strankinji �to no�u vlada sa mnom i vodi me kud
ne�u, da gledam �to ne�u. U tom sam snu va�na i neva�na. Va�na tim drugima �to me
kume da im u�inim, a, opet, znam dobro da to �to njima �inim ne mo�e pomo�i meni
samoj: da sam sama na svijetu i da su svi moji od mene utekli, da su skriveni. Pa
se onda prestravim i shvatim: pravi moji su odavno pomrli!
Taj vjetri� �to ulazi u moju tijesnu du�u i jo� tje�nju sobu pred jutro, polako,
pomete tjeskobu i ja se vra�am svom tijelu ko izvoru sveg dobra i zla, tako �to se
ono vra�a meni. Ponovo smo bliski, prijateljujemo! Lak�e je od bliskog i udarce
trpiti.
I, uz sve, zasmeta mi to jutarnje zurenje ljudi �to su se uskome�ali, dolje, na
ulici. �ujem uvijek iste rije�i kova�a koji se budi i umiva, vatru pali koja mu se
gasi i ide po vodu. �ujem kako golubovi slije�u mom kom�iji i zovu ga da ih nahrani
i kako �kripe vrata koja on, stariji �ovjek �to �ivi sam, otvara ne bi li to i
u�inio. I kako onaj suhonjav pisar daje uputi svojoj �eni piskavim glasom, a ona
ga, ne slu�aju�i, tjera: spava joj se.
I kako se odnekud vra�a mladi�, dvije ku�e niz brdo, niz ulicu, ka�lju�i, al' opet
ne�to pjevu�e�i. Sve to �ujem i jo� obilje drugih zvukova, al' ne primam sebi u
sobu. Sad mi to smeta. Ho�u neki drugi san, �ist i nov, da me malko umije i donese
osmijeh na lice dok ga ostavljam, dok se budim. Da je blag i lijep. Da sje�a na
�togod pro�lo
142
Zapisj iz harema
dok je �ovjek bio mlad i sanjao neki nemogu� i krasan �ivot koji �e jednog dana
do�i.
Jedini zvuk koji sve to olak�ava, koji pu�tam sebi u sobu, jest zvuk ptica koje
pjevaju: i onaj sitan cvrkut i onaj kre�tav od vrana i onaj bli�i od golubova, svih
ptica �to se bude. Ptice se uvijek raduju suncu, pa makar i ne iza�lo. One lete, pa
makar i podno debelih i tamnih oblaka. A �ovjek, ko ja, �u�i u svojoj tamnici, ne
kre�u�i ni tijelom nit' onim �to ono krije!
***
Rodi� se, rode te i pomisli�: "Sve �e biti kako su te u�ili!" a tamo, odigra se
sasvim jedan drugi �ivot na koji nisi pripremljena i kog ne mo�e� predvidjeti!
A i koja bi svrha bila od toga da unaprijed zna�?!
Poslije sam tome dosko�ila: ima onih koji vide, al' se, onda, sve ono ostalo u
njihovoj sudbini okre�e nebesima ili topi i raspada u ludilu i mahnitosti. U' uza�u
il' propadnu!
Ne zna se je 1' to dar il' prokletstvo! Onaj koji put lako vidi, koji �ivot prelako
otkriva, okre�e le�a svijetu, otvara se vje�tini Njegovoj, prati Njegovu rije� i
koliko je god zakinut za prosto �u�enje, toliko mo�e virnuti preko onog zida u taj
vrt, d�enet �to mu je ime.
Sve se �u�enje njegovo okrene gornjem svjedu, a me�u nama hodaju tek leda njegova i
nema nikog da ga okrene.
A za nas pla�ne, mokre ljude, ima li ve�e sre�e neg' ne znati �ta �e biti sutra �im
se okrene� oko sebe?
�e�nja je u neznanju tkana i nadanje je, do zadnjeg daha, u �arenom i prepletenom
mraku skriveno!
Kad bi i znala, ne bi vjerovala da �e se to i dogoditi! Kad bi i znala, ne bi
htjela znati i uporno bi �mirila i tjerala od sebe sablast �to se smije i vodi me
kud ona ho�e, dok ja ni�ta ne �inim, ve� polako mrijem!
Isto je kad te drugi kud voda ili kad sama ide� i zna se gdje �e�, gdje �ete!
143
Bajam Ilkullu
Takvo neznanje �ini �ivot �ivotom. I mada se sve vrti u krug, sje�anje �ivot �e��e
kvari neg' za�inja!
***
Svak se sje�a pro�lih doga�aja na svoj na�in, svak pamti samo pone�to od
do�ivljenog i svak zaboravlja ono �to drugi pamte. I ako se stanu uspore�ivati
uspomene, poka�e se da one nisu iste.
Svak pamti ono svoje na svoj na�in i svak izbjegava da u svom sje�anju ostavi ono
�to mu nosi nemir.
Moja pri�a o tri sestre po�inje na obali Crnog mora. Tamo smo rasle, a kad je jedna
od nas, rano i iznenada, oti�la na onaj svijet, preselismo u ovaj grad. Otac je na�
vodio porijeklo od poznatih ratnika �to su za sultana Sulejmana porazili Mameluke i
osvojli Misir i tako preuzeli za�titu svetih mjesta.
Otkad nas je napustila starija sestra, nas smo dvije izgubile sposobnost
razgovaranja. Me�u nama je ostala ona praznina koju cio �ivot ne mo�e� popuniti. Ni
�ivot u gradu to nije promijenio. Nit' rana udaja moje sestre. Niti ro�enje njene
djece. A nit' smrt na�ih roditelja: prvo o�eva, pa onda maj�ina.
Kao da je odlaskom sestre i moja sudbina ve� bila odre�ena. Kao da je neki tefter
bio zape�a�en i u njemu bio opisan �ivot koji se po tvrdoj zemlji odvija.
Kad se vratim u to doba, u�ini mi se da sam od tog doga�aja nepovratno upoznala
svijet, da mi se tad �ivot i kroz smrt predstavio, a ja ga takvog odbila, pa ga
poslije primila jer moram, al' vi�e ne ko blisko stvorenje, vi�e ne ko ne�to svoje.
Odmalena pri�alo se o na�im �uvenim djedovima i tko je kome nalik. Pa su najstariju
od nas tri uspore�ivali s ocem, onu mla�u s djedom, a mene kao da vi�e i nije bilo
s kim usporediti jer se, i tako, pro�lost gubila u magli u kojoj je pradjed rano
izgino �rtvuju�i sebe, u bitci, zbog nekog topa kojim je bitka dobivena.
Kod nas kao da je bilo obratno nego kod sveg svijeta: ja, najmla�a, nisam bila
teto�ena, ve� najtvr�a, najustrajnija u �elji da �togod objasnim, da u nekoj nakani
izdr�im. Kad bi svak ve� popustio, ja bi jo� ustrajala.
144
Zapisi iz harema
Vjerujem da su pazili na mene, da su bili obzirni prema meni vide�i kakva sam. I
kao da su se bojali te na�e mladena�ke ludosti i te na�e sestrinske vezanosti, oni
odlu�e da je dadu tom �to je za �enu i�te.
Tako sam ostala ponovo sama, al' na neki drugi na�in. Iz daljine su do mene stizale
vijesti. Nama su ponekad i navra�ali gosti. A kojiput dona�an nam je i neki tabak
na kom je moja sestra svojom rukom ispisala slatku re�enicu � ja bi samo virnula na
to i pomislila: "D�aba je, tebe vi�e ovdje nema!"
Kad sam ve� mislila da se ne�e vi�e ni�ta dogoditi �to bi me moglo iznenaditi,
dogodi se da, pod stare dane, mati i otac odlu�e da na svijet donesu jo� jedno
dijete. Mati rodi brata i on bude sav neki druga�iji od nas sestara. Bude bijel i
tanak, sanjiva pogleda i miran, duga�kih prstiju i, odmalena, neobi�nog mu�kog
glasa. Negdje je bio vr�njak tom prvom sinu �to ga je na�a sestra, tamo u
Anadoliji, rodila. Mo�da sam ga i zato ja svojatala ko da sam mu sama mati, ne bi
li i ja imala takvu brigu kakvu sad ima sestra.
Ono �to sam odmah primijetila, bilo je �udno bratovo pona�anje: izgledalo je kao da
to dijete nit' zna nit' ne �eli ikome dati ljubav. I smije�ak je na njegovom licu
bilo �udo, a kamoli dodir il' rije� koja obe�ava, daje, tra�i.
I umjesto da mi, ko dijete, bude dru�tvo, opet se dogodi da osjetim novu
osamljenost jer su sad bratu davali i ono malo �to je dosad bilo moje.
Tako sam jo� upornije odbijala da odem za nekog i �ivim s nekim njegov tu� �ivot.
�uvala sam to �to mi je ostalo. Na sve sam na�ine gledala da ne po�em za koga kome
bi ra�ala tu�u djecu na nekom stranom mjestu. To me ko�talo truda. Al' svejedno,
moj trud ne bi bio dovoljan, ve� sam morala izmi�ljati svakojakih pri�a da bi ljude
od sebe odbila. Na kraju, izmislim neku svoju bolest.
Danas kad sretnem, ja sretnem vezirovicu, a ne svoju sestru. Sretnem neku �enu koja
je zaboravila tko sam ja i koja vi�e ni svoju djecu ne pamti, koja ni �ovjeka s
kojim �ivi vi�e ne poznaje.
145
Bajam Ilkullli
Kao da smo, davno, i nas dvije jedna drugu izgubile i sad se, uzalud, trudimo ne bi
li se ponovo na�le.
Nastojim da s njom pri�am kao da su svi �to su oti�li jo� tu s nama, ne bi li joj
olak�ala. A ona sjedi kraj mene, preko puta, na drugoj se�iji i vidi se: vi�e nema
nikog u nje ko je ranije s nama �ivio! Sama je!
Sama je, i kao da je ba� to i htjela! Sama je i misli da sam i ja sama: �amija,
osamljenija od sviju!
Kao da je ona vatra koja gori �ivotom spr�ila ve� u nje sav onaj �ar i sad joj
preostaje samo da �eka: mlako i be�ivotno.
Dok kod mene postoji nada da �e mi se ne�to dogoditi, ona je svu svoju budu�nost
potro�ila, i to dobro zna! Proigrala je svu nadu! Izredale se sve igre i �elje.
Potro�io se sav smijeh i, jo� gore, sav strah!
Uz mene uvijek sjede svi i �to nisu tu: najstarija sestra, otac, mati, brat kojeg
ne znamo, iz daljine! A sjedne li u moju sobu vezirovica, nitko od tih njenih
silnih ljudi nije s njom.
Ja se trudim pa svako malo, u sebi, pomislim na njenog vezira. Vidim ga kako dolje
u dvori�tu sjahuje s ata i penje se onim sporim, a �ivim korakom, ovamo, nama,
preko drvenih basamaka, u sobu. Za njim ostaju njegovi �au�i i dovikuju se s rajom
na ulici.
Vidim ono �to nije bilo, a nit' �e biti. Borim se i za nju i vidim kako taj njen
sin, vezirovi�in sin, slika i prilika maj�ina, grli svoju mater, a moju sestru i
�ap�e joj na uho neku rije� koja je veseli.
Vidim te njene slu�kinje kako joj donose i dodvoravaju joj se, kako im je toplo i
kako su sretne.
Ka�em, nije da je sestra pla�ljiva, al' izgleda kao da meni dolazi, vamo, na drugi
kraj grada, gotovo kriju�i, da skupi zeru snage i da se odmori od onog svijeta u
koji je davno odvedena. Pa i sama vidi da ne mo�e odade ute�i, bje�e�i od mene,
vra�aju�i se ku�i.
I preko nje, ja poznam taj njen svijet, mada tamo nisam bila. Preko nje, ja vidim
sve te ljude koji je okru�uju i ome�uju, �ija je ona zarobljenica. I ne mogu re�i
da je za to kriv njen vezir, �ovjek koga sam srela pet-�est puta u �ivotu.
Najkrivlja je sama vezirovica.
Vidim je kako hoda kroz ba��u, podno samih oblaka, kako luta kroz �aren grad kao
sjena, tra�e�i �ta bi je veselilo, kako lije�e na prostran krevet, kako me�e na se
ukrase i zagr�e se svilom. Vidim kako joj se
146
Zapisi iz harema
ona izvijena linija obrva spaja nad nosom i u njoj sad poznajem na�eg oca �to ga
jo� jedino tako mogu lako prepoznati, te�ko mi u san dolazi. I vidim da su im se,
tom ocu i toj sestri mojoj, njihove o�i ve� srele u daljini koju ne poznajem.
I, ponekad, sanjam da sam i sama samo jedna od �ena u toj ku�i nad morem, ku�i u
koju sestra nije volila zalaziti. Tad stanu pred mene sva ta lica i sve te sudbine.
Kojiput sam onaj curetak s crnomorske obale, kojiput ona stroga �ena iz vezirove
ku�e, uspravnih le�a, koja pou�ava i na koju je moja sestra ljubomorna, a kojiput
se zateknem u nepoznatom �enskom te bdijem nad nekim i ne�im nad �im nikad nisam.
Zagledam se, tad, kroz mirisnu ba��u i ja prema moru od kojeg o�iju ne mo�e�
odvojiti.
Mislim: ako poznajem jednu obalu, znat �u i drugu. Ako znam ovu, znat �u i onu
jedva vidljivu i sav �ivot s one strane.
I preselim se, preletim, na neki od otoka na kojem vrijeme te�e sporije i na kojem
su davno sagra�ene ku�e jo� cijele, dok se na obali me�u plitkim valovima mogu
na�i, uz �koljke, i �upovi i lon�i�i iz tog davnog doba, i novac koji nije pojela
r�a. Na jednom od nov�i�a ugledam svoju sliku ko da sam tu ve� nekad bila. Sjednem
u pijesak i �udim se: s bakrenog nov�i�a gleda me moj lik. Lijepo su usje�ene moje
o�i i nos, moja brada i ova sva kosa, otkrivena, smotana po starinski, onako ukrug,
kako su je tamo dostojanstvene �ene nosile.
Tad shvatim da sam vladarica svog �ivota i donosim va�nu odluku koje se svi moraju
dr�ati, a pogotovo ja sama: da se probudim.
***
Davno je sestra sobom donijela neku kop�u za kosu, neku lijepu zvijer koja kosu
grize i dr�i je skupljenu. Sli�nu smo jo�, ko djeca, imale u ku�i, ali je ova
tatarska bila rijetka i stara. Ko da se htjela iskupiti za onaj djetinji nesta�luk
kad je kop�u sebi uzela, sakrila od nas sestara.
Sad su u moje gledale o�i od zelenog kamena �to ih �ivotinja uperila u me i kao da
se smije: usta su se mogla otvoriti, a o�tri zubi grizli bi svojim srebrom u svetu
�ensku kosu ne bi li je savladali, ne bi li je zarobili.
147
Bajam Ilkullu
Kao da smo, davno, i nas dvije jedna drugu izgubile i sad se, uzalud, trudimo ne bi
li se ponovo na�le.
Nastojim da s njom pri�am kao da su svi �to su oti�li jo� tu s nama, ne bi li joj
olak�ala. A ona sjedi kraj mene, preko puta, na drugoj se�iji i vidi se: vi�e nema
nikog u nje ko je ranije s nama �ivio! Sama je!
Sama je, i kao da je ba� to i htjela! Sama je i misli da sam i ja sama: �amija,
osamljenija od sviju!
Kao da je ona vatra koja gori �ivotom spr�ila ve� u nje sav onaj �ar i sad joj
preostaje samo da �eka: mlako i be�ivotno.
Dok kod mene postoji nada da �e mi se ne�to dogoditi, ona je svu svoju budu�nost
potro�ila, i to dobro zna! Proigrala je svu nadu! Izredale se sve igre i �elje.
Potro�io se sav smijeh i, jo� gore, sav strah!
Uz mene uvijek sjede svi i �to nisu tu: najstarija sestra, otac, mati, brat kojeg
ne znamo, iz daljine! A sjedne li u moju sobu vezirovica, nitko od tih njenih
silnih ljudi nije s njom.
Ja se trudim pa svako malo, u sebi, pomislim na njenog vezira. Vidim ga kako dolje
u dvori�tu sjahuje s ata i penje se onim sporim, a �ivim korakom, ovamo, nama,
preko drvenih basamaka, u sobu. Za njim ostaju njegovi �au�i i dovikuju se s rajom
na ulici.
Vidim ono �to nije bilo, a nit' �e biti. Borim se i za nju i vidim kako taj njen
sin, vezirovi�in sin, slika i prilika maj�ina, grli svoju mater, a moju sestru i
�ap�e joj na uho neku rije� koja je veseli.
Vidim te njene slu�kinje kako joj donose i dodvoravaju joj se, kako im je toplo i
kako su sretne.
Ka�em, nije da je sestra pla�ljiva, al' izgleda kao da meni dolazi, vamo, na drugi
kraj grada, gotovo kriju�i, da skupi zeru snage i da se odmori od onog svijeta u
koji je davno odvedena. Pa i sama vidi da ne mo�e odade ute�i, bje�e�i od mene,
vra�aju�i se ku�i.
I preko nje, ja poznam taj njen svijet, mada tamo nisam bila. Preko nje, ja vidim
sve te ljude koji je okru�uju i ome�uju, �ija je ona zarobljenica. I ne mogu re�i
da je za to kriv njen vezir, �ovjek koga sam srela pet-�est puta u �ivotu.
Najkrivlja je sama vezirovica.
Vidim je kako hoda kroz ba��u, podno samih oblaka, kako luta kroz �aren grad kao
sjena, tra�e�i �ta bi je veselilo, kako lije�e na prostran krevet, kako me�e na se
ukrase i zagr�e se svilom. Vidim kako joj se
146
Zapisi iz harema
ona izvijena linija obrva spaja nad nosom i u njoj sad poznajem na�eg oca �to ga
jo� jedino tako mogu lako prepoznati, te�ko mi u san dolazi. I vidim da su im se,
tom ocu i toj sestri mojoj, njihove o�i ve� srele u daljini koju ne poznajem.
I, ponekad, sanjam da sam i sama samo jedna od �ena u toj ku�i nad morem, ku�i u
koju sestra nije volila zalaziti. Tad stanu pred mene sva ta Lica i sve te sudbine.
Kojiput sam onaj curetak s crnomorske obale, kojiput ona stroga �ena iz vezirove
ku�e, uspravnih le�a, koja pou�ava i na koju je moja sestra ljubomorna, a kojiput
se zateknem u nepoznatom �enskom te bdijem nad nekim i ne�im nad �im nikad nisam.
Zagledam se, tad, kroz mirisnu ba��u i ja prema moru od kojeg o�iju ne mo�e�
odvojiti.
Mislim: ako poznajem jednu obalu, znat �u i drugu. Ako znam ovu, znat �u i onu
jedva vidljivu i sav �ivot s one strane.
I preselim se, preletim, na neki od otoka na kojem vrijeme te�e sporije i na kojem
su davno sagra�ene ku�e jo� cijele, dok se na obali me�u plitkim valovima mogu
na�i, uz �koljke, i �upovi i lon�i�i iz tog davnog doba, i novac koji nije pojela
r�a. Na jednom od nov�i�a ugledam svoju sliku ko da sam tu ve� nekad bila. Sjednem
u pijesak i �udim se: s bakrenog nov�i�a gleda me moj lik. Lijepo su usje�ene moje
o�i i nos, moja brada i ova sva kosa, otkrivena, smotana po starinski, onako ukrug,
kako su je tamo dostojanstvene �ene nosile.
Tad shvatim da sam vladarica svog �ivota i donosim va�nu odluku koje se svi moraju
dr�ati, a pogotovo ja sama: da se probudim.
***
Davno je sestra sobom donijela neku kop�u za kosu, neku lijepu zvijer koja kosu
grize i dr�i je skupljenu. Sli�nu smo jo�, ko djeca, imale u ku�i, ali je ova
tatarska bila rijetka i stara. Ko da se htjela iskupiti za onaj djetinji nesta�luk
kad je kop�u sebi uzela, sakrila od nas sestara.
Sad su u moje gledale o�i od zelenog kamena �to ih �ivotinja uperila u me i kao da
se smije: usta su se mogla otvoriti, a o�tri zubi grizli bi svojim srebrom u svetu
�ensku kosu ne bi li je savladali, ne bi li je zarobili.
1A7
Bajam Ilkullu
Dopala mi se �elja sestrina da me iznenadi, a jo� vi�e sam predmet. Taj a�dajin lik
poznavala sam nekako oduvijek. Al' nisam htjela robovati ljudskoj slabosti u kojoj
�ovjek �ovjeku mo�e sve �to u ruku stane pokloniti, dok iz oka ni�ta, a iz srca
malo�ta.
***
U zadnje vrijeme sestra navra�a i svaki put kao da �eli �togod re�i, a nema snage.
�ita se to iz njenog nemira. Ja donosim �aj, a ona di�e o�i, znam, na mene, tek kad
joj okrenem le�a. Nosim joj �togod slatko u tanjuri�u �to sam ga odonda jo�, od
Crnog mora, sa�uvala i ne znam sje�a li se ona toga.
Kao da se sprema na neki put. Ko da vr�i neke posebne pripreme. Vidi se to i po
na�inu kako se nosi i dr�i, po bojama koje odijeva. Upla�im se: da nije bolesna, da
ne osje�a ili zna da �e oti�i, pa se uzvrtila, ne zna kako da mi to ka�e.
Al', onda, vidim, po lako�i kojom ustaje i hoda, po rukama, da je jo� �iva, da iz
nje izvire sila.
***
Sve se, u �ivotu, izvrti me�u �etiri zida. Sve se dogodi me�u roditeljima i djecom.
Trebalo bi pobje�i iz tog za�aranog kruga. Tko se uspije odmetouti od prvih �elja i
strahova, taj se spasio i tek tad po�inje �ivjeti ne�to nalik vlastitom �ivotu. Dok
je god stisnut izme�u predaka i potokama, nema mu pomo�i. Dok se god na jedne
poziva, a drugima uga�a, nije svoj!
Ovako, mi samo �ekamo kakvo �udo, kakav slu�aj koji bi nam donio �ivot kao poklon!
A poklona nema. Mi mislimo da ga ima jer nismo navikli pobje�i navikama i boriti
se, mijenjati i �rtvovati. Mi doga�aje vi�amo kao �uda jer ne razumijemo kako
sudbina uzima i daje!
Sje�am se �ta je otac jednom reko. Reko je da se budu�nost zna. A mi sve stale.
Iznenadio nas. Ne znamo �ali li se ili �e nam stvarno �togod i otkriti! Ka�e on:
"Budu�nost se zna! Bi�e jednaka ko i ovo sad, ko i sada�njost, al' jo� praznija i
dosadnija, jo� pla�ljivija i te�a. �ovjek biva sve osamljeniji i ni�ta ne �ini da
to promijeni!"
148
Zapisi iz harema
Izgledalo je da pretjeruje. Pa ipak, pred nama djevoj�urcima, �ivot se �irio u svim
bojama, okusima i mirisima. Nismo znale, a nismo ni iskusile puno toga �to �ivot
obe�ava. Tada je od o�eve izjave mogla ostati samo slutnja. A od obe�anja �to ga
�ivot pru�a, danas je jasno, ostaje samo trag koji se sve vi�e tanji i tek poneko
shvati da je malo�to od njega mogu�e iskoristiti.
I sad mi to njegovo: "Budu�e se zna!" odjekuje u glavi i smije�im se toj mudrosti
kojoj sam ve� naveliko po�la ususret.
Dodavo bi nam, da nas bo�ne, da objasni: "Ne�e niko iza sedam brda i sedam mora
do�i po vas i re�i: �uo sam za vas, vi ste moja sre�a, vama �u sve dati, vi sami ne
morate ni�ta �initi! Ne�e biti d�ina iz �arobnog �upa koji ispunjava sve �elje na
va�u zapovijed!"
I na kraju: "�uda mo�e i mora u�initi �ovjek sam!"
Tom je o�evom izjavom pogotovo bila razo�arana i, �ak, razlju�ena moja sestra koja
me i dandanas posje�uje. Ona je vrtila glavom i vikala: "E, nije!"
A otac bi se tako slatko na to smijao da ga, gotovo, po tom smijanju najvi�e i
pamtim. Ja bi odmah zami�ljala sebe kako razgovaram s tim d�inom koji ispunjava �to
god za�eli� i vrtjela sad ovako, sad onako: prstenak, maramu, ogrlicu, veo, papu�e,
slatko, tko zna �to, a na kraju, za�elila bi da mi dade da letim.
A na�a najstarija sestra, mirno bi gledala u nas i nakrenuv�i glavu, u stranu,
nekako na svoj na�in, samo rekla: "To je prava istina!"
Pa bi se i otac, iznena�en, prestao smijati.
Ne puno godina kasnije po moju jedinu sestru do�o�e prosci iz daleka. Sad vidim da
o njima nit' otac nit' mati nisu znali ama ba� ni�ta. A sestra, koja se nadala tom
il' sli�nom �udu, ode u daljinu tako lako ko da od nas bje�i, ko da je jedva
�ekala, ko da je znala �ta �e biti!
***
Iza oca ostali su posjedi: zemlja crnomorska, djedovska zaslu�ena u ratu i obala
tesalijska, kupljena poslije seobe.
Ima i ne�to s maj�ine strane, ali je to uzela na se sestra, to je njena briga. Ja
�ivim od o�evine. Pazim da se imanje odr�ava. I pazim da
149
Bajam Ilkullu
sve ostane ko �to je i bilo, da se ne potro�i uludo. Iako se zna da je to uzaludan
posao.
Za koga sve �uvam? Kome �e to pripasti poslije nas? Onom bratu i njegovoj djeci za
koju se jo� ne zna ho�e li ih i biti? Meni samoj ne treba puno. I tako me sestra
stalno nagovara da na�em bolju ku�u od ove male i dotrajale, stisnute u sokaku nad
nekadanjom lukom, na brdu, na strmini, koju je otac koristio da se u nju povu�e od
svijeta.
Tu nas je mati dovodila njemu za vrijeme velikih poslova. U njoj je on svodio svoje
ra�une. Tu se skladi�tila rijetka roba koja nije tra�ila puno prostora, a ona
magaza u luci bila je za ulje i ostale plodove sa zemlje.
Ova je ku�a uvijek mirisala na tu robu izdaleka. Tu bi nam otac tutno u ruku kakav
�irit-sapun, kakav miomiris da nas se rije�i kad bi bio u poslu. Volila sam u nju
dolaziti. I sad mi nije bilo drago da je mijenjam mada su oko nje narasle nove i
ve�e ku�e novih gazda, prido�lica u grad i ovih janji�ara koje je nova vlast dovela
sobom.
Za brigu oko zemlje imam svog �ovjeka. Zove se Samir i on je sin o�evog prijatelja
kojeg, jednako, ve� nema medu nama. Samir je na toj zemlji rasto i odrasto i sve je
o njoj znao. Pustila sam ga da tamo bude ko da je sve to njegovo. A on to nije
iskori�tavo. Moro je imati i neku korist od svega, znala sam, a i sam mi je o tome
govorio, al' bilo bi ludo tjerati ga da tamo radi, a da nema od toga interesa.
Samir je hranio petoro-�estoro djece. Bio je vrijedan. Jednu je k�er ve� udao. Od
nje ima unuke.
Na neki na�in oni su bili moja porodica. Vi�e sam vremena provodila s njima nego s
ostalima. Istina, u zadnje vrijeme se rje�e vi�amo, al' to je vi�e zbog mene nego
zbog njih.
Moj upravitelj imanja obilazi me jednom u tjednu i donosi mi sve �to trebam. U' mi
po�alje kojeg momka.
I on je, Samir, ve� ostario. Malo na jednu nogu hramlje, posijedio je, al' ga jo�
krase one krupne i crne o�i kojima trep�e u tebe jasno. Ne znam �ta bi bez njega i
kako bi! Samo, eto, sama sam se zatvorila u zadnje vrijeme, ne vu�e me izvan ku�e,
ne izlazi mi se u tu strku i vrevu, me�u
150
Zapisi iz harema
ljude �to se guraju da uhvate �ivot za rep, pa da ih on povu�e tko zna kud! Ljep�e
mi je virkati kroz pend�er i sjetim se sve �e��e onog gizdavog i �arolikog �enskog
svijeta u ku�i sestrinoj, pa mu �ak i zavidim.
Kako su pro�le godine, u�ini mi se da je onaj djetinji �ivot na obali izmi�ljen, da
nije ni bio, da je san. Pa i kad smo pre�li ovamo, dugo sam �alila za starim krajem
sve dok nisam uspjela skriti tu uspomenu u neku maramu, pa u neki kut, odakle se to
�to je skriveno rijetko vadi, gdje to ne�e nitko na�i.
Znam da sam sebi branila sje�anje na ono prvo �to te, u �ivotu, sveg op�ini i
zavede i gdje je nemogu�e vra�ati se. To mi i danas bude �elja koju nisam
ostvarila: da otputujem tamo gdje sam ro�ena, budem tamo neko vrijeme, pa se
vratim. I nije da se to ne bi i moglo. Pla�im se samo da se ne bi razo�arala ko �to
se, u svemu, �ovjek, kasnije, razo�ara, ako se vra�a na staro!
***
Vidjelo se da je na�a sestra druga�ija od nas i druga�ija od druge djece. Nije se,
ko svi mi, ljutila! Pristajala je na sve u nekoj igri mirno, mada bi netko drugi
odustao i tra�io za sebe drugo i vi�e.
Sje�am se kad smo se igrali, iza ku�e, igara u kojoj djeca opona�aju odrasle. Jedna
je igra bila �esto ponavljana i uz igru u kojoj mi djeca, tobo�, kuhamo, ratujemo,
trgujemo, igra u kojoj je na�a sestra bila nezamjenjiva. Radilo se o umiranju.
Sahranjivali smo nekog od nas i uvijek bi se sama i jedina javila ba� sestra, dok
bi svi ostali gledali da to mjesto u igri izbjegnu. Svi bi mi drugi, pokrivaju�i je
gran�icama i cvije�em, zapomagali i nabrajali ko �to smo mislili da se radi, a ona
je le�ala na Li��u i u�ivala. Licem, koje �miri, titrao je neki smije�ak. Od
po�etka do kraja bila je nepomi�na. I na kraju igre, kad je sve bilo gotovo, poneko
bi se od nas upla�io ho�e li ikako ustati ta �to smo je oplakali. Jednako je tako
pristajala da je razbojnici odvedu u roblje, da je mu�e, da bude potopljena u
jezero, u vodu, preko glave. Jednom je na� mali kom�ija ukrao iz ku�e povelik no�,
tup i star, izubijan i pitao nas: "A sad �emo zlo�estoj carici odsje�i ruku! Tko �e
biti carica?!"
151
Bajam Ilkullu
\
Tad se sestra nije javila, nego je samo primijetila: "Zar �e� s tim sje�i? Treba ga
oprati i nabrusiti! Vidi� valjda i sam!"
Kad je stvarno umrla, bile smo nas tri same u ku�i. Legla je na krevet i rekla da
je umorna i mi nismo nit primijetile da je zaspala. Svak je bio zaokupljen ne�im
svojim. Pamtim da sam ubacivala u pe� neko iverje i gledala kako brzo plane. I
gledala kako brzo nestaje dlaka iz kose i kako neobi�no miri�e. Tako smo, kasno,
shvatile da ona stvarno spava. Mislile smo da se s nama, kao obi�no, �ali jer se
nije budila kad smo je zvale i �tipkale, vukle za ruku. Kad su se otac i mati
odnekud vratili, nas smo dvije plakale jer smo znale da ne�to nije kako valja.
Slali su po tko zna koga, radili sva�ta, ali je nisu vi�e probudili. Na�a je sestra
spavala danima i to nekako mirno, kao da joj se vi�e ne vra�a u sve ove na�e igre.
Mati se nadala da �e sve na dobro iza�i i netko je od pozvanih rekao da �e to
pro�i, da ne brinemo. Ali je jednog jutra, nakon vi�e dana, shva�eno da ona vi�e ne
di�e. Sve to vrijeme nisu je ni micali s velikog kreveta na koji je legla. Nisu je
premje�tali. I nije bilo imena toj bolesti �to je otpratila sestru na nebo.
Ja bi mislila da je ona sama tako htjela i da je nitko od nas nije poznavao, a jo�
manje razumio.
*#*
Prvi put kad sam, davno, srela vezira, bio je mlad. Ja sam tad bila skoro dijete i
razlika koju �ine godine mogla je stvoriti dojam da je mu� moje sestre neki dosadan
i preozbiljan �ovjek.
Ako pravo pamtim, bio je vezir od moje sestre stariji dvadesetak godina. Ali
�ivahnost koju je nosio tu je razliku vje�to pokrivala te danas kao da vi�e izme�u
sestre i njega i ne postoji ne�to �to ih o�igledno razdvaja, ve� ih sve vi�e spaja.
Vezir je sporo stario i mu�kost je dobro nosio, skriven onom zrelom ljepotom koja
kod mu�kog mo�e potrajati. Kao kad nekog voli�, blizak ti je, i kad ostari ti u
njega vidi� i dio ne�eg �to je ve�im dijelom izgubio, a zove se mladost.
A sestra je oduvijek bila ona koja se upinje da sve pohvata, koja pregara u �elji,
koja, u svem, �eli biti prva, mada se nije prva i rodila.
152
Bajam Ilkullu
Tako je i njeno zrenje bilo br�e no kod drugih �ena. Njene su je bolesti br�e
posje�ivale, da bi se od nje odbile i oti�le kome drugom. Njeno se lice izo�trilo
do neke meni nepoznate bru�enosti. Starila je br�e od svog mu�a i tako ga, u
ljubavi, stizala.
Tako danas i izgleda, ka�u, da mi ona do�e vi�e ko neki predak, vi�e ko sestra
na�im roditeljima, a ne meni samoj. I sjedi ona kod mene sva namrgo�ena, stisnuta,
oduvijek �eljna da mudruje i podu�ava svakog, pa i mene. I �to je njena �elja ja�a,
�to ona vi�e navaljuje da je u �emu poslu�am, to u njoj lak�e prepoznajem rije�i
njenog vezira, il' kakvog njihovog gosta �to ih, tamo, posje�uje. I prepoznaju se,
jednako, razni uticaji koji do nas dopiru izvana, iz nekih daljina koje ja mogu
samo ovako omirisati, a koje sestra uporno gura meni pod nos.
Jednom je sobom dovela i pisara da zapisuje. Bio je to omalen �ovjek iz porodice
Janakizade, po prirodi �utijiv, �ivahnih pokreta i o�iju, okrugle glave i �elav.
Potomak Aleksandrisa Makedonskog, dobro je govorio vi�e jezika, me�u kojima i
perzijski.
On je pisao �to mu je sestra govorila, a odnosilo se na na�e pretke. Poku�ale smo
dohvatiti do na�ih djedova i pradjedova, dokle nam je pomagalo sje�anje. Kako je to
nesiguran na�in, uskoro smo za istu osobu iznalazile, u svojoj uspomeni, razli�ita
imena i nismo se mogle slo�iti kako se ko zvao. Tako su neki na�i zapisani s po dva
imena, a neki samo kao ne�ija djeca ili unuci bez imena. Za nekog djedovog strica,
po o�evoj strani, koji je rano umro, pisalo je samo: imao �enu i djecu.
Ispadalo bi da se ta na�a porodica rasula po cijeloj Aziji i jedino �to je bilo
sigurno jest da nitko nije ni nogom stupio na hladno do sjevera, izvan carstva,
prema Bugrima, Ugrima i drugima �to su na barjacima vijorili raspelo, na kojem su
razapinjani ljudi.
**#
Ka�em, sestre smo pa, �to god to zna�ilo, nisam mogla odbiti �to je od mene
tra�ila. Pa da mi i glava padne, ja sam u�inila �to sam u�inila.
IU
Zapisi iz harema
Kad me sestra molila za pomo�, prvo sam mislila da �e to biti ne�to oko brata,
ne�to na�e, u na�oj ku�i, a ne izvan nje. Pa mi je dala i neki rok u kom sam ja
mogla odvagnuti ho�u li ili ne�u pomo�i. Na kraju, pristala sam jer nisam mogla
bogzna �to izgubiti.
Jednu no�, s mjesecom �to nas je ko limun nadvisio, sama vezirovica, kako bi
dogovoreno, dovede mi neko �ensko, sva upla�ena, i pobje�e ko bez glave. Mene
ostavi s tom, vidjelo se, malom kojoj sam mogla sagledati samo o�i! Bile su te o�i
ko medom premazane, uz to malo svjedo u mojoj sobi i moje je bilo da ona tu jutro
ne do�eka.
Kako sam se i sama pla�ila �ta �e od sveg biti, u sobi�ku na tavanu ostavila sam
mog Samira da �eka i da pomogne.
"�ije je to dijete?!" pitala sam sestru koja je ve� bje�ala tamo odakle je, sva u
strahu, do�la.
"Ni�ije!... Alahovo!" predomislila se, u zadnji �as.
Samir je malu prebacio na na�e imanje, a odatle nekom svom ro�aku kojeg ni ja nisam
poznavala. Znala sam samo otprilike gdje se to nalazi, tamo, jo� dalje, uz obalu,
na zapad.
"Zaboravi, kao da nije ni bilo!" re�eno mi kad smo sve dogovarale. Zaboravila
nisam, al' sam osje�ala ono zadovoljstvo zbog zavjere, zbog tajnosti, zbog svega
�to se uvuklo u moj �ivot iz tog vanjskog, opasnog svijeta i sad nastavlja svoj u
meni.
Te su me o�i, male �to sva drh�e, osjetila sam pod rukom, sad pratile kad se no�u
prenem iz sna i u�ini mi se: neko lupa na kapiji, neko provaljuje meni ne bi li me
odveo i kaznio.
Zbog ne�eg nepoznatog, mislila sam, znala sam da sam u�inila dobro djelo i da mi
Alah to ne�e uzeti za zlo, kad za to do�e vrijeme.
***
�ivim sama i uzdam se u sebe samu. Sto ne u�inim, niko ne�e. Tih nekoliko ljudi
koji me znaju, ne znaju me. AF ra�unam: svijet nije mjesto ni�ije! On je mjesto
na�e: ljudsko i Bo�je! Kroz njega me nosi sila kojoj nisam ravna.
Nit' sam kad srela mu�ko koje mi je za oko zapelo, nit' sam rodila. Moje rije�i
nisu nikog dotakle na onaj na�in. Moja ruka nije dozivala.
Bajam Ilkullu
71/4
1
No�u nisam ni za kim venula, �ekaju�i da me obi�e i ode u nepoznato mutno svitanje.
Pomislim kako svak normalan osje�a ovo nesagledivo more osame kad se zatekne u
svijetu. I kako gine od �elje da bude blizu drugog, da ga grli, da mu pri�a, da
potone u dnu mraka ne�ijeg oka, ko da �e tako lak�e zaboraviti gdje je i kuda �e, i
tako lak�e odga�ati da viri u onaj potpun mrak �to naseljava daljine me�u
svjetovima.
Svak je sebi preblizu, a nebeskim njedrima predaleko.
Svak je na svoj na�in odijeljen od svijeta, samo to neko prepoznaje, a neko ne. I
svak nosi tu prevrdjivu du�u koja se za�as okrene protiv nas. Gledam da ta strana
�ena u meni, koja za sve tra�i najlak�a rje�enja i uvijek se izgovara za ono �to
napre�ac u�ini, gledam da me ne uzme cijelu.
I to �to na sebe samu gledam kao na nepoznatu, uzimaju mi kao bolest. Zato s
ljudima o tom i ne pri�am. Pogotovo ne sa sestrom koja, sre�om, ve� dugo nije
navra�ala.
Zapisi iz harema
Dodatak
TEFTER UFLAME HASIMA SU RLE
Alah je milosdv i meni dodijelio dobru sudbinu. Palo mi je da govorim u ime mog
gospodara, da spominjem onaj �ivot �to ga narod ne vidi. Na tome sam mu zahvalan i
milost mu njegovu svojom vra�am.
Samo je izgledalo da je Alah olako dao ljudima tolika imena, al' bilo je za sve
obja�njenja, za onog ko ih je tra�io. Tolika sam imena na tefter me�o, a svog
gospodara nisam. Tolika sam sobom nosio, a njegovo nisam izgovorio. I odavno mu s
usana �itam rije�i, a iz o�iju misli. Sad �ak i umi�ljam da znam �to �e re�i, a da
on nije ni zino.
Otkad je bio uz pokojnog Sultana Sulejmana, nastojim da mu budem sjenka. I kad
stari Sultan izgibe, a Alah postavi, namjesto njega, Sultana Selima, tek tad moj
efendija dospije, istom milo��u, u sam divan.59
Po�alje mu Selim blagi, svoj pe�at i izmijene se darovi. Hiljade su ak�i
podijeljene svud oko nas u znak zahvale.
Mene, ka�em, ni tad vrli efendi vezir ne ostavi, ve� sam hodo uz njega da sam i
znoju njegovom miris poznavo. I dade mi da tu djecu porazmje�tam oko nas, da se zna
ko �e �ta. Dvije stodne dobismo novaka, �to su, pred nama, pra�inu utabali, a dvije
i �togod, stotine, porazmjestismo po �ar�iji, po medresama, po defterdarima, po
kadilu-cima i kojekuda. Tad me moj efendi stao �uvati da me o�i ne zabole od
gradskih zanatlija, od onih �to di�u i zidu, od graditelja i brodograditelja. Dr�o
me uza se.
"Ti �e� mi ostati za du�u, ko �to si i bio!" reko je.
157
Bajam Ilkullu
***
"Kako do�lo - tako o�lo!" i jo� je reko i dijelio, nemilice, drugima �to mu bi
udijeljeno.
Jo� je za rahmetli Sultana Sulejmana Zakonodavca bio postavljen anadolskim
defterdarom. A kad ga je, najbla�i od svih, Sultan Selim beratom digo za vezira,
darovali smo vi�nom Sultanu, dok se odmaro u Edirni, ko �to pristoji, dvanaest
pi�ke�a i svaki u dvanaest katova.
Zlato u kom se bogatstvo razrezuje, srebra za oko, ko se umije diviti, safira i
rubina za ki�enje opreme, �ena i konja, stoli�a od ebanovine, se�ija �to su rukom
ra�ene, pa po njima tkano i vezeno, krzna, ogrta�a i odijela dona�anih sa svih
strana i s crnih, crvenih i �utih mora, kadife, adasa, brokata, svile, konja �to
r�u da se cio grad, nepregledni, probudi i tuku kopitom da, ko grmljavina, pla�i.
Tom je, za Sultana, dodano i ono �to je dano Velikom veziru, a nosilo 42.000 ak�i.
Sekretaru kancelarije Velikog vezira dano je 14.000 ak�i, te konja i odijela u
vrijednosti 4.200 ak�i. Reisulkutabu 4.000 ak�i, ogrta� i dva �drepca crna ko
zemlja �to mu je donio berat o naimenovanju. Ni�and�iji ata, ogrta� i 3.000 ak�i, a
glavnom �au�u ogrta� i konja u vrijednosti 2.000 ak�i. Miralem, �uvar Sultanovih
barjaka, odnio je sobom 2.000 ak�i �to mu je predao tug i barjak. Pa je
razdijeljeno tezkered�ijama Sultanskog divana, pismono�i, pisaru, majstoru
ceremonije i ostalim slu�benicima �to su u ove poslove bili uklju�eni. Sve u svemu,
podijelismo stotinu i �etrdeset kesa ak�i.60
Tad je mom efendiji dodijeljen i taj has, taj posjed koji je godi�nje nosio deset
puta po stotinu hiljada ak�i i odatie smo izdr�avali velik broj vojnika.
Prije nego �to nas je posjelo u sam divan, proveli smo dvadeset i dvije godine u
njedrima anadolskim.
***
Vrli je efendija imo dvije ljubavi. Ljekarije i osmatranje nebeskog svoda.
158
Zapisi iz harema
Jo� je njegova pokojna mati vodila u Ursu malu magazu s travama i pomadama, mazama
za mazanje i vodicama za udisanje. Tako je, zarana, on rasto uz ljude �to su zbog
zdravlja kukali i uz one �to su za njeg brinuli, �to su ga obe�avali.
Kako je negda�nji efendijin u�itelj i pomorac Piri Reis crto karte mora, tako se
efendija sviko da takve karte �ini za ono �to se u moru ogledava, za nebesa.
Pri�o mi, jednom, kako je onaj �to ga je u mladosti u�io o morima, u�inio vrludavu
granicu koja kopno dijeli od vode, koriste�i trideset i �etiri ve� postoje�a crte�a
i da je ona opisivala neki Novi svijet, na�em oku dalek. A sve �to je oku daleko
ljubio je svim srcem taj vrli efendija, kom slu�im svojom neuko��u.
Za meni nepoznate njegove mladosti, ka�e, obilazio je on Samarkand i Tebriz, Damask
i misirske zvjezdarnice. Penjo se uz kamene gra�evine. Proveo pola godine u
Luristanu i spu�to se do rijeke Tigris, na kojoj su, ka�e, �uda skrivena.
Pa je, po uzoru na ona tri sultanova Adasa svijeta, koji su svi nosili isto ime:
Sulejmanovi, iz golemog mraka, vadio sunca i zvijezde i svojom rukom ih
porazmjestio po pergameni kad nisu htjeli lebdjeti sami.
Istina, dr�o je za ruku tog Takijuddina el-Ra�ida, kad je umro vrli zvjezdozdanac
Mustafa Celebi, kom je i pomogo da se na pogodnom mjestu izgradi zvjezdarnica i da
se otvori �kola za astronomiju. Najprvo je preko, svog, Hod�e Sadeddina upozno
Misirca s Velikim vezirom Sokullu Mehmed-pa�om,61 a ovaj ga je, u�eni efendija,
odveo samom Sultanu.
Tako vi�e nije moro gledati u nebo s kule Galata, ve� je preselio na To-phane, gdje
se zvjezdarnica digla. Tu su dvije zgrade rasle: velika i mala.
Ono �to je moj efendija naro�ito pomago, bilo je da u toj gra�evini osnuje
biblioteku. Dao je u taj opservatorij, sad vidim, sve svoje knjige koje su o nebu i
kalendarima, o proricanju na temelju zvijezda, govorile, i na te su se, sad,
donosile nove i nove.
Svako bi me malo tamo slao s knjigom zamotanom u crnu krpu, a ja je ne bi ni
razmotavo da joj korice, da joj ime vidim.
I sad se, vidim, na nebu pojavila zvijezda repatica.62 Ve� se skoro trideset dana,
ko mjesec, premje�ta s jedne strane neba na drugu i svak
159
Zapisi iz harema
se �iv �udom �udi i volju Alahovu druga�ije tuma�i. Jedni vide nevolju, ko i
obi�no, a drugi vide da ni�ta ne vide. Jedino je Misirac Takijuddin el-Ra�id, na�oj
ku�i donio glas o tome kud �e ta zvijezda i za�to �e, a na� se efendija s njim
zatvaro u svoje odaje i izlazio iz njih promijenjen, kanda i on sad leti na neko
drugo nebo na kojem neki drugi modri mrak vr�e �ovjekovim okom na zemlji.
Pa se na� gost otpu�ivo da o svem obavijesti i samog Sultana, Alah da ga podr�i u
�ivotu.
A, eto, namjesto blagog, rahmetli Selima, sad je u divan zavirivo ovaj znati�eljni
i veleumni Sultan-�igra Murat.63 On je, uz Alahovu naklonost, gino za plemenitim
konjima i za naukom o vrlinama te je ljudsko mjerio onim ar�inom kojim se Alah
slu�i za �ivotinje i ar�inom kojim mjeri cijeli nebeski vilajet, kojim preslikava
sebe sama.
Druga mu se op�injenost ogledala u ljubavi prema astronomiji i astrologiji. A tre�u
su ljudi pamtili gledaju�i je kako raste. Gdje se god �to dalo izgraditi, gdje se
�to dizalo, on je, svojim odobrenjem, podr�o.
Tako je i u�eni Misirac Takijuddin el-Ra�id imo tu sre�u da mo�e samom Sultanu
pri�ati o �kolama sirijskim i samarkandskim, o pomra�enju sunca i mjeseca i o
ispravljanju starih Ulug-begovih zvjezdanih tablica.
***
�ovjek se za�as uplete, ko u paukovu mre�u, u ljudske odnose. Pa �to se vi�e batrga
i nastoji da se iz te mre�e oslobodi, to se vi�e u nju zapli�e. Tako sam nastojo da
na sve na�e goste gledam jednako: da ih ne vidim! Tko god nam je dolazio, ja sam
ostajao po strani, bio nevidljiv. Tako sam izbjegavo to svjedo �to mami u mre�u i
ostajao sam sa sobom, al' bli�e istini.
Neki su tra�ili da ih se primje�uje, da ih se oslovljava, da ih se slu�i, a oni
drugi dolazili su nama da sami i�tu pomo�, savjet.
Povazdan bi u avliju utr�avo svijet sav u znoju i brizi i nervozno tra�io da ga se
odmah prima jer, eto, ima on ne�to va�no s efendijom rje�avati. Pa kad bi, taj,
ugledo i sve one druge �to ve� �ekaju, stao bi i zbunio se. Vidjelo se: nije mu
drago.
I svak je mislio da efendi samo njeg �eka.
161
Bajam Ilkullu
Jedni bi odlazili, a drugi ostajali. Kroz malen pend�er, na katu, efendija je mogao
ozgo sve gledad i mogo je kakav mig pisarima i �au�ima dati. Naj�e��e, on nije imo
vremena ni za nas koji smo mu blizu, ni za one koji mu, u poslu, poma�u, a kamoli
za sve koji ga tra�e. Cesto, on nije ni bio u �araju, ve� je boravio, po kakvom
poslu, po �ar�iji, kod Velikog vezira, il' na Sultanskom divanu.
Ako je jo� i putovo po carstvu il' ratovo, nije ga bilo po nekoliko mjeseci. Mada
mi je sam �esto govorio: "De, Alaha ti, u�ini to mjesto mene. Nije ti prvi put",
izbjegavo sam donositi bilo kakve odluke.
Ona stara: "Strpljen-spa�en!" pokazivala bi se uvijek boljom od one: "Navrat-
nanos!"
Jo� ako ti ljudi ko ljudi i �togod zauzvrat nude, ne bi li im u�inio, znaj, bit �e
gore nego treba, jer �im oni nude, ne brini, znaju i za�to. Elem, takvih se ponuda
trebalo posebno �uvati. A one su i govorile o gostu �to kod nas dolazi. Mo�da i
zbog tog nisam mnogima mio bio, al' sam osto jednak prema onom �to me pazio ko
svog, prema vrlom efendiji.
Ko i sav svijet, imo sam i ja svoju slabost! Nisam volio da mi se u knjige dira.
Vezir je to znao i kad je god mogo, �uvo me ljudi i njihovih brzih i kratkih �elja
i znati�elja.
Dok je kod nas boravio onaj efendi Mimar Sinan, �to je izgradio, na �elju majke
Sultanove: Nur Banu Sultan, bolnicu, u�ivo sam nose�i mu sve �to je tra�io.
Presvijetli je efendijin prijatelj Hod�a Sadeddin-efendi jedini pokoju knjigu i
odnosio sobom ku�i i meto je, �alio se, pod jastuk, spavo s njom, a da se nisam
brinuo.
I sad, taj, Abu Teralevi ibn Nusrat Tefasi i Musalim! �ovjek s kojim sam proveo
isto toliko vremena, ako ne i vi�e, ko sa samim efendijom, a opet, onaj, kog nikad
nisam upozno, pro�ito i za svojtu dr�o.
Efendija ga nutka tko zna �im sve ne, a ovaj odbija! Dvaput sam mu samo knjigu
nosio i on bi je prije vra�o neg �to bi je dobio.
Jednom sam posumnjo u to da je korica i otvorio, a on me, u zemlju gledaju�,
pro�ito i posramio.
"Htjedoh se podsjetiti, moj Hasime..." reko mi,".. .da 1' jo� pamtim sve ko �to sam
i nekad." Pa je odrecitirao, odmah, stihove s po�etka
162
Zapisi iz harema
drugog dijela knjige koje sam, slu�ajem, godinama �itao, al' ih nisam sam upamtio.
Kad bi ih kogod, ko ovaj Abu ibn Teralevi i Nusrat kazivo, ja bi ih prepozna
Bio je jedini, taj Abu ibn Teralevi koji me po imenu zvao.
Sto god bi se u tim mojim knjigama nalazilo, onaj �to me po imenu zvao, znao je ili
pamtio ko da stalno sa mnom nad onim mrakom �u�i, ko da �ita.
Tako je i te knjige, �to ih, zamotane, nosam zvjezdarnici il' samoj Sultanovoj
biblioteci, na� efendija skrivo od mene, �to �e re�i, od nekud donosio i odma slao
dalje, a da ne bi u nas ni no�ivale. Lak�e mi je padalo da se rastajem s ne�im �to
i nije na�e, �to i nije moje.
Tek kad se pojavio vezirov novi nazir harema, iskrsli su, za mene, i novi problemi.
Zvao se Al Gabri, a zvali ga po onom �to je mene po imenu zvao.
I mada sam znao da se to mo�e dogoditi, nisam ni�ta �inio da to i sprije�im. Kad je
vezir dao dozvolu da njegova noga mo�e preko praga koji nije zadugo prelazila ni
jedna doli moja, ja padnem u oganj. Molim Alaha da niko ne vidi. Mislim i grije�im
kako se vrlom efendiji pomra�ilo. A ono nije! Pratim tog nezvanog gosta u stopu.
Gutam s njim tu pra�inu �to je za gutanje, zajedno sa slovima te otvaram prozore
pred njim �to skrivaju onu silu �to me�u svim tim listovima �ivi.
I pro�e dan-dva, a ja se �udim. Nit' sam pogino, nit' se razbolio. Sve ostane isto
ko �to je bilo!
�u�imo, ka�em, u tim sobama �to miri�u na sandal, bor i vosak. Znam da me Al Gabri
vidi, mada gleda po knjigama. On rije� ne progovara. Samo je jede. A ja jedem rije�
�to je nosila ljutnju. Pa je zaboravljam. Pridobio me �ute�i! Na kraju: znao me i
izbjegavo da tamo, samo tako, u taj mrak, kod mene navra�a.
**#
Sa slanjem na mjesto u Sultanskom divanu, na� je vrli efendija doveo sobom i �etri
janji�arske orte, a s njima i �etvoricu jajaba�a.
Ove nam je ratnike slao sam janji�arski Aga, sam njihov komandant.
163
Bajam Ilkullu
Pripadali su odredima sekbana poznatih kao junaci koji u borbi razbijaju
neprijateljske redove.
Iako ih je bilo svega dvije stotine, oni su za sobom sijali strah i svud uvodili
onaj red, onu strogost koja se uvijek, pomalo, gubila.
Kud bi god hodo, efendija je sobom vodio jednog jajaba�u i dvanaest njegovih
momaka. Na po�etku mu, vidjelo se, i nije bilo drago da tkogod nov i prijek
zaviruje u njegove odaje i s onim starim momcima se gleda. Al' je, poslije, naviko
da pred njim put �iste i da tako vrijeme ne gubi.
Efendiji je bio najdra�i taj Deli-Padan, jajaba�a visoki krupan, svijetlih o�iju.
Mada su sva �etvorica jajana bila odana i junaci, najvi�e ga �udio ba� taj koji bi,
svaki put, kad efendija i ne misli da bi se �togod moglo u�initi, ovaj pokazivo da
se mo�e.
Bio je Deli-Padan poznat po tome �to se obazire. Pri�a s tobom, gleda te u o�i, al'
se, svako malo, obazre oko sebe ko da �eka da mu neko do�e. Pa ga je efendija
prozvo: Onaj koji �eka! I tako bi ga i zvao: "Dovedite mi Onog �to �eka!" I oni
koji to nisu znali, mislili bi da ga, stvarno negdje, pred odajama, il' u dvori�tu,
tkogod zvan ili nezvan �eka.
Porijeklom bio je Deli-Padan iz Gelibola i doveden nama po Zakonu dev�irme.64 Znao
je mnoge sure govoriti iz Kur'ana, a obrazovanje je stekao u Medresi.
Deli-Padan je sobom, uza svo oru�je, stalno nosio i taj dugi tufek, po kom je,
jednako, bio znan. Mogo je pu��anim zrnom nadaleko i u brk ga�ati.
Mada, njima, sada, nije bilo da vatru potpaljuju neg' je gase. Njihovo je,
janji�arsko, bilo da sve vide i da nevolju prije�e, ako bi je, nedo Alah, i bilo. I
taj bi, isti, Deli-Padan, uvijek sobom samo �estoricu vodio. Ka�e on mom efendiji:
"Puno je, vrli efendija, puno! Sto da na se tolike o�i svr�emo?!"
A efendija, rekosmo, volio biti brz.
"Da se ne dangubi!" smijuljio se u neko budu�e doba. Ko da je gledo da to vrijeme
uludo ne gubi, da �togod stvori. I konje je taj jajan Deli-Padan izbjegavo.
"Ako se ba� mora!" govorio je. "Uzjaha�emo! Al' mo�emo i ovako!" Sve je bilo zato
da se gu�va ne stvara. A neko je reko da ga je ko dje�aka kopitom sru�io pastuh kom
se derle radovalo. Da 1' je istina il' nije, eno
164
Zapisi iz harema
na licu tog jajaba�e i sad stoji brazgotina u obliku potkove i ne zna se je li il'
nije iz te pri�e. Samo mi moj efendija jednom re�e: "Vidi ti, moj Surla, je P to
taj biljeg na na�em jajanu �to sre�u nosi onom koga resi?!"
***
Moj je vrli efendija imo i ulogu da pregovara. I u ime Sokullu Mehmed-pa�e i u ime
Kod�e Sinan-pa�e65. Oba su velika vezira imali vjeru u njega. Njegovo je bilo da
dobije ono �to se nije moglo ratovanjem, ali je mogla izvu�i slatka rije�,
obe�anje, dogovor.
Pogotovo je imo moj efendija dara da govori s Rusima i Fransima. S ovima prvim je,
preko Grka i Jevreja koji su bili trgovci u vojnom korpusu i koji su vojnicima
nosili pla�e na granicu, i sam ne�to trgovo. Nosili mu izdaleka: iz Kitaja i
Sibira.
I imo je zasluga u gra�enju skladi�ta za oru�je i lijevanju �uladi i topova. Pozvo
je livce Franse i Alemanje da nam poma�u. A do�la njih trojica iz Slezije. I pamtim
re�enicu, koju su nam preveli, onog �to je bio tome vje�t: "O uglju top ovisi!" Bio
to Baron Harald De Schauer. Zvali smo ga De Sau, a kasnije i De�avija. On je sobom
svuda vodio dva brata Panenke, iz zemlje Bohemije, �to su znali s vatrom. Onaj
stariji Panenka �utio je i davao znakove rukama: dodaj, oduzmi, stani, lijevaj! A
drugi je tr�o okolo i vatru hranio. Oni su bili majstori livci.
Kalup za veliki top pravio se danima, a na kraju, De�avija je i�o oko novoro�enog,
�to ga kalup iznjedrio, ku�ko ga �eki�em i slu�o kako pjeva. Po tom je znao ho�e li
biti dobar ili ne, mo�e li prsnuti ako se pregrije i koliko �e dobaciti, koju �e
silu robiti.
De�aviji su, do nas, kad je top bio pri kraju, doveli i njegovu �enu i djecu, sluge
i pse. Imo je, taj, i �enske i mu�ke djece, al' je najvolio biti s psima. Nije se
odvajo od njih. Sve same kuje �to mu li�u dlan.
"Oglu�i�e!" reko je jednom mom efendiji taj De�avija: "Oglu�i�e od te buke koju
topovi prave!"
I tu dobi, u mom efendiji, taj De�avija prijatelja. A efendiji bilo drago da ga
mo�e ugostiti. Obo�avo taj topd�ija jesti i piti!
"Ne�u se u �ule pretvoriti", reko je i mlatio po mezeluku. Prismako je slatko da ga
je bila milina gledati.
16 5
Bajam Ilkullu
Ina�e, topd�ije su do neka doba i�li u rat samo sa Sultanom. Kad je i�o Sultan,
svojom glavom, svojim atom, eto ti i njih za njim, guraju goleme topove i vuku
prangije, one male topi�e mu�are, �to su ih Fransi vje�to sastavljali.
A kad su prva tri topa bila gotova, ode De�avija i ona njegova svita, tamo daleko,
natrag u Sleziju. �uo, sam, poslije, od mog efendije, da tamo nije dugo osto.
Odvelo ga, opet, u Rusiju, po istom poslu.
A iza njega, ostala, kod nas, uzre�ica koju je moj efendija sam najradije koristio:
"Pucaj brate, ne �ali! To je De�avija pravio! Dura�e!"
***
Imo je Sultanov u�itelj Hod�a Sadeddin-efendi prijatelje. Osim dervi�a i kadija,
osim predstavnika diplomacije i �erijata, u�enih ljudi, dru�io se i s �udacima koje
je �esto sobom i u na�u ku�u dovodio.
Za sofrom je uz njega, po�esto, gostovo i onaj Makedonac iz Selanika koji je imo
poznanstava od Portekiza do luke Astarhan na rijeci Volgi, od Basre do Nubie, pod
Misirom. Bio velik trgovac.
Al', ono �to je vrlog Hod�u Sadeddin-efendiju vezivalo uz njega, a jo� vi�e i mog
gospodina, bile su knjige! Taj je Simavli-bej pri�o meko i toplo. I ko da je
odnekle, iz onih, �to ih nosa, knjiga �ito, al' nije! Nije mogo jer je bio slijep.
On je bio taj �to je i u nas pola rijetkih knjiga donio. Pa i druge, �to su od
zvjezdarnice do samog Sultana zavr�ile, on je nosio. Nisam imo puno prilike, al'
sam rado u njegovoj blizini boravio. Samo bi me ponekad efendija zvao i propitkivo:
"E moj Surla, vidi� li �uda?! Ti �e� najbolje znati ima li na�a ku�a i ovo!" Pa bi
mi gumo u ruke kakvu divotu, a ja bi zino i bio zbunjen. Onda bi efendija dodo,
znaju�i me: "Ajd', sad, ponesi je da je prelista�. AF je vrati vamo!"
Salio se na moj ra�un, ko da bi ja mogo s tom knjigom kuda ute�i. Ja bi se lomio
izme�u znati�elje da na papir oko bacim i one druge, da koju rije� sa Simavli-bejom
prodivanim.
"Bi�e i za to prilike", �ito bi me moj efendija i na taj na�in otprav-ljo. Davno
sam saznao da je ime �to ga na� gost nosi bilo zanimljivo.
166
Zapisi iz harema
Grkovo je ime zna�ilo: Onaj koji slu�a, a dolazilo od hebrejskog, iz njega
izlazilo. Tako iz Simona nastao Simeon, a mi voljeli da ga zivkamo Simavli-bej.
Tog je Simavli-beja uvijek vodo neki Dangub, koji je, poput mene, sve �to je
trebalo piso. Zvao ga, stvarno, ovaj Simavli-bej tako: Dangub! Za njega se, za
Danguba, pri�alo da ima o�i i na le�ima, da vidi za obojicu. Al', znamo, pri�a je
jedno, a isdna druga. I Dangub bi imo tu sre�u da sa svojim efendijom za sofrom
sjedi. I �ta bi god trebalo, on je dodavo i podmeto. Znao je navike ovog Simavli-
beja. I kako pu�i i kako jede i kako ruke pere.
I, mada nije pripado na�oj vjeri, bio Simavli-bej ko kakav dervi�. Jedno �to ga je
od takve mudrosti dijelilo i nije bilo neko zlo: volio se dobro nasmijati. I suze
bi mu na one o�i, �to ne vide, kretale od smijeha. Dizo bi, samo, na kraju, ruku
pred Danguba i ovaj bi mu u ruku stavljo svilenu maramicu da te suze obri�e.
I proputovo je taj, �itav svijet, smiju�i se, a uvijek se, na kraju, ku�i vra�ao u
Solun. Tamo ga, ka�u, �ekala, njegova �enica, ko �to je onog njegovog ranijeg
zemljaka �ekala hanuma Penelopija. Osim �to ne vidi, bio je i sijed. Ono malo kose,
sa strane, bijelilo se ko o�i njegove �to je nosio. Volio je i jesti i piti i u
prvi mah i nisi mogo znati da ne vidi, ako ti neko ne ka�e. Bio spadalo, volio se
�aliti sa subesjednicima.
Po�injo bi neku pri�u glasom ko da se o nekom poslu radi, a onda je, naglo, prevrto
u kakvu zgodu i ko to nije znao jo� bi mislio da je o poslu rije�. Ostali su samo
to �ekali i ve� se smijuljili �alama koje je, naj�e��e, na svoj ra�un, zbijao,
Simavli-bej. Te kako je proma�io zalogaj, te kako je uzo tu�u �a�u, te kako je u�o,
tobo�, kod tu�e �ene i sli�no.
I znao je usred ve�ere, kad mu �togod na pamet padne, �ap�u�i onom Dangubu u pero
re�i. Ovaj bi pohvatao sve rije�i i uvijek bio spreman da uvati i druge.
Trgovo je Simavli-bej stokom, drvetom, hranom, odje�om. Svime! Preko njega smo i
do�li do onih majstora iz Slezije �to su kod nas topove livali.
Ko da je to prosto, govorio bi o istim teferi�ima kod ruskog cara, il' s nekim
pa�ama �to ja�u dalekom Niskozemskom, gdje ljudi kradu
167
Bajam Ilkullu
168
zemlju od mora, il' Almaniom, odakle te�e ona Tuna �to kod nas u Crnom moru vodu
muti.
Od njega smo pamtili onu: "Sve �ovjek, ko Alah, vidi! A ja sam vam, moji najmiliji,
ba� za to dokaz!"
***
"Jo� uvijek sanjam da sam na moru!" u zadnje vrijeme mi pominje na� efendija. Ko da
je patio od bolesti koju je sobom na kopno prenio njegov rahmetli u�itelj Piri
Reis. Taj je u�enjak i moreplovac i kad se mora odreko, sanjao kako se more ljulja
i, ti, u njegovom krilu, nit' �ta mo�e�, nit' ti se dobro pi�e. I sanjo je takav
jedan san kad bi ga zgrabila kakva briga, ona danja, sadanja i potpuno kopnena.
Budio se, ka�e na� efendija, sav znojan od morske bolesti i ne bi vjerovo da je u
�araju, da je pod �atorom. Hodo je jo� nesigurno, guraju�i nos pod no�ni zvjezdani
svod da se uvjeri gdje je.
I ko da se taka groznica prenosila s koljena na koljeno, s majstora na u�enika, s
tog Reisa na na�eg efendiju. Budio bi se i efendija, a Hasan bi dolazio po mene da
zapisujem.
"De, zapisi i ovaj, molim te!" reko bi, a mislio da taj san nosi neki �vor koji
treba razrije�iti i sve �e biti jasno. Ja bi zapisivo, a njemu bi bilo lak�e i mogo
je dalje spavati.
Obi�no bi san i�o ovako. Mrak je i more baca la�u ko mahnito. Ne zna� gdje si, a na
palubu iza�i nema� snage. Sve kroz one prozor�i�e virka� i �eka� kad �e ti stijena
kakve neznane obale skratiti muke. Trbuh u ustima nosi�. I nigdje nikog! Zove� i
zove�, a nit' slugu nit' mornara!
Tad se ne boji� onog svijeta koji je nadohvat ruke. Boji� se neke boli koja traje
za �ivota, neke muke koju je te�ko trpiti. Boji� se straha!
Tad bi, ko morska neman �to la�u cijelu u jednom zalogaju proguta, i njega gutao
neki val. Al' u tom se valu jo� uvijek moglo biti, moglo disati.
I on je, mog efendiju, nosio u razna doba: u djetinje, u ono ratni�ko, u ono doba
odricanja u medresi. Pa bi pred njega - dje�aka, iskako onaj �to mu prijetio, a
pred ratnika onaj �to ga skoro ubi. Naj�e��e, mu�io se efendija sam, priznaju�i
sebi da je slaba�no stvorenje, a pate�i za �eljom
Zapisi iz harema
da takvog slabi�a obuzda. Pred kraj sna, kad se ve� java kao nova strava nadvija
nad sanja�a, �inilo bi se efendiji da je zalud �ivio, da je proma�io, da ga, eto,
sad guta taj val, a on nije dovr�io ono �to je u medresi po�eto, pa ostavljeno! Da
je za�mirio pred svojom ulogom u ovom svijetu, da je odbacio vrlinu!
Tra�io je na� efendija izlaz u takvom snu koji sam, kasnije, za dana, na �isto
prepisivo.
"A �ta ti ovo zna�i?!" pito bi me i upiro prst u kakvu rije� iz te no�ne pri�e. Ja
bi odgovaro, a on bi se zamislio: "Taj �e biljeg na dlanu zna�iti da �emo mi ovo
mjesto napustiti, da �emo il' oti�i iz grada il' okrenuti le�a divanu."
Vezir je gajio sumnju u vlastitu misiju, u vlastitu misao i ta je kriza, opet,
poprimala oblik prave bolesti. Nije bio jedini. Tkogod se sa svojim krajnostima
rvo, rvo se s ja�im.66 Trebalo je moliti Alaha ne da nam za�titi ili razvije
ljudski dio onog: ja, koji svak nosi, ve� da ga istopi vatrom odricanja, da
zaustavi njegovo �irenje i otme se, ko nebesko tijelo, sili njegovog privla�enja.
Bila je to vezirova: "Pa��u na Zemlju, potonu�u u more!!! Guta me sila!"
Pogotovo se bojo Mjese�eve igre. Govorio: "Popio ga Mjesec!" I s onim svojim
prijateljima stalno vrtio i prevrto karte na kojima se nebo poku�avalo precrtavati
ne bi li se znalo ko je ja�i: Venera il' Mars?! Sunce il' Mjesec?!
"Sve ovisi o tome ko u kom pravcu bje�i", reko bi. Al' tad je ve� bio u vlasti
danjeg svjeda i onaj san od no�as mo�da je ve� i zaboravljen.
***
Na� se efendija nije di�io ratovima u kojima je bio.67 Ka�e da je, jo� davno, u
pohodu na dva Iraka bio. I divio se tom velebnom Bagdadu. I tako je, ka�e, uzeta
kontrola nad putem svile i za�ina.
Drugi put ga ve� bacilo me� valove i nasukalo oko Rodosa �to su ga dr�ali vitezovi
kri�ari, visokih �titova. Tad je na�e la�e, pod mjese�inu, izvodio admiral
Hajreddin Barbarosa.
169
Bajam Ilkullu
I pri�ano mi kako je kod Preveze neprijateljsko brodovlje sunovra�eno u dubine.
I gledo je oklopljene Ispanjole kako lako tonu pred Algerom. Tad je prvi put bio u
samoj Sultanovoj pratnji.
Drugi put je jaho na isti onaj Irak da vrate oteto. I vratili su. Uzeli Tebriz,
cvjetni grad. Pa je i tre�i put uzjahivo i kreto u pravcu Iraka i tad reko da na tu
stranu vi�e ne�e.
Al', zna se, evo i danas iste nam puteve valja utabavati jer to, �to je davno
zapo�eto, jo� traje.
I, eto, neki dan otputio se na� efendija na zadnju kulu �to je virila iz mora, da
je potopi, na Kibris. Otad mu je more i preselilo u one snove koje Bo�ji stvor nosi
i preko dana i ne zaboravlja lako.
Znao je danima pri�ati o Crvenom moru, kad ni da�ka vjetra po obrazu nije bilo. Pa
o Basranskom zaljevu, o sirijskim i o prekrcanim lukama Kaira i Aleksandrije.
Ka�e, mogo je, �im vidi la�u na obzoru, biber, �to je ova vozi, namirisali. A
umorne su ptice na jarbolima odmarale i pjevale, kad kopno, prije svih, ugledaju.
Tako je na� efendija na tu visinu, poslije, sjedo onu pticu �to je po polju, u lov
sobom vodio. Ta �e ugledati i javiti kad drugi ne�e. A ute�i i ne �eli i ne mo�e!
Daleko je prosto kopno, daleko je tvrda zemlja kad se nad duboke zelene valove
otisne�.
***
Imali su u nesretnom Venediku zatvor koji su zvali Krletka, ko da je za ptice, a ne
za ljude. Pa je otlen uteko neki gabeled�ija Ragu�anin. Otac je tog zamlate bio,
opet, iz Herseka, a maj�ini su bili s tih otoka, s tog mora po kom su i ime dobili:
duboko! Dubokovi�i su u toj Ragusi prigrlili br�anina i on je sav voden posto.68
Od sve njihove djece ostane s ove strane, ostane �iv, samo taj bjegunac �to ga na�
efendija udomio, �to mu svoju ku�u ko sebi otvorio.
Pri�o je kako je bje�o iz tih kaveza �to su nad vodom rasli. I iz tog grada koji i
nije bio grad, koji je ponad vode lebdio.
"Spasili me jezici", reko je. "I to �to znam u o�i gledati!"
170
Zapisi iz harema
I sve je, bje�e�i, pje�ice, okolo-naokolo, bosonog, umjesto hrane, prtio dvije
knjige u zave�ljaju, ne bi li progonitelje izbjego. Ka�e, uteko u brda gdje, za
�ovjeka s mora, ne�e ga ni pomislid tra�iti. Pa s brda na brdo. Preko Avusturije,
Macaristana do na�ih strana. Sve s jedne rije�ne obale na drugu. U tu se Ragusu
nije vra�o. Ti su ga u gvozda i izru�ili. Bili ga proglasili za bezbo�nika!69
"Jeretik!" govorio je on i stavljo ruku na prsa. Tako sam ga prozvo: Jeretik, a na�
efendija to prihvatio.
�udo od �ovjeka taj Jeretik. Bude� s njim dva dana i ve� natuca ko i ti. Imo je uho
i jezik spremne da opona�aju.
Crto je nama kako se, u njih, prave galijice, vitke i brze. Crne galijice s
ure�enom krmom. Bio je vje�t u ukra�avanju brodovlja i njihovih zastava i
zastavica. Dao mu efendija da i kod nas crta.
Mo�da ga ja ne bi ni primijetio, me�u tolikim svijetom, koji je kod nas no�ivo i
kroz na� han prolazio, da nije uspio, kroz svu svoju muku, spasiti te dvije knjige.
Jedna je nosila ime Umjetnost umiranja� i nije se znalo ko je bio taj �to je
odnekud prepisivo, a druga je bila od nekog �orana Rumelijskog, kod nas nepoznata i
govorila o svecima.71 Zbog nje je, skoro, na� gost, i glavom platio.
U toj drugoj se spominje �ovjek kao jadno bi�e, nemo�no da se odupre onoj zvijeri
�to je u sebi nosa, a koje je u nekoj zloj namjeri sazdo takav tvorac iz neznanja i
iz svoje ljutnje. Ko da je govorio: "Ajd', nek me ovaj stvor malo zamijeni u patnji
i jadu!"72
Kako jezika tog nisam znao, zamolio je na� efendija onog Grka Simavli-beja i na�eg
garavog i ravnog Jeretika da mu tog �orana prevode.
Svaki put kad bi koju misao odatie �uo bio bi efendija o�inut ko kand�ijom i po
cijeli dan bi hodo ukrug, ponavljaju�i �ta je �uo.
I po�elo mu se doga�ati stotinu malih nevolja. Te izgubi ono, te zakasni gdje nije
trebalo, te krivo presudi kome, te se prejede i boli ga trbuh. �ak je i nogu
iskrivio! Pao penju�i se u sedlo.
I na divanu gleda, reko mi, preko tih �to s njim sjede. Gleda i izgubi se. Prizno
je: vi�e je nosio sobom tog �orana neg' �to drugo.
I kao da ga onaj Jeretli-bej poznavo, donio mu neko pa��e, male�no i bijelo, da mu
misli na drugu stranu okre�e.
171
Bajam Ilkullu
A efendija podjetinjio. Za tim psetancem glavu izgubio. Ko da je za ne�im morao! Ko
svak, volio je jednu brigu mijenjati za drugu. I mada je efendija na to pazio, svak
se �udio kako je ne�ista zvijer u ku�u pu�tena.
Al' mu se, usprkos svemu, vratila prisebnost i prestale sve one nevolje koje �ovjek
rado uzgaja.
Prozvo je tog mu�ki�a, to bijelo pseto Futje!
***
"Evnusi su ko an�eli! Nemaju spola da im zastire vid!" reko je jednom Jeretli-bej
koji je bio nao�it �ovjek, �tono �ene ka�u: ljepotan. Na� je prejasni efendija
odgovorio: "Oduzeta im je jedna strast, al', zato, nije gnjev tuga i sujeta."
Pa su nastavili o ljubavi koju svak spominje, a koja tra�i �rtvu i zna�i
nevidjelicu. Reko�e: "Strasti um pomra�uju, a ljubav, ako je ima, bi�e uzdi�e!
Jedne su izvor svem zlu i kratkom �ivotu, a druga je blagodat �to krijepi tijelo i
du�u, �to �ivot produljava."
I opet se dotako�e tog �orana kad su neznanje i kukavi�luk doticali. Govorili su o
razlici izme�u suza i muzike, izme�u poganstva i svetosti, izme�u svetosti i
ludosti, i o tome kako nas za �ivot vezuje sklonost prividnom. I ta nas sklonost
dijeli i spa�ava od svetosti!
Na kraju, strpljivi je Jeretli-bej odnekud vratio, opet, svima nama �to smo
slu�ali, tim Coranom: "Prigrlio sam privid kad sam shvatio da samo u odricanju mo�e
biti Apsoluta!" Pa je dodao: "Vi�e sam nau�io od �ene rospije nego od djevice. I
vi�e od onog mog pobratima Ro�e, u tamnici neg' od u�enog mu�itelja �to je imo
neboplave o�i i prevrdjiv jezik, a pito me za svakakvu budala�tinu, samo ne za
istinu!"
Tamo, u tom maglom opasanom Venediku, imo je Jeretli-bej druga u gvo��ima. "Kavez
do kaveza", reko je. "Mogli smo, da smo bili vje�ti, jedan drugom kost, dobaciti!"
Ime mu bilo Ro�a �andor,73 bio od plemenitih Cigana, �to vje�no lutaju me�u
svjetovima koji stoje u mjestu. Zasko�ilo ga na spavanju na onoj vjetrovitoj obali
kad je, kradomice, trgovo konjima. Nije znao
172
Zapisi iz harema
je li ga odala morla�ka divljaku�a, sestra nekog hajduka, kakav je i sam bio, a s
kojom je no� podijelio.
"Da nije njega, ne bi nikad uteko odatle!" vra�ao se Jeretli-bej, kroz sje�anje.
"Kako to?" propitkivo bi na� efendija. A ispadalo bi da je ba� taj Ro�ika,
ispletenih brkova, znao s kavezom, a Jeretli-bej s �ovjekom.
"Otac mu bio kova�, tamo u Makaristanu, potkivo konje!" opet se vra�o Jeretli-bej,
po ko zna koji put, me�u re�etke.
"Kad smo utekli, u pustoj ravnici je i osto! Ko zna je li jo� na �ivotu il' ga je
proguto onaj Moloh �to sve prave ratnike sobom odvodi?!"
***
Tri su sile u nebu: Arerior, Garedo i Strasia.74 Jedna je sila koja poti�e, koja
stvara. Druga je ona koja se brani, koja se opire, koja se, u jednakoj mjeri, prvoj
suprotstavlja, bori se s njom. A tre�a je sila koja robi, koja sapinje, koja
suzbija. Da 1' prvu il' drugu silu, svejedno je. Kad ta tre�a stane na bilo koji
tas, ta strana prevagne.
Uistinu, ta tre�a stane uz bok onoj �iju je protivnicu, onu nasuprotnu, uspavala,
kojoj ne da da se pokazuje.
Sve se tri sile mogu prona�i u svakom �ivom, u svem �to ljudsko oko vidi, a um
zahva�a.
I sam �ovjek, Bo�ji stvor, samo podlije�e takvoj ravnote�i. Mo�e cijeli svoj vijek
proboraviti u ni�tavilu, ako se ne pojavi ta tre�a sila, ta Strasia, u ni�tavilu �e
i ostati.
A Strasia je ko ki�a hodalica: sad je tu, sad je tamo!
Kukavno je �to �ovjek nije svoj pokreta�. I, tobo�, u gunguli raste. A ta zavrzlama
ozgo tako ne izgleda. Samo se mi ne znamo uspeti da ozgo virnemo: nemamo krila! A
ako nas kogod drugi digne, nismo sami uza�li, pa, tad, nemamo o�iju!
Mo�e�, ko onaj sahaliba�ki vra� Svevid Mihail, upamtiti i cijelu knjigu, ne bi li
je i tvoj nasljednik od tebe nau�io, d�aba je. D�aba ti ako nema Strasie da te
vra�a sebi samom, ako ne razumije�, ako si potonuo u pro�lom, budu�em il'
sanjarenju o jednom od to dvoje.
173
Bajam Iikuiixi
Samo �to je taj Mihail, il' kako ga negdje pominju Mihovil, tu knjigu, prije nego
�to je umro, onom svom �aku tako pre�o, da je nikad nije bilo lak�e ponijeti sobom,
prisjetiti se dugih i sli�nih re�enica, �iji su zavr�eci samo drugi zavijutak
nosili, na drugu stranu bacali i tako misao mijenjali.
Po tome bi se znalo i kome misao pada.
Ta je Strasia, u mom �ivotu, bio najve�ma prejasni vezir! Nije mi davo da zaspem!
On je bio ta sila koja se, ko vjetar, umije�ala me�u one dvije �to �ovjeka dr�e da
samo sanja. Iz svakakve me provalije, iz svakojakih jaruga, iz svakog me surduka
�upo na sunce!
Kojiput mi se �inilo da bi radije da me u progonstvo potjero nego �to me guro me�u
ljude i sobom vodio. Poslije, kad sam, ko, poku�avo skupiti ono �to ljudi zovu:
svoj �ivot, u hrpicu, ispadalo da ga i ne bi bilo da nije bilo mog efendije. Sve
�to sam pamtio bilo ono dok smo zajedno gazili, sve paze�i da jedan drugom na nogu
ne stanemo i laktovima se ne guramo.
Zvao je: "Do�i da pregleda� la�u!"
Pa: "Vamo, de, da vidi� kaftan!"
U': "Baci oko na njega, pa mi reci �ta misli�!"
Znalo je biti da me no�u Hasan budi i ja grabim �to treba za pisanje, a ovaj
odmahuje rukom: "Ne treba!" I vodi me onom �to se probudio. U to nedoba ve� je
Deli-Padan �eko s momcima pred avlijom i iz mraka su rzali konji. I�li smo u
tvr�avu Rumelihisar. I kad na�e momke pred kapijom ostavimo, znao sam �to se
sprema. Na maloj �istini, sa svih strana skrivenoj zgradama, bez prozora, �ekao je
d�elat.
Kad bi se svi okupili, izvodili su i nekog ko je zgrije�io, a da se to vi�e nikako
ne da ispraviti. Ja bi zagledo to blijedo lice ako ima mjeseca i odmah iza toga
padale su te o�i na zemlju iz koje sve poti�e.
Po povratku bi na� efendija �utio, a tog �to je oti�o vi�e nismo Spominjali.
Pa me, drugi put, Hasan iz sna tjera i vodi efendiji. A ovaj �e: "Umro surud�ija!
Ode telal! Ode na� stari glasnik! Kome �emo javiti?"
A ja bi mislio o tome kako je i on �ivio sam i da 1' �e i za mene nekog zvati kad
taj sat do�e.
IF bi i�li Sultaniji i ja bi se �udio ljepoti te �ene koju su, vidi se, napale
godine. Ona bi efendiju, ko �oja, molila da joj �togod u�ini, a on
174
Zapisi iz harema
bi se dovijo kako da joj dosko�i. Pa bi me pito: "Je 1' mo�e� to do jutra sastaviti
ba� kao �to si �uo?"
A ja bi ve� imo to sastavljeno u glavi. Samo je trebalo, na�isto, ispljunuti.
Tamo nas stalno nutkali svim i sva�im. Nije nikad pro�lo a da mi ne bi u ruke kakav
dar tutnuli. Jednom je to bila kutija s pisaljkama iz daleka, jednom ne�to slatko,
a kojiput i �togod od nakita.
Najte�e je bilo pomagati kad bi efendiju probudila glavobolja. Tad on nije mogo sa
mnom i�i. Moro sam sam! Nisam volio jahati i to kao da je at, �to mi ga Deli-Padan
u ruke davo, znao i otimao se. Ili se i on tek probudio i nije mu se dalo da ikog
nosi?
Pola �ar�ije bi probudili jure�i od poznatog do poznatog. Bio je ovaj jajaba�a
pa�ljiv. Nije viko, nije navaljivo na kapiju: "Otvori!" ko drugi. Al' su se ljudi,
svejednako, pla�ili, onako probu�eni i laknulo bi im kad bi �uli za�to im u avliju
ujahujemo.
Cesto bi i nakon svakojake trave, kojekakvih �uda, glava do jutra ostajala vrela i
cr�e na� vrli vezir od bola. Tad bi ja bdio uz njega, a on bi se mu�io da mi ka�e:
"De mi �togod �itaj!"
I �to bi mu god pro�ito, nije zapamtio. Vidjelo se da, tad, nije rod onom
nekadanjem, �to sve vidi, Mihovilu koji, to �to vidi i pamti.
***
"�ovjek bi oduvijek trebao znati, il' bar osje�ati, da se nalazi na raskr��u
svijeta, u najve�oj gu�vi sa sobom!" re�e svijetli Hod�a Saded-din-efendi. I doda:
"I tako kroz nas sve proti�e, al' mi malo�ta vidimo, a kamoli ustavimo i
zapamtimo."
Na� bi efendija, tad, svra�o pogled s prozora na svog gosta i pravio se da prati
isto �to i on. Gost bi to znao i pri�o kako je �ovjek tek barka koju more baca, ne
bi li na� efendija s tog mora sjahivo i vra�o se u stvarnost. I �im bi se �togod
morsko ga�alo, evo na�eg efendije: �ivne!
Pa odmah vra�a onom po�tapalicom: "Nema mora bez �estara, bez brojeva i ra�una!"
Zagrijo se, �eka da mu u�eni gost �to o tome spomene.
175
Bajam Ilkullu
Al' taj, �to nas naj�e��e samom presvijetlom Sultanu vodio, udario bi na onu stranu
na koju je namjerio i iz njegove �esme bi potekla druga pri�a.
Da P zbog toga �to je �esto ponavljana il' zbog �eg' drugog, meni se najvi�e u
sje�anje usjekla pri�a o Adnanu Ku�uku, momku kojeg je Hod�a Sadeddin-efendi
posvojio jo� ko dijete.
Ko da je zarana znao da ne�e imad svoje, uzme Hod�a Sadeddin--efendi tu�e dijete.
Uzme ga od svoje slu�kinje �to je pod vratom du�u nosila, a ime oca tajila.
Kad je tajnu, porodom, sa sobom odnijela, dijete ostane samo, a onaj �to mu bi
otac, bude kukavica da ga za se i�te. Imala je ta mati i neke svoje, al' su bili
daleko i sirotinja. Tako �ovjek postane onaj otac �to ljubav daje po Alahu, bez
obzira na krv.
Dijete se rodi sakato, a otac ga odgoji ko svoje. Nazove ga Adnan, po ko zna kom i
Ku�uk po materi.
I taj mali, taj momak te�e hodao, al' kad uzja�e, niko sa sedlom bolje srasto od
njega nije. Postane ratnik, deliba�a.
Odmalena otac mu pod nos kakvu knjigu gurne, a mali se smije i onakav, �iv, tr�i,
bje�i u avliju. Jedva je dorasto, a ve� pobjego, glavom bez obzira u svijet, pojelo
ga. Rijetko se i javljo tom jedinom kog ima. A ovaj nije nad njim bdio i iz
daljine.
Govorio: "Gore postoji jedno precizno vo�enje knjiga osje�anja i po njima se uvijek
vra�a i odmotava svakom kako treba!" Bio strpljiv.
Iz te, uvijek prevelike, daljine, javio mu Adnan Ku�uk i da se o�enio i da je sina,
sliku svoju, ta mu �ena podarila.
"E, sad se krug zatvorio!" reko je Hod�a Sadeddin-efendi: "Sad �e ga sti�i ono �to
i druge!" A mislio je kako svak na svog sina pazi vi�e nego sin na oca. I tek kad i
taj sin postane otac, sjeti se, i sam, da i on ima oca.
Njemu se to, vrlom Hod�i Sadeddin-efendiji nije dogodilo.
Prvo se razveselio kad je �uo da se Adnan Ku�uk okrenuo od ratovanja i priklonio
onom islamu �to ga je pronosio Birgivija,75 �istunac i reformator. Birgivijina se
rije�, ko plamen, �irila carstvom i taj je plamen saletio i Adnana Ku�uka.
Jednom je, tek, Hod�a Sadeddin-efendi na �ar�iji sreo svog posinka kako vodi nekog
dje�arca i stali su, kratko, licem u lice. To Adnanovo
176
Zapisi iz harema
lice pretvorilo se u nepoznato, odlazilo lako nekim precima koje Hod�a nije
poznavo. I na njem se �ito lak prezir. Dijete je bilo nestrpljivo. Otac djetetov
zabrinut. Zurili su.
Nedugo nakon tog �uo je Hod�a Sadeddin-efendi da su u nekoj strci pohvatani
zavjerenici �to su se na Birgiviju pozivali. I svi da su posmicani.
Zena je Adnanova uzela dijete sebi. Puno puta je Hod�a slao po nju il' slao njoj i
djetetu. Odgovora nije bilo.
Kad su ga pitali, pri�a on na�em efendiji: "Da nije ono bio tvoj mali?!" on je samo
vratio: "Bio je."
Uza sve to Hod�a Sadeddin-efendi nije bio nit' patnik nit' baksuz.
"�ivot treba te�i bezbolno!" govorio je. "Savr�enstvo je neprijatelj dobrog. Dok mu
te�i�, naj�e��e ne mo�e� biti nit' dobar!"
Na� bi efendija �utio, ko zaliven, a njegov se gost okreto nama, �to smo uokolo
sjedili: "Ne mora� putovati medu zvijezde. Ostane� tu i ve� si medu zvjezdama! U
dubini!"
***
�ovjek je gologuz stvor, �edan i gladan. Tu�e ga studen. I ona izvana, a bome i
iznutra. I �ovjek je ba� taj �to �miri. Onaj koji odvra�a glavu od svjeda i bje�i
pod kapke jada i �emera.
Ko da nosi du�u, zatvorenu u kutijici! Sto bi reko onaj Latin: u kapsuli skrivenu.
I da je stvor obi�na kapisla, da je nosa�!
I hvala Alahu koji je samo sebe odlikovao vje�nim �ivotom i koji je sve ostale
pomilovao smr�u. I kao poklon otvorio ku�u spasa.
I ovaj svijet, �to se od Adema nastavlja i �to kupi sve tri vrste �ivotinja,
prostire se ispod i ispred o�nih kapaka.
I �to bi reko onaj lutalica i pustinjak el-Gazali76: "Onaj nevidljivi svijet
naselili an�eli, d�ini i te lomne ljudske du�e."
I du�a, �to je taj melek, jo� u trbuhu �ovjeku udahne, bude oslikana: sudbinom,
trajanjem, maskom i trunom sre�e.
I kad to trajanje pro�e, kad vrijeme iscuri, kad pro�e rok koji je ve� odre�en da
ga �ovjek, za sobom svijetom, ko rep, pogubi, spuste se na
177
Bajam Ilkullu
njeg, si�u odozgor �etiri an�ela �to �e mu du�u tegliti na sve �etri strane, samo
da je prostom svijetu otmu.
I poneko ima oko i prije no �to ga treba imati, pa te meleke spazi kako ga obilaze
i zagledaju. I �ini mu se da su s ovog svijeta i ovog neba si�li. Do�u mu poznati i
svoji!
A onda mu se jezik zave�e i samrtni hropac je blizu, bli�i i ne mo�e biti.
I du�a se izvla�i iz tijela ko �to se dlaka izvla�i iz tijesta, �to je reko
Vjerovjesnik Muhamed.
I kad ta odlepr�a iz jezika i vrhova prstiju, �elo se, oro�eno, stane hladiti. O�i
�to su lutale, vi�e se ne vrte u svom gnijezdu. Nos ostane u nebo uboden, a ono
bijelo lice postane ko mjesec �uto.
I tad od njega bje�e i oni Iblizovi pomo�nici, ta vra�ja �eljad �to su nakanili
nagovarati i krasti to �to je ostalo. Lete nekog drugog opsjesti, ne bi li vi�e
koristi za sebe ugrabili.
I ostane samo onaj D�ebrail �to je patnika za ruku dr�o i �iji je smije�ak bio
prepoznat.
I zadnje �to se gubi, u ovom svijetu, jest i samo nevidljivo, a to je sluh. I prije
nego li te dvojica an�ela umotaju u rajsku svilu, prate rije�i onih �to oko tebe
�ubore i kojima pogled vi�e ne mo�e� vratiti.
I kad se provu�e do sedmog neba, onaj kog vode, prolazi kroz ognjeni ocean, pa kroz
svjedosnu kapiju, pa kroz mrklu no�cu, pa kroz mokro more, pa, na kraju, kroz
snijeg i led te se probija do onog visokog �atora u �atoru kom se vrh ne vidi nad
visokim nebom i iz kog se �uje glas koji grdi prido�licu.
A ako �ovje�ju du�u uzima Azrail i predaje je onim Zebanijama, an�elima �to je
odvode u pakao, nebeske �e kapije ostati zatvorene i vjetar �e onog �to ga nose,
baciti u daleko mjesto.
I sad zamisli te an�ele i njina pjegava i bijela krila, njihovu pjesmu, njihove
�iste o�i i virni na njihov dlan u kojem je upisana slika svih sedam nebesa.
I trag, �to ga njihov let ostavlja iza sebe, otvara, u �u�enju, laka ljudska usta
dok se oko trga za suncem u kom ta krila nestaju.
I no� bude bijela ko san, pa se zaboravi. I dan bude mra�an ko ru�na misao koja te
sveg opsjedne, pa se rado presko�i. U takvu nevremenu,
178
Bajam Iijcullu
�ovjek ni onog drugog ne vidi, a kamoli da ga, mrakom, lepet krila �to na njeg
padaju, budi, il' pti�ji pjev da od tog gornjeg glasa razlikuje.
Kad svane, vi�e ga nema i kad padne mrak, oti�o je.
I sav se ljudski boravak veze vi�e u slutnji i vjeri, no u znanju i sje�anju.
***
Imo je vrli efendija tamo, nad morem, i grdosiju kog je zvao: �etvere o�i! Sav
svijet je bdio tek danju, dok je budan, a ovaj je pazio i no�u, dok niko ne pazi.
Patio od nesanice. A, uistinu, bolest je druga bila koja je tog evnuha dr�ala
zarobljenog, uz no�, ne daju�i mu san na o�i.
Tog je Avganiju Omara Idriza, iliti Omara Idriza Pabi�avija, doveo njegov
prethodnik koji se, sad, odozgor na nas smje�ka. A tog Tamir Zekeriju izdaleka,
davno, poveo sobom efendija. Njega su prozvali �esma. Da 1' zato �to je nad tim
bunarima spavo il' zato �to su pri�e iz njegovih usta, znale ko iz �esme izvirati?
U' zbog velike �e�i koja ga robila? Noso bi sobom Ibrik iz kog bi, svako malo, srko
i govorio: "Djeco, zdravo je malo du�u zaliti!"
I jo� govorio: "Ne valja se, djeco moja, samo izvana prati. Nego i iznutra."
I zalivo vodom svoje rije�i da to poka�e.
E, tog, �to je njegov poso nastavljao, kog zovu �etvere o�i, zvao je na� efendija
ne bi li ga propitkivo za �enski stan.
Jedan, nek' mi oprosti, pita �ta ve� zna, a drugi pazi da mu to, sam, ne ka�e. Na�
efendija jednu pri�u razmota, a �etvere o�i je, jo� pa�ljivije, zamata. I, ko da
su, jedan drugog razumjeli, bili su zadovoljni onim malim �to se otkrilo.
Pa bi evnuh vadio, ispod vrata, konopac o kom je visio neki zapis, ljubio ga i
ne�to u njeg dodavo.
Kad se saznalo za tu malu da je utekla, d�in je samo �utio i gledo u goleme no�ne
pal�eve �to su boli o�i svojom glavato��u. Bojao se za sebe!
Mene su slali po Abu Musu i kad smo se, nas dvojica, vratili, zateko-smo kod
efendije i onog �osavog jajaba�u kom sam te�ko ime pamtio.
180
Zapisi iz harema
�apto mu je efendija ne�to u uho, a ovaj, sitan i jo� se zgurio da bolje �uje, samo
potvr�uje glavom, o�iju ne di�e!
Idu�e no�i, dovedu Nazira blizanca i efendija s njim kratko pri�o.
"Jesi li?!" bez uvoda je pito vezir.
"Jesam!" odmah je, bez oklijevanja, ne�to prizno Nazir.
Deli-Padan je bio poslan na drugu stranu i ovaj �e�agija, rupi�astog lica, �to ga
je mijenjo, odveo je Nazira sa sobom. Sje�am se da je taj, za razliku od Deli-
Padana, sobom vodio tolike ljude ko da u bitku ide. A Nazira svezali i o�i mu
pokrili.
Uhvado sam pogled efendijin, vi�e odsutan nego mra�an i uhvatio Nazirov: prazan.
Ve� je bio na drugom mjestu. Niko mu vi�e ni jednu �elju ispuniti nije htio.
***
Svako sam jutro na�em efendiji nosio onaj cvjetni miris da ga ku�a. On bi ga duboko
udahno i reko: "Budim se, moj Surla, i sve me sje�a na ono djetinje dok je to
cvije�e oko na�e ku�e raslo!"
A iznad se�ije na kojoj je navla�io �arape i obuvo se, stajale od srebra uzengije
one njegove divlje kobilice �to je toliku �drebad na svijet iznijela i s vi�e od
dvadeset godina starosti krdo vodila.
I kao da je �alovo za kakvom �enom, za kakvom velikom i izgubljenom ljubavi, kad bi
pogled digo na te uzengije, reko bi: "E moja Grlice, moja Grlice!"
Ta je Grlica bila neka baba i ovom atu �to ga danas efendija ponosito ja�e. I kad
se na njeg uspne, bude drugi jedan, sav glavu digne pod oblake i vi�e ne �mirka,
miran je, sve vidi.
I danas se sje�am tog dana kad smo Grlicu dobili na poklon. Bila suhih no�ica i
pjegava. Doveo je efendiji neki akrobata da se odu�i za slu�bu koju je efendija
njegovom sinu ishodio. Reko nam ne�to kao: "Ona �e nositi ove tu�ne o�i, al' �e joj
srce biti odano. U kog se zaljubi, njegova je!"
Pa se na� efendija zaljubio u Grlicu i ta je ljubav i sad trajala. Dovodili su mu
razne konje, al' je on osto vjeran Grlici i onda kad je njeno potomstvo na svojim
le�ima nosilo onog koji je pamti.
181
Bajam Ii.kuu.u
Taj sanjar govori i danas: "Konj i jaha� jedna su du�a!"
I jo� ka�e: "Ti, tobo�, vodi� njega, a stvarno on tebe nosi kud ho�e." S tom se
Grlicom znalo: znala je kud treba i�i. A ako bi i stala bilo je to kao da pita:
kuda sad? Poga�ala bi, bez gre�ke, misli svog jaha�a. Znala bi kad se on lomi na
koju �e stranu.
I kad je ustrebalo, za njom su i pastusi posustajali. Njena je arapska krv vrila i
tu je vatru podsticalo i ono berbersko, afri�ko koje je darovatelj efendiji odmah
ispri�o.
Uz pametno oko, Grlicu su krasili blago isturen nos, meke nozdrve i okrugli riblji
obrazi. I imala je najljep�e u�i �to ih konj mo�e imati: "Sve je �ula!" reko bi
efendija. "I ono �to ka�em i ono �to jo� nisam!"
O njoj su vodila brigu samo dvojica. Nikog nije pu�tala sebi neg' efendijinog momka
koji je s njom rasto i efendiju. Kad je s ovog svijeta oti�la, konju�ar se
razbolio. Jedva je taj Be�ir prebolio, a, evo, ovaj ovdje, kraj mene, ni danas
nije.
I, sad, svaki put kad sjednem na klupicu da mu pomognem oko obuvanja, bacim oko na
te uzengije �to se sjaje nad se�ijom. I prisjetim se one kako je Alah sreo Ju�ni
vjetar i reko mu: "Ovo sam bi�e stvorio sebi na sliku i �ast i dodao mu u kopita i
grivu vjetar i brzinu..." I dandanas, kad je Be�ir odluto od nas, efendija zajahuje
potomka one Grlice i njime jezdi kroz kapije i preko brda. Nudili mu i poklanjali
svakojakih pastuha, al' on sve odbio.
A s tim se Grli�inim potomcima prenosila i o�uvala i ona efendijina da su jaha� i
at jedno!77
Jedne no�i kad se svjedo, ko bakar, prolilo po meni, probudim se i mislim kako
gori, kako nas vatra guta. Neko svjetlo odozgor prostrlo se s oblaka koji su nas
ve� nekoliko dana pokrivali, pa je i no� bila mutna. A ono, ispadne, to se mjesec
probio do zemlje, neobi�no rumen, i probudio me.
Pomislim: "Rano rani Uflama Hasim, opet mu pobje�e san!" Al' nada mnom stoji Hasan
i jo� neko s njim i zovu me.
182
Zapisi iz harema
Hodam za Deli-Padanom, potrkujem snen za njim i ovaj ne�to mrk.
Kod efendije sjedi Razvija �to vezirovicu dvori i ne�to sla�e.
Ko da je rat, svi se uzmuvali. Na o�i mi kre�e ona voda koja nije suza, pa i ne
vidim.
Tek kad mi u ruke stavili pisati, slutim to �to jest.
Onaj mali jajaba�a uvede Abu Musu, a za njim i Hod�u Sadeddin--efendiju.
Mjesto da do�u po mene, ti an�eli do�li po drugog!
U�e vezirovica koju nisam dugo vi�o i jedva je prepoznam. Smanjila se! �uti. Pa
odvede onu Razviju nekud.
Ne znam za�to, sjetim se onog efendijinogpe�ata na tefteru �to skriva sliku
poklonjenog otoka i koja i sad stoji kod mene.
Do jutra mi je veziri�in sin pri�o �ta treba �initi, a ja zapisivo. Tek kad je
svanulo i onog mjeseca nestalo, shvatim da vezira nema.
Nit' me ko pita kako mi je. Nit' tko na mene gleda.
Onaj moj svojta sad se penje, kroz ta nebesa, ne bi li stao pred Alaha.
***
�ovjek je, neko vrijeme, kad se rodi bos, pa ga, onda, obuvaju. I �im ga obuju,
uzmu mu snage, dio kojim on dodiruje, kojim gazi, kojim se sa svijetom doti�e.
Opet, lijepo je kad �ovjek umre! To je kao da otputuje� tamo gdje te, osim Njega,
niko ne pozna, a nit' ti, istina, koga!
I ima onih koji su, kad umru, lijepi, a i onih �to se poru�ne. Ima ih ljutih,
stisnutih zuba, a ima i nasmijanih. Ima ih �to se brzo u kost pretvore, u par dana,
a ima ih i �to nakon godina i godina, kad se grob otvori, isti ostaju.
Ka�u da, tamo daleko, na samoj granici �to igra, �to se stalno pomi�e, sad na na�u,
sad na njihovu stranu ima grad zvan Pedalj grad.
I da je �eta junaka izginula na toj brzoj rijeci, dok ga nisu zauzeli. A kad su u
kulu u�li, u njoj nije bilo nikog. Onaj kog su �uvali nestao je.
1R1
Bajam Ilkullu
Po stepenicama, �to se, u krug, penju, izginuli, do zadnjeg, oni �to su ga branili.
"D�aba smo se penjali, d�aba smo ginuli kad je taj u nebo uteko!" reko�e, pa se
upla�e da su udarili tamo gdje nije trebalo.
Ljuti i izranjavani, spuste se, oni �to su se popeli, pod kulu i po�ne padati
nezgodan, brz snijeg. Pada i pokriva i �ta �ovjek �eli i �ta ne �eli. Jedva su od
njeg oteli ranjene i poginule. I htjeli odade �to prije oti�i. Isti im snijeg nije
dao da Pedalj grad zapale. Oni pale, on gasi!
I �to su vi�e od grada bje�ali, u ve�e su nevrijeme upadali. Neko vrijeme su kroz
taj cijelac prtili i na kraju stali. Oko njih samo bijelo. I na glave pada cijelo
to nebo, spu�ta se, odlama, dio po dio, dok te ne poklopi.
A njima, sad, pred o�ima, taj an�eo, lijep i umilan ko �ensko i ka�e: "Vi ste mi
najbolji prijatelji, a ja drugujem s vjetrom, pa ako �elite rastjera�u me�avu!
O�ete li sa mnom?" I svi, osim jednog, odo�e za Azrailom, a preko onog �to se
spasio, spasila se i pri�a.
Poslije je svak ko mi u tom gradu s kulom boravio, nesretno svr�io. Pronio se glas,
i s njihove i s na�e strane, da je ta kula zlosretna.
"Jednom nogom u nebu!" govorilo se.
"An�eoska kula", dodavalo se.
"Na nju samo smrt slije�e!" pla�ilo se.
I danas kroz tu kapiju, oni �to je dr�e, nerado ujahuju. Kad tamo koga �alju, ko da
je po kazni! Pla�e se da �e se, �im nogom pod kulu stupe, ugasiti ko svije�a.
Ostade iza sveg samo pri�a i za razliku od ljudi, nikako da umre!
A ima ljudi koji i taj miris, kad do�e blizu, mogu osjetiti. Tad se obaziru oko
sebe i �ekaju glasove koji �e otkriti odakle ih zaska�e vrana ptica golemih krila,
nalik �ovjeku!
Kad bi �ovjek prigrlio tu�u smrt ko svoju, pla� i smijeh bi, kad za to do�e
vrijeme, bili isto.
***
Jo� smo u �alosti bili kad se niotkud vrati ona Amila sva �iljatog trbuha ko da
lubenicu nosi u sebi. Kako smo i nju skoro pre�alili, bude
1R4
Zapisi iz harema
to neka utjeha �enskom svijetu. Eto, ne strada ba� svak na isti na�in! �udo je bilo
kako nije zalutala u svijetu koji ne poznaje. Ko je god tu �enu pito odakle nam se
vra�a, nije dobio odgovora.
U to je doba doveden i nov gospodar. Mlad i nao�it, �to jo� nosi smije�ak na licu i
znati�eljan je.
I sve su nas pred njim izredali. Svakom je u lice virno, al' su mu rije�i te�e s
usta silazile. Prepozno sam i u njegovim o�ima onu sjenu koju mu je, valjda, na�
pokojni efendija, ostavio u posjed, da je nosa. Ko da sam ga mogo sagledati sve
tamo do starosti i znao kako �e mu se �ivot odmatati.
Al' meni vi�e nije bilo da tu ostajem. Bilo je odr�ano dano obe�anje da �e me
pustiti da se povu�em gdjegod izvan ove vreve �to sam je dosad trpio.
Dodijeljen mi je malen prihod i ku�erak na onom otoku �ija se vlasnica vratila nama
da, uz Alahovu pomo�, rodi.
Pamtim, prije neg' sam otputovo, samo ono �ta je Azija pitala i �ta joj bi
odgovoreno.
Prva je rekla: "�ije je dijete, Amila?!"
A druga se naljutila: "Moje! Moje, a �ije �e biti?!"
1X1
DODATAK
Bilje�ke Likovi Rje�nik
manje poznatih rije�i i imena Bilje�ka o autoru
Zapisi iz harema
BILJE�KE
1 Pravo ime francuskog filozofa porijeklom iz Rumunjske Emila Gorana.
2 Stvarno, na po�etku, nitko od onih iz okoline nije Vjerovjesniku vjerovao da je
na sedmom nebu bio i boravio te da je odade Njegov glas donio.
3 Bajamov pobratim
4 Pasiflora, passionfruit, pasja biljka, biljka s otoka Sredozemnog mora, poti�e
seksualnost, pomla�uje, neistra�ena.
5 Prakti�na magija kakva varira od Dalekog istoka pa sve do Afrike. Poznavalac je
Idris �ah Afganistanac, prolistati njegovu Orijentalnu magiju.
6 Ideja o orijentalnoj dijagnozi doprla do Osmanskog Carstva s Dalekog istoka, iz
Kine. Prema njoj se rad unutarnjih organa prepoznaje na vanjskim crtama lica i,
uop�e, na tijelu.
7 Postoji i stara arapska knjiga, cijela posve�ena dlanu, a posebno noktima. Ona se
prenijela i do Slanice pa joj se tamo gubi trag.
8 Doveden je s nekog jezera do toplog i tirkiznog mora �to oplakuje Slanicu. To se
jezero skrilo na putu karavana �to trguju od nekih ra-gu�kih, kotorskih i barskih
krajeva i penju se pod nebo preko pustih i stjenovitih crnih planina, zavr�u u
dolinu velike rijeke, sve �e�u�i �aren--planinu, bje�e�i u Egej kroz tjesnac.
ISO
Bajam Ii.kullu
9 Ka�e onaj �udak Uspenski kako svatko u ovom kratkom �ivotu ima ograni�enu
koli�inu iskustava koje mo�e pro�ivjeti i �to se ona br�e istope, to ti i �ivot
br�e pro�e.
10 Prsti tupih i pro�irenih vrhova znak su tvrdoglavosti.
11 Dio nauka ezoterijskog i onog Rusa Sergeja Lazareva da bi trebalo biti svjestan
svojih �ini, svog tobo�njeg djelovanja, da bi trebalo pamtiti da si kod druge osobe
i sebe samog umjetno izazvao reakciju, onaj povratni osje�aj �to ga ljudi zovu
zaljubljenost, za koji svak dr�i da je ljubav i da mu pripada kao ponajljep�a
ljubavna, a po tome i najte�a, najtragi�nija pri�a. Trebalo bi, tu, ka�u, prvu
namjeru pamtiti! Trebalo bi se sjetiti da 1' je na po�etku sve do�lo odozgo ili
smo, zbog osamlje-nosti, umislili da volimo i na tu se pri�u navikli.
12 Ples, vrtnja dervi�ka na�in je da se ostane sa sobom, a ne da se na sebe
zaboravi, ko �to to cijeli svijet �ini, i to sve do smrti!
13 Sefevidi su bili �iitskog u�enja, a mi ostali sunitskog, pa ti vidi kakav �e to
�aren kola� ispasti. Ovi na�i do�li su s pola puta do Arabije.
14 Jedini kog znam a da mo�e iz sna u san po svojoj �elji bjegati jest taj moj
jaran iz napola zaboravljene mladosti: Frani�, od Vrgorca, zelenog, skrivenog preko
brda (kome se sad u dalekom svijetu trag jedva nazire).
15 �ovjek je, no�u, rob snova, a i danju jednako, samo to ne zna. Ti dnevni snovi
zovu se ma�tarije i �ovjek je, do smrti, u njima: nema ga!
16 Ne postoji nit' dobro nit' zlo izvan �ovjeka. Sve je u nama. Mo�emo ga zvati i
velikim zlom, il' dobrom koje samo sveci nosaju, al' samo se u nama ono nastanjuje
i iz nas samih prikazuje. Nikad �ovjek nije u stanju da stvarno voli ili mrzi. On
je tu kratkog daha i nepostojan. Jer on je onaj koji ne �ini ve� mu se stvari
doga�aju, mimo njegove volje. Pravu bi volju on trebao graditi, al' mu naj�e��e
jedan �ivot za to nije dovoljan.
1 Glavna moja i va�a osobina jest ba� ta: da smo nestrpljivi! Druga je da sve
zaboravljamo, a tre�a da se na sve �alimo!
190
Zapisi iz harhma
18 Ve�ina naivnih mislilaca koristi tu prelijepu zemaljsku sliku o nebeskim
tijelima da ih ni�ta ne dr�i, da ih �togod mora dr�ati na "mjestu", da postoji
nesigurnost, a najnesigurniji je taj ljudski osje�aj, kao posljedica neznanja o
svijetu i svjetovima. Sve se mjeri samo nesigurnim osje�ajima.
19 �ovjek ima o�i, a ne gleda njima. Stvarno, lako se na sebi provjeri: �ovjek sve
�to gleda, ne vidi! I ima u�i, al' zvukovi ti �to na u�i ulaze ne dopiru do
svijesti. I ima usta, a nit' zna �to govori nit' za�to! I rukama �to dodirne, ne
osje�a! Zato �to je uvijek na nekom drugom mjestu!
20 U �ovjeku se ko�operi ta la�na, iski�ena li�nost, uljep�ana, lakirana, koja,
stvarno, ne raspola�e sposobnostima kojima se hvali. �ovjek samo glumi da umije ono
�to ne umije.
21 Ime koristimo od Idrisa �aha, iz knjige Orijentalna magija
22 Zelja da se tvr�ava smjesti na planinu ko �to je Ararat � ona je doista bila
svjetionik bogovima kad bi na zemlju slijetali, ugasli vulkan!
23 Tijelo je podlo�no ljudskim �eljama, a bi�e (iliti du�a) te�i odricanju od
ljudskog i stremljenju ka bo�anskom. Odricanje jest borba za stjecanje bi�a!
24 To prvo vrijeme lako pobjegne i ako nisi dovoljno stasao, ako nisi stekao
sigurnost u tra�enju - zaluta�! Zato je va�no da �ovjek bude vo�en!
25 I va�no je da �ovjek koga prepozna kao svog (kao starijeg brata)!
26 Ni�ta se i do danas nije nabolje promijenilo, ve� je sve gore. Nema evolucije,
na djelu je involucija. �ovjek zamire opkoljen igra�kama za koje ne treba stvarna
pamet. �ovjek zaboravlja �to je nekad znao ili mu je bilo dano da zna!
27 Hommage Selimovi�evu romanu Dervi� i smrt.
28 Ka�e Zaharias Sichin (Si�in) da planet Nubiru putuje kroz svemir, pa se kru�nom
putanjom vra�a da okrene oko svog Sunca, a to je ba� ovo na�e Sunce, pa da se opet
odmetne u duboko crno.
191
Bajam Ilkuu.u
29 Djeca se, odmalena, krivo u�e, krivo im se primjerom pokazuje jer ona najvi�e
u�e gledaju�i i opona�aju�i, a ponajmanje slu�aju�i prazne rije�i koje ne prate i
postupci roditelja. Od najranijih dana djeca vide da je normalno, po�eljno i dobro
planuti, vikati, lako bjesovima vra�ati, mrziti ili tu�i! Onaj � ono dijete - koji
tome pobjegne, tko se tom odupre, kog, daj Bo�e, tkogod priseban odgoji, mo�e i
dulje i prisebnije po�ivjeti.
30 Svak �e povjerovati da je taj pjesnik nad pjesnicima u svoj sili ispjevanog mogo
imati i taj stih, ali nije. Ja mu ga pridodam s nadom da �e iz te daljine biti
blagonaklon.
31 Zaharias Sichin Dvanaesti planet.
32 Ime (po Plutarhu) koje se Bajamu dopalo, pa se njime koristio.
33 U jednoj drugoj stvarnosti bit �e dopu�teno da od bilo kog uzme�, posudi� ime,
ako je, �to bi Anastazija od Vladimira Megrea, s rijeke Ob, iz Sibira, rekla, od
�iste namjere. Najva�nija, u svemu, jest �isto�a namjere! Ovo sam ime uzeo od
sirijskog pisca Zekerije Tamira.
34 Mnoge su mudrosti svijeta upozoravale na �injenicu kako mu�kosti nestaje. Kako
je bilo nekad, tako je i danas. Jedan od mu�kih koji o tome razvija misao jest i
dr. J. To�evski (u knjizi: Planeta ^ena).
35 Jedina prava koli�ina ljudskog pri�anja bila bi �utnja! Sve ostalo je laganje! I
s tom �utnjom �ovjek bi se mogo sporazumijevati, samo tim o�ima, da ne tro�i svoju
silu na besmislice... naj�e��e na ljutnju, tugu il' ljubomoru...
36 Mjesec je, na�alost, preblizu Zemlji i kao neko veliko klatno privla�i svojoj
strani, crpi silu sebi da bi se razvio. A Sunce je, �esto, u ljudi, u drugom planu
- predaleko, ljudi ga, na�alost, ne vide. Stoga neki ovu planetu zovu ludom
planetom, te�kom za �ivot.
37 U prirodi se zna da je zdravo sve �to je u ravnote�i, u simetriji � obje su
strane lica il' ljudskoga tijela podjednake.
38 Sila koju je Alah podario stvoru je u �ovjeku. Samo �ami dovijeka neotklju�ana.
Obi�no se ne zna kako do nje doprijeti. Tome su se do-
192
Zapisi iz harema
vijale sve mudre glave u zadnjih deset dsu�a godina, otkad stoluje ova sirova i
urasla civilizacija.
39 Asocijacija na djelo Rusa Vladimira Megrea: Anastazija.
40 Jeremv Narby, u knjizi Kozmi�ka %mija � DNK i podrijetlo %nanja, iznosi
ju�noameri�ku tradiciju kako je znanje, pa i odatle izraslu mo�, �ovjek dobio od
biljnog svijeta, od bilja, od behara, od njine magije! A taj svijet nije ni�ta
drugo do dio Zemljine kore.
41 Odatle bi se svakako mogao pretpostaviti dio njene, Heline, uobra-zlije,
ljubavne fantazije, i to �e odgovaran pristalicama one misli koji vide uzrok svega
u materiji. S dm se ne�e slo�id oni koji prvo miri�u nevidljivu silu kao uzrok! Ti
drugi isti�u tu strepnju, taj osje�aj kao uzrok na�ih tananih nutarnjih promjena.
42 Imala je ta D�enana uvijek nad �elom ravno odrezanu kosu, a ko ugalj crne �i�ke
stalno su se mije�ale u njen smije�ak koji je tjerao od vas sve zle misli i
bolesti. Njoj sam neki tefter davno obe�o, pa sam nad tom �eljom bdio ko nad
djetetom �to �e se tek roditi i koje se, eto, i rodilo.
43 Da bi se, tobo�e, obranio od negativnih emocija koje su vojska naviknutog,
�ovjek uljep�ava stvarnost dok ma�ta! Dakle, on naj�e��e vidi preru�no, precrno,
preupla�eno, s lo�im ishodom! Ili ono �to je obi�no, il' tko zna kakvo, uljep�ava!
To �ini stalno, zbog straha, zbog nedostatka pravog napora da sam stvori bolje
uvjete i sretne bolje ljude, da sam sebe stvori boljim, vlastitim trudom. Ako ma�ta
o ljubavi, �ini to zami�ljaju�i svoju ljubav ljep�om i zanimljivijom nego �to bi
ona, ustvari, bila. To je �esto uzaludna borba ne bi li se stvorila nemogu�a
ravnote�a s onom nemani �to nas stalno jede, a zove se ma�tanje. Ru�ni osje�aji
koji odade ni�u onemogu�uju nam da vidimo i �ujemo i znamo ono �to je stvarno! Mi
stalno zami�ljamo nemogu�e i nepostoje�e! To je poku�aj �ovjeka da lijeno koristi
nepostoje�i �arobni �tapi�!
44 Rijetkost je i grani�i s �udom da tkogod, takva roda i polo�aja, udomi pa��e.
Al' se doga�a!
/nj
Bajam Ilkullu
45 I ovu sam pri�u o velikom Kublaj-kanu obe�ao odavno ispri�ati i ona �e uskoro
ugledati svjedo dana.
46 Urlam Hasim � lik iz romana Jusifa Samedoglua, azerbejd�anskog pisca, iz romana:
Dan pogubljenja, lik kanova lakrdija�a (na tragu Mihaila Afanasjevi�a Bulgakova,
grupa autora Bulgakovljeve �kole!).
47 Ajmo re� da se taj rad negdje, u vremenu, zametno, ne�to bez traga!
48 Isti onaj Bajamov pobratim, koji se ve� spominje, i sam je bio vje�t
pripovjeda�.
49 Pilpovi�i se podijeli�e: jedan dio ostade me�u nama, jedan dio izbjegne u Latine
i nazove se Filipovi�i, pa odu na sjever, rijeci Savi i odade pobjegnu u slavonske
�ume nepregledne, a drugi se u Mletke skriju, u Primorje, u mjesta Vrela i druga.
Tre�i pobjegnu prema granici zapadnoj, prema rijeci Uni, i njima ostane to ime
Pilpovi�i, kako je i bilo. Od njih se loza jedna odcijepi i prebjegne Ugrima preko
Une i �ak dosegne neka daleka brda zvana Zu�emberk.
50 Nadimak nekom Bajamovu imenjaku i pretku.
51 Rizvan Pa�a Me�edovi� � loza koja se kasnije srodila s drugima i od nje je
potekao Pa�a Rizvanbegovi� od Trebinja (1787).
52 Rje�ica u kojoj su vodu mutili crveni rakovi kakve je boje bila i kosa odvedenog
djevoj�urka.
53 Dugo sam mislio da 1' da to ime ikome odam, jer �e svak htjeti da neko njegovo
popuni to mjesto. Pa nikom to i ne branim. A ono zaboravljeno ime bilo Smiljana!
54 Do�li su s tri strane: od Visovca iz skradinskog kraja, s nekog otoka, ostalo je
nepoznato kojeg, gdje je rastao dobar kamen, i od grada Trogira.
55 S rogatim se nije bosti � po�tapalica i tog Amilina oca �to je ri�obrk bio.
56 Zaista su jedni bili protiv tog da se �aurska alijansa ganja, a drugi za to!
194
Zapisi iz harema
57 To se odnosi na stanje u kojem �ovjek bude budan, ne zaboravi na sebe, pamti
sebe �to je �e��e mogu�e. Ne potonuti, ne utopiti se u uobrazilji, ma�ti,
strahovima koji iz tog nastaju.
58 Onaj tko je o ljudskom tijelu puno znao, nije stvarno ovo �to je re�eno izjavio,
al' mu je lijepo tu re�enicu u usta smjestiti, jer se tako lako pomisli kako je
poznavalac mogo pratiti ljudsku vrstu kroz mnoge generacije, ko da bi on sam mogo u
sebi sa�eti takvo jedno iskustvo o ljudima.
59 Sultanov divan bilo je sultanovo vije�e, sastavljeno od svih vezira, ne�to poput
vlade koja upravlja zemljom.
60 Slu�ih se materijalom iz knjige Historija Osmanske dr�ave i civilizacije (prir.
Ekmeleddin Ihsanoglu). Navedeno je darivanje pribli�no sli�no darivanju u ovom
svjedo�enju.
61 Sjajni projekti � planovi velikog vezira Sokollu Mehmed-pa�e, nikad ostvareni,
govorili su o otvaranju Sueskog kanala kako bi se igrala bolja igra u Indijskom
oceanu, o uspostavljanju sigurnijih veza sa sunitskim svijetom u Srednjoj Aziji
borbom protiv Moskovske Kne�evine, o vezivanju rijeka Dona i Volge kanalom kako bi
se iza�lo na Kaspijsko more, o pru�anju ve�e podr�ke andaluzijskim muslimanima.
Prvo �to je, u tim i mnogim drugim planovima ostvareno, bilo je zauzimanje Cipra.
Ve�i dio planova progutalo je vrijeme i ostalo dio vizije vezira koji se, kao
rijetko koji, mogao di�iti tim naslovom: Veliki!
62 Zvijezda repatica pojavila se nad Istanbulom 1578., u devetom mjesecu.
63 Jo� su ovi vrli sultani gajili nadu o vladanju cijelim svijetom: Sulej-man
Veli�anstveni �to izgibe na bojnom polju 1566., Selim II. koji je osvojio Tunis i
umro 1574. i Murat III. koji se di�io kovanim novcem, a umro 1595.
64 Murat II. izdao je zakon o uzimanju dje�aka od nemuslimanskih podanika, jednom u
tri ili pet godina.
705
Bajam Ilkullu
65 1580. godine bio je veliki vezir.
66 Ljudi ne znaju da je u njima mno�tvo ve� samo slute, znaju�i za same sebe da su
nepouzdani, da se u njima prepire gomila razli�itih lica i zato sebe manje cijene,
grizu se bespotrebno. Svako ima dojam da nije od rije�i, da puno obe�ava, a malo
mo�e. A to je sve zbog raznolikosti koje se u �ovjeku bore za prevlast. �as
pobje�uje jedna grupa �elja, �as neka sasvim suprotna.
67 Ove sam zapise �inio po sje�anju, a zna se da je sje�anje svakom druga�ije, mada
o istom pri�a. I zna se da je nestalno, da hlapi. Pa nek' sam onda i kriv sam ako
�togod krivo ka�em jer nastojim pamtiti ono �to mi je re�eno bolje neg onaj �to
govori. Tek, ispada, da sam mogo znati �ta je ko volio zaboraviti samo onda ako sam
i sam tamo bio uz tog �to pre�u�uje. A na� efendija nije volio skrivati ono �ta je
bilo. On, ko i svak, kojiput nije ni volio biti tamo gdje je bio.
68 Dubokovi�i su se na sve strane raselili. Jedni su, tako, i pobjegli na Faros, u
daleku stranu otoka, pa se, i danas, ne zna jesu li korijeni te loze iz Raguze ili
s tog drevnog otoka.
69 Na po�etku Jeretika je jedini poku�o braniti ragu�ki poslanik u Stam-bulu,
imenom Luka Barka, zvan jo� od milja i Ru�ero, pa je i on digo ruke od opasnog
nauma, kad je i na njega stalo gledati ispod oka, kad je vrag odnio �alu. On ga je,
izgleda, i uputio gdje �e se skriti ako ikad iz tamnice pobjegne! Tom je Ru�eru
bilo lak�e neg drugima i zato �to je pola vijeka svog lomnog provodio na drumu,
nosaju�i tajne poruke od Senata do Divana i natrag. Tako je, ovaj put, i sam
pobjego u tu daljinu koju smrtnici ne gaze da se izmakne opasnim jezicima.
Poslije 100 godina bio je, zaista, neki Luka Barka, istog imena ko i njegov
prethodnik, iste uloge: moro je ragu�ku poga�u lomiti jednako med rivalima:
Mlecima, koje su sami Ragu�ani u svem opona�ali, Rusima, koje je tad okupio car
Petar Veliki, Germanima, �to su se, �eljni, sad zalijetali i do Sarajeva i do
Skopja, i Muhamedovim potomcima, �ije se carstvo, u groznici, sve vi�e lomilo mada
je njegova misao ostala u ljudi posa�ena i jo� �e nicati.
196
Zapisi iz harema
70 Knjiga Umjetnost umiranja stvarno je, u to doba, kolala Europom, a autor je bio
nepoznat.
71 Emil Cioran Su%e i sveci.
72 Asocijacija na djelo Zahariasa Sichina, stru�njaka i prevoditelja klinastih
pisama iz doba Sumera. U zapisima klinastim pismom stoji kako su bogovi s dvanaeste
planete Sun�eva sustava stvorili �ovjeka i iz svog materijala, da bi bio radnik na
planeti-rudniku � kopali su zlato koje je slu�ilo za za�titu atmosfere njihove
planete Nubiru.
73 Prema Mato�u, 19. stolje�e: hajduk iz Ma�arske.
74 Ka�u da je dio tog znanja iz Luristana i s afganske strane, ko najfiniju �ipku
te tekije, prenio onaj �elavi i brkati Grk �ija je mati bila Armenka, a on ro�en u
Aleksandropolju. Prenio ovamo, pa jo� i pobjego pred kakvim ratovanjem Fransima, na
taj mutni Zapad da tamo umre!
75 Vjerski u�itelj, poznat diljem carstva, krajem 16. stolje�a, po svojoj borbi da
se islam istinitije tuma�i.
76 Nitko nije tako slatko potuko svu pra�njavu pri�u o aritmetici i oblicima onog
Grka Arista i vratio pri�u po�ecima, tamo gdje i pripada: izme�u Alahova i ljudskog
imena, pa kud puklo!!!
77 Ova pri�a nije moja. Ona je od onog zaljubljenika �to ata ko sebe gleda i pazi.
Ja dobro znam tko je on, a on zna da se na njeg pozivam i to jo� odonda dok me po
konju�nici vodio i svu divotu pokazivo. Ime je dobio ono koje je dolazilo od sina,
pa ga prozvali Sku�a.
197
Zapisi iz harema
LIKOVI
Glava I - Azija
Azija (Hirija) - stanovnica harema, �enske ku�e, kasnije �enski
starje�ina
Azijina baba
Hela (Habiba) - Grkinja, stanovnica harema, dovedena iz Egipta, Azijina
prijateljica
Giza � stanovnica harema, plesa�ica, mulatkinja, porijekom s otoka uz Afriku
Vidar - koji Heli pu�ta krv i lije�i je
Al Gabri - nadzornik harema i vezirova osoba od povjerenja, sun Amila �
novodovedena djevojka u haremu (s Balkana), Azijina �ti�enica
Vezirova �ena � nadimkom Guja
Glava II - Hela
Zofija - u�iteljica djevojaka, porijeklom iz Gr�ke
Nadia i Meira - u�iteljice plesa i glazbenih instrumenata
D�emila � glavna kuharica u haremu, uticajna osoba, biv�a �ti�enica
harema
Leila � u�iteljica u haremu
199
Bajam Ilkullu
Makajbeg - glavni stra�ar Al Gabrijev, gluhonijem, porijeklom Arbanas,
ratnik
Nemir � svira� u zurlu, jedna od Helinih opsesija Glava III - Mutsalve�e
Geir - Armenac, izvidnik u �eti mladog Al Gabrija ratnika Moreno � voda Sefevida,
na dalekoj azijskoj rijeci Abu Aja Aziz � suputnik vojne jedinice na putu kroz
pustinju Otac Al Gabrijev - pisar
�efik Kurtalija el-Razi, drugim imenom Fakredin el-Razi, zvan Kara Kurta - novi
�etovo�a mladog Al Gabrija, koji ga je, kasnije, i uveo u dervi� ki red
Kurdski poglavica i njegova k�i � pobunjenici protiv kojih je mladi Al Gabri
ratovao u planinama
Glava IV - Gizine Gize Giza
Ahmed Nurudin � bi�e s kojim Giza komunicira na daljinu Iscjelitelj na obali mora �
onaj koji je Gizu, kao malu, prepoznao Nusreta � djevojka iz harema
Jasmina � djevojka iz harema, sko�ila u bunar i ostala �iva
putuju�i fakir � gost u haremu koji zabavlja i pou�ava, onaj koji je prepoznao Gizu
D�enana Reza - u�iteljica �ivanja i krojenja, majstorica odijevanja i privida u
�enskoj ku�i, ona koja se brine za �enske stvari.
Abu Musa ili Abu Teralevi ibn Nusrat Tefasi Musalim�prethodnik Al Gabrijev,
nekdanji nadzornik harema i desna ruka vezirova, nestao.
Gizina baba Giza - ona koja ju je svemu nau�ila i koja je bila prodana Gizinu djedu
za �enu.
200
Zapisi iz harema
Otac babe Gize � seoski �udak koji misli da razgovara s du�ama mrtvih i lebdi u
zraku
Glava V - �uvar
Vezir - vladar tog cijelog malog svijeta, u zrelim godinama, �lan Sultanskog
divana.
Zekerija Tamir � glavni evnuh, �ovjek star i bolestan, umire, onaj koji me�u prvima
pou�ava Al Gabrija o na�inu �ivota u �enskoj ku�i
Omar Idriz Pabi�avi - kasniji vo�a evnuha, nasljednik Zekerije Tamira,
porijeklom iz Indije
Hilmo - konju�ar u haremu
�emso � vrtlar u haremu
Camil - haremski sluga, pomo�nik
Turga - trgovac ribom s Kanala siromaha
Nazir - biv�i glavni stra�ar, prethodnik Makajbegov
Ha�im - Omarov prijatelj i zemljak, evnuh, umro od bolesti srca
Hasan � osobni sluga vezirov
Ipsilanti i Kazba - kamenoresci
Uflama Hasim, zvan, od vezira, Surla - vezirov pisar i knji�ni�ar Glava VI - Amila
Ali Pa�a Kirguz - velmo�a, ratnik iz zemlje Slanice, kojeg je dopalo da izvr�i
zadatak i dovede neku malu na la�u do mora
Rukija - baba �to se bavi travama i gata u zemlji Slanici, ona �to svjetuje Ali
pa�u
Pilpovi�i (Filipovi�i) � koji su se tukli s Ali pa�om Kirguzom, podijelili se na
tri strane: gr�ku, latinsku i ovu na�u pravovjernu.
Raspop zvan Oroz � hajduk u Slanici
D�ab � momak Ali pa�in
201
Bajam Ilkullu
Rizvan Pa�a Me�edovi� � pobratim Ali Pa�e Kirguza iz Hercegovine koji mu je prenio
glas o maloj ljepotici iz sela Plav
Amilina biv�a porodica - brat blizanac, roditelji, djed Vasilj
Ludi Mika � seoska luda u selu Plav, siromah
Skender � momak koji je brinuo o Amilinoj sigurnosti na putovanju iz Slanice u
Istambul
Mirza la�ar � vezirov ladar
Lavinija iz Rumelije � nova djevojka, uz Amilu, u �enskoj ku�i Glava VII - Sestre
Sestra vezirove �ene � nikad se nije udavala i ra�ala, pomogla svojoj sestri u koje
�emu
Samir � prijatelj vezirovi�ine sestre koji joj poma�e oko imanja
Pisar iz porodice Janakizade � onaj kojeg je vezirovica dovela svojoj sestri da
zapisuje obiteljsku lozu
Glava VIII - dodatak uflante Hasima Surle
Piri Reis � nekada�nji, u mladosti, vezirov u�itelj o morima, najve�i astronom u
Osmanskom Carstvu
Takijuddin el-Ra�id � prijatelj vezirov, zvjezdoznanac, znanstvenik
Hod�a Sadeddin Efendi � jedini pravi prijatelj vezirov, u�enjak, utjecajan �ovjek u
Carstvu
Sokollu Mehmed-pa�a, Mehmed-pa�a Sokolovi� - u to doba veliki vezir i direktno
nadre�en na�em veziru, veliki graditelj i vizionar
Mimar Sinan � suradnik vezirov i poznati graditelj
Deli-Patlan - janji�arski novodovedeni, vezirov stra�ar, vje�t u ga�anju tufekom
Kod�a Sinan-pa�a � drugi veliki vezir pod kojim je slu�bovao sam vezir
202
Zapisi iz harema
Baron Harald de Schauer - ljeva� topova doveden iz Europe s cijelom porodicom i
slugama iz Bohemije (bra�om Panenka) Simavli-bej � vezirov trgovac koji mu je
donosio knjige, slijep. Dangub � sluga Simavli-beja
Admiral Hajreddin Barbarosa � veliki pomorski vojskovo�a u doba vezirovo
Jeretik, Heretik, Jeretli-bej � trgovac solju iz Raguze koji je utekao Mlecima iz
zatvora u koji su ga izru�ili sami Ragu�ani zbog hereze; ugosdo ga vrli vezir.
Ro�a �andor - Ciganin, sudrug u zatvoru mleta�kom Jeretli-beju, pomogao mu da
pobjegne
Sultanija � ostarjela majka sultanova kojoj je vezir vodio pisara Uflamu Hasima da
�togod zapi�e ili sastavi
Adnan Ku�uk � posvojeni sin nau�nika Hod�e Sadeddin-efendije koji se odmetnuo od
oca
Grlica - vezirova omiljena kobila koju nikako nije mogao pre�aliti Be�ir � konju�ar
vezirov Razvija � slu�kinja vezirovi�ina
203
Zapisi iz harkma
RJE�NIK
MANJE POZNATIH RIJE�I I IMENA
A
abu (ar.) - otac, djed, predak (npr., Abu-Bekr, Muhamedov tast, prvi kalif (572.-
634.), pa tako i Abu Aja Aziz)
Adem � Adam
ak�a - srebrni novac, kovao se od vremena Orhana Gazija (1326.-1359.) do kraja 17.
stolje�a; u Europi uobi�ajen naziv: aspra ili jaspra
Alah (ar.) � onaj kome se valja moliti, naziv za Boga
Alger - Al�ir
Ali - "uzvi�eni", mo�ni, otmjeni, visoki (Alija), kod kr��ana Ilija
amanet (ar.) - ostava, depozit, zalog, zavjet; ostaviti u amanet, zavje�tati,
zavjetovati, ostaviti u naslije�e
Amila - koja radi, postupa, �ini, tvori, namjesnica, �inovnica
arak - isto �to i tabak, jedinica za mjeru papira: jedanput presavijen list (�etiri
strane)
arba� - pjegav; bolest dobrac, ospice at � konj
avlija � dvor, dvori�te, prostor oko ku�e
205
Bajam Ilkullu
Azija (feni�anski, as � izlazak sunca, istok), ime kontinenta
Azrail - na� i hebrejski an�eo smrti koji prihva�a i prati du�e umrlih
a�der � a�daja � a�daha � zmaj, neman u obliku velikoga gu�tera, �esto s nekoliko
glava
B
bajrak - barjak � vojni�ka zastava, stijeg
baldahin (tal.) � sve�ani pokrov nad krevetom od skupocjene tkanine
baksuz � nesretan �ovjek kojem ni�ta ne uspijeva ili koji drugima donosi nesre�u
basamak � stepenica, pre�aga
beglerbeg � namjesnik pokrajine, najve�e upravne jedinice u Osmanskom Carstvom
berat � ukaz sultana (i u nekim slu�ajevima beglerbega) kojim se postavljao
slu�benik, dodjeljivao posjed, pla�a ili odlikovanje
besjeda (starosl.) � razgovor, sastajali�te
biber - papar
bostan - vrt, vo�njak, vrt za dinje i lubenice, te i sami ti plodovi bostand�ija -
pripadnik sultanske tjelesne garde bradva - alat za obradu drveta buljuk � �eta;
�opor; gomila
c
cedar (gr�.) � ukrasno drvo iz porodice �etinja�a, jedno od rijetkog drve�a koje se
u Bibliji spominje �etrdesetak puta
206
Zapisi iz harema
�
�ardak - zgrada drvena ili zidana ili na stupovima, s izbo�enim drvenim gornjim
katom; kula stra�ara
�ar�ija � ulica ili trg s du�anima i radionicama, trgova�ka �etvrt; poslovni svijet
�au� - podoficirski �in u turskoj vojsci
�elebi � princ, obrazovana osoba plemenitog roda
�e�agija � preneseno: neva�an, sporedan, prema kojem se ne gaje simpadje; onaj koji
se pona�a priprosto, nesimpati�no!
�
�ehaja � pomo�nik, zastupnik neke organizacije pred vlastima �ibuk - cijev lule,
kami� ili sama lula �itaba - potvrda, cedulja, pismeno nare�enje
�osav � golobrad, bezbrad, bezbrk �ovjek, �ovjek kojem ne raste brada; lukavac,
mudar �ovjek
D
defter � zvani�ne knjige administracije i financija, zapisnici i protokoli,
pojedina�ni akt koji ima karakter spiska, popisa ili obra�una; isto �to i tefter
defterdar � knjigovo�a; ministar financija u Turskoj
deliba�a � �etovo�a, oficir, zapovjednik nad konjanicima
delija � pripadnik posebnog reda lake konjice u grani�nim podru�jima, poznate po
izvanrednoj smjelosti (Deli-Padan jest delija Padan!)
dernek - sajam, zbor, skup, svadba, veselje
207
Bajam Ilkullu
dervi� - muslimanski mistik, pripadnik nekog dervi�kog reda (od perz. monah -
prosjak)
dervi�ki red � sustav obreda za duhovno uzdizanje
divan � vije�e pri sultanu, velikom veziru ili namjesniku pokrajine za razmatranje
najva�nijih dr�avnih poslova
divaniti � govoriti, �askati, zabavljati koga rije�ima
duduk � blesan, tikvan
D�
d�abe � badava, besplatno
D�ebrail � arhan�eo Gabrijel, Gabril, Gavrilo, vi�i red an�ela koji je Proroka
odveo put sedmog neba
d�in - div
�
�erdan - ogrlica, lanac o vratu, niza, niska
�iri-sapun (�irit - Kreta) - sapun s Krete, zvan i raki-sapun (Iraki = ira�ki,
perzijski sapun)
�ogat � konj bijelac
�oja � kao da, tobo�e, bajagi (ko bajagi), ko �oja �ule � tane, metak
�umbir (ma�.) - biljka �iji se korijen upotrebljava kao lijek i za�in
hrani
E
efendi � gospodin, gospodar, pokrovitelj - titula u�enih ljudi i �inovnika u
Turskoj (isto i: efendija)
208
Zapisi iz harema
evnuh - eunuh (gr�. eunuhos - �uvar kreveta) - u�kopljenik, hadum, �uvar harema
F
falinka (tal.) � nedostatak
fakir � lutaju�i muslimanski monah � prosjak; u Indiji: prosjak, asket i magi�ar
koji izvodi razna �udesa
fatum � sudbina
ferman - nalog, zapovijed, proglas
fes - kapa osobitog oblika, obi�no crvena, nazvana prema gradu Fesu u Maroku gdje
su je izra�ivali
fil�an - fild�an - �alica bez ru�ice iz koje se pije crna kava
furtutma - gu�va, nered, kaos, od fertutma (tj. firtut-ma) kovidanje, vrtlo�enje
futje � mrva
G
gabeled�ija � trgovac solju
Galat - dio Istanbula koji je jedno vrijeme bio poslovni dio prijestolnice sa svim
modernim slu�bama tog doba (galata-bejog- lu) i zvjezdarnicom
galija (tal.) - brod na vesla (do 18. st) na kojem su veslali ka�njenici Gelibol �
Galipolje
givikt (njem. geviht) � uteg, te�ina; uteg za vaganje na vagama
H
hadis � zabilje�ene rije�i i djela Poslanika Muhameda
209
Bajam Ilkullu
hafiz � osoba koja zna napamet Kur'an, tj. osoba koja Kur'an �uva u pam�enju kao
�to sv. Mihovil �uva sahaliba�ku knjigu
han � gostionica, preno�i�te za putnike i karavane; ku�a
harnima � gospo�a, �ena, bra�na dru�ica
harem - �enski dio ku�e, potpuno odijeljen od ostalih prostorija u koji je stranim
mu�karcima ulaz zabranjen; �enska �eljad u ku�i
has � leno sultana, prin�eva ili visokih dostojanstvenika (beglerbega, sand�akbega)
koji je donosio prihod vi�i od 100 000 ak�i godi�nje
haznadar - blagajnik, rizni�ar
he�im � lije�nik, doktor
Hersek � Hercegovina
hod�a � duhovnik, vjerou�itelj, profesor u medresi, vjerski obrazovana osoba, pi�e
se iza imena: Ali-Hod�a, Nasredin-Hod�a i si.
I
ibliz � iblis - �avo, sotona, �ejtan, vrag, duh, demon
ibn - arap, sin (npr. Abu Teralevi ibn Nusrat Tefasi Musalim)
ibrik � bakrena posuda, su�ena pri vrhu, s kljunom i dr�kom, za vodu ili kavu
imam � osoba s potrebnim vjerskim znanjem koja predvodi zajedni�ki namaz, obi�no je
to glavni slu�benik d�amije, isto tako vjerski poglavar, a katkada i sam emir, tj.
sultan
Ispanjoli - �panjolci
J
jaja - pripadnik pje�adijskog vojnog reda koji je osnovan za vrijeme Orhana Gazija
(1326.-1359.)
210
Zapisi iz harema
jajaba�a � vo�a odreda, zapovjednik vojnika � pripadnika pje�adijskog reda (jajan -
jajaba�a odmilja)
janji�arska orta - janji�arski odred
jatagan - velik zakrivljeni no�, o�tar na unutra�njoj strani krivine jazmak -
jarak, provalija, ponor, strm klanac jeretik � heretik
Je�ua � isa ben mirjam � Isus, sin Marijin K
kadifa � samt, bar�un, pli�, velur � vrsta tkanine
kadija - sudac koji je odre�ivao pravdu i prema �erijatu i prema kanunu
kadiluk- najmanja upravna jedinica u Osmanskom Carstvu, jurisdikcija jednog kadije
kaftan � ogrta�, dug kaput, prastara no�nja naroda Centralne Azije i Turske,
prenesena i u Europu
kantar � mjera za te�inu, iznosi 56,449 kg; vaga kojom se va�e te�ina robe,
predmeta
kanun - dr�avni zakon koji je donosio sultan u okviru svoje legislativne
djelatnosti
kapisla (lat.) - metalni cilindar napunjen eksplozivom koji se pali od udarca radi
ispaljivanja granate
kasaba � kazba � grad
kazba (ar. kasaba) � grad, tvr�ava, dvorac
Kibris - Cipar
kijamet � nevrijeme, oluja, nepogoda, mete�, nesre�a konak � dom, dvor, preno�i�te
p
Bajam Ilkullu
L
Luristan - podru�je srodno drevnom �umeru, kolijevci azijske civilizacije, u
blizini Eufrata i Tigrisa, u velikom dijelu perzijsko
M
Macaristan � Ma�arska
mamlaz (ma�.) - glupan, blesan, luda, spadalo, tikvan, zvekan i si. marva (ma�.) -
blago, stoka, doma�e �ivotinje
melek � an�eo
mezeluk - jelo koje ljudi zala�u uz rakiju (ili drugu vrst pi�a) � zakuska, prismok
(prismakati zna�i zalivati hranu pi�em!)
minare (od minaret) � toranj d�amije
miralem � naziv za osobu koja se u �araju, sultanovom ili begler-begovom, starala
za zastave i druga obilje�ja vlasti
Misir � Egipat
melek � an�eo
Moloh (hebr.) - kod Feni�ana, Karta�ana, Amoni�ana, Moabi�ana i drugih, bog sunca,
vatre i rata (kojem su se prinosile ljudske �rtve) � neman koja sve pro�dire
mrazovac (Colchicum autumnale) � ljekovito bilje iz porodice ljiljana ili
muba�ir � nadzornik, �uvar, slu�benik koji je brinuo o nekom poslu od dr�avnog
zna�aja, �ovjek od povjerenja
nam�or - naopak, neizlje�iv, zlosretan �ovjek, a isto tako i podmukao
ili nevaljao �ovjek
medresa � srednja ili druga vjerska �kola
lukova
N
212
Zapisi iz harema
nazir � poput: muba�ir, �uvar, nadzornik
ni�and�ija � sekretar sultanskog divana koji je brinuo za stavljanje sultanovog
monograma (tugre) na slu�bene dokumente
nur (nur - sjaj, svjedo) � zraka svjeda koja s neba pada na grob sveca, odnosno
svjedost koja se pojavljuje iz grobova pobo�nih ljudi ili na mjestu gdje postoji
blago (Nurudin � svjedo vjere)
o
oroz � pijetao, kokot, a i okida�, odapinja�, kokot na pu�ci
orta - jedinica janji�arskog korpusa od �etristo vojnika (broj je ratnika varirao)
P
pa�a - titula koja se davala najvi�im dostojanstvenicima pend�er - prozor
pi�ke� - pe�ke� - naziv za poklon koji se daje u povodu imenovanja
u slu�bu
Portekiz - Portugal R
rahatluk (od rahat-lokoum) � poslastica od ri�inog bra�na, �e�era i aromati�nih
ulja
rahmetli � pokojnik
Ragusa � Dubrovnik
raja � u klasi�nom periodu sve stanovni�tvo koje je pla�alo porez bez obzira na
vjersku pripadnost, a kasnije, u europskom dijelu Osmanske dr�ave, kr��ansko
stanovni�tvo pod porezom
Bajam Ilkullu
reis � zapovjednik vojne (ili trgova�ke) la�e, zapovjednik flote (npr. Piri Reis,
najve�i, tj. najmisd�niji kartograf u novijoj povijesd �ovje�anstva)
reisulkutab � glavni me�u sekretarima kancelarija (velikog vezira) rosopas
(Chelidonium majus) � ljekovito bilje iz porodice makova r�um � vika, srd�ba,
bijes, preneseno: gu�va
s
sahaliba�ki � slavenski
�araj - dvori�te, dvor, kraljevski (sultanski) dvor, �carska ku�a"
se�ija - po�iroka, uza zid postavljena klupa, pokrivena �ilimima
sekban ili sejmen � pripadnik tre�e divizije janji�arskog korpusa koja je imala
trideset i �etiri jedinice (orte)
Selanik - Solun u Gr�koj
serdar � vrhovni zapovjednik vojnih operacija (isto �to i serasker)
Slezija - �lezija (�leska) � podru�je ugljenokopa i rudnika soli u Europi (�e�ka i
Poljska) u porje�ju gornje i srednje Odre (poznati �leski ugljen izvanrednih
kvaliteta)
sofra � stol, trpeza, sinija
spori� {Verbena officinali�) � ljekovito bilje, ljutovnica tj.
sura � red, glava, odjeljak, poglavlje (stih) iz Kur'ana
surduk - jaruga, kanal, prokop, klanac, sutjeska, provalija izme�u dva brda
surma � Antimonov preparat, crnilo za obrve i trepavice
surud�ija � telal, glasnik, kurir, po�tar, tekli� � konjanik; voza�, ko�ija�
214
Zapisi iz harema
I
tabak - presavijen list papira ^
tefter - pisani dokument: posebno-ra�unska knjiga, registar, lisitna
tekija � prostorija ili zgrada gdje dervi�i obavljaju svoje obrede
tezkerd�ija � sekretar divana koji pi�e zvani�ne dopise i pisma i koji vodi
zapisnik
tufek - pu�ka
tug - stijeg kao znak najvi�ih vojnih komandanata, odli�je s jednim, dva ili tri
konjska repa
tugra � sultanov monogram koji se sastoji iz njegovog imena i titula Tuna � rijeka
Dunav
turban - pokrivalo za glavu, fes omotan lakim tekstilom V
Venedik � Venecija
vezir � najvi�i dostojanstvenik u upravi Carstva; titula koju su nosili pa�e s tri
tuga koji su bili �lanovi sultanskog divana
vilajet - kraj, pokrajina; svijet, zemlja, zavi�aj Z
zar - vanjska odje�a u kojoj �ene izlaze na ulicu zebanija � ljuta guja, zmija,
otrovnica; zla �ena
1 1 c
Zapisi iz harhma
BILJE�KA O AUTORU
Bajam Ilkulu ro�en je u zemlji u kojoj se pri�a i baja, u kojoj se, odmalena,
njeguju bajke, gdje se ne vjeruje samo u puki o�inji vid.
U toj bajnoj zemlji sre�a je mogu�a na svakoj strani svijeta na koju, s dlana,
otprhne bubamara. A tom je umilnom stvorenju let te�ko pratiti. �im s ka�iprsta
poleti, izgubi se! Tako je i put sre�e, nestalan i hirovit, nemogu�e ovim okom
dohvatiti.
U tom baju svi znaju da je bi�e, kroz koje se povezuje gornji i donji svijet,
�ovjek. I samo �ekaju da ih obi�e i ono drugo bi�e koje boravi me�u svjetovima:
an�eosko, koje vide svojim pokroviteljem, il' i za�titnikom cijele zemlje u kojoj
se kuju bajke!
Opisuju svoj kraj kao zemlju po kojoj se sjajno svjetlo odozgo prelako prostire i
umiva ljude koji po njoj hodaju, zagledani u nebo! Zaljubljeni u njeg'!
- Jer, pogled je taj prvi koji treba skrivati, od kog' se uzdr�avati, koji sve
govori, koji otkriva svog nosioca (oca koji ga nosi!) do besramnosti.
To je zemlja po kojoj se ono beskona�no, druga�ije otiskuje. Druga�iji trag ostaje
iza ogromnoga kozmogonijskog obrtnog mehanizma koji se okre�e samo da bi nam
ponavljao to osje�anje usamljenosti i nestvarnosti.
Pa je onaj, dolje, �to po njoj gazi, usamljeniji od svih i nestvarniji od drugih. I
cijela ta zemlja nestvarna i kao da je i nema!
Danas, kad ionako vi�e nitko ne vjeruje u vizije i vizionare, u mistike i pjesnike,
ostala je ta oaza skrivena vatrenim vjetrovima i ljutim ki�ama.
Bajam Ilkullu
Ostala je ta zemlja Baj, zatvorena za obi�no oko, upla�eno svim onim oko sebe �to
ne razumije!
I sve se ono, naoko beskorisno, �to tijelu ne slu�i samo da ga robi i sputava, tad
naseli iz slobodnog uma, odozgo, preslika se u stanovnika tog Baja, pa su njegove
vizije jedina stvarnost, a iza njih izranjaju i one druge slike svijeta!
218
SADR�AJ
Azija ................................................7
Mjezimica ...........................................19
Mutsalve�e .........................................37
Gizine Gize Giza ....................................65
�uvar ..............................................83
Amila .............................................115
Sestre .............................................139
Dodatak: Tafter Uflame Hasima Surle....................157
Bilje�ke ............................................189
Likovi ............................................199
Rje�nik manje poznatih rije�i i imena ..................205
Bilje�ka o autoru ...................................217
KNJI�NICA ZELINA
Dosad objavljeno u biblioteci PROZOR:
BLOG PRI�E
Zeljko Maurovi� MENTALNE MAPE
Bajam Ilkullu ZAPISI IZ HAREMA
Narud�be na:
ZORO d.o.o., Gunduli�eva 26, 10000 Zagreb tel. 01/4669570, fax 01/4669580 e-mail:
zoro@zg.t-com.hr, www.zoro.hr
Bajam Ilkullu ZAPISI IZ HAREMA
Biblioteka
PROZOR knjiga 3
Nakladnici
ZORO d.o.o., Zagreb, Gunduli�eva 26 Naklada ZORO d.o.o., Sarajevo, Senoina 14
Za nakladnike
Zoran Filipovi� Samir Fazli�
Urednica
Julijana Matanovi�
Lektura i korektura
Jadranka Brn�i�
Ilustracija na naslovnici
Nikola Mu�i�, Studio ZORO
Prijelom i oblikovanje
Studio ZORO, Zagreb
Tisak
Denona d.o.o., Zagreb
Copvright � by Naklada ZORO Sva prava pridr�ana. Svako kori�tenje, umno�avanje,
kopiranje i reproduciranje u svim medijima dopu�teno je samo uz pisani pristanak
nakladnika.
CIP zapis dostupan u ra�unalnom katalogu Nacionalne i sveu�ili�ne knji�nice u
Zagrebu pod brojem 665660 ISBN 978-953-6296-89-7 (Zagreb) ISBN 978-9958-589-56-0
(Sarajevo)
Knji�nica Zelina
540030453