ONKOLOGIJA

MALIGNA
TRANSFORMACIJA ELIJA


Onkologija je podruje medicine koje se bavi prevencijom,
dijagnostikom i terapijom raka i tumora.
Rak (latinski cancer) ili zlodudna novotvorevina je naziv koji se
koristi za iroku skupinu bolesti koje karakterie
nekontrolisana dioba stanica, odnosno sposobnost tih stanica
da prodru u ostatak tkiva, bilo direktnim urastanjem (invazija)
bilo migracijom stanica do udaljenih podruja tijela
(metastaza).
Nekontrolisana dioba stanica uzrokovana je oteenjem
staninog DNK koje rezultira mutacijom. Jedna ili vie
takvih mutacija, bilo naslijeenih bilo steenih, mogu
dovesti do stvaranja tumora.
Tumor je naziv za svaku abnormalnu tvorbu tkiva,
koja nastaje bilo nakupljanjem tekudine u tkivu
(edem, krvarenje), bilo rastom stanica, a uzrokuje
nastanak otoka. Promjena na tkivu nastala
abnormalnom proliferacijom stanica se naziva
novotvorevina ili neoplazma (to znai "novi
rast").
U medicini danas rije tumor najede oznaava
novi rast, tj. novotovorevinu. Tumor moe biti
zlodudan (maligan) ili dobrodudan (benigan).
elije raka nastaju kada normalne delije naeg
organizma doive mutacije i postanu maligne,
neogranieno se umnoavaju. Maligne delije nastaju
svakodnevno u naim tijelima, ali se organizam
uspjeno bori protiv njih. Ovakve delije imuni sistem
prepoznaje, obiljeava i unitava.
U sluaju da je imuni sistem oslabljen ili da je
organizam izloen pojaanom uticaju tetnih
materija, hemikalija, zraenja moe se desiti da
odbrambene delije ne uspiju da unite sve maligno
transformisane delije. U ovom sluaju nastaju uslovi
za razvoj raka.


MALIGNA TRANSFORMACIJA ELIJA
Maligna transformacija delija je nekontrolisana,
anarhijska dioba, tj. stanje tkiva koje
protivprirodno buja. Ovu transformaciju
normalne delije omoguduju, s jedne strane,
protoonkogeni u svom aktivnom obliku
(onkogeni), a, s druge strane, promjene na nivou
DNK izazvane hemijskim, biolokim i fizikim
mutagenima. U sutini, maligna delija svojom
ubrzanom i nekontrolisanom diobom osvaja
susjedna tkiva i organe, to uzrokuje pojavu
metastaza.

Maligna transformacija se jo naziva i
karcinogeneza i obuhvata niz promjena na
nivou genske strukture elije (genotipske
promjene) i izgledu i ponaanje elije
(fenotipske promjene). Smatra se da osnovu
maligne transformacije ini duboki poremeaj
genske kontrole elijskih procesa, prije svega
proliferacije i diferencijacije. Pri tom su od
posebne vanosti nenormalnosti u regulaciji,
strukturi ili funkciji odreenih gena, koji se
nazivaju onkogeni.
PROTOONKOGENI
Protoonkogeni su vani elijski geni koji
imaju negativnu sposobnost da se
promijene u onkogene. Po svojoj grai su
vrlo slini strukturnim genima, a razlikuje
ih broj i to to protoonkogeni nisu
pretrpjeli skoro nikakvu evoluciju (po grai
su slini kako kod beskimenjaka tako i
kod sloenih organizama).

Budui da su protoonkogeni sauvani
tokom evolucije, smatra se da uestvuju u
vanim elijskim funkcijama vezanim za
rast, proliferaciju i diferencijaciju. Budui
da ove funkcije karakteriu i genom
tumora, nije teko uoiti moguu vezu
izmeu ovih gena i nastanka maligniteta.

Genske promjene koje lee u osnovi
karcinogeneze su nesmrtonosna otedenja
gena ili njihovih regulatora nastala
mutacijom, delecijom, translokacijom,
multiplikacijom ili insercijom. Ove
promjene mogu biti uroene, ali su one
rijetke. Veina promjena je steena u vidu
somatskih mutacija koje aktiviraju
onkogene ili inhibiraju antionkogene.

Agensi koji imaju sposobnost da izazovu
genetika otedenja i malignu transformaciju se
nazivaju karcinogenima. To su prije svega
hemijske supstance, jonizujue zraenje i
onkogeni virusi. Za malignu transformaciju nije
dovoljna jedna izmjena u genetikom materijalu,
nego je ona rezultat niza dogaaja, to su
potvrdila epidemioloka, eksperimentalna i
molekularna istraivanja. Tumor se u najveem
broju sluajeva javlja u starijoj ivotnoj dobi. To se
objanjava time da je za transformaciju potrebno
vie od jednog dogaaja, faza, koje zahtijevaju
vrijeme i koje se akumuliraju tokom vremena.
Ova saznanja su u skladu s tezom da je
neoplastina transformacija viestepeni
proces, koji se prema klasinom konceptu
dijeli na tri stadijuma:

inicijacija
promocija
aktivacija
Inicijacija: obuhvata konverziju i aktiviranje
vanjskih faktora, karcinogena, njihovu
interakciju sa DNK, nastajanje genskog
oteenja i fiksiranje promjena. To mogu biti
mutacije, delecije, amplifikacije, translokacije,
insercije. Ove promjene su ireverzibilne
(fiksirane) ako ne budu eliminisane
mehanizmima popravka DNK.
Promocija: Ona obuhvata progresivno
pojavljivanje i akumulaciju fenotipskih
promjena i u odsustvu daljih genskih
oteenja. Ovaj proces moe trajati godinama.
Postoje faktori koji pospjeuju proces
promocije, kao to je alkohol, hormoni, neki
lijekovi.
Aktivacija: Prethodne dvije faze mogu
rezultirati ili malignim tumorom ili
preneoplazijom, promjenom koja ima neke, ali
ne sve atribute malignosti. Tu spadaju
keratoze, leukoplakije, displazije. Dalje
progresivne fenotipske promjene mogu
dovesti do njihovog prelaska u prave tumore.
Vjerovatno isti faktori koji dovode do
inicijacije, uzrokuju i progresiju prema
malignom stanju.
Na osnovu svega izloenog proizilazi da je
maligna transformacija delija pod direktnom
kontrolom produkata onkogena i da u sluaju
njihove aktivacije, nezavisno da li su od virusa,
hemijskih ili fizikih agenasa, mogu inicirati, a
kasnije i promovisati nastanak nekog tumora.

HVALA NA PANJI!