Jezik bilja i zvjeradi

Narodna bajka
 Tako je bio jedan car, pa eui jednom sretne ribara, a on nosi ribu
prodavati. Car ga pita:
- ta bi ti iskao za tu ribu?
- to mi god dade, - odgovori on. Car mu izvadi dukat i ree:
- Evo ti dukat, kad si tako poten.
Ribar uzme dukat i vrati se kui, a car odnese ribu.
Kad je car nosio ribu, progovori mu ona:
- Care, skuhaj me i pojedi, pa e razumjeti jezik bilja i jezik ivotinja. Ali ako ti je
milo da sam znade, ne daj nikome kuati ni juhe ni mesa, jer tkogod kua, znat e
to i ti.
Kad to car uje, donese ribu kui, pa je dade najvjernijem slugi, da mu je skuha,
ali da ne dirne ni juhe ni mesa ribe ni za ivu glavu. Sluga uzme ribu pa je oisti
i metne kuhati.
 A kad je bila kuhana, ree on sam sebi:
- Boe moj, zato ja to ne bih smio kuati? Ta car nee ni znati, ako ja kuam.
Pa uzme malko ribe te kua, srknu riblju juhu i gle, odmah uje, gdje pseto za
njim stoji, mae repom i govori mu:
- Daj i meni malko, gladan sam.
On to opazi, pa onda uzme ribu i odnese caru. Car ga pita:
- Da nisi kuao?
- Nisam, - ree on, a car uzme i pojede ribu. Kad je car pojeo ribu, uje
odmah gdje muhe zuje i govore:
- Da znade car, da je prevaren, bogme bi se ljutio.
Kad to car uje, pita ih, kad je prevaren, a one mu kau:
- Misli, pa e se i sam sjetiti. - Car stade misliti dugo o tome, ali se
nikako nije mogao sjetiti.
.
 Potom car jedanput krene u lov sa svojim slugom, pa kad su preko
jednog brda prelazili, nau mravinjak, a to mravi govore, kako ima negdje
preko tri mora jabuka rodna, i tko bi tu jabuku obrao, pa povadio sredinu iz
ne a da joj koru ne uniti, da bi se za svaku no, na mjestu gdje bi kore
ostavio, napunile bave zlata.
 uvi to mravi govore, sluga se bio dobrano nasmijao.
Kad car to vidi, pita slugu, to se je nasmijao, a on ree da nije nita. Car
ga pusti, pa odu dalje. Idui tako dou u jednu planinu, a kad oni tamo, al
govedari zapalili suho lie. Vatra ve dogorjela do jednog mravinjaka, a
mravi se ustrali tamo amo, a ne mogu nikuda. Kad oni k njima, a mravi
viu:
- Ne daj nas, Ive!
 Sluga sie s konja, pa uze granu, te onu vatru potrne i odgrne od
mrava Kad to car vidi, pita slugu, to se saalio na te mrave, a sluga ree:
- Pa zar bi bolje bilo da su izgorjeli?
(A car je uo to su mravi divanili, pa se je odmah sjetio, da i sluga to
razumije.)
Potom car odjae naprijed, a sluga malo zaostane, a najvei mrav upita, to
bi najvolio da mu dade zato, to je od njih vatru odgrnu.
 Sluga ree:
- Nita, ta bi mi ti dao?
- A mrav mu dade jednu svoju nogu, pa mu ree:
- Evo ti ove noge, pa ako ti bude trebalo nae pomoi, a ti samo puhni u nju,
pa emo svi doi.
Sluga uzme nogu, pa otie sa carem dalje. Kad opet tako dou na jedno
mjesto, al' nau lasicu gdje je uhvatila hrpu mladih mieva, a oni svi viu:
- Ne daj nas, Ive! Ne daj nas, Ive!
Kad to sluga vidi, skoi s konja opet, pa ubije lasicu; a kad to car vidi, ree
mu:
- E, slugo, nije ist posao: ti si jeo ribe.
Ali sluga ne htjede priznati.
.
- Ne, ne, - ree car, - sad je svejedno. Hajdemo kui. Potom oni odu kui i
onda mu car ree:
- Slugo, ja u po livadi rasuti bisernu ogrlicu moje keri. Ona znade koliko
zrna bisera u ogrlici ima, pa ako toga bisera ti ne pokupi, da sva zrna budu
na broju, ja u ti glavu odsjei.
 Kad sluga to uje, rastui se, pa ode na livadu i stane traiti.
Ve podne kucalo bio, a on jo nije naao tri zrna bisera. Sad on
sjede pod grm u hlad da poine (kao veli, sad svejedno, vidim, da
me nema), pa tako pod grmom sjedei opazi mrava, gdje ide uz
deblo gore i dolje, i popijeva:
- Blago meni u ljetu! Blago meni u ljetu!
 Gleda sluga u mrava, pa mu padne na um noga, te ju uzme i
puhne u nju.
Eto ti oko njega sve se zacrnio od mravi , pa ga pitaju ta bi rad. On im
kae, kako je car, zato to je njih obranio, bisernu ogrlicu svoje keri
po livadu rasuo, i da ih on sada mora pokupiti, ili da e mu glavu
odsjei.
 - A jo ne znam, - ree on, - ni koliko zrna ima.
Kad to mravi uju, navale po livadi, i zaas mu sva zrna donesu.
Sluga uzme bisere, pa ih odnese i preda caru, a car zapita ker jesu li zrna na
broju. Ona ree, da jesu. Onda car ree slugi:
 - Sad mora ii preko tri mora, obrati onu jabuku i sredinu povaditi van,
a koru donijeti svu amo; ali kora ne smije biti nigdje naeta nego kod cvijeta.
Kad sluga to uje, prestrai se, ali otie. Idui tako i traei jabuke doe do
prvoga mora, i tu lee u hlad da poine. im on lee, al' ispod njega travka
progovori:
- Ne lezi na mene, grjehota je, nego me uberi i pomirii, a potom se namai
ispod pazuha i koljena, pa e tako prijei preko mora.
 Kad on to uje, ubere travku, pa ju omirii, i namae se, i odmah
mu narastu krila. On onda poine jo malo, pa se digne na krila, i preleti
preko mora, pa opet ide dalje. Idui opet tako doe do drugoga mora, pa
i to preleti, pa tako i tree more. A kad je preao preko treeg mora,
nae jabuku.
 Sjede u hlad poda jabuku da malo poine i stane razmiljati, kako
bi jabuke obrao, povadio sredinu van, a da kore ne uniti. Najposlije mu
padnu na um mii, pa pomisli u sebi:
- Ala, da su mi sada bar dva mia, - oni bi to meni uradili!
 On nije nego pomislio, al' se oko njega stvori mia, da im broja
nema, pa ga pitaju, to bi rad. A on im ree:

- Rad bih, da mi sve te jabuke poberete i da svu sredinu iz njih povadite,

ali da kora sva bude cijela, samo kod cvijeta naeta. Kad to oni uju,
razmile se po jabuci, i za as, al' sve jabuke gotove. Sluga sad uzme
jabuke, pa se natovari i vrati nazad, pa doe k caru.
Kad ga car vidi, ree mu:
- Jesi li donio?
- Jesam, - ree sluga, i preda mu jabuke.
Kad to car vidi, ree sam u sebi:
- Boje se nikom uzeti ne da - pa pusti slugu da ivi dalje u miru.
Potom proe nekoliko godina, a car se razboli, pa kad vidi da e
umrijeti, pozove onog slugu k sebi te mu ree:
- Slugo, ja u sad umrijeti, a tebe sam prava dosta namuio: eto ti sad moje
carevine i svega, pa uzmi moju ker, te caruj s njome.

I tako car umre. Kad je car umro i zakopan, i prolo vrijeme aljenja,
vjena se sluga s carevom keri, i tako postane car, pa jo i sad caruje, ako
nije umro.
bajka pod nazivom Njemuti
jezik objavljena na
dzs.ffzg.unizg.hr/html/Usmene1.htm