Karpati

Regionalna geologija nafte

Tolari Ivan G205

 Geografski poloaj i podjela Karpata

1500 km dugaak i 50-150 km irok planinski lanac s prosjenom

visinom 1500 -1600 m.
Najvii dio Karpata je Gerlachovsk tt s 2655 m visine.
Protee se kroz Poljsku, Slovaku, Maarsku, Ukrajini i
Rumunjsku
Alpska orogeneza je proces nastanka mladih planina (alpsko-
himalajski planinski sistem) kao posljedica kolizije euroazijske i
afrike, te euroazijske i indijsko-australske litosferne ploe.
Karpati su oblikovali luk i sa sjevera i istoka okruuju Panonsku
nizinu. Dijele se na Zapadne, Istone i June Karpate.
 Geografski poloaj i podjela
Karpata Zapadni Karpati

Istoni
Karpati

Juni
Karpati
Visoke Tatre, Zapadni Karpati. Izvor: www.ta3.sk

Geografski poloaj planinskog lanca Karpata.

Izvor: https://en.wikipedia.org
Generalizirana mapa Alpsko-Karpatskog sistema Europe. Izvor: Frank J. Picha lanak.
 Tektonska evolucija Karpata
otvaranje Neotethys (Meliata-Malic) oceana izmeu Afrike i Europe
tijekom trijasa i jure

krajem jure otvaranje Atlantskog oceana i Alpskog

Tethysa konvergencija Jadranske mikroploe i
Europskog kontinenta

tijekom krede zatvaranje Tethys oceana i kolizija kontinentalnih

blokova Afrikog promontorija i Europe izdizanje Karpata

tijekom Oligocena i Miocena regionalni proces istone lateralne

ekstruzije ALCAPA bloka i Tisza-Dacia Mega jedinica u
kombinaciji s roll-back Europske oceanske kore na istoku
zavrno formiranje vanjskog dijela
Palinspastika skica razvoja oceanskih prostora i njihovog
borano-navlanog sustava Karpata poloaja tijekom mezozoika. Izvor: Schmid et al. (2008)
Tektonske jedinice borano-navlanog sustava Karpata

Vanjski
Karpati

Pieniny
Klippen
Belt

Unutarnji
Karpati

Slika 4: Pojednostavljena tektonska karta Alpa, Karpata i Dinarida (Tomljenovi, 2002).

 THIN-SKINNED STRUKTURE KARPATA

This particular style of deformation, because it has been confined to the

sedimentary sequence above the basement complex, has been termed
"thin-skinned" (Rodgers, 1949).
Razlika izmeu thin- i thick-skinned struktura je to thin-skinned ne
zahvaa kristalinsku osnovu tj. podlogu.
Karpatski rasjedni pojas je dio Alpskog orogenog sustava Europe.
Unutarnje zone Karpata su bile deformirane u sredini krede, dok su vanjske
zone zastupljene sinorogenikim fliem, bile presavijene i rasjednute strukture
preko karpatskih udubina i europskih rtova tijekom kasnog paleogena i
neogena (Mahel 1974; Sandulescu 1988).
Znaajne rezerve ugljikovodika mogle bi se javiti u navlakama
(subthrust) autohtonih i parautohtonih serija zakopanima ispod frontalnih
zona thin-skinned navlanih pojaseva.

Zakrivljeni thin-skinned karpatski orogeni pojas, koji je evoluirao

tijekom mezozoika i kenozoika, je navlaka od desetak kilometara iznad
vlastitih neogenskih foredeeps (zalea) i europske ploe.

Razliite strukturne i stratigrafske konfiguracije te potencijalni play-ovi

CH su uoeni unutar zakopanih margina europske ploe.
 Ukupno 5 potencijalnih play-ova CH unutar navlanog
pojasa Karpata:
1. hercinski kompresijski sistem iz kasnog paleozoika
2. riftane granice Tethysa iz mezozoika
3. sinorogenini foreland tip rasjednog sustava
4. dublje parautohtone strukture dokumentirane na primjerima iz Junih Apenina
takoer mogu biti prisutne ispod thin-skinned frontalnih zona karpatskog navlanog
pojasa
5. velike doline/podmorski kanjoni iz paleogena unutar granica europske ploe

Ove strukture i morfoloke znaajke u kombinaciji s matinim stijenama,

zamkama i pogodnim uvjetima zalijeganja kroz vrijeme, predstavljaju
potencijalne play-ove ugljikovodika.
 Velika polja nafte i plina su pronaena u pojedinim navlanim pojasevima (primjerice;
Karpati, Zagros, Ande i Rocky Mountains), ali navlani pojasevi su do sada najee bili
razoaravajui.
Dva su produktivna podruja u Karpatima i to su:
a) Borislav-Pokuty jedinica u zapadnoj Ukrajini i
b) subkarpatska jedinica u Rumunjskoj.
Navlani pojasevi ostaju izazovno podruje za istraivanje CH.
Prepoznavanje thin-skinned geometrije nekih navlanih pojaseva je bilo od posebnog
znaaja, ne samo u napretku poboljanja eksploatacije u navlanim pojasevima nego jo
vanije u pronalaenju i otvaranju novih obeavajuih play-ova ispod nekih od ovih thin-
skinned pojaseva.
Frontalna zona thin-skinned navlanog pojasa tipino ne ukljuuje kratonsku podlogu.
U takvim podrujima znaajnih ostataka autohtone sekvence, kompleksna geologija
navlane ploe omoguava i vie nego dobru priliku za razvoj mnogobrojnih play-ova CH
iji je potencijal dodatno uvean superpozicijom navlanog pojasa.
BP Borislav-
Pokuty jedinica
subkarpatska
jedinica u
Rumunjskoj
 Dvije razlike izmeu karpatskog navlanog pojasa od klasinog thin-skinned modela
kao to je primjerice Utah-Wyoming navlani pojas u S. Americi:

a) na frontalnom karpatskom rubu, kredno-paleogenske dubokomorske fline sekvence

su navuene preko plitkomorske molase neogenskog zalea. To upuuje na veoma
dugaak tektonski transport karpatskog flinog pojasa preko zalea.

b) zakopana ispod temeljnih naslaga Karpatskog pojasa se nalazi europska ploa koja sa
svojom dugom i kompleksnom paleozojskom i mezozoikom povijeu prethodi
Alpsku orogenezu.

Eksploatacija CH u Karpatima zahtjeva dobro razumijevanje geologije europske ploe

generalno i njen utjecaj na navlani pojas openito. Zbog toga stratigrafski i
strukturalni trendovi moraju biti projicirani to je vie mogue na dijelove ploe
skrivene ispod alohtonog pojasa.
Shematski popreni presjek kroz zapadne Karpate. Lokacija prikazana na slajdu 4.
Izvor: Frank J. Picha lanak.
Shematski popreni presjek thin-skinned Utah-Wyoming navlanog pojasa Sj. Amerike.
Izvor: Frank J. Picha lanak.
 GEOLOKA POVIJEST EUROPSKIH RTOVA
Primjer: interpretacija navlane ploe iz zapadnih dijelova Karpata na temelju regionalne geologije,
dubokih buotina i seizmikih podataka.
Kristalinska podloga je predstavljena pretkambrijskim magmatskim i metamorfnim stijenama dok su
najstarije nemetamorfizirane sedimentne stijene transgresivni klastiti starog crvenog pjeenjaka iz
srednjeg devona.
Slijedi ih razvoj karbonatne platforme koji je trajao kroz kasni devon do ranog karbona.
Na poetku hercinke orogeneze, karbonske sekvence su zamijenjene sinorogenikim fliem kojeg u
kasnom karbonu slijedi postorogenska molasa.
Ovakav raspored formacije ukazuje na to da je podruje trenutno ispod Zapadnih Karpata bilo
smjeteno na vanjskoj zoni zakrivljenog hercinkog pojasa.
Mezozoiki Tethyski ciklus je poeo riftanjem i taloenjem terigenih klastita poetkom jure a nakon
sedimentacije tijekom riftanja dolazi do otvaranja Tethys oceana i razvoja okoline mijeanih karbonatnih
i siliciklastinih sedimenata koja, uz nekoliko prekida, traje do kasne krede.
Tijekom kasne krede i ranog paleogena za vrijeme Laramijske orogeneze, podruje se uzdie i znaajno
erodira.
Geoloka mapa kontakte zone izmeu zapadno europske ploe i zapadnih Karpata. uto oznaene
linije oznaavaju jugoistone granice neogenih zalea ispod karpatskog navlanog pojasa
definiranog buenjem. Izvor: Frank J. Picha lanak.
Preneogena geoloka mapa prikazuje intepretaciju geologije europske
ploe ispod neogenog zalea i flinog pojasa istog podruja kao prethodna
slika. Izvor: Frank J. Picha lanak.
 GEOLOKA POVIJEST EUROPSKIH RTOVA
Dio Europske ploe vezan uz karpatski sistem tijekom fanerozoika prolazi kroz dva puna
tektonska ciklusa ploa.
Tijekom takve dugake i kompleksne povijesti, stvorili su se povoljni uvjeti za taloenje
matinih stijena bogatih organskom materijom koje se odigralo tijekom srednjeg devona,
kasnog karbona, jure i paleogena.
Nataloene su i rezervoarske stijene ija je poroznost sauvana ili poveana tijekom kompleksne
geoloke povijesti regije.
Ugljikovodici su pronaeni na razliitim stratigrafskim razinama, ukljuujui trone i
frakturirane povrine kristalinske podloge, devonske i jurske klastite i karbonate te klastite iz
paleogena i neogena.
Superpozicija navlanog pojasa ne samo da je katalizirala zrenje matinih stijena i stvaranje
ugljikovodika, nego je unaprijedila i mehanizam zamki omoguivi vrst regionalni peat.
Relativno nizak protok topline preko karpatskog rta omoguava stvaranje i ouvanje tekuih
ugljikovodika na dubinama od 5 kilometara te suhi plin na dubinama od 9 kilometara. To su
razlozi zbog kojih je duboko u navlakama mogue pronai i naftu i plin.
Shematska stratigrafija i
ugljikovodini potencijal
struktura navlake zapadno
europske ploe koja lei
ispod zapadnih Karpata.
Izvor: Frank J. Picha
lanak.
Karta prikazuje probuenu dubinu alohtonog flinog pojasa zapadnih
Karpata u km do kristalinske osnove . Izvor: Frank J. Picha lanak.
 Primjeri navlanih struktura kasno
palezojski hercinski sustav
Popreni presjek pokazuje da zapadno karpatski navlani pojas u sjevernoj
Moravskoj poiva na frontalnim zonama hercinkog pojasa, a koje ine
donjokarbonski sinorogenski fli i gornjokarbonska postorogenska molasa
ugljenosnog bazena gornje lezije.
Antiklinalne strukture su omeene odvojenjem koje upada zapadno u kristalinsku
podlogu.
Kompresijske hercinke strukture, s potencijalnim rezervama u devonskim
karbonatima, predstavljaju zamke koje su u tom podruju postojale prije razvoja
mezozoikog Tethysa i karpatskog pojasa.
Ugljikovodici nastali tijekom tektogeneze iz neogena mogli su migrirati u
predpostojee hercinke strukture, zakopane i vjerojatno zapeaene ispod
neogenskog zalea i karpatskog navlanog pojasa.
Popreni presjek prikazuje vezu izmeu frontalne zone hercinskog pojasa s zapadnom
europskom ploom i nadljeuim karpatskim navlanim pojasom. Izvor: Frank J. Picha
lanak.
 Primjeri navlanih struktura kasno palezojski
hercinski sustav
Ugljikovodici mogu potjecati iz paleozoikih stijena (devonskih karbonata, karbonskih klastita) ili su,
vjerojatnije, migrirali iz organski bogatih stijena karpatskog navlanog pojasa i njegovog zalea.

Stupanj zrelosti matinih stijena paleozoika poveava se u smjeru zapada unutar hercinkog
zalea. To poveanje upuuje na to da je zrelost ovih sekvencija primarno uvjetovana
hercinkom orogenezom intezitetom koji se poveava zapadno. Tijekom alpske orogeneze iste
stijene su zakopane ispod debelog klina Karpatskog pojasa. Dananji stupanj zrelosti stoga je
rezultat obaju dogaaja.
Zbog kompleksne strukture i metamorfoznog obrasca hercinkog pojasa, evaluacija potencijalnih
matinih stijena iz paleozoika je teka i zahtjeva jako dobro razumijevanje geoloke povijesti svakog
pojedinog podruja.

Hercinke strukture i potencijalni rezervoari su postojali prije nastanka ugljikovodika i migracija

vezanih uz razvoj karpatskog kompleksa te bi mogli, osim ako nisu poremeene daljnjom
tektonizacijom navlane ploe, sadravati ugljikovodike.
Zone zrelosti palezojskih matinih stijena. Dananji stupanj zrelosti
rezultat je kombinacije dva dogaaja: hercinske orogeneze i naknadnog
zaljeganja ispod karpatskog pojasa. Izvor: Frank J. Picha lanak.
 Primjeri navlanih struktura riftne granice Tethysa u
mezozoiku
Sjeverne Tethyske riftne granice europske ploe su obino skrivene duboko ispod daleko
pomaknutog, zakrivljenog karpatskog orogenskog pojasa.
Samo u nekim podrujima, kao to je jugozapadni dio karpatskog luka riftne granice europske ploe
su naene na manjim dubinama pa je mogue lake buenje ispod frontalnog navlanog pojasa.
Takva strukturna konfiguracija je prikazana poprenim presjekom na slici sljedeeg slajda.
Iz istraivake je perspektive jurska sekvenca taloena tijekom i nakon riftanja Tethysa vjerojatno
najinteresantnija.
Dva su primarna facijesa koja moemo razlikovati u juri:
a)marginalna, visokoenergetska karbonatna platforma i
b)lapor nataloen u dublje, ogranieno morsko okruenje.
Dalje u unutranjosti Tethyskog mora, vjerojatno na visokim blokovima riftane europske granice,
formirane su tijekom kasnog jure unutranje karbonske platforme. Tijekom alpske deformacije i
navlaenja, dijelovi tih platformi su odlomljeni iz njihovog prvotnog poloaja te nataloeni i
integrirani u frontalne zone karpatskog navlanog pojasa i tvore takozvani Vanjski Klippen pojas.
Popreni presjek kroz zapadnu europsku plou, nadljeui zapadno karpatski navlani
pojas i beki bazen. Izvor: Frank J. Picha lanak.
Zone zrelosti jurskih matinih stijena. Zrelost se poveava od zapada prema istoku.
Izvor: Frank J. Picha lanak.
 Primjeri navlanih struktura riftne granice Tethysa u
mezozoiku
Organski bogat sloj lapora (prosjeni TOC 2%, tip kerogena II-III) do 1000 m
debel, predstavlja vanu matinu stijenu.
Ugljikovodici su generirani iz jurskih matinih stijena samo nakon smjetanja
navlanog pojasa.
Ugljikovodici su migrirali u rezervoarske stijene unutar autohtone europske
ploe i nadlijeueg alohtonog karpatskog kompleksa.
Zakljuimo: riftane granice Tethysa ispod pojasa flia Zapadnih Karpata
predstavljaju znaajnu prisutnost ugljikovodika uz obeavajue matine stijene
jure te mnogobrojne rezervoare i zamke. Stvaranje ugljikovodika se odigralo
nakon posljednje faze navlaenja u miocenu tijekom koje je formiran najvei
broj potencijalnih strukturnih zamki.
 Primjeri navlanih struktura kenozojski sinorogenski
foreland tip rasjednog sustava

Brojni normalni rasjedi se pojavljuju u donjem dijelu ploe ispod alohotnog

pojasa i zaleima svugdje u karpatima (primjer na sljedeem slajdu).
Za razliku od jurskih rasjeda vezanih uz riftanje europske ploe ispod
Zapadnih karpata, takvi normalni rasjedi su formirani teinom same navlake
tijekom pozicioniranja karpata u neogenu.
Tako veliki strukturalni elementi, formirani simultano s navlaenjem su mogli
djelovati kao potpora koja je utjecala na geometriju razvoja karpatske navlake
(nappes).
Mnogobrojna polja nafte i plina koja pronalazimo u karpatskom zaleu su
zapravo omeena takvim rasjednim sistemima.
Popreni presjek kroz istoni dio karpata na kojima se vidi nekolicina normlanih
rasjedanja. Izvor: Frank J. Picha lanak.
 Primjeri navlanih struktura kenozojski sinorogenski
foreland tip rasjednog sustava

Lopushnya naftno polje u zapadnoj Ukrajini je primjer polja u navlaci

vezanog za foreland rasjedanje.
Ugljikovodici su nakupljeni u krednim i jurskim karbonatima i
siliciklastinim stijenama navlane ploe i zapeaeni foredeepom iz
neogena i tektonski navuenim navlanim pojasom.
Do sada nije pronaena niti jedna znaajnija matina stijena unutar
mezozoike sekvence ili neogenskog zalea tog podruja.
Nafta je u rezervoarske stijene morala migrirati ili kroz organski bogate
sedimente karpatskog pojasa ili iz neidentificiranih stijena navlane ploe
zakopanih puno dublje od karpatskog navlanog pojasa.
Popreni presjek Lopushnya naftnog polja u zapadnoj Ukrajini. Izvor: Frank J.
Picha lanak.
Popreni presjek Lachowice plinskog polja u junom centralnom dijelu Poljske.
Plin se nalazi u devonskim karbonatima. Zamka je formirana tijekom otvaranja
negoenskog zalea. Izvor: Frank J. Picha lanak.
 Primjeri navlanih struktura dublje parautohtone
alpske strukture
Dublje parautohtone kompresijske strukture koje pronalazimo u frontalnim zonama
thin-skinned navlanog pojasa predstavljaju jo jedan snaan rezervoarski
mehanizam za akumulaciju ugljikovodika. Primjer je iz junih Apenina jer takav nije
pronaen u Karpatima.
Navlana ploa ukljuuje i blage antiklinalne strukture niske amplitude omeene
reversnim rasjedima.
Duboke strukture ispod junih Apenina nisu razbacana obiljeja nego su poredane u
pojasu koji je paralelan s apeninskim trendom. Takvo poravnavanje sugerira da su te
parautohtone strukture genetiki povezane s apeninskom tektogenezom i da se, u
irem smislu, mogu smatrati dijelom apeninskog kompleksa.
Strukture su oigledno formirane tijekom ili nakon lociranja frontalnog thin-skinned
alohtonog pojasa u pliocenu te kao takve predstavljaju jednu od najmlaih faza
apeninskog tektonizma.
Popreni presjek kroz june Apenine. Thin-skinned apeninski pojas je navlaka preko
nieg pliocenskog zalea i parautohtonih struktura apulijske platforme. Izvor: Frank J.
Picha lanak.
 Primjeri navlanih struktura dublje parautohtone
alpske strukture
Nekoliko naftnih polja, ukljuujui Costa Molina, Monte Alpi, Tempa Rossa i
Cerro Falcone, je pronaeno na tom potezu. Rezervoarske stijene u kojima su
pronaeni ugljikovodici su uglavnom bile kredne karbonatne stijene.
Ugljikovodici su u te rezervoare migrirali iz organskih taloga moebitno
prisutnih dublje u Apulijskoj platformi ili od matinih stijena lociranih u
susjednim dijelovima navlanog pojasa. Rezervoari su zapeaeni plitkim
depozitima zalea iz neogena ili jednim navlakom thin-skinned pojasa.
Do sada, samo je nekoliko pronalazaka razbacanih parautohtonih izokrenutih
obiljebi ispod prednjih karpata, iako je prisutnost takvih strukturnih obiljebi
bila vie oekivana.
Postojanje dubokih strukturnih trendova je vjerojatnije u dubljim zonama
vanjskih Karpata, blie Pieniny Klippen pojasu.
Costa Molina naftno polje. Nafta se nalazi u blagim parautohtonim
antiklinalnim strukturama apulijske platforme ispod thin-skinned apeninskog
navlanog pojasa. Izvor: Frank J. Picha lanak.
 Primjeri navlanih struktura morfostrukture

Uz dodatak razliitim strukturnim konfiguracijama, od kojih su neke opisane,

takoer postoje i interesantna morfoloka obiljeja u navlanoj ploi koja bi mogla
biti atraktivna za istraivanje. Dvije velike doline iz paleogena, Nesvacilka i
Vranovice, su zakopane ispod neogenskog zalea.
Paleodoline, iroke i do 12 kilometara te duboke vie od 1500 metara, su praene
buenjem i seizmikim ispitivanjem na vie od 40 km. Te paleodoline su u odnosu na
Grand Canyon male zarezotine u mezozojskim i paleozojskim karbonatima i
klastinim sekvencama te, lokalno, u prekambrijske stijene i ispunjene su klastinim
talogom iz paleogena. Vjeruje se da su tektonski konntrolirane doline formirane
rijekama u kasnoj kredi i ranom paleogenu tijekom Laramijske faze izdizanja
karpatskog forelanda.
Sedimentna ispuna kanjona iz paleogena je predominantno organski bogata (1-10 %
TOC-a) mudstonima i siltom s kanaliziranim pijeskom, turbiditima i debritnim
tokovima.
Preneogena geoloka karta prikazuje Nesvacilka (N) i Vranovice (V) paleogenske doline
usjeene unutar granica europske ploe i kasnije zakopane ispod rubova zapadnog
karpatskog navlanog pojasa. Da-Uh su Damborice naftno polje i Uhrice plinsko polje.
Izvor: Frank J. Picha lanak.
Popreni presjek kroz paleogenske doline. Erozijske znaajke usjeene u mezozojske i
paleozojske talone sekvence i prekambrijske kristalinske stijene zapadno europske ploe
te zakopane ispod karpatskog navlanog pojasa. Izvor: Frank J. Picha lanak.
 Primjeri navlanih struktura morfostrukture

Organski bogat kanjon predstavlja znaajan tip matine stijene (II,III) koja je
generativnu fazu dostigla tek nakon to je zakopana ispod neogenskog zalea i
karpatskog navlanog pojasa poetkom miocena. Pijesak i turbiditi tvore rezervoare
koji su dobro zapeaeni muljevitom kanjonskom ispunom.
Relativno velike podmorske lepeze mogu biti na ustima takvih kanjona, trenutano
duboko zakopane ispod karpatskih thin-skinned navlaka ili odlomljeni pa integrirani
u alohtoni pojas. Ako su pristupane za buenje, takve lepeze mogu biti jo jedan od
ciljeva istraivanja.
Takvi, granini facijesi iz paleogena, ukljuujui i ispunu paleodoline, predstavljaju
plitkomorski lateralni ekvivalent dubokomorskim kriljcima za koje se vjeruje da su
glavne matine stijene u Karpatima.
Nakon to su zakopane ispod navlanog pojasa poetkom miocena, te organski
bogate stijene iz paleogena su mogle generirati znaajne koliine ugljikovodika koji
bi mogli migrirati u bilo kakve strukturne ili stratigrafske zamke karpatskog
navlanog pojasa i europskog forelanda ispod.
Zone zrelosti matinih
stijena paleogenske doline.
Stupanj zrelosti organski
bogatih stijena paleogena
je vezan uz dubinu
zaljeganja tih stijena ispod
karpatskog pojasa. Izvor:
Frank J. Picha lanak.
Ciklus CH u paleodolinskom sustavu. Organski bogate paleogene stijene koje ispunjavaju
dolinu sazrijevaju i generiraju CH samo nakon to su zakopane ispod karpatskog zalea i
navlanog pojasa. CH tada migriraju u kolektore s kojima je dolina ispunjena ili u
razliite formacije vezane uz ove doline, ukljuujui jurske i devonske karbonate i
klastite te prekambrijske kristalinske stijene. Izvor: Frank J. Picha lanak.
Primjer dva polja vezana uz paleogene doline u junoj Moravskoj. Uhrice
plinsko polje u pjeenjaku i Damborice naftno polje pronaeno u klastitima jure.
Izvor: Frank J. Picha lanak.
Paleografska rekonstrukcija sjevernog ruba Tethysa iz paleogena u podruju istonih alpa
i zapadnih karpata koja pokazuje oeikvanu distribuciju podmorskih lepeza na
jeziima paleodolina/podmorskih kanjona. Izvor: Frank J. Picha lanak.
 Zakljuak
Nekoliko primjera geolokih struktura i ugljikovodinog potencijala u
navlakama Karpata i Apenina indiciraju da je istraivanje ispod thin-
skinned pojasa kompleksno, tehnoloki zahtjevno i prilino skupo. S
druge strane, raznovrsnost strukturnih, stratigrafskih i geomorfolokih
postavki u navlanoj ploi omoguava mnogobrojne prilike na razliitim
stratigrafskim i strukturalnim razinama. Nadalje, taloenje i slaganje
klinaste navlane ploe nad zaleem uvelike poveava mogunost
generiranja ugljikovodika unutar navlane ploe, ujedno djelujui i kao
regionalni peat. Mogunost pronalaska znaajne akumulacije
ugljikovodika u autohtonim navlanim ploama, ili u manje poremeenim
dubljim parautohtonim strukturama bi mogla biti plodonosnija nego u
visoko poremeenim thin-skinned navlanim pojasevima.
 Zakljuak
Postoje mnogobrojne prilike za istraivanje ispod thin-skinned
navlanih pojaseva. Meutim, ugljikovodici u navlakama postoje
samo u ogranienim podrujima koja imaju dobru matinu
stijenu, rezervoarske stijene, nepropusne stijene te pravi tajming
generiranja i migriranja. Istraivanje navlaka stoga zahtijeva
dobro razumijevanje taloenja i strukturne povijesti kako
foreland ploe, tako i nalanog pojasa. Kompleksnost i
raznovrsnost play-ova u navlakama predstavlja izazov u
istraivanju, ali istovremeno nudi priliku za pronalaene
znaajnih rezervi nafte i plina.
Literatura

Characteristics of Thin-Skinned Style of Deformation in the Southern Appalachians, and Potential

Hydrocarbon Traps - LEONARD D. HARRIS and ROBERT C. MILICI (GEOLOGICAL SURVEY
PROFESSIONAL PAPER 1018)
Exploring for Hydrocarbons Under Thrust Belts A Challenging New Frontier in the Carpathians and
Elsewhere Frank J. Picha
https://hr.wikipedia.org/wiki/Karpati
Izvor: www.ta3.sk
https://en.wikipedia.org
The Alpine-Carpathian-Dinaridic orogenic system: correlation and evolution of tectonic units - Schmid et al.
(2008)
https://www.researchgate.net/profile/Giovanni_Bertotti/publication/222525756/viewer/AS:103035883753484
@1401577077804/background/11.png
http://www.nhm-
wien.ac.at/jart/prj3/nhm/data/uploads/mitarbeiter_dokumente/roegl/2007_Kovac_et_al_GeolCarp.pdf