TERET DOKAZIVANJA

TERET DOKAZIVANJA
• bitni elementi suđenja:
– utvrđivanje relevantnih činjenica (praemissa
minor)
– primjena pravnih pravila (praemissa major)
– donošenje presude (conclusio)
• važnost činjenica:
– pravo počinje i završava u sferi stvarnih životnih
odnosa
– Ius ex facto oritur
 DUŽNOSTI IZNOŠENJA ČINJENICA I
PREDLAGANJA DOKAZA
• stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima
temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima
se utvrđuju te činjenice (čl. 7. st. 1. ZPP-a)
• sud može izvoditi dokaze samo ako posumnja da
stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima
ne mogu raspolagati (čl. 3. st. 3. ZPP-a).
• sud svoju odluku o tužbenom zahtjevu ili
prigovorima stranaka istaknutim u postupku ne
može zasnovati na činjenicama koje stranke nisu
iznijele (arg. iz čl. 7. st. 2. ZPP-a)
 DUŽNOSTI IZNOŠENJA ČINJENICA I
PREDLAGANJA DOKAZA
• u pozitivnom smislu: sud mora voditi računa o
činjeničnim tvrdnjama i dokaznim prijedlozima
stranaka koje su pravno relevantne
• u negativnom smislu: sud ne smije voditi
računa o činjenicama i dokazima na koje se
nijedna stranka nije pozvala ma koliko bi oni
mogli inače biti relevantni u sporu
• uloga suda je upozoravajuća (čl. 219. st. 1.
ZPP-a) i savjetodavna (čl.298. ZPP-a)
 DUŽNOSTI IZNOŠENJA ČINJENICA I
PREDLAGANJA DOKAZA
• mogućnost da sud potpuno i pravilno utvrdi
činjenično stanje tako da ono u cijelosti
odgovara stvarnosti ovisi o tome hoće li mu i
kakve dokaze stranke ponuditi za svoje tvrdnje
o postojanju ili nepostojanju bitnih činjenica
• logično je očekivati da će svaka stranka iznijeti
samo one činjenice koje njoj idu u prilog
• posljedice pasivnog držanja stranaka
 UTVRĐIVANJE ČINJENICA
• prikupljanje relevantne činjenične građe
započinje već tijekom prethodnog postupka
• sud na temelju onoga što su stranke navele o
predmetu spora zaključuje o kakvom
građanskopravnom odnosu se radi
• određuje u kojem smjeru treba ići dokazivanje
• svoju početnu tezu o bitnim elementima spora
provjerava tijekom postupka i usmjerava
dokazivanje prema utvrđivanju relevantnih
činjenica
 UTVRĐIVANJE ČINJENICA
• nakon što izvede predložene dokaze, sud odlučuje koje
će činjenice smatrati dokazanim prema svom uvjerenju
koje stječe na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog
dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog
postupka (čl. 8. ZPP-a)
• sud daje svoju ocjenu o tome koje činjenice smatra
dokazanim/utvrđenim s izvjesnošću koja otklanja svaku
razumnu sumnju u istinitost stečenog uvjerenja
• nije dovoljno samo uvjerenje o vjerojatnosti
• izuzetak je odlučivanje po slobodnoj ocjeni (čl. 153. st.
5., čl. 223. i 223. a ZPP-a).
 ZNAČAJ PRAVILA O TERETU
DOKAZIVANJA
• sud ne može odbiti izreći presudu zbog toga
što nije uspio utvrditi i razjasniti odlučne
činjenice potrebne za odluku o tužbenom
zahtjevu (non liquet)
• kada raspoloživim dokaznim sredstvima sudac
nije uspio formirati određeno uvjerenje o
postojanju odlučnih činjenica primjenjuje
pravila o teretu dokazivanja (onus probandi)
• pravna sigurnost
 ZNAČAJ PRAVILA O TERETU
DOKAZIVANJA
• odredba čl. 221a ZPP-a unesena je u naše
građansko procesno zakonodavstvo još Novelom
ZPP-a iz 1990.
• sve do Novele iz 2003. nije imala većeg značaja u
praksi
• sud se na nju mogao pozvati samo ako zbog
nedostatka dokaza, koje je bio ovlašten izvesti i
po službenoj dužnosti, nije mogao ispuniti svoju
dužnost da potpuno i istinito utvrdi sve odlučne
činjenice
 ZNAČAJ PRAVILA O TERETU
DOKAZIVANJA
• teret dokazivanja u smislu članka 221. a ZPP-a primjenjuje se
tek na kraju dokaznog postupka
• kada sud nije mogao izvesti konačan zaključak o postojanju ili
nepostojanju činjenice na temelju izvedenih dokaza ili kada
nijedna stranka nije predložila dokaze za utvrđenje činjenice
koja je odlučna za primjenu pravnog pravila
• Pravila o teretu dokazivanja

instrument za prevladavanje činjenične neizvjesnosti

(non liquet situacije) jer ovlašćuju suca da u slučaju
dvojbe odlučuje kao da činjenica koja se dokazuje ne
postoji odnosno da činjenicu utvrdi na štetu stranke
koja je tu činjenicu trebala dokazati.
 PRIMJENA PRAVILA O TERETU
DOKAZIVANJA
• čl. 219. st. 1. ZPP-a ne daje odgovor na pitanje koja stranka i
kada treba dokazati određenu činjenicu (ne raspodjeljuje
teret dokazivanja)
• neka opća pravila o teretu dokazivanja:
– postojanje činjenice koja je izjavljena u postupku treba dokazati
onaj tko iz te činjenice izvodi svoja prava
– stranka je dužna dokazati one činjenice koje su nužne za uspjeh
njezina zahtjeva
– teret dokazivanja treba snositi ona stranka u čijem je interesu da
sud određenu činjenicu uzme za istinitu (dokazanu)
– one činjenice na kojima se određeno pravo zasniva treba
dokazati ona stranka koja se na to pravo poziva, a one činjenice
koje isključuju nastanak tog prava ili to pravo ukidaju treba
dokazati ona stranka koja to pravo osporava
– istinitost određene tvrdnje treba dokazati onaj koji tvrdi da neka
činjenica postoji, a ne onaj koji poriče njeno postojanje
 PRIMJENA PRAVILA O TERETU
DOKAZIVANJA
• u raznim stadijima postupka potreba
predlaganja dokaza tereti naizmjenično jednu
pa drugu stranku
• predlažući dokaze za svoje tvrdnje stranka
prebacuje teret dokazivanja na drugu stranku
• tako se oslobađa tereta dokazivanja, a time i
opasnosti da upravo ona u konačnici snosi
posljedice nedokazanosti
 PRIMJENA PRAVILA O TERETU
DOKAZIVANJA
• pojedina pravila koja raspodjeljuju teret
dokazivanja odlučnih činjenica na neku od
stranaka u sporu nalaze se u normama
materijalnog prava
• norme materijalnog prava predviđaju
određene činjenice kao pretpostavke za svoju
primjenu
 TERET DOKAZIVANJA I ZAKONSKE
PRESUMPCIJE
• činjenice čije postojanje zakon pretpostavlja
ne treba dokazivati, ali se može dokazivati da
te činjenice ne postoje (zakonske presumpcije)
• olakšavaju dokazivanje onoj stranci u čiju su
korist ustanovljene
• teret dokazivanja prebacuju na protivnu
stranu koja tvrdi da činjenica čije postojanje
zakon presumira ne postoji
 ZAKLJUČNE NAPOMENE
• sud je dužan prevladati činjeničnu
neizvjesnost primjenom pravila o teretu
dokazivanja
• bez dobrog poznavanja materijalnog prava,
sudac neće moći pravilno primijeniti pravila o
teretu dokazivanja