Univerzitet u Tuzli

Medicinski fakultet – OZS

Studij radiološke tehnologije

Linearni akcelerator (LINAC)

Profesor: Studenti:
Prof. Dr med. sc. prim Alma Efendić Amina Damadžić
Belmin Avdibegović
Marijana Ristanić
Tuzla, 2019.
 Kako je nastao LINAC?
• William Coolidge je 1903. godine konstruisao termoelektronsku
rentgensku cijev koja je ubrzo u potpunosti zamijenila gasne cijevi.
• Dvadesetih i tridesetih godina prošlog stoljeća Coolidgeova cijev
napona 200kV bila je standardna oprema u tzv. ''dubinskoj terapiji''.
• Međutim, postojala je potreba za povećanjem napona iznad 200kV.
• Već 1933.godine bilo je moguće proizvesti razliku potencijala reda
veličine 1MV.
• Pošto se za akceleraciju elektrona još uvijek koristila isključivo
struja visokog napona, ovakvi uređaji su bili ogromni i nepraktični
za upotrebu i održavanje, te se vrlo brzo ukazala potreba za
razvojem drugog načina akceleracije elektrona visokih energija.
• S tim u vezi razvijeni su različiti tipovi uređaja za bazična
istraživanja u radijacijskoj fizici, a neki od njih su i modificirani za
upotrebu u radioterapiji.
• Razlikujemo 2 osnovna tipa akceleratora čestica: elektrostatski i
ciklični
• Kod elektrostatskih akceleratora čestice se ubrzavaju primjenom
konstantnog električnog polja čija razlika potencijala određuje
krajnju energiju akceleriranih čestica.
• Kod ovakvih uređaja kinetička energija čestica direktno zavisi od
razlike potencijala unutar akceleratorske strukture (1-2 MV).
• Tipični primjeri elektrostatskog akceleratora su: ortovoltažni
rentgenski uređaji, Van de Graaff-ov generatora, neutronski
generator, Cockroft-Walton-ov generator.
• Ciklični akceleratori koriste varijabilno električno polje zajedno sa
varijabilnim elektromagnetnim poljem u akceleratorskoj strukturi u
kojoj čestice više puta prelaze jedan te isti put i pri tome dobijaju
određenu količinu kinetičke energije, te tako bivaju gradualno
akcelerirane.
• Kod ove vrste uređaja maksimalna kinetička energija čestica ne
zavisi samo od maksimalne razlike potencijala u akceleratoru.
• Akceleratorske strukture kod ove vrste uređaja mogu biti zakrivljene
( Betatron, Ciklotron, Mikrotron i Sinkrotron) ili ravne (Linearni
Akcelerator).
 Ciklotron
Cockroft-Walton-ov
multiplikator napona,
korišten kod prvih
akceleratora čestica

Linearni akcelerator
 Današnji LINAC
• Linearni akcelerator elektrona (LINAC – Linear Accelerator) je
danas najšire upotrebljivani aparat u radioterapiji malignih tumora.
• U striktnoj terminologiji linearni akcelerator je samo dio
tretmanskog uređaja u kojem se elektroni ubrzavaju do određenih
energija.
• Uobičajeno se termin linearni akcelerator upotrebljava da opiše
kompletan sistem za isporuku radioterapijskog tretmana.
• Medicinski linearni akceleratori ubrzavaju elektrone do energija 4 –
25 MeV u RF poljima čija je frekvencija 103 – 104.
• Danas se u kliničkoj praksi uglavnom koriste dvije vrste linearnih
akceleratora: monoenergetski koji proizvode fotonsko zračenje u
području niskih energija ( 4 – 6MV) i polienergetski koji proizvode
dvije energije fotonskog zračenja (6 – 8 MV) i nekoliko energija
elektronskog zračenja ( 4, 6 ,10 ,12 , 15MeV)
 Konfiguracija linearnog akceleratora
• Linearni akceleratori se sastoje od pet glavnih sekcija:
• Gentri
• Stativ ili bubanj
• Kabinet
• Kontrolna konzola
• Tretmanski sto
•
Konstruisani su izocentrično , tako da se gentri, kolimator i
tretmanski sto rotiraju oko tri ose vertikalne, horizontalne i sagitalne
koje se sijeku u zajedničkoj tački koja se naziva izocentar.
• Postoje razlike u konstrukciji linearih akceleratora različitih
proizvođača u zavisnosti od željenih tehničkih karakteristika i
karakterističnog dizajna proizvođača. Razlikujemo dvije osnovne
kofiguracije linearnog akceleratora:
• Linearni akcelratori sa stativom
• Linearni akceleratori sa bubnjem
• Konstruisani su izocentrično , tako da se gentri, kolimator i
tretmanski sto rotiraju oko tri ose vertikalne, horizontalne i
sagitalne koje se sijeku u zajedničkoj tački koja se naziva
izocentar.
• Postoje razlike u konstrukciji linearih akceleratora različitih
proizvođača u zavisnosti od željenih tehničkih
karakteristika i karakterističnog dizajna proizvođača.
Razlikujemo dvije osnovne kofiguracije linearnog
akceleratora:
• Linearni akcelratori sa stativom
• Linearni akceleratori sa bubnjem
• Unutar glavnih sekcija smještene su funkcionalne
komponente linearnog akceleratora koje se mogu grupisati u
nekoliko sistema:
• Sistem za generisanje i transport zračnog snopa
• Sistem za produkciju i transmisiju radiofrekventnih (RF) talasa
• Pomoćni sistem
• Sistem za oblikovanje i monitoring snopa
• Optički sistem
• Kontrolni sistem
 Sistem za generisanje i transport
zračnog snopa
• Glavne komponente sistema za generisanje
zračnog snopa su:
• Elektronski top
• Akceleratorska struktura
• Sistem za transport zračnog snopa
 Elektronski top
• Elektroni se injiciraju u akceleratorsku strukturu pomoću elektronskog
topa.
• Razlikujemo dva tipa elektronskih topova: Diodni i triodni.
• Oba tipa imaju katodu i perforiranu uzemljenu anodu.
• Triodni elektronski top, pored katode i anode, ima i rešetku.
• Katoda elektronskog topa je napravljena od volframa i barijum oksida.
• Indirektno se zagrijava na preko 1000°C, što omogućava kontrolisanu
termoelektronsku emisiju.
• Elektroni emitovani sa katode se ubrzavaju i fokusiraju na otvor u anodi
koja je na nultom potencijalu.
• Između katode i anode nalazi se kontrolna rešetka koja funkcioniše kao
ventil pomoću kojeg se kontrolise tok elektrona u elektronskom topu.
• Rešetka mora imati dovoljan negativni potencijal u odnosu na katodu da bi
spriječla negativni tok struje u elektronskom topu.
• Energija elektrona na izlazu iz elektronskog topa je oko 15 keV.
Shematski prikaz elektronskog topa
 Akceleratorska struktura
• Osnovu linearnog akceleratora čini vakumirana
akceleratorska struktura određene dužine koja se sastoji od
serije cilindričnih rezonantnih šupljina povezanih kroz
otvore različitog promjera.
• Rezonantne šupljine sakupljaju i distribuiraju RF impulse i
obezbjeđuju odgovarajuće električno polje za ubrzanje
elektrona.
• Napravljene su od bakra koji predstavlja idealan materijal
zbog visoke toplotne i električne provodljivosti.
• Razlikujemo 2 tipa akceleratorskih struktura:
• Traveling Wave
• Standing Wave
Sistem za transport elektronskog snopa
• Kod linearnih akceleratora srednjih i visokih energija akceleratorska
struktura se zbog dužine montira paralelno sa osom rotacije gentrija.
• U ovoj konfiguraciji neophodan je sistem za transport elektronskog snopa.
Sistem za transport elektronskog snopa se sastoji od vakumiranog tubusa sa
namotajima za fokusiranje elektronskog snopa i magneta za savijanje
elektronskog snopa.
• Razlikujemo 3 vrste magneta za savijanje zračnog snopa:
• 90° (Hromatski)
• 270°(Ahromatski)
• 112,5°(Slalom Bending)
• Magnet za savijanje elektronskog snopa usmjerava snop prema meti, ali ga
istovremeno i fokusira i vrši selekciju i filtraciju energetskog spektra.
• Magnet za savijanje zračnog snopa od 90° djeluje tako da savija zračni
snop u proporciji sa energijom elektrona.
• Magnet za savijanje zračnog snopa od 270° eliminira disperziju zračnog
snopa.
 Sistem za produkciju i transmisiju
radiofrekventnih talasa
• Izvori radiofrekventnih talasa
RF talasi su neophodni za ubrzavanje elektrona unutar
akceleratorske strukture. Kao RF izvor koristi se magnetron ili
klistron. Njihova uloga u ubrzavanju elektrona je ista, ali se bitno
razlikuju u dizajnu. Magnetron je izvor RF impulsa, dok je klistron
pojačivač slabih RF impulsa proizvedenih u RF oscilatronu.
• Magnetron ima cilindričnu konstrukciju. Sastoji se od centralno
smještene katode i anode koja je napravljena od bakra i ima 12
rezonantnih šupljina. Prostor između katode i anode je vakumiran.
Katoda se grije pomoću filamenta i emituje elektrone po principu
termoelektronske emisije. Magnetron generira RF talase frekvencije
oko 3000MHz u pulsevima od nekoliko mikrosekundi. Pogodan je
kao RF izvor za niskoenergetske linearne akceleratore, dok
visokoenergetski linearni akceleratori kao izvor RF talasa uglavnom
koriste klistron. Magnetron je jeftiniji ali i nestabilniji izvor RF
impulsa od klistrona.
• Klistron je uređaj za pojačavanje RF impulsa. Sastoji se od negativno
naelektrisane katode koja predstavlja izvor elektrona. Svaka šupljina
klistrona ima uređaj za podešavanje rezonantne frekvencije promjenom
dimenzija šupljine. Neki klistroni su prethodno fabrički podešeni na
konstantnu rezonantnu frekvenciju. Klistron je u zavisnosti od specifičnog
dizajna proizvođača, smješten u stativu gentrija ili u modulatoru kabinetu.
Visokoenergetski klistron je dugačak oko 1m. Katoda klistrona se nalazi u
rezervoaru s uljem kako bi se obezbijedila električnaa izolacija. Napon
katode klistrona je 120kV.
• Talasovod je sistem bakarnih cijevi koji služi za prijenos RF
impulsa od magnetrona ili klistrona do akceleratorske strukture.
Sastoji se od sekcija četvorougaonog presjeka dimenzija 3,5 x 7,5
cm i okruglog presjeka dijametra 7,5cm. Tok talasovoda može biti
ravan, savijen, i torkviran. Talasovod je ispunjen dielekričnim
gasom koji povećava provodni kapaciitet talasovoda i štiti ga od
kolizije. Od RF izvora i akceleratorske strukture je odvojen
keramičkim prozorima koji omogućavaju prolazak RF impulsa.
• Cirkulator - bitna komponenta koja se nalazi između RF izvora i
talasovoda je cirkulator koji prenosi RF impulse od RF generatora
do talasovoda, a ujedno i štiti RF izvor od reflektovanih talasa
(izolator).
• Modulator se sastoji od Pulse Forming Network i prekidača koji se
naziva Thyratron. Proizvodi impulse visokog napona u trajanju od
nekoliko mikrosekundi za RF izvor i simultano za elektronski top.
RF talasi proizvedeni u magnetronu ili klistronu se pomoću
talasovoda transportuju do akceleratorske strukture, a elektronski
top istovremeno ubacuje elektrone u akceleratorsku strukturu. Pošto
rezonantna frekvencija akceleratorske strukture varira u zavisnosti
od temperature i jačine struje, frekvencija se kontroliše pomoću
sistema za automatsku kontrolu frekvencije.
 Pomoćni sistem
• Pomoćni sistem se sastoji od komponenti koji nisu
direktno povezane sa proizvodnjom, transportom ili
akceleracijom elektrona, ali su veoma bitne za
održavanje funkcije linearnog akceleratora.
• Pomoćni sistem čine:
• Vakumski sistem (obezbjeđuje ekstremno nizak pritisak za
elektronski top, akceleratorsku strukturu i magnet za zakretanje
zračnog snopa)
• Gasni sistem (povećava provodni kapacitet talasovoda, reducira
mogućnost kolizije i štiti talasovod od oštećenja izazvanih jakim
električnim poljem)
• Sistem za vodeno hlađenje (voda pogonjena vodenom pumpom,
konstantno cirkulira oko struktura, a zatim odlazi u izmjenjivač
gdje se hladi i ponovo ubacuje u sistem).
 Sistem za oblikovanje i monitoring
zračnog snopa
• Sistem za oblikovanje i monitoring zračnog snopa je smješten u glavi
linearnog akceleratora i sadrži komponente koje utiču na podukciju,
oblikovanje i monitoring zračnog snopa:
• Meta
• Primarni kolimator
• Filter za izravnavanje snopa ili rasipna folija
• Jonizaciona komora
• Sekundarni kolimator
• Optički indikator zračnog snopa i distance
• Klin
• Multilamelarni kolimator
• Meta – medicinski linearni akceleratori koriste transmisione mete, zbog
visoke energije fotona. Meta određuje smjer snopa, energetski spektar i
angularnu distribuciju.
• Primarni kolimator definira najveću moguću veličinu polja. To je blok od
volframa koji se konusno otvara počevši od dijela bloka koji je okrenut
prema meti.
• Filter za izravnavanje zračnog snopa je uređaj konusnog oblika sa
različitim stepenom apsorbcije elektrona od centra prema periferiji.
U zavisnosti od zračne energije, napravljen je od olova, čelika ili
bakra. Ovaj filter reducira vrijednost doze od centra prema periferiji
i na taj način obezbjeđuje uniformnu distribuciju doze kroz čitavo
zračno polje.

• Jonizaciona komora je uređaj koji se koristi za monitoring zračnog

snopa prilikom iradijacije pacijenta. Nalazi se između filtera za
izravnavanje zračnog snopa i sekundarnog kolimatora. Napravljena
je tako da ne utiče na kvalitet zračnog snopa i zapečaćena kako bi se
eliminisao uticaj temperature i pritiska na rezultate mjerenja.
Funkcije jonizacione komore su: praćenje vrijednosti isporučene
doze, praćenje brzine doze i praćenjeravnine i simetrije zračnog
snopa. Jonizaciona komora se obično sastoji od 2 monitora i 4
segmenta. Većina današnjih linearnih akceleratora ima dvije
zapečaćene jonizacione komore, primarnu i sekundarnu, sa
neovisnim napajanjem ii elektrometrima za očitavanje. Sekundarna
jonizaciona komora služi kao kontrola.
• Sekundarni kolimator je uređaj prilagodljivog oblika koji se sastoji od
dva para dijafragmi smještenih jedan iznad drugog. Dijafragme se
pomjeraju tako da su rubovi koji definišu zračni snop tangencijalno u
odnosu na zračni snop. Napravljen je od volframa. Dijafragme sekundarnog
kolimatora se kreću sinhronizovano u paru i prave četvorougaono zračno
polje sa centrom koji se poklapa sa centralnom osom zračnog snopa, mada
se mogu kretati i pojedinačno. Sekundarni kolimator se sastoji od 4 bloka,
dva gornja i dva donja koji tvore četvrtasto polje maksimalnih dimenzija
40x40cm.

• Multilamelarni kolimator je uređaj za oblikovanje zračnog snopa koji se

sastoji od dva opozitna reda lamela koje se kreću neovisno jedna od druge.
Lamele MLC-a su izrađene od volframa koji je idealan materijal zbog
visokog koeficijenta absorbcije, čvrstine i niskog koeficijenta termalne
ekspancije. Broj lamela se kreće od 2x40 do 2x120 lamela kod novijih
MLC-a. Svaku lamelu pokreće zasebni elektro motor koji pokreće vodilice
putem kojih se malele kreću. Pozicija lamela se kontroliše na dva načina:
linearnim enkodiranjem i optičkom detekcijom.
Razlikujemo dva osnovna tipa MLC-a: MLC integrisan u glavi linearnog
akceleratora; i MLC koji se pomoću nosača montira na glavu
linearnog akceleratora.
U zavisnosti od toga da li je moguće kretanje lamela dok je zračni snop
aktivan, MLC može imati 2 operativna moda: statički i dinamički.
• Optički indikatori zračnog snopa simulira zračni snop. Svjetlosni snop, kao i
zračni podliježe uticaju uređaja za definisanje snopa i osvjetljava područje koje će
biti iradirano, što značajno olakšava pozicioniranje pacijenta za tretman.

• Optički indikator distance predstavlja numeričku skalu koja pokazuje distancu od

izvora zračenja do kože pacijenta u rasponu od 80 do 130cm.

• Klin je trougaoni olovni blok koji služi za prilagođavanje distribucije doze zračenja
različitim konturama i gustini tkiva. Može biti integrisan u glavi linearnog
akceleratora, a može se i montirati na glavu linearnog akceleratora u formi
tercijarnog klina. Mehanički klinovi imaju angulaciju od 15°, 30°, 45° i 60°.
Angulacija se ne odnosi na fizički ugao bloka, nego na ugao izodozne krive u
odnosu na centralnu osu na određenoj dubini. Maksimalna veličina polja kod
mehaničkog klina je 20x40cm. Zahvaljujući tehnološkom napretku konstruisani su
kompjuterski kontrolisani motorički klinovi koji omogućavaju automatsko
postizanje željene angulacije bez ulaska u tretmansku prostoriju. Maksimalna
veličina polja kod motoričkog klina 30x40cm. Savremeni linearni akceleratori
imaju mogućnost proizvodnje virtualnog klina.

• Zaštitni blokovi se izgrađuju od takozvane Lipowitz-ove legure koja se sastoji od

olova, bizmuta, kalaja i kadmijuma, a ima gustinu 9,4g/cm3. Zaštitni blokovi su
obično debeli 8cm, a fiksiraju se za glavu linearnog akeleratora pomoću posebnog
nosača.
• Absorber – u većini slučajeva najveći dio tretmanskog zračnog snopa se apsorbuje u pacijentu.
Absorber konstruisan od čelika i betona može absorbovati 99,9% izlaznog zračnog snopa. Absorber
značajno reducira radni prostor radijacijskog tehnologa i otežava pristup pacijentu i komandama
uređaja. Zato su konstruisani pokretni motorički absorberi sa interlokom koji onemogućava tretman
kada je absorber u nultoj poziciji.

• Laserski sistem se sastoji od 3 para lasera: vertikalnog, horizontalnog i sagitalnog koji projeciraju
ortogonalno jedan u odnosu na drugi i sijeku se u izocentru. Laserski sistem je neovisan od linearnog
akceleratora i pripada tretmanskoj prostoriji. Laserski sistem za projiciranje služi za preciznu
reprodukciju referentnih tačaka na koži pacijenta ili na imobilizacionom sredstvu prilikom
pozicioniranja pacijenta za tretman.
•
Kontrolni sistem – kontrolna konzola predstavlja centralnu lokaciju za kontrolu i monitoring rada
linearnog akceleratora. Sigurnosni prekidači obezbjeđuju zaštitu pacijenta, osoblja i aparata od
oštećenja. Sigurnosni prekidači za zaštitu pacijenata se aktiviraju u slučaju očitanja pogrešnih
vrijednosti energije zračnog snopa, simetrije, ravnine, doze i brzine doze. Linearni akcelerator je
opremljen sigurnosnim prekidačima koji štite pacijenta i uređaj od mehaničke kolizije. Osim
sigurnosnih prekidača, postoji i sistem tastera za hitne situacije raspoređenih na različitim mjestima
unutar tretmanske prostorije. Tasteri za hitne slučajeve u potpunosti gase aparat, te je nakon njihove
aktivacije potrebno provesti proceduru kondicioniranja aparata prije puštanja u rad.
Tretmanski sto linearnog akceleratora ima mogućnost kretnji u sva 3 pravca, kao i mogućnost
izocentrične i neizocentrične rotacije. Sto treba da ima visok stepen osjetljivosti i preciznosti
mehaničkih kretnji. Komande se nalaze na kontrolnom panelu stola, na daljinskom upravljaču i
opciono na kontrolnoj konzoli aparata. Tretmanski sto, takođe, ima i mogućnost kretnji koje nisu
motoriziranje (free float). Maksimalno opterećenje stola treba da bude najmanje 200-250kg.
Tretmanski sto treba da ima ravnu površinu od karbonskih vlakana i mogućnost indeksiranja pozicije
imobilizacionih sredstava kako bi se obezbijedila pouzdana reproducibilnost pozicije pacijenta
između simulatora i tretmanskog uređaja. Ravna površina stola treba da ima nekoliko različitih
ekstenzija.
 Laserski

Sistem
HVALA NA PAŽNJI!