Genetika ličnosti

Genetika ponašanja (bihevioralna genetika) - nastoji opažene razlike između pojedinaca

pripisati genetskim i okolinskim izvorima.

Koeficijent heritabilnosti (h2) - broj koji nam pokazuje procjenu stupnja poligenskog
utjecaja na određenu crtu. On je jednak omjeru Vg/Vp, pri čemu je Vg genetska varijanca
izazvana nasljeđivanjem različitih genetskih varijacija, a Vp je fenotipska varijanca
(opaženo obilježje ili opažena varijacija); odnosi se na pojedino obilježje unutar određene
populacije u određeno vrijeme.

Dva tipa okolinskih efekata, zajednička i nezajednička okolina – zajedničku čine svi
okolinski utjecaji koji pojedince čine sličnima (npr. ista socijalna klasa), dok se specifična
okolinska komponenta odnosi na utjecaje koji imaju jedinstvene efekte na svakog pojedinca
(npr. red rođenja).
Molekula DNA
Replikacija DNA
Metode bihevioralne genetike - studije blizanaca i studije usvojene djece.

Studije blizanaca - uspoređivanje jednojajčanih (monozigotnih) i dvojajčanih (dizigotnih)

blizanaca; monozigotni blizanci su duplo više genetski slični nego dizigotni; pretpostavka je
da su okoline monozigotnih blizanaca jednako slične kao i kod dizigotnih.

Studije usvojene djece – usvojena djeca genetski su sličnija svojim biološkim roditeljima, a
po okolinskim efektima roditeljima koji su ih usvojili.

Kombinacija studije blizanaca i usvojene djece

Istraživanja na usvojenim osobama pokazuju da je genetski doprinos manji nego istraživanja

zasnovana na mono i dizigotnim blizancima – efekt neaditivne genetske varijance
(dominacija i epistaza), uparivanja po sličnosti, nejednak utjecaj okoline.
Poligenski utjecaji – genetski utjecaji na složena obilježja kao što su ličnost,
temperament, sposobnosti i sl. uključuju veći broj gena od kojih svaki ima mali
efekt.
1. Selekcijska istraživanja na miševima i štakorima - karakteristike temperamenta kao
što je npr. emocionalnost pokazuju sporo ali kontinuirano povećanje nakon većeg
broja selekcioniranih generacija, što pokazuje da je u takve karakteristike ponašanja
uključen veći broj gena.
2. Do danas nije pronađena evidencija o glavnom doprinosu jednog gena nekom od tih
obilježja.
3. Nisu pronađene kromosomske veze o jednom ili glavnom genetskom efektu.
4. Suvremena istraživanja na području gentike biljaka pružaju vrlo jaku evidenciju da
su kompleksne karaktersitike tipično pod utjecajem većeg broja gena.
Tablica 1. Rezultati genetskih istraživanja za crte ekstraverzije i neuroticizma (Loehlin, 1992)

TIP SRODSTVA KORELACIJA

EKSTRAVERZIJA NEUROTICIZAM
Jednojajčani blizanci odrasli 0.51 0.46
zajedno
Dvojajčani blizanci odrasli 0.18 0.20
zajedno
Jednojajčani blizanci odrasli 0.38 0.38
odvojeno
Dvojajčani blizanci odrasli 0.05 0.23
odvojeno
Biološki roditelji i potomstvo 0.16 0.13
Nebiološki roditelji i 0.01 0.05
potomstvo
Biološka braća/sestre 0.20 0.09
Nebiološka braća/sestre -0.07 0.11
Zaključci:

1. Gotovo sve crte ličnosti pokazuju umjerenu heritabilnost,

2. Varijanca okoline je također važna, međutim, gotovo isključivo
ona koju nazivamo nezajednička okolinska varijanca.
Tablica 2. Rezultati studije blizanaca dobiveni samoprocjenama i procjenama vršnjaka

CRTA SAMOPROCJENE PROCJENE VRŠNJAKA

LIČNOSTI jednojajčani dvojajčani jednojajčani dvojajčani
Ekstraverzija 0.56 0.28 0.40 0.17
Neuroticizam 0.53 0.13 0.43 -0.03
Ugodnost 0.42 0.19 0.32 0.18
Savjesnost 0.54 0.18 0.43 0.18
Kultura 0.54 0.35 0.48 0.31

Zaključci:
1. Procjene vršnjaka pokazuju gotovo jednak genetski utjecaj kao i
samoprocjene,
2. Uglavnom su isti genetski faktori uključeni i u samoprocjene i u
procjene vršnjaka
Ostali nalazi:

1. Genetski faktori djeluju i na situacijske promjene u ponašanju,

2. Genetski faktori doprinose promjenama i kontinuitetu ličnosti
3. Okolinske mjere koje se koriste u psihologijskim istraživanjima
također su pod genetskim utjecajem
Ljudski spermij
Nalazi za dodirna područja socijalne psihologije i psihologije
ličnosti:
Veze
• Postoji snažan genetski utjecaj na različite aspekte veza, i to ne
samo između roditelja i djece, nego i između braće/sestara i
prijatelja.
• Genetski faktori nisu uključeni u tip romatične veze (sa stajališta
DNA ljubav je slijepa).
• Rana istraživanja seksualne orijentacije na muškim
homoseksualcima nalazila su čak 100% slaganja za identične i
oko 15% za dvojajčane blizance (Kallmann, 1952). Novija
istraživanja na blizancima nalaze umjerenije slaganje od 52% i
22%, te 22% za genetski nepovezanu, ali braću po usvojenju
(Bailey i Pillard, 1991). Slični rezultati dobivaju se i kod žena
(Bailey i sur., 1993).
Samopoštovanje
Istraživanja etiologije samopoštovanja bila su jako usmjerena na
obiteljske faktore (Harter, 1983), a uopće nisu bila usmjerena i na
genetske faktore. Suvremena istraživanja na blizancima i usvojenoj
djeci koja se zasnivaju na procjenama nastavnika i roditelja djece u
srednjem djetinjstvu (Niderhiser i McGuire, 1994), te na procjenama
nastavnika, roditelja i samoprocjenama u adolescenciji (McGuire i
sur., 1994) pokazuju umjeren genetski utjecaj na samopoštovanje, te
nikakav utjecaj zajedničkih okolinskih faktora.

Stavovi
Genetski faktori snažno doprinose individualnim varijacijama u
stavovima. Npr. jedna od ključnih dimenzija stavova, tradicionalizam
50% je pod utjecajem genetskih faktora, a 15% pod utjecajem
zajedničkih okolinskih faktora (Eaves i sur., 1989).
Heritabilniji stavovi manje su osjetljivi na socijalni utjecaj i važniji su
za interpersonalnu privlačnost (Tesser, 1993).
Vokacijski interesi pod sličnim su utjecajem genetskih faktora kao i
osobine ličnosti, a genetski faktori utječu i na radne vrijednosti i
zadovoljstvo poslom.
McGue i Bouchard (1998)
A-genetska varijanca; C-zajednička okolina; E-nezajednička okolina i
varijanca pogreške
Genetski utjecaji na poremećaje ličnosti

Tablica 3. Rizik za poremećaje ličnosti kod srodnika s mentalnim poremećajima

MENTALNI RIZIK ZA SRODNIKE POREMEĆAJ LIČNOSTI

POREMEĆAJ NOSITELJA
NOSITELJA RIZIK ZA SRODNIKE –
KONTROLA
ŠIZOFRENIJA 11% ŠIZOTIPNI POREMEĆAJ
2%
OPSESIVNO- 15% OPSESIVNO
KOMPULZIVNI KOMPULSIVNI
5%
ANKSIOZNI POREMEĆAJ
DEPRESIVNI POREMEĆAJ 14% GRANIČNI POREMEĆAJ
5%
Antisocijalni poremećaj ličnosti i kriminalno ponašanje
Srodnik prvog stupnja muške osobe koja ima ovaj poremećaj ima pet
puta veću vjerojatnost za razvoj istog poremećaja, bez obzira živi li
skupa s njim ili odvojeno. Za srodnike prvog stupnja ženske osobe s
tim poremećajem rizik se povećava 10 puta.
Na upitnicima ličnosti koji mjere simptome antisocijalnog poremećaja
ličnosti prosječne korelacije među identičnim blizancima su 0.50, a za
dvojajčane 0.22 (Nigg i Goldsmith, 1994).
Za ovaj poremećaj ličnosti genetski faktori rastu od adolescencije do
odrasle dobi, a zajednički okolinski faktori se smanjuju (DiLalla i
Gottesman, 1989).
Identifikacija gena
U dva zasebna istraživanja DNA marker (dopamin D-4 receptor,
D4DR) bio je povezan s crtom traženja novosti (Benjamin i sur.,
1996; Ebstein i sur., 1995).
Centralna dogma molekularne biologije
Probabilističko-epigenetički model razvoja (Gottlieb, 2000)