Armensko

pitanje

Ivana Mašić
Povijest Republike Turske
• Armensko pitanje – izraz koji se koristi za političko
pitanje rješavanja statusa Armenaca unutar
Osmanskog Carstva
• Armenci u OC-u – do 19.st. Armenski millet
• 18.st. – migriraju iz planinskih sela u gradove,
formiraju manjinu u većini gradova
• 6 vilajeta: Van, Bitlis, Diyarbakır, Erzurum, Mamuret
el-Aziz, Sivas
• Europljani – u OC-u više od 2 milijuna Armenaca
• Osmanski popisi stanovništva – oko 1,125,500
• Armensko nezadovoljstvo – proizlazi uglavnom iz
Armenskog milleta
• Poč. 19.st. – Armenski narodni preporod – osnivanje
kulturnih centara, proučavanje klasičnog
armenskog, stvaranje književnog jezika,..
• Odcjepljenje Bugarske i Srbije - nada da se i
Armenija može odcijepiti – ALI, u OC-u nije bilo ni
jednog većeg područja na kojem su Armenci činili
većinu
• Rusko-turski rat – neki Armenci pomažu Rusima
• San Stefano – armenski patrijarh Nerses traži od Rusa
da pomognu Armencima steći neovisnost →
nepovjerenje
• Berlinski kongres – dublje definirani uvjeti postavljeni
Sanstefanskim mirom, zapadne sile zabrinute za
Armence u 6 vilajeta – Porta obećava da će
predstaviti reforme u tim područjima i potvrditi
potpunu građansku i vjersku slobodu u Carstvu
• Berlinski kongres – armenski patrijarh u razgovoru sa
britanskim konzulom: „Ako je potreban ustanak da
bi se privukla pozornost europskih sila, to neće biti
teško realizirati”
• Armenska narodna skupština – patrijarh potiče
učitelje, radikale i mladež da idu u istočne
provincije (6 vilajeta)
 Armenske političke
stranke
• Nakon što europske sile ne obraćaju pozornost na
armenske zahtjeve za autonomijom, Armenci se
počinju koristiti nasiljem
• Revolucionarna društva – Istanbul, Trabzon, Erzurum,
Van – bogati Armenci u Ruskom Carstvu i u Europi
• Prva revoluiconarna stranka – Armenska stranka
• Hunchak i Dashnaksutyun
 Revolucionarna stranka
Hunchak
• Ženeva, 1887.
• Ime – 1890., prema novinama koje su objavljivali
• Kreiranje neovisne socijalističke republike u
osmanskoj Armeniji, državni vrh mora biti smijenjen
revolucijom, neovisnost turske Armenije
• Propaganda protiv turske vlasti – provokacije, teror
• Najpovoljnije vrijeme za revoluciju kada je Turska u
ratu
• Privatili stajališta rusih revolucionara s kojima su bili u
kontaktu
 Armenska revolucionarna
federacija (Dashnaksutyun)
• Nastala ujedinjenjem različitih armenskih grupacija
• Ljeto 1890.
• Skupština 1892. – cilj: osnovati revolucionarne
skupine (propaganda programa stranke, buđenje
revolucionarnog duha u narodu, naoružavanje
naroda,..)
 Hamidije
• 1890’ – sultan Abdulhamid II dopušta regrutiranje
Kurda u konjičke korpuse poznate kao Hamidije
• Država muslimlanske izbjeglice sa Kavkaza i Balkana
smješta u istočne provincije
• 1893. – Maraş – sukobi između armenskih seljaka i
muslimana
• Među muslimanima se širi glasina da će Armenci
organizirati ustanak – Kurdi upadaju u armensko
selo u Sasunu i ubijaju seljake
• Armenci se osvećuju ubijajući Kurde – vlasti
kažnjavaju njih, a ne Kurde koji su sve započeli
• Armenci odbijaju plaćati poraz sve dok ne budu
zaštićeni
• Upravitelj Bitlisa objavljuje armensku pobunu,
dopušta Kurdima da pljačkaju
• 1894.-96.- brojni masakri nad Armencima, vlada
ništa ne poduzima
• Europski pritisak natjerao je osmansku vojsku da
intervenira
 Mladoturci
• Većina Armenaca s veseljem pozdravlja revoluciju
1908.
• Stranke Hunchak i Dashnaksutyun (do 1913.)
surađuju s Mladoturcima
• 1909. – Istanbul 13. travnja, vojna pobuna
usmjerena protiv Odbora za jedinstvo i napredak –
masakr Armenaca u provinciji Adani (najbogatiji u
provinciji, podržavali puč protiv sultanaI – pobijeno
15000-30000 ljudi
• Balkanski ratovi – mladoturska ideologija postaje
tursko-nacionalistički orijentirana – vodstvo se boji
kršćanskih manjina i njihovih želja za odcjepljenjem
• 1913. – turkifikacija – počinju turkificirati imena
mjesta
• npr. 5.1.1916. Enver paša naređuje potpunu
tukrifikaciju svih provincija, pokrajina, područja, sela
planina i rijeka koje nose armensko, grčko ili
bugarsko ime – Kızılkilise (Crvena crkva)→Nazımiye
(političar)
 Prvi svjetski rat
• Osmanlije pokušavaju vratiti Kars – Rusi ulaze u
istočnu Anadoliju 1915., osmanska vlast uvjerena da
su im pomogli Armenci
• Oružani otpor Armenaca prema regrutiranju u regiji
kojom su 20 godina ranije harali Hamidije – Armenci
su se bojali da će biti odvedeni i poubijani
 Masakr nad Armencima
• Masovna deportacija i ubijanje Armenaca u OC-u
1915. – Armenci: GENOCID
• 500.000 – 1.500.000 mrtvih
• Izvještaji stranih dužnosnika koji su u to vrijeme
boravili u Osmanskom Carstvu
• Proces počeo sa deportacijom muškaraca
sposobnih za borbu, koji su kasnije bili ubijeni – strah
od ubijanja, oružani otpor u Zeytunu i Vanu – izlika
osmanskoj vladi da naredi deportaciju armenskog
stanovništva koje je živjelo uz bojište
• ALI, kasnije se ta naredba proširuje na cijelo
armensko stanovništvo istočnih provincija, što je
uključiivalo i mjesta koja su bila stotinama
kilometara od fronta – mnoge dovodi do zaključka
da su osmanske vlasti planirale etničko čišćenje
• Progon Armenaca često praćen silovanjem,
pljačkom i ubojstvima
• Puno protjeranih je umrlo od gladi i bolesti na putu
prema zatočeničkim kampovima u Siriji, a tisuće su
umrle u Siriji
• Preživjeli i njihovi potomci smatraju da je to bio
genocid
• Turska vlada – nije bilo nikakvog plana o istrebljenju
armenskog naroda
o Nije naređena deportacija Armenaca iz gradova zapadne Anadolije
(Izmir, Bursa, Istanbul)
o U tim godinama pobijeno mnoštvo muslimana u istočnoj Anadoliji – smrti
Armenaca, bar jednim dijelom, uzrokovane građanskim konfliktima te
glađu i bolešću povezanih s ratom , što je ubilo i mnoge muslimane
• Armenci potpuno nestali sa područja na kojem su
živjeli više od 2000 goidna
• Masakr je ostavio velik utisak na preživjele – sjećanje
na ovaj događaj jedan je od glavnih aspekata
armenskog nacionalnog identiteta
• Armenija: 24. travnja – dan sjećanja na žrtve
genocida
Memorijalni kompleks u Erevanu posvećen žrtvama
genocida
Unutrašnjost
kompleksa
 Literatura
• Ágoston, Masters. Encyclopedia of the Ottoman Empire.
New York: Facts On File, 2009.
• Stanford J. Shaw i Ezel Kural Shaw, History of the
Ottoman Empire and modern Turkey. Vol. 2, Reform,
revolution, and Republic ; The rise of modern Turkey,
1808-1975. New York: Cambridge University Press, 2005.
• Kamuran Gürün. The Armenian File: the myth of
innocence exposed. London; Nicosia; Istanbul: K. Rustem
& Bro. and Weidenfeld & Nicolson, 1985.
• Roderic H. Davison, “The Armenian Crisis 1912-1914”, The
American Historical Review (Vol. 53, No. 3 (Apr., 1948))