Armensko

pitanje

Ivana Mašić
Povijest Republike Turske
• Armensko pitanje – izraz koji se koristi za političko pitanje
rješavanja statusa Armenaca unutar Osmanskog Carstva
• Armenci u OC-u – do 19.st. Armenski millet
• 18.st. – migriraju iz planinskih sela u gradove, formiraju
manjinu u većini gradova
• 6 vilajeta: Van, Bitlis, Diyarbakır, Erzurum, Mamuret el-Aziz,
Sivas
• Europljani – u OC-u više od 2 milijuna Armenaca
• Osmanski popisi stanovništva – oko 1,125,500
• Armensko nezadovoljstvo – proizlazi uglavnom iz Armenskog
milleta
• Poč. 19.st. – Armenski narodni preporod – osnivanje kulturnih
centara, proučavanje klasičnog armenskog, stvaranje
književnog jezika,..
• Odcjepljenje Bugarske i Srbije - nada da se i Armenija može
odcijepiti – ALI, u OC-u nije bilo ni jednog većeg područja na
kojem su Armenci činili većinu
• Rusko-turski rat – neki Armenci pomažu Rusima
• San Stefano – armenski patrijarh Nerses traži od Rusa da
pomognu Armencima steći neovisnost → nepovjerenje
• Berlinski kongres – dublje definirani uvjeti postavljeni
Sanstefanskim mirom, zapadne sile zabrinute za Armence u 6
vilajeta – Porta obećava da će predstaviti reforme u tim
područjima i potvrditi potpunu građansku i vjersku slobodu u
Carstvu
• Berlinski kongres – armenski patrijarh u razgovoru sa
britanskim konzulom: „Ako je potreban ustanak da bi se
privukla pozornost europskih sila, to neće biti teško realizirati”
• Armenska narodna skupština – patrijarh potiče učitelje,
radikale i mladež da idu u istočne provincije (6 vilajeta)
 Armenske političke
stranke
• Nakon što europske sile ne obraćaju pozornost na armenske
zahtjeve za autonomijom, Armenci se počinju koristiti
nasiljem
• Revolucionarna društva – Istanbul, Trabzon, Erzurum, Van –
bogati Armenci u Ruskom Carstvu i u Europi
• Prva revoluiconarna stranka – Armenska stranka
• Hunchak i Dashnaksutyun
 Revolucionarna stranka
Hunchak
• Ženeva, 1887.
• Ime – 1890., prema novinama koje su objavljivali
• Kreiranje neovisne socijalističke republike u osmanskoj
Armeniji, državni vrh mora biti smijenjen revolucijom,
neovisnost turske Armenije
• Propaganda protiv turske vlasti – provokacije, teror
• Najpovoljnije vrijeme za revoluciju kada je Turska u ratu
• Privatili stajališta rusih revolucionara s kojima su bili u
kontaktu
 Armenska revolucionarna
federacija (Dashnaksutyun)
• Nastala ujedinjenjem različitih armenskih grupacija
• Ljeto 1890.
• Skupština 1892. – cilj: osnovati revolucionarne skupine
(propaganda programa stranke, buđenje revolucionarnog duha
u narodu, naoružavanje naroda,..)
 Hamidije
• 1890’ – sultan Abdulhamid II dopušta regrutiranje Kurda u
konjičke korpuse poznate kao Hamidije
• Država muslimlanske izbjeglice sa Kavkaza i Balkana smješta
u istočne provincije
• 1893. – Maraş – sukobi između armenskih seljaka i muslimana
• Među muslimanima se širi glasina da će Armenci organizirati
ustanak – Kurdi upadaju u armensko selo u Sasunu i ubijaju
seljake
• Armenci se osvećuju ubijajući Kurde – vlasti kažnjavaju njih,
a ne Kurde koji su sve započeli
• Armenci odbijaju plaćati poraz sve dok ne budu zaštićeni
• Upravitelj Bitlisa objavljuje armensku pobunu, dopušta
Kurdima da pljačkaju
• 1894.-96.- brojni masakri nad Armencima, vlada ništa ne
poduzima
• Europski pritisak natjerao je osmansku vojsku da intervenira
 Mladoturci
• Većina Armenaca s veseljem pozdravlja revoluciju 1908.
• Stranke Hunchak i Dashnaksutyun (do 1913.) surađuju s
Mladoturcima
• 1909. – Istanbul 13. travnja, vojna pobuna usmjerena protiv
Odbora za jedinstvo i napredak – masakr Armenaca u
provinciji Adani (najbogatiji u provinciji, podržavali puč
protiv sultanaI – pobijeno 15000-30000 ljudi
• Balkanski ratovi – mladoturska ideologija postaje tursko-
nacionalistički orijentirana – vodstvo se boji kršćanskih
manjina i njihovih želja za odcjepljenjem
• 1913. – turkifikacija – počinju turkificirati imena mjesta
• npr. 5.1.1916. Enver paša naređuje potpunu tukrifikaciju svih
provincija, pokrajina, područja, sela planina i rijeka koje nose
armensko, grčko ili bugarsko ime – Kızılkilise (Crvena
crkva)→Nazımiye (političar)
 Prvi svjetski rat
• Osmanlije pokušavaju vratiti Kars – Rusi ulaze u istočnu
Anadoliju 1915., osmanska vlast uvjerena da su im pomogli
Armenci
• Oružani otpor Armenaca prema regrutiranju u regiji kojom su
20 godina ranije harali Hamidije – Armenci su se bojali da će
biti odvedeni i poubijani
 Masakr nad Armencima
• Masovna deportacija i ubijanje Armenaca u OC-u 1915. –
Armenci: GENOCID
• 500.000 – 1.500.000 mrtvih
• Izvještaji stranih dužnosnika koji su u to vrijeme boravili u
Osmanskom Carstvu
• Proces počeo sa deportacijom muškaraca sposobnih za borbu,
koji su kasnije bili ubijeni – strah od ubijanja, oružani otpor u
Zeytunu i Vanu – izlika osmanskoj vladi da naredi deportaciju
armenskog stanovništva koje je živjelo uz bojište
• ALI, kasnije se ta naredba proširuje na cijelo armensko
stanovništvo istočnih provincija, što je uključiivalo i mjesta
koja su bila stotinama kilometara od fronta – mnoge dovodi do
zaključka da su osmanske vlasti planirale etničko čišćenje
• Progon Armenaca često praćen silovanjem, pljačkom i
ubojstvima
• Puno protjeranih je umrlo od gladi i bolesti na putu prema
zatočeničkim kampovima u Siriji, a tisuće su umrle u Siriji
• Preživjeli i njihovi potomci smatraju da je to bio genocid
• Turska vlada – nije bilo nikakvog plana o istrebljenju
armenskog naroda
o Nije naređena deportacija Armenaca iz gradova zapadne Anadolije (Izmir, Bursa,
Istanbul)
o U tim godinama pobijeno mnoštvo muslimana u istočnoj Anadoliji – smrti Armenaca, bar
jednim dijelom, uzrokovane građanskim konfliktima te glađu i bolešću povezanih s ratom
, što je ubilo i mnoge muslimane
• Armenci potpuno nestali sa područja na kojem su živjeli više
od 2000 goidna
• Masakr je ostavio velik utisak na preživjele – sjećanje na ovaj
događaj jedan je od glavnih aspekata armenskog nacionalnog
identiteta
• Armenija: 24. travnja – dan sjećanja na žrtve genocida
Memorijalni kompleks u Erevanu posvećen žrtvama genocida
Unutrašnjost
kompleksa
 Literatura
• Ágoston, Masters. Encyclopedia of the Ottoman Empire. New
York: Facts On File, 2009.
• Stanford J. Shaw i Ezel Kural Shaw, History of the Ottoman
Empire and modern Turkey. Vol. 2, Reform, revolution, and
Republic ; The rise of modern Turkey, 1808-1975. New York:
Cambridge University Press, 2005.
• Kamuran Gürün. The Armenian File: the myth of innocence
exposed. London; Nicosia; Istanbul: K. Rustem & Bro. and
Weidenfeld & Nicolson, 1985.
• Roderic H. Davison, “The Armenian Crisis 1912-1914”, The
American Historical Review (Vol. 53, No. 3 (Apr., 1948))