Metodika nastave matematike I

-predavanje prvo-

Franka Miriam Brückler

Odjel za Matematiku, Sveučilište u Osijeku
ak.god.2005/06
 Školovanje
• ciljevi moderne škole: učiti učiti, znati
primijeniti naučeno, učiti za život, učiti se
suživotu (timskom radu), osposobljavanje za
rješavanje problema
• metode: učenje orijentirano akcijama, radu s
pripremljenim materijalom, rješavanju
problema, samostalno, istaživačko i
pronalazačko učenje, projektno učenje, timski i
partnerski rad, dokumentacija i prezentacija
rezultata
• nemojte biti kukavice – držati nastavu kao da
niste zainteresirani za ono što pričate, nego samo
ispišete materijal i gledate da se posla riješite (a
to se vidi i u držanju i načinu govora!) je oblik
kukavičluka, nažalost vrlo čest u nastavi
matematike!!!
• podučavanje može biti i zabavno i može se u
njemu postići zadovoljstvo uspjeha, a da bi bilo
takvo ne zahtijeva puno više truda i vremena, no
zahtijeva pravilan stav i svijesnost o mogućim
preprekama
• nastavnik koji voli ono što predaje prenosti
entuzijazam na učenike
 Što je matematika?
• sredstvo za pojednostavljenje prirodnih znanosti
• jezik za zapisivanje rezultata prirdonih zanosti
• prirodna znanost
• naporan i kompliciran školski predmet (induktivno )
• vrsta filozofije ili pogleda na svijet
• “ono čime se bavi matematičar”
• sredstvo za razvijanje apstraktnog mišljenja
• igra brojevima, geometrija
• znanost koja daje pravila i zakone pomoću kojih
baratamo brojevima i prostorom
• matematika je deduktivna znanost
 Metodika nastave matematike
• način poučavanja
• sistematičnost u poučavanju
• približavanje matematike nematematičarima
• zapravo, proučava se kako steći vještinu u svemu
navedenom
• interakcija je dvosmjerna: učitelj   učenici
• u drugim jezicima: science of mathematics education,
Didaktik der Mathematik
• cilj nastave matematike je usvajanje temeljnih
matematičkih znanja te razvijanje vještina njihove
primjene u svakodnevici/poslu; nadalje: razvijanje
sposobnosti rješavanja problema i logičkog mišljenja
 koncepti, pojmovi i svojstva; računanje i
konstruiranje; modeliranje
realni problem

MODELIRANJE

matematički problem

rj. realnog problema

INTERPRETACIJA

rj. mat. problema

 Principi nastavne matematike
• primjerenost • trajnost znanja,
• znanstvenost vještina i navika
• interes, svjesnost i • individualizacija
aktivnost • ekonomičnost i
• sustavnost i racionalizacija
potpunost • historičnost i
• zornost i apstraktnost suvremenost
• problemnost
 Priprema nastavnika i uvažavanje
učenika
• nepripremljenost  gubljenje u primjeru ili sl.  gubitak
pažnje od strane slušatelja
• nije moguće uvijek izbjeći greške, no one moraju biti
iznimka i ne pojavljivati se zbog nepotpunog vladanja
gradivom
• ovisno o iskustvu, potrebno je različito vrijeme za primje-
renu pripremu
• glavno je osigurati se da se zna teoreme i definicije (u pra-
vilnom redoslijedu) i da se razumiju primjeri, dokazi i
računi
• što se neugodnije osjećate pred publikom, to više morate
biti pripremljeni (uključivši i podsjetnik od ca. 1 stranice)
• krivo: “neću se pripremati tako da učenici vide kako
matematičari rade” – to je jednostavno lijenost!
• pripremljenost je oblik uvažavanjae učenika
• pripremljen  spreman odgovoriti na pitanja
• no, potrebno je biti spreman i na prilagodbe u toku sata
ovisno o reakcijama učenika
• na pitanja (čak i na glupa!) treba reagirati s poštovanjem;
ako zahtijevaju dug odgovor, dajte kratki i potaknite
učenika da Vas to pita izvan sata
• po mogućnosti reagirati pohvalno (npr. “to je bitna
ideja”), a nikad uvredljivo
• uvažavanje se vidi i navođenjem pravila – kojih ćete se i
pridržavati (npr. o ocjenama, zadaćama, ... )
• potičite aktivnost i komunikaciju (izbjegavanje
jednosmjernosti)
• početak je osobito bitan
• pripremljenost štiti i kod neugodnih/teških pitanja
• pripremljen nastavnik može se koncentrirati na samu
djelatnost podučavanja
• ipak: ne pretjerati i izgubiti svaka spontanost
• cilj priprema je osigurati se od zbrke usred predavanja, a
ne spriječiti razmišljanje o onom što se predaje
• priprema daje dovoljnu sigurnost da se može odgovoriti
na usputna pitanja, da se naprave određene prilagodbe
tokom predavanja i da se podnesu određene digresije (a
da predavač bude ipak u stanju vratiti se osnovnoj temi)
• preporučljivo je nakon svakog sata razmisliti sam o
svom predavanju – što je bilo dobro, a što ne?
 Jasnoća
• čak i najbriljantniji matematičar koji mrmlja sebi u bradu
ili u ploču nije jasan; čak i ako Vam je glas najjasniji, a ru-
kopis nečitak, nemate jasno predavanje; organizacija ploče
i organizacija predavanja također su elementi jasnoće
• matematika je većini djece teška – nemojte ju činiti težom
nepotrebnim barijerama; izbjegavajte monotoniju (sve
djeluje jednako (ne)bitno)
• u jasnoću spada i: ako uočite da su učenici “zaspali” i
samo prepisuju, stanite, naglasite svoju tvrdnju, jasno ju
napišite i istaknite njenu važnost te ju ponovite i pitajte
ima li pitanja
• dobro je naglasiti što će se često koristiti (te je stoga važno
da odmah na to obrate pažnju)
• naglasite što se traži na testu (ono što je očito bitno
matematičaru, ne mora izgledati takvo drugima)
 Aktivnost učenika
• aktivirati znači potaknuti učenika i omogućiti mu da
kroz neku djelatnost steknee nova znanja
• da bi osoba nešto _naučila_ mora biti aktivno uključena
u proces učenja (uključiti mozak, razgovarati, crtati, ...)
• također, prihvaćanje podučavanja povećava se ako se
učenik uključi u nastavu
• npr. traženje dobrovoljaca za rješavanje zadatka na ploči
– sprečava monotonost, omogućuje uvid u probleme
učenika, pojačava osjećaj sudioništva
• mogu se tražiti i vlastite vizualizacije ili dr.
• najjednostavnije: zajednički zadatak tokom nastave
• rezultati samostalnih aktivnosti učenika se moraju moći
provjeriti (ili ih oni moraju moći sami provjeriti)
 Jezik
• matematika bez jezika gubi smisao  važno je znati ko-
municirati matematiku
• stručni mat. jezik: stručni izrazi (neki istog, neki drugog
značenja nego u svakodnevici, a neki ne postoje u njoj);
učenici moraju naučiti objasniti različite upotrebe iste
riječi
• specijalna gramatika, sintaksa i semantika (npr. “ako je ...
tada je ...”); oznake zamjenjuju izraze, objekte i odnose i
tako matematičke informacije čine kompaktnijim; uobiča-
jeno je da se nove definicije daju na osnovi već danih
• ciljevi mat. jezika: preciznost, jednoznačnost, razumljivost
argumenata, efikasna komunikacija, strukturiranje mat.
znanja
• važna je i korektna upotreba službenog jezika (pravilan
hrvatski)
• u nastavi ne vrijedi: stil “uvod-definicija-primjer-teorem”
daje najbolje rezultate (nije isto nastava matematike i go-
tov matematički “proizvod”)
• misli se oblikuju jezikom  treba razmisliti o mat. jeziku
da bi se moglo prikazati i podučiti mat. razmišljanje
• učenik mora sam rekonstruirati nove riječi ako ih želi
usvojiti (primjer: “racionalno”)
• treba razraditi sličnosti i razlike sa svakodnevnom upotre-
bom, a nove riječi “napuniti” značenjem
• kad se uvode novi simboli i izrazi, to ne smije biti nepo-
trebno preciziranje već korištenih riječi; nema smisla
uvoditi oznake koje se neće kasnije koristiti; cilj treba biti
pojednostavljenje komunikacije
• usmena komunikacija omogućuje revizije i razjašnjavanja
i jasnija je jer koristi jezik svakodnevice, pismena je
preciznija
 Frontalna vs. individualizirana
nastava • npr. svatko sam
• nastavnik se obraća cijeloj grupi rješava zadatak, a
istovremeno istim sadržajem nastavnik obilazi,
pomaže, kontroli-
• vrlo česta ra, usmjerava...
• pogodna za uvođenje novih • uočeni bolji đaci
pojmova, zadavanje zadataka ... mogu preskočiti
• nastavnik je u središtu  lakše zadatke, a
•  ekonomičnije, ravnopravnost, slabijima se osta-
znanstvenost, kontrola ve prije svega
•  učenje više receptivno nego lakši zadaci
aktivno, zanemaruje se • no, to nije samo
individualnost, odgovornost ima metoda za
samo nastavnik zadatke
 Metoda dijaloga
• spada u frontalnu nastavu, no ovdje je nastavnik više
moderator: razmjenom pitanje – odgovor, postepeno se
razvija tema, dokaz ...
• nastavnik mora biti dobro pripremljen, uključivši predvi-
đanje pitanja i odgovora; nije pogodno za sve teme
• pitanja ne smiju biti sugestivna, preduga, ili pak odgovoriva
s da/ne
• dijalog s cijelim razredom (to treba biti i vremenski i
sadržajno ograničeno – ne previše informacija ovim putem!)
ili s pojedinim učenicima (da bi svi sudjelovali treba se
koristiti i individualni rad)
• dijalog među učenicima: u pravilu u grupnom radu
• važno: sažeti rezultat – koji mora biti takav da se koristi u
daljoj nastavi (posebno bitno ako su ga suoblikovali đaci!)
 Metoda predavanja
• aktivna uloga nastavnika i prijenos velike količine
informacija, no treba i aktivnost slušaća (ne samo
zapisivanje onog što nastavnik izgovori)
• predavanje treba buditi interes i aktivirati njihovo
mišljenje: postavljanje pitanja zašto? na osnovu čega?
kako to učiniti? otkud početi? postoji li drugi način?
(obično će nastavnik sam odgovoriti)
• pogodno za sve razine školovanja, ali rijetko čitav sat
• dobro za povijesne teme, tumačenja prije samostalnog
rada, poopćavanja, ukazivanje na povijest ili praktičnu
važnost, opis rada s tablicama ili računalom, izvode i
dokaze, složeno gradivo ili ono što je važno iz aspekta
cjelovitosti
•  precizan plan izvođenja, težište na glavnim pitanjima,
jasan zapis na ploči, racionalnost i preciznost, priprema
za dalje školovanje
•  manja efikasnost, pasivnost učenika, manjak
povratne informacije, slabljenje koncentracije
• radi se o _komunikaciji_ sa slušaćima važan je
nastup, kontakt očima, jasnoća i entuzijazam, spremnost
na pauzu i reakciju
• u matematici su grupne rasprave manje uobičajene nego
u drugim predmetima – ali mogu biti korisne!!! npr.
prije definicije kružnice, može se tražiti prijedloge
razreda kako bi ju definirali i raspravljati o prijedlozima
• dobro je potaknuti dobrovoljce za rješavanje na ploči,
odnosno prekinuti unos novih informacija zadatkom
kojeg svi trebaju rješavati
 Individualizacija
• različiti učenici imaju individualne osobine, sklonosti i
sposobnosti (mišljenje, pamćenje, sluh, volja, vid, ...)
• u većim razredima nije moguće uzeti u obzir sve
individualne razlike, nego se nastavnik orijentira na
“prosječnog” učenika
• ipak, i u postojećoj nastavi moguće je postići individua-
lizaciju (npr. dopunska nastava za slabije, dodatna ili fa-
kultativna za bolje, izborna nastava, mat. i informatičke
grupe, problemska, programirana i mentorska nastava)
• boljim učenicima: dodatni zadaci; slabijim: dopunski;
može se učeniku dati i da sam napravi modele, plakate,
seminare, ...
• domaće zadaće ne moraju biti iste za svih, odnosno
mogu se dati zadaci raznih težina
 Grupni rad
• osoba uči tokom interakcije s drugima
• oblik suradnje grupe (razreda ili dijelova razreda): za
domaće zadaće; naravno, ne misli se: jedna osoba riješi
zadaću jedan tjedan, drugi prepišu, pa idući tjedan netko
drugi  - misli se na inteligentnu razmjenu ideja
međusobno ravnopravnih osoba
• na Dalekom Istoku grupni rad je uobičajen: prvo se radi
individualno, onda se međusobno usporede rezultati
• treba poticati suradnju tipa: “ja znam napraviti ovo, ali
ne i ono – što ti znaš?”
• klasični grupni rad: grupiramo razred na grupe 4-6
učenika (što stalnijeg sastava) s po jednim učenikom kao
vođom grupe (vođe se mijenjaju); grupe rade približno
istim tempom, jedan član izvijesti o radu, nastavnik
objedinjuje rad svih grupa i daje ocjenu
• zadaci grupa mogu biti isti ili različiti, grupe mogu biti
miješane ili po sposobnostima; važno: individualni rad se
objedinjuje u grupi tj. svi moraju raditi; podrazumijeva se
žamor; osobito pogodno u osnovnoj školi i za informatiku
• kontrola: nastavnik tokom sata, a mogu i grupe
međusobno; izvješća; kontrola individualnog rada: unutar
same grupe; ocjena: ukupnog sata, rješenja određenog
problema, rada grupe ili testa na osnovi proučene teme
• primjer: što može biti presjek dva trokuta; trokuta i
četvrekuta; dva četverokuta? (3 ili 6 grupa, u drugom sl.
po dvije grupe isto pitanje, nakon 5’ voditelji prozvanih
grupa na ploči zapišu rješenja, ostale uspoređuju svoja, svi
zapisuju ... ukupno 20’)
• ukoliko se takve zadaće ocjenjuju, bitno je utvrditi kako
raspodijeliti ocjene/zasluge
• homogene grupe: po sposobnostima (obično: slabiji -
srednji - loši) – fiktivno (a nekad i stvarno na razini
škole)
• cilj: oni iz slabijih grupa u bolje
•  svi aktivni, razvoj interesa, zadržavanje pažnje, veća
efikasnost nastave, praćenje napredovanja
•  uočavanje podjele  osjećaj inferiornosti slabije grupe,
nemogućnost komunikacije s većim brojem učenika
• treba dobro poznavati sposobnosti svih učenika – npr. za
2. razred SŠ o formuli za rješenje kvadratne jednadžbe
(slučaj c=0; slučaj b=0; opći oblik – svi prvo konkretno,
onda opće; na kraju svi ubježbavaju formulu)
 Projektna nastava
• kombinira osnovno stručno znanje s eksperimentima
• osobito pogodna za povezivanje s drugim predmetima
• neposredniji kontakt učitelj – učenik (skupa sjede i
razmišljaju o problemu)  razvitak povjerenja
• dobri učenici počinju shvaćati da se učenje matematike
ne sastoji samo u učenju definicija i tehnika
• slabi učenici mogu otkriti razumljive primjene (upravo
slabi učenici u pravilu ne vide da matematika ima
primjene u stvarnom životu)
• rezultat projekta se izlaže u školi – škola postaje životni
prostor (treba naći materijale, dogovoriti mjesto, ...)
• postiže se cjelovito učenje s jakim samostalnim
elementom, veza sa životnom praksom i društvom,
komunikacija, interdisciplinarni rad
• počinje se s motivacijom, zatim ide koncept, pa akcija, pa
dokumentacija i na kraju refleksija s evaluacijom
• vrijeme za jedan projekt: ca. 9-12 školskih sati, no mogući
su i manji projekti, ili pak organizacija dana/tjedna za
projekte u školi
• važan je grupni rad
• odabir teme: široka, ali ne preširoka tema koja se smisleno
može podijeliti na potprobleme; mora biti jasna veza i
važnost za prethodnu i buduću nastavu
• podjela u grupe koje su u stanju surađivati i koje imaju
dovoljno znanja za svoj potproblem
• materijal mora biti dostupan; treba odlučiti je li traženje
materijala dio projekta
• vremenski plan mora biti prikladan i poznat učenicima
• moraju biti na raspolaganju odgovarajući mediji i
materijali za dokumentaciju
 Problemska nastava
• učenici dobro uče tek kad uz znanje trebaju i kretivnost,
bistrinu, dovitljivost
• postavlja se problemska situacija u kojoj je nepoznata
neka komponenta, a učenici ju trebaju razriješiti
• komponente problemske situacije: elementi, objekti,
svojstva, odnosi, veze, faze ...
• prvo probuditi interes (jasnim postavljanjem problema,
stvaranjem situacije u kojoj učenici sami formuliraju
problem ili stvaranje situacije s više-manje jasnim
problemom čija analiza dobodi učenika do novog
problema kojeg treba riješiti, bilo predviđenog ili
nepredviđenog)
• prvi način najlakši, zadnji najkreativniji
• učenik treba ne samo riješiti problem, nego ga i poopćiti ili
usporediti s drugom situacijom (uočiti još neki problem
koji je korisno riješiti)
• uključena je kreativnost učenika, potiče se otkrivanje mat.
istina i obrazloživanje postavki, nastavnik manje poučava,
a više savjetuje pri izborima i usmjerava pažnju na bitne
činjenice (dakle treba dobro poznavati područje)
• ovaj je oblik teži i za učenike, moguć tek kad su savladali
tehnike umnog rada
•  veća motiviranost, mogućnost suradnje, istraživački
pristup, razvoj kritičkog mišljenja, bolje shvaćanje biti i
zakonitosti, trajnost i veća primjenjivost stečenog znanja
•  puno vremena, nemoguć redovno, treba pažljiv odabir i
pripremu
• shema rada:
• stvori se nastavna problemska situacija 
• postavlja se i jasno formulira pripadni problem 
proučavaju se mogućnosti pojednostavljenja te različiti
karakteristični uvjeti 
• rješavanje (cjelina/detalji, bitno/nebitno, teškoće
rješavanja, potproblemi, putevi rješavanja, izbor teorije,
plan rješavanja, provjera koraka) 
• razmatranje dobivenog rješenja i iskazivanje novog znanja

• traženje ekonomičnijih ili ljepših rješenja 
• proučavanje mogućih poopćenja 
• zaključci, dijalog, mogućnosti primjene stečenog znanja
 Rad s tekstom
• misli se: samostalni rad učenika s udžbenikom
• osnovno: čitanje s razumijevanjem i sposobnost
reproduciranja, viši stupanj: znati na temelju dobivene
informacije doći do novih znanja koja nisu neposredno
napisana
• nastavnik mora objasniti kako koristiti tekst
• različito vrijeme rada, od par min. za zadatak naviše
•  razvijanje navika korištenja literature, samostalan rad i
priprema za samostalnost u životu, njegovanje navike duže
koncentracije, kritičnost, samoobrazovanje, ustrajnost, uči
se učiti te čitati s razumijevanja, njeguje se pismenost
•  teža mjesta učenici ne mogu sami savladati, opasnost
samoobmane, popuštanje koncentracije, površnost,
bezličnost (fali živa riječ nastavnika), slaba kontrola
naučenog, nema povratnih informacija ni u kojem smjeru
• dobri savjeti za učenike (dati na konkretnom primjeru!!!):
1. imati pri ruci  i ;
2. pročitati sve i onda izdvojiti dijelove samostalnog
značenja (npr. tm, def., zad. ...);
3. pažljivo proučiti svaki od tih dijelova uz skice (vlastite
ako ih nema u knjizi);
4. pri prvom čitanju cjeline nastojati shvatiti samo osnovnu
misao;
5. proučiti detalje (uvjeti, zaključak, značenje tm za cjelinu);
6. u drugom čitanju posvetiti pažnju detaljima dokaza i
činjenicama na temelju kojih se izvode zaključci;
7. pri proučavanju dokaza ići korak po korak uz
reprodukciju na papiru;
8. nakon shvaćanja 1-2 puta usmeno ili pismeno
reproducirati gradivo;
9. obratiti pažnju na ono što je najbitnije zapamtiti i to čitati
nekoliko puta da se zna reproducirati; korisno: sastaviti
kratki plan proučenog;
10. pažljivo proučiti ilustrirane primjene;
11. nakon usvajanja teorije rješavati odgovarajuće zadatke
(ne obratno!!!);
12. razmisliti o mogućnostima drugačijih dokaza;
13. poopćavanje;
14. ako nije sve jasno, uočiti što nije jasno i obratiti se
nastavniku a pomoć
 Programirana nastava

• dvadesetih godina 20.st. (SSSR, SAD)

• puno informacija u što kraćem vremenu
• bit: podjela gradiva na male dijelove (kvante) potrebne
pri izučavanju određenih pojmova i tvrdnji
• kvant se sastoji od informacije (teorija plus primjer-dva),
za nju vezanih primjera, prostora za unošenje rješenja i
povratne informacije o rješenju zadatka
• pretpostavlja se određena samostalnost učenika i očekuje
neprekidni aktivni odziv
• da bi se mogao savladati idući kvant potrebna je
informacija o prethodno savladanom gradivu
• provođenje: ponavljanje i provjera znanja (metoda dijaloga)
 svaki učenik dobiva materijal s uputama, za samostalnu
obradu, skupa s pitanjima, a nastavnik objašnjava što će se
raditi  rad prema programiranom materijalu: ca. 20-30
min. (učenici rade samostalno, ali pod nadzorom
nastavnika)  idući sat provjera usvojenosti gradiva
• dužnosti nastavnika: objasniti kako raditi, navikavati na
pravilan odnos prema radu (samostalno učenje, a tek onda
provjera vlastitih odgovora) i pravilno čitanje listića s
kvantima
•  učeniki je aktivan, samostalno usvaja i uvježbava novu
informaciju vlastitim tempom, postoji povratna informacija
(stečeno znanje se odmah provjerava), učenik može na miru
razmisliti o pitanjima, nema previše novih informacija
odjednom, moguće je individualizirati nastavu, učenik je u
direktnoj vezi s gradivom, razvoj samokontrole zahvaljujući
povratnoj informaciji
•  jednostranost u mišljenju, smanjena odgojna
komponenta, moguće popuštanje koncentracije dovodi do
površnosti (prelaska na novi kvant prije potpunog
savladavanja novog), manja uloga nastavnika, naknadna
povratna informacija, velika važnost kvalitete
programiranog materijalna, zahtjevna priprema nastavnika
• linearni model: kvanti su jedan za drugim u potpuno
određenom redoslijedu: dobro za usvajanje pojmova i
tvrdnji
• razgranati model: moguće preskakanja kvanata kad se vidi
da je učenik nešto odmah usvojio ili pak vraćanje unatrag,
dobro za uspoređivanje različitih mišljenja
• drugi oblici nastave
• heuristička metoda (kombinira predavanja sa
samostalnim radom – učenici sami otkrivaju činjenice,
nema gotovog oblika koji se prezentira niti učenja
napamet, nastavnik pitanjima vodi učenike do rješenja
postavljenog problema, teži se razumijevanju; npr.
Pitagorin tm: u mreži par kvadrata – površina
prebrajanjem, u mreži onda pravokutni kvadrati s
ucrtanim kvadratima nad stranicama – tablica s
površinama, učenici trebaju uočiti vezu, za dokaz
nastavnik navodi na konstrukciju kvadrata stranice a+b,
rasprava o obratu, analogoni i poopćenja)
• demonstracija i eksprerimentalna nastava
• rad u paru
• mentorski rad
• rad s drugim medijima