RAZVOJ RURALNIH PODRUČJA

Dr.sci. Đozić Abdel, vanr.prof.

Tuzla, 2020. godina

 12. Razumijevanje i unapređenje uloge poljoprivrede,
prioriteti i/ili izazovi za uspješan ruralni razvoj

Poljoprivredni prinosi bi se mogli značajno povećati kako bi se zadovoljio veći dio potreba zemlje za
hranom i povećao izvoz, ali pravi izazov leži u strukturi poljoprivrednih gazdinstava. U BiH postoji oko
640.000 ruralnih domaćinstava, od kojih se veliki dio njih u nekoj mjeri bavi poljoprivredom; mnogo
manji broj domaćinstava smatra poljoprivredu svojom glavnom djelatnošću i izvorom prihoda.

Stočarstvo je u Bosni i Hercegovini vrlo značajno s obzirom na to da 43 posto svih domaćinstava

obuhvaćenih Anketom ruralnih domaćinstava drži neku vrstu životinja. Nedavno provedena studija
sektora stočarstva u BiH, finansirana od EU, dosta je detaljno ispitivala ovo područje i ovdje se
navode njeni najvažniji zaključci kako bi dali potpuniju sliku funkcioniranja ovog sektora. EU studija
procjenjuje da više od 300.000 domaćinstava drži životinje (47 posto ruralnih domaćinstava, što je
približno rezultatu od 43 posto iz RHS-a). Prema tome, skoro polovina ruralnih domaćinstava drži
neku vrstu životinja, čak i ako se radi o samo nekoliko kokoši. Ove farme mogu se podijeliti u tri
grupe:

–– Sektor domaćinstva, koji proizvodi uglavnom za svoje potrebe plus dio za neformalnu prodaju.
Ovakve farme ostvaruju veći dio prihoda iz drugih izvora, a ne iz poljoprivrede, i domaćim
životinjskim proizvodima dopunjavaju i vlastitu ishranu i prihod. (Ovaj sektor ugrubo odgovara malim
i srednjim malim farmama iz RHS-a.)
 12. Razumijevanje i unapređenje uloge poljoprivrede,
prioriteti i/ili izazovi za uspješan ruralni razvoj

–– Komercijalni sektor, koji čine velike farme, proizvodi uglavnom za prodaju registriranim
klaonicama i mljekarama. To su farme s punim radnim vremenom, a poljoprivreda predstavlja
primarni izvor prihoda za većinu ovakvih domaćinstava. (Ovaj sektor ugrubo odgovara velikim
farmama iz RHS-a, a uključuje i najveće stočarske farme, koje nisu bile dio uzorka za RHS).

–– Sektor malih farmi, koji čine sve farme koje su između dvije navedene grupe, odnosno one koje
proizvode uglavnom za prodaju ali su još daleko ispod veličine koja bi se uobičajeno smatrala
ekonomski opravdanom farmom s punim radnim vremenom u Zapadnoj Evropi. Ova domaćinstva
uglavnom imaju kombinaciju prihoda iz poljoprivrede i iz drugih izvora. Svoje tržište nalaze kako
putem neformalnih kanala, kao što je direktna prodaja na
zelenim pijacama, tako i putem prodaje registriranim klaonicama i mljekarama. (Ovaj sektor ugrubo
odgovara velikim malim gazdinstvima i malim i srednjim farmama iz RHS-a; više od 70 posto
domaćinstava koja ostvaruju prihod od poljoprivrede spada u ovaj sektor.)
Kad je riječ o broju farmi, sektor domaćinstva predstavlja najveću većinu proizvođača goveda (63
posto), svinja (79 posto) i peradi (89 posto). Samo kad se radi o ovcama sektor domaćinstava je
potisnut na drugo mjesto (36 posto) od sektora malih farmi, koje daju 63 posto svih ovčarskih
gazdinstava.
 12. Razumijevanje i unapređenje uloge poljoprivrede,
prioriteti i/ili izazovi za uspješan ruralni razvoj

Na sektor komercijalnih farmi otpada vrlo mali broj farmi za svaku vrstu, sa sljedećim
procijenjenim brojevima:
–– Goveda: 400 farmi (0,25 posto)
–– Ovce: 1.000 farmi (1,6 posto)
–– Svinje: 25 farmi (0,02 posto)
–– Perad: 600 farmi (0,3 posto)

Međutim, distribucija životinja na ova tri sektora daje dosta drugačiju sliku jer za tri od
četiri vrste dominira sektor malih farmi, na koji otpada 57 posto goveda, 69 posto ovaca i
52 posto svinja. Sektor peradarstva pokazuje značajno drugačiju distribuciju, sa 70 posto
peradi na komercijalnim farmama (posebno velikim farmama za uzgoj brojlera), nakon
čega slijede domaćinstva sa 20 posto; sektor malih farmi nije značajan kad se radi o
proizvodnji peradi s obzirom na to da na njega otpada samo 10 posto svih jedinki. Od
ostalih vrsta koje su značajne u smislu komercijalnog uzgoja tu su ovce, gdje 24 posto svih
ovaca živi u velikim stadima, a samo šest posto u malim stadima za potrebe domaćinstva.
 12. Razumijevanje i unapređenje uloge poljoprivrede,
prioriteti i/ili izazovi za uspješan ruralni razvoj

Jedan važan aspekt poljoprivrede u BiH nije obuhvaćen Anketom ruralnih domaćinstava, a to je značajna uloga koju
imaju neformalni kanali prodaje – direktna prodaja voća, povrća, mlijeka, mliječnih proizvoda i stoke prijateljima i
susjedima, kao i prodaja mnogih od tih proizvoda na „zelenim pijacama“. U pogledu ishoda, na potrošnju u
domaćinstvima i plasman na neformalnom tržištu otpada oko polovine ukupne stočarske proizvodnje u BiH:

Od ukupnog ruralnog stanovništva, oko:

–– 50 posto domaćinstava ne drži stoku;
–– 35 posto domaćinstava drži manji broj životinja, uglavnom za vlastite potrebe;
–– 15 posto domaćinstava drži stoku kao sporednu aktivnost kojom dopunjava ostale izvore prihoda;
–– < 1 posto domaćinstava su farme za uzgoj životinja s punim radnim vremenom, u obimu kakav je
 12. Razumijevanje i unapređenje uloge poljoprivrede,
prioriteti i/ili izazovi za uspješan ruralni razvoj

Usjevi

Drugi važan poljoprivredni sektor u BiH je uzgoj voća, povrća i grožđa.

Općenito, ovdje se također primjećuje ista distribucija kao i kod stočnih
gazdinstava iako se u ovom slučaju teže složiti o minimalnoj veličini koja se
računa kao „poljoprivredna“. Ako neko ima posao s punim radnim
vremenom, a uzgaja nešto povrća i voća u vrtu, može li se reći da se bavi
poljoprivredom? Anketa ruralnih domaćinstava je ove poljoprivredne
površine nazivala jednostavno „baštama“.

Žitarice i industrijsko bilje su manje značajni u BiH i rijetko se proizvode na

nivou domaćinstava, tako da ovaj sektor čini kombinacija malih farmi i
komercijalnih farmi.
 12. Razumijevanje i unapređenje uloge poljoprivrede,
prioriteti i/ili izazovi za uspješan ruralni razvoj

Doprinos poljoprivrede prihodu ruralnog domaćinstva

Pitanje prihoda detaljno je analizirano u analizi Ankete ruralnih domaćinstava, koja je

pokazala da 90 posto ruralnih domaćinstava ne ostvaruje gotovinski prihod od
poljoprivrede, tri posto ostvaruje manji dio svojih prihoda od poljoprivrede, dok tek 6-7
posto ostvaruje veći dio prihoda od poljoprivrede.

Paradoks BiH je da iako se više od polovine ruralnih domaćinstava bavi nekom vrstom
poljoprivredne
proizvodnje manje od 10 posto njih ostvaruje bilo kakav gotovinski prihod iz tog izvora.
Većina domaćinstava koja se bave poljoprivredom proizvodi za svoje vlastite potrebe, a ne
za prodaju, tako da poljoprivreda često doprinosi izvorima sredstava za život u
ruralnim područjima, ali ne tako često i ruralnom prihodu.
 12. Razumijevanje i unapređenje uloge poljoprivrede,
prioriteti i/ili izazovi za uspješan ruralni razvoj

U pogledu svog doprinosa izvorima života na selu, može se reći da je

poljoprivreda od malog značaja za mnoga ruralna domaćinstva, a da je od
velikog značaja za tek mali broj. Ruralna područja BiH možda su još uvijek
kulturološki agrarna, ali se u ekonomskom smislu oslanjaju na industriju,
usluge i naknade od nadležnih institucija vlasti.

Kako se poljoprivreda razvija i prilagođava realnostima EU tržišta – dijelom

uz pomoć EU finansiranja ruralnog razvoja – ići će u pravcu zamjene
kapitala radom i polako se koncentrirati na manji broj velikih farmi.
Konkretno, zahtjevi EU koji se odnose na sigurnost stočne hrane u sektoru
stočarstva mogli bi dovesti do daljnje polarizacije, gdje će veći proizvođači i
prerađivači izvršiti potrebna ulaganja da zadovolje EU standarde, dok će
mnogi mali proizvođači prestati izlaziti na formalna tržišta i koncentrirati se
na neformalnu prodaju i zadovoljavanje vlastitih potreba.
 12. Razumijevanje i unapređenje uloge poljoprivrede,
prioriteti i/ili izazovi za uspješan ruralni razvoj

Potreba za značajnom promjenom u pristupu ruralnom razvoju. Koncept ruralnog razvoja treba bazirati na
znanju i inovacijama lokalnih zajednica, podržanih od strane javnog sektora, civilnog sektora, akademske
zajednice i povoljnom klimom za razvoj poslovnog sektora. Dosadašnja praksa je pokazala da i najbolje politike
podrške koje dolaze iz okruženja teško daju rezultate na mikronivou, ukoliko ne postoji kvalitetan socijalni kapital
i znanje, koji bi dugoročno implementirao potrebne akcije u seoskim (ruralnim) sredinama.
Kada govorimo o inovaciji, svakako da njih treba shvatiti kao endogene inovacije, okrenute potencijalima i
potrebama ruralnih zajednica. Inovacije svakako ne treba samo vezivati za tehnička rješenja, već i za ona koja su
vezana za društvene procese i promjene ljudskog kapitala. Kao jedan od dobrih primjera inovativnog pristupa u
ruralnom području se može uzeti LEADER pristup, koji se više od 25 godina implementira u zemljama EU. Ovaj
pristup se bazira na razvoju teritorijalnih partnerstava javnog, poslovnog i civilnog sektora u ruralnim područjima,
a koje ima za cilj da na bazi potreba identifikovane teritorije razvije strategiju, koja je za programski period od 7
godina osnov za finansiranje i implementaciju projekata. Ovaj pristup na decentralizovan način omogućuje da
male ruralne zajednice same odlučuju o svojim razvojnim prioritetima i da za to dobiju finansijska sredstva za
realizaciju.

http://www.lokalnirazvoj.org/upload/Book/Document/2018_07/InTER_Newsletter_17.pdf
 12. Razumijevanje i unapređenje uloge poljoprivrede,
prioriteti i/ili izazovi za uspješan ruralni razvoj

Razvoj ruralnih područja bazirati na prostornom planiranju i teritorijalnim potencijalima; U osnovi je neophodno na
bazi raspoloživih podataka uraditi identifikaciju i grupisanje naselja (sela, mali gradovi) prema tipovima naselja i
razvojnim potencijalima. Po razvoju baze naselja, zavisno od grupe kojoj naselje pripada, prilagođavaju se mjere
podrške, tako da se na optimalan način podrži razvoj naselja prema potencijalu, a sa druge strane u naseljima sa
diskutabilnim razvojnim potencijalom treba olakšati nesmetano funkcionisanje i adekvatnu dostupnost potrebnih
servisa.
Unapređenje infrastrukturne opremljenosti i socijalnih usluga; Infrastrukturna opremljenost i raspoložive socijalne
usluge ruralnih područja treba stalno unaprjeđivati kako bi se dostigao potrebni nivo, koji obezbjeđuje dosljedno
poštovanje ustavne odredbe o pravu svakog građanina da ima jednake uslove življenja kao i drugi, bez obzira gdje
živi.
Nedovoljna finansijska sredstva za razvoj infrastrukturesu limitirajući faktor, ali svakako da bolje planiranje i
prioritizacija bazirana na načelima „prioritetnih“ naselja može da na bolji način odgovori potrebnim zahtjevima.
Takođe kada je riječ o ruralnoj infrastrukturi postoji mogućnost planiranja i akreditovanja mjere u okviru IPARD
programa, čime bi se obezbjedila dodatna sredstva za njeno unapređenje.

http://www.lokalnirazvoj.org/upload/Book/Document/2018_07/InTER_Newsletter_17.pdf
 12. Razumijevanje i unapređenje uloge poljoprivrede,
prioriteti i/ili izazovi za uspješan ruralni razvoj

Savremeni izazovi razvoja ruralnih područja, ističu mnogi autori, koji se bave ovom problematikom. U literaturi se, zapravo,
naglašava da je prevazilaženje relativne zaostalosti ruralnih područja, moguće ostvariti proaktivnim delovanjem na
unutrašnje i spoljne izazove. Naime, da bi se ostvarila adekvatna valorizacija teritorijalnog kapitala ruralnih područja, i
povećala njihova atraktivnost, neophodno je utvrditi ključne modele razvoja, i to osmišljenim i ekonomski efikasnim
razvojnim projektima:
• opremiti sela modernom infrastrukturom;
• povećati rentabilnost agrara i drugih djelatnosti na selu;
• podsticati razvoj seoskog turizma, malih i srednjih preduzeća;
• razvijati poljoprivredne biznis centre;
• sprovoditi permanentnu edukaciju seoskog stanovništva;
• ostvarivati bolju saradnju sa međunarodnim organizacijama koje u svom djelokrugu rada imaju ruralni razvoj;
• savremenim marketinškim instrumentima promovisati održivi ruralni razvoj, tradiciju sela i poljoprivrede;
• uključiti ekološke mjere u razvoj ruralnog prostora;
• primjeniti savremena dostignuća nauke i prakse u razvoju sela, uz očuvanje identiteta ruralnog prostora.

http://www.lokalnirazvoj.org/upload/Book/Document/2018_07/InTER_Newsletter_17.pdf
 12. Razumijevanje i unapređenje uloge poljoprivrede,
prioriteti i/ili izazovi za uspješan ruralni razvoj

U narednom periodu treba otkloniti i nedostatke u praćenju i analizi kvalitativnih i kvantitativnih efekata politika koje
su vezane za razvoj sela. Kvalitetno praćenje i evaluacije efekata politike su osnov za bolje planiranje i korigovanja u
narednom planskom periodu. Posebnu pažnju treba posvetiti politikama koje su vezane za podsticanje poboljšanja
demografskih trendova (npr. bolja rejšenja prava na dječiji dodatak i za domaćinstva koja to ne ostvaruju zbog
posjedovanja poljoprivrednog zemljišta). Takođe treba raditi na razvoju i prilagođavanju socijalnih politika
specifičnim potrebama ruralnih područja, stepen siromaštva u ruralnim područjima je izraženiji nego u urbanim
područjima.

Mijenjanje imidža sela; Javnost, a naročito mladi, često imaju iskrivljenu sliku o selu i uslovima življenja i
privređivanja u njima (često je to idilična slika, a često i veoma negativan stav o „zaostalim“ područjima koja ne
pružaju dobre životne uslove), tako da je neophodno kroz javne kampanje na realan način afirmisati njegove
vrijednosti, kao i ukazati na važnost očuvanja i razvoja ruralnih područja za razvoj čitavog društva. Takođe, kroz javne
kampanje treba identifikovati i prezentovati javnosti sve probleme ruralnih područja, kao i neophodnost njihovog
otklanjanja ili bar ublažavanja. U ovom segmentu značajan doprinos mogu dati udruženja građana, lokalne
samouprave i mediji.
http://www.lokalnirazvoj.org/upload/Book/Document/2018_07/InTER_Newsletter_17.pdf
 12. Razumijevanje i unapređenje uloge poljoprivrede,
prioriteti i/ili izazovi za uspješan ruralni razvoj

Takođe je neophodno što prije uspostaviti mehanizme podrške proizvođačkim grupama, po modelu koji podržava
EU, jer je upravo i cilj podrške osnaživanje malih proizvođača u sektorima povrća, voća i mlijeka. Postoji mogućnost
da se u akredituje mjera podrške proizvođačkim grupama u okviru IPARD programa.

Na kraju može se zaključiti da je pitanje ruralnog razvoja kompleksno pitanje, koje svakako treba rješavati kroz
politike ruralnog razvoja, ali da je ključ i u međusektorskoj saradnji i razvoju socijalnog kapitala. U prilog tome ide i
izreka „Ukoliko želiš ići brzo, idi sam, ukoliko želiš stići daleko, idi u društvu“.

Švajcarski model

Švajcarska dugi niz godina sprovodi model regionalnog razvoja koji podstiče lokalno stanovništvo da identifikuje sve
prednosti i potencijale svojih zajednica za ekonomski rast i napredak. Snažno se podstiču lokalna partnerstva
između aktera privatnog, javnog i civilnog sektora. Aktivno učešće svih stejkholdera strateški je preduslov za
švajcarski model jer podstiče održivost formiranih partnerstava.

http://www.lokalnirazvoj.org/upload/Book/Document/2018_07/InTER_Newsletter_17.pdf
 12. Razumijevanje i unapređenje uloge poljoprivrede,
prioriteti i/ili izazovi za uspješan ruralni razvoj

Primjer saradnje (Srpska vina i švajcarska saradnja)

Jedan od primera dobre prakse ostvaren je između Švajcarske i Srbije. Radi se o otvaranju renovirane Kraljevske
vinarije na Oplencu, uz kompletno opremljenu salu za degustaciju, prodavnicu i izložbeni prostor. Inicijativa je dio
projekta “IMPULS Wine”, u kojem je glavni partner Udruženje vinara Šumadije, osnovano 2013. godine. Projekat
“IMPULS Wine” realizuje Regionalna agencija za razvoj Šumadije i Pomoravlja, a podržan je od strane Vlade
Švajcarske preko programa RRDS u iznosu od 324.000 eura. Prostor će koristiti Udruženje i njegovi članovi za
promocije, degistaciju vina, obuke i sastanke, kao i za posjete turista.

http://www.lokalnirazvoj.org/upload/Book/Document/2018_07/InTER_Newsletter_17.pdf
 12. Razumijevanje i unapređenje uloge poljoprivrede,
prioriteti i/ili izazovi za uspješan ruralni razvoj

Međusektorska saradnja; Ruralni razvoj u svojoj osnovi obuhvata raznovrsne mjere koje se bave svim segmentima
socio-ekonomskog razvoja (infrastruktura, obrazovanje, socijalna zaštita, ekonomija, poljoprivreda, sport, kultura,
ekologija itd.). To jasno ukazuje na neophodnost kvalitetne međusektorske i međuresorne saradnje na svim nivoima,
kako bi se postigli efektivni i efikasni rezultati intervencija koje se sprovode.

Na lokalnom nivou postoje dva moguća modela, a to su takođe lokalni savjeti za ruralni razvoj, koji bi na isti način
kao i nacionalnom nivou uključili sve relevantne aktere. Drugi mogući model su lokalne akcione grupe (LAG),
osnovane po LEADER metodologiji , kao model međusektorskog partnerstva.

Razvoj ekonomskih aktivnosti; Ekonomski razvoj područja treba bazirati na specifičnostima ruralnih zajednica i
neophodno je koristiti dobra iskustva iz okruženja i EU. Prije svega pored podsticaja razvoju poljoprivrede,
neophodno je nastaviti sa daljom podrškom diversifikaciji ekonomskih aktivnosti uz korišćenje i aktiviranje
raspoloživih fondova (nacionalni, pokrajinski, lokalni, IPARD II itd.). Posebnu pažnju u diversifikaciji ekonomskih
aktivnosti treba posvetiti podršci mladim i ženama, i u tom segmentu treba istaći dobru praksu da u većini konkursa
ove dve ugrožene kategorije imaju dodatne bodove na javnim konkursima.

http://www.lokalnirazvoj.org/upload/Book/Document/2018_07/InTER_Newsletter_17.pdf
 12. Razumijevanje i unapređenje uloge poljoprivrede,
prioriteti i/ili izazovi za uspješan ruralni razvoj

Pitanja:

1. Objasnite postojeće stanje u sektoru stočarstva u BiH?

2. Doprinos poljoprivrede domaćinstvu u ruralnom području?
3. Objasnite koncept ruralnog razvoja zasnovan na znanju i inovacijama?