Dr. sc.

Anđelko Milardović

Machiavelli
Struktura predavanja
 Bilješka o Machiavelliju
 Machiavelli on-line
 Machiavelli “Vladar” - raščlamba

2
Bilješka o N. Machiavelliju
 Niccolo Machiavelli (1469-1527), rođen u Firenci
 Od 1494 do 1512. radio u državnoj službi
 1512. – optužen za urotu protiv vladavine obitelji
Medici, zatvoren i mučen
 Oslobođen je i protjeran iz Firence; tijekom
progonstva posvećuje se pisanju teoretskih spisa
 Najznačajnije djelo ‘Vladar’ (Il principe) 1513.
 Neki smatraju da je tim djelom nastojao zadobiti
povjerenje obitelji Medici i vratiti se u državnu službu
 Umire u Firenci 1527. godine
 Manje je poznat kao pjesnik i pisac kazališnih
komedija

3
Bilješka o N. Machiavelliju
 Svojim spisom ‘Vladar’ utemeljuje novi pravac
političkoj filozofiji tako što razbija, od antike
uobičajenu, povezanost politike s etikom
 U vremenu koje vidi uzdrmano političkim krizama i
unutarnjim raspadom Machiavelli želi pokazati put
prema trajno uređenoj državi
 Temelj tomu je sposobnost i volja za moći vladara
 Stoga se Machiavelli usmjerava na svojstva vladara
koji je osposobljen za uređivanje države i održanje na
vlasti

4
Machiavelli on-line
http://www.filozofija.net/
http://www.philosophypages.com/ph/macv.htm
http://www.wsu.edu:8080/~dee/REN/MACHIAV.HTM
http://www.constitution.org/mac/prince00.htm
http://www.historyguide.org/intellect/machiavelli.html
http://www.paronetto.org/machiavelli/
http://www.niccolo-machiavelli.de/
http://www.emachiavelli.com/

5
Niccolo Machiavelli: “Vladar”
Zagreb: Globus, 1985.
(Preveo:Ivo Frangeš)

Raščlamba:
Anđelko Milardović,
Zagreb, prosinca 2005.

6
Proslov
 Machiavelli se ponajprije u uvodu obraća velemožnom
Lorenzu de Mediciu
 Slijedi upućivanje stjecanja naklonosti i milosti kod nekog
vladara
 To se postiže “dodvoravanjem stvarima”, nadasve
materijalnim koje omekšavaju srce vladarsko
 Machiavelli se obraća dotičnom vladaru dokazujući njegovu
privrženost njemu darivanjem dijela ovoga kao znaka
“privrženosti moje”, u kojem zapravo podastire iskustva
vladateljska u prošlosti
 Machiavelli želi darivati vladara knjigom o mudroslovlju
vladateljstva ne bi li vladar okusio znanje političko s vrutka
mudroslovnog (filozofija) i državoslovnog (politologija) i
možda po njemu postupao

7
Proslov
 Dobra Machiavellieva nakana podastrijeta je u onom dijelu
teksta gdje kaže da on ne može “pružiti dara većega nego
što je mogućnost da u kratko vrijeme proniknete u ono do
čega sam ja došao tečajem tolikih godina, nakon tolikih
tegoba i truda” (str. 99.)

 Smatra kako će ispijanje iz vrutka mudroslovlja i

državoslovlja podastrtog u knjizi ovoj vladaru iliti knezu
prosvijetliti pamet i da će potonji zapravo “dovinuti one
veličine što Vam je obećava sreća i ostala svojstva Vaša”
(str. 99.)

 Slijedi podučavanje vladara u više odjeljaka

8
O vrstama kraljevstva (monarhije)
 Machiavelli dijeli vladavine na “republike ili monarhije”
(str.99.)
 Jedna je u nizu postaristotelovskih tipologija političkih
poredaka
 Monarhije su nasljedne i nove
 Nasljedne po obiteljskoj liniji, a nove poput Milana
Francesca Sforze (1401-1466.); “sin slavnog condottiera
Muzija Attendola. Godine 1447. dodijeljena mu je
zadaća da brani Milano od Mlečića, ali se on 1450.
udruži s njime i nametne Milanu za vladara” (str.100.)
 Vladavine se mogu zadobiti oružjem, srećom i
sposobnošću
 Sreća (fortuna) i sposobnost (virtu) ili Tugend (njem.)
što bi bilo ravno vrlini, izvrsnosti - smatraju se mjerilom
uspjeha vladateljskog
9
II. O nasljednim monarhijama
 Kako se u/nad monarhijama može vladati i vlast
zadržati?
 U nasljednim monarhijama po jednoj lozi vlast se lakše
može sačuvati nego li u novim monarhijama
 Tehnika održavanja vlasti u nasljednim monarhijama
temelji se na:
a) poštivanju poretka predaka
b) opreznom djelovanju
c) djelovanju prema prilikama

 Čak i vladar osrednjih sposobnosti u ovom tipu

vladateljstva mogao bi biti uspješnim vladarom

10
II. O nasljednim monarhijama
 No samo izvanredne okolnosti mogu prekinuti
vladateljski kontinuitet ili kako Machiavelli kaže “neka
izvanredna ili moćna sila pa mu je otme (...)” (str.100.)
 No, i u takvim okolnostima fortuna ima razumijevanja za
vladara jer zavojevači (osvajači) ne mogu dovijeka
porobljenim držati kraljevstvo jer ih uvijek zadesi zla
kob pa kraljevstvo opet “dolija” u ruke nasljednog
vladara
 Nasljedni vladar nema potrebe ulaziti u sukob s pukom;
narodu je miliji i spokojno može vladati bez potrebe
igranja s “promjenama” poradi toga što promjene
“uvijek utiru put jedna drugoj” (str.100.)

11
III. O mješovitim monarhijama
 Nastaju iz sklonosti ljudi da stalno mijenjaju vladare,
naravno u nadi da će promjena biti nabolje tj. Da će “time
nešto popraviti” (str. 100.)
 Ufanje u popravljanje stanja naganja ih laćanja oružja pa
se onda kaju jer se stanje ne popravlja, već pogoršava
 Machiavelli smatra da novi vladar “mora ugnjetavati nove
podanike” svim sredstvima koje povlači nova vlast
 Vladar ima i neprijatelje. Neprijatelji su oštećenici pri
osvajanju nove vlasti
 Naravno i prijatelje. Ali prijatelji su nezasitnici jer očekuju
protuusluge za osvajanje vlasti
 I oni su potencijali neprijatelji. No, vladar ne može ići na
njih grubim sredstvima „kad im je obvezan“

12
III. O mješovitim monarhijama
 Vladar na kraju mora imati nekog saveznika u pučanstvu
jer vladati sam ne može. A nije mu lako!
 Machiavelli smatra da se pobunjene zemlje “kad se
ponovno zadobiju, mnogo teže gube” (str.101.)
 Države osvojene na silu “pripadaju prvobitnoj državi
osvajačevoj ili pripadaju istoj zemlji i istom jeziku, ili ne
pripadaju” (str. 101.)
 Što u slučaju da pripadaju? “Kad se desi da pripadaju,
veoma ih je lako zadržati, pogotovu, ako nisu navikle
živjeti slobodno; a da vlast nad njima bude sigurna,
dovoljno je iskorijeniti lozu starog vladara; jer što se
drugoga tiče, kad ostaju stare prilike, a nema razlike u
običajima, ljudi će biti mirni” (str.101.)

13
III. O mješovitim monarhijama
 Ako netko osvaja (takve države) valja postupati na ovaj
način:
a. zatrti lozu staroga vladara
b. ne dirati namete jer bi to moglo biti izvorom buna
c. ne dirati zakone “tako da te države u najkraće vrijeme
postanu jedno tijelo s njegovom vlastitom državom” (str.
101.)
 Osvoji li se vlast u nekoj državi koja se razlikuje po jeziku,
kulturi i običajima za njezino je održavanje najbolje držati se
promućurnosti i nastaniti se u istoj, osnovati naseobine kao
ključeve države i dovući dosta vojnika
 Vladar mora oslabiti velikaše osvojenog područja /države
kako bi sam ojačao i paziti na strance došljake da ne ojačaju
 Machiavelli u državnim stvarima priziva dalekovidnost kako bi
se lakše moglo “doskočiti svim nevoljama”; napominje da
nevolje ne dolaze same po sebi tj. one nastaju “ako ih nismo
predvidjeli” (str.103.)
14
IV. O upravljanju državama
 Svaki vladar je suočen s poteškoćama
vladateljskim kad osvoji novi prostor, državu
 Bori se se različitim sredstvima kako bi zadržao
vlast
 Machiavelli zbori o dva načina upravljanja
državama:
a) vladar je jedan a sluge su njegovi ministri tj.
Ministranti koji pomažu pri oltaru upravljanjem
državom
b) vladar vlada s velikašima ne po milosti njegovoj već
rodu plemenitome

15
V. O upravljanju gradovima i
državama koji su prije živjeli po
svojim zakonima
 Ima iskustava gdje se osvojene države navikle živjeti po
“svojim zakonima i slobodi”
 Machiavelli savjetuje da se potonje mogu upokojiti uz
pomoć tri načina zadržavanja vlasti:
a) uništenjem istih
b) nastanjivanje vladara samoga u njima
c) ostavljanjem zakona, prikupljanjem nameta i uspostavljanjem
vlade nekolicine(oligarhije) s kojom sklapa prijateljstvo i savez

 Oligarhija je po naravi svojega položaja u zavisnosti od

vladara – instalatera jer je isti postavlja, a ona je u milosti
i nemilosti moći i volje njegove
 Ovdje se uspostavlja simbiotička i ujedno sluganska
struktura odnosa

16
VI. O novim vladavinama
 Do istih se dolazi oružjem i hrabrošću
 One nastaju pojavom novog vladara
 Do istih se dolazi na temelju:
a) virtu (sposobnosti )
b) fortune (sreće)

 Dulje se održava onaj koji se oslanja na virtu od onoga što

se oslanja na fortunu
 Vladari postali vlastitom sposobnošću su “Mojsije, Kir,
Romul, Tezej i njima slični” (str.107.)
 Vladari koji postaju po svojim sposobnostima taj položaj
teško stječu, ali ga lako održavaju
 No, ni oni ne mogu bez teškoća koje nastaju “dijelom od
novih uredaba i načina uprave koji su novi vladari prisiljeni
provoditi hoće li da udare temelje svojoj državi i osnuju
vlast” ( str.108.)
17
VI. O novim vladavinama
 U tim činidbama nailaze na otpor vladanih koji se protive
uredbama. Machiavelli stoga savjetuje: “Valja, stoga,
udesiti tako da ih, kad prestanu vjerovati, uzmogneš
prisiliti da vjeruju” (str.108.)
 Novi vladari svojim sposobnostima moraju skršiti otpor
otpornika (protivnika), a kada uspješnicu dodirnu počnu ih
“štovati zato što su uništili sve koji su im zavidjeli na
njihovim sposobnostima, oni postaju moćni, sigurni,
čašćeni i sretni” (str.109.)
 Kad se nevjernicima slomi kičma vladari, dakle, postaju
moćni, sigurni, čašćeni i sretni:
MOĆ – SIGURNOST –ČAST- SREĆA

18
VII. O novim vladavinama koje se
zadobivaju tuđom snagom i tuđom
srećom
 Ima ljudi koji od običnih građana postanu vladarima
 Njima se fortuna osmjehne ali Machiavelli kaže da se “s
mnogo truda održavaju na vlasti” (str. 109.)
 Izvorno oni ništa nisu napravili nego su naprosto imali
sreću pa im je “država podijeljena, ili za novac, ili milošću
onoga koji podjeljuje” (str.109.)
 Ovaj tip vladara mogli bismo svrstati u vladare ovisnike jer
se naprosto instalirani i ovise o volji i milosti onih “koji su
ih na vlast podigli...” (str.109.)
 No, njihov položaj nije siguran jer nisu na vlast došli
sposobnostima već instalacijom i vlast teško mogu zadržati
jer je uzrok vladanja izvan njih
 Iznenada postadoše vladarima i iznenada nestadoše
 Ali ako sposobnosti izraze imaju šanse preživjeti kao vladari

19
VII. O novim vladavinama koje se
zadobivaju tuđom snagom i tuđom
srećom
 U prvom slučaju proizvodi se vladar –marioneta, a u drugom
marioneta pokušava pohvatat sve konce i na temelju
sposobnosti dalje vladati.
 Uz fortunu mora se pojaviti virtu. Tek tad se pojačavaju šanse
vladateljskog preživljavanja
 Machiavelli navodi dva načina “na koje se – sposobnošću ili
srećom – postaje vladarom ...” (str.109.)
 Navodi i dva primjera “iz dana koje mi pamtimo. To su
Francesco Sforza i Cesare Borgia” (str.109.)
 “Francesco je doličnim sredstvima i s velikom sposobnošću od
obična građanina postao milanski vojvoda ; a ono što je sa sto
muka stekao, zadržao je s malo truda” (str.110.)
 “Naprotiv, Cesare Borgia, pučki nazvan vojvoda Valentino,
zadobio je državu zahvaljujući sreći očevoj pa ju je s njome i
izgubio, unatoč tome što je uložio sav trud i učinio sve što mora
učiniti razborit i sposoban čovjek koji hoće da se učvrsti u
država što ih je zadobio tuđim oružjem i tuđom srećom”
(str.110.)
20
VIII. O onima koji se zločinstvima
ispeše na vladarski položaj
 Vladarom se, kako Machiavelli naučava, postaje uz pomoć
virtu i fortune
 Ali ima i treći način: uz pomoć zločinstva
 I zločinstvo prema Machiavelliju može biti but k vlasti
 Taj način postajanja vladarom naziva opakim
 Tim se načinom do duše dolazi do vlasti ali se ne stječe
slava. Machiavelli: “Ne može se, doduše, nazvati vrlinom
ubijanje sugrađana, izdaja prijatelja, nevjera, milosrđe,
bezboštvo; jer sve to može donijeti vlast, ali ne i slavu”
(str.114.)
 Zavojevač mora u trenutku osvajanja države primijeniti
neizbježna nasilja tj. “počiniti ih odjednom, da ih ne bi
danomice morao obnavljati, te da uzmogne, ne obnavljajući
ih, uliti pouzdanje u ljude i privezati ih uza se
dobročinstvima” (str.115.)
21
IX. O građanskoj vladavini
 Vladarom se može postati i uz naklonost sugrađana u svojoj
domovini. Machiavelli: “No sad smo došli do drugog način,
kad privatan građanin, ne zlodjelima ili nekim drugim
nepodnošljivim nasiljem, nego naklonošću sugrađana
postaje vladarom u svojoj domovini, pa se sve to može
nazvati građanskom vladavinom” (str.115.)
 Ovaj način dolaženja na vlast ne zahtijeva virtu, fortunu
koliko lukavost
 Machiavelli: “Do te vrste vladarskog položaja ljudi se uspinju
ili s pomoću naroda ili s pomoću velikaša” (str.115.)
 Narod ne voli vladavinu velikaša, velikaši vole vladati
narodom i “ugnjetavati ga” (str.115.)
 Machiavelli zaključuje: “a iz tih oprečnih nastojanja
ostvaruju se u gradovima jedna od triju posljedica : ili
tiranija, ili demokracija, ili bezakonje” (str.115.)

22
IX. O građanskoj vladavini
 U prispodobi naroda i velikaša Machiavelli je na strani
časnijih težnji naroda: “Težnje su naroda mnogo časnije od
težnja velikaša, jer one hoće da tlače, narod da ne bude
tlačen” (str. 116.)
 Postane li netko vladarom uz pomoć naroda mora zadržati
njegovo prijateljstvo (populizam) i naklonost
 Machiavelli zaključuje: “Zaključit ću tek da je vladaru nužno
da mu narod bude prijatelj; inače mu u nevolji nema
pomoći” (str.116.)
 U građanskoj vladavini vladar mora smisliti dobar način
vladanja kako bi zadržao vjernost građana: “Stoga razborit
vladar mora smisliti način vladanja da njegovi građani
uvijek, i kakva god bila vremena, osjećaju potrebu za njim i
za državom, pa će mu uvijek biti vjerni” (str.117.)

23
X. O načinu mjerenja snage svih
država
 Machiavelli se dalje pita o vrstama tih država i načinima na
koji se vladar može sam održati
 Postoji i mogućnost da mu je potrebna i “tuđa obrana”
 Vlast se može održati oslanjanjem na “vlastite resurse”:
ljude, novac, vojsku i izgradnju utvrda, bedema, festunga
 Izgradnja jakih utvrda opomena je napadaču hoće li krenuti
u napadaj
 Machiavelli primjećuje da “i nije lako navaliti na vladara koji
ima tvrde gradove, a narod ga ne mrzi” (str.117.)
 I dalje: “ Na vladara se, dakle, koji ima tvrd grad a nije
omražen, ne može navaliti” (str. 118.)
 Pokuša li to itko ipak učiniti Machiavelli kaže kako bi mogao
biti osramoćen
 Vladareve “uzdanice” u borbi protiv osvajača su hrabrost
podanika, tvrdi bedemi, odlučnost obrane i hrana

24
XI. O crkvenim državama
 Na početku rasprave o crkvenim državama Machiavelli kaže
da se one “stječu ili sposobnošću ili srećom...” (str.118.)
 S druge pak strane potonje se održavaju na uredbama
“koje se oslanjaju na vjeru...” (str.118.)
 Vladari “imaju državu i ne brane je, imaju podanike i ne
vladaju njima” (str.118.)
 “Državu, kako nije branjena, nitko ne oduzima; podanici
se, zato što njima nitko ne upravlja, ne brinu za vladare, pa
niti nastoje niti se mogu odmetnuti od njih. Samo su takve
države sigurne i sretne” (str.118.)
 Osnivač ovih država je Bog. Machiavelli smatra ako bi
rasprava o ovim državama bila preuzetna i drska: “No kako
tim državama upravljaju viši uzroci do kojih ljudski um ne
dopire, neću više o njima govoriti; jer kad ih je Bog
osnovao i podržao ih, bilo bi preuzetno i drsko da čovjek o
njima raspravlja” (str.118.)

25
XII. O vrstama vojske uopće i o
plaćenicima
 Nakon pretresa različitih vrsta država, vladateljstva i
tehnika vladanja Machiavelli svoju savjetničku misiju
produbljuje razmatranjem o vrstama vojski
 Da bi vladar mogao nesmetano vladati mora imati neke
čvrste oslonce
 Savjetuje da se vladar mora osloniti na dobre zakone i
dobru vojsku. Tek tada će temelji njegova vladateljstva biti
“čvrsti, inače mora propasti” (str.120.)
 Ne upušta se u raspravu o dobrim zakonima već se
usredotočuje na govor “o vojsci” (str.120.)
 Svrha vojske je obrana države. Ima različitih vrsta vojski.
Machiavelli: “Vojska kojom vladar brani državu ili je
njegova vlastita, ili plaćenička, ili pomoćna, ili mješovita”
(str.120.)

26
XII. O vrstama vojske uopće i o
plaćenicima
 Machiavelli dalje opisuje obilježja pojedenih vrsta vojski.
Plaćenička i pomoćna, po njemu, su “beskorisne” i
“pogibeljne”. Vladar i osnivač države ne može se osloniti na
ove vrste vojske jer “nikad neće biti ni jak ni siguran”
(str.120.) Plaća je nedovoljna, a plaćenici su odani koliko je
“kesa puna”. Machiavelli savjetuje ne oslanjanje na ovaj tip
vojske
 Siguran oslonac vladarima i državama je vlastita vojska.
Ovu tezu ilustrira primjerom Mlečića: “Ako ipak promotrimo
uspjehe Mlečića, vidjet ćemo da su uspješno i slavno
vojevali dok su imali svoju vojsku” (str.121.)

27
XIII. O pomoćnim, mješovitim i
vlastitim vojnicima
 Pomoćna vojska je ona koja u datim prilika priskače
upomoć i obranu.
 Ona može biti u datom trenutku korisna ali i pogibeljna za
onoga tko je pozove upomoć: “Sama po sebi, pomoćna
vojska može biti i dobra i korisna, ali je gotovo uvijek
štetna po onoga koji je pozove: bude li poražena, uništen
si, pobjedi li, u njezinoj si vlasti” (str.122.)
 Prema Machiavelliju razborit vladar će nastojati izbjeći
takve vojske: “Razborit će vladar, međutim, uvijek
izbjegavati takve vojske i oslanjati se na vlastitu; radije će
izgubiti bitku sa svojom vojskom, nego li pobijediti s tuđom
pomoći, jer neće smatrati kao pravu pobjedu onu što ju je
postigao tuđim oružjem” (str.123.)

28
XIV. Što mora vladar uraditi s obzirom
na vojsku
 Savjetodavac Machiavelli točno savjetuje koje su dužnosti
vladara glede vojske
 Vladar se mora baviti “ratom, vojnim pravilima i stegom; jer
to je jedino zvanje koje dolikuje zapovjednicima, a njegova je
moć tolika da ne podržava one koji su se kao vladari rodili,
nego često puta običnim građanima pomaže da se popnu do te
časti” (str. 124.)
 Vladar može izgubiti državu zbog hedonizma i zapuštanja
vojničkog umijeća . Machiavelli: “S druge strane vidimo da su
vladari, kad su više mislili na zabave nego li na oružje, gubili
države. Prvi razlog s kojeg ćeš državu izgubiti jest zapuštanje
ratnog umijeća, dok je prvi uvjet da državu stječeš iskustvo u
tome umijeću” ( str.124.)
 Vladar ne smije zanemariti skrb o vojnim vještinama kako u
miru tako i u ratu. Dva su načina skrbi i vojnim vještinama -
vježbanjem i umom
 Vježbanje podrazumijeva svakodnevno obnašanje vojnih
aktivnosti, a umni način učenje – vojnu doktrinu
29
XV. S čega ljude, a posebno vladare,
hvale odnosno kude
 Machiavelli se dalje pita o postupanju vladara spram
prijatelja i podanika
 Želi li vladar opstati u vladateljstvu ne smije težiti tomu da
bude dobar
 Tako se Machiavelli udaljava od antičke ideje dobra i
oslobađa vladara etičkih zasada i kočnica. Na jednom
mjestu ovako zbori: “Stoga vladar koji želi opstati nužno
mora naučiti da ne bude dobar, pa se toga držati, ili od
toga odstupiti, već prema potrebi” (str.126.)
 Kad se o ljudima i vladarima radi obilježeni su nekim
svojstvima kao što su darežljivost, škrtost, lakomost,
darežljivost, grabežljivost, okrutnost, plašljivost, srčanost,
surovost, pristupačnost, osornost, upornost, popustljivost,
ozbiljnost, lakomislenost, pobožnost, bezbožnost
(usp.str.126.)

30
XV. S čega ljude, a posebno vladare,
hvale odnosno kude
 U zaključku ovog političko-antropologijskog razmatranja
Machiavelli kaže: “Ja dobro znam da će svako priznati kako
bi bilo najbolje da se od navedenih svojstava u vladaru
steknu ona za koje se smatra da su dobra; ali kad je tako
da ih jedan čovjek ne može sva imati niti ih u cijelosti
držati (jer to slaba ljudska narav ne dopušta ), mora biti
toliko razborit i vješt da se ne ozloglasi svojstvima koja bi
mu otela državu, a onih svojstava koja mu ne bi otela, da
se čuva, ako je moguće; nije li moguće, može se to bez
mnogo brige zanemariti” (str.126.)

31
XVI. O darežljivosti i štedljivosti
 Nastavljajući raspravljati o vrlinama vladara Machiavelli se
dotiče njegove darežljivosti i štedljivosti
 Pretjerana darežljivost škodi, a umjerena otjeruje sliku
škrtosti
 Darežljivost podrazumijeva sjaj i raskoš pa se čini da vladar
prvo prema sebi mora biti darežljiv i sjaj za svoj užitak
stvarati
 Pretjerana samo-darežljivost može uzrokovati novčane
neprilike koje će osjetiti vladar a puk bi mogao stradati jer
bi vladar mogao posegnuti za novom novčanim nametima

32
XVI. O darežljivosti i štedljivosti
 Ni škrtost nije dobra jer vladara tjera na loš glas
 Ratujući vladar treba biti rasipan jer mu ratni plije to
omogućuje: “Vladaru koji vojuje, koji živi od plijena,
pljačke i nameta, koji - ukratko – rukuje tuđim novcem,
nužna je rasipnost, inače ga vojnici ne bi slijedili” (str.127.)

 Čini se da se Machiavelli između rasipnosti i škrtosti

vladareve opredjeljuje za škrtost: “Više se od svega vladar
mora čuvati toga da ne doživi prezir i omraženost ; a
upravo će te troškovi dovesti i do jednoga i do drugoga.
Stoga je razumnije zadovoljiti se imenom škrca koji će ti
pribaviti zao glas, ali bez mržnje; nego li iz želje da stekneš
ime darežljiva čovjeka nužno dopasti imena grabežljivca
koji će te ozloglasiti i omraziti” (str.127.)

33
XVII. O okrutnosti i blagosti, i je li
bolje da vladara ljube ili da ga se boje
 Vladar mora težiti da ga “smatraju kao blaga a ne okrutna
čovjeka, no ipak mora pripaziti da se tom blagošću služi
kako valja” (str.127.)
 Machiavelli smatra da se vladar ne mora obazirati na
ozloglašenost i okrutnost:“Ne smije se, dakle vladar,
osvrtati na to što je ozloglašen s okrutnosti, ako hoće da
uzdrži podanike u jedinstvu i odanosti; jer će s malo
primjera okrutnosti biti milosrdniji od onih koji zbog velikih
milosrđa dopuštaju stvaranje nereda, a neredi onda rađaju
umorstvima i otimačinama; ta zlodjela obično pogađaju
čitave skupine ljudi, dok osude koje dolaze od vladara
pojedince” (str.127.)
 Vladar mora biti oprezan i nepovjerljiv u postupcima
 Mora postupati razboriti s uljuđenom suzdržljivošću

34
XVII. O okrutnosti i blagosti, i je li
bolje da vladara ljube ili da ga se boje
 Prevelika povjerljivost može mu biti otegotna okolnost jer
može ga učiniti neopreznim. Nasuprot velikoj povjerljivosti,
velika nepovjerljivost može ga činiti nepodnošljivim.
Machiavelli ovdje postavlja “sudbinsko” pitanje: “je li bolje
da te ljudi ljube ili da te se boje?”

 On zagovara oboje. A je li to moguće? Teško, jer je to

dvoje jedva moguće sastaviti. Ako već treba birati onda je,
veli Machiavelli, daleko bolje da te se ljudi boje

 Prema Machiavelliju ljudi su po prirodi loši, zli i pokvareni :

„Jer o ljudima se općenito može reći ovo: nezahvalni su,
nepouzdani, prijetvorni, himbeni, klone se opasnosti i
pohlepni su za dobitkom; ako im dobro učiniš, uz tebe su,
nude ti krv svoju i imutak, život, djecu, kako sam to već
kazao, kad je potreba daleko; no kad se nevolja primakne,
oni izmiču (str.128.)
35
XVII. O okrutnosti i blagosti, i je li
bolje da vladara ljube ili da ga se boje
 Ljubav je varljivija od straha. Ljudi su varalice ljubavi, a
strah je uvijek jači od ljubavi tj. “strah se pak podržava
neprestanom prijetnjom kazne” (str.128.)

 Strah može biti povezan s izbjegavanjem mržnje. Naime:

“Ipak, vladar mora paziti da ga se podanici boje tako da
bar izbjegne mržnji, ako već ne može postići ljubav; jer se
može vrlo lako dogoditi da se ljudi nekoga boje a da ga
ipak ne mrze” (str.128.)

36
XVIII. Kako vladari moraju zadržati
zadatu vjeru
 Koji su bolji vladari? Oni koji krše vjeru i zakone i drže se
lukavosti i prevrtljivosti ili pak oni koji se pridržavaju
zakona?
 Machiavelli pokazuje na temelju iskustva, jer je njegov
“Vladar” produkt studiranja povijesnih iskustava
vladateljstva do njegova doba, “da su velika djela izveli
samo oni vladari koji su slabo marili za datu vjeru i koji su
umjeli lukavošću zavrtjeti ljudskim mozgovima; tako su na
kraju nadmašili one koji su se oslanjali na zakonitost”
(str.129.)
 Dva su načina borbe koje ovdje opisuje:
 Borba zakonima
 Borba silom
 Borba zakonima primjerna je čovjeka a sila životinjama

37
XVIII. Kako vladari moraju zadržati
zadatu vjeru
 Machiavelli primjećuje nedostatnost prvog načina borbe –
zakonima pa počesto po starom tehničaru vlasti treba
posegnuti za silom tj. u izvorniku “valja se utjecati i drugome”
(str.129.)
 Vladar se treba poslužiti ljudsko životinjskim tehnikama
vladanja. U biti, vladar prema Machiavellijevoj slici je polu-
čovjek, polu-životinja

 Machiavelli, dakle, zagovora uporabu ljudskih (razumskih) i

životinjskih (sila) svojstava. Njih bira između lava i lisice “jer se
lav može braniti od mreže, a lisica od vukova. Mora, dakle, biti
lisica, hoće li predosjetiti mrežu, a lav da prepadne vukove”
(str. 129.)
 Opredjeljenje samo za lavovska svojstva nije dobro za
vladateljstvo znači nerazumijevanje, vladarske vještine
(str.129.)
 Vladar ne može zadržati zadanu vjeru i obećanje ako mu to
šteti i ako je presušio razlog koji ga je naveo na neko obećanje
38
XVIII. Kako vladari moraju zadržati
zadatu vjeru
 Korisnost i varijabilnost u ponašanju vladarevu proizlazi iz
ljudskih mana, nedostataka jer su ljudi po Machiavelliju
opaki, a i vladar je prvo čovjek pa tek onda vladar. Svoju
pesimističku političku antropologiju eleborira na jednom
mjestu svojega savjetodavnog priručnika za vladare i
vladateljstvo: “Kad bi svi ljudi bili dobri, ovaj savjet ne bi
bio dobar; no jer su opaki i ne bi oni držali vjeru što je tebi
zadadoše ne moraš je ni ti držati prema njima; osim toga,
nikad vladarima nije ponestalo valjanih razloga da
opravdaju svoju nevjeru” (str. 129.)
 U igri ljudskih slabosti, razuma i sile, ljubavi i mržnje bolje
prolaze lisci: “Tko se bolje znao služiti lisičjim svojstvima,
bolje je prošao ;samo je nužno da znaš dobro prikriti to
svojstvo i da budeš veliki hinac i licemijerac; a ljudi su
toliko tupi i toliko se pokoravaju nuždi, kad nadođe, da će
onaj koji vara uvijek naći nekoga tko će se dati prevariti”
( str.129.)

39
XVIII. Kako vladari moraju zadržati
zadatu vjeru
 Machiavelli smatra da se vladar ne može držati vjere i
obećanja nego se mora ponašati onako kako “vjetar puše”

 On često mora ići protiv ljudskih i humanih, etičkih principa,

kojih se mora odreći kako bi se održao i to tako da “po
potrebi mogneš i znadeš okrenuti obratnu stranu” (str.130.)
 Vladar se okreće prema varljivoj fortuni: “Stoga on mora
imati duh sposoban da se okrene već prema tome kako mu
to nalaže vjetar varljive sreće i neprestana promjenljivost
okolnosti; ne smije se, kako već rekoh, ako može udaljavati
od dobra ; ali mora znati i zagaziti u zlo, bude li prisiljen”
(str.130.)
 Vladar mora pobjeđivati i održavati državu. Glede sredstava,
smatra kako će se potonja “uvijek smatrati kao časna i
svatko će ih hvaliti; jer svjetina se zanosi prividom i
uspjehom same stvari; a na svijetu i nema doli svjetine...“
(str.130.)
40
XIX. Na koji se način valja uklanjati
preziru i mržnji
 O ovom pitanju Machiavelli je zborio u prethodnim
odjeljcima. Ostaje postulat svakome vladaru. Ne diraj
imutak podanika i njihove žene, vladat ćeš i nećeš biti
prezren i mržen
 Vladar može biti prezren ako pokazuje osobine nestalna
čovjeka, “lakomislena, mekušca, kukavicu i kolebljivca”
 U građanskim stvarima njegova presuda mora biti
“neopoziva” a glede mnijenja da o “njemu vlada takvo
mnijenje da ga nitko i ne pomisli prevariti ili obmanuti”
(str.131.)
 U dobrom postupanju glede građanskih stvari vladar može
zaslužiti poštovanje. Machiavelli: “Koji vladar o sebi stvori
takvo mišljenje, ljudi ga neobično poštuju” ( str.131.)

41
XIX. Na koji se način valja uklanjati
preziru i mržnji
 Poštovanoga je teško napadati ako “se samo zna da je
sposoban i da ga podanici cijene” (str.131.)
 Strah vladara realan je od podanika i onih vanjskih
“potentata” (str.131.)
 Glede zavjera, Machiavelli smatra da se vladar ne mora
zamarati njima ako ima naklonost naroda: “Zaključujem
stoga da vladar ne mora mnogo voditi brige o zavjerama,
kad mu je narod sklon; kad mu je narod neprijatelj i mrzi
ga, mora se bojati svega i svakoga” (str.131.)
 Mržnja i prezir bili su uzrokom propasti vlasti, vladateljstva

42
XX. Jesu li tvrđave i ostalo što vladari
podižu korisne ili štetne?
 Vladari su gradili tvrđave kako bi se bi iste bile “kao neke
uzde i kočnice onim ljudima koji bi se namjeravali urotiti
protiv njih; da im ti gradovi budu sigurno utočište pri
nenadnim napadajima” (str.137.)
 Tvrđave i njihova korisnost ili nekorisnost moraju se
promatrati u kontekstu vremena: “Tvrđave su, dakle, korisne
ili nekorisne, prema vremenima: ako ti s jedne strane
koriste, a s druge ti škode” (str.137.)
 Machiavelli o gornjem pitanju podastire ovakav odgovor: “O
tome se može zaključiti ovako: vladar koji se više boji svoga
puka negoli stranaca, mora graditi tvrđave; onaj, pak, koji se
više boji stranaca negoli puka, neka se okani građenja takva”
(str.137.)
 On smatra da je najbolja tvrđava ako te narod voli a ni
najbolja tvrđava te neće moći spasiti od bijesa naroda. Na
kraju, loš vladar je svaki koji “uzdajući se u tvrđave, ne bude
dovoljno računa vodio o tome da ga narod mrzi” (str.137.)

43
XVII. O okrutnosti i blagosti, i je li
bolje da vladara ljube ili da ga se boje
 Načini na koje se može izbjeći mržnja su neposezanje za
imutkom podanika i za njihovim ženama. “Vladar će to
najbolje postići ako ne poseže za imutkom svojih građana i
podanika i za njihovim ženama...” (str.128.)

 Zaključna političko-antropologijska pitanja gleda straha i

ljubavi u vladateljstvu vladarevu Machiavelli podastire na
kraju istoimenog predmetnog odjeljka: “Vraćajući se na
pitanja straha i ljubavi, zaključujem ovo: budući da ljudi
ljube po svojoj volji, a boje se po vladarevoj, razborit se
vladar mora osloniti na ono što je njegovo, a ne na ono što
je tuđe: mora se tek ozbiljno pobrinuti da izbjegne mržnji
što je, uostalom, već rečeno” (str.129.)

44
XXI. Što valja raditi vladar da bi
stekao ugled
 Ugled rađaju pothvati i junačka djela
 Vladar mora dokazati svoje sposobnosti
 Vladar je cijenjen po prijateljstvu i neprijateljstvu
 Vladar mora uvijek pristati na jednu stranu. On ne može biti
neutralan
 Ne smije se udruživati s moćnijim od sebe
 Mora biti “ljubitelj izvanrednih sposobnosti i častiti ljude vrsne u
umijećima”
 Mora u zgodno doba godine puku podariti “kruha i igara”
 Vladar mora voditi računa o svim cehovima i građanskim
slojevima
 Mora se družiti s njima i neustezati se njihove blizine
(populističke dobre namjere)
 I u dodirivanju s društvenim slojevima mora ostati, kako
Machiavelli veli, “netaknuto dostojanstvo svojega veličanstva;
jer veličanstva mu ne smije nikada ni u čemu ponestati” (str.
139.)
45
XXII. O ministrima vladarovim
 Važan je izbor ministara u vladi kao i ministranata u Crkvi
 Dobri ili loši ministri proizlaze iz “razboritosti vladareve”
 Machiavelli to ovako opisuje: “Prvi se sud o umu nekog vladara
stvara prema ljudima koji ga okružuju: ako su sposobni i
privrženi, slovit će uvijek kao uman čovjek; jer je znao otkriti
njihovu sposobnost i uzdržati njihovu privrženost. Nisu li takvi,
uvijek se o njemu može stvoriti loš sud, jer mu je prva greška
bio taj izbor” (str.139.)
 Tri su vrste umova:
a) oni koji shvaćaju sami po sebi
b) ono što im netko predoči
c) treći ne shvaćaju ništa “ni sami sobom ni s tuđom pomoći - oni su
prvi izvrsni, drugi dobri, a treći ni za šta” (str.140.)
 Vladar mora birati ministre koji će mu biti vjerni. Nevjerni
ministri su vladareva omča oko vrata ili željezna kugla oko noge
 Vjernost se dodjeljuje častima, službom, materijalnim probicima
i višim novčanim naknadama. Između vladara i ministara mora
se uspostaviti simbiotička struktura
46
XXIII. Kako se valja kloniti laskavaca
 Vladari upadaju u zamku krivim izborom ministara
 Laskavci samo “draškaju” ego vladarevo ali u konačnici nisu
dobre sluge vladarske
 Vladar se mora braniti laskavaca. Machiavelli savjetuje
metodu obrane i zaštite od laskavaca: “Najbolji je način da se
vladar obrani od laskanja ako ljudi shvate da ga ne vrijeđaju
govoreći mu istinu; a opet kad svatko može kazati istinu
vladaru, obara mu ugled pred drugima” (str.140.)
 Brana laskavcima su izabrani razumni ljudi koji će vladaru
govoriti istinu (ali često su to mogle biti samo ‘dvorske lude’;
vidi M. Lever “Povijest dvorskih luda”)
 Vladar bi trebao saslušati mišljenje razumnika a izbjeći
mišljenje laskavaca.
 Machiavelli je ovdje kategoričan glede drugačije činidbe
uviđajući u njoj pogibelj: “Tko drugačije radi, ili srlja u
propast zbog laskavaca, ili postaje prevrtljiv zbog raznovrsnih
mišljenja; zato će ga ljudi slabo poštivati” (str.140.)

47
XXIII. Kako se valja kloniti laskavaca
 On smatra nužnim da se vladar savjetuje ili da bude
savjetovan. Naravno od razumnika a ne laskavaca.
 Međutim, glupom vladaru razumnici ne mogu pomoći tj.
odagnati, otkloniti glupost. Možda bi takvom vladaru
trebalo postaviti vladara razumnika iznad njega?
 Machiavelli u svojem savjetodavnom priručniku o tehnici
vladateljstva vladareva nudi općenita pravila glede
savjetovanja: “Evo općenita pravila koje neće slagati -
vladar koji koji sam po sebi nije mudar ne može biti dobro
savjetovan, čak i ako se pukim slučajem prepusti jednom
čovjeku da ga u svemu vodi, a taj da je neobično razborit”
(str.141.)
 Diskurs o laskavcima i razboritosti i savjetnicima
Machiavelli zaključuje ovim riječima: “Stoga zaključujem da
dobri savjeti, od koga god potekli, moraju biti posljedica
vladareve razboritosti, a ne da razboritost vladarova bude
posljedica dobrih savjeta” (str. 141.)
48
XXIV. S kojih razloga talijanski
vladari izgubiše svoje države
 Ovo pitanje Machiavelli razmatra na primjerima kralja
napuljskog (Federico d Aragona, napuljski kralj, kojega je
zbacio s prijestolja rođak Ferdinand Katolički) i vojvode
milanskoga (Ludovico il Moro )
 Zajednička slabost njihova bila je zbog vojske vjerojatno
plaćeničke ili pomoćne i što su “neki imali narod protiv
sebe”
 Neki su imali narod uzase ali “nisu se znali osigurati od
velikaša”
 Gubitak države vladari ne mogu pripisati učincima usuda,
fatuma koliko vlastitoj nesposobnosti.
 Machiavelli: “Neka, stoga, oni naši vladari koji su mnogo
godina vladali u svojim državama a poslije ih izgubili ne
optužuju sudbinu, nego nesposobnost svoju” (str.142.)

49
XXV. Kolik je utjecaj na sudbine na
ljudska djela i kako se sudbini možemo
oduprijeti
 Machiavelli ne zaobilazi vječnu temu filozofa i pisaca o
utjecanju sudbine na ljudsko djelovanje. Koliko je usud
važan u povijesti?
 Upravlja li usud poviješću? Ako upravlja, čemu onda išta
činiti kad će se dogoditi ono što se dogoditi mora?
 Machiavelli ovako gleda na to pitanje: “Dobro mi je poznato
da su mnogi pisci imali i imaju mišljenje kako sudbina i Bog
na taj način upravljaju svijetom da ljudi tu svojom
razboritošću ne mogu ništa promijeniti, štoviše, nemaju
tomu nikakva lijeka. Iz toga bi ljudi mogli izvući zaključak
da nema svrhe mnogo trsiti se u životu nego se prepustiti
sudbini” (str.142.)
 Fatalističkom ishodu povijesti teško je izgleda othrvati se.
Na jednom mjestu Machiavelli opisuje vlastitu kapitulaciju
spram gore navedena nauka. Pa ovako zbori:
“Razmišljajući katkada o tome bio sam se i sam donekle
priklanjao njihovu mnijenju” (str.142.)
50
XXV. Kolik je utjecaj na sudbine na
ljudska djela i kako se sudbini možemo
oduprijeti
 Unatoč “padu” pod utjecaj mišljenja da sudbina upravlja
našim postupcima i poviješću, na drugom mjestu ublažava
stav pa smatra da se mora govoriti o omjeru pola - pola.
“Moglo bi, držim, biti istina da sudbina upravlja polovicom
naših djela, ali onu drugu polovicu (ili otprilike toliko)
prepušta nama” (str. 142.)
 Machiavelli usud/sudbinu prispodobljuje s nedostatkom
“pripravne muževnosti da joj se odupre, i tamo nasrće gdje
zna da nema nasipa i brane da je suzdrži” (str.142.)
 Analogno prethodnom iskazu vladar mora pokazati osobine
muževnosti, a ne prepuštanju usudu. Dakle, brane mora
pojačati!
 Oslanja li se dotični na fortunu ona mu za tili čas može
okrenuti leđa. On propada, veli Machiavelli, čim mu ta
“gospođa” okrene leđa
 Sreća je varljiva a usud pogibeljan ako mu se ne
suprotstavi odlučna muževnost
51
XXVI. Poziv da se Italija digne na
noge i oslobodi barbarskog jarma
 Machiavelli zagovara pojavu novog vladara u Italiji koji bi
radio da dobrobit pučanstva cijeloga
 Italija očekuje tko će je izbaviti od grabeža, bezakonja,
nasilja barbarskoga
 Machiavelli svu nadu ulaže u “presvijetlu kuću Vašu da se,
uz pomoć Boga i Crkve, kojom ona sad upravlja (Giovanni
de Meddici, papa imenom Lav XX, stric je Lorenza kome je
posvećen Vladar I.F.), stavi na čelo njezina spasenja. To i
neće biti toliko teško, povedete li se sa životima i djelima
spomenutih ljudi” (str.144.)
 Machiavelli kao savjetnik i tehnolog vlasti nagovara
izbavitelja da se osloni na opise iz Vladara, a kako je
potrebno valja povesti pravedni rat i latiti se svetog oružja
kad druge nade nema: “Pravedan je rat kad je nuždan,
sveto oružje kad nema nade doli u njemu” (str.144.)

52
XXVI. Poziv da se Italija digne na
noge i oslobodi barbarskog jarma
 Spasenje Italije je u pojavi novog vladara
 Novi vladar mora imati vlastitu vojsku i osloboditi talijanske
pokrajine
 Machiavelli se nada pojavi novog talijanskoga otkupitelja
 Na kraju Vladara Machiavelli ne krije političke osjećaje:
“Svakome smrdi ova barbarska vladavina. Neka, dakle,
prejasna kuća Vaša prione za ovo djelo s onim duhom i s
onim nadama s kojima se ulazi u pravedne ratove, tako da
se, pod Vašim stijegom, i ova domovina oplemeni i da se,
pod okriljem Vašim, obistini onaj poklik Petrarkin: “vrlina će
protiv bijesa prigrabit oružje, da kratku borbu bije; jer
hrabrost drevna u srcima italskim još zamrla nije”
 Prevoditelj Ivo Frangeš na kraju komentira Machiavellijevo
citiranje Petrarke: “Vrhunac fine patetike, krunisan umjesnim
citatom iz poznate Petrarkine kancone Italiji. Još jedan dokaz
kako Italija čitav niz stoljeća živi prije svega u srcima svojih
pjesnika –proroka a ne kao narodna želja” (str.146.)

53
XXVI. Poziv da se Italija digne na
noge i oslobodi barbarskog jarma
 Upute vladaru dobivaju svoju teleološku dimenziju u
zadnjem fragmentu: “Poziv da se Italija digne na noge i
oslobodi barbarskog jarma”, ali mogu poslužiti kao dobar
znanstveni i tehnološki priručnik svakom vladaru.

 Je li se u tim pitanjima išta promijenilo od Machiavellija do

vremena sadašnjega?

 Možda ništa, a možda je samo usavršena tehnologija poradi

posvemašnje uznapredovale znanosti, tehnike i tehnologije

 “ Vladar” je aktualan i danas, a u povijesti političkih ideja

predstavlja razdjelnicu između etički omeđene politike
politike kao tehnike vladanja

54