• U UNESCO-voj Univerzalnoj deklaraciji o kulturnoj raznolikosti iz

2001. godine kultura je definirana kao skup duhovnih,

materijalnih, intelektualnih i emocionalnih distinktivnih obilježja
društva ili društvene skupine a koja, uz književnost i umjetnost,
obuhvata način života i suživota, vrednosne sisteme, tradicije i
vjerovanja. Pomenuto UNESCO-vo definiranje kulture je dosta
znakovito u odnosu na davnu 1972. godinu u kojoj je UNESCO-ova
Kulturna sekcija, iznjedrivši Konvenciju o zaštiti svjetske kulturne i
prirodne baštine, koncept kulturne baštine vezala primarno uz
spomeničko ili prirodno naslijeđe, a ne dakle uz koncept baštine
koji je otvoren i koji odražava živuće kulture kao i one prošle.
Prema: UNESCO Universal Declaration on Cultural Diversity. 2001.
• Problematika prikupljanja i očuvanja elektronske građe bilo u mrežnom ili
materijalnom obliku a koja je identificirana kao neupitno važan dio
nacionalne odnosno svjetske kulturne baštine je iznjedrivši raznolike
rasprave, studije, smjernice, okupivši oko sebe brojne nacionalne i
međunarodne organizacije od 90-tih godina 20. stoljeća podsjetila i na
potrebu kreiranja sinergijski raspoloženog okruženja kao jednog od
preduslova za uspostavu nacionalne bibliografske kontrole nad
elektronskim publikacijama u mrežnom i / ili materijalnom obliku.
• U tom kontekstu, svakako je znakovita zajednička izjava IFLA-e i IPA-e (engl.
International Publisher Association) koje, ponukane ozbiljnošću
pohranjivanja i očuvanja elektronske građe koja ima trajni kulturni i
dokumentarni značaj, u međusobnim partnerskim odnosima prepoznaju
konstruktivna rješenja za dugoročno očuvanje digitalnog kulturnog
identiteta.
• Artikulirani primarni ciljevi programa Univerzalne dostupnosti publikacija
davne 1974. godine a ti su najšira moguća dostupnost publicirane građe
(tj. zabilježenog znanja za javno korištenje) korisnicima na svakom mjestu i
u svakom trenutku kada je potrebna, kao osnovni element ekonomskog,
društvenog, tehnološkog, obrazovnog i osobnog razvoja, postavili su
program UAP kao nužnu podršku programu Univerzalne bibliografske
kontrole.
• Kao snažni prateći dugoročni program UBC-a kojim se može premostiti jaz
između dostupnosti bibliografskih podataka o publikacijama i dostupnosti
samih publikacija, UAP program je koncept od trajne vrijednosti i njegovi
se ciljevi odnosno komplementarnost sa UBC-om imaju, u kontekstu
bibliografskog praćenja elektronske građe i njenog podskupa mrežnih
publikacija, realizirati samo u promjenjenom okruženju.
• Potoškoće: ekonomske (nestašica resursa, ljudskih, finansijskih i materijalnih koja
ograničavaju pružanje usluga i mogućnosti poboljšanja); tehničke (nestašica
reprografske opreme, neodgovarajuće održavanje i slično); socio-kulturne (niska
razina obrazovanja, slaba motivacija za korištenje postojećih usluga, loša
prezentacija informacija, jezičke prepreke, nedostatak obrazovanja i tradicije pri
korištenju informacija, otpor prema promjenama, nerazumijevanje dobrobiti
vezanih uz informacije); zakonske (nepotrebna ograničenja i procedure vezane uz
korištenje publicirane građe); političke (cenzura, nepostojanje odgovarajuće
politike, planova i infrastrukture, mukotrpne i birokratske administrativne i
financijske procedure); fizičke (udaljenost, fizički nedostaci); funkcionalne
(nedjelotvornost sistema, nepostojanje odgovarajuće politike i postupaka,
nedostatak sredstava, neodgovarajuća bibliografska kontrola, nedovoljno
kvalificirano osoblje, nedovoljno vođenje računa o propustima u pružanju
bibliotečkih usluga). Prema: Line, Maurice. Vickers, Stephen. Univerzalna dostupnost publikacija (UAP): program
poboljšavanja nacionalne i međunarodne dobave i snadbijevanje publikacijama. Zagreb: Hrvatsko bibliotekarsko društvo, 1989. Str. 72
Anticipacije Radne grupe o budućnosti
bibliografske kontrole, formirane pri
Kongresnoj biblioteci 2006. godine:
• u budućnosti bibliografska kontrola će biti
kolaborativna, decentralizirana, međunarodna
i na webu utemeljena , njena realizacija bit će
rezultat saradnje sa privatnim sektorom te
aktivne saradnje sa korisnicima biblioteka.
Radna grupa naglašava da je s tim predviđanjima u vezi neophodno:

• povećati učinkovitost bibliografske proizvodnje za sve biblioteke kroz povećanu saradnju

i povećanu razmjenu bibliografskih zapisa,
• proširiti mogućnosti stvaranja znanja „izlaganjem“ raritetnih i unikatnih materijala koja
se čuvaju u bibliotekama, a koji su trenutno sakriveni od pogleda i time i nedovoljno
iskorišteni,
• prihvatiti da je World Wide Web i naša tehnološka platforma i odgovarajuća platforma
za isporuku naših standarda. Shvatiti da ljudi nisu jedini korisnici podataka koje
proizvodimo u ime bibliografske kontrole, već su to i strojne aplikacije koje su u
interakciji s tim podacima na razne načine,
• postaviti našu zajednicu u budućnosti putem uključivanja isporučenih informacija od
korisnika u opise naših izvora, raditi na ostvarivanju potencijala FRBR-a,
• ojačati bibliotečku profesiju kroz edukaciju.
On the Record: Report of The Library of Congress Working Group on the Future of Bibliographic Control, 2008. URL:
http://www.loc.gov/bibliographic-future/news/lcwg-ontherecord-jan08-final.pdf (13.03.2012.)