Univerzitet u Sarajevu

Fakultet za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije

Tematska cjelina: Obavještajna reforma i nova sigurnosna

filozofija u borbi protiv terorizma
Doc.dr. Edita Hasković
 11. septembar kao svojevrsni pokazatelj izmijenjenog
sigurnosnog diskursa

• Samo deceniju nakon proklamiranja Bushovog „novog svjetskog

poretka“, svijet su potresli teroristički napadi na ciljeve SAD-a (vojne,
ekonomske) bez povijesnog presedana;
• Navedeni događaj je demantirao autore idealističke orijentacije i
potvrdio, ipak, tezu Ulricha Becka da živimo u društvu rizika,
društvu u kojem postoje nepredvidive i suspektne prijetnje protiv kojih
postaje nemoguće osigurati se;
 11. septembar kao svojevrsni pokazatelj izmijenjenog
sigurnosnog diskursa

• Sve navedeno treba posmatrati kao neposrednu implikaciju

globalizacijskih procesa, koji:
- podrivaju moć države i njen monopol nad sredstvima prinude (ali ne
najavljuju njen nestanak sa međunarodne scene),
- pružaju mogućnost malim, disperznim skupinama, pa čak i
pojedincima (usamljenim vukovima) da nanesu enormne društvene
štete neselektivnim sredstvima, eksploatirajući demokratsku tolerantost
i otvorenost za lako penetriranje na teritorij države koja je potencijalna
meta terorističkog napada;
 11. septembar kao svojevrsni pokazatelj izmijenjenog
sigurnosnog diskursa

• U tom smislu spomenut ćemo mišljenje Nedžada Bašića koji napominje:

„ U prethodnim fazama razvoja međunarodne zajednice, odnosi u svjetskoj
zajednici prvenstveno (ili isključivo) su se svodili na odnose između suverenih i
formalno te pravno jednakih državnih zajednica. Danas ti odnosi čine samo
jedan dio globalnih odnosa koji se uspostavljaju između različitih subjekata
koji svojim djelovanjem čine globalne odnose znatno drugačijim od
međunarodnih odnosa u prethodnim fazama razvoja ljudske zajednice. Danas
se usporedno sa državom pojavljuje čitav niz novih subjekata koji svojim
neovisnim ili interaktivnim djelovanjem s drugim subjektima i/ili državama
stječu veliku moć uticaja na međusobne odnose između država, ali i na
globalne odnose u svjetskoj zajednici. Time paradigma međunarodnih odnosa
prerasta u novi proces, u kojem uloga države prestaje biti ekskluzivnost i u
kojem se nameće nužnost njenog partnerstva sa subjektima globalnih
odnosa“ (Bašić, 2012:9).
 11. septembar kao svojevrsni pokazatelj izmijenjenog
sigurnosnog diskursa

• Razumljivo da su u ovakvom jednom izmijenjenom međunarodnom

okruženju, svoj radijus djelovanja pronašli i ilegalni nedržavni akteri
koji su zahvaljujući globalizaciji i tehničko-tehnološkom napretku, kao
i sve većoj međuzavisnosti u prilici projicirati nasilje sa dalekosežnim
posljedicama po čovjeka i sigurnost uopšte;
• Nema sumnje da se za paradigmu ovako izmijenjenog sigurnosnog
diskursa s pravom može uzeti 11. septembar koji je na brutalan način
ukazao na realitete savremenog života, ukazavši na eroziju države i
njene moći;
 11. Septembar i suspenzija načela na kojima počiva
međunarodni sistem

• Napad jedne otrgnute terorističke organizacije Al-Kaide (nedržavnog

aktera) na jednu državu (u ovom slučaju najmoćniju silu svijeta)
doprinio je suspendiranju temeljnih načela vestfalskog, odnosno
međunarodnog sistema;
• Samom činu pethodila je objava fetve u februaru 1998. godine kojom
je proglašen rat protiv Amerike (ali i Izraela), koji će svoju
materijalizaciju doživjeti tri godine kasnije;
• Stoga, nije bilo riječ o ratu u metaforičkom smislu, jer je na
monstruozan način napadnuta jedna suverena država, kao što nije bio
metaforički ni rat protiv terorizma koji će neposredno nakon 11.
septembra objaviti SAD sa svojim saveznicima.
 11. Septembar i suspenzija načela na kojima počiva
međunarodni sistem

• Događaje s početka novog milenijuma, Robert Cooper objašnjava kroz

prizmu sukoba predmodernog svijeta sa modernim svijetom, gdje
postoji opasnost od predmodernog, jer iako mi ne pokazujemo interes
za haos, haos je zainteresiran za nas (Cooper, str. 96), pri čemu ukazuje
na činjenicu da sada zaštita vlastitog teritorija, vlastite nacionalne
sigurnosti započinje u inozemstvu – u zemljama poput Afganistana,
Iraka;
• Cooper terorizam smatra privatizacijom rata;
• Za razliku od njega, Beck terorizam smatra individualizacijom rata,
zapažajući kako „Terorističke nevladine organizacije dokidaju
državama monopol nad sredstvima nasilja (...) nove transnacionalne
teorističke mreže jednim udarcem poništavaju pravila vojske i
ratovanja“ (Navedeno prema Zgodić, 107).
 11. Septembar i suspenzija načela na kojima počiva
međunarodni sistem

• Kada je riječ o ovom potonjem, za razliku od ranijih ratova koji su

vođeni u povijesti, terorizam pobija moralne norme odabirom nevinih
žrtava za mete kao i nedisrkiminativnih sredstava u ostvarenju tog
cilja;
• Kako, naime, zapaža Piter Sedersberg, u slučaju rata ciljevi napada
moraju biti protivnički vojnici, a oružja korištena protiv ovih ciljeva
treba da budu izrazito diskriminativna.
• Terorizam, s druge strane, je taktika prinude koja namjerno narušava
ova dva pravila ratovanja;
 Dvodimenzionalni pristup u borbi protiv terorizma- na
međunarodnom i unutrašnjem planu

Nesumnjivo da je terorizam određen kao vodeća globalna prijetnja sigurnosti;

Borba protiv terorizma implicirala je mjere koje su SAD, a pod njihovim
snažnim uticajem i druge zemlje zapadne demokratije, preduzele u borbi
protiv terorizma:
• Prvo, neposredno nakon 11. septembra uslijedila je momentalna objava rata
teroru, odnosno terorizmu, što zapravo predstavlja međunarodni aspekt
borbe protiv terorizma;
• Drugo, države su na unutrašnjem planu pribjegle.
A) određenim normativnim zahvatima,
B) preispitivanju sistema sigurnosti baziranom primarno na proaktivnoj
sigurnosnoj filozofiji.
 Priroda rata s početka 21. stoljeća

• Teroristički napad od 11. septembra momentalno je okarakteriziran od

strane tadašnjeg američkog predsjednika kao čin objave rata SAD-u,
što je zahtijevalo recipročan odgovor;
• Ovakva reakcija tadašnje američke administracije proistekla je iz
simbioze državnog suvereniteta i nacionalne sigurnosti, čemu su
doprinijeli povijesni kontekst, kao i zaštićenost Amerike poput tvrđave
sa dva okeana i dva miroljubiva susjeda na sjeveru i jugu;
• Rat protiv terorizma koji je objavila američka administracija na
početku 21. stoljeća predstavlja svojevrsni povijesni presedan.
 Priroda rata s početka 21. stoljeća

Zašto?
Zato što se rat u tradicionalnim smislu poimao kao oružani sukob među
suverenim političkim entitetima, odnosno nacionalnim državama u modernom
dobu;
Navedeno će reći, da su raniji ratovi u historiji imali ograničene ciljeve u
vremenu i prostoru, te da su vođeni protiv određene države ili država;
Rat protiv terorizma suspendira ovakvo shvatanje rata i u sigurnosnu agendu
uvodi njegovo revidirano poimanje koje ne počiva ni na vremenskoj ni na
geografskoj odrednici.
To je poslužilo pojedinim autorima, poput Hardt Michaela i Antonio Negrija, da
ratu s početka 21. stoljeća pripišu čak i funkciju oblika vladavine (Hardt, Negri,
23.,24).
 Priroda rata s početka 21. stoljeća

• Rat protiv terorizma, kao što smo prethodno konstatovali, pobija oba
principa na kojima počiva tradicionalno vođenje rata- koje je
vremenski i prostorno limitirano;
• Rat protiv terorizma koji su objavile SAD nakon 11. septembra,
odlikuje permanentno stanje rata unutar i van američkih granica;
• Ovo proizlazi, sasvim razumljivo, iz same prirode terorizma, koji
predstavlja permanentnu prijetnju sigurnosti, koja ne derivira od
države ili država, već od ekstremnih kriminogenih grupa, religioznih
fanatika, terorističkih mreža, a u posljednje vrijeme sve češće od
pojedinaca, koji gotovo nesmetano djeluju u globalnom okruženju.
 Priroda rata s početka 21. stoljeća

• Uvidom u NSS SAD iz septembra 2002. godine možemo se uvjeriti

kako je ratu protiv terorizma dodijeljen epitet globalnog i vremenski
neograničenog rata;
• Nakon determiniranja terorizma kao najvećeg neprijatelja američke
nacionalne sigurnosti i američke nacije, navodi se kako je borba protiv
globalnog terorizma drugačija u odnosu na sve druge ratove u
povijesti, uz najavu da će se taj voditi na mnogo različitih frontova u
dužem vremenskom razdoblju protiv jednog neugodnog neprijatelja
(The National Security Strategy of the USA, 2002:5).
• Čovječanstvo je time svjedočilo rađanju jednog posve novog tipa rata,
te umjesto u pacifističke vode kako je najavljeno deceniju ranije
proklamiranjem novog svjetskog poretka, zakoračio je u novi rat s
jasnim početkom, ali neizvjesnim krajem.
 Priroda rata s početka 21. stoljeća

Michael Hardt i Antonio Negri, navode sljedeće posljedice koje su

proistekle iz ovog novog tipa rata:
1. Prvo, granice postaju neodređene, prostorno i vremenski;
2. Druga posljedica takvog ratnog stanja je da međunarodni odnosi i
unutrašnja politika postaju sve više slični i isprepleteni;
3. Treća posljedica ogleda se u davanju novog smjera koncepciji strana
u bici ili strana u neprijateljstvu. U mjeri u kojoj neprijatelj postaje
apstraktan i neograničen, savezništvo među prijateljima postaje
ekspanzivno i potencijalno (Hardt, Negri, 30,31).
 Materijalizacija rata

- U Afganistanu;
- U Iraku,
- A zatim i rat protiv ISIL-a.
Rekapitulacija učinaka rata protiv terorizma- Da li je suočavanje sa
jednom nekonvencionalnom prijetnjom konvencionalnim sredstvima
polučilo rezultate?

• Internacionalizacija terorizma;
• Podstaknuti napadi na Evropu i Ameriku;
• Sedmerostruki porast terorističkih napada nakon invazije na Irak
(prema procjenama stručnjaka za terorizam, Bergera i Kruikšenka);
• Intenziviranje antiameričkih osjećaja među muslimanima;
• Oživljavanje tradicionalnih vjerskih sukoba između šiita i sunnita, kao
značajan faktor i u nastanku ISIL-a.
 Uvođenje novog koncepta sigurnosti u američku
sigurnosnu agendu

Nakon tragičnih događaja sa početka 21. stoljeća, Amerika u sigurnosnu agendu

uvodi novi vid sigurnosti- domovinska sigurnost;
Naime, jula 2002. godine, usvojena Nacionalna strategija za domovinsku
sigurnost, koja predstavlja jednu svojevrsnu dopunu NSS koje Amerika svake 4
godine donosi, sa ciljem adresiranja glavnih prijetnji njenoj nacionalnoj
sigurnosti,
No, ova strategija predstavlja jedan svojevrsni iskorak iz razloga što adresira
jednu vrlo specifičnu i jedinstvenu prijetnju- a to je terorizam;
Pored kazanog, ova strategija pruža sveobuhvatan okvir za organiziranje napora
saveznih, državnih, lokalnih i privatnih organizacija u borbi protiv terorizma.
 Uvođenje novog koncepta sigurnosti u američku
sigurnosnu agendu

• Radi se, dakle, o dokumentu u kojem je prepoznata priroda nove

prijetnje sa kojom se suočava američka nacija, uz apostrofiranje
potrebe da se u borbi protiv terorizma treba mobilizirati cjelokupno
američko društvo kako bi se umanjila, pa čak i eliminirala prijetnja od
terorizma.
• Kako je, naime, istaknuto u ovoj strategiji: „Ovo je jedna iznimna
kompleksna misija koja zahtijeva koordiniran i unaprijeđen napor
cijelog našeg društva, savezne vlade, državne i lokalne uprave,
privatnog sektora i građana SAD (The National Strategy of Homeland
Security, 2002: 5)
 Uvođenje novog koncepta sigurnosti u američku
sigurnosnu agendu

• Navedeno je evidentno i iz same definicije domovinske sigurnosti;

• Pod ovim pojmom podrazumijeva se jedan zajednički nacionalni napor
u preveniranju terorističkih napada unutar SAD, reduciranju ranjivosti
Amerike na terorizam i minimiziranju štete, te oporavku od napada
koji se dogode (ibidem, str. 2).
Mobilizacija američkog društva u borbi protiv terorizma

• Potreba mobilizacije cjelokupnog američkog društva u borbi protiv

terorizma, proistekla je iz činjenice da oni koriste izvjesne taktičke
prednosti, s obzirom da su u mogućnosti da biraju mjesto, vrijeme i
sredstva napada;
• Na taj način, oni objekte svakodnevnog života transformiraju u oružje;
• U pogledu prethodno kazanog, u Strategiji je konstatovana
ambivalentnost prethodno spomenutih meta – istaknuto je, naime,
kako su američki način života i američka populacija izvori najveće
snage američke nacije, ali ujedno i izvor njene inherentne ranjivosti.
Mobilizacija američkog društva u borbi protiv terorizma

• Kao vrlo značaj partner u borbi protiv terorizma prepoznati su

građani;
• S obzirom na prirodu terorističke prijetnje, istaknuto je kako svaki
Amerikanac treba iskazati svoju želju da preuzme ulogu u zaštiti
domovine;
• U tom pravcu (cilju) uspostavljeni su građanski korpusi kako bi se
omogućilo umrežavanje volontera i pojedinaca u svih 50 država;
• Uspostavljen je program nadgledanja susjedstva koji je uspostavljen
od strane ovih korpusa;
• Također, uspostavljen je Sistem za informiranje i prevenciju terorizma,
koji je trebao da olakša hiljadama američkih vozača, poštara,
konduktera, kapetana brodova i sl. da prijave potencijalne terorističke
prijetnje.
Mobilizacija američkog društva u borbi protiv terorizma

• Nadalje, kao vrlo značajna karika u borbi protiv terorizma prepoznat je

i privatni sektor;
• Čak se njemu daje jedna od presudnih uloga u trijumfu nad terorizmom;
• Ovakva pretpostavka bazira se na činjenici da se u posjedu privatnog
sektora nalazi veći dio američke kritične infrastrukture;
• On uključuje ključne sisteme poput onih koji omogućavaju procese
distribucije poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda, komunalna
preduzeća, sisteme transporta, informacione sisteme, kao i veći dio
američkih institucija, naučno-istraživačkih ustanova i slično.
Mobilizacija američkog društva u borbi protiv terorizma

• Sljedeći značajan subjekt u borbi protiv terorizma su lokalne vlasti;

• Na njima je vjerovatno i najveća odgovornost, jer svaki događaj koji se
desi je lokalnog karaktera i razumljivo zahtijeva promptno reagiranje
lokalnih jedinica;
• U tom cilju, svaka država, mnogi gradovi i okruzi su uspostavili
antiteterorističke operativne snage;
Mobilizacija američkog društva u borbi protiv terorizma

• Kada je riječ o doprinosu savezne izvršne vlasti u ratu protiv terorizma,

najveća odgovornost je razumljivo pripisana
• Predsjedniku - On to čini oslanjajući se na ministarstva i službe izvršne
vlasti na federalnom nivou;
• Ministarstvu odbrane, primarno kroz vojne misije u inostranstvu;
• Ministarstvu pravosuđa, koje je zaduženo za vođenje jedinstvenog
nacionalnog napora u provedbi zakona kako bi se otkrile, prevenirale i
istražile terorističke aktivnosti unutar SAD;
• Ministarstvu za domovinsku sigurnost koje je osnovano na inicijativu
Predsjednika, sa sjedištem u Bijeloj kući.
Mobilizacija američkog društva u borbi protiv terorizma

• Ministarstvo za domovinsku sigurnost predstavlja prvo savezno

ministarstvo u povijesti SAD, čija je primarna funkcija da zaštiti
domovinsku sigurnost od terorističkih prijetnji;
• Ovom ministarstvu je dodijeljena uloga koordinacije aktivnosti
saveznih, državnih, lokalnih, privatnih organizacija na polju borbe
protiv terorizma;
• U tom cilju uspostavljene su i operativne grupe za domovinsku
sigurnost, koje služe kao koordinirajuće tijelo između država i savezne
vlade.
 Ciljevi strategije

• Iz definicije domovinske sigurnosti, naziru se osnovni ciljevi:

1. Proaktivno djelovanje u borbi protiv terorizma;
2. Umanjenje ranjivosti SAD-a: koja uključuje sistematičan,
sveobuhvatan i strateški napor u cilju smanjenja ranjivosti SAD na
terorističke napade. Svjesni, naime, činjenice da kao otvoreno
društvo predstavlja pogodno tlo za promjenu ciljeva napada,
Strategija je od ključnog značaja odredila saradnju vlada s privatnim
sektorom, kako bi se identificirale i zaštitile kritične infrastrukture i
imovina;
 Ciljevi strategije

3. Umanjenje štete nakon što se napad desi: ovaj cilj baziran je na spremnosti
SAD da upravlja posljedicama napada koji se mogu destiti u budućnosti.
Shodno tome, domovinska sigurnost nastoji osigurati sistem i pripremiti
pojedince koji će odgovoriti na potencijalne napade, pri čemu je posebno
prepoznata uloga pojedinaca na lokalnoj razini koji mogu dati najveći doprinos,
poput policijskih službenika, vatrogasaca, pružaoca medicinske pomoći i drugo;
4. Oporavak od posljedice terorističkog akta: ovaj cilj se zasniva na izgradnji i
održavanju različitih finansijskih, pravnih i društvenih sistema u cilju oporavka
od terorizma. U tom cilju je navedeno kako Amerika mora biti spremna da
zaštiti i ponovo uspostavi institucije koje su potrebne kako bi se održao
ekonomski rast, ponovno izgrade uništenu imovinu, asistiraju žrtvama,
njihovim porodicama, iscijele psihološke rane..
 Normativni segment

• Patriotski akt (26. oktobar 2001.)

• Zakon o američkim slobodama (jun 2015.)
Ovaj prvi zakon, je u cilju proaktivnog reagiranja na terorizam, proširio
ovlasti službama za provedbu zakona i obavještajnim službama, što je
inauguriralo praksu flagrantnog kršenja ljudskih prava i sloboda;
Nakon afere Edward Snowden iz maja 2013. koji je revelirao da su CIA
i NSA uključene u aferu prisluškivanja, uslijedilo je donošenje Zakona o
američkim slobodama, koji je samo prividno riješio pitanje zloupotreba
ljudskih prava i sloboda.
 Normativni segment

Erozija sljedećih prava pod uticajem borbe protiv terorizma na

unutrašnjem planu:
• pravo na slobodu i sigurnost, pravo na pravično suđenje;
• pravo na poštivanje privatnog i porodičnog života;
• zabrana diskriminacije;
• pravo na okupljanje i udruživanje;
• sloboda izražavanja.
 Obavještajna reforma iz 2004. godine

• Zakon o obavještajnoj reformi i sprečavanju terorizma (Intelligence

Reform and Terrorism Prevention Act – IRTPA) inaugurirao je najveću
obavještajnu reformu u Sjedinjenim Američkim Državama od
osnivanja američke obavještajne zajednice na modernim osnovama
nakon Drugog svjetskog rata;
• Propust američke obavještajne zajednice da anticipira napade na New
York i Washington, producirao je potrebu da se preispita obavještajna
arhitektura ove zemlje i utvrde razlozi zašto i kako se napad ovakvih
razmjera mogao dogoditi na američkom tlu, a da to obavještajne službe
ne predvide i ne spriječe.
 Obavještajna reforma iz 2004. godine

• U tom cilju, u decembru 2004. godine Kongres je usvojio Zakon o

obavještajnoj reformi i sprečavanju terorizma, u koji su dominantno
ugrađene preporuke Komisije o 11. septembru, koja je bila zadužena
da istraži događaje koji su doveli do razarajućih terorističkih napada na
Svjetski trgovački centar i Pentagon.
• Obavještajna reforma koja se odigrala u danima 108. Kongresa bila je
primarno u funkciji unaprjeđenja integracije elemenata obavještajne
zajednice Sjedinjenih Američkih Država, o čemu svjedoči uspostava
funkcije Nacionalnog obavještajnog direktora i njegovog Ureda, kao i
u funkciji unaprjeđenja američke borbe protiv terorizma i prijetnje koja
je usko povezana sa terorizmom, a to je proliferacija oružja za
masovno uništenje.
 Obavještajna reforma iz 2004. godine

• U tom cilju, u okviru Ureda nacionalnog obavještajnog direktora

uspostavljeni su Nacionalni centar za borbu protiv terorizma i
Nacionalni centar za borbu protiv proliferacije. Kako bi se poboljšala
razmjena informacija o terorizmu, ovim zakonom predviđena je i
uspostava Okruženja za razmjenu informacija.
Uvođenje funkcije Nacionalnog obavještajnog direktora

• Zakon o obavještajnoj reformi i sprečavanju terorizma rekonstruirao je

organizacijsku šemu državne obavještajne zajednice.
• Najveći novum predstavlja uspostava funkcije Nacionalnog
obavještajnog direktora (Director of National Intelligence – DNI) kao
vodećeg državnog obavještajnog funkcionera, kojeg imenuje
Predsjednik uz saglasnost Senata Kongresa.
• Tri funkcije, ranije objedinjene u položaju Direktora CIA bivaju
raščlanjene, tako da Nacionalni obavještajni direktor postaje glava
obavještajne zajednice i glavni savjetnik Predsjednika, Vijeća za
nacionalnu sigurnost i Vijeća za domovinsku sigurnost o obavještajnim
pitanjima koja se odnose na nacionalnu sigurnost.
Uvođenje funkcije Nacionalnog obavještajnog direktora

• Direktoru CIA, koji je podređen DNI, preostalo je samo obnašanje funkcije

Direktora CIA.
• Nacionalni obavještajni direktor, osim ukoliko nije drugačije određeno od
strane Predsjednika ili zakonom, ima pristup svim obavještajnim podacima
koji se odnose na nacionalnu sigurnost, a koji su prikupljeni od strane
federalnih odjela i agencija i drugih subjekata, te je dužan te obavještajne
podatke proslijediti predsjedniku, voditeljima odjela i službi izvršne vlasti,
predsjedniku Združenog stožera i višim vojnim komandantima, Senatu i
Zastupničkom domu i njihovim odborima i drugim osobama koje on, u
svojstvu Nacionalnog obavještajnog direktora, odredi nadležnim.
U opusu njegovih nadležnosti spada i sljedeće:

 utvrđivanje ciljeva, prioriteta i smjernica za obavještajnu zajednicu kako bi se

osiguralo pravovremeno i učinkovito prikupljanje, obrada, analiza i širenje
obavještajnih podataka;

 izravno upravljanje procesom prikupljanja, analize, proizvodnje i trijaže

obavještajnih podataka od strane elemenata (agencija) obavještajne zajednice;

 pružanje savjeta onim obavještajnim elementima – agencijama i odjelima koji

nisu u okviru Nacionalnog obavještajnog programa;

 utvrđivanje kadrovske politike i programa, uz konsultacije sa čelnicima drugih

službi i elemenata obavještajne zajednice, kao i čelnicima njihovih odjela;
 osiguranje poštivanja Ustava i zakona Sjedinjenih Država od strane CIA, kao
i drugih elemenata obavještajne zajednice;

 uklanjanje bespotrebnog i štetnog dupliciranja procesa unutar obavještajne

zajednice;

 osiguranje najtačnijih obavještajnih analiza;

 razvijanje i određivanje godišnjeg budžeta za potrebe realizacije nacionalnog

obavještajnog programa.
 Ured Nacionalnog obavještajnog direktora

• Ured Nacionalnog obavještajnog direktora (Office of the Director of

National Intelligence – ODNI) je osnovan s primarnom svrhom da
Nacionalnom obavještajnom direktoru (DNI) pruža pomoć u
obavljanju njegovih dužnosti i ispunjavanju odgovornosti, te da
obavlja i druge nadležnosti koje mu mogu biti dodijeljene od strane
Predsjednika ili propisane zakonom.
 Ured Nacionalnog obavještajnog direktora

U njegov sastav ulazi:

1) Nacionalni obavještajni direktor;
2) Njegov zamjenik;
3) Nacionalno obavještajno vijeće;
4) Glavni pravni savjetnik;
5) Službenik za zaštitu građanskih sloboda;
6) Direktor za nauku i tehnologiju;
7) Nacionalni direktor za kontraobavještajni rad;
8) Drugi službenici.
Kao i dva centra o kojima je prethodno bilo riječ.
 Nacionalni centar za protivterorizam (NCTC)

• Opšte je poznato da je cijela obavještajna reforma bila u duhu borbe

protiv terorizma, o čemu najbolje svjedoči formiranje Nacionalnog
centra za protivterorizam (National Counterterrorism Center – NCTC),
Nacionalnog centra za protivproliferaciju (National Counter
Proliferation Center – NCPC), kao i Savjeta za razmjenu informacija
(Information Sharing Council) i Okruženja za razmjenu informacija o
terorizma (Information Sharing Environment - ISE).
• Borba protiv terorizma, kao i drugih transnacionalnih izazova,
doprinijela je bližoj saradnji između CIA i FBI (kao i drugih službi),
uključujući i uspostavu kombinovanih centara dizajniranih da ujedine
izvore i povećaju učinkovitost agencija.
• Nacionalni centar za protivterorizam (NCTC) uspostavljen je u okviru
Ureda Nacionalnog obavještajnog direktora. Na čelu ovog centra
nalazi se direktor, kojeg uz prijedlog i saglasnost Kongresa, imenuje
Predsjednik.
 Nadležnosti

1) Da u Sjedinjenim Državama služi kao primarna organizacija za analizu i

integraciju svih obavještajnih podataka koji se odnose na terorizam i
kontraterorizam;

2) Da vodi strateško operativno planiranje kontraterorističkih aktivnosti,

uključujući diplomatske, finansijske, vojne, obavještajne aktivnosti, aktivnosti
domovinske sigurnosti i aktivnosti provedbe zakona unutar i među agencijama;

3) Da kao dio svojih poslova operativnog strateškog planiranja, prema potrebi,

vodećim odjelima i agencijama dodjeljuje funkcije i odgovornosti za
kontraterorističke aktivnosti, u skladu sa zakonom i koje podržavaju
kontraterorističke strateško-operativne planove;
4) Da osigura agencijama da, po potrebi, imaju pristup obavještajnim podacima i
da dobiju obavještajnu podršku za izvršavanje antiterorističkih planova ili za
izvođenje neovisnih, alternativnih analiza;

5) Da osigura agencijama da imaju pristup i da dobijaju obavještajne podatke,

koji su im potrebni za obavljanje dužnosti koje su im dodijeljene;

6) Da služi kao centralna i zajednička baza saznanja o poznatim i osumnjičenim

teroristima i međunarodnim terorističkim grupama, njihovim ciljevima,
strategijama, mogućnostima i mrežama kontakata i podrške
 Nacionalni centar za borbu protiv proliferacije

• Nacionalni centar za protivproliferaciju je osnovan od strane Predsjednika,

koji je prilikom njegovog osnivanja imao u vidu sljedeće zadatke i ciljeve
sprečavanja i zaustavljanja širenja oružja za masovno uništenje, sisteme
njihove isporuke, odgovarajućih materijala i tehnologija:
- Uspostavu u Sjedinjenim Državama osnovne organizacije za analizu i
objedinjavanje svih obavještajnih podataka koji se odnose na proliferaciju;
- Osiguranje svim nadležnim agencijama potpunog pristupa i obavještajne podrške,
koja im je potrebna za izvršavanje njihovih protivproliferacijskih planova i
aktivnosti, te obavljanje nezavisnih, alternativnih analiza;
- Uspostavu središnjeg spremišta o poznatim i sumnjivim proliferacijskim
aktivnostima, uključujući i ciljeve, strategije, mogućnosti, mreže i sve pojedince,
grupe i subjekte koji sudjeluju u proliferaciji.
- Širenje informacija o proliferaciji, uključujući i analize o prijetnjama
proliferacijom koje se dostavljaju Predsjedniku, nadležnim odjelima i agencijama,
te odgovarajućim odjelima Kongresa;
- Vršenje procjena i davanje upozorenja o proliferaciji oružja za masovno uništenje,
sistemima njihove isporuke, te odgovarajućih materijala i tehnologija;
- Koordinaciju kontraproliferacijskih planova i aktivnosti raznih odjela i agencija
Sjedinjenih Država u sprečavanju i zaustavljanju širenja oružja za masovno
uništenje, sistema njihove isporuke, te odgovarajućih materijala i tehnologija;
- Provođenje strateškog operativnog protivproliferacijskog planiranja Sjedinjenih
Država, kako bi se spriječilo i zaustavilo širenje oružja za masovno uništenje,
sistema njihove isporuke, odgovarajućih materijala i tehnologija.
Literatura

• Bašić, N. (2012). Globalne strukturalne promjene i nova sigurnosna paradigma.

Međunarodne studije. Časopis za međunarodnu politiku, vanjsku politiku i diplomaciju,
god. XII, broj 2, Centar za međunarodne studije Hrvatske udruge za međunarodne
studije: Zagreb;
• Cooper, R. (2009). Slom država. Poredak i kaos u 21. stoljeću. Profil: Zagreb,
• Softić, S. (2012). The System of Collective Security, Criminal Justice Issues, Journal of
Criminal Justice and Security, god. XII, broj 5-6, FKKSS: Sarajevo;
• Williams, P. D. (2008). Security Studies: An Introduction. Routledge: London&New York.
• Zgodić, E. (2010). Tajni život demokratije. Prilozi političkoj geologiji. Dobra knjiga:
Sarajevo.
• Hardt, M., Negri, A. (2009). Mnoštvo – Rat i demokratija u doba Imperija, Penguin
Press, New York, 2004. Knjiga prevedena s engleskog i objavljena od strane
Multimedijalnog instituta: Zagreb.
• National Strategy for Homeland Security. Seal of the President of the United
States, Office of Homeland Security, Washington, July 2002.
• The National Security Strategy Of The United States Of America, Seal of the
President of the United States, Washington, September 2002.
• Intelligence Reform and Terrorism Prevention Act of 2004.