BEHAVIORISTIČKE TEORIJE

RAZVOJA
Watson, Pavlov, Skinner, Bandura
Bihejviorizam i teorija socijalnog učenja

 Prema biheviorizmu, događaji koji se mogu izravno opažati -

podražaji i reakcije - prikladan su predmet znanstvenog
istraživanja.

 Biheviorizam je u Americi počeo radom psihologa Johna

Watsona (1878.-1958.) početkom 20. vijeka.

 Watson je psihologiju želio učiniti objektivnom naukom te je

odbacio psihoanalitičko zanimanje za nevidljive psihičke
procese.
 Tradicionalni biheviorizam

 Watsona su inspirirala
istraživanja učenja kod životinja
koja je proveo čuveni ruski fiziolog
Ivan Pavlov.

 Pavlov je znao da je lučenje

sline psima urođeni refleks
na davanje hrane.
Uočio je kako njegovi psi luče slinu
prije no što okuse bilo kakvu hranu –
čim ugledaju osobu koja ih obično hrani.
APARAT ZA MJERENJE IZLUČIVANJA SLINE
PSI SU POČELI IZLUČIVATI SLINU I PRIJE
PRISUSTVA HRANE!!!!

ŠTA SE DOGODILO?
 Tradicionalni biheviorizam

 Pavlov je zaključio kako su psi morali povezati neutralni

podražaj (osobu koja daje hranu) s drugim podražajem
(hranom-bezuslovni podražaj), koji uzrokuje refleksnu reakciju
(lučenje sline-bezuslovni refleks).

 Kao rezultat takvog učenja povezivanjem, neutralni podražaj

postaje sposoban izazvati reakciju koja sliči refleksnoj
reakciji.
KLASIČNO UVJETOVANJE

Prije uvjetovanja
neuvjetovani
podražaj
hrana u ustima

neuvjetovana
reakcija neutralni nema
slinjenje podražaj slinjenja
zvuk
Za vrijeme uvjetovanja
Nakon uvjetovanja
neuvjetovani
podražaj
hrana u ustima

neuvjetovana uvjetovani
neutralni uvjetovana
reakcija podražaj
podražaj slinjenje
reakcija
zvuk zvukzvuk S slinjenjelinjenje
 Pavlov je uspješno naučio pse lučiti slinu na zvuk zvona,
uparujući ga s davanjem hrane.

 Otkrio je klasično uslovljavanje.

 Watson-klasično uslovljavanje primijenio na djetetovo

ponašanje.

 Eksperiment s malim Albertom

MALI ALBERT
 Eksperiment s malim Albertom- naučio je
jedanaestomjesečnog dječaka Alberta bojati se neutralnog
podražaja - mekanog bijelog miša - prikazujući mu ga nekoliko
puta zajedno s prodornim, glasnim zvukom koji je dječaka
prirodno plašio.

 Mali Albert, koji je u početku znatiželjno posezao za mišem,

nakon takvog učenja počeo je plakati i okretati glavu u stranu
čim bi ga ugledao.

 Watson je zaključio kako je okolina presudan faktor razvoja;

vjerovao je kako pažljivim kontroliranjem veza između podražaja i
reakcija odrasli mogu po želji oblikovati djetetovo ponašanje.
Najveći dio osnovnog odgoja djece odvija se uvjetovanjem

• emocije
• stavovi
• znanja i vještine
• vrijednosti
• navike
• neke autonomne funkcije organizma za koje se ranije mislilo da su izvan
kontrole naše volje (krvni tlak, broj otkucaja srca, moždanih valova, mišićne
napetosti, temperature kože i sl.).
Strah od mraka
Klasično uvjetovanje

Okusna averzija
 Preplavljivanje

Izlaganje klijenta zastrašujućim podražajima sve dok se reakcije

straha ne ugase

Malog Alberta se tako dugo držalo u blizini

štakora dok se njegov strah ne bi u potpunosti
ugasio

UP (štakor) se ponovljeno zadavao bez NP

(buka)
sve dok UR (strah) potpuno ne nestane
SUSTAVNA DESENZIBILIZACIJA

To je postupan proces kojim se klijent uči nositi s uznemiravajućim

podražajima pri čemu se procesom protuuvjetovanja smanjuje
anksioznost potaknuta tim podražajima
(strahovi)
 AVERZIVNO UVJETOVANJE

Uparuju se averzivni ili bolni podražaji s neželjenim porivima s ciljem

smanjivanja privlačnosti cilja
(pušenje, alkohol, seksualno zlostavljanje, samoranjavanje kod djece sa
teškoćama u razvoju, itd.)
OPERANTNO UVJETOVANJE

B.F. Skinner (1904-1990)

OPERANTNO UVJETOVANJE

B.F. Skinner (1904-1990)

Drugi oblik biheviorizma predstavlja B. F. Skinnerova (1904.-

1990.) teorija operantnog uslovljavanja.
Pošao je od uvjerenja da su principi klasičnog uslovljavanja
odgovorni samo za mali dio naučenog ponašanja.

 Mnoga ljudska ponašanja su operanti

(voljna, ciljem usmjerena
ponašanja), a ne respondenti
(automatski odgovor na draž).
 Klasično uvjetovanje
organizam je pasivan

 Operantno uvjetovanje
organizam je aktivan
 OPERANTNO UVJETOVANJE

Proces učenja u kojem se mijenja vjerojatnost pojavljivanja

nekog odgovora na osnovi posljedica koje taj odgovor ima za
neki organizam.

POTKREPLJIVAČ je bilo
koja posljedica koja
učvršćuje ponašanje koje
slijedi.
PONAŠANJE POSLJEDICA /POTKREPLJIVAČ
EFEKAT (UČVRŠĆENO ILI PONAVLJANO
PONAŠANJE)
Potkrepljivači:

•primarni (hrana, voda, bol, zanimljivost aktivnosti kojom se osoba

bavi i sl.)
• sekundarni (novac, pohvala, ocjene i sl.)

• pozitivni (hrana, pohvala i sl.)

• negativni (bol, negativne reakcije okoline i sl.)
POZITIVNO POTKREPLJENJE- kada posljedica proizvodi novi stimulus.

Npr. Kljucanje crvenog dugmeta koje golubu donosi

hranu, nošenje nove odjeće donosi mnogo
komplimenata, padanje sa stolice donosi veselost i
smijanje drugova u razredu.
Pozitivna potkrepljenja povećavaju čestinu ponašanja jer dovode do
željenih/ugodnih posljedica.

Dječak koji je rekao “Vejn Runi” bio je pozitivno

potkrijepljen smijehom cijelog razreda i same
Elizabete.
NEGATIVNO POTKREPLJENJE- kada posljedica učvršćuje ponašanje
nestajanje (oduzimanje) stimulusa.
Negativna potkrepljenja povećavaju čestinu ponašanja zbog uklanjanja ili
smanjenja nekog neugodnog podražaja.

Uobičajeni primjer je zvuk koji se čuje u automobilu kada se

ne veže pojas. Čim vežete pojas, iritirajući zvuk prestaje. Vi
ćete vjerovatno ponoviti ovo ponašanje (vezivanje pojasa)
zato što je akcija dovela do toga da averzivna draž (zvuk)
nestane.

Ako izostanak sa nastave omogući da se efikasno izbjegne

test iz fizike, a ne donese druge negativne posljedice, učenik
će vjerovatno i drugi put pribjeći takvom ponašanju.

Ako omogućimo učeniku da izbjegne pisanje velikog završnog

ispita na kraju polugodišta ukoliko je dobro riješio više
kratkih ispita znanja
NAGRADA I KAZNA

Nagrada – nije isto što i pozitivni potkrepljivač. Potkrepljivači mijenjaju frekvenciju

nekog odgovora, a nagrada ne mijenja nužno ponašanje.

Kazna- nije isto što i negativni potkrepljivač. Proces potrepljivanja uvijek podrazumijeva
učvršćivanje ponašanja, dok kazna smanjuje vjerovatnost pojavljivanja ponašanja.
KAZNA

Kao i potkrepljenje, kazna može da ima dva oblika:

1. KAZNA ZADAVANJEM neugodnih podražaja

2. KAZNA USKRAĆIVANJEM- uklanjanjem ugodnih podražaja
 Kazna
•vrijeme zadavanja – mora biti za vrijeme ili neposredno nakon
nepoželjnog ponašanja. Tako se osigurava stvaranje veze između
nekog ponašanja i kazne.
• dosljednost – ako je moguće svaki put kad se javi nepoželjno
ponašanje, a još važnije od toga izbjegavati da se isto ponašanje
nekad nagrađuje, a nekad kažnjava.  
•intenzitet – dobro odmjeriti jačinu kazne, jer jedino takva potiskuje
neko ponašanje na duže vrijeme ili zauvijek. Povećavanje
intenziteta kazne obično izaziva navikavanje ili uopće nema efekta.
•voditi računa o osobinama pojedinca. Različiti pojedinci različito
će reagirati na posljedice. Nagrada ili kazna je subjektivna
kategorija i nema jednaku vrijednost za sve pojedince.
   
NEGATIVNE STRANE KAZNI:

 Izbjegavanje: Zbog asocijacije

sa strahom i boli, ako se
intenzivna kazna primjenjuje
duže vrijeme, organizam
pokušava izbjeći ili barem
odgoditi neugodu (dijete počinje
izbjegavati školu i roditelje).

 Povećava agresivnost - kazne uzrokuju stanje frustracije, što

povećava vjerojatnost pojavljivanja agresivnog ponašanja.
Agresivno ponašanje smanjuje frustraciju, što predstavlja pozitivno
potkrepljenje. Agresija sama sebe potkrepljuje.
 Psihosomatski poremećaji - eksperimenti sa životinjama su
jasno pokazali da postoji povezanost između raznih
psihosomatskih problema i kažnjavanja
 Pogoršava odnose

 Naučena bespomoćnost - ako je kažnjavanje jedina strategija

mijenjanja ponašanja, bez da se pokažu alternativna, poželjna
ponašanja, organizam ne nauči kako izbjeći kaznu
Naučena bespomoćnost – pojava da ljudi ili životinje ne
poduzimaju akciju koja bi ih uklonila iz neugodne ili bolne
situacije ako počnu vjerovati da ne postoji uzročno-posljedična
povezanost između njihova ponašanja i ishoda takvih situacija.
KAZNA
će smanjiti nepoželjno ponašanje, ali neće dovesti do poželjnih
oblika ponašanja.
Općenito vrijedi da se nagradama uči, a kaznama odučava.

Ono što je jako bitno jeste da uz kaznu treba istovremeno

potkrepljivati neko poželjno ponašanje odnosno
omogućiti razvoj nekog drugog ponašanja. Inače može
doći do zamjene jednog nepoželjnog ponašanja nekim
drugim, također, nepoželjnim ponašanjem.
ALBERT
BANDURA

Theories
•Social Learning and
Personality Development
• Social Cognitive Theory of
Human Functioning
• Theory of Self-efficacy
 Teorija socijalnog učenja
 Daje objašnjenje razvoja socijalnih ponašanja; načina na koje
djeca i odrasli stiču nova ponašanja.
 Albert Bandura, kao važan faktor razvoja ističe modeliranje,
poznato i pod nazivima imitacija ili učenje opažanjem.

 Bandura je (1977.) uočio kako mnoga poželjna i nepoželjna

ponašanja djeca stiču jednostavno gledajući i slušajući druge
ljude oko sebe.

 Dijete koje ljutito udari vršnjaka na isti način na koji je samo

bilo kažnjeno kod kuće
TEORIJA SOCIJALNOG UČENJA

 Opservacijsko učenje se odvija u dva oblika:

1. Modeliranjem
2. Vikarijskim učenjem

Modeliranje- se odnosi na promjene u ponašanju pojedinca koje su

rezultat promatranja ponašanja drugih (npr. Djeca ustanu kada svira himna,
samo zato što su vidjela da roditelji to čine).

Vikarijsko učenje- ponašanje se usklađuje opažanjem posljedica tuđeg

ponašanja (Opažanjem nagrađivanja poželjnog ponašanja učenika i ostali učenici
usklađuju svoje ponašanje).
DJECA SU PROMATRALA MODEL KAKO SE
AGRESIVNO PONAŠA PREMA LUTKI ZVANOJ BOBO.
12 dječaci djevojčice

10

0
model nagrađen model kažnjen
 Danas njegova teorija ističe važnost kognicije, ili mišljenja.

 Najnovije verzije Bandurine teorije načinu na koji razmišljamo

o samima sebi i o drugim ljudima pridaju toliko veliku važnost
da ih je umjesto ranijeg naziva pristup socijalnog učenja
prozvao socijalno-kognitivnim pristupom.

 Djeca postupno postaju sve selektivnija u onome što imitiraju.

 Kroz promatranje drugih kako sami sebe nagrađuju ili
okrivljuju zbog svog ponašanja, kao i kroz dobivanje povratnih
informacija o vrijednosti vlastitih ponašanja, djeca razvijaju
osobne standarde ponašanja.
 Doprinosi i ograničenja biheviorizma i teorije socijalnog
učenja.

 Korisni u liječenju emocionalnih problema i problema ponašanja

 Modifikacija ponašanja sastoji se od postupaka u kojima se

kombiniraju uvjetovanje i modeliranje kako bi se eliminirala
nepoželjna ponašanja i ojačale poželjne reakcije.
 Npr. agresivnost, usporen jezični razvoj i snažni strahovi.

 Kritizirani su zbog podcjenjivanja uticaja pojedinca na vlastiti

razvoj.
TEORIJE ČOVJEKOVOG
RAZVOJA
(PSIHOANALITIČKA
PERSPEKTIVA)
Psihoanalitičko gledište

 Psihoanalitičari se suprostavljaju racionalnom i mehanicističkom

shvaćanju ličnosti

 Prema njihovom mišljenju čovjekovim razvojem i ponašanjem

upravljaju nesvjesni nagoni i motivi. Podsvijest utječe na sve što
čovjek radi i misli, nema ničeg slučajnog u njegovom ponašanju!

 Ljudi se suočavaju se s konfliktima između bioloških nagona i

društvenih očekivanja

 Način na koji se ti konflikti razrješavaju određuje pojedinčevu

sposobnost učenja, slaganja s drugima i nošenja s anksioznošću.
SIGMUND FREUD

40
Freudova psihoseksualna teorija
 Sigmund Freud (1856.-1939.)

 Tražeći lijek za odrasle osobe sa različitim psihičkim simptomima

(halucinacije, strahovi, anksioznost, paraliza), otkrio je kako se
njihovi simptomi mogu ublažiti puštajući ih da slobodno pričaju o
bolnim iskustvima iz svoga djetinjstva.
 Na temelju sjećanja koje su imali u odrasloj dobi, istražio je
nesvjesnu motivaciju svojih pacijenata i postavio psihoseksualnu
teoriju.

 Način na koji se roditelji odnose prema djetetovim seksualnim i

agresivnim nagonima u prvih nekoliko godina djetetova života od
presudne je važnosti za zdrav razvoj ličnosti.
Nesvjesno, Predsvjesno i Svjesno
Tri dijela ličnosti (id, ego, superego)

SVJESNO
PREDSVJESNO
NESVJESNO
 Struktura ličnosti

 Prema Frojdu ličnost čine tri glavna sistema:

 ID(ONO) – “BIOLOŠKO JA”

 EGO (JA) – “PSIHOLOŠKO JA”

 SUPER EGO (NAD-JA) – “SOCIJALNO JA”

Id (dio ličnosti sa kojim se rađamo)

 Čini najveći dio ličnosti

 Izvor je osnovnih bioloških potreba i želja

 Princip “požude”- zadovoljenje odmah i sad!

Ego (razvija se u dojenačkoj dobi)

 Svjesni, racionalni dio ličnosti

 Pojavljuje se u ranoj dojenačkoj dobi kako bi preusmjerio impulse iz

ida tako da se zadovolje preko prikladnih objekata, u prihvatljivo
vrijeme i na prikladnom mjestu.

 Princip ralnosti- ego ima funkciju da:

 Dijeli fantaziju od stvarnosti

 Štiti od unutrašnjih i vanjskih opasnosti
 Udovolji potrebama i nagonima na prihvatljiv način
 da riješi probleme na realističan način
Superego (savjest)

 Razvija se od 3.-6. godine, kroz interakcije s roditeljima, koji

zahtijevaju od djeteta prihvatanje društvenih vrijednosti.

 Ego se sada suočava sa sve složenijim zadatkom-usklađivanje

zahtjeva ida, vanjskog svijeta i savjesti.

 Npr. kada je ego u iskušenju da zadovolji impuls ida putem udaranja

vršnjaka kako bi došlo do privlačne igračke, superego može upozoriti
na pogrešnost takvog postupka. Ego mora odlučiti koje će od te dvije
sile, id ili superego pobijediti u ovoj unutrašnjoj borbi, ili mora naći
kompromis – zamoliti vršnjaka za naizmjeničnim igranjem igračkom.

 Odnosi koji se uspostave u predškolskoj dobi između ida, ega i

superega određuju temelje ličnosti pojedinca.
Psihoseksualni razvoj

 Značenje seksualnosti šire- sve što se doživljava prijatno

 Libido- psihička energija vezana uz seksualni nagon
Psihoseksualni stadiji:
 Oralni

 Analni

 Falusni

 Period latencije

 Genitalni
Oralni stadij
 Od rođenja do 1 godine

 Seksualna energija usmjerena na oralnu zonu, usta su izvor

zadovoljstva

 Novonastali ego usmjerava djetetove aktivnosti sisanja na

dojku ili bočicu.

 Ako se oralne potrebe ne zadovolje na adekvatan način,

pojedinac može razviti navike kao što su, sisanje palca,
grizenje noktiju ili olovke u djetinjstvu, te prekomjerno
hranjenje ili pušenje poslije u životu.
 Fiksacije za oralni stadij: pesimističko ponašanje i
shvatanje svijeta, agresivnost, sarkazam, cinizam,
pohlepnost, težnje za posjedovanjem, samoljubivost...
Analni stadij
 1-3 godine
 Seksualna energija usmjerena na analnu zonu

 Vrši se toalet trening, osnovna preokupacija djeteta je sticanje

higijenskih navika
 Mala djeca i predškolci uživaju u zadržavanju i izbacivanju
urina i izmeta.
Analni stadij

 Insistiraju li roditelji na djetetovoj kontroli obavljanja nužde

prije nego što je dijete na to spremno, ili postavljaju premalo
zahtjeva za time,

 poslije u životu se mogu pojaviti konflikti analne kontrole u

obliku pretjerane sklonosti redu i čistoći, tvrdoglavosti, škrtosti
ili neurednosti i neorganiziranosti, destruktivnosti.
Falusni stadij

 3.-6. godine

 Energija je usmjerena na područje

genitalija i dijete otkriva ugodu u njihovom dodirivanju.

 Pojavljuju se:
 Edipov konflikt kod dječaka i

 Elektrin konflikt kod djevojčica.

Falusni stadij

 Djeca osjećaju seksualnu privlačnost prema roditelju suprotnog

spola.

 Kako bi izbjegli kažnjavanje, potiskuju te seksualne želje i

umjesto njihova ostvarenja usvajaju ponašanja i vrijednosti
roditelja istog spola (identifikacija s istospolnim roditeljem)
 Kao rezultat toga nastaje superego (tekovina uspješno
razriješenog Edipovog/Elektrinog konflikta) i dijete osjeća
krivnju svaki put kad ugrozi njegove standarde.

 Odnosi između ida, ega i superega koji se

uspostave u ovoj dobi određuju temelje
pojedinčeve ličnosti.
 Osoba fiksirana za ovu fazu ima sljedeće
karakteristike:
, Pretjerana hvalisavost,
Ambicioznost, samoisticanje, drskost, hvalisavost
muškošću
A kod žena i promiskuitet, zavođenje, flertovanje
Nerazriješen Edipov kompleks
Težnja da se omalovažavaju žene,
mačizam
Muškarci
Impotencija
Težnja da se omalovažavaju
muškarci, težnja da se ponašaju
Žene ženstvenije

Frigidnost
Latencija
 6.-11. godine
 Seksualni instinkti se stišavaju, a superego se dalje razvija.
 Dinamički rečeno mirni period.
 Tokom ove faze libido je potisnut, neaktivan, sublimiran, odnosno
kanalisan i usmjeren u neseksualne aktivnosti djeteta.
 Dijete kreće u školu pa je interes usmjeren na knjige, nauku, sport,
prijatelje.
 To je doba ovladavanja intelektualnim djelatnostima, usvajanja
estetskih i kulturnih vrijednosti, znanja i tuđih mišljenja.
 Dijete usvaja nove društvene vrijednosti od odraslih osoba izvan
porodice, kao i kroz igru s istospolnim vršnjacima.
Genitalni stadij (počinje sa periodom puberteta od 12 godine)

 Adolescencija

 Pubertet dovodi do ponovne pojave seksualnih impulsa iz falusnog

stadija.

 Ovaj period odlikuju:

 “grananje” psihičke energije i “investiranje” u nove objekte,
 veće interesovanje za druge ljude,
 uspostavljanje heteroseksualnih veza, a
 vidljivi su znaci ubrzanog emocionalnog sazrijevanja i socijalizacije.
 Ako je razvoj u ranijim stadijima bio uspješan on vodi
braku, zreloj seksualnosti te rađanju i odgoju djece.

• Postignuta je intelektualna, emocionalna, socijalna, moralna

zrelost, zadovoljstvo u heteroseksualnim odnosima.
• Aktivnost, rad, odgovornost, osiguravanje egzistencije
 Freud smatra da je čovjek tada postigao svoj puni
razvoj.

 On dalje razvoj zrelog doba ne razrađuje.

 Prema njemu je genitalni tip, idealan tip ličnosti.

ODBRAMBENI MEHANIZMI
 Mehanizmi odbrane su sredstva pomoću kojih Ego čuva
integritet ličnosti pred nestrpljivim zahtjevima Ida koji bi
mogli da se sukobe sa socijalnom sredinom.

 Ego je nosilac ovih mehanizama, ali njihovog delovanja

pojedinac nije svjestan.

 Ego se služi mehanizmima odbrane u situacijama kada je

ugrožen (iznutra ili spolja).
Npr. nepovoljne i nedozvoljene težnje Ega, neprijatne
percepcije, afekti itd. i nepovoljni uticaji iz društvene
sredine(traume, frustracije, krize, stresovi...)

 Nesvjesni mehanizmi odbrane su normalna pojava.

 Oni postaju bolest samo onda kada postanu dominantni oblik
ponašanja.

 Oni razrješavaju tenziju, a ne rješavaju kompletnu životnu situaciju.

 Oni samo iskrivljuju, poriču i falsifikuju sliku realnosti, a pri tom

osoba o njihovom djelovanju ne zna, jer su nesvjesni (na razini
svijesti predstavljaju samoobmanu).

 Predstavljaju iskrivljenu percepciju realnosti, te se tjeskoba

smanjuje
POTISKIVANJE ILI REPRESIJA
 Svjesni sadržaj, doživljaj, iskustvo protjeruje u nesvjesni
dio psihe.

 Npr. Osoba koja doživi saobraćajnu nesreću u kojoj joj

bliska osoba pogine, tjera se da to zaboravi, jer je taj
događaj simbol lične smrtnosti.
PROJEKCIJA
 Nesvjesni proces pripisivanja drugima vlastitih
neprihvatljivih stavova, mišljenja, vjerovanja i ponašanja
 Ličnost svoje želje i osjećanja koja teško može da
prihvati, pripisuje nekoj drugoj osobi, okrivljujući druge
za vlastite nedostatke.

 Djeci i nekim odraslim osobama uvijek su drugi krivi za

pad, povredu, neuspjeh.

 Npr. Učenik koji je lijen stalno okrivljuje svog druga da

je lijen.
RACIONALIZACIJA
 Pogrešno mišljenje ili izmišljanje nepravih razloga koji mogu
zamijeniti prave razloge nekog neuspjeha, pogreške.

 Racionalizacija je u suštini “laganje” (nesvjesno) samoga sebe, a

omogućava da o sebi zadržimo “lijepo” mišljenje obzirom da sve
što činimo je dobro, pametno, humano itd.

 Racionalizacija doprinosi čuvanju svog ugleda pred drugim

ljudima (poštovanje) i pred samim sobom (samopoštovanje)
uprkos manje ili većem neuspjehu.
 Da bi se poraz sakrio , pronalaze se lažna objašnjenja, sa ciljem da
se promašeni cilj omalovaži, odnosno njegov značaj umanji, a
preuveliča značaj postignute zamjene.

 ,,Kiselo grožđe”
 Pr. Mladić koga je djevojka odbila da izađu, zaključuje da je to
bolje, jer ona ionako nije dovoljno lijepa.

 ,,Slatki limun”
 Djevojka ne može zbog kazne roditelja izaći sa drugaricama, i
zaključuje da je bolje potrošiti vrijeme na učenje.
REGRESIJA
 Povratak u prijašnju fazu razvoja, onu u kojoj je libidualna
energija ostala fiksirana.
 Regresija je vraćanje na one obrasce ponašanja u djetinjstvu
koji su tada bili efikasni.
 Osoba koja u toku napredovanja i razvoja doživi traumu,
povlači se na jedan niži stupanj ili regresira.
 Kada dijete i adolescent iskuse jaka i bolna osjećanja
(strepnju, tugu, osjećanje krivice), koja izviru iz sukoba, bilo
da je unutrašnjeg ili spoljašnjeg porijekla, povlače se,
nazaduju i počinju da koriste radnje i ponašanja, da misle i
osjećaju na način kako su to nekada ranije činili, u već
napuštenom i prevaziđenom razdoblju svoga života.
REAKCIONA FORMACIJA

 Reakciona formacija je mehanizam odbrane od

izražavanja zabranjenih ili nepoželjnih impulsa
izražavanjem suprotnog.

 Zamjena pravog osjećanja njegovom suprotnošću.

 Na primjer: iza pretjerane brige o nekome sa “ljubavlju”

iskazane, često se krije mržnja.

 Umjereno djelovanje mehanizma reakcione formacije

vidi se manje-više kod svakog starijeg djeteta i
adolescenta.
POMJERANJE (PREMJEŠTANJE)
 Pomjeranje predstavlja stvarno ili simboličko
premještanje želja, težnji, osjećanja, fantazija ili radnji sa
jednog objekta na drugi, odnosno sa jednog dijela tijela
na drugi (usmjeravanje prema zamjenskoj meti).

 Primjer za ovaj mehanizam je preusmjeravanje

agresivnih impulsa: osoba koja je doživjela nepravednu
kritiku na poslu i koju je to naljutilo, dolazi kući i bjesni
na ukućane.
SUBLIMACIJA
 Sublimacija je najsavršeniji mehanizam u cjelokupnoj psihičkoj
dinamici.

 Ego kanalizira nepoželjne ili zabranjene impulse Ida u aktivnosti

koje su društveno prihvatljive i poželjne.
 Nagoni pronalaze drugi izlaz u crtanju, čitanju, pjevanju,
istraživanju što je u društvu i datoj kulturi prihvatljivije i
vrednovanije.

 Sublimacija zaokružuje formiranje ličnosti.

 Sublimacija je jedini zdrav i koristan način odbrane.

 Prema Freudu cjelokupna kultura i civilizacija zapadnog

svijeta nastala je sublimacijom seksualnog nagona i energije

 Omogućila je znanstvenu, umjetničku, ideološku aktivnost.

Zaključak:
 Freud je vjerovao da se u djetinjstvu središte seksualnih
impulsa premješta s oralnog na analno, te na genitalno
područje tijela.

 U svakom stadiju razvoja roditelji hodaju ,,tankom crtom” koja

dijeli područje premalog od područja prevelikog
zadovoljavanja djetetovih temeljnih potreba.

 Uspiju li roditelji uspostaviti dobru ravnotežu, djeca odrastaju

u dobro prilagođene odrasle osobe sposobne za zrelo seksualno
ponašanje, ulaganje u porodični život i odgoj sljedeće
generacije.
Značaj
 Freudova teorija je istaknula VAŽNOST ODNOSA UNUTAR
PORODICE za djetetov razvoj.
 To je bila prva teorija koja je naglasila ULOGU RANIH
ISKUSTAVA.
Kritika
 Teorija je prenaglasila uticaj seksualnosti na razvoj.

 Utemeljena je na problemima seksualno sputanih, uglađenih

odraslih osoba, te je nije bilo moguće primijeniti u kulturama
različitim od viktorijanskog društva 19. vj.

 Freud nije direktno proučavao djecu.

Erik H. Erikson
(1902-1994)

Ego psihologija
Eriksonova psihosocijalna teorija

 Erik Erikson (1902.-1994.)-neo-freudovac

 Prihvatio je Freudov osnovni psihoseksualni okvir i proširio sliku

razvoja u svakom od razvojnih stadija.

 Naglasio ulogu ega.

 U svakom stadiju razvoja postoji temeljni psihološki konflikt koji se
može razriješiti na kontinuumu od pozitivnog do negativnog.

 On određuje hoće li ishod razvoja u tom stadiju biti zdrav ili će

razvoj biti obilježen neprilagođenošću.
 Razlikuje 8 stadija razvoja, a prvih 5 odgovara Freudovim.
OSNOVNA OBILJEŽJA TEORIJE
 Razvoj kao stvaranje ego-identiteta teče od odsustva
identiteta prema ego-identitetu kroz niz unutarnjih i
vanjskih konflikata ili kriza
 Način nošenja pojedinca sa socijalnim iskustvima utječe na
razvoj njegove ličnosti
 Za razliku od Freuda, ego nije samo posrednik između ida i
zahtjeva superega, već u svakoj fazi razvoja ego stječe
stavove i vještine koji pojedinca čini aktivnim dijelom
zajednice
 Normalan razvoj se mora razumjeti u odnosu na životne
okolnosti kulture u kojoj pojedinac živi
RAZVOJA
 RAZVOJ EGA KROZ SOCIJALNU
INTERAKCIJU
1. Temeljno povjerenje / temeljno nepovjerenje
- prva godina života
- da li su djetetove potrebe zadovoljene?
1. Temeljno povjerenje nasuprot nepovjerenju
 Oralni- Od rođenja do 1 godine

 Iz njege i odgoja punih topline i osjetljivosti na dijete, razvija se

osjećaj sigurnosti i povjerenja u svijet, koji doživljava dobrim.

 Do nepovjerenja dolazi kada djetetove potrebe nisu zadovoljene

i kada ono mora predugo čekati na utjehu i kada se s njime
postupa grubo.
STADIJI PSIHOSOCIJALNOG RAZVOJA-
PONOVIMO
 RAZVOJ EGA KROZ SOCIJALNU INTERAKCIJU

2. Autonomija / sram i sumnja -

druga i treća godina

- samostalna eksploracija i

manipuliranje okolinom
2. Nezavisnost, autonomija nasuprot sramu i sumnji

 Analni

 1-3 godina

 Koristeći svoje nove mentalne i motoričke vještine, djeca žele

sama odlučivati i vršiti samostalne izbore.

 Roditelji pospješuju razvoj nezavisnosti kada djetetu

omogućuju primjerenu slobodu izbora te ga ne prisiljavaju i
ne posramljuju.
 3. Inicijativa / krivnja
- od treće do šeste godine
- usmjeravanje na postizanje ciljeva,
igranje uloga odraslih
3. Inicijativnost (poduzetnost) nasuprot krivnji
 Falusni

 3-6 godina

 Kroz igre zamišljanja (,,kao da”), djeca eksperimentiraju

vrstama osoba kakve mogu postati.

 Inicijativa-osjećaj ambicije i odgovornosti-razvija se kada

roditelji podržavaju djetetov novostečeni osjećaj svrhe.

 Opasnost-kada roditelji zahtijevaju previše samokontrole, a to

dovodi do prevelike samokontrole i prejakog osjećaja krivnje
kod djeteta.
4. Produktivnost / inferiornost

- od šeste do jedanaeste

- iskušavanje vlastitih sposobnosti

4. Kompetentnost, sposobnost, marljivost nasuprot
nesposobnosti, inferiornosti
 Latencija

 6-11 godina

 U školi djeca razvijaju sposobnost rada i saradnje s drugima.

 Nesposobnost ili inferiornost se razvija kada negativna

iskustva kod kuće, u školi ili s vršnjacima izazovu osjećaj
manje vrijednosti.
 5. Identitet / konfuzija identiteta –
adolescencija

eksperimentiranje/ izostanak krize

5. Identitet nasuprot zbunjenosti, konfuziji identiteta
 Genitalni

 Adolescencija

 Adolescenti pokušavaju odgovoriti na pitanje: Ko sam ja i koje

je moje mjesto u društvu?

 Vrijednosti i profesionalni ciljevi koje adolescenti sami izaberu

dovode do stvaranja trajnog osobnog identiteta.

 Negativan ishod je zbunjenost i nejasnoća glede budućih uloga

u odrasloj dobi.
 6. Intimnost / izolacija

– mlada odraslost

prijateljstvo i intimni odnosi

6. Intimnost, bliskost nasuprot otuđenosti, izolaciji

 Rana odrasla dob

 Mladi ljudi izgrađuju bliske odnose s drugim ljudima.

 Neki pojedinci zbog prethodnih razočarenja ne mogu ostvariti

bliske odnose te ostaju izolirani i otuđeni.
 7. Plodnost / stagnacija
od 25. do 65. godine –
karijera/ porodica/ interesi
7. Generativnost, stvaralaštvo nasuprot neostvarenosti,
stagnaciji

 Srednja odrasla dob

 Generativnost-davanje narednoj generaciji putem odgoja,

skrbi o drugim ljudima ili produktivnog rada.

 Osobe koje to ne uspijevaju ostvariti osjećaju nedostatak

značajnih postignuća.
8. Integritet / očajanje – odlazak u penziju, usmjeravanje na
prošlost
8. Integritet ličnosti nasuprot očajanju
 Starost

 U ovom posljednjem stadiju ljudi razmišljaju o tome kakve su

osobe bili.

 Integritet proizlazi iz osjećaja da je vrijedilo proživjeti život

onakav kakav je bio.

 Stariji ljudi koji su nezadovoljni svojim životom boje se smrti.

 VRLINE – RAZVOJ EGA

nada
volja
svrha
sposobnost

vjernost
ljubav

briga
mudrost