ARHEOLOŠKI MUZEJ

U
ZAGREBU
Povijest
• Arheološki muzej Zagreb ima jedno od najljepših pročelja u gradu Zagrebu. Projektirao ju
je arhitekt Ferdo Kondrat, a sagrađena je 1878./79. Zgrada ima 4 kata, prizemlje, prvi kat
(mezanin), drugi kat (bel étage) i treći kat (bivši drugi kat). Prizemlje, mezanin i bel étage
ističu se svojim prostorima s prozorima na glavnom pročelju okrenutim prema istoku.
Plesna dvorana bila je na bel étageu. Na svakom katu bile su prostorije za poslugu u
lijevom (južnom) i desnom (sjevernom) krilu dvorca. Visina prostorija na svakoj etaži je:
prizemlje 3,80 m, međusprat 3,70 m, potkrovlje 4,45 m, drugi kat 3,50 m. Nekada su sve
etaže bile vertikalno povezane s tri stubišta. Sada je ostao samo jedan, a postoji i lift
postavljen 1917. Preživjela je veliki potres 1880. godine tijekom kojeg su kipovi koji su
krasili vrh pročelja pali i nikada nisu zamijenjeni. Također je preživio mnoge adaptacije i
preinake, a zadržao je svoju izvornu ljepotu od svojih početaka do naših dana. Muzej je
općenito poznat po svojim interijerima, posebice onima na bel étageu (stvarni drugi kat).
Interijer je bio ispunjen bogatim i elegantnim tadašnjim namještajem, lusterima, furniranim
parketom itd.
• . Muzej je kroz povijest najprije koristio njegov graditelj barun Dragan Vranyczany s
obitelji, kao i zakupci, zatim drugi vlasnik Radivoj Hafner, a kasnije dvadesetih i
tridesetih godina 20. st. smjestilo nekoliko banaka (u prizemlju), ekskluzivni
Automobilski i manje ekskluzivni Časnički klub (bel étage) te stanare na trećem katu.
Godine 1941. iz nepoznatih su razloga srušena oba krila na zapadnoj strani. U dvorištu
je bilo nekoliko projekata za uređenje, koje je projektirao poznati hrvatski arhitekt
Mladen Kauzlarić 1941. U zgradu se 1941. uselio njemački Wehrmacht, au ljeto 1945.
Arheološki muzej zajedno s Hrvatskim povijesnim muzejom. Potonji se kasnije preselio
u 18.st. Ljetnikovac Vojković-Oršić-Rauch u Gornjem (Starom) gradu. Budući da je
zgrada od početka bila premala za muzej, djelatnici su pokušali riješiti problem, a
najvažnije projekte za novi Arheološki muzej, koji obuhvaća zapadni dio dvorišta,
projektirao je Zlatko Neumann 1954. godine. nikad realizirano. Zbog posljedica
potresa 2020. godine Arheološki muzej u Zagrebu bio je prisiljen zatvoriti svoja
vrata te se okrenuti sanaciji šteta. Muzejski fundus sistematiziran je u zbirkama: 
pretpovijesna, antička (grčki i rimski spomenici) i ranosrednjovjekovna zbirka. Muzej
posjeduje i egipatsku zbirku, jedinu takve vrste u ovim prostorima, kao i numizmatičku
 zbirku, jednu od najvećih takvih zbirki u Europi i svijetu. Stalni postav muzeja sastoji
se od stalnog postava pretpovijesne i egipatske zbirke; uvodnoga dijela stalnog
postava antičke zbirke: grčke vaze, spomenici grčke kolonizacije istočne obale 
Jadrana i rimska vojna oprema te stalnog postava numizmatičke zbirke, a u sklopu
muzeja nalazi se i Lapidarij. Muzej vodi brigu o arheološkom parku "Andautonija" u 
Šćitarjevu, gdje su sačuvani ostaci antičkog grada iz vremena od 1. do 4. stoljeća.
Arheološki park Andautonija u Ščitarjevu
• Andautonija je starorimsko naselje i municipij u blizini rijeke Save na mjestu
današnjega sela Šćitarjevo u Hrvatskoj, južno od Zagreba i u blizini Velike
Gorice. Tu rimsku naseobinu osnovali su Rimljani u 1. stoljeću poslije Krista na
tadašnjem toku rijeke Save, te je do kraja 4. stoljeća bila glavno upravno,
političko i kulturno središte tog dijela Panonije.
• Andautonija je strateški izgrađena na trasi rimske ceste Siscia - Petovio (Sisak-
Ptuj). Bila je municipij u obliku nepravilna šesterokuta s visokim pravnim
statusom, a tijekom 400 godina i administrativno-upravni, kulturni te vjerski
 centar zagrebačkog dijela Posavine. Postajao je termalni kompleks s
vodovodom, kanalizacijom i sustavom za zagrijavanje prostorija. Također se na
temelju reljefa božice Nemeze, zaštitnice gladijatorskih igara, pretpostavlja
postojanje građevine amfiteatra na području naselja. Tijekom iskapanja, koja se
provode od 1981. godine, nađeni su tanjuri, vrčevi, oruđe, posuđe, novac careva
 iz razdoblja od Tita do Valesa te tragovi ceste i nekropola.
Vanjski izgled tijekom stoljeća
Umjetnost
„SEMPER FIDELIS – kućni ljubimci u antici“ 
CICERONOVA
PISMA ATIKU -
EPISTULAE AD
ATTICUM
Epistulae ad Atticum (Pisma
Atiku) je zbirka pisama rimskog
političara i govornika Marka
Tulija Cicerona njegovom
bliskom prijatelju Titu
Pomponiju Atiku. Pisma u ovoj
zbirci, zajedno s drugim
Ciceronovim pismima,
smatraju se najpouzdanijim
izvorima informacija za
razdoblje koje je prethodilo
padu Rimske Republike .
Bestiarium
Antiquum

U konceptualnom smislu,
izložba Bestiarium
Antiquum prezentira predmete iz
fundusa Arheološkog muzeja u
Zagrebu, mahom one koji nikada
nisu bili izlagani niti publicirani u
stručnoj literaturi. Predmeti su
predstavljeni kroz prizmu namjene,
dekoracije, zoomorfnog simbolizma i
šireg kulturno-religioznog konteksta,
dok vizuali izložbe nude širi pogled
na odnos antičkog čovjeka prema
životinjama.
Liber linteus
Zagrabiensis
 Povoji na kojima se nalazi najdulji
otkriveni tekst na etrurskome jeziku;
jedini sačuvani primjerak knjige na
platenti. Povojima je bila ovijena
egipatska mumija koju je 1848/49. kupio
Mihajlo Barić u Egiptu. Mumija i povoji
čuvali su se u Beču do 1862., kada su
poklonjeni Narodnomu muzeju u
Zagrebu, a danas su izloženi u
Arheološkome muzeju u Zagrebu.
 Zagrabiensis etrurska je liturgijska
knjiga koja obuhvaća obredne tekstove
i propise iznesene u obliku kalendara,
a oblik slova pripada srednjemu do
kasnom etrurskom alfabetu.
Vučedolska
golubica

Najpoznatija je keramička
posuda s arheoloških iskopina
na Vučedolu. Modelirana u
obliku jarebice, postala je jedan
od najprepoznatljivijih simbola
grada Vukovara, u čijoj se blizini
nalazi Vučedol.Urezane su linije
na njoj koje predstavljaju
perje.Znak dvosjekle sjekire na
vratu utjecaj je s egejskog
područja.
Antropomorfni
sarkofazi
U zagrebačkoj zbirci čuvaju se
tri drvena antropomorfna
sarkofaga s mumijama, izložena
u stalnom postavu zbirke. Riječ
je o sarkofazima triju žena:
Šepenun (1069. – 747. pr. Kr.),
Kareset (1069. – 747. pr. Kr.) i
Kaipamau (945. – 715. g. pr.
Kr.). Sva tri sarkofaga obojeni su
i ukrašeni ikonografskim
sadržajima i tekstovima
magijske zaštite duše, odnosno
nabrajanja žrtava.
 Glava sfinge

U zagrebačkoj zbirci skulptura je zastupljena s

nekoliko zanimljivih spomenika. Gotovo svi kipovi
su fragmentarni. Glava sfinge (odnosno faraonski
portret) jedan je od najljepših predmeta u zbirci.
Usporedbom s drugim spomenicima iz vremena 18.
dinastije može se zaključiti da je nastala u vrijeme
Amenhotepa II (1427. – 1400. g. pr. Kr.), dakle, u
vrijeme prvog procvata Novog kraljevstva, koji je
malo kasnije prekinut krizom u vrijeme Amarne.
Fragment grede
s natpisom
kneza Branimira
Njegov natpis iz predromaničke
 crkve u Muću iz 888. godine
(ulomak grede dužine 87 cm i
visine 27 cm) ne donosi nikakav
vladarski naslov. Na natpisu 
arhitrava oltarne pregrade iz
crkve sv. Mihovila u Ninu (879.
 – 892.) naziva ga se nnimero
dux Sclavorum. Na ulomcima iz
predromaničke crkve kod 
Skradina stoji nimero duce
Clavitnoru, a slično i na ostalim
natpisima s njegovim imenom 
Askos

Prijevod s grčkog znaži

mijeh. To je asimetrična
keramička posuda trbušasta
oblika s jednom drškom i
kosim vratom; često figuralno
ukrašavana. U uporabi od
neolitika; raširena na grčkom
kopnu u egejskim kulturama;
rijetka u antičkoj Grčkoj.
odložena ne stoji uspravno
već vodoravno, te često
nema izrazite stope, nožice
ili druge stajaće površine.
Fabula
Predmet koji služi za zapinjanje i
pričvršćivanje odjeće, drevni oblik 
broša. Fibule su zamijenile igle koje
su korištene u neolitiku i 
brončanom dobu. Latinski naziv je
izvorno stajao samo za starorimske
 broševe, no kasnije se ustalio za
sve antičke i predromaničke
 broševe cijele Europe. Za razliku
od modernih broševa, drevne fibule
nisu samo bile dekorativni dio
nakita, već su imale praktičnu
svrhu: da učvrste odjeću,
uključujući ogrtače. Fibule su se
prestale koristiti kada su u 
srednjem vijeku razvijena dugmad,
no njihov nasljednik, zapinjače,
koriste se i dan danas.
 Hvala na pažnji!

Anton rozić I.b