You are on page 1of 12

BINARNO

PREDSTAVLJANJE
PODATAKA
Zorka Sarić
Suština ove lekcije može se svesti na jednu
rečenicu: svaki podatak na računaru je broj.
◦ Već smo naučili da postoje različiti sistemi brojeva.
◦ Osnovni sistem sa kojim rade računari je binarni, a zbog nepraktičnog zapisa binarnih brojeva
(ogroman broj jedinica i nula kod većih brojeva), koriste se još i oktalni i heksadecimalni
sistem.
Šta je bit (engl. binary digit) ?

Ja sam bit, a m
it , a moja oja
b
Ja sam ost je 0 vrednost je 1
vredn
Najmanji podatak koji se može zabeležiti na
računaru je jedan bit
◦ Jezik kojim “govori” računar razlikuje se od jezika kojim razgovaraju ljudi a sačinjen je od
znakova 0 i 1.
◦ Reč bit je skraćenica od engleskih reči binary digit, što znači binarna cifra.
◦ Za podatke predstavljene pomoću 0 i 1 kažemo da su binarno predstavljeni.
◦ Bit je cifra binarnog broja koja može biti 0 ili 1.

Bit je najmanji deo informacije koji možemo sačuvati u računaru


(osnovna jedinica informacije)
Čuvanje podataka u računaru
◦ Sve podatke računar mora pretvoriti u bitove (tj. nule i jedinice).
◦ Računar čuva, tj. pamti podatke u posebnim sklopovima i uređajima koje nazivamo -
memorija.

Memoriju u računaru možemo zamisliti


kao niz malih sklopki koje mogu biti u
dva različita položaja (stanja):

uključeno ili isključeno.

Računar pamti samo dva stanja.


Jedna sklopka ima dva stanja:

0 (sklopka isključena) I 1 (sklopka uključena)

◦ Pomoću jedne sklopke možemo upamtiti jedan bit podataka


◦ Memorija mora imati po jednu sklopku za svaki bit koji sadrži
◦ Današnji računari imaju memorije od više milijardi bitova

Razmislite…

Kako bismo mogli prikazati više


stanja ?
Šta je bajt (engl. byte) ?
◦ Niz od osam bitova nazivamo jedan bajt (engl. byte).
◦ Jednim bajtom možemo zapisati 256 različitih kombinacija.

Podaci koje računar koristi predstavljeni su nizovima bajtova .


Bajt je osnovna merna jedinica za
kapacitet (veličinu) memorije računara!

◦ Bajt je očigledno jedan relativno mali podatak. Ilustracije radi, jedan bajt može sadržati jedan
karakter (slovo, broj,...).
◦ 1024 bajta čini jedan kilobajt, 1024 kilobajta jedan megabajt i tako dalje.
◦ Na slici su predstavljene neke od mernih jedinica i njihove skraćenice.

◦ Jedinice koje po redu veličine dolaze iznad terabajta su petabajt, eksabajt, zetabajt i jotabajt.
Zašto baš 1024?
◦ Sada konačno možemo da odgovorimo na (večito) pitanje – ako jedan kilogram ima hiljadu grama, a
jedan kilometar hiljadu metara, zašto onda jedan kilobajt ima baš 1024 bajta?

◦ Odgovor proizilazi iz načina kako računar radi i beleži podatke. Budući da se svi podaci beleže u obliku
binarnih cifara (nula i jedinica), logično je da računar suštinski koristi binarni brojni sistem. Dok su u
dekadnom sistemu okrugli brojevi 10, 100 ili 1000, za računar su to stepeni dvojke – 2, 4, 8, 16... Tako
je i broj 1024 u stvari 210 !

◦ Isto tako i količina memorije u našim računarima ne iznosi 250 ili 500 megabajta, već su to uvek
vrednosti 256 MB, 512 MB, 8 GB i sl.
KOD I KODIRANJE
KOD – NIZ DOGOVORENIH ZNAKOVA KOMUNICIRANJA

◦ Kad pritisnemo neki taster na tastaturi, računar odmah prevede taj znak u dogovoreni niz 0 i 1,
koji se naziva - kod.
◦ Svaki znak na tastaturi ima pridružen određen binarni broj - KOD.
◦ Kodove su dogovorili ljudi. Najrašireniji kod kojim se služe računari je ASCII (čitaj: aski) i
sastoji se od 8 bitova za svaki znak.
◦ ASCII kod je skraćenica od početnih slova rečenice „American Standard Code for
Information Interchange“, što u prevodu znači: Američki standardni kod za razmenu
informacija
Primer upisivanja rečenice pomoću ASCII kodova

◦ Na slici je prikazano kako se u memoriju računara upisuje sledeći tekst:

◦ „Mi smo 1C“


Na kraju, pogledajte video lekciju preuzetu sa linka:
https://youtu.be/2_yLCNaqwZA

You might also like