EFEKAT NISKOFREKVENTNOG PULSIRAJUĆEG

ELEKTROMAGNETNOG POLJA U TRETMANU

PACIJENATA SA OSTEOARTRITISOM KOLJENA
• Primjena elektromagnetne terapije (EMT) u savremenoj
medicini predstavlja nezamjenjivu i bezopasnu metodu u
tretmanu mnogih poremećaja sa kojima se susrećemo u
rehabilitaciji.

• Primjenjuje se kod bolesti mišićno koštanog sistema,

reumatskih bolesti, posttraumatskih i postoperativnih
stanja.

• Elektromagnetna terapija podrazumijeva primjenu

razlicitih oblika magnetnog polja, koja dejstvom na tkivo
pacijenta izazivaju različite terapijske efekte (Fernandez i
sar., 2007).
 Tipovi elektromagnetnog polja (EMP

• Uzimajući u obzir biološka dejstva koja

proizvode, magnetna polja se mogu
podijeliti na osnovu više kriterijuma.

• Na osnovu promjenljivosti indukcije,

magnetna polja se mogu podijeliti na
stacionarna i promjenljiva.
1. Stacionarna polja se koriste za stimulaciju
akupunkturnih ili biološki aktivnih tačaka
korištenjem malih stalnih magneta.

Oni se pričvršćuju na odgovarajuća mjesta na koži

pacijenta.

Indukcija kod magneta koji se primjenjuju u ove

svrhe kreće se aproksimativno od 0,1 mT do 10 mT.
2. Promjenljiva magnetna polja generišu se u
induktorima kroz koje protiče električna struja
promjenljive jačine.

Primjena ovakvih magneta u terapijske svrhe

znatno je veća i raznovrsnija u poređenju sa stalnim
magnetima.

U zavisnosti od upotrijebljenih parametara,

magnetna polja pokazuju različite biološke efekte i
koriste se u različite svrhe.
Prema indukciji elektromagnetna polja se dijele u sljedeće podgrupe:

1. Polja indukcije piko Tesle (pT) i nano Tesle (nT) javljaju se u

svakodnevnom životu kao posljedica protoka električne energije kroz
kućne instalacije i aparate.

2. Polja indukcije 100 nT do 1 mT. Stacionarna polja ovih indukcija

javljaju se oko slabih permanentnih magneta dok promjenljiva
magnetna polja javljaju se u neposrednoj blizini električnih instalacija.

3. Polja indukcije 1 mT do 100 mT . Koriste se u terapijske svrhe.

4. Polja indukcije preko 100 mT. Aparati koji proizvode magnetnu

indukciju u ovom opsegu nedavno su se pojavili na tržištu i funkcionišu
kao pulsni magnetni stimulatori.
• Prema frekvenciji elektromagnetnog polja dijele se na

1. Magnetna polja frekvencije do 1000 Hz. Koriste se u svrhe

biostimulativnog dejstva i neuromagnetne stimulacije.
Zbog niske frekvencije i male indukcije ova polja u tetiranom tkivu izazivaju
indukciju vrlo slabih struja tako da nemaju izražene termičke efekte.

2. Magnetna polja frekvencije 1 kHz do 30 kHz .Djeluju na stimulaciju

produkcije nekih citokina, kao što su interleukin 1 i 2, tumor nekroza faktor.

3. Magnetna polja frekvencije 30 kHz do 300 kHz . Ova polja potpuno gube
sposobnost izazivanja akcionog potencijala kod stimulisanih ćelija a nisu ni
najpogodnija za izazivanje termičkih fekata.

4. Magnetna polja frekvencije 300 kHz do 30 MHz odgovaraju frekvencijama

srednjih i kratkih elektromagnetnih talasa. Koriste se u dijatermalne svrhe.
 Dejstvo i efekti elektromagnetnog polja

Primjena niskofrekventnog pulsirajućeg elektromagnetnog polja

(PEMP) spada u novije vidove fizikalnog liječenja.

U terapijske svrhe najviše se koriste magnetna polja indukcije od 1

mT-100 mT i frekvencije od 1-100 Hz.

Ova vrsta magnetnih polja se primjenjuju za izazivanje

stimulacionih efekata koji utiču na:

• povećanu oksigenaciju tkiva,

• povećanu produkciju adenozin trifosfata (ATP-a),
• normalizaciju membranskog i akcionog potencijala ćelija i
• ostale biološke efekte .
Prolazeći kroz tkiva PEMP izaziva vibracije ćelijske
membrane i kretanje jona u ćeliji i van nje.

Na taj način dovodi do:

• normalizacije usljed bolesti izmjenjenog membranskog
potencijala ćelije,
• do povećanja parcijalnog pritiska kiseonika,
• Do povećanja ćelijskog metabolizma i poboljšanja
razmjene energije na ćelijskom nivou.
• do zgušnjavanja proteinskih struktura i stimulisanja
kretanja enzima, čime se poboljšava imunološki odgovor
organizma.
 Dejstvo i efekti elektromagnetnog polja

U polju dejstva poboljšava se vaskularizacija i nervna

provodljivost, što objašnjava:
1. antiinflamatorno,
2. antiedematozno i
3. analgetsko dejstvo PEMP-a.

U zavisnosti od primjenjene frekvencije, magnetno polje

može da proizvede različite biološke efekte. Biološki efekti
elektromagnetnog polja mogu se podijeliti na:
4. biomodulirajuće,
5. toplotne i
6. neurostimulativne.
 Biomodulirajući efekti

Biomodulirajući efekti nastaju kao direktna posljedica

dejstva magnetnog polja na biomolekule.

Iako precizni biofizički mehanizmi djelovanja još uvijek

nisu pronađeni, osnovne biomodulirajuće efekte
moguće je svrstati u sljedeće grupe:

• Facilitacija energetskih i metaboličkih mehanizama

• Povećanje parcijalnog pritiska kiseonika i
• Povećanje razmjene materija u tkivu
 Biomodulirajući efekti

Facilitacija energetskih i metaboličkih mehanizama

• Poznato je da magnetno polje ubrzanim protokom materija i

povećanom oksigenacijom utiče i na ubrzanu proizvodnju
energije koja se reflektuje u povećanoj sintezi ATP-a.

• Povećana sinteza ATP-a dalje vodi do povećanog unosa glukoze,

koja u ćelije ulazi sekundarnim aktivnim transportom na račun
normalizovanog membranskog potencijala ćelije.

• ATP je glavni izvor energije za većinu ćelijskih funkcija, kao i za

sintezu makromolekula, uključujući DNA, RNA i proteine. ATP igra
i ključnu ulogu u transportu makromolekula preko ćelijske
membrane.
• Gotovo 6 decenija istraživanja impulsnog
elektromagnetnog polja ukazuju na to da PEMP
odgovarajuće frekvencije, intenziteta i trajanja ima
povoljne efeke u raznim ćelijskim procesima i
mehanizmima.
• Magnetno polje stimuliše proliferaciju ćelija i
izgradnju ćelijskog matriksa.

• Imunološko dejstvo magnetnog polja ogleda se u

stimulaciji ili inhibiciji pojedinih grana imunog
sistema u zavisnosti od primjenjene vrste polja i
aplikovane doze.
• Magnetno polje ima stimulišući efekat na
proliferaciju imunih ćelija kao i na njihovu
migraciju do mjesta inflamacije.
• Ono takođe stimuliše sekreciju medijatora
inflamatorne reakcije koji utiču na dalji tok
imunog odgovora.
• Svi ispitivani medijatori uključujući i
interleukine IL-1 i IL-2, tumor nekrozis faktor
TNF, prostaglandine i leukotrijene pokazali su
promjene u koncentraciji pod dejstvom PEMP.
• Povećanjem parcijalnog pritiska kiseonika
dolazi do povećane oksigenacije tkiva što
dovodi do ubrzanja metaboličke aktivnosti i
ubrzanja bioenergetskih procesa.
Toplotni efekat

• Toplotni efekat magnetoterapija postiže jedino

magnetnim poljima koja u tkivu indukuju
struju dovoljno veliku da izazove zagrijavanje
tkiva.

• Za postizanje termičkih efekata koriste se

magnetna polja frekvencija preko 300 kHz.
Neuromagnetna stimulacija

Neuromagnetna stimulacija podrazumjeva

upotrebu magnetnih polja u svrhu indukovanja
struje u tretiranom dijelu tijela koja dalje dovodi
do ekscitacije nervnih vlakana i izazivanja
akcionog potencijala.
 Osteoartritis koljena
Osteoartritis je hronična, progresivna, degenerativna
bolest zglobova i okolnog tkiva.

Karakteriše ga postepena pojava zglobne boli, ukočenost

zgloba i ograničenost pokreta.

Bolest najčešće započinje na zglobnoj hrskavici, ali nije

isključena ni mogućnost početka bolesti zbog promjena
u susjednoj kosti, sinoviji ili drugim okolozglobnim
mekim tkivima.
 Patogeneza osteoartritisa
• Biohemijske promjene u zglobu su vrlo slične i uvijek zahvataju dvije najvažnije komponente, proteoglikan i kolagen tip
II.

• Kod zdrave i očuvane hrskavice hondrociti proizvode veliki i proteoglikanima bogati matriks (osnovu). Takav matriks,
zajedno sa vlaknastom mrežom, predstavlja čvrsto i ujedno elastično tkivo, sposobno da odoli ponavljanim mehaničkim
opterećenjima i pritisku.

• Kod patoloških događaja, bez obzira na etiologiju, postoji progresivna prorijeđenost hrskavičnog proteoglikana, koja prati
stepen patološke promjene na zglobu.

• Hondrociti svojim kompenzatornim djelovanjem mogu popraviti nastala oštećenja samo do određenog nivoa
razrijeđenosti proteoglikanske strukture. Ukoliko je nivo razrijeđenosti proteoglikanske strukture iznad kompenzatornih
mogućnosti hondrocita, dolazi do značajnog gubitka postojećeg hrskavičnog matriksa.
• Strukturne promjene, koje nastaju na proteoglikanskim makromolekulama, dovode do smanjenja sadržaja hijaluronske
kiseline i do smanjenja veličine samih proteoglikanskih monomera, uz redukciju njihove agreagacije u oštećenom dijelu
zglobne hrskavice.
• Promjene u proteoglikanskom sadržaju matriksa, zajedno sa oštećenom strukturom kolagena tipa II, dovode do
pogoršanja funkcionalnog statusa zglobne hrskavice. Početne promjene strukture zglobne hrskavice kod ranog
osteoartritisa, a to su bubrenje i hidracija, mogu se pripisati razgradnji kolagenog okvira, koji dopušta daljnju hidraciju
hrskavičnog matriksa. Daljnjom razgradnjom kolagenskog okvira i prorijeđenjem proteina matriksa pojavljuju se daljnje
strukturalne promjene, što se onda očituje kao ljuštenje pokrova zglobne hrskavice, fibrilacija zglobne hrskavice i
konačno nastanak pukotina (fisura).
• Navedene promjene čine oštećenu zglobnu hrskavicu manje otpornom na pritisak ili mehanički stres tako da na
zahvaćenom dijelu vrlo brzo dolazi do gubitka hrskavičnog pokrova. Osim mehaničkih faktora, na razvoj bolesti značajan
uticaj imaju i biohemijski (enzimski) faktori.
 Patogeneza osteoartritisa
• Biohemijske promjene u zglobu su vrlo slične i uvijek
zahvataju dvije najvažnije komponente, proteoglikan
i kolagen tip II.

• Kod zdrave i očuvane hrskavice hondrociti proizvode

veliki i proteoglikanima bogati matriks (osnovu).

• Takav matriks, zajedno sa vlaknastom mrežom,

predstavlja čvrsto i elastično tkivo, sposobno da odoli
ponavljanim mehaničkim opterećenjima i pritisku.
 Patogeneza osteoartritisa
• Kod patoloških događaja, bez obzira na etiologiju, postoji
progresivna prorijeđenost hrskavičnog proteoglikana,
koja prati stepen patološke promjene na zglobu.

• Hondrociti svojim kompenzatornim djelovanjem mogu

popraviti nastala oštećenja samo do određenog nivoa
razrijeđenosti proteoglikanske strukture.

• Ukoliko je nivo razrijeđenosti proteoglikanske strukture

iznad kompenzatornih mogućnosti hondrocita, dolazi do
značajnog gubitka postojećeg hrskavičnog matriksa.
• Aktivirani enzimski faktori su odgovorni u kataboličkom
procesu oštećenja hrskavičnog matriksa, a među njima
matriksmetaloproteinaze (MMPs) imaju jednu od
vodećih uloga u oštećenju hrskavične osnove zgloba.

• Tako enzim kolagenaza (MMP-1) se smatra

odgovornom za razgradnju kolagenske mreže u
osteoartrotski izmijenjenoj hrskavici i nivo ovih
kolagenaza je proporcionalan oštećenju zglobne
hrskavice.
• Smatra se da u patofiziologiji osteoartritisa važnu ulogu imaju
i citokini, kao što su interleukin-1 (IL1) i tumor necrosis faktor
alfa (TNF α), koji djeluju kao aktivatori enzima koji su
uključeni u proteolitičku razgradnju hrskavice.

• Ova dva citokina mogu djelovati i na inhibiciju sinteze

proteina, sastavnih komponenti matriksa.

• U kasnijoj fazi artritisa nalazimo fibrozne promjene

sinovijalne membrane (Hayes, Conway, 1992).
Klinička slika osteoartritisa koljena
Kliničke karakteristike osteoartritisa koljena su:
• bol,
• otežana pokretljivost zgloba,
• jutarnja ukočenost, koja traje manje od 30 minuta,
• nestabilnost i
• poremećaji funkcije zahvaćenog zgloba.

Među objektivnim znacima mogu biti prisutni:

• povećanje obima zahvaćenog zgloba,
• krepitacije (škripanje) pri kretnjama u zglobu,
• ograničenje pokreta,
• bol pri pokretima i
• deformitet zahvaćenog zgloba.
Klinička slika osteoartritisa koljena
U kasnijem stadiju se može naći atrofija natkoljene
muskulature.
Deformiteti mogu toliko da napreduju da otežavaju život,
ograničavaju kretanje, zahtjevaju upotrebu pomagala i čak
mogu dovesti do toga, da osoba postaje ovisna od tuđe
pomoći.

Osteoartritis koljena, praćen boli i oštećenjima funkcije

zgloba, jedan je od čestih razloga nesposobnosti za rad i
bitno utiče na kvalitet života.
 Terapija osteoartritisa koljena

• Pred ljekare fizijatre često se postavlja dilema o izboru

prave strategije u menadžmentu osteoartritisa koljena.
Odabir terapijske opcije ovisi o kliničkim simptomima i
nalazu, te radiološkom stadiju bolesti.

• U Sjedinjenim Američkim državama je Američki koledž za

reumatolgiju objavio preporuke 2000 god., a u Evropi je
Evropska liga za borbu protiv reumatizma (EULAR) prve
preporuke napravila 1998 god., a zatim ih redovno
osavremenjuje.
 Terapija osteoartritisa koljena

• Cilj liječenja je educirati pacijenta o samoj bolesti i

njenom tretmanu, smanjiti bol i ukočenost, očuvati
funkciju zgloba i usporiti strukturnu progresiju
bolesti.

• Prema vodiču EULAR-a terapija osteoartritisa

koljena se može podijeliti na nehiruršku i hiruršku, a
nehirurška se dijeli na nefarmakološku i
farmakološku terapiju.
Nefarmakološki tretman osteoartritisa koljena
Pravilnije reći: konzervativni tretman

• Brojni nefarmakološki postupci su dostupni i jeftini ali

zahtijevaju praktično trajno aktivno angažovanje pacijenta u
formalnom i u kućnom procesu liječenja.

• Nefarmakološki tretman podrazumjeva edukaciju, promjenu

stila života, fizikalnu terapiju i rehabilitaciju.

• On je dio svih smjernica za liječenje osteoartritisa koljena

(Altman i sar., 2000; Jordan i sar., 2003).
•
Nefarmakološki tretman osteoartritisa koljena
Pravilnije reći: konzervativni tretman

• Fizikalna terapija je najvažnija terapija za osteoartritis

koljena.

• Ona može da smanji bol, smiri blažu inflamaciju, ojača

oslabljenu muskulaturu i poveća pokretljivost u koljenima.

• Može se obavljati ambulantno i hospitalno, ali je obavljanje

terapije u bolničkim uslovima mnogo skuplje, a efekti
liječenja su uglavnom veoma slični (Weigl i sar., 2004).
• Magnetna terapija je dio fizikalne terapije koja se dosta
koristi i pokazala je pozitivne efekte, mada je potrebno više
kontrolisanih studija i naučnih dokaza o njenom učinku.

• Niskofrekvetno magnetno polje utiče na ćelijsku membranu

tako što povećava njenu propustljivost.
• Ubrzava se ćelijski metabolizam i povećava iskoristivost
kiseonika i hranljivih materija u tkivu.
• Kao posledica dejstva magnetnog polja dolazi do
vazodilatacije krvnih sudova i bolje prokrvljenosti tkiva.

• Magnetna terapija se može aplikovati lokalno na

ograničenom polju i time se izbjegavaju bilo kakvi sporedni
efekti na druge sisteme u tijelu.
• Time je broj kontraindikacija sveden na minimum što je i jedna
od najvećih prednosti magnetne terapije.

• Može se aplikovati i kroz odjeću pa čak i gips, što je čini

terapijom izbora kod stanja koja zahtjevaju dugotrajnu
imobilizaciju.

• Primjenjuje se preko solenoida kroz koji prolazi električna struja

i oko koga se stvara elektromagnetno polje. Solenoidi mogu biti
različitog oblika i veličine.

• Najčešće su u obliku ploča, obruča i dušeka.

• Raspon intenziteta je od 1 mT do 10 mT, trajanje od 10 minuta
do nekoliko sati i frekvenca od 2 do 50 Hz.
• Rađeno je istraživanje da utvrdi efekat magnetoterapije na tegobe koje se
javljaju kod OA koljena. Poštovani su svi zahtjevi Evidence based medicine.

• Ciljevi istraživanja

• Utvrditi učinak niskofrekventnog pulsirajućeg elektromagnetnog polja na:

• smanjenje bola
• na poboljšanje funkcionalne sposobnosti u bolesnika sa osteoartritisom
koljena.
• Utvrditi učinak niskofrekventnog pulsirajućeg elektromagnetnog polja u
odnosu na indeks tjelesne mase u bolesnika sa osteoartritisom koljena.
• Utvrditi učinak niskofrekventnog pulsirajućeg elektromagnetnog polja u
odnosu na stepen strukturnih promjena u koljenima u bolesnika sa
osteoartritisom.
• Utvrditi održivost učinka niskofrekventnog pulsirajućeg elektromagnetnog
polja u bolesnika sa osteoartritisom koljena nakon dva mjeseca od završenog
tretmana.
• 2. Ispitanici i metode

• Istraživanje će biti prospektivno, dvostruko

slijepo placebo kontrolirano i sprovest će se u
Polklinici za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju
Doma zdravlja Tuzla.
• Sva ispitivanja će raditi jedan ljekar specijalista
fizijatar, a aplikaciju tretmana će raditi isti
fizioterapeut.
• Pacijenti

• U studiju će konsekutivno biti uključeno 80 bolesnika oba spola, sa

dijagnostikovanim osteoartritisom koljena prema kriterijima
Američkog reumatološkog društva i sa stepenom strukturnih promjena
II i III prema Kellgren- Lowrence skali, koji će biti primljeni na
ambulantni fizikalni tretman u Polikliniku za fizikalnu medicinu i
rehabilitaciju u Tuzli.

• Ispitanici će biti metodom randomizacije podijeljeni u dvije grupe.

• eksperimentalna grupa od 40 ispitanika kojima će biti primjenjen
tretman sa niskofrekventnim pulsirajućim elektromagnetnim poljem,
uz kinezioterapiju.

• kontrolna grupa od 40 ispitanika kojima će biti primjenjeno placebo

niskofrekventno pulsirajuće elektromagnetno polje, uz kinezioterapiju.
• Iz istraživanja će biti isključeni bolesnici koji: koriste
inzulinsku pumpu,
• imaju pacemaker ili druge implantirane električne uređaje,
• žene u trudnoći,
• bolesnici kojima su intraartikularno aplicirani korikosteroidi
u zadnjih šest mjeseci,
• bolesnici koji su imali hiruršku intervenciju na koljenima
• bolesnici sa I i IV stepenom strukturnih promjena prema
Kellgren- Lowrence skali i bolesnici koji imaju verifikovana
oboljenja kuka, skočnog zgloba i lumbosakralne kičme.

• Svi ispitanici će biti upoznati sa istraživanjem i dat će

informirani pristanak ua učešće u istraživanju.
 Metode

• Podaci iz anamneze i kliničkog nalaza;

• Skala za mjerenje intenziteta boli;
• Instrumenti za ispitivanje funkcionalnog
statusa;
• Instrument za ispitivanje strukturnih promjena
na zglobovima.
Praćenje uzimanja medikamentozne terapije

• U slučaju potrebe za medikamentoznom terapijom

tokom istraživanja, pacijentima će se savjetovati da
uzimaju samo Paracetamol i to do 2000 mg
dnevno, a za eventualnu drugu (dodatnu) terapiju
(nesteroidni antiinflamatorni lijekovi) će se
konsultovati sa istraživačem. Pacijenti će voditi
dnevnu evidenciju o dozi uzetog lijeka.
Ispitivanje intenziteta bola

• Za ocjenu intenziteta bola koristit će se vizuelna analogna

skala (VAS).
• VAS je centimetarska traka dužine 100 mm, označena od
0 mm, kao znak za stanje bez boli, do 100 mm, što
predstavlja ocjenu za maksimalno moguću bol (Price i
sar., 1983; Harms-Ringdahl i sar., 1986; Collins i sar.,
1997).
• Intenzitet bola će biti mjeren prije i nakon fizikalne
terapije, zatim nakon dva mjeseca od završetka tretmana.
Instrumenti za ispitivanje funkcionalnog statusa

U ispitivanju će se koristiti tri instrumenta:

• 1. Lequesne indeks za osteoartritis koljena (Lequesne, 1997),

• 2. Womac indeks za osteoartritis donjih ekstremiteta (Bellamy i
sar., 1988; Bellamy, 1995),
• 3. Test ustajanja i hodanja (Timed up and go test) (Mathias i sar.,
1986; Podsiadlo i Richardson, 1991),

• Prije tretmana će biti određena funkcionalna sposobnost kao

bazalne vrijednosti. Za utvrđivanje učinka tretmana mjerit će se
funkcionalna sposobnost po završetku tretmana i dva mjeseca
nakon tretmana.
 Instrumenti za ispitivanje strukturnih
promjena
•
• Strukturne promjene na koljenom zglobu će se
procjenjivati po Kellgren-Lowrence skali
(Kellgren i Lawrence, 1957).
•
 Procedura tretmana
Svim ispitanicima uključenim u studiju će biti pokazane vježbe u vidu statičkih i
dinamičkih vježbi za natkoljenu muskulaturu i poboljšanje obima pokreta u koljenima u
trajanju od 30 minuta koje će raditi svaki dan kod kuće nakon magnetoterapije tokom
četiri sedmice.

Ispitanicima eksperimentalne grupe će biti primjenjen tretman sa niskofrekventnim

pulsirajućim elektromagnetnim poljem indukcije 4 mT , frekvence 16 Hz upotrebom
aparata MagnoMulti v.2.0 u trajanju od 20 minuta pet puta sedmično (od ponedjeljka
do petka) tokom četiri sedmice.

Ispitanicima kontrolne grupe će biti primjenjeno placebo niskofrekventno pulsirajuće

elektromagnetno polje.
•
•
•
 Očekivani rezultati i značaj istraživanja

Očekuje se da će ovo istraživanje dokazati da tretman sa niskofrekventnim

pulsirajućim magnetnim poljem u bolesnika sa osteoartritisom koljena može
dovesti do značajnog smanjenja boli i poboljšanja funkcionalne sposobnosti.

Dejstvo niskofrekventnog pulsirajućeg elektromagnetnog polja tokom

tretmana dovest će do značajnog povećanja obima pokreta u koljenima, što
će imati i direktan efekat na poboljšanje obavljanja aktivnosti dnevnog
života.

Ovi efekti imaju indirektni učinak na poboljšanje opšteg zdravstvenog stanja

što može voditi boljem kvalitetu života u bolesnika sa osteoartritisom
koljena.
 Očekivani rezultati i značaj istraživanja

Ublažavanje simptoma bola u bolesnika sa osteoartritisom koljena može imati učinak i

na smanjenje uzimanja medikamenata, dovodeći do izbjegavanja nus efekata istih i
smanjenja finansijskih troškova.

Očekuje se da će postignuti efekti biti značajno duže održani u bolesnika koji su imali
tretman sa niskofrekventnim pulsirajućim elektromagnetnim poljem, što povećava
ukupnu efikasnost ove vrste tretmana, doprininoseći rasterećenju rada fizijatrijskih
službi.

Ne postoji još uvijek dovoljan broj randomiziranih studija u kojima je ispitivan efekat
primjene niskofrekventnog pulsirajućeg elektromagnetnog polja u tretmanu
osteoartritisa koljena, tako da će rezultati ovog istraživanja doprinijeti ukupnom znanju
o niskofrekventnom pulsirajućem elektromagnetnom polju kao opcijskoj metodi
liječenja.