Zemlja nam je mati

Predsjednik Sjedinjenih Amerikih Drava Abraham Linkoln (1809-1865) ponudio je 1854.god. da drava kupi veliki dio indijanske zemlje, a indijanskom narodu je obean rezervat. Na tu ponudu je dobio odgovor od poglavice plemena Sietla. Ovo pismo se ubraja meu najljepe i najdublje misli koje su ikada izreene o ovjekovoj okolini. Pismo se alje svim zemljama svijeta povodom Svjetskog dana ovjekove okoline 5. juna, a alje ga UNEP - Program Ujedinjenih nacija za ovjekovu okolinu. Skraena verzija pisma glasi:

"Kada Veliki poglavica iz Vaingtona alje svoj glas da eli kupiti nau zemlju - previe od nas trai... Kako se moe prodati i kupiti nebo i toplina zemlje? Tako neto nam je strano. Mi nismo vlasnici svjeine vazduha i bistrine vode... Svaki je djeli ove zemlje svet mom narodu. Svaka blistava borova iglica, svako zrno pijeska na rjenom sprudu, svaka iglica u tami ume sveti su u mislima i u ivotu mog naroda... Dio smo zemlje i ona je dio nas. Mirisave trave su nam sestre. Jelen, pastuv, veliki orao - braa su nam! Stjenoviti vrhovi, soni panjaci, toplo povijeno tijelo ponijevo i ovjek, sve to pripada istoj porodici. Ova blistava voda to tee brzacima i rijekama nije samo voda, ve i krv naih predaka. Ako vam prodamo zemlju, moraete znati da je sveta, morate rei svojoj djeci da je sveta. Da svaki obraz u bistrom jezeru kazuje dogaaje i uspomene iz ivota mog naroda. ubor vode - glas je oca moga. Rijeke su naa braa, utoljuju nam ed. Rijeke nose male kanue. Hrane nam djecu. Prodamo li vam ovu zemlju, morate se sjetiti i uiti svoju djecu da su rijeke naa a i vaa braa. Zato rijekama morate pruiti dobrotu, kakvu biste bratu pruili. Znamo da nas bijeli ovjek ne razumije. Njemu je jedan dio zemlje isti kao i bilo koji drugi... Prema majci - zemlji i prema bratu - nebu odnosi se kao prema stvarima to se mogu kupiti, opljakati, prodati poput stoke ili sjajnog nakita. Njegova e pohlepa unititi zemlju i sobom ostaviti pusto. Ne znam! Na se nain ivota razlikuje od vaeg. Od pogleda na vae gradove crvenog ovjeka zabole oi... U gradovima bijelog ovjeka nema mirnog kutka. Nema mjesta na kojem bi se ulo otvaranje lia u proljee ili drhtaj krila muice.

Moda, zato to sam divlji, jednostavno ne shvatam. Ruka mi vrijea ui. ta vrijedi ivot, ako ovjek ne moe uti krik kozoroga ili nonu prepirku aba u bari? Ja sam crveni ovjek i ne razumijem mnogo... Indijanac voli meki zvuk vjetra, kada se poigrava sa povrinom movara. I miris povjetarca osvjeen podnevnom kiom ili borovinom. Najvee blago crvenog ovjeka je vazduh. Bijeli ovjek kao da ne opaa vazduh koji udie. Poput nekog ko je dugo na samrti, imun je na smrad. Prodamo li vam zemlju, morate se sjetiti da nam je vazduh dragocjen. Da vazduh dijeli svoj duh sa svim ivotom koji odrava. Vjetar, to je mom djedu dao prvi dah, prihvatie njegov poslednji izdah. Ako vam prodamo zemlju, morate je uvati kao svetinju. Kao mjesto na kojem e i bijeli ovjek moi da udahne vjetar zaslaen mirisom poljskog cvijea. Razmotriemo vau ponudu da kupite zemlju. Odluimo li da pristanemo, zahtijevaemo da ispunite ovaj uslov: bijeli ovjek morae da se ponaa prema ivotinjama ovoga kraja kao prema svojoj brai... ta je ovjek bez ivotinja? Kada bi ivotinja nestalo, ovjek bi umro od velike usamljenosti duha. to god zadesi ivotinje, ubrzo snae ovjeka. Sve je u svijetu povezano. Moraete uiti svoju djecu da im je pod nogama pepeo naih djedova. Da biste potovali zemlju, reci ete im da je zemlja bogata ivotom naih predaka. Moraete uiti svoju djecu, isto kao to mi uimo nau, da nam je zemlja mati. to snae zemlju, snae i njenu djecu. Pljuje li ovjek na zemlju, pljuje na sebe samoga. Zemlja ne pripada ovjeku. ovjek pripada zemlji!"