h p p

hrvatski povijesni portal - croatian historical portal

issn 1846-4432
www.povijest.net

izbor tekstova
iz 2011.
godine

Hrvatski povijesni portal

Uredniko piskaralo
IMPRESUM
Hrvatski povijesni portal
ISSN 1846-4432
POSEBNO IZDANJE
Broj 5/ Godite I
23. kolovoz 2013.
Elektroniki asopis za povijest i srodne
znanosti izlazi od 26. sijenja 2006. na
adresi www.povijest.net
Izdava:
Inter nos
Obrt za raunalnu djelatnost
vl. Miljenko Hajdarovi
Dr. Ive Kekea 16
40323 Prelog
Urednik:
Miljenko Hajdarovi, mag.hist.
urednik@povijest.net
Suradnici:
mr. Damir Pintari
Sven Vukui
Mato Bonjak, prof.
Vlatko Smiljani
Dinko Odak, dipl. politolog
Marin Karabati, prof.
Milivoj Dretar, prof.
Izlazi mjeseno.
Autori tekstova sami brinu o
gramatikoj ispravnosti istih.
Za oglaavanje u Hrvatskom
povijesnom portalu obratite se na
e-mail
info@inter-nos.biz

to skrivamo u ovom broju

HPP-a?
Iz godine 2011. odabrano je nekoliko tekstova iz raznih razdoblja svjetske i hrvatske povijesti. Bilo ih je znatno vie, ali ih
radi prostora ne moemo sve ukljuiti u
ovaj broj.
Za poetak emo malo pojasniti pozadinu esto citiranog govora koji se pripisuje
poglavici Seattle.
Zatim slijedi opirniji tekst koji dam daje
povijesni i teoloki uvid u vrijeme kada je
Martin Luther odluio prekinuti neasne
radnje unutar Katolike crkve.

e uskoro objaviti jo jednu novu povijesno-sportsku zanimljivost.

Kolega Karabati je prije dvije godine
napisao lanak o razvoju islamskom militarizma koji e vam donekle pojasniti korijene sadanjeg nemirnog stanja u tom
dijelu svijeta.
Posljednja tema bi trebala biti nekako
ljetna, pa sam se za rashlaenje od ove
sparine odluio za lanak o posljednjem
otkrivenom kontinentu Antarktici.

to slijedi?

Dinko Odak, na strunjak za Drugi svjetski rat, u feljtonu Slomljena Osovina

pojanjava kako je kapitulacija Italije
utjecala na narodnooslobodilaki pokret
u Dalmaciji.

Kao to sam ve najvljivao u ovim ljetnim

posebnim izdanjima slijedi nova sezona
objavljivanja (preteno) novih materijala.
Materijali se ve vrijedno prikupljaju i u
goditu 2013./2014. nas ekaju brojne
zanimljive teme. Ponavljam izbor tema
brojeva:
rujan 2013. Hrvatska povijest
listopad 2013. Nastava povijesti
studeni 2013. Koreja
zaboravljeni rat
prosinac 2013. Ljudske greke
sijeanj 2014. Holokaust i ljudska
prava
veljaa 2014. Glazba i povijest
oujak 2014. ene u povijesti
travanj 2014. Ameriki graanski
rat
svibanj 2014. Regionalna povijest
lipanj 2014. 100 godina od Velikog
rata
Svaki tematski broj e imati svog gostujeeg urednika koji se u veoj mjeri bavi
dotinom temom.

Slijedi duo pack lanaka Mate Bonjaka. U prvom opisuje hrvatsko-slovake

sportske odnose za vrijeme Drugog svjetskog rata, a u drugom donosi zanimljivost
o posevnoj vojnoj jedinici koja je traila
umjetnine koje su nacisti oteli. Isti autor

Ukoliko ste zainteresirani za suradnju i pisanje novih lanka javite se

sa prijedlozima na e-mail adresu:
urednik@povijest.net.
Uivajte u itanju i uenju novih povijesnih injenica!

U feljtonu Bog i Hrvati imamo pregled

pravakih aktivnosti u drugoj polovici 19.
stoljea.
Slijedi upoznavanje sa von Sandersom
koji je kao njemaki general za vrijeme
Prvog svjetskog rata doivio vrhunac karijere u ulozi posebnog savjetnika i reformatora vojske Osmanskog Carstva.
U ovom broju imate priliku upoznati slabo poznatu hrvatsku politiarku Maru
Matoec. Dodatnu ar lanku daje injenica da je autor lanka virovitiki gimnazijalac koji je u vrijeme nastanka lanka
imao samo 16 godina.

Broj 4 / Godite I

Lonely Planet Croatia

Kindle cijena: $17.99 (oko
135 kuna)
Link: http://goo.gl/
LWQH88

Monuments Men
Robert M. Edsel
Cijena meki uvez: $10.09 (oko 57 kuna)
Link: http://goo.gl/WZ1bsT

The Picture of Dorian Gray

Oscar Wilde
Kindle cijena: $3.74 (oko 28 kuna)
Link: http://goo.gl/3TDN7P

Endurance: Shackletons Incredible

Voyage
Alfred Lansing
Cijena meki uvez: $10.86 (oko 59 kuna)
Link: http://goo.gl/X2KxQN

Black Hawk Down: A Story of Modern

War
Mark Bowden
Kindle cijena: $10.69 (oko 60 kuna)
Link: http://goo.gl/m5OYIV
Kindle Fire HD-Tablet
Cijena: EUR 199,00
Link: http://goo.gl/hwCtxP

Hrvatski povijesni portal

Pismo (govor) indijanskog poglavice Seattlea

Napisao: Miljenko Hajdarovi, mag.hist. | Objavljeno: 22.1.2011. | Link: http://goo.gl/3T450N

O plemenu Duwamish pria njihov znak u obliku kita. Kit predstavlja Duwamish narod koji je orijentiran na more. Orao (na gornjoj peraji) predstavlja gospodara neba kojeg pleme potuje. Gavran (na prsnoj peraji) predstavlja znanje i uenje plemena. Stranji oval predstavlja dolazak
bijelaca, a oval na oku predstavlja Duwamish ovjeka. Oko gavrana predstavlja kako su Duwamishi prve dvije godine hranili i pomagali bijelce
po njihovom dolasku u Puget Sound. Poduili su bijelog ovjeka kako ivjeti samoodrivo.

Pismo (govor) indijanskog poglavice Seattlea iz 1854. godine,

upueno amerikome predsjedniku u Washington kao odgovor
na ponudu da bijelci kupe indijansku zemlju:

Kako moete kupiti ili prodati nebo, toplinu zemlje? Ta

ideja nam je strana. Ako mi ne posjedujemo svjeinu zraka i
bistrinu vode, kako vi to moete kupiti?
Svaki dio te zemlje svet je za moj narod. Svaka sjajna borova
iglica, svaka pjeana obala, svaka magla u tamnoj umi,
svaki kukac, sveti su u pamenju i iskustvu moga naroda.
Sokovi koji kolaju kroz drvee nose sjeanje na crvenoga
ovjeka.
Mrtvi bijeli ljudi zaboravljaju zemlju svoga roenja kada odu
u etnju meu zvijezdama. Nai mrtvi nikada ne zaboravljaju
ovu lijepu zemlju jer je ona majka crvenog ovjeka. Mi smo dio
zemlje i ona je dio nas. Mirisavo cvijee nae su sestre, jelen,
konj, veliki orao, svi oni su naa braa. Stjenoviti vrhunci,
soni panjaci, toplina tijela ponija i ovjek svi pripadaju
istoj obitelji.

nau zemlju. Ali to nee biti tako lako. Jer ta zemlja je sveta
za nas. Ta sjajna voda to tee brzacima i rijekama nije samo
voda, ve i krv naih predaka. Ako vam prodamo zemlju
morate se sjetiti da je to sveto i morate uiti vau djecu da je
to sveto i da svaki odraz u bistroj vodi jezera pria dogaaje i
sjeanja moga naroda. ubor vode glas je oca moga oca. Rijeke
su naa braa, one nam utauju e. Rijeke nose nae kanue
i hrane nau djecu. Ako vam prodamo nau zemlju morate
se sjetiti i uiti nau djecu da su rijeke naa braa, i vaa,
i morate od sada dati rijekama dobrotu kakvu biste pruili
svakome bratu.
Mi znamo da bijeli ovjek ne razumije na ivot. Jedan dio
zemlje njemu je isti kao i drugi, jer on je stranac koji doe
nou i uzima od zemlje sve to eli. Zemlja nije njegov brat
nego njegov neprijatelj i kada je pokori on kree dalje. On za
sobom ostavlja grobove otaca i ne brine se. On otima zemlju
od svoje djece i ne brine se. Grobovi njegovih otaca i zemlja to
mu djecu raa zaboravljeni su. Odnosi se prema majci-zemlji
i prema bratu-nebu kao prema stvarima to se mogu kupiti,
opljakati, prodati kao stado ili sjajan nakit. Njegov apetit
proderat e zemlju i ostaviti samo pusto.

Tako, kad Veliki poglavica iz Washingtona alje glas da eli

kupiti nau zemlju, trai previe od nas. Veliki poglavica
Ne znam. Na nain je drugaiji nego va. Izgled vaih
alje glas da e nam sauvati mjesto tako da emo mi sami
gradova boli oi crvenog ovjeka. A moda je to jer crveni
moi ivjeti udobno. On e nam biti otac i mi emo biti
ovjek je divlji i ne razumije. Nema mirnog mjesta u
njegova djeca. Mi emo razmatrati vau ponudu da kupite
gradovima bijelog ovjeka. Nema mjesta da se uje otvaranje
4

Broj 4 / Godite I

listova u proljee ili drhtaj krilaca kukaca. A moda je to jer

sam divlji i ne razumijem. Buka jedino djeluje kao uvreda
za ui. I to je to ivot ako ovjek ne moe uti usamljeni
krik kozoroga ili nonu prepirku aba u bari? Ja sam crveni
ovjek i ne razumijem. Indijanac vie voli blagi zvuk vjetra
kad se poigrava licem movare kao i sam miris vjetra oien
podnevnom kiom ili namirisan borovinom.
Zrak je skupocjen za crvenog ovjeka jer sve ivo dijeli jednaki
dah ivotinja, drvo, ovjek. Bijeli ovjek ne izgleda kao da
opaa zrak koji die. Kao ovjek koji umire mnogo dana on je
otupio na smrad. Ali ako vam prodamo nau zemlju morate
se sjetiti da je zrak skupocjen za nas, da zrak dijeli svoj duh
sa svim ivotom koji podrava. Vjetar to je mojem djedu dao
prvi dah takoer e prihvatiti i njegov posljednji uzdah. I ako
vam prodamo nau zemlju morate je uvati kao svetinju, kao
mjesto gdje e i bijeli ovjek moi doi da okusi vjetar to je
zaslaen mirisom poljskog cvijea.
Tako emo razmatrati vau ponudu da kupite nau zemlju.
Ako odluimo da prihvatimo, postavit u jedan uvjet: bijeli
ovjek mora se osnositi prema ivotinjama ove zemlje kao
prema svojoj brai.
Ja sam divljak i ne razumijem neki drugi nain. Vidio sam
tisue raspadajuih bizona u preriji to ih je ostavio bijeli
ovjek ustrijelivi ih iz prolazeeg vlaka. Ja sam divljak i ne
razumijem kako dimei eljezni konj moe biti vaniji nego
bizon koga mi ubijamo samo da ostanemo ivi. to je ovjek
bez ivotinja? Ako sve ivotinje odu, ovjek e umrijeti od
velike usamljenosti duha. to god se dogodilo ivotinjama
ubrzo e se dogoditi i ovjeku. Sve stvari su povezane.

elite imati nau zemlju; ali to ne moete. On je Bog ovjeka

i njegova samilost jednaka je za crvenoga ovjeka kao i
za bijeloga. Ta zemlja je draga Njemu i koditi zemlji jest
prezirati njezinog Stvoritelja. Bijeli takoer trebaju prolaz;
moda bre nego sva druga plemena. Zaprljajte va krevet i
jedne noi uguit ete se u vlastitom smeu.
Ali u vaoj propasti svijetlit ete sjajno, potpaljeni snagom
Boga koji vas je donio na tu zemlju i za neku posebnu
svrhu dao vam vlast nad njome kao i nad crvenim ovjekom.
Sudbina je misterija za nas jer mi ne znamo kad e svi bizoni
biti poklani i divlji konji prirpitomljeni, tajni kutovi ume
teki zbog mirisa mnogih ljudi i pogled na zrele breuljke
zamrljan brbljajuom icom. Gdje je gutara? Otila je. Gdje
je orao? Otiao je. To je konac ivljenja i poetak borbe za
preivljavanje.

Stvarnost ili mit

itajui gornji tekst lako se zamisliti o dubokoumnosti misli
indijanskog poglavice i o tome kako su njegove rijei napisane
prije vie od 150 godina svevremenske. No, ukoliko pokuate
pronai izvorni tekst tog pisma nai ete na nepremostive
zapreke u njegovom pronalaenju. Jerry L. Clark, djelatnik
amerike nacionalne arhive (United States National Archives
and Records Administration), napisao je 1985. godine u
magazinu Prologue lanak pod nazivom Thus Spoke Chief
Jedina fotografija poglavice Seattlea iz 1864. godine

Morate nauiti svoju djecu da je tlo pod njihovim stopama

pepeo njihovih djedova. Tako da bi oni potivali zemlju, recite
vaoj djeci da je zemlja s nama u srodstvu. Uite vau djecu
kao to inimo mi s naom da je zemlja naa majka. to god
snae nju snai e i sinove zemlje. Ako ovjek pljuje na tlo
pljuje na sebe samoga.
To mi znamo: zemlja ne pripada ovjeku; ovjek pripada
zemlji. To mi znamo. Sve stvari povezane su kao krv koja
ujedinjuje obitelj. Sve stvari su povezane.
to god snae zemlju snai e i sinove zemlje. ovjek ne tka
tkivo ivota; on je samo struk u tome. to god ini tkanju ini
i sebi samome.
ak i bijeli ovjek, iji Bog govori i eta s njime kao prijatelj
s prijateljem, ne moe biti izuzet od zajednike sudbine. Mi
moemo biti braa poslije svega. Vidjet emo. Jednu stvar
znamo, koju e bijeli ovjek jednog dana otkriti na Bog
je isti Bog. Vi sada moete misliti da ga vi imate kao to
5

Hrvatski povijesni portal

Seattle: The Story of An Undocumented Speech. U lanku je
historiografski detaljno pojasnio sve znane injenice vezane uz
gornji tekst. Na to su ga potaknuli brojni zahtjevi za izvornim
tekstom pisma ili govora koji im svake godine stiu.
Pismo koje je navodno 1855. upueno predsjedniku Pierceu
moralo je u to vrijeme prvo proi kroz ruke pukovnika M.T.
Simmonsa (lokalnog agenta za indijanska pitanja), zatim preko
nazdornika za indijanska pitanja (guvernera) Isaaca I. Stevensa,
pa njegova nadreenog, pa preko Roberta McClelland
(sekretara za unutarnje poslove pri Ministarstvu unutranjih
poslova) i tek onda (eventualno) do predsjednika. Naalost niti
u jednoj slubenoj arhivi nema ni traga takvom pismu. Nikakav
dokaz koji bi upuivao na takvo pismo ne postoji niti u privatnoj
arhivi predsjednika Piercea. Kao dodatak istaknimo da je prema
svjedoenju poglaviine keri Angeline njen otac bio nepismen.
Gdje li je onda izvorite gornjeg teksta?
U Kongresnoj biblioteci SAD-a i u arhivi drutva povjesniara
grada Seattlea postoje kopije teksta Johna M. Richa iz 1932.
godine. U tom se tekstu citira stariji lanak Early Reminiscences.
Number Ten. Scraps From a Diary. Chief Seattle A Gentleman
by Instinct His Native Eloquence koji je izdan 29. listopada
1887. godine u Seattle Sunday Staru. Autor lanka je Henry A.
Smith, lijenik koji je na tom podruju obavljao vie poslova za
ameriku vladu od rane 1853. godine. Poznato je da je baratao
sa nekoliko indijanskih narjeja ukljuujui i jezik plemena
Duwamish kojim je upravljao poglavica Siahl (ili poznatiji
anglicizam Seattle). Kao tuma je esto pratio guvernera
Stevensa u pregovorima sa indijanskim plemenima i mogao je
svjedoiti govoru koji je poglavica odrao. Guverner je podruje
Seattlea izmeu 1853. i 1856. posjetio tri puta. U sijenju 1854.
Stevens je samo kratko zastao tjekom jedrednja regijom Puget
Sound. Dva mjeseca kasnije Stevens je u pratnji odreda vojske
razgovarao sa poglavicama Seattleom i Pat-ka-nanom vezano
uz potjeru za Indijancima koji su ubili naseljenika. Dr. Smith
nije prisustvovao tim razgovorima jer je poznato da su koristili
usluge drugog prevoditelja.
Trei guvernerov posjet Indijancima regije Puget Sound desio se
21. i 22. sijenja 1855. godine prilikom potpisivanja Ugovora
kod Point Eliotta. Tim su ugovorom plemena Duwamish,
Suquamish, Snoqualmie, Snohomish, Lummi, Skagit, Swinomish
i druga pristala na ustupke guverneru Stevensu. Naseljenici
su eljeli prisvojiti indijanski teritorij i pripremiti teren za
skori dolazak planirane trase transkontinentalne eljeznice.
Indijanski poglavice su odustali od svog teritorija za redovne
donacije deka, odjee i drugih potreptina kroz dui vremenski
period. Dogovoreno je da prihvate civilizirano ponaanje
i prestanu piti alkohol u najveoj mogunoj mjeri. Doputen
im je ribolov (kasnije ogranien) i potaknuti su na obraivanje
zemlje. Obeane su im kole i obrti (poput kovaa, stolara i
trgovaca). Mnogi koji citiraju govor poglavice Seattlea smatraju
da je upravo to potpisivanje bila prilika u kojoj se govor odrao.
U zapisniku sa potpisivanja ugovora stoji tekst govora kojeg je
poglavica Seattle izgovorio vezano uz rezervat za njegovo pleme:
Gledam na vas kao na oca i ostali vas smatraju isto tako. Svi
Indijanci imaju dobar predosjeaj vezan uz vas i to u na papiru
poslati Velikom Ocu. Svi mukarci, starci, ene i djeca se raduju
to vas je poslao da se brinete o njima. Moj um je poput vaeg.
Ne elim vie govoriti. Moje srce je vrlo dobro prema doktoru
Maynardu. elim uvijek od njega dobiti lijek. Sada postajemo

prijatelji i zaboravljamo sve loe osjeaje ako smo ih imali. Mi

smo prijatelji Amerikanaca. Svi Indijanci misle isto. Gledamo
na vas kao na naeg Oca. Nikada neemo promijeniti miljenje.
Biti emo uvijek kao to ste nas vidjeli. Sada! Sada poaljite ovaj
papir.
To su jedine slubeno zabiljeene rijei poglavice Seattlea. Dr.
Smith nije evidentiran kao nazoan pri potpisivanju tog ugovora.
Udovica dr. Maynarda se 1903. godine prilkom intervjua za
biografiju poglavice Seattlea nije nije sjeala nekog velikog
govora. Slubeni prevoditelj pukovnik B.F. Shaw se takoer nije
mogao sjetiti nekog znaajnog govora. Ezra Meeker kao veliki
kritiar Stevensonove politike prema Indijancma sigurno bi
iskoristio takav govor protiv Stevensa.
U nedostatku dokaza koji bi slavni tekst pripisali poglavici
Seattleu moemo samo razmiljati o inspiraciji koju je Smith
imao 1887. godine kada
je prema sjeanjima i
navodnim biljekama u
svom dnevniku napisao
lanak za novine.

Kindle knjiga o poglavici: http://goo.gl/YqdZzy

Web stranica Duwamish plemena: h p://goo.gl/3oZCga

Broj 4 / Godite I

Martin Luther i njegov (ne)mir s Bogom

Napisao: mr. Damir Pintari, teolog | Objavljeno: 30.10.2011. | Link: http://goo.gl/0UKMbb

Roen 10. studenog 1483. godine u Eislebenu u Njemakoj, u

neplemikoj obitelji seljakog podrijetla, strogo odgojen to je u
ono vrijeme bilo normalno i ope prihvaeno. Kao etrnaestogodinjak, 1497. godine, odlazi na kolovanje u Magdeburg. U
Magdeburgu pohaa godinu dana katedralnu kolu na kojoj su
pouavala Braa zajednikog ivota. Braa zajednikog ivota,
iako ne toliko poznati duhovni pokret, bio je vjerojatno najduhovniji i najpozitivniji pokret toga doba koji je visoko cijenio i
sustavno prouavao Sveto Pismo, te tako izvrio veliki biblijski
utjecaj na mladog Luthera.
Nakon Magdeburga, 1498.godine, Luther odlazi na tada vrlo
poznato sveuilite Erfurt gdje na tom humanistikom fakultetu
studira humanistike znanosti, gramatiku, retoriku, Aristotelovu
logiku, etiku i metafiziku kao i sveprisutnu teologiju. Po elji
svoga oca Grosa Heinza Luthera, nakon promocije u magistra
artium 1505. godine, s dvadeset dvije godine odluuje studirati
pravo.
Taj plan za karijeru poremetila je okolnost koju ponekad nazivamo poziv iz oluje ili prva grmljavina. Luther je, 2. srpnja 1505.
godine, upao u estoku oluju te se u smrtnome strahu zavjetovao svetoj Ani ovim rijeima: Ako me spasi postat u redovnik.
Bez temeljitog promiljanja 17. srpnja 1505. stupa u tzv. Crni
samostan augustinskih pustinjaka u Erfurtu.

Luther redovnik
Izmeu tada postojeeg dominikanskog, franjevakog i augustinskog samostana, Luther je odabrao augustinski samostan jer
u njemu vladao isti filozofsko-teoloki smjer kao i na zavrenom

humanistikom fakultetu, te zbog stroge askeze koja je vladala u

njemu. Prema liturgiji primanja novih augustinaca, Prior je upitao Luthera: to trai? Luther je kratko i spremno odgovorio:
Boju milost i tvoju samilost. Nakon to je bilo utvreno da
je neenja i da ne boluje od zaraznih ili tajnih bolesti, Luther
je obeao i obvezao se na odreknue vlastite volje, oskudnu
prehranu, grubu odjeu, bdijenje nou a rad danju, trpljenje
tijela, sramotu siromatva, ponienje prosjaenja i mrskost zatvorenog ivota. Ono to je zapravo nagnalo Martina Luthera na
samostanski ivot je mnogo vie od filozofsko-teolokog smjera
a to su;

Lutherove unutarnje borbe

U Srednjem vijeku crkva je naglaavala Boju pravednost, istinitost i svetost na nain da je pritom gotovo zaboravila na Boju
ljubav. Crkva nije previe spominjala da je Bog ljubav koji ljubi
ovjeka i koji je na kriu pokazao i dokazao da je za a ne protiv ovjeka. Naglaavali su se Boji sud, istilite i paklene muke
kako bi se ljudi okretali sigurnom lijeku kao to su; sakramenti, hodoaa, posredovanje svetaca i naravno oprotajnice od
grijeha (indulgencije). Mnogi su u ono vrijeme poput Luthera
utoite pokuali pronai u mantiji. Nije ni udno kada je i sam
Toma Akvinski objavio da je uzimanje mantije drugo krtenje,
kojim se grjenik vraa u stanje nevinosti, koje je uivao kada je
prvi puta krten (Bainton, 2002, str.28). Luther je na ulicama
Erfurta mogao vidjeti mnoge primjere onih koji su ostavili sve
za Krista. Prije Erfuta u Magdeburgu, Luther je gledao na izgladnjelog i iscrpljenog princa Wilhema od Anhalta koji je ostavio
plemike dvorane i postao prosjaki fratar. Sam Luther je to kasnije ovako komentirao:

Hrvatski povijesni portal

Poznajem jednog ovjeka (usp. 2.Kor 12:2) koji me uvjeravao
kako je esto podnosio takve muke; trajale su dodue vrlo kratko ali su bile tako teke i paklene da nikakav jezik to ne moe
izraziti, nikakvo pero opisati, nitko tko ih nije doivio povjerovati; tako teke da bi ga, kada bi dostigle najvii stupanj ili trajale
samo pola sata, ma samo desetinu sata, zacijelo sasvim unitile
te bi mu se cijelo tijelo pretvorilo u pepeo. Tu se Bog pokazuje strano gnjevnim, a s njime i cijeli stvoreni svijet. Tu nema
bijega, nema utjehe, niti unutra niti vani, ve sve postaje tuiteljem. Tada u suzama izgovaram ovaj stih; Odbaen sam od
pogleda Tvojega (Ps 31,23). U tom trenutku ne osuujemo se
niti rei; Gospodine, ne kanjavaj me u svojoj jarosti (Ps 6,2).
U tom trenutku dua ne moe vjerovati (to je udno rei) da
bi ikada mogla biti otkupljena; jedino vjeruje da jo ne osjea
itavu kaznu. Ona (kazna) je, meutim, vjeita i ona (dua)je ne
moe niti smatrati privremenom. Preostaje samo puka udnja
za pomoi, potresni jecaji, ali ona ne zna odakle traiti pomo.
Tu je dua nairoko raspeta s Kristom, tako da joj se istodobno
mogu prebrojiti sve kosti i u njoj ne postoji ni jedan kutak koji
nije ispunjen najgorom gorinom, uasom, drhtajima i tugom
i to tako da sve to traje zauvijek. I tu u dati jednu usporedbu:
kada kugla ide po ravnoj crti, onda svaka toka te crte, koju ona
dotakne, nosi kuglu ali ipak ne obuhvaa cjelinu. Tako i dua
u svojoj toki, kada je dotakne vjeita bujica to se preko nje
prelijeva, ne doivljava niti upija nita osim vjeite kazne; ali kazna ne ostaje, nego prelazi preko nje. Pa ako se svaka paklenska
muka, odnosno onaj neizdrivi uas protiv kojeg nema utjehe,
namee ivima, onda se ini da je kazna za due u istilitu isto
takva, samo trajna. A ona unutranja vatra daleko je stranija od
izvanjske (Lohse, 2006., str 33).
Najstariji Lutherov portret potjee iz 1520. godine (naslikao Lucas
Cranach)

Kada sam bio u Magdeburgu bilo mi je etrnaest godina. Vidio

sam ga kako nosi vreu poput magarca. Tako se istroio poenjem i bdijenjem da je izgledao poput mrtvake glave, sama
kost i koa. Nitko ga nije mogao pogledati a da se nije osjeao
posramljenim zbog svoga vlastitog ivota (Bainton, 2002, str
30).
Najvanije pitanje toga vremena, pitanje svih pitanja, pitanje
oko kojeg su se vodile rasprave, debate, forumi bilo je pitanje;
kako spasiti duu? Kako se pripremiti za susret sa svetim Bogom? Kako izbjei vjeni pakao?
Martin Luther se doista trudio odraditi svoj dio u toj sinergiji ili
kooperaciji spaavanja, kako je to uila Rimokatolika crkva kojoj je Luther pripadao i kojoj je vjerno sluio. Katkada je postio
danima ne okusivi nita. Dani postova bili su mu drai od dana
gozbi, a korizma utjenija od Uskrsa. Sam si je iznad propisa samostana nametao dodatna bdijenja i postove. Nou je odbacivao pokrivae, ne rijetko je spavao na podu te se gotovo na smrt
smrznuo. Katkada bi ponosan na svoju svetost i predanost Bogu
rekao na kraju dana; Danas nisam uinio nita loe, a onda bi
mu se pojavile sumnje i dvojbe; Jesam li dovoljno postio? Jesam li dovoljno siromaan? Skinuo bi sa sebe sve osim to je
pristojnost zahtijevala te podijelio drugima. Iako je predavao,
propovijedao, komponirao, nadgledavao fakultet i ak jedanaest samostana, postio, molio, provodio noi u bdijenjima i davao sebe do krajnjih granica, na kraju ipak nije bio siguran da
je uinio dovoljno. Sam je o tim svojim previranjima i borbama
kasnije zapisao:

Uzroke dubokih i estih unutarnjih previranja i depresivnih stanja, kod Luthera prvenstveno treba traiti u teolokom a ne psiholoko-patolokom podruju. Jezgra, sredite, izvor unutarnjih
previranja i borbi kod Luthera je strah pred Bogom i Njegovim
sudom, a ne oev strogi odgoj i pretjerano kanjavanje od majke Margarete.
Ameriki znanstvenik Preserved Smith prvi je put 1913. godine
iznio psihoanalitiku interpretaciju Luthera. Najiscrpniju analizu Lutherovih bolesti, njegovog karaktera i mogue psihoze
napisao je danski psihijatar Paul J. Reiter (1937.-1941.). Prema
istraivanju i pisanju Reitera, Luther je patio o nekoliko raznih
bolesti kao to su probavne smetnje, teki napadaji kamenaca
te od angine pectoris, od koje je Luther na kraju i umro. Prema
Reiteru, Luther je od rane mladosti bolovao od neuroze straha
koja je nastala kao posljedica kompleksa oca.
Reither nikako ne odbacuje Lutherova dostignua i rezultate:
Psihoza mu ni u kom sluaju ne oduzima aureolu genija, ve je
valja smatrati bitnim sastavnim djelom reformacijskog pokreta.
Bez te psihoze teko da je mogao postati genij (Reiter, 1942, II,
str. 574). Luther je u osnovi svoga oca doivljavao kao teku i
prijeteu sjenu. Ni monatvo, ni sveenstvo, ni obrazovanje, ni
kako ga Reiter naziva reformacijski obrat, nisu bitno promijenili Lutherovu psihiku konstituciju. Duhovna kriza u mladosti
pojaala je neurozu i utvrdila Luherovu sklonost dubokim depresivnim stanjima. Reitherovo miljenje je da ne treba pretpostavljati boanske ili demonske sile ili misticizam dokle god
je mogue nenasilno objasniti dogaaje u Lutherovu ivotu
(Reither, 1942., II, str 21).

Broj 4 / Godite I
Psihijatrijsko ili psihoanalitiko ispitivanje ovjeka koji je ivio
prije nekoliko stoljea nailazi na izuzetne i stvarne potekoe.
Donositi zakljuke bez stvarne znanstvenopovijesne i kritike
metode, a na osnovu rekonstrukcije sukoba oca i sina teko
se moe smatrati pouzdanim, prije svega zbog nedostatka vjerodostojnih izvjetaja i podataka. Do danas ne postoji prikaz
Luherovog ivota s medicinskog stajalita koji bi u obzir uzeo
psiholoke, povijesne i teoloke elemente. Da bi se takvo to napisalo potrebno je da teoloka strana pokae otvorenost prema
psihoanalitikim i psihijatrijskim aspektima, kao i da psihoanaliza i psihijatrija pokau spremnost priznati samostalnost vjerskih
ideja i iskustvo obraenja.
Martin Luther nije se bojao svoga oca, Grosa (Veliki) Heinza, ve
velikog, stranog, svetog i pravednog Boga koji e suditi ive i
mrtve (2.Tim 4:1). Luther je Svemogueg Boga doivljavao kao
teku i prijeteu sjenu, a izvor njegovih unutarnjih borbi bilo je
pitanje; jesam li uinio dovoljno za svoje spasenje i izbjegavanje
ili barem skraivanje istiline vatre? Tome u prilog ide i doivljaj Martina Luthera prilikom sveenikog reenja. Luther se je
skamenio pred Uzvienim, pred Onim kojega aneli okruuju a
ne pred prolaznim Hanzom.

Luther sveenik
U erfurtskoj katedrali Martin Luther je zareen za sveenika,
gdje je i sluio svoju prvu misu 2. svibnja 1507. Na taj nain je,
prema uenju Rimokatolike crkve, Martin Luther primio sakramentom reenja i drugi neizbrisivi peat Duha Svetoga. Za
Luthera to je bila druga grmljavina. Nakon pjevanja Psalama,
Luther je zauzeo svoje mjesto pred oltarom i poeo recitirati
prvi, uvodni dio mise sve dok nije doao do rijei: Nudimo ti
se, ivi, istinski, vjeni Boe. O svojoj prvoj misi, o svome strahu, nemiru, dvojbi, boli, drhtanju, samoi i oaju sam je kasnije
priao:
Pred tim sam se rijeima potpuno skamenio i uasnuo. Pomislio
sam: Kojim jezikom osloviti takvu Uzvienost, s obzirom da su
svi ljudi od straha trebali zadrhtati ak i u nazonosti zemaljskog
princa? Tko sam ja da bih podigao svoje oi ili podigao svoje
ruke prema boanskoj Uzvienosti. Aneli ga okruuju. Na njegovo klimanje zemlja se trese. I hou li ja, mali mizerni pigmej
rei: elim to, molim za to? Jer sam prah i pepeo i pun grijeha,
a govorim ivom , vjenom i istinskom Bogu (Bainton, 2002,
str 37).
U opisivanju skamenjenosti tom prilikom Luther je koristio rije Anfechtung. Anfechtung je rije koju je teko prevesti na
druge jezike. To je rije koja obuhvaa i opisuje; skamenjenost,
strah, dilemu, nemir, drhtanje, osamljenost i oaj. Za dananjeg
sekulariziranog ovjeka to je teko razumljivo, no za ovjeka koji
vjeruje da njegovom moi i molitvom kruh i vino postaju tijelo
i krv Gospodnja, za ovjeka koji vjeruje u sinergiju i suradnju u
tzv. ekonomiji spasenja, Anfechtung je stvarnost.
Nakon reenja Lutheru je naloeno da studira teologiju to mu
je omoguilo da se i znanstveno pozabavi pitanjima koja su ga
muila u egzistencijalnom smislu. 1508. godine, generalni vikar
reda i Lutherov mentor Johan Staupitz, premjeta Luthera u
Whitinberg gdje Luther studira teologiju i istovremeno predaje filozofiju morala na humanistikom fakultetu. 1509. godine
Luther stjee titulu baccalaureusa biblicusa na Teolokom fakultetu u Whitinbergu.

Luther student teologije (Humanizam)

humanizma, on je ipak prisutan i u odreenom kontekstu vrlo

vaan. Glavni slogan humanizma Ad fontes (natrag na Izvor),
nije samo slogan ve on izraava glavnu biti i sadraj tog pokreta i intelektualne snage kasnijeg srednjeg vijeka. S obzirom na
moralnu krizu i krizu autoriteta u Crkvi te crkveni monopol nad
obrazovanjem, sve je vie ljudi pronalazilo hrabrosti i odlunosti potraiti odgovore izvan Crkve. U Italiji odakle humanizam
dolazi u Njemaku i Whitinberg, humanisti se vraaju na ljudske
izvore antike to je uglavnom dovelo do sekularizacije Italije. U
Njemakoj se moe govoriti o bitno drugaijem humanizmu,
o religioznom humanizmu. U Njemakoj, s ovu stranu Alpa,
humanisti se vraaju ne samo crkvenim ocima nego i onome
najvanijemu, Svetome Pismu. Najpoznatiji humanist sjeverno
Europskog humanizma bio je Erazmo Roterdamski. Njegovo
najutjecajnije djelo Enchiridion Militis Christiani, otvorilo je
mnoga pitanja i polemike. Najvaniji razlog zato je Enchiridion
izvrio toliki utjecaj u esnaestom stoljeu je taj to Erazmo u
tom djelu pie o prepoznavanju uloge laika u ivotu crkve, kao
o kljuu za probuenje u Crkvi. Postavljajui pitanje autoriteta i
odnosa izmeu klera i laika, te naglaavajui vanost dostupnosti Biblije svima, Erazmo otvara mnoga vrata za samu Reformaciju. Ako tome dodamo da je 1516. godine Erazmo izdao i prvi
tampao Novi Zavjet na grkome jeziku, i na taj nain osvijetlio
mnoge nedostatke Latinskog prijevoda, te otvorio ozbiljne polemike o ulozi Marije i sakramenta, njegov utjecaj na Luthera i
Reformaciju je neupitan.

Luther student teologije (Skolasticizam i Via

Moderna)
U osnovi do 1500. godine prolo je vrijeme velikih skolastikih
sustava kojima su vladali Toma Akvinski ili Duns Scotus. Njihovu kompliciranu metodu sintetiziranja i objanjavanja kranske
vjere na osnovu sinteze filozofije i teologije ozbiljno je uzdrmao
Vilim Ockham, odvajajui teologiju od filozofije. Teologija vie
ne postupa spekulativno nego kritiki preispitujui teoloku
primjenjivost filozofskih pojmova. U teologiji sredinje pitanje
postaje pitanje Boje slobode u kojoj su Tvorac i stvorenje radikalno odvojeni. U podruju antropologije i hamartologije naglaava se razornost Adamovog grijeha za sve narataje. U soteriologiji milost je u osnovi neuraunavanje grijeha, iako ovjek po
sebi moe ispuniti zapovijedi vlastitim snagama.
Taj novi teoloki pokret Via Moderna (Moderan put), poznat
jo kao i nominalizam, postao je dominantna snaga u mnogim
Europskim sveuilitima u kasnom 15. i ranom 16. stoljeu. Profesor teologije u Tbingenu, Gabriel Bell (1410-1495), uvelike
je irio Ockhamovu teologiju u svojim djelima. Profesor Bell je
dobar primjer za razumijevanje Via Moderne. Za Gabriela Bella
osnova za spasenje je pactum ili savez izmeu Boga i ovjeka.
Pactum podrazumijeva da e Bog uiniti i odraditi svoj dio, pod
uvjetom, ako je ovjek prvi ispunio odreene zahtjeve. Ti zahtjevi sumirani su u frazi; facere qoud in se est ili u prijevodu;
uini sve to moe. Prema Bellu to zapravo znai da se osoba
mora oduprijeti zlu i prihvatiti dobro kako bi je Bog mogao spasiti. Luther kao student teologije na sveuilitu u Erfurtu bio je
pouavan u Via Moderni te je i doktorirao u toj teolokoj klimi
1512 godine. Kasnije je o svemu tome sam zapisao:
U tom vremenu ja nisam volio, naprotiv, mrzio sam pravednog
Boga koji kanjava grenike. Moda ne u otvorenom bogohuljenju ali sam sigurno sa velikim mrmljanjem bio ljut na Boga
(Rupp, The Righteousness of God, p. 122).

Iako se kod Luthera moe govoriti samo o ogranienom utjecaju

Hrvatski povijesni portal

dio da ovjek moe postii spasenje ili savrenstvo u potpunoj
neovisnosti od Boga.
Boju milost Pelagije ne shvaa kao Boju ljubav koja je izlivena u naim srcima, ve on milost prepoznaje kao onu koju
ovjek prima s ljudskoj naravi (unutarnja milost), i onu vanjsku, koja se sastoji od Mojsijevog Zakona, Kristovo uenja i
Kristovog primjera. Te milosti omoguavaju ovjeku da izbjegava grijeh.
ovjek svojom slobodnom voljom slua Boje zapovijedi, te
svojom poslunou proizvodi dobra djela na osnovu kojih je
prihvaen od Boga.
Augustin je za razliku od Pelagija smatrao da ovjek ima slobodnu volju, ali da je on nesposoban djelovati u skladu s njom
jer je grenik. Prema Augustinu sloboda izbora je radikalno i
ozbiljno zarobljena i ugroena grijehom, to uvodi u zakljuak da je prvo potrebna i neophodna Boja milost, Boja incijativa kako bi se grijeh prevladao.
Za razliku od Pelagija, Augustin je vjerovao da se svaki ovjek
raa inficiran grijehom. Od Adamovog pada grijeh i smrt prenose se na sve ljude jer su svi sagrijeili. ovjekov um je zbog
grijeha i grjene naravi zamraen, a njegova volja oslabljena
do mjere da grijeh vlada i dominira u ljudskome ivotu. Prema
Augustinu bolest i grijeh prenose se iz generacije u generaciju,
i taj prijenos i prenoenje moe prekinuti jedino milost Boja.
Na temelju Mat 20:1-10, na temelju usporedbe o radnicima u
vinogradu, Augustin je razumio milost na osnovu obeanja a
ne na osnovu rada, truda ili djela.

Lutherov prijevod Biblije sa hebrejskog na njemaki jezik u

digitaliziranom obliku moete za nekoliko kuna skinuti sa Amazona link: http://goo.gl/uLsYcx

Pored Humanizma, Skolasticizma i Via Moderne na teoloki

razvoj Luthera snano je utjecao Augustin. Nikako se ne smije
zaboraviti da je Luther bio augustinac.

Luther student teologije (Aurelije Augustin 354-430)

Razvijeno Augustinovo uenje o opravdanju koje je utjecalo na
ivot Martina Luthera pojavljuje se tek u posljednjih dvadeset
godina Augustinovog ivota, u vrijeme Pelagijeve kontraverze.
U to vrijeme Augustin je bio biskup crkve u Hippu.
Pelagije je bio britanski redovnik koji se suprotstavljao propovijedanjem jeftine milosti u Rimu 412. godine. Pelagije nije vjerovao u iskonski grijeh te je tvrdio da se ovjek sam moe spasiti
i da moe ivjeti potpuno savrenim ivotom poput Abela, Ivana
Krstitelja ili Sokrata.
Pelagije je smatrao da zato to svaku ljudsku duu Bog stvara
zasebno i neposredno, ona je neduna i slobodna odabrati dobro ili zlo, ba kao i prvi ovjek Adam. Zbog potpune slobode
ovjek ima i potpunu odgovornost. Za Pelagija sve su zapovijedi
Boje ovjeku dane da bi ih ovjek vrio, to podrazumijeva da
je ovjek sposoban isto i initi. Iako je slobodna volja ugaoni
kamen Pelagijanizma , Pelagije nije iao tako daleko da bi tvr-

10

Nema sumnje da je Augustin puno pomnije istraio temu ovjeka, grijeha i opravdanja od Pelagija. U njegovim pisanjima
jasno se moe razabrati njegovo razumijevanje Pavlovih pisanja da se opravdanje i spasenje nalaze izvan ovjeanstva u
Bogu samome, odnosno da Evanelje nije ljudska stvar (Gal
1:11) ve da je to Evanelje Boje (Rim 1:1).
Braa zajednikog ivota, Humanizam, Skolasticizam, Via Moderna i Augustinovo uenje bili su teoloki utjecaji koji su oblikovali Luthera kao ovjeka i teologa. U tom formiranju mladog
Luthera, obavezno je spomenuti njegovog mentora dr. Johana
von Staupitza.

Luther student teologije (dr. Johan Staupitz)

Intelegentni Johan Staupitz bio je obiljeen Via modernom i
sklon misticizmu. Odigrao je veliku ulogu u teolokom razvoju
Martina Luthera i nove reformacijske, radikalne teze i doktrine
opravdanja samo po vjeri. Iako je prema znanosti teoloko stajalite Staupitza sporno, jer Staupitz nije pripadao nekoj odreenoj kasnosrednjovjekovnoj struji ili usmjerenju, jasno je da je
on kao eklektik zastupao teologiju koja je usmjerena na Bibliju i
Augustina. Najvei doprinos Staupitza bio je u tome to je ohrabrivao Luthera na studiranje izvornih biblijskih jezika kao i na fokusiranje na Sveto Pismo. Staupitz se je nadao da e u biblijskoj
egzegezi, umoran Luther konano pronai svoje odgovore i svoj
toliko eljeni unutarnji mir.

Luther profesor teologije u Whitinbergu

U listopadu 1512.godine Luther se stalno nastanjuje u Whittenbergu, gdje ostaje narednih tridesetak godina. Te iste godine

Broj 4 / Godite I
promoviran je u doktora teologije, kada istodobno od svog
mentora dr. Staupitza preuzima i poinje predavati predmet
Lecturae in Biblia. U tom razdoblju Luthera kao redovnog
profesora Biblije, vrlo je vaan i znakovit izbor biblijskih knjiga
koje je predavao u vremenu od 1513. do 1518. godine, i koje su
Luthera dovele do obraenja. To je knjiga Psalama, te poslanice
apostola Pavla Rimljanima, Galaanima i Hebrejima. Studiranje
ovih knjiga netko je dobro nazvao Luherov put za Damask, odnosno Lutherov put do obraenja.

Predavanje o Psalmima 1513. do 1515. godine.

Na osnovu autografa i studentskih prijepisa Lutherovih predavanja, moe se zakljuiti da Luther iako nije prevladao krutu
metodu etverostruke definicije smisla Svetog Pisma sensus
litteralis, allegoricus, tropologicus i anagogicus, on ipak unosi
radikalnu novost u podruje hermenautike na nain da naglaava kristocentrinu interpretaciju. Tolle Christum e Scripturis,
quid amplius in illis invenies, ili, oduzmi Svetome Pismu Krista; to e u njemu nai?, pitao se Luther (CI 3,101,29; WA
18,606,29) (Lohse, 2006., str 122) .
Kristocentrina intrepretacija Pisma oita je u predavanjima
o Psalmima. Sredinje teme tih predavanja su poniznost i svijest o vlastitoj grjenosti, samooptuivanje, sud ali i pravednost, opravdanje i milost. U sutini te se teme mogu objasniti
Lutherovim unutarnjim previranjima s jedne, kao i s njegovim
intenzivnim prouavanjem Pisma s druge strane. U tim pisanjima Luther pie da ovjek nije grjean samo zato to ini grena
djela, ve zato to je usmjeren prema samome sebi. Upravo je
dobrim djelima koja su usmjerenim prema sebi mogue grijeiti. Teme suda i Evanelja toliko dominiraju u tim pisanjima da
su druge teme potisnute u drugi plan. Luther piui o Psalmima
zapoinje studirati u srednjem vijeku zaboravljenu teologiju kria. U 22. Psalmu, u reenici; Boe moj, Boe moj zato si me
ostavio?, Luther je poeo u Kristu prepoznavati ne samo suca,
ve i Onoga koji je takoer imao iskustvo Anfechtunga. Zato bi
Krist morao znati za takav oaj? Kakva li je to nova slika o Kristu?
Sudac na dugi postao je izopaenikom na kriu. Kako li je samo
u tom razdoblju Luther razumio 32. Psalam?, koji toliko oslikava
Lutherov Anfechtung;

Luther odreuje pravednost koja je izvan ovjeka, pravednost koja dolazi izvana (exstranea/exsterna/aliena iustitia) (CI
5,222,7-11; WA 56,158,10-14. Sch.R.1,1) (Lohse, 2006., str.113),
te time vrsto uvruje ideju extra nos, koja e postati karakteristina za reformaciju. U predavanjima o Poslanici Rimljanima Luther je naglasio novo shvaanje Boje pravednosti, koja
prema apostolu Pavlu nije pravednost koja sudi (iustitia distributiva), ve pravednost koja poklanja, to nije pravednost zasluena ve pravednost darovana, to nije pravednost ljudska ve
pravednost Boja. Ako je Luther prije pod Bojom pravednou
podrazumijevao pravednost koja neto zahtjeva, pravednost
na osnovu pactuma, sada je za njega vano kauzativno shvaanje, tj. shvaanje da Bog ovjeka ini pravednim. Za Luthera
opravdanje primljeno u vjeri ne znai samo otputanje grijeha i
ne imputiranje krivice za grijeh, ve za njega to znai i navjetaj
da ovjek poinje biti pravedan.
U tom vremenu, tonije 31. 10. 1517. godine, dr. Martin Luther
zakucava na vrata crkve u Whitenbergu 95 teza protiv prodaje
oprotajnica od grijeha (indulgencija) od strane Crkve. Naime, u
tom vremenu na trgovima gradova pojavio bi se poslan od pape
sveenik Johan Tetzel, koji bi ponavljao: im u krinju novi
uskoi, dua iz istilita iskoi. U elji da smanje istiline muke
svojim najbliima ljudi su masovno kupovali indulgencije. Prihod od prodaje bio je neprocjenjiv. Spomenutim tezama Luther
je nastojao ukazati na ne biblijsku praksu prodaje oprosta od
grijeha, koja je za posljedicu imala udaljavanje od biblijskog
Evanelja milosti Boje, te pretjerano bogaenja klera i Crkve.
Crkva se je na taj nain odvajala i od Pisma i od naroda.
U tom trenutku Luther nije ni nasluivao kakve e posljedice
imati njegov pokuaj povratka Crkve na Sveto-pisamske temeLutherov portret nastao nakon njegove smrti (oko 1580.g. naslikao
Lucas Cranach der Jungere)

Blaen onaj kome je grijeh otputen, kome je zloin pokriven!

Blago ovjeku kome Jahve ne ubraja krivnju, i u ijem duhu
nema prijevare! Preutjet sam htio, al kosti mi klonue od neprestana jecanja. Danju i nou ruka me tvoja titala, snaga mi se
troila ko za ljetnih ega. Tada grijeh svoj tebi priznah i krivnju
svoju vie ne skrivah. Rekoh: Priznat u Jahvi prijestup svoj i ti si
mi krivnju grijeha oprostio (Ps 32:1-5).

Predavanje o Poslanici Rimljanima 1515.-1516.

godine
Usporeivanjem predavanja iz knjige Psalama s predavanjima
iz poslanice Rimljanima, vidi se ogroman napredak to se tie
nauka o opravdanju. U uvodnoj rijei predavanja o poslanici Rimljanima Luther pie:
Sr ove poslanice je unititi, iskorijeniti i ukinuti svu mudrost i
pravednost tijela (koliko god bila velika u oima ovjeka), ak
ako se proizvodi iz srca iskreno, te usaditi, uspostaviti i uveati
grijeh (koliko god malen bio ili se ini da jest) (CI 5,222,1-6; WA
56,157,2-6. Sch R.1,1) (Lohse, 2006., str 113)
Odmah na poetku svojeg predavanja u travnju 1515.godine,

11

Hrvatski povijesni portal

U kuli dvorca u Whittenbergu, u maloj radnoj
sobici Luther je konano pronaao odgovor
na svoje ivotno pitanje pravednosti i opravdanja, te je konano uspostavio mir s Bogom.
Evo njegovog svjedoanstva:

Lutherova soba u Wartburgu (kolorirana litografija nastala izmeu

1890. i 1905.)

lje. injenica da je Luther 95 teza napisao na latinskom a ne na

njemakom jeziku, govori da je Martin Luther elio probuditi
Crkvu, kojoj je vjerno sluio kao sveenik i redovni profesor teologije a ne narod. Meutim oito je sve bilo spremno da se pokrene Reformacija nakon koje u Crkvi kao ni u svijetu vie nita
nije bilo isto.

Lutherovo obraenje trea grmljavina

Shvaanje i prihvaanje Boje milosti, kao i shvaanje i
prihvaanjeopravdanja samo po vjeri je neodvojivo od Rijei
Boje i obraenja. Postoji velika slinost izmeu Martina Luthera i apostola Pavla koji je u Galaanima poslanici zapisao:
Doista brao Evanelje koje sam vam propovijedao nije ljudska
stvar, niti ga primih niti nauih od nekog ovjeka ve objavom
Isusa Krista. Ta uli ste za moje nekadanje dranje u idovstvu;
kako sam preko mjere proganjao Crkvu Boju i htio je unititi, te
kako sam, u prevelikoj privrenosti svojim oinskim predajama,
napredovao u idovstvu i nadmaio sve vrnjake u svom narodu. A kad odlui onaj koji me izdvoji u utrobi majke moje i pozva
svojom milou (Gal 1:11-15).
Pavao je do svog obrata, spoznaje, obraenja imao slian put
kao i Luther. Pavao je odrastao kod Gamalileovih nogu gdje je
detaljno i sustavno pouen o Zakonu, obiajima i Tradiciji Izraelskog naroda. Pavao je poput Luthera, ne poznavajui Boje
pravednosti, nastojao uspostaviti svoju vlastitu pravednost
(Rim 10:3) i u svemu tome bio besprijekoran ali ne i opravdan
(Fil 3:6-7). Na tom Lutherovom putu za Damask kljunu ulogu
imala je poslanica Rimljanima.
Da li se Luther obratio u jesen 1514. godine, ili je to bilo u proljee 1515. godine, ili se to dogodilo jo kasnije 1518. godine,
miljenja strunjaka se razlikuju, no svi se slau da je temelj tog
obrata, spoznaje, obraenja bila poslanica apostola Pavla Rimljanima i to poglavito tekst iz 1.poglavlja:
Uistinu, ja se ne stidim Evanelja, jer je ono sila Boja za spasenje svakom vjerniku, kako u prvome redu, idovu tako i Grku.
Jer u njemu se oituje pravednost Boja, iz vjere u vjeru, kao to
stoji pisano: Pravednik e ivjeti od svoje vjere (Rim 1:16-17).

12

Vrlo sam eznuo razumjeti Pavlovu poslanicu

Rimljanima i nita mi nije stajalo na putu osim
onog izraza Boja pravda, jer sam ga uzimao
da znai onu pravdu pomou koje je Bog
pravedan i pravedno postupa u kanjavanju
nepravednog. Moja je situacija bila da sam,
premda besprijekoran redovnik, stajao pred
Bogom kao grjenik loe savjesti i nisam imao
povjerenja da bi ga moje zasluge mogle zadovoljiti. Stoga nisam volio pravednog i ljutitog
Boga nego sam ga prilino mrzio i gunao
protiv njega. Pa ipak, drao sam se za dragog
Pavla i usrdno sam eznuo saznati to je on
pod time mislio.
Nou i danju sam promiljao sve dok nisam uvidio vezu izmeu
Boje pravde i izjave pravednik e ivjeti po svojoj vjeri. Onda
sam shvatio da je Boja pravda ona pravednost po kojoj nas kroz
dobrohotnost i istu milost Bog odrjeuje kroz vjeru. Nakon
toga sam se osjeao ponovno roenim, kao da sam proao kroz
otvorena vrata u raj. itavo Sveto Pismo poprimilo je novi smisao. Dok me je prije izraz Boja pravda ispunjavao mrnjom,
sada mi je postao neizrecivo sladak u veoj ljubavi. Odlomak od
Pavla postala su mi vrata do nebesa (Bainton, 2002, str 60).
Nakon obraenja Luther naputa pactum soteriologiju, odbacuje sinergiju opravdanja te vraajui se ad fontes na Boju
Rije razvija doktrinu opravdanja samo po vjeri.
Luther ostavlja dvije glavne doktrine koje snano utjeu a razvoj
Reformacje i koje stvaraju temeljnu razliku izmeu Pravoslavne,
Rimokatolike i Protestansko-evaneoske crkve; Sola Scriptura
i Sola Fidei.

SOLA SCRIPTURA (Samo Pismo)

Za Luthera Sola Scriptura postaje vrhovni autoritet kojem se u
sluaju proturjeja moraju podrediti svi drugi crkveni autoriteti (Crkveni oci, Tradicija, Uiteljstvo). Pismo je za njega omnis
primata. Problemi i podjele oko vrhovnog autoriteta koji su optereivali zapadnu i istonu crkvu jo od Sofije 332. godine, te
sve oigledniji i sve vei problem kontradikcije izmeu Pisma i
Tradicije u srednjem vijeku, za Luthera i ostale reformatore je
rijeen. Iako Luther nije razvio tezu o verbalnoj inspiraciji Svetoga Pisma, nema sumnje da je on poistovjeivao Bibliju i Boju
Rije, odnosno, on je poistovjeivao vjenu, utjelovljenu i pisanu Rije. Sveto Pismo, to je Bog sam, smatrao je Luther (WA
50,657,26) Lohse, 2006., str.121).
Lutherovo razumijevanje autoriteta Pisma kao vrhovnog autoriteta najbolje dokumentira dravni Sabor u Wormsu odran
1521. godine, ili etvrta grmljavina. U prepunoj velikoj dvorani,
ispred kralja Karla V, ispred 30 biskupa, 200 plemia, 28 vojvoda te 11 grofova, dr. Eck je pozvao Luthera da opozove svoja
pisanja:
Vi nita ne inite osim to obnavljate Wycklifove i Husove po-

Broj 4 / Godite I
greke. Kako e idovi, kako e Turci, likovati ujui krane
kako raspravljaju o tome jesu li sve te godine bili u krivu? Martine, kako moete pretpostaviti da ste vi jedini koji razumije smisao Svetog pisma? Stavljate li svoj sud iznad suda tako mnogo
slavnih ljudi i tvrdite li da znate vie nego ni svi oni? Nemate
pravo dovoditi u pitanje najsvjetiju pravovjernu vjeru, koju je
utemeljio Krist savreni zakonodavac, koju su apostoli proglasili diljem svijeta, koja je zapeaena crvenom krvlju muenika,
koju su potvrdili sveti koncili, koju je odredila Crkva u koju su
svi do smrti vjerovali svi nai oevi i dali nam je u naslijee,
i o kojoj nam sada papa i car zabranjuju raspravljati iz straha
da raspravi ne bi bilo konca. Pitam vas Martine odgovorite
iskreno i bez ukrtavanja rogova odriete li se vi svojih knjiga
i pogrjeaka koje one sadre ili ne ? (Bainton, 2002., str. 178).
Luther je u svom odgovoru bio nedvosmislen i jasan:

Indulgencija

Nisi convictus fuero testimoniis scripturarum aut ratione evidente (nam neque Papae neque concilis solis credo, cum constet eos et errasse sepius et sibiipsis contradixisse), victum
sum scripturis a me adductis et capta conscientia in verbis dei,
revocare neque possum nec volo quicquam, cum contra conscentiam agere neque totum neque integrum sit (Ako me se ne
pobijedi uz pomo svjedoanstva Svetog pisma ili oitim razumskim razlozima jer ne vjerujem iskljuivo ni papi ni koncilima,
budui da je izvjesno da su esto grijeili i proturjeili sebi samima uvjeren sam u mjesta iz Svetog pisma koja sam naveo, a
moja je savjest podreena Bojoj rijei; zato ne mogu i ne elim
bilo to opozvati, jer nije sigurno ni ispravno djelovati protiv
savjesti (WA 7,838,4.8) (Lohse, 2006., str.126).

SOLA FIDEI (Samo Vjera)

U svom poznatom djelu De Servo Arbitrio (Zarobljena volja)
1525., Luther postavlja preciznu dijagnozu nespaenog ovjeka
i ovjeanstva, iz koje proizlazi teza opravdanja samo po vjeri.
U tom djelu Luther pobija Erazmovu dijagnozu o ovjekovoj dobroti i sposobnosti prepoznavanja i injenja dobra, te pie da u
Pismima jednostavno ne nalazimo dobrog ovjeka.
Pored toga to pobija Erazmovu dijagnozu o ljudskoj dobroti
i sposobnosti razumijevanja i injenja istinskog dobra, u tom
istom djelu Luther pobija i Erazmov stav prema slobodnoj volji
ovjeka. Luther je naglaavao zarobljenost ovjekove slobode.
Prema Lutheru ovjek ima slobodu, ali ona je ozbiljno i radikalno ugroena grijehom. Ona je u vlasti grijeha (Rim 3:9) i ne
moe izabrati drugo nego grijeh i grijeiti.

Papa Lav X.

Prema Lutheru, ni sakramenti, ni dobra djela, ni post, ni trapljenje i trpljenje tijela, ni indulgencije ne mogu ovjeka spasiti
i donijeti mu mir s Bogom. Da bi se dogodilo obraenje i spasenje ovjeka potrebna je i neophodna nezasluena Boja milost.
Potrebna je i neophodna sila Boja, sila Evanelja te SAMO
osobna VJERA u Evanelje.
Uistinu, ja se ne stidim Evanelja, jer je ono sila Boja za spasenje svakom vjerniku, kako u prvome redu, idovu tako i Grku.
Jer u njemu se oituje pravednost Boja, iz vjere u vjeru, kao to
stoji pisano: Pravednik e ivjeti od svoje vjere (Rim 1:16-17).
U kuli dvorca u Whitenbergu, u maloj radnoj sobici bili su prisutni: Boja Rije, Boji Duh i ovjek koji je istinski traio i pronaao pravednost Boju i toliko eljeni mir s Bogom.
Dvorac Wartburg

13

Hrvatski povijesni portal

Bog i Hrvati!
Napisao: Sven Vukui | Objavljeno: 15.2.2011. | Link: http://goo.gl/Chqqsh

Godine sustavne germanizacije, represija sa svih strana, propast

ilirskog pokreta u nastojanju da pod ilirskim imenom obuhvati sve June Slavene, negacija hrvatskog naroda i hrvatstva od
lingvista, ponajvie srpskih i slovenskih, te odnos Habsburke
Monarhije i dinastije prema Hrvatima kao niem podanikom
narodu trailo je osobe koje e oiviti hrvatski narodni osjeaj.
On je izblijedio tijekom dugogodinje tiranije Habsburgovaca, i
gotovo leao na samrtnoj postelji. Tu misiju preuzeo je prvo
Ante Starevi, a zatim nedugo poslije i Eugen Kvaternik. Na temelju ideja Francuske revolucije, te prosvjetitelja Montesquiea
i Rousseaua, oni su izgradili cjelovit sustav vrednovanja svih bitnih podruja ljudskog ivota. Njihova je ideologija imala zadau
da ubrza proces konstituiranja i integracije hrvatske nacije koji
je trebao zavriti u samostalnoj dravi Hrvatskoj. U toj dravi cilj
im je bio apsulotno dobro, kojoj su suprostavljali Habsburku
Monarhiju (Kvaternik i Ugarskoj) kao potpuno zlo na politikom, gospodarskom i kulturnom podruju drutvenog ivota, te
habsburku vjerolomnu dinastiju optuivali za veleizdaju hrvatskog naroda. Sramotnu sadanjost suprostavljali su slavnoj
povijesti i slobodnoj i sretnoj budunosti. No misija buenja hrvatskog naroda koju se preuzeli na sebe, nee biti nimalo laka.

Poetak pravatva
U drugoj polovici 19. stoljea, nakon ukidanja Bachova apsolutizma i povratka ustavnosti 1860. godine, u politikom ivotu
Trojedne kraljevine vladalo je kaotino stanje. Po pitanju odnosa Hrvatske prema Austriji i Ugarskoj dolazi u dvijema glavnim
strankama, u Narodnoj (Strossmayerovoj) i Unionistikoj (maaronskoj), do trajnog previranja i meustranakih sukoba. U
takvom politikom okruenju pojavljuje se 1861. godine, Stran-

14

ka prava. Osnovni moto nove stranke bio je: Ni pod Be ni pod

Petu, nego za slobodnu i nezavisnu Hrvatsku. Stranka prava
postala je jedna od najutjecajnijih politikih organizacija toga
doba u Hrvatskoj zahvaljujui prije svega uenju dvojice svojih
osnivaa i voa : Anti Stareviu i Eugenu Kvaterniku.
No, pravatvo ne bi bilo mogue da mu nije prethodio ilirski
pokret u prvoj polovici devetnaestog stoljea. Ilirski pokret je
izvrio integraciju hrvatske nacije, kulturno i politiki, te s time
stvorio temelje ekskluzivnom politikom kroatizmu koje e se
vezati uz pravaku ideju i pokret. Pravaki pokret nosio je interes srednje klase koja se oblikovala u drutvu nakon ukidanja
feudalnih odnosa, u sklopu procesa zadovoljavanja hrvatskog
drutva koje je poelo postepeno gubiti obiljeja duboko podijeljenog drutva.

Ante Starevi
Ante Starevi rodio Ante Starevise 1823. u seljakoj zadruzi
u likom selu itnik. Pohaao je gimnaziju u Zagrebu, a dobio je
stipendiju zaslugom profesora Kraljevske akademije Romualda
Kvaternika, Eugenova oca. Filozofiju je studirao na Kraljevskoj
akademiji u Zagrebu, te 1846. doktorirao, dok je od teologije
odustao u Peti. Starevi je 1848. godine doao u Zagreb kao
vatreni pristaa ilirizma te se oduevljavao Jelaiom, jer je u
njemu vidio osobu koja e ujediniti tri rastrgana hrvatska dijela
zemlje. Ali od toga nije bilo nita. Apsolutizam je sve razoarao, dok je u Stareviu buktio gnjev i mrnja prema Jelaiu i
Mauraniu. Njegova predoba da su Maurani i Jelai najvei
zlotvori nastala je takoer za vrijeme apsolutizma kada su oni
bili na visokim poloajima.

Broj 4 / Godite I
Nakon tekog razoaranja Starevi je svoju novu pravaku
misao poeo formirati u ranim 50-im godinama 19. stoljea.
Svoja je nova razmiljanja objavio prvi put 1850. godine. Raspravljao je o djetinjstvu, muevnosti, mladosti i starosti. Nije
to bilo obino razmiljanje, nego je Starevi elio spoznati u
kojoj je ivotnoj dobi njegov vlastiti narod, te je takoer rezultat
injenice to se intenzivno bavio pojmom i problemima naroda.
Filozofsku podlogu svoje ideologije Starevi je najbolje formulirao u svojoj Poslanici pobratimu objavljenoj u Nevenu 1852.
godine, gdje je moralno opravdavao svoju otru kritiku apsolutizma i bivih iliraca, koji mu nisu pruali otpor, te gdje su neki
od njih postali inovnici u kampanji germanizacije. Glavna mu je
tvrdnja da Hrvati ne znaju ni tko su ni to ele, te da im je potreban odgajatelj. Starevi se ve tada osjeao kao prorok kojega
nitko ne razumije: Ja sam ovek, koi je prie ivio u samoi,
a sada ive u pustinji. Takoer je bio ogoren na zagrebako
drutvo te njegovo njemarenje, meu kojima se on osjea kao
stekli (bijesni pas), jedini udak koji u gostionici govori hrvatski jezik, anticipirajui naziv koji e kasnije dobiti pravai, te
velia Tursku i brani Muhameda i Kuran. Bio je uvjeren da su
godine tuinske premoi, potlaivanja i sprijeavanja slobodna
razvoja ostavile traga na naravi ljudi koju on karakterizira kao
deformiranu. Prema tome stvaranje homogena naroda-osobe
u samostalnoj hrvatskoj dravi njemu je bila ona poluga koja je
jedina mogla potaknuti povratak Hrvata osnovnim etikim vrednotama. U pojedinca taj proces prema moralnom usavravanju
mogao je poeti tada kad shvate pravaki nauk, tj. kad nadvladaju deformaciju svoga ja i ponu se osjeati Hrvatima s misijom stvaranja samostalne drave.
Hrvatsko ime i svoja jezina shvaanja Starevi je prvi put istaknuo u predgovoru Razvodu istarskom, glagoljskom izvoru
iz 14. stoljea. To ga je posebno fasciniralo jer je hrvatski jezik
onda bio slubeni i Hrvati su imali svoj ponos, dok danas nije
tako, te mu je izgledalo da se ljudi srame svoje narodnosti. Na
formiranje Starevieve ideologije uvelike je utjecala mrnja
prema Pavelu Josephu afaiku i njegovim teorijama zajednikog srpskog imena Slavena. Uz afaika, Starevi se uvelike
protivio Vuku Karadiu, govedarskom jeziku i njegovu lanku Srbi svi i svuda iz 1836. u kojem svrstava sve tokavce kao
Srbe, kajkavce kao Slovence, a akavce kao ostatke Hrvata o
kojima je pisao jo Konstantin VII. Porfirogenet. Odgovor na to
bio je estok. Starevi je tvrdio da su Hrvati nakon doseljenja
bili gospodujui, dravotvorni narod-osoba, dok su Srbi bili prosjaki puk, te je srpsko ime izveo iz pojma servus to znai
suanj (rob), te da su oni jedini narod koji ne zna kako mu je
ime. Drugim rijeima, Starevi je odgovorio na tvrdnje da su
Hrvati tokavci Srbi, a kajkavci Slovenci, suprotnom izjavom kojom je i Srbe i Slovence obuhvatio u hrvatstvu. Usto, Starevi
je vidio i problem u razliitom tumaenju pojedinih povijesnih
osoba i dogaaja, te je s vremenom poeo upotrebljavati izraz
pravi Hervat koji je predstavljao svakog Hrvata koji je, prema
njemu, posjedovao svijest o svom narodu-osobi, a ne svakog
pripadnika hrvatskog naroda po podrijetlu. Starevi daje do
znanja hrvatskoj inteligenciji da ona radi upravo suprotno kada
nastoji stei pohvalu tuina, a iznevjerava se svom narodu. To
potkrepljuje temeljnim pravakim mitom o Petru Zrinskom i
Franu Krstu Frankopanu kao unitavanju suverenog naroda od
strane Habsburgovaca koji su ubili dvojicu heroja samo da bi se
domogli njihove zemlje.

Eugen Kvaternik
Eugen Kvaternik rodio se 1825. kao sin profesora povijesti na
Kraljevskoj akademiji znanosti u Zagrebu, Romualda Kvaternika.
Ljubav za povijest i traenje njezina smisla naslijedio je zacijelo
od oca, dok je studij prava zavrio u Peti (1857. mu je oduzeto odvjetnitvo carskom odlukom, jer je triput pao ispit iz modernog prava). Eugen Kvaternik je, isto kao i Starevi, najprije
bio vatreni ilirac, te je imao velik utjecaj na stvaranje pravake
ideologije. Ali Kvaternikov razvoj ne moemo pratiti poput Starevieva, jer on svoje ideje i uvjerenja nije sustavno zapisivao i
izlagao poput Starevia. Ipak, povijesna predaja, ilirizam, poetak nacionalne integracije, Bachov apsolutizam bile su pojave koje su oblikovale i njegov idejni okvir. Kvaternik se okrenuo
pravakoj ideologiji tek 1858-59. godine, za boravka u Rusiji
(Petrograd). Mislio je da e Rusi pomoi hrvatskom narodu da
se osamostali, to jest, da e pomoi hrvatskom kapitalu i proizvodnji, ali od toga nije bilo nita, te Kvaternik razoaran naputa Rusiju. Godine 1859. poeo je skupljati podatke iz hrvatske
povijesti u petanskom muzeju i knjinicama za svoju knjigu na
francuskom jeziku. Pomo je sada vidio u najnaprednijem i
najslavnijem narodu Europe Francuzima i caru Napoleonu
III. Knjigom La Croatie devant Europe elio je prikazati Europi znaenje hrvatskog naroda i njegovu tenju da se pridrui europskoj politici, kako bi mogao ostvariti svoje povijesno i
prirodno pravo da kao suvereni narod postigne svoju samostalnu dravu. Nakon odlaska iz Rusije, te kratkog boravka u Italiji,
Kvaternik je stigao u Pariz 7. travnja 1859., dva tjedna prije poetka francusko sardinskog rata s Habsburkom Monarhijom.
U toj je atmosferi dao svojoj knjizi La Croatie konaan oblik.
Valja napomenuti da je knjiga pisana posebnim nacionalnim zanosom jer je bila namijenjena stranoj javnosti. Ona je ustvari
bila ideoloka interpretacija povijesti hrvatskog naroda, gdje su
Maari i Nijemci prikazani kao kukavice i pokvareni narodi. U
djelu se takoer oitovao protiv feudalizma, te je duh hrvatskog
naroda opisao kao izrazito demokratski, protivan svakom apsolutizmu, posebno onome u kojemu se sada Hrvati nalaze. S La
Croatie Kvaternik je izrazio svoj doivljaj traginosti postupnog
suavanja hrvatske dravnosti, a upravo u tome procesu krio se
vaan poticaj pravakoj ideologiji. Kvaternik se sluio metodama povjesniara pri prouavanju grae, te je koristio djela Ivana
Luciusa, Jurja Rattkaya, a oslanjao se i na plemike pisce s kraja
18. i poetka 19. stoljea. Ipak, najvanije mu je bilo Kuevievo
tumaenje prvobitne dravnosti hrvatske i ugovora Kolomana
s hrvatskim plemstvom, koje se temelji na interpretaciji starijih
pisaca, gdje se istiu hrvatska municipalna prava. Kvaternik je
imao viziju o hrvatskom narodu kao Bojem, izabranom narodu koji je spasitelj kranske Europe, a on sam je sebe smatrao
Bojim odabranikom. Njegova ideja napretka proizala je prije
svega iz shvaanja prolosti. Hrvati su prema Kvaterniku postigli svoje povijesno pravo prvobitnom, prirodnom, pravednom
i neosporivom steevinom za svojih seoba u 6. i 7. stoljeu,
tj. silom oruja i narodnim junatvom. Kao pripadnik prosvijeenog 19. stoljea i sljedbenik humanistikih ideja Francuske
revolucije, Kvaternik nije bio oduevljen brutalnom silom ranog
srednjeg vijeka. Uinio je stoga sve to je mogao da Hrvate prikae, ne kao spontane, divlje osvajae, nego kao pomonike
kranstva dok su jo bili pogani. Iz te slike proizlazi povijesno
pravo Hrvata u 19. stoljeu na cjelokupni povijesni teritorij i na
samostalnu hrvatsku dravu. Kvaternik je bio svjestan tadanje
slabosti Hrvatske, koja sama ne bi mogla izboriti svoju samostalnost, te injenice da je za meunarodnu javnost hrvatsko
pitanje, ako ga je ona uope uoavala, postojalo samo kao unutranje pitanje Monarhije.

15

Hrvatski povijesni portal

vidio spas za Hrvatsku, a realnu osnovu za povezivanje s europskom politikom vidio je u tome to Hrvati dre istonu jadransku
obalu i mogu posluiti kao bedem protiv nadirajueg srbo-rusizma. U sijenju 1861. Ante Starevi postao je veliki biljenik
Rijeke upanije, te je sastavio promemoriju o politikom poloaju Hrvatske (rijeke predstavke) uoi sazivanja Hrvatskog
sabora. Kratko i jasno, te svojim krepkim i surovim stilom, daje
svoje vienje poloaja Hrvatske u Habsburkoj Monarhiji, iz koje
izrasta pravaka ideologija sa svojim glavnim obiljejem: tenjom za samostalnom dravom Hrvatskom, dakle veleizdajom
prema sreditu Monarhije. Starevi osuuje vjerolomnog kralja, te tvrdi da zahtjev za hrvatskom dravom nije antidinastian,
nego da je u interesu vladara koji bi imao izvanrednu potporu u
zadovoljnom hrvatskom narodu.

Hrvatski sabor 1861. godine

Eugen Kvaternik

No, to se dogaalo jo na politikoj sceni Europe i Hrvatske do

1861. godine? Aristokrati Austrije i eke, njemaki centralisti
te maarski starokonzervativci bili su protiv centralizma i represije, te je odlukom Carevinskog vijea (koje je formirano 5. oujka 1860., a trebalo je raspravljati samo o financijskim pitanjima)
car 20. listopada 1860., darovao podlonicima drugi oktroirani
ustav nakon 1849. tzv. Listopadsku diplomu. Listopadska je diploma priznavala povijesno politike raznolikosti te zemaljske
autonomije s teitem zakonodavstva u pokrajinskim saborima,
zakoni su postali jednaki za sve stanovnike. Obeavala se sloboda vjeroispovjesti i ukidanje tlake. No, diploma nije prihvaena,
te je za predstavnika njemakog centralizma postavljen Anton
Schmerling (Veljaki patent 26. veljae 1861., koji je potvrdio
centralizam i Schmerlinga). Kako je rekao Kvaternik, Hrvatska se
nalazila izmeu vatre i vode. Naime, hrvatsku je autonomiju
ugroavao, s jedne strane Veljaki patent, a s druge strane maarski travanjski ustav 1848., koji je ustanovio prevagu parlamenta nad kraljem i maarsku neovisnost prema Habsburkom
Carstvu. Unato tome, prvu razmjerno cjelovitu formulaciju kao
izraz interesa hrvatskih politikih snaga dravno pravna ideologija dobila je u promemoriji Banske konferencije u studenome
1860. Sastavio ju je Ivan Maurani, a zahtijevala je sjedinjenje
Hrvatske, samostalnost unutar monarhije te rjeenje rijekog
pitanja. Franjo Raki je interpretirao jugoslavensku ideologiju,
koja je rasla usporedno s Kvaternikovom knjigom (La Croatie).
Sam Kvaternik se inkriminirao aferom, koja e mu ostati mrlja
sve do Rakovice, to jest, pokuajem prodaje ruske tajne knjige
Austriji, tonije, ministru Rechbergu, te zaokretom u vanjskoj
politici i okretanju Austriji kao potencijalnom savezniku. Povodei se motom to moemo, a ne to hoemo, u Austriji je

16

Na temelju izbornog reda iz 1848. godine, 15. travnja 1861.

sastao se Hrvatski Sabor. Narodni su zastupnici bili najugledniji
lanovi inteligencije, sveenstva, aristokracije i predstavnici Vojne granice (Sabor je bio krnji jer na njemu nije bilo zastupnika
iz Dalmacije). Sabornica je postupno postala mjesto sukoba razliitih miljenja o poloaju Hrvatske u Monarhiji. Uglavnom je
dolazilo do podjele na dvije strane: na konzervativno plemstvo
i liberalno graanstvo. Ta je atmosfera predstavljala podlogu za
prvi slubeni nastup pravake ideologije. Na temelju naloga Franje Josipa, Hrvatski sabor poeo je raspravljati pitanje odnosa
izmeu Hrvatske i Ugarske. Po tom pitanju dolazi do formiranja tri struje koje e ostati kljune u hrvatskoj politici do kraja
Monarhije. Prva struja, Narodna stranka, u kojoj su najvanije
linosti bile biskup Strossmayer, Franjo Raki i Ivan Perkovac
(urednik Pozora), nastojala je postii to iru autonomiju prilagoavanjem konkretnim politikim prilikama koje su se stalno
mijenjale; druga struja, Unionistika stranka, na elu s grofom
Julijem Jankoviem, vrsto se drala to ue veze s Ugarskom,
pomiljajui na odreenu autonomiju Hrvatske samo u okviru
jedinstvene Ugarske; trea struja, Ante Starevi i Eugen Kvaternik, izjanjavali su se za ideal samostalne hrvatske drave
izvan okvira Habsburke Monarhije (jedina veza s ostalim zemljama imao je biti zajedniki vladar, ali je Kvaternik u politikoj praksi stajao pred problemom manjeg ili veeg odstupanja
od proklamiranog potpunog suvereniteta hrvatskog naroda).
Tada veinom glasova Sabor prihvaa poznati lanak 42, to su
ga predloili Strossmayer i njegovi sljedbenici, a sastavio ga je
Ivan Maurani (prijedlog osrednjeg odbora). Ta je saborska
odluka kasnije dobila kraljevo odobrenje. Zakljueno je da je
dogaajima 1848. prestala svaka dravnopravna veza izmeu
Ugarske i Trojedne kraljevine koja ukljuuje uz Hrvatsku i Slavoniju, Dalmaciju, Rijeku, Vojnu granicu i Meimurje. Jedini izuzetak bila je kraljeva osoba koja je krunidbom za ugarskog kralja
postajala i kraljem Hrvatske. Sabor uvaava proli zajedniki
ustavni ivot Trojedne kraljevine i Ugarske i izraava spremnost
Trojednice da stupi u jo uju dravno-pravnu svezu, ali samo
ako kraljevina Ugarska prije pregovora prizna njezinu samostalnost i njezin spomenuti teritorijalni opseg.

Kvaternikov prijedlog
Za razliku od osrednjeg odbora i unionista koji su objavili
samo glavne toke svog opredjeljenja, Kvaternik je izradio prijedlog fundamentalnog drave nae zakona utemeljenog na
etiri osnovna naela pravakog nauka. Prvo naelo poivalo je na naelu legitimiteta Hrvata da imaju svoju vlastitu, samostalnu dravu, s kojom se sada nezakonito postupa, drugo
naelo je tvrdilo da Hrvati mogu pregovarati izravno s kraljem

Broj 4 / Godite I
i na temelju tih pregovora prihvatiti neke zajednike poslove,
tree naelo zahtijevalo je sjedinjenje hrvatskih zemalja, dok je
etvrto naelo govorilo da provedivost prva tri naela ne ovisi
o Habsburkoj Monarhiji, nego o odnosu meu velikim europskim silama. Nadalje Kvaternik predlae sveanu krunidbu hrvatskog kralja u Zagrebu, te bi se sam kralj morao zakleti da e
uvati temeljna dravna prava. Takoer bi Trojedna kraljevina
prema Ugarskoj bila potpuno samostalna, te bi se zajedniki poslovi (vanjski poslovi, rat, financije i trgovina) Hrvatske i Austrije
vodili u skladu s hrvatskim interesima. Umjesto postojeeg dikasterija u Beu, u Zagrebu bi se ustanovilo Kraljevsko dravno
vijee za kraljevinu hrvatsko-slavonsko-dalmatinsku. Sr njegova prijedloga je u tome da dokae neizvedivost realnog saveza
s Ugarskom u smislu prijedloga osrednjeg odbora pozivajui se
na izjave maarskih prvaka iz kojih se vidi da oni nikako ne ele
odustati od zakona iz 1848. prema kojima bi Hrvatska bila integralni dio Ugarske. Kvaternik je najvei trag ostavio govorom
18. lipnja 1861., kojim je iznio svoje i pravake stavove, koje je
nadopunio i prihvatio Starevi. Kvaternik je preporuivao taktiku muevnog ekanja, koja je vie bila obiljeje Starevieva
politikog profila, a manje je odgovarala njegovoj elji za dinaminom politikom i diplomatskom akcijom.

Stareviev veliki govor

Ante Starevi je u Saboru ponovio i jo vie zaotrio svoje stavove iznesene jo u rijekim predstavkama. Njegovim govorom dominira mrnja prema Austriji i uvjerenje da su svi narodi
Monarhije sunji. Nepodnoljivo mu je, da se vladar, koji je ravnopravan partner hrvatskom narodu, usuuje narediti Saboru
da uzme u pretres pitanje odnosa s Ugarskom.
Gospodo, Austrija o kojoj ja ovde govorim, ona je hrpa bekih licomeracah i ulagah koji zavaaju naeg kralja s njegovimi
narodi, koji su naeg kralja i narode Austrije u strano dananje
stanje doveli, koji budu, ako stvari drugaije neokrenu, uiniti da
na kralj povea broj onih rtvah koje su slini zlikovci naveli da
na raun boje milosti na zemlji pakao stvarahu, a danas se one
same duom i telom u paklu ute
Tada je po prvi put istaknuta krilatica Bog i Hrvati koja je simboliki oznaavala pravo hrvatskog naroda na slobodu tj. da nad
sobom priznaje samo Boga.
.Neka nam se Austrija ruga, i pravo je jer dok neima ivotinje, koju e budi samo triput pedepsati a nijednom nenadariti,
narod hrvatski rtvova se trista godinah za Austriju, pa za sve
svoje rtve ovaj narod dobi od Austrije glupost, suanjstvo, siromatvo, narod hrvatski uini Austrija za svu njegovu vernost,
za sve njegovo portvovanje ruglom narodah; neka nam se Austrija ruga, ma neka pazi da se kocka neokrene, neka pazi da na
nju ruglo nepadne: narod hrvatski sauvao si je u svih nevoljah
koje nepravedno trpi od Austrije, jo jedno neprocjenjivo dobro,
a to je vjera u boga i u svoje desnice, narod hrvatski vjeruje bez
da mu itko kae da je providnost njemu koji je tristagodinje suanjstvo Austrije preivio, njemu koji se je u duhu kranskom za
druge vazda rtvovao, lepu budunost odredila; narod hrvatski
veruje da tu budunost, to poslanstvo, nebude odkaivati Austriji, nego Bog i Hrvati
Sabor je bio rasputen kraljevskim odpisom 8. studenog 1861. u
jeku rasprava oko poloaja srpskog naroda i jezika na teritoriju
Hrvatske.

Odnos prema Austro-ugarskoj nagodbi

Kao ni Bachov apsolutizam, ni Schmerlingova centralistika politika nije doivjela vei uspjeh. U elji da se uvrste unutarmonarhijske prilike uoi nadolazeeg rata s Pruskom i Italijom, Franjo Josip morao je pristupiti pregovorima s maarskim prvakom
Ferencom Deakom koji je oito promijenio stav u odnosu na
1848., to je znailo da prihvaa zajednike poslove s Austrijom.

Hrvatski sabor 1865.-1867. godine

Na izborima za Hrvatski sabor pobjedila je udruena opozicija
Narodno-liberalne (Strossmayer) i Unionistike stranke, unato
pritiscima Maurani-Schmerlingove vlade. Usprkos pritiscima
vlade, uz Starevia su izabrana, takoer jo tri pravaa. Dragutin Akurti, Venceslav Urpani te predstavnik rijekih Hrvata
Erazmo Bari. Hrvatski sabor sastao se 12. studenog 1865. da
bi po kraljevu nalogu odredio svoj stav o zajednikim poslovima
Monarhije na temelju Listopadske diplome i Veljakog patenta,
da bi se izjasnio o odnosima Ugarske i Hrvatske, koje je trebalo
utvrditi sporazumom izmeu dva sabora, i da bi poslao svoje
zastupnike u Ugarski krunidbeni sabor koji je imao pripremiti
sve za krunidbu Franje Josipa kao kralja Ugarske, Dalmacije, Hrvatske i Slavonije. Veina zastupnika tada je prihvatila adresu
Franje Rakog kojom je veina Hrvatskog sabora napustila svoje
odbijanje zajednikih poslova s Austrijom iz 1861., pa je vladar
u svom odgovoru na adresu naredio da se izabere odbor koji
bi pregovarao s odborom Ugarskog sabora o odnosima izmeu
Hrvatske i Ugarske i zajednikim poslovima Monarhije, no ti razgovori ubrzo propadaju.
Ve potkraj lipnja 1866., na poetku austro-pruskog rata, maarski su predstavnici preli preko hrvatske dravnosti u nacrtu za Austro-ugarsku nagodbu. S obzirom na poraz Austrije od
Pruske, Austrija se morala, da bi uvrstila svoj poloaj, okrenuti
prema Istoku. Poraz Habsburke Monarhije u svakom je sluaju
pobudio nade protivnika u njezinu skoru propast. Na to su raunali i pravai, a i predstavnici Strossmayerove stranke. Budui da
je to okretanje prema Istoku obuhvaalo i Bosnu i Hercegovinu,
Starevi je djelovao na buenju svijesti u Hrvatskoj. Austrija je
takoer podilazila narodu potiui mitove o Nikoli ubiu Zrinskom i Josipu Jelaiu. Starevi i Kvaternik (koji je za vrijeme
Sabora bio u inozemstvu) tome suprotstavljaju pogibiju Petra
Zrinskog i Fran Krste Frankopana. Prihvaanjem Austro-ugarske
nagodbe u Austrijskom vijeu i Ugarskom saboru, mogunosti
ujedinjenja hrvatskih zemalja uvelike su se smanjile. Dalmacija i Istra pripojene su austrijskom dijelu, a Hrvatska i Slavonija
ugarskom. Vojna granica i dalje je bila pod izravnom bekom
upravom.
Na Saboru koji je zasjedao 1. svibnja 1867. govorio je i Starevi
izjasnivi se protiv zajednikih poslova. Tada na scenu stupa i
novo pravako oruje, za borbu protiv narodnjaka, a to je bio
politiko-satiriki list Zvekan koji je bio dostupan samo uem
krugu itateljstva no njegov utjecaj nije bio velik. Vlasnik i urednik bio je Marko Manasterioti, no stvarna dua i glavni autor
lista bio je Starevi. Takoer je vano napomenuti da je budui
ban Levin Rauch, dao znaajnu materijalnu pomo listu, zbog
koje je list i poeo izlaziti. Najznaajniji Stareviev spis u Zvekanu bio je Bi-li k Slavstvu ili ka Hrvatstvu koji predstavlja kamen
temeljac za razumijevanje njegova ideolokog sustava. Godinu
dana kasnije zamjenjuje ga politiki asopis Hervat, urednika i
izdavaa dr. Ivana Matoka. U tenji da podigne i uvrsti hrvatsku
nacionalnu samosvijest Starevi je naroito nastojao uvjeriti
Hrvate da su oni po svom porijeklu gospodarujui narod i da je

17

Hrvatski povijesni portal

Oton Ivekovi, Rakovika pogibja (smrt Eugena Kvaternika)

robovanje Beu i Peti u punoj suprotnosti s duhom hrvatskog

naroda. Godine 1868, neto prije Starevieve broure Ime
Serb u kojoj sustavno omalovaava Srbe, Kvaternik izdaje jedan
od svojih najznaajnijih spisa Istono pitanje i Hrvati. Kvaternikovo stajalite bilo je sasvim jednoznano: pravo na Bosnu i
Hercegovinu, po njemu, na osnovi etnikog i povijesnog prava,
ima iskljuivo Hrvatska, te da su Hrvati prvi koji su na dnevni
red stavili istono pitanje. Uvjeravao je hrvatsku javnost da je
jugosloventina ustvari isto to i srbtina koja tei unitenju
hrvatske nacije. Takoer je 1868. godine, sprovedena u ivot
hrvatsko-ugarska nagodba, u ijem je sastavljanju glavnu rije
imala ugarska deputacija, te koja e kasnije imati vanu ulogu
u rastu popularnosti pravaa, zbog gubitka bilo kakve samostalnosti i dravne individualnosti Hrvatske.
to je bilo s Kvaternikom? On je 1863. po drugi put emigrirao, sa
planom povezivanja s ekim, poljskim i francuskim emigrantima, te s ciljem dizanja ustanka u Hrvatskoj. To mu nije uspijelo,
ali se vie nije mogao ni vratiti u domovinu, zbog toga to je
imao rusko dravljanstvo i zbog toga to se bojao izruenja Rusiji. Povratak mu je ovisio o banu Levinu Rauchu, te je morao
odravati vezu s njim i maaronima. Tek je potkraj 1869. dobio
zagrebaku zaviajnost i austro-ugarsko dravljanstvo. Od tada
nadalje stalno su ga povezivali sa svakakvim spletkama, dok
se oko Starevia poeo formirati kult linosti, koji su stvorili
studenti opijeni njegovim otrim lancima u pravakom glasilu
Hervatska. Takoer se 1870. na pravakoj sceni po prvi put pojavio jedan od mladih David Starevi, Antin sinovac, budui
glavni demagog Stranke prava. U politiki je ivot uao prosvjedovanjem pravake mladei protiv narodnjakog slavljenja Jelaieva spomenika, na ijem je on bio elu, te sa svojim letkom
u kojemu proklinje Jelaia, po uzoru na strica.

Rakovika buna
Plan o podizanju ustanka u Vojnoj granici protiv Habsburke
Monarhije, a za samostalnu hrvatsku dravu, zaokupljao je Kva-

18

ternika od poetka politike djelatnosti. Svi propali pokuaji da

se uz pomo stranih sila, Hrvatska oslobodi okova Habsburgovaca, uvjetovali su da se boji poslanik sam lati oruja i uz to
da skine ljagu sa svoga imena koja ga je uzastopno pratila.
Pred bunu se sukobio s mladim pravaima okupljenima oko lista
Hervatska, zbog toga to su osuivali njegov vjerski fanatizam.
Presudnu ulogu u dizanju ustanka imala je propast za izbor u
Hrvatski sabor, nakon ega mu je svoj mandat ustupio i Edo Halper, ali zbog Bedekovieva reima koji je Kvaternika oznaavao
kao nepodobnog, opet je poraen.
To je bilo dovoljno. Ali kako je sam ustanak poeo? Naime, kada
je u Zagreb stigla vijest da je Vjekoslav Bach uzeo sav novac iz
pote u Munjavi, Kvaternik je u dogovoru sa Stareviem krenuo u Karlovac za da se razpita o stvari i obeao da e se vratiti i izvjestiti to je, kakoli je. Ali povratka nije bilo. Kvaternik je
elio najprije proglasiti privremenu vladu u Vojnoj granici, zatim
okupiti krajinike u slunjskoj, otokoj i ogulinskoj regimenti, te
u Zagrebu proglasiti slobodnu vladu Hrvatske. Nakon toga bi se
obratio europskim silama radi zatite i priznanja. U subotu 7.
listopada Kvaternik je doao u Broanac svom vojskovoi Radi
uiu. Dana 8. listopada 1871. Kvaternik je zapoeo Rakoviku
bunu, koja je za cilj imala oslobaanje Hrvatske od vabskomadarskog gospodstva. Kvaternik je skupio samo 1700 vojnika, zbog jake propagande protiv njega (sveenika i asnika), ali
ih se veina razbjeala na prvi glas o dolasku ogulinske regimente. Ustanak je propao. Milo Kosanovi, iz sela Moila, pripremio je 11. listopada u oblinjem klancu Ljupi zasjedu Kvaterniku i njegovim preostalim suborcima dok su se vraali iz Plakog
u Rakovicu. Tom su prigodom poginuli Kvaternik, Rakija i Bach,
dok je ui pobjegao u Srbiju. Prijeki sud, koji je istog dana poeo djelovati, donio je deset smrtnih osuda i one su izvrene.

Vrhunac pravatva
Uvrenjem dualistikog modela vlasti unutar Monarhije,
predstavnici maarske vladajue klase bili su svjesni da moraju revidirati nagodbu s Hrvatskom. Svi financijski i gospodarski
poslovi bili su u rukama organa ugarske vlasti, a o banu je odlu-

Broj 4 / Godite I
ivao i dalje ugarski ministar predsjednik. U elji modernizacije
Hrvatske, reformiranja uprave, sudstva i prosvjete nova je vlada,
na elu s Mauraniem, u razdoblju 1873.-1875. obavila zamaan zakonodavni rad. Hrvatska i Slavonija tada doivljavaju brzi
razvoj, mnogo bri od primjerice, Dalmacije, no nastavlja se i
nezadovljstvo opim stanjem i nastavkom postupne maarizacije. Ve 1875., nekoliko godina nakon rakovike katastrofe,
pravaka grupa drala je da se moe vratiti u politiki ivot, no
Starevi se nije kandidirao. Umjesto sebe preporuio je Frana
Folnegovia, koji je bio izabran u sesvetskom kotaru. Osim od
Folnegovia, poticaj za obnovu Stranke prava doao je i od rijekog odvjetnika Erazma Baria, prvaka rijekih i primorskih
Hrvata. Uspon Rijeke, luke maarskog kapitala, pritisak na Hrvate i njihov kapital u Rijeci, strijelovit nazadak nekad relativno
razvijenog gospodarstva u Hrvatskom primorju, sve je to izazivalo veliko nezadovoljstvo i sklonost pravakoj propagandi. No,
trebalo bi jo neto rei o ta dva pravaka prvaka.

Fran Folnegovi i Erazmo Bari

Agilni Fran Folnegovi (Slanovec, 1848. Zagreb, 1903.) bio je
glavni predvodnik nove orijentacije, to jest modernog pravatva. Poticao je iz inovnike obitelji sa zagrebake periferije,
dok je studij prava zavrio u Grazu i Budimpeti, te je nakon
zavretka studija radio u odvjetnikoj kancelariji Davida Starevia. Godine 1880. preuzeo je odgovornost za obnovu pravake stranke, te je (tajnim) pregovorima s hrvatskom opozicijom
obuzdao radikalne tendencije pravaa. Polazei s realnog politikog gledita, nastojao je okrenuti Stranku prava prema traenju dogovora s bilo kim, ak i sa samom dualistikom vladom.
On je bio protivnik Narodne stranke, ali nije mogao djelovati
s pozicija Starevieva nauka. Uspostavio je dodire s ugarskim
ministrom predsjednikom Bnffyjem, voom maarske oporbe Apponyjem, upraviteljem Bosne i Hercegovine Benjaminom
Kllyem i generalom Josipom Filipoviem, to je bilo posve
novo razmiljanje u Stranci prava.
Prvi prava koji se otvoreno suprostavio novim tendencijama u
stranci, ali i unio neke nove ideoloke poglede, bio je rijeki
lav Erazmo Bari (Rijeka, 1830.- Rijeka, 1913.). Uvjereni republikanac, koji se nikada previe nije sviao Anti Stareviu, otro
je kritizirao novu politiku Stranke prava, tvrdei da Folnegovi
i Frank obmanjuju Starog, te da naputaju pravako nepriznavanje hrvatsko ugarske nagodbe i pokuavaju ui u brak sa
svakim. On je takoer bio za suradnju s opozicijom, no to bi bila
samo privremena taktika kojom bi se Neodvisna Narodna stranka odrekla nagodbene politike. Istovremeno se u politikom ivotu pojavljuje i osijeki odvjetnik dr. Josip Frank koji e kasnije
imati veliki utjecaj na samu stranku, u koju je uao podmirivi
jedan Folnegoviev dug. Uz njih najvei oslonac pravake ideologije sedamdesetih i osamdesetih godina, bila je studentska
mlade okupljena oko lista Hervatska.

Pojava pravatva u Istri

Generacija koja je poetkom ezdesetih godina poela raditi na
nacionalnom osvjeivanju istarskih Hrvata postupno proreuje
svoje redove i nestaje s politikog ivota Istre. Juraj Dobrila umire 1882, a Mate Bastian 1885. godine. Tada na scenu stupa nova
generacija narodnih voa, zadojena pravakom ideologijom, te
s vjerom u pripojenje Istre hrvatskoj dravi. Ta trojica voa danas su poznatiji kao hrvatski istarski trolist, a onda su to bili
Matko Laginja, Matko Mandi, te im se kasnije pridruuje Vjekoslav Spini. No, poto se politika situacija bitno razlikovala

od one u Banskoj Hrvatskoj, ni nauk Ante Starevia nije mogao

ostati nepromijenjen. Negacija slovenske nacije nestala je, jer
da se u istarskim prilikama ustrajalo na njoj, nita ne bi bilo od
prijeko potrebne suradnje hrvatskih i slovenskih politiara, da bi
se obranili od talijanske i austrijske dominacije. Isto tako istarski
pravai nisu iznosili ni drugi temelj Starevieve ideologije da
je Hrvatska samostalna drava izvan Habsburke Monarhije. Da
su to uinili, izloili bi se sustavnom progonu austrijskih vlasti
to im nije uope bilo potrebno, u ionako tekoj situaciji. Njihova politika borba zapoela je 1870. godine, ureivanjem drugog sveska kalendara Istran, da bi se nakon rakovike katastrofe,
nakon pravakog mrtvila, ponovo javili 1874., kada su istarski
pravai nastojali pokazati da su samo zamrli, ali ne i umrli.
Mlada se pravaka inteligencija javila u listu Naa sloga, s otrim
prosvjedom protiv talijanske gimnazije u Pazinu, te kritizirali sve
to gui hrvatsku narodnost i mogunost napredovanja Hrvata.
Proglas je potpisalo 18 teologa i 17 laika, meu kojima i Matko
Laginja, Vjekoslav Spini te Eugen Kumii. Uz zahtjeve za sjedinjenje Istre s Hrvatskom, te otpor protiv talijanskog ugnjetavanja, pravatvo u Istri je najznaajnije, zbog toga to je pomoglo
da se narodni preporod odri u prijelaznom razdoblju do pojave
graanstva, tj. vie obrazovanijih i nacionalno svjesnijih ljudi.
Uskoro, mladi pravai nagovaraju Antu Starevia da dopusti izdavanje pravakog lista Sloboda, te pomogne na obnovi Stranke
prava i pravakog lista. Prvog rujna 1878., nedugo nakon okupacije Bosne i Hercegovine, pojavila se na Suaku Sloboda, te
je poeo proces prodiranja pravake ideologije u sve pore drutva, osim meu najbogatije. Pravaki je pokret izrastao iz same
biti Starevieve i Kvaternikove ideologije. Ipak, Sloboda je najznaajnija bila po tom to se nakon razoaranja u Francuskoj,
Starevi okree rusofilstvu i nadi da e Rusija ratno poraziti
Austriju, te da e se Hrvatska napokon osamostaliti, usprkos do
tada iskazanoj mrnji prema njoj. Druga znaajna stvar bila je
naputanje teorije o slavoserbskoj pasmini, te promjeni odnosa prema Srbima. No unutar stranke sukobi izmeu Starevia i Folnegovia te Starevia i Baria bili su stalni tako da
su usporavali djelovanje stranke. Godine 1878., nakon izbora
za Sabor, i izbora petorice pravaa za saborske zastupnike, velik
broj unionista pristupa Stranci prava pod utjecajem opeg nezadovoljstva Mauranievom Narodnom strankom. Najznaajniji
nekadanji unionisti, a sada okorjeli pravai postali su zagrebaki senator Gjuro Deeli, te barun Gjuro Rukavina koji je kasnije izabran za predsjednika kluba Stranke prava. Stranka prava
postala je prvi masovni pokret u hrvatskom politikom ivotu,
to jest, predstavnica opeg nezadovoljstva, ali bez programa i
stranake organizacije.

Formulacija Adrese
Dana 14. lipnja 1878., na zasjedanju Hrvatskog sabora, s posebnim je nacrtom adrese istupio Ante Starevi. Budui da u Saboru nije bilo dovoljno pravaa, nisu postojali formalni uvjeti da
se ona iznese kao adresa opozicije, nasuprot adresi pobjednike
Narodne stranke. Adresu je Starevi itao u dijelovima. Taj je
Stareviev spis bio u cjelini objavljen i odigrao je vanu ulogu
u usponu pravatva. Adresa je bila formulacija pravakog nauka
kao i rijeke predstavke iz 1861. Starevi u njoj nije spominjao one svoje stavove koji su mogli odbiti mnoge potencijalne
pristae (npr. teoriju o pasmini slavoserbskoj), te je, za razliku
od razdoblja 1867.-1871. otvoreno kritizirao dualizam i dao realne ocjene njegovih posljedica. Najvaniji sadraj Adrese bio
je izraz gnjeva u ime suverenog hrvatskog naroda s kojim njegov
apsolutistiki vladar i vladarevi pomagai postupaju kao s po-

19

Hrvatski povijesni portal

sljednjim podanikom. Svoje tumaenje opravdao je stavom da
je Hrvatska samostalna drava koja nema nikakve veze s ostalim
zemljama Monarhije i da se zato ne smije popustiti od njezinih
prava. Saborsko izaslanstvo izruilo je adresu veine Franji Josipu, koju je Starevi osudio kao spis podanika.
Uspon pravatva nakon izlaska Slobode nadopunila je skuptinska akcija 1879., kada je Maurani zakonskom odredbom dopustio javna sakupljanja. 1. lipnja 1879., poela je velika skuptina u Bakru, koju je organizirao Erazmo Bari, te na kojoj je
kao govornik prisustvovao i Ante Starevi. Zbog policijske paske, nije se dodue mogao otvoreno propovijedati ideal Stranke
prava, ali se zato govorilo o konkretnim zahtjevima: povratku
Rijeke Hrvatskoj, o demokratskim slobodama, prije svega o
opem pravu glasa i slobodi tiska. 21. veljae. 1880., umjesto
Maurania za bana dolazi stari unionist, grof Ladislav Pejaevi koji zabranjuje list Slobodu, uhiuje lanove i simpatizere
stranke i vri razne oblike pritiska. Na izborima 1881., kada su
pravai osvojili devet mandata, postalo je oito da pravai imaju
simpatizere u svim slojevima. Pravatvu su se pridruili, takoer mladi i nii sveenici, usprkos estokim napadima na njih.
Godine 1882., gospodarski i politiki pritisak ugarske vlade i
njezino sustavno krenje Nagodbe, a osobito postupna zamjena
hrvatskih natpisa na zgradama financijskih uprava s dvojezinim
hrvatsko-maarskim natpisima, doveli su do demonstracija u
kojima su vanu ulogu odigrali pravai. U kolovozu 1883., kada
je zamjena natpisa pokuana u Zagrebu, izazvano je silno ogorenje i demonstracije. Ogorenje se prenosi i na selo pogotovo
u Zagrebakoj i Varadinskoj upaniji, te u Hrvatskom zagorju
i bivoj Banskoj krajini. No protesti su ubrzo ugueni. Ugarska
vlada tada, s gotovo diktatorskim ovlastima, za bana imenuje
mladog maarskoga grofa Krolya (Dragutina) Khuen-Hdervryja, koji e ostati na mjestu bana sljedeih dvadeset godina
(1883.-1903.). On je, u elji da uniti pravaki pokret, tvrdio da
su nemire 1883. organizirali upravo pravai, no to nije dokazano. Stareviev negativan stav prema dinastiji i Franji Josipu
imao je sve iru podrku, pa i meu predstavnicima klera nesklonima Monarhiji. Za razliku od Starevia, veina klera tada
je zastupala trijalistiku obnovu Monarhije. Stranka prava bila je
samo pokret kojeg je drala na okupu zajednika velika elja za
samostalnom dravom.
A to je bilo s programom? Formulacija programa bila je nemogua jer bi on morao biti okarakteriziran kao veleizdajniki
prema Monarhiji i zato nije sluajno da je Stranka proglasila
slubeni program tek kada je 1894. prihvatila rjeenje hrvatskog
pitanja u okviru Monarhije. Godine 1884., unato vladinim represijama, stranka doivljava svoj vrhunac. Osvojila je tada 24
mjesta u Saboru, te je Hinko Hinkovi izradio Adresu kralju koja
je snano naglasila samostalnost hrvatskog naroda, osudila dualizam i istakla njezino tetno djelovanje i za Ugarsku. Zahtijevala je ujedinjavanje svih hrvatskih zemalja ukljuujui i Bosnu
i Hercegovinu i slovenske pokrajine. No ban Khuen-Hdervry
ve je bio ovladao Narodnom strankom te su mu se pridruili i
mnogi srpski zastupnici. S takve pozicije Khuen odgovara novim
saborskim poslovnikom i pravom da predsjednik moe ukloniti svaku opoziciju. Uskoro je reformirao upravu i sudstvo te je
od njih nainio posluan aparat koji je imao zadau potiskivanja svakog otpora reima. Hrvatska opozicija bila je slomljena.
Stranka prava u takvoj situaciji se vie nije mogla razvijati na
osnovi istog Starevieva nauka te su se 1887. nalazili pred
prihvaanjem svog prvog slubenog programa tj. zalaganja za
djelominu hrvatsku dravnost u okviru Monarhije. Pravatvo

20

se otada uvelike iri kao pokret meu graanstvom, a i seljatvom pogotovo Hrvatske i Slavonije, ali i Istre, Dalmacije i Bosne
i Hercegovine. U skladu s tolikim pristaama sam ideal postao je
nedovoljan. Pravai se vie nisu mogli zadovoljiti tvrdnjama da
e se hrvatski problemi, ekonomski i ljudski, rijeiti u samostalnoj dravi Hrvatskoj. Sve nade u europske velike sile su propale.
Pravatvo je moralo postati praktina stranka, to jest, prilagoditi se stvarnosti i pokuaju koaliranja s drugim strankama na
hrvatskoj politikoj sceni.

Moderno pravatvo
U ljeto 1889. prekinuto je izlaenje lista Hrvatska koji je bio slubeno pravako glasilo. U tako tekoj situaciji Fran Folnegovi se
laa posla. Sada je bilo stanje zrelo za otvoren istup, to on i ini,
ali uvlai i Josipa Franka u Stranku prava. Frankovom pomoi
Hrvatska ponovno izlazi te Folnegovi u njoj ima priliku iznijeti
svoje stavove. Prema njemu, Stranka prava postala bi oportunistika stranka, koja bi se kretala u okvirima dualizma te bi radila
prema naredbama dinastije. Za Folnegovieve su planove bila
opasna dva pravaka prvaka: David Starevi i Erazmo Bari. D.
Straevi vratio se 1889., u politiki ivot nakon odsluenja kazne za udarac nogom bana Khuena. Oni su bili pobornici starih
pravakih naela te su se protivili unutarstranakim polemiziranjima, koja su oteavala djelovanje protiv reima. Smjer modernog pravatva to su ga zastupali Folnegovi i Frank postajao
je sve jasniji: kad ne ide drugaije, neka najprije Monarhija kao
velika sila rijei svoje probleme uz pomo Hrvata, a kasnije e
se valjda dopustiti proirenje autonomije i sjedinjenje Hrvatske i Slavonije s Dalmacijom. Poto Frank jo nije bio slubeno lan Stranke prava, to je odluio uiniti nakon putovanja po
Dalmaciji s istaknutim pravaima. Cilj putovanja bio je irenje
pravatva. Klub Stranke prava primio je Franka kao svog novog
lana 9. prosinca 1890. Frank je isti mjesec odrao i govor. U
njemu se vidjelo da Frank nema veze sa Starevievim naukom
u tome to je veliao Ugarsku i zalagao se za dualizam. Frankov
praktini duh dobro je odgovarao eljama pravake buroazije
pogotovo zato to nikakvo ekanje na vanjske dogaaje vie nije
dolazilo u obzir. Sve potrebe graanstva takoer je dobro shvaao Folnegovi koji se bavio kupoprodajom zemljita i profitirao
pri gradnji eljeznica i parcelizaciji imanja u Hrvatskom zagorju.
To je sve bilo prilino daleko od ideala Ante Starevia. Frank
se uglavnom svojim govorima obraao sitnom graanstvu, no
Stranka se morala povezati s onima koji su bili ekonomski jai tj.
sa srednjom buroazijom koja e imati kljunu ulogu nakon raskola. Nezadovoljstvo prvaka Stranke prava s Frankom imalo je
korijen u injenici to on s pravakom predajom nije imao mnogo veze, ali i u njegovu idovskom porijeklu.(19) Njegov poloaj
postupno se uvrivao te je postao prvo lice stranke. Stranka
pod njegovim vodstvom imala je umjeren subdualistiki stav,
to se naravno nije javno priznavalo.

Raskol
Pravatvo u Dalmaciji
Poetkom 1890-ih pravaka politika naila je na pozitivan odjek
u Dalmaciji. Nakon zavretka Narodnog pokreta kada je osnovana posebna Srpska stranka i kad je 1882. u narodnjake ruke
pala i splitska opina, stvoreni su uvjeti za razvoj pravatva. Pravatvo je zapravo bilo odgovor na narodnjaki neuspjeh u spreavanju gospodarske stagnacije. Dalmacija je bila u potpunosti
poljoprivredna zemlja. Posebice je bila pogoena trgovakim
ugovorom iz 1891., to jest, vinskom klauzulom izmeu Italije i
Austro-Ugarske, gdje je doputen uvoz talijanskog vina uz sim-

Broj 4 / Godite I
bolinu carinu. Dalmatinsko vinogradarstvo je propalo, te je
pravatvo bilo slamka spasa. Orginalna Starevieva ideologija tu nije postojala, pa se pravatvo pojavilo kao kombinacija
Starevia i narodnjaka Mihovila Pavlinovia. On je zagovarao
hrvatstvo u slavenskom okviru, to jest, jugoslavenstvo s naglaenim katolicizmom. Mladi sveenik don Ivo Prodan prvi se u
Dalmaciji javno izjasnio za pravatvo. On je stavio pravatvo u
okvir klerikalizma kao tenje za vodstvom organizirana katolikog sveenstva na elu s biskupima na svim podrujima drutvenog ivota. Prodan je objavio i svoj politiki program koji nije
imao dodirnih toaka s Starevievim naukom.
Program je isticao pokoravanje dinastiji, trijalizam i zajednike
poslove s ostalim zemljama monarhije. Ante Trumbi i Frano
Supilo opredijelili su se za liberalno pravatvo, s miljenjem da
Hrvati vlastitim snagama moraju stvoriti svoju dravu iskoritavajui krize i odnose velikih sila. Naravno, Hrvatska bi bila izvan
Habsb.monarhije, te su te stavove Trumbi i Supilo iznosili u listu Crvena Hrvatska. Zadatak Crvene Hrvatske bio je da se suprostavi srpskim pretenzijama na Dalmaciju, te srpskoj suradnji
s dalmatinskim autonomaima. Ipak, Supilo je elio suradnju sa
Srbima, jer je smatrao da jedino tako mogu ispuniti svoj cilj, koji
je bio sjedinjenje Dalmacije s Banskom Hrvatskom. Trea grana
pravatva bio je sveenik Juraj Biankini, koji je djelovao pod Hrvatskim klubom, koji se nije odmah izjasnio za pravatvo. On je
okupljao nezadovoljnike iz Narodne stranke, koji su istupili tri
mjeseca nakon potpisivanja trgovakog ugovora s Italijom. Osuivali su narodnjake zbog poputanja dualizmu, izbjegavanja
govora o sjedinjenju Dalmacije s Banskom Hrvatskom, te zbog
priznavanja srpskog nacionalnog imena u Hrvatskoj. Biankini je
suraivao s Matkom Laginjom i V. Spiniem, te se zalagao za
trijalizam kao i Prodan. Na polaganju kamena temeljca za Stareviev dom u lipnju 1894., Biankini je izjavio da je njegov Hrvatski klub lan Stranke prava. Nakon toga bila su otvorena vrata povezivanju svih triju struja, unato znatnim razlikama meu
njima. Tim inom osnovana je jedinstvena dalmatinska Stranka
prava. Pred kraj Starevieva ivota kristaliziraju se razlike i sukobi sljedbenika pravake ideologije. Vrijeme je i da se poblie
upoznamo s glavnim inicijatorom raskola, dr. Josipom Frankom.

Josip Frank
Osjeani idovske vjeroispovjesti Emanuel i Helena Frank dobili
su 10. travnja 1844. sina Josipa. Josip Frank srednjokolsko obrazovanje je stekao u osjekoj gimnaziji, a doktorirao je 1. kolovoza 1868. godine na Pravnom fakultetu Bekoga sveuilita.
Tada se po prvi put javlja i u politikom ivotu. Kao pripravnik
radio je u bekoj kancelariji s predstavnikom kranskih socijala
Karlom Luegerom i ministrom financija Emilom Steinbachom.
Vjerovatno zbog toga e biti kasnije osuivan, da je poslan iz
Bea da rasztruje Stranku prava. Josip Frank dao se pokrstiti
tek 1874., kada se rodio njegov sin Vladimir. Krstio ga je dr. Stjepan Boroa, poslije lan vodstva Stranke prava, u zagrebakoj
crkvi Sv. Marka. No to nije utjecalo na promjenu miljenja prema idovima niti prema Franku. Protivnici su ga i dalje nazivali
gojem i njegovo vjersko preobraenje vjeto koristili u svrhu
degradacije Franka. Frankovo ime bilo je povezano i s razliitim
poduzetnikim investicijama i novinarstvom. Prvi pokrenuti list
bio mu je Agramer Presse u kojem je sustavno kritizirao bana
Maurania. U politikom ivotu se posebno afirmirao kao kritiar financijskog dijela hrvatsko-ugarske Nagodbe, pobijajui
tvrdnje da Ugarska uzdrava Hrvatsku. Prvi kontakt s pravaima
bio je vezan uz Kumiia, kada je zagovarao njegovu ovjeru za
Sabor, koji je vladajua stranka osporila. Drugi kontakt zbio se

Josip Frank

kada je Frank branio Davida Starevia, nakon to je napao bana

Khuena na zasjedanju Sabora. Ulazak u Stranku prava i Frankove
namjere ve su spomenute.
Nekoliko godina prije raskola, ve su na povrinu izala suprostavljena miljenja u pogledu djelovanja Stranke prava. To se
posebno oituje u Rijekoj rezoluciji i nacrtu Frankove adrese,
objema iz 1892. godine. Rijeka rezolucija nastala je u Rijeci,
tonije u Barievoj kui. Sastanak se odravao od 27. 28. travnja 1892. godine u vezi s predstojeim saborskim izborima. Zakljuci tog sastanka nisu u Frankovom duhu. Rezolucija Rijeke
konferencije je antidualistika, ne spominju se zajedniki poslovi
u okviru Monarhije. Takoer nisu izraeni protusrpski stavovi
i rezolucija odie slavenskim duhom. Rijeka konferencija zahtijeva ujedinjenje i nezavisnost hrvatskih zemalja. Na konferenciji
su sudjelovali svi vaniji predstavnici iz banske Hrvatske, pravai
iz Dalmacije, dok Laginja i Spini nisu sudjelovali zbog obveza u
Carevinskom vijeu. Rijeka konferencija bila je prvi korak prema zajednikoj organizaciji pravaa banske Hrvatske, Dalmacije
i Istre, dok je Franku bila pokazatelj da ima mnogo protivnika.
Godine 1892., Frank je kao predsjednik kluba Stranke prava sastavio i proitao u ime stranke nacrt adrese. On je svoju adresu
temeljio na sadraju krunidbene zavjernice i prisege kralja Franje Josipa iz 1867. godine. Bitno je to da se zavjernica uope
odnosila na Hrvatsku. Najvanije je to da adresa naelno prihvaa Nagodbu, te je u potpunoj suprotnosti s odlukama Rijeke
konferencije i Starevievom ideologijom. Frank zapravo preuzima nekadanju interpretaciju zavjernice od strane Neodvisne
narodne stranke. Frankova adresa naila je na mnoge osude
veine pravakih prvaka, ak i samog Ante Starevia. Jedino je
mladi Mile Starevi bio za adresu. Iako su se zbog adrese lomila
koplja, ona je omoguila pregovore s Neodvisnom narodnom

21

Hrvatski povijesni portal

strankom, te prvi slubeni program Stranke prava.

Program iz 1894.
Dugogodinja borba Stranke prava i Neodvisne narodne stranke
izgubila je Frankovom adresom naelne temelje. Obzor je pozdravio adresu i napomenuo da je steklitvo nestalo. Dalmatinski i istarski pravai zahtijevali su suradnju opozicije, pa ak i
fuziju. I cjelokupni narod je bio za pregovore. Frank je posluao
glas naroda, i poveo pregovore s obzoraima. Na Silvestrovo
1892., Obzor i Hrvatska proglasili su sjedinjenje opozicija na veliku radost hrvatskog graanstva, dok je beki i maarski tisak taj
in nazivao revolucijom. Vrhunac razdoblja sloge predstavljao
je poznati susret Starevia i Strossmayera u Krapinskim Toplicama, koji je obojici bio jednako muan. Za novu Stranku prava
bilo je bitno da dobije program. Do tada se programom smatrao
Stareviev Naputak za pristae Stranke prava iz 1871., koji se
sastoji od trideset toaka, u kojemu izlae svoje miljenje o odgoju hrvatskog naroda. Nacrt programa Stranke prava sastavio
je Frank, u kojemu se trai sjedinjenje svih hrvatskih zemalja, uz
Kranjsku, Koruku i tajersku te prikljunje Bosne i Hercegovine
u okviru Habsburke Monarhije. Zajednike poslove kraljevina Hrvatska trebala je rjeavati ravnopravno s kraljevinom Ugarskom. Obzoraki program takoer nije imao veeg odstupanja
od pravakog. Na sjednici pododbora 14. travnja 1894., prima
se konana redakcija programa. Njome pravai usvajaju okvir
Monarhije i rjeenje hrvatskog pitanja konstrukcijom izmeu
dualizma i trijalizma. Na taj su se program uglavnom pozivale
sve opozicijske stranke do propasti Habsburke Monarhije. im
je program bio prihvaen, Frank i Folnegovi poeli su raditi
na spreavanju opozicije. Bitka se vodila oko imena zajednike
stranke. Fuzija je propala, a Franka se stavljalo na pijedestal, to
e dovesti do raskola stranke.
To je bilo ve veoma oito za polaganja kamena temeljca za
Stareviev dom, gdje je Frank sebe postavio za sredinju linost
ceremonije. Stari i bolesni Starevi postao je orue u rukama
Franka to je izazivalo ljutnju i osude Baria, Supila i drugih.
Usto, u jeku je bila borba za njegovo nasljedstvo te je raskol
unutar stranke bio neminovan, jer su i Folnegovi i Frank pretendirali na to mjesto. Prvo je iz Stranke istupio Rukavina, koji
je bio predsjednik kluba, a nakon njega i David Starevi. Oni
nisu htjeli potpisati okviraki program, te su estoko osudili
smjer modernog pravatva. Protiv nove politike oitovao se i
odbor Stranke prava u Splitu, ije je oitovanje sastavio njegov
tajnik Ante Trumbi. Odbor prosvjeduje to se Stranka prava
dala na sklizavu stazu politikog opurtinizma koji se sa njezinim tradicijama nikako u sklad dovesti ne da. Ta kritika je posebno pogodila Folnegovia jer je mislio da moe raunati na
potporu dalmatinskih pravaa u sluaju prevrata. Oglasili su se
i beki pravai. Prosvjednu notu sastavio je Spini, te je ona
kritizirala iskljuivo Franka i njegovu djelatnost. Pri otvaranju
Starevieva doma glavnu rije imao je Folnegovi, o kojem sam
Starevi nije imao pozitivno miljenje, te je umjesto njemu zahvalio Franku. Svi ugledni pravai, osim Eugena Kumiia i Mile
Starevia, bili su Frankovi protivnici, pa je on sam odluio izvesti raskol. U tome mu je pomogao sam Folnegovi. Za vrijeme
posjeta Franje Josipa Zagrebu skupina studentske mladei spalila je pred Jelaievim spomenikom maarsku zastavu, a sama
pale je bila poruka da je Hrvatska zemlja hrvatskog suverenog
naroda. Taj in je oduevljeno prihvatio hrvatski narod, a izvele
su ga dvije grupe: studenti na elu sa Stjepanom Radiem i oni
pod vodstvom Frankovih sinova. Iz prve e grupe nii Frankov
opasni protivnik, Napredna omladina. Frank i Folnegovi su se

22

razilazili po pitanju vodstva stranke, a od 1894. i razliitih taktikih poloaja. Dok je Frank pod dojmom sukoba maarske Liberalne stranke i dinastije raunao na promjene i nije se htio vie
vezati uz postojei sustav, Folnegovi je ostajao striktno u dualistikim okvirima i htio je udobrovoljiti upravo stupove sustava
i otvoriti put reimskoj dualistikoj Stranci prava. U skladu sa
svojim stavovima Folnegovi je osudio in omladine iako je znao
da je sva javnost uz nju i da Frank samo eka takav istup. Naravno da su i svi pravai osudili izjavu Folnegovia. Sutradan nakon
Folnegovieva govora 22. listopada, Ante Starevi zajedno s
Frankom, Milom Stareviem i Kumiiem pismeno najavljuje
istup iz kluba Stranke prava i osnivanje iste Stranke prava.(9)
Razlog raskolu, prema pismu, je to to je Folnegovi proglasio
Strossmayera zatitnikom Stranke prava i izvjetavao ga o njezinom radu, osudio mlade, te iz njezina djelovanja iskljuio Antu
Starevia. Ustvari, do raskola je dolo zbog osobnih interesa i
iznemoglosti Starog da shvati o emu je zapravo rije. Kad je
Frank sa Stareviem istupio iz stranke, Folnegovi vie nije mogao ostati u grupi domovinaa, te je napustio stranku.

ista stranka prava

Nakon raskola domovinaima je bilo teko kritizirati Starevievu potporu Franku, a to nije bio nimalo lagan zadatak, jer je
masa pristaa krenula tamo gdje se nalazio Ante Starevi. Frank
je 2. studenog 1895., poeo izdavati novi pravaki list Hrvatsko
pravo, koji je imao ulogu da polemizira s Hrvatskom domovinom, te da brani i velia Franka, pokuavajui tako opravdati
raskol. U vrijeme raskola Starevi je ve bio veoma bolestan, i
svaki as se oekivala njegova smrt. Umro je 28. veljae 1896.,
na razvalinama svoga ivotnog djela. Nakon njegove smrti, pravaki prvaci su se nadali da e se Stranka prava moi ujediniti, i
iz politikog ivota izbaciti Franka. Ali to nije bilo mogue. Frank
je postao apsolutni voa svoje stranke. Frank se priklonio sitnoj buroaziji, to jest, malim obrtnicima i trgovcima. Njima je
odlino odgovarala Frankova politika, ali ipak im je najvanija
bila protusrpska propaganda. Mislili su da e im ona pomoi
pri razbijanju srpske gospodarske konkurencije. Frank je i dalje
raunao s padom Khuenova reima i s mogunou kontakta s
dualistikim ili protudualistikim vrhovima Monarhije. Ali to se
nee jo brzo dogoditi. Frank je vrlo vjeto mijenjao nauk Ante
Starevia, ali i to mu je ilo dok jo svoje naume nije provodio
u praksi. Kada to pone, mnogi e progledati pa e ga napustiti i njegovi najvaniji sljedbenici, poput Mile Starevia i Ive
Prodana.

Domovinai
Drugog prosinca poinje izlaziti glasilo Frankovih protivnika
Hrvatska domovina. Urednitvu Hrvatske domovine bilo je vano pokazati da Frankova struja nema nita zajedniko sa starevianskom tradicijom, te su po tom listu i dobili ime. Nakon
Folnegovieve ostavke, predsjednitvo domovinaa preuzeo je
sisaki prava Grga Tukan. Uz njega su jo bili odvjetnici August
Harambai, David Starevi, Franko Potonjak, Ivan Bunjevi,
Pero Magdi te zagrebaki upnik Stjepan Boroa. Vidi se da
pravai nisu imali vou nego su bili skupina s razliitim miljenjima. Osim vee brojnosti, domovinai su bili i bolje razmjeteni.
Takoer se i vei dio istarskih i dalmatinskih pravaa priklonio
domovinaima. Devedesetih godina Stranka prava, ujedinjena
s obzoraima, kree korak dalje te se opredjeljuje za jugoslavenstvo te zastupa interese srednjeg i bogatijeg graanstva, tj.
predstavnike hrvatskog kapitala. Na izborima 1897. izabrana su
samo dva poslanika iste stranke prava Frank i Mile Starevi , dok je koalicija domovinaa i obzoraa dobila 26 mjesta.

Broj 4 / Godite I
Izborna koalicija domovinaa i obzoraa suraivala je i nakon
izbora pod nazivom Koalirana opozicija sve do 1902., kada su
obavljene ozbiljnije pripreme za fuziju. Zaslugom Napredne
omadine, hrvatska opozicija domovinaa i obzoraa konstituirala se u sijenju 1903. kao Hrvatska stranka prava na temelju
programa iz 1894. godine. Koalicija se zalagala za trijalizam, zatitu seljakog posjeda te interesa trgovaca, obrtnika i radnika.
Poradi nepoveanja budeta punih 6 godina i drugih problema
sazvana je skupina radi agitacije za financijsku samostalnost i
politike slobode, koja je uspjela u svojim naumima. No, ipak
je zabranjeno djelovanje oko 50 skuptina koje su bile sazivane
izvan Zagreba, za koje je smatrano da bi mogle postati opasne
po Ugarsku, pa je nezadovoljstvo ubrzo izalo na vidjelo.

Narodni pokret 1903. godine

Tijekom 1903. godine izbio je u Banskoj Hrvatskoj narodni pokret. Rije je o poticanju otvorenog sukoba irih razmjera koji su
poveli protivnici Khuenovog sustava i maarske prevlasti. Demonstracije poinju u Zagrebu i Osijeku. No poticaj za njihovo
daljnje irenje dao je sukob vojske i seljaka koji su skinuli maarsku zastavu sa eljeznike stanice u Zapreiu kraj Zagreba, na
poetku travnja, kada je dolo i do krvoprolia. Ustanak se onda
iri na druge gradove i sela tako da je uznemireno Hrvatsko primorje, Gorski kotar, Hrvatsko zagorje, krievako bjelovarski
kraj i Meimurje. Razbijani su prozori omraenim maaronima,
protjerivani su maarski inovnici, napadani su maaronski posjedi te su paljene maarske zastave i Khuenove slike. Prosvjednici su se posebno okomili na bazu maarizacije eljenice,
reui telegrafske stupove i skidajui maarske natpise. Sustavno guenje od strane vlasti nije uspjelo dok se pokret nije sam
smirio u kolovozu. U lipnju Khuen naputa banski poloaj. Narodni je pokret imao izuzetne posljedice: povezao je politike i
nacionalne snage Hrvatske i Slavonije s onima u Dalmaciji, otvorio vrata suradnji izmeu hrvatske i srpske buroazije, bio dio
procesa koji je postavio na dnevni red junoslavensko pitanje
kao cjelinu, potaknuo pojavu novih politikih grupa.
Ve prije je spomenuto poboljanje odnosa izmeu hrvatskih i
srpskih politiara. To se dogodilo zbog toga to su Srbi izgubili
oslon u Khuenovoj vlasti, te zbog toga to se Srbija pod vlau
dinastije Karaorevi okrenula Rusiji, te pokrenula protuaustrijsku borbu. To zbliavanje dogodilo se na Dalmatinskom saboru 1903. godine. Na njemu je po prvi put formuliran program
novog kursa rezultat kojega je bilo stvaranje Rijeke i Zadarske
rezolucije, te formiranje Hrvatsko srpske koalicije. Takoer se i
1904., formira i novi politiki pravac, klerikalizam, koji je znaio
da se i Crkva umijeala u politiku i da hoe svoj dio u vlasti. Pojavio se pod pravakim pokretom, i kasnije e imati vanu ulogu
kao oslonac velikoaustrijskog plana Franje Ferdinanda u hrvatskom politikom ivotu. Godine 1905., dolazi u Dalmaciji do
spajanja Stranke prava s Narodnom hrvatskom strankom pod
nazivom Hrvatska stranka prava. Oni ele sjedinjenje Hrvatske
s Dalmacijom, ali i jedinstvo Hrvata i Srba. Iste godine formirana
je i Hrvatsko-srpska koalicija u Banskoj Hrvatskoj. Okupljala je
pet stranaka, od kojih je jedna bila i Hrvatska stranka prava, te
je bila zastupnica hrvatskog i srpskog kapitala i ujedno najjaa
politika grupacija. Pod parolama Starevia nastupali su jo
samo frankovci, klerikalci u Banskoj Hrvatskoj i Prodanova ista
stranka prava u Dalmaciji.

Drugi raskol
Velikoaustrijski krug oko prijestolonasljednika Franje Ferdinanda poeo je djelovati jo 1905. kada je kriza dualistikog uree-

Vojnici na Ilici 1902. godine

nja bila na vrhuncu. Franjo Ferdinand bio je onaj vladar o kojem

je sanjao Josip Frank od poetka svoje politike karijere. Ono to
je bio Frankov san, bilo je takoer i ostvarenje Starevieve zlokobne Austrije da Hrvate podini i iskoristi ih za svoje namjere,
a kasnije da ih opet zapostavi. Jo od poetka 1904. Frank se
poeo okretati prema austrijskim vojnim i diplomatskim krugovima, vjerujui da e oni biti od velike pomoi pri rjeavanju
hrvatskih problema. Kada je u travnju 1905., zapovjednikom 36.
pjeadijske divizije imenovan Moritz Auffenberg, uspon Franka
mogao je poeti. Iste godine u istu stranku prava primljen je
stari unionist, a sada velikoaustrijanac Iso Krnjavi, koji je bio
meu rijetkim zagovornicima Frankove beke orijentacije. No
Frankovi snovi podilaenja i u skladu s tim uspona i vlastitog
probitka nisu se obistinili. Frankova djelatnost je bila oteana jer
se potkraj 1906. njegova stranka nalazila pred novim raskolom,
za to je bilo mnogo razloga. Zamijeralo mu se to je bez znanja
vodstva pregovarao s jednim maarskim ministrom, voom kranskih socijala Karlom Luegerom, te zbog Argusovih lanaka
u kojima se Supilo optuuje da je plaenik Beograda. Protivnici
Franka bili su Mile Starevi i Ante Paveli (stariji), koji su teili
da se Frank povue zbog svog djelovanja za vlastite interese, te
da preda list Hrvatsko pravo u vlasnitvo stranke. Frank kojem
su vlastiti ljudi okrenuli lea podilazi velikoaustrijskom krugu i
poduzima razne akcije da se u Hrvatsku uvede vojna diktatura.
Tada se kod Frankovih suradnika pojavljuje elja za povratkom
Anti Stareviu te u dalmatinskih pravaa i omladine. To e uiniti Mile Starevi.

Mile Starevi i milinovci

Meu glavnim uzrocima raskolu bilo je to to su austrijski vrhovi
eljeli da frankovci bezuvjetno podupiru aneksiju Bosne i Her-

23

Hrvatski povijesni portal

cegovine te protusrpsku hajku radi njezina opravdanja. Povod
raskolu bio je razgovor Franka s ugarskim ministrom predsjednikom Sndorom Wekerleom, u kojemu se Frank obvezao da e
suraivati s Rauchovim, izrazito dualistikim reimom. Frank je
naime htio postati oslonac velikoaustrijske politike nakon aneksije Bosne i Hercegovine. Na sjednici stranakog vodstva 23.
travnja 1908. dolo je do raskola. Mile Starevi, Ante Paveli te
Ivan Peri nisu htjeli postati oruje vrhova Monarhije (Rauchova reima) u protusrpskoj hajci te istupaju iz Frankove stranke.
Ogradili su se od frankovake pomoi austro-maarskom pritisku na Hrvatsku i osudili pokuaje razbijanja Hrvatsko-srpske
koalicije. Starevianci su morali voditi rauna o frankovakoj
propagandi koja ih je dugo oznaavala kao srbofile, gotovo veleizdajnike. Oni su uskoro najavili pravi povratak Stareviu. Prvi
poticaji za obnovu starevianske struje doli su nakon aneksije
od dalmatinske Stranke prava, koja je eljela da hrvatski pokret
u svoje djelovanje ukljui i Srbe i Slovence. Mato Drinkovi u
tu je svrhu iznio prijedlog da se Srbima i Muslimanima zajami
kulturna i vjerska autonomija, te da se Srbima dopusti uporaba
irilice i srpske zastave, to su Frankovci osudili i nazvali ih srbofilima. Povratak Stareviu trebao je oistiti Stranku prava od frankovtine i lanog liberalizma. Formulacija povratka
Anti Stareviu bila je Mili Stareviu i njegovim suradnicima
doista velik problem. U tijeku je bio veleizdajniki proces protiv Srba, pa se nije mogla zahtijevati samostalna Hrvatska drava
izvan okvira Monarhije. Revidiran je program iz 1894., a zahtijevao je sjedinjenje hrvatskih zemalja, parlamentarnu vladavinu,
trijalizam te graanske slobode. U elji da ugodi velikoaustrijskim krugovima, Frank se zalae za rjeenje hrvatskog pitanja
tako da se Hrvatske zemlje te Bosna okupe unutar monarhije
kao upravna, a ne dravna jedinica. Nakon toga mnogi frankovci
naputaju stranku. Godine 1909. Frank je teko bolestan, a nasljeuju ga Aleksandar Horvat, Karlo Bonjak, Ivo Elegovi te Ivo
i Vladimir Frank. U sljedeem razdoblju nakon aneksije Bosne
i Hercegovine, Straevianska stranka se konsolidira dok frankovci otvoreno slue Rauchovu reimu. Nakon pada Rauchova
reima, i frankovaka stranka je u rasulu i jo uz to prezaduena
jer Frank zbog bolesti nije bio u stanju prikupiti novac. No, spas
im nude klerikalci. Katolika banka rjeila je dugove, a klerikalci iz politikog ivota odstranili dinastiju Frank. Uzrok tome
je to su oni eljeli okupljanje pravaa pod svojim vodstvom, a
Frank bi im bio nepremostiva prepreka. Franko-klerikalna fuzija
proglaena je u rujnu 1910. pod nazivom Kranskosocijalna
stranka prava. Predsjednik je bio A. Horvat, a podpredsjednik
Vladimir Prebeg. Cilj franko-klerikalcima bio je centralizirana velika Austrija, a ne ostvarenje hrvatske dravnosti. Godine 1909.
organizacija Mlada Hrvatska izdaje asopis Grabancija, koji je
izaao u samo jednom broju, koji je znaajan po tome to se
odnosi na Vjekoslava Bacha, te upozorava na poetak Kvaternikova kulta (atentat Luka Juki 8. travnja 1910 izvrio neuspio
atentat na Slavka Cuvaja) i govori o tome kako su frankovaki
oevi izdali Stareviev nauk.

Svepravaka organizacija
Na inicijativu dalmatinskih pravaa odrana je u srpnju 1911.
konferencija koja je postavila temelj zajednikoj organizaciji
starevianske i franko-klerikalne stranke, dalmatinske Stranke
prava, istarskih pravaa, Stadlerove Katolike udruge i Mandieve Hrvatske narodne zajednice. U listopadu iste godine konstituirala se svepravaka organizacija za sve hrvatske zemlje i
Bosnu i Hercegovinu. Za predsjednika je izabran Mile Starevi,
dok je potpredsjednik bio frankovac Aleksandar Horvat. U ujedinjenoj Stranci prava starevianci su bili jai od frankovaca, a

24

podupirali su ih i dalmatinski i istarski pravai. Ujedinjeni pravai

tada alju Memorandum kralju i prijestolonasljedniku, kojeg
je potpisalo 55 predstavnika svih pravakih grupa. Pravai tad
zahtjevaju sjedinjenje i suverenost hrvatskih zemalja i trijalistiko ureenje Monarhije, no od Franje Ferdinanda ne dobivaju
nikakva odgovora. Tijekom 1912. trebalo je srediti odnose izmeu Svepravake organizacije i Sveslovenske puke stranke radi
stvaranja zajednike grupacije. Do sastanka je dolo u Beu te je
odlueno da su Hrvati i Slovenci jedan narod i da Sveslovenska
puka stranka prihvaa program Stranke prava. Uskoro nakon
toga svepravaka organizacija bila je pred razbijanjem od strane reima jer je ocijenjeno da nije oslonac prijestolonasljednika
Franje Ferdinanda.

Kraj Hrvatske stranke prava

Hitcima Gavrila Principa na Franju Ferdinand u Sarajevu, otvorena su vrata dugo pripremanog rata koji je iznenadio mnoge,
pa i pravae. Starevianci u razdoblju rata tee rjeavanju hrvatske sudbine bez skrbnika. 29. listopada 1918. rasputena
je Stranka prava. Milinovci su ili putem koji je trebao rezultirati
novom jugoslavenskom dravom. Bolesnog Milu Starevia koji
je preminuo 1917. na kormilu stranke naslijedio je Ante Paveli.
Hrvatski sabor formalno je proglasio prekid svake dravno-pravne veze Hrvatske, Slavonije i Dalmacije s Austrijom i Ugarskom
29. listopada 1918.g., te pristup Dravi Slovenaca, Hrvata i Srba.
Narodnom vijeu Sabor je priznao vrhovnu vlast. U raspravama
o ujedinjenju Starevianci su se pozivali na hrvatsku dravnopravnu tradiciju. Ante Paveli je ak bio u odboru koji je izradio
prijedlog da se ujedinjenje odmah provede i naputke za delegaciju koja je imala poi u Beograd i zahtijevati da Ustavotvorna
skuptina odlui o ureenju nove drave. Sam Paveli predvodio
je to izaslanstvo kad je regent Aleksandar 1. prosinca 1918. proglasio ujedinjenje to je oznailo i kraj veeg utjecaja pravaa na
politiki ivot. Ulogu nacionalne integracijske ideologije u novim dravnim okvirima i prilikama preuzela je Radieva Hrvatska
puka seljaka stranka.

Zakljuak
Ante Starevi i Eugen Kvaternik stvorili su ideologiju koja je
probudila uspavani osjeaj u hrvatskom nacionalnom duhu.
Kvaternik je bio ovjek od akcije, dok je Starevi bio politiki
ideolog zatvoren u etiri zida, i o ijem se ivotu ba puno ne
zna. Ipak, ne naziva se Starevi bez veze ocem domovine. Ba
zbog njega, Hrvati se osvjeuju iz dugogodinjeg sna i poinju
traiti svoje prirodno pravo na samostalnu dravu Hrvatsku. Ideologija dvojice ljudi prerasta u hrvatski nacionalni pokret. Kako
su godine tekle, tako se pred kraj Starevieva ivota i pravaka
ideologija morala mijenjati, te je u njenim redovima dolazilo do
sukoba koji su prije svega bili posljedica borbe za Stareviev
tron. Ti sukobi i osobni interesi Franka i Folengovia doveli su
do raskola Stranke prava, ali preutno i do odbacivanja izvorne
pravake ideologije, te poetka suraivanja frankovaca s Starevievim najveim neprijateljom, Austrijom. Pod parolom ni
Be ni Peta ilo se pod Be, ali to ljudi nisu vidjeli, jer je njima
Stari bio uzor i pod njegovim imenom mogle su proi svakakve
spletke. Domovinai se pak okreu jugoslavenstvu, koje je Stareviu takoer bilo odbojno, ali ipak se vie dre izvornog nauka, nego li frankovci. Poticaj za vraanje orginalnom pravatvu
doao je od dalmatinskih pravaa, a to vraanje na sebe je
preuzeo Mile Starevi koji se duboko u sebi osjeao krivim to
je manipulirao Starim u Frankovu korist, te je vjerovatno duboko u sebi imao osjeaj da je pravaka ideologija njegova strica
razbijena ba zbog njega. Ali vraanje korijenima ve je bilo

Broj 4 / Godite I
bez smisla jer mu ni politika situacija nije bila naklonjena, a poinju se javljati i druge hrvatske stranke. Posljedni politiki in u
sklopu Stranke prava napravio je Ante Paveli zubar predvodei
delegacija Narodnog vijea za ujedinjenje s Kraljevinom Srbijom.
Nakon toga javlja se nova sila koja hrvatski nacionalni pokret
preuzima u svoje ruke. Bili su to radievci koji su razvili vlastiti
ideologijski sklop.

Literatura
GROSS, MIRJANA, Povijest pravake ideologije, Izdavaki servis
Liber, Zagreb 1973.
GROSS, MIRJANA, Izvorno Pravatvo (Ideologija, agitacija,pokret),
Golden marketing, Zagreb 2000.
MATKOVI, STJEPAN, ista Stranka Prava 1895.-1903., Hrvatski
institut za povijest, Zagreb 2001.
IDAK, JAROSLAV; KARAMAN, IGOR, Povijest hrvatskog naroda
1860.-1914., kolska knjiga, Zagreb 1986.
MATKOVI, HRVOJE, Na vrelima hrvatske povijesti, Golden marketing, Zagreb 2006.
KVATERNIK, EUGEN, Istono pitanje i Hrvati, Dom i svijet, Zagreb
1997.
GABELICA, IVAN, Znanstveni kolokvij o 180. obljetnici roenja
Ante Starevia, Zagreb 2004.
CIPEK, TIHOMIR; MATKOVI, STJEPAN, Programatski dokumenti
hrvatskih politikih stranaka i skupina 1842.-1914., Disput, Zagreb 2006.
PERI, IVO, Hrvatski dravni Sabor 1848.- 2000., Prvi svezak:
1848.-1867., Hrvatski institut za povijest, Zagreb 2000.

Hrvatski izumitelj Slavoljub Penkala izveo je 23. lipnja

1910. godine prvi let zrakoplovom u Hrvatskoj. Pole o
je aeroplanom Lep r I. vlas te proizvodnje (na gornjoj
fotografiji). Dolje je prikazan Lep r II.

25

Hrvatski povijesni portal

Otto Liman von Sanders

Napisao: Mato Bonjak, prof. | Objavljeno: 5.2.2011. | Link: http://goo.gl/jYy68c

Otto Viktor Karl Liman von Sanders bio je njemaki general koji
je vrhunac karijere doivio za vrijeme Prvog svjetskog rata u ulozi posebnog savjetnika i reformatora vojske Osmanskog Carstva.
Ponajvie zahvaljujui njemu i njegovim savjetnicima Osmansko
se Carstvo uspjelo obraniti od saveznikog naleta Dardanele u
prvoj godini rata, a taj mu je uspjeh donio nadimak Galipoljski
lav.
Rodio se 17. veljae 1855. godine u njemakoj pokrajini Pomeraniji kao lan obitelji koja je pripadala pruskoj aristokraciji. Poput mnogih pruskih plemia pridruio se vojsci i vrlo brzo poeo
je napredovati po inovima. Vojnu je karijeru zapoeo u pjeadijskim jedinicama godine 1874., ali 1879. prelazi u konjanitvo.
U godini 1885. promaknut je u porunika, a etiri godine kasnije
u kapetana. Iduih je godina sluio u nekoliko vojnih tabova
i zapovjednih stoera sve do 1913. godine kada je u svojstvu
generala poslan u Istanbul kao ef njemake savjetnike misije
pri osmanskoj vojsci.
Osmanska vojska, nekada zastraujua osvajaka sila, u desetljeima koja su prethodila Prvom svjetskom ratu nalazila se u
vrlo loem stanju. Vojnici su bili slabo opremljeni svim vrstama
vojnog materijala, a zapovjedniki kadar korumpiran i nestruan. Prvi koji je uvidio da se neto mora pod hitno poduzeti eli

26

li Osmansko Crastvo preivjeti izazove budunosti bio je Enverpaa, jedan od voa Mladotuskog pokreta te osmanski ministar
rata u posljednjim godinama postojanja Carstva. Zadau da
na brzinu reformira osmansku vojsku i ponovno je pretvori u
respektabilnu silu dobila je Njemaka ije su savjetnike misije
godinama bile prisutne u Turskoj. Nijemci e u vrlo kratkom vremenu preko svojih vojnih savjetnikih misija i snabdjevanjem
Carstva vojnim materijalom pokuati, i djelomino uspjeti, pretvoriti osmansku vojsku u moderni ratni stroj.
Von Sanders je za efa njemake misije u Istanbulu imenovan
30. lipnja 1913. godine i od samog poetka nije bio zadovoljan
zadaom koju je morao obavljati. Naime, vrlo brzo se naao u
dvostrukoj ulozi diplomatskoj i vojnoj. Naao se u poziciji da,
osim rada na reformi osmanske vojske, mora djelovati i na politikom planu, odnosno promicati njemake interese na osmanskom dvoru. Kao vojniku ta mu je zadaa zasigurno teko sjedala, a i miljenje koje je imao o Turcima i ustroju njihove drave
i vojske, koje je uglavnom bilo loe, nije mu davalo motivaciju
za rad. No ipak, sudei po kasnijim dogaajima, njegov je rad
unato tome bio u mnogoemu uspjean.
Von Sandersovo imenovanje za efa njemake misije izazvalo je
glasne proteste Rusije, ali i Francuske i Velike Britanije koje su

Broj 4 / Godite I
s pravom sumnjale da Njemaka nastoji privui Osmansko Carstvo na svoju stranu. Da bi se saveznicima udovoljilo von Sanders je formalno sputen na niu zapovjednu razinu generalnog
inspektora. Ta fiktivna degradacija ipak nije znaila da je izgubio
utjecajnu poziciju koja mu je otpoetka dodjeljena. Ipak, mora
se priznati, njemaka vojna misija ispoetka nije imala veliki
utjecaj na glavne politike i vojne aktere u Istanbulu, ali to e se
promjeniti sa zahuktavanjem Prvog svjetskog rata i prvim veim
porazima turskih vojskovoa.
Zajedno s njemakim veleposlanikom u Istanbulu Hansom von
Wagenheimom von Sanders je u srpnju 1914. odbio ponudu Envera-pae za savez Njemake i Osmanskog Carstva. Zakljuak je
bio da je osmanska vojska preslaba, dravna riznica prazna, a
vlada nepuzdana te stoga Carstvo ne bi bilo koristan saveznik.
No, Njemaka i Osmansko Carstvo su nekoliko tjedana kasnije,
1. kolovoza 1914., ipak potpisale vojni savez koji je zadran u
tajnosti ak i od veine osmanskih dravnika. Na promjenu von
Sandersovog stava vjerojatno je utjecala klauzula ugovora kojom se njemakoj vojnoj misiji, u sluaju rata, daje efektivni
utjecaj na djelovanje osmanske vojske. Time se njemakom
generalu i njegovom stoeru dala pozicija odluivanja unutar
samog vrha osmanske vojske. Odmah nakon potpisivanja sporazuma ta je klauzula provedena i u praksu pa je von Sanders
imenovan za zapovjednika osmanske Prve armije koja je bila
smjetena u Istanbulu.
Nakon ulaska Osmanskog Carstva u Prvi svjetski rat Enver-paa,
osoba ambiciozna u svakom pogledu, poveo je osmansku vojsku
u neizvjesnu borbu protiv Rusa na Kavkazu. Von Sanders, nakon to je vidio Enverov plan, pokuao je odgovoriti osmanskog
ministra od takve kampanje, ali Enver ga nije posluao. Kampanja prozvana Sarakami rezultirala je katastrofom po osmansku
vojsku koja je u porazu ostala uskraena za gotovo cijelu jednu
armiju. Enver-paa se vratio u Istanbul praznih rukuu i preuzeo
zapovjedanje trupama to su uvale Istanbul. Kako je nadolazea opasnost po osmansku prijestolnicu bila sve izvjesnija moralo
se pod hitno neto poduzeti da se zatiti Istanbul. Enver-paa je
stoga u oujku 1915. imenovao von Sandersa za zapovjednika
Pete armije sa zadaom da organizira obranu Dardanela, gdje
se vjerovalo da e Britanci prvo napasti. Bila je to velika dobit za
Njemaku i von Sandersa jer je time njemaki general dobio zadau da obrani osmansku prijestolnicu i samu vladu u Istanbulu.

i Novozelanana pa je u narednim tjednima stekao veliko von

Sandersovo povjerenje.
Bitka za Dardanele zavrila je katastrofalno po saveznike. Nisu
osvojili nita od planiranog, podnijeli su mnogo rtve, a na kraju
su se morali povui pod krinkom noi. Von Sandersu je uspjeh
u voenju bitke donio slavu u Istanbulu i nadimak Galipoljski
lav. Sljedee je mjesece proveo u uvjeravanju Envera-paa da
prekine vojne operacije na Kavkazu koje osmanskoj vojsci nisu
donijele nita, a odnijele su joj mnogo ivota. No, u tome nije
bio uspjean, a nije mi uspjelo ni sprijeiti genocid na Armencima koji su proglaeni glavnim krivcima za poraz osmanske vojske na Kavkazu.
U posljednjoj godini rata Liman von Sanders vodi kombiniranu
njemako-osmansku vojsku u borbi protiv Britanaca na palestinskom frontu. Na zapovjednikom mjestu zamjenio je njemakog generala Ericha von Falkenhayna koji je bio neuspjean
u borbi protiv britanske vojske pod zapovjednitvom generala
Edmunda Allenbyja i pobunjenih arapskih gerilaca koje je vodio
Britanac Thomas Edward Lawrence (Lawrence od Arabije). Poput svojeg prethodnika, ni von Sanders nije bio uspjean u spreavanju napredovanja britanske vojske koja je na svojoj strani,
osim brojane i tehnoloke prednosti, imala i arapski nacionalizam. Britanska je konjica toliko brzo napredovala da je u jednom
trenutku iznenada zaprijetila von Sandersovom tabu. Njemaki
je general za dlaku uspio izbjei pad u zarobljenitvo, ali je shvatio da je bitka izgubljena. Osmanska je vojska poraena uz velik
broj rtava i jo vei broj zarobljenih vojnika koji su se ponajvie
dobrovoljno, ali i pod prisilom, predali Britancima.
Nakon kraeg pritajenja von Sanders se odmah po zavretku
Prvog svjetskog rata vratio u Istanbul kako bi mogao nadgledati povlaenje njemake vojske. Zatim odlazi na Maltu gdje je u
veljai 1919. godine pod optubom za ratne zloine uhien od
strane Britanaca. est mjeseci kasnije puten je iz pritvora, a odmah potom objavio je da naputa vojsku i odlazi u mirovinu. Za
vrijeme pritvora opisao je svoj rad i boravak u Turskoj u knjizi izdanoj pod naslovom Pet godina u Turskoj. Umro je u Mnchenu
29. kolovoza 1929. godine u 74. godini ivota.

Nakon neuspjeha Francuza i Britanaca da se ratnom mornaricom probiju do Istanbula te samo jednom bitkom izbace Turke
iz rata, postalo je sigurno da e saveznici izvriti invaziju na obale Dardanela ne bi li se kopnenom vojskom probili do osmanske
prijestolnice. Von Sanders je imao tridesetak dana da pripremi
obranu Dardanela, a najvei mu je problem bio pretpostaviti na
koje e se lokacije saveznici iskrcati. Osim toga, morao je s ogranienim osmanskim vojnim mogunostima zaustaviti napad daleko monijeg neprijatelja. Mnogi turski zapovjednici, ponajvie
oni nieg ranga, nisu se slagali s njegovom taktikom i odlukom
da se obrana postavi dublje u unutranjost Galipoljskog poluotoka, ali von Sanders je smatrao da je nemogue drukije postaviti obranu na tako prostranom prostoru to se na kraju pokazalo ispravnim. Ponajbolja odluka koju je donio za vrijeme bitke
na Galipolju bila je imenovanje Mustafe Kemala, zapovjednika
osmanskih rezervnih snaga, za zapovjednika osmanskih jedinica
koje su branile sjeverozapadni dio poluotoka. Mustafa Kemal se
dokazao odmah prvi dan saveznikog napada kada je odlunim
i hrabrim djelovanjem uspio zaustaviti silovit nalet Australaca

27

Hrvatski povijesni portal

Mara Matoec
Napisao: Vlatko Smiljani | Objavljeno: 14.10.2011. | Link: http://goo.gl/y39h6z

Mara Matoec (elekovec, 9. rujna 1886. Korija, 8. svibnja

1967.) bila je seljaka knjievnica, pjesnikinja, dramatiarka i
politiarka. Svoja knjievna djela pisala je sve do smrti, a djelovala je unutar Hrvatske seljake stranke i Seljake sloge kao lanica Glavnoga odbora HSS-a te lanica Glavnoga odbora Seljake sloge. U Hrvatskoj je poznata kao spisateljica i politiarka u
Seljakom pokretu brae Radi i veliki zagovornik emancipacije.

Osobni podaci i obitelj

Mara Matoec, prva seljaka knjievnica i politiarka u Seljakom pokretu brae Radi, roena je 9. rujna 1886. u elekovcu kod Koprivnice. Bila je ker jedinica majke Mare r. Vrbani
te oca Luke Jendraia. U ranoj mladosti s roditeljima se seli u
urevac. Sa sedamnaest godina udaje za Stjepana Matoeca,
kolara i pravouitnika urevake imovne opine. Mara je imala etvero djece: Ignacija, koji stradava vrlo mlad od posljedica
groma; Josipa, Valenta i ker Maricu. Marica abari r. Matoec
u vrlo mladoj dobi ostaje trudna te raa ker Rozaliju, a neto
kasnije Marica naglo umire zbog bolesti unog kamenca.
Pri poetku prvog svjetskog rata suprug Stjepan odlazi na istoni
front kao vojnik Austro-ugarske vojske. Na frontu umire od trbunoga tifusa. Za vrijeme rata Mara je pratila zbivanja na istonoj fronti i sluala prie od povratnika, ali nije nikada mogla doi
do tonih informacija o sudbini svoga supruga. Posljedica Prvog
svjetskog rata bila je gubitak supruga, a Mara je ostala samohrana majka s troje djece i unuicom Rozalijom.

28

Prvi poznati koraci u politici i spisateljstvu Mare

Matoec
Potaknuta odlaskom svoga supruga u rat, tugom i boli da se
vjerojatno vie nikada nee vratiti, pokree u Mari energiju za
stvaranje pjesme posveene svom suprugu. Napisala ju je neposredno nakon mobilizacije njena supruga i nazvala ju Sibiriji. U to vrijeme list koji je obavjetavao i obrazovao hrvatskoga
seljaka pod dominacijom Hrvatske puke seljake stranke bio
je Dom. List je objavio je natjeaj za pisanje radova od strane
seljaka. Naime, listovo puno ime bilo je Dom list hrvatskom
seljaku za razgovor i nauk, a njegov glavni urednik bio je dr.
Antun Radi. Mara se je ukljuila u natjeaj poslavi pjesmu Sibiriji. Pjesma je bila obljavljena u Domu ve u sijenju 1915.
godine i to je Marina prva objavljena pjesma. Imala je tematiku
rata, vojnika i Sibirije, a moemo ju nazvati i tualjkom. Pobudila je veliku opu pozornost te od onda Maru Matoec sa svih
strana poinju poticati da nastavi pisati i objavljivati dalje. Tada
joj je bilo trideset godina i ve je poinjala dobivati prve izravne
kontakte s braom Radi. Dr. Antun Radi poinje utjecati na nju
da prosvjeuje selo i prikuplja narodno blago sela. Nagovara ju
da pie i dalje, da pokazuje kako su talentirani hrvatski seljaci,
da njihova kultura nije posuena nego da je to njihova prava
misao. elio je da Mara pisanjem i objavljivanjem pomogne u
promicanju hrvatskoga seljakoga stvaralatva osobito kao ena
i majka. Stjepan Radi je utjecao na njezinu politiku usmjerenost i miljenja, to je ona i kod Antuna i kod Stjepana u potpunosti prihvaala i gradila svoju politiku karijeru na uenjima
brae Radi.

Broj 4 / Godite I
Poetkom 1919. godine Mara Matoec primljena je u lanstvo
Glavnoga odbora HPSS-a. Bila je to velika ast na ponos domovine, seljakog pokreta i enama u politici jer je Glavni odbor najvie stranako tijelo. Tada su u Glavnom odboru bili dr. Rudolf
Horvat, dr. uro Basariek, Josip Predavec, Stjepan Uroi, Tomo
Jalabeti, dr. Vladko Maek i predsjednik HPSS-a Stjepan Radi.

Prvi javni nastup Mare Matoec

U Domu 24. prosinca 1918. godine bilo je objavljeno da e se
odrati izvanredna glavna skuptina HPSS-a 3. veljae 1919. godine u zagrebakoj Streljani na kojoj e se prosvjedovati protiv
centralizma. Na skuptinu su uz ulaznice mogli doi samo lanovi Glavnog odbora, a bez ulaznice gosti predsjednika Stjepana Radia te pristae HPSS-a. Na skuptini je bilo ukupno 6 832
uzvanika.Skuptinu je otvorio Stjepan Radi. U poetku svoga
govora spominje da su svi oekivali da e hrvatski narod od
ujedinjenja osloboditi Rusija. Zatim nadovezuje kako je narod
za republikanstvo, a ne militarizam Kraljevstva SHS. Istie da je
republika drava bez andarske sile. Napominje skoro ruenje
hrvatske domovine, a da je hrvatski seljaki narod spreman stati
tomu kao 4/5 hrvatskog stanovnitva. Ponovno govori o svojoj
idejama federativne republike Srba, Hrvata, Slovenaca i Bugara.
eli osloboditi enu i dati joj jednaka prava kao i mukarcima i
prepustiti vlast narodu i pravo odluivanja u svojoj domovini.
Nakon predsjednika, rije je uzeo dr. Rudolf Horvat. Napominje da sve to je hrvatski narod gradio godinama, sada nestaje.
Smatra da se gospoda boje da seljak ne bi postao razbojnik i
boljevik, a seljacima je u dui ovjekoljublje i mir. Istie da nam
Srbin moe biti samo brat, a ne gospodar. Na kraju govora izrie da do sada nita nije zatrlo hrvatski narod, pa nas nee niti
batine.
Na govornicu stupa dr. uro Basariek. On prikazuje prisutnima propadanje hrvatskoga naroda pod austro-ugarskom vlau.
Predoava tablice o imovinskom stanju seljaka i navodi da 209
posjednika u Hrvatskoj dri u svojim rukama 22% zemljita. Kako
bi se to sprijeilo, preporua vraanje staroga zadrunog prava.
Poslije Rudolfa Horvata rije uzima Mara Matoec. U poetku
govora Mara je isticala teak poloaj ena u domovini, osobito
kod dananjeg nasljednog prava nakon smrti mua. eli da ene
imaju pravo glasa i potie u svojim krugovima emancipaciju
Nakon Mare, na govornici su jo bili Josip Predavec, dr. Vladko
Maek, Stjepan Uroi, Tomo Jalabeti i na kraju je skuptinu
zatvorio Stjepan Radi. Nedugo nakon toga, svrstala se povorka
svih okupljenih na skuptini do Jelaievog spomenika, a ondje
je Radi odrao govor o slobodi ovjeanstva.

Dogaanja u Hrvatskoj (republikanskoj) seljakoj

stranci do atentata u Narodnoj skuptini
Mara Matoec je drala govor na skuptini u Koprivnici na Zrinskom trgu 7. oujka 1920. godine. Tamo je bilo oko tri tisue
seljaka, to potvruje da je Koprivnica seljako mjesto. Ondje je
i izabran novi gradonaelnik Ivan Kralji. Govornici su se obraali
s balkona Gradske vijenice, a meu njima bio je gradonaelnik Kralji, SDR. Rudolf Horvat i Mara Matoec. Skuptina se je
odrala zbog prihvaanja rezolucije kojom se zahtijevao pravilan
omjer zamjene krune u dinar, pripojenje hrvatskih krajeva koje
su okupirali Talijani, sluenje vojske u matinoj zemlji, voenje
politike mira i da se seljako te radno pravo moe provesti samo
u neutralnoj seljakoj republici. Mara Matoec ukljuuje se u
izbornu kampanju na izborima 28. studenoga 1920. godine kao
lan Glavnog odbora Hrvatske republikanske seljake stranke

tako to pie svoju prvu poznatu budnicu Ustaj, seljaki rode

u urevcu, 8. listopada 1920. g. Nju objavljuje na naslovnoj
stranici Slobodnog doma, 20. listopada 1920. godine, lista Stjepana Radia.
Koprivnica je 8. svibnja 1921. godine, prema rijeima Mare Matoec, tada imala jednu veliku sveanost nikada do sada veliku Radievu skuptinu. Najveu zaslugu za organizaciju skuptine imao je gradonaelnik Koprivnice Ivan Kralji, ali uvelike
je pomogao i seljaki narod. Gosti skuptine bili su predsjednik
Stjepan Radi, njegova supruga Marija Radi i gospoa po prezimenu Bari. Svi oni bili su doekani banderijama, pjevakim
drutvima, cvijeem, vijencima i raznim zelenilom. Stjepan je
Radi prvi stupio za govornicu. Nakon svojih prvih rijei, okree
se prema Mari Matoec i kae: Daj Maro i ti odri jedan govor
ovim dragim seljakim sestrama! Onako po domai! Mara Matoec je bila spremna odrati govor, ali u taj trenutak oglasi se
narodni zastupnik Tomo Jalabeti i ree: Ne, ne, samo babama
ne treba dati govoriti. Na te rijei, Stjepan Radi usklie: Tko
je protiv enama, ne spada k nama, nije dionik naeg velikog
pokreta i programa. Jer, ako elimo dobro svomu narodu, onda
moramo privesti ene u javni ivot. Ne, da one moda zanemare
dom i kuu. Jer one svjesne i prosvijeene jo e vie ljubiti dom
i kuu. Ne to ti, eno, mora nego hoe. Ne smijete biti grubi
ni prema politikom protivniku, a kamoli protiv enama! Jednu
potuj kao sveticu, to ti je majka; drugu kao druicu, a svaku
treu kao sestru! Zatim Mara Matoec stupa na govornicu zapoevi da je narodni zastupnik Tomo Jalabeti pripada Hrvatskoj republikanskoj seljakoj stranci samo tijelom, ali ne duom.
Nadovezuje da ene u politici ne trae vodstvo, nego ve hoe
samo sudjelovanje, uputstvo i orijentaciju. Napominje na teak
ivot i poloaj obitelji koje su u ratu izgubile svog enidbenog
druga ili oca. Unato Jalabetievoj kritici i on je odrao govor
na skuptini.
Nakon Spomena na 15. travnja 1923. Mara Matoec do lipnja
1928. godine vie ne pie politike pjesme. Uzrok tomu je, to
Stjepan Radi pridruuje 1. srpnja 1924. Hrvatsku republikansku seljaku stranku u Seljaku interancionalu u Moskvi te priznavanje Vidovdanskog ustava i srpskoga kralja. Mara Matoec
nije shvaala to pridruivanje, tj. kako je Stjepan Radi bio republikanac, a odjednom je preao u monarhiste te se ukljuio
u vladu kao ministar prosvjete. Zapravo, Stjepan je Radi samo
elio pridruivanjem u visoke centre moi izboriti to vea prava
za hrvatski narod i njegovu autonomiju. Od tih trenutaka Mara
Matoec posveuje panju obiteljskom, etnografskom i kolonizatorskom radu i javno ne djeluje. Mara Matoec nije jedina
koja se povukla od Radia. To je uinila gotovo cijela Podravina i
podravske organizacije.

Preseljenje Mare Matoec iz urevca u Koriju

Sredinom dvadesetih godina prologa stoljea, Mara Matoec
saznaje da se njezin mu vie nikada nee vratiti. Zahvaa ju famozni Zakon o nasljeivanju imovine u kojemu ona mora predati imovine suprugovoj rodbini, a samo ostaje njoj i njezinoj
djeci. Obitelj Matoec u urevcu je sveukupno imala 10 jutara
obradive zemlje. Maru Matoec po nasljednom pravu zahvaa
samo 2,5 jutara. Kako nebi zapala u krizu, a najvie se toga bojala radi djece, Mara se je morala preseliti. U tom vremenu dr.
uro Basariek radio je na preseljenju stanovnika iz prenapuene sjeverne i sjeverozapadne Hrvatske na bive vlastelinske
posjede, kao npr. pustu Korija kraj Virovitice. U Koriju dolaze
Zagorci, Podravci, Meimurci i mnogi drugi. Meutim, u Koriju

29

Hrvatski povijesni portal

gdje bi uvjebavali tekst. Motivi za pisanje igrokaza bili su joj stanje u selu, narodni obiaji i dogaanja u njezinom ivotu. Vano je napomenuti da je Mara Matoec pisala igrokaze prema
istinitim dogaajima, koje je doivjela. eljena je iriti narodnu
kulturu preko mladih, da i oni njeguju autohtonost narodnog
blaga. Znalo se je dogaati, da Mara Matoec bude zakupljena
poslom i zaboravi pisati novi igrokaz. Odmah kod nje dohite roditelji i mole je da opet neto novo napie. Kada drutvo naui
tekst za igrokaz i izvede ga u Koriji, oni poinju obilaziti daljnja
mjesta. Odlaze u Viroviticu i druga vea mjesta kako bi to vie
irili prosvjetu, narodne obiaje i pjesmu. U Koriji, gotovo da
nije bilo nepismenog ovjeka. Mara Matoec je redovito obilazila suseljane i pazila da se nebi pojavio netko nepismen, a
ako bi ga i bilo, on je kod Mare polazio analfabetske teajeve
za osnove u pisanju. Kako bi narodna kultura bila utemeljena u
Koriji, Mara je Matoec osnovala 1928. godine Ogranak Seljake
sloge u Koriji. irila je ljepotu svoga kraja, zbog toga je po svuda
bila poznata.

se naseljavalo srpsko stanovnitvo, a njihova kolonizacija bila je

pod financiranjem drave. Kolonisti koji su bili pod organizacijom dr. ure Basarieka nisu imali nikakvu financijsku potporu.
Osim njih naseljavali su se i solunski dobrovoljci, Bosanci te Liani i Hercegovci. Zemlja je bila plodnija i kvalitetnija od urevakog pijeska. Dr. uro Basariek nagovarao je Maru Matoec
na preseljenje kako bi zemlju naselilo hrvatsko stanovnitvo i
sauvalo domovinu, ali i radi prilike kako ne bi zapala u krizu
radi njezina sluaja. Mara obilazi okolne krajeve i poziva okolno
stanovnitvo takoer na kolonizaciju. Tada je i osnovan Basariekov kolonistiki pokret, a Mara Matoec je bila u njegovu
vodstvu. Ve 1926. godine Mara Matoec prodaje svoje 2,5 jutra u urevcu i kupuje 7,5 jutara u Koriji i neto se zaduuje u
Ravnogorskoj tedionici d.d. Parcelaciju i naplatu zemljita vrila je Ravnogorska tedionica d.d. U Koriju dolazi u ljeto 1927.
godine sa svojom majkom Marijom Jendrai, sinovima Josipom
i Valentom. Gradilite koje je kupila Mara Matoec bilo je na
breuljku u samom sreditu Korije na dananjem kolskom trgu.
Postojala je ondje i mala kuica. Budui da postojea kua nije
bila dovoljna za tako veliku obitelj, Mara Matoec gradi novu
kuu 1936. godine, a postojeu pretvara u gospodarske objekte.
Nastavak svoje djelatnosti obraivanja zemlje i uzgajanja domaih ivotinja, kao i u urevcu, morala je podizati iz temelja.
Prije kolonizacija, Korija nije imala mnogo stanovnika niti kua,
a nakon nje, dobila je autonomiju kao selo koje je brojilo u poetku oko 500-tinjak stanovnika, a danas je prigradsko naselje.
Prema zemljinim knjigama, Mara Matoec postaje vlasnica
svoga imanja 6. travnja 1929. godine.

Utjecaj Mare Matoec na suseljane u Koriji

Dolaskom u Koriju, Mara je Matoec irila prosvjetu, kulturu,
narodne rijei, pjesme i obiaje okuplja narodno blago. Tada
njezina aktivnost postaje sve vea, a tijekom daljnjih godina
nastati e i njezina poznata djela. Suseljani ju cijene i potuju.
Sama je organizirala u Koriji enski zbor koji su sainjavali Podravci i mjeoviti zbor kojeg su sainjavali uglavnom Zagorci.
Nakon nedjeljne svete mise u korijanskoj kapelici, koju grade
ruski zarobljenici tijekom Prvoga svjetskog rata, Mara Matoec
okuplja lanove zbora i esto ispred same kapelice su znali imati
i nastup. Isto tako, Mara je Matoec u Koriji organizirala seljako diletantsko kazalino drutvo. Ona bi ponekad znala napisati
pokoji igrokaz, a zatim bi okupila lanove drutva u svoju kuu

30

Atentat u narodnoj skuptini u Beogradu, reakcija

Mare Matoec i bista Stjepana Radia
Obavijest o atentatu vrlo se brzo proirila do Hrvatske. Taj dogaaj zapamen je u svijetu kao najsurovitiji dogaaj u povijesti
paramentalne politike. Mara je Matoec nije bila izenanaena
dogaajem, ali je izrazito bila tuna osobito za ranjavanje Stjepana Radia, a najvie potresena ubojstvom svog dugogodinjeg politikog i obiteljskog prijatelja dr. ure Basarieka. Nadala se da e Stjepan Radi preivjeti i njemu u ast napisala je
pjesmu Hrvatska nada koja je bila objavljena u Domu 25. srpnja
1928. godine. Mara Matoec nije ila na pogreb Pavla Radia i
ure Basarieka, a razlog je nepoznat. Tri mjeseca kasnije, 8.
kolovoza 1928. godine, preminuo je jedan od najveih hrvatskih
politiara, borac za prava seljaka i radnika i borac za slobodu
hrvatskog naroda, predsjednik Hrvatske seljake stranke Stjepan Radi. Mara je Matoec izrazito potresena tim dogaajem.
Osjetila je veliku prazninu unutar hrvatskog naroda gubitkom
predvodnika Hrvatske seljake stranke i smatra da im nema zamjene. Tek u proljee 1929. Mara Matoec posjeuje grobove
Stjepana, Pavla i Antuna Radia te dr. ure Basarieka i u mirogojskim arkadama. Povodom posjeta Mirogoju, Mara Matoec
pie pjesmu nakon dolaska u Koriju pod nazivom Godinica ve
je dana potresena boli za smrt hrvatskih velikana, a objavljuje
ju u Domu na godinjicu smrti Stjepana Radia. Nedugo nakon
objavljivanja pjesme Godinica ve je dana Mara Matoec pie
pjesmu Dua roda moga, koja je jedna od njezinih najljepih pjesama. Objavljuje ju u Seljakoj prosvjeti 1929. godine.
Mara Matoec gostovala je na konferenciji za unaprjeenje seljakog kunog obrta 5. rujna 1928. godine u maloj saborskoj
dvorani. Dr. Stjepan Kouti i Branka Frange izraivali su planove kako treba seljake ene ukljuiti u projekt. Tom prilikom,
suprug Branke Frange, kipar Robert Frange Mihanovi darovao je Mari Matoec patiniranu bistu Stjepana Radia u gipsu.
Nju je Mara Matoec osobtno uvala na posebnom mjestu u
svojoj kui.

Spomenik dr. uri Basarieku u Okrugljai

Ubojstvo dr. ure Basarieka izrazito je pogodilo slavonskopodravske koloniste. Tako su kolonisti Podravci, Meimurci i
Zagorci iz virovitikog kraja dogovorili da e u Basariekovom
Novom Selu, a dananjoj Okrugljai nedaleko Korije, podignuti
spomenik njemu u ast. Mara Matoec bila je jedan od prvih
inicijatora za gradnju spomenika.

Broj 4 / Godite I
Spomenik je visoki betonski stup
na kojemu se istie bronani reljef
Basariekova lica, a podno reljefa
je bijela mramorna ploa s tekstom Mare Matoec ispisan zlaanim slovima.

Preanski i puranok
U asopisu Napredak Mara
Matoec uvidjela da Aleksandar Freundenreich eli igrokaz iz
stvarnog ivota ljudi. Povodom
toga, Mara Matoec pie igrokaz
Preasni i puranok te ga alje
Freundenreichu. Igrokaz je pisan
na kajkavskom narjeju i prikazuje
seljaki ivot u Podravini. Tonije,
prikazuje podravske svatove. U
njemu nastupa 30 lica i sastoji se od 9 inova. Mara Matoec
pozvala je Freundenreicha u Koriju na premijeru igrokaza. U
Koriju dolazi 22. rujna 1934. godine s glazbenikom Rudolfom
Matzom i Slavkom Batuiem, dramatiarom. Tog dana gosti su
prisustvovali komuanju kukuruza i slavlju, a ve idueg dana
prikazan je Preasni i puranok u velikoj dvorani vlastelinstva
Schaumburg-Lippe u Virovitici. Dvorana je bila prepuna gostiju.
Predstava je trajala puna tri sata. Rudolf Matz i Freundenreich
su tijekom cijelog nastupa pisali biljeke, a na kraju su svi zajedno zaplesali na pozornici u kolu. Iste godine, igrokaz je bio
prikazan i u Zagrebu.

1935. 1940. godine najveeg uspjeha i

popularnosti Mare Matoec u politici, dramaturgiji
i spisateljstvu
Nakon smrti kralja Aleksandra I. Karaorevia 1934. godine,
kriza je poela slabjeti. Zapoelo je osnivanje novih listova i asopisa. Mara Matoec sada se ukljuuje u asopis Narodni napredak koji je ureivao poznati hrvatski pjesnik Dobria Cesari.
Mara Matoec, uglavnom lancima i crticama u tom asopisu,
se prisjea kolonizacije i dr. ure Basarieka. Spominje da obilazi mjesta gdje ima puno kolonista po virovitikom kotaru.
Poetkom 1935. godine Mara se Matoec upoznaje s Marijom
Juri Zagorkom povodom posjeta u Zagrebu. Zagorka je bila
zadivljena Marom Matoec kao seljakinjom-spisateljicom te
objavljuje lanak o Mari u enskom listu u 5. broju iste godine.
Prijateljstvo sa Zagorkom donijelo joj je mogunost objavljivanja svojih radova u svim njezinim asopisima poput enskog
lista, Novog enskog lista i enskog svijeta. Tako su ene bile savreno upoznate s radom i djelovanjem Mare Matoec, pa je
njezina popularnost prelazila Hrvatsku do Bosne, pa ak i u Sloveniju. O Mari Matoec u Sloveniji pisala je Angela Vode, a na
slovenskom jeziku objavljenja je i Marina pjesma Kravica.
Ogranak Seljake sloge u Koriji obnovljen je 6. listopada 1935.
godine kao prva organizacija u Slavoniji koja je obnovila svoje
djelovanje nakon diktature. Tada je uz ogranak osnovana diletantska druina, pjevaki i tamburaki zbor sve pod vodstvom
Mare Matoec. Ogranak je bio toliko aktivan da je u periodu od
1935. do 1936. godine izveo 39 predstava, 42 narodna kola, 51
deklamaciju i 44 narodnih pjesama. Od predstava davali su Za
volju djeteta, ime, Mu moje ene, On je gluh, Joek na strai,
a od autorice Mare Matoec Seljaki razgovor, Veer na selu,

Vlatko Smiljani

Prosvjeta, Zarobljena djevojka, Zrinjski, Judita, Petronela Zrinjski, Preporod Hrvata, Preasni i puranok, Cigani, Dvije sirote,
Majka eka sina i jo mnoge druge. Vie puta gostuju u Virovitici, pii-Bukovici, Pitomai, urevcu, Okrugljai i Turnaici
Turnaici.
U dvorani virovitikoga hotela Lazi 13. veljae 1936. godine od
9 sati za seljatvo bila je prireena proslava dana Matije Gupca
i Antuna Radia. Smotru je organizirao Ogranak Seljake sloge
u Koriji s Marom Matoec. Na poetku predstave prvo je Pavle
Bernobi iz Rezovca kratko govorio o Gupcu i Radiu. Nakon
njega je zapjevao mjeoviti zbor iz Korije pjesmu Pozdrav hrvatskom narodu autorice Mare Matoec. Nakon pjevanja, Polda
Matoec, izrecitirala je pjesmu Zimzelen, pa je Rade Smiljanec
izrecitirao pjesmu o Antunu Radia, a sve to je napisala Mara
Matoec. Zatim je Ivan Hrtka iz Rezovca odrao odue predavanje o Matiji Gupcu i Antunu Radiu. Ogranak je nakon predavanja izveo predstavu Matija Gubec autorice Mare Matoec, a
na kraju pjevana je Lijepa naa. Ista predstava prikazana je 15.
oujka, ali bila je namjenjena graanstvu.
Poetkom 1937. godine Mara Matoec odlazi na put u Bosnu
kako bi promicala Hrvatsku seljaku stranku i poticala ene na
ukljuivanje u javni rad i ivot. U dvorani virovitikoga hotela
Lazi, Mara je Matoec 14. veljae 1937. godine s Korijancima
priredila sveano predavanje u spomen Matiji Gupcu i Antunu
Radiu. Franjo Smiljanec i August Pavi su tom prigodom recitirali Marine pjesme, a ostali lanovi Ogranka Seljake sloge izveli
su Marin igrokaz Invalid, koji je prikazivao mukotrpan ivot u
vrijeme Prvog svjetskog rata.
S korijanskom druinom Hrvatsko srce, Mara Matoec nastupa u Malom kazalitu u Zagrebu (danas Gradsko dramsko kazalite Gavella) 11. travnja 1937. godine. Za premijeru bila je potpomognuta od strane Seljake sloge i Hrvatske seljake stranke.
U Gavelli izvela je predstavu Povratak iz grada u selo. Igrokaz je
sastavljen od etiri ina. Prikazuje ljepote, siromatvo i bijeg sa
sela u grad u nadi za bolju budunost. Zadnji in zavrava oajnikim povratkom u selo, koje ih doekuje pjesmom. U predstavi nailazi se na sva tri hrvatska narjeja, karakteri su povrno
zahvaeni i nema jedinstva radnje te nije sentimentalno. Tom
prigodom, predstavu su posjetili: ing. August Kouti, Marija
Radi; dr. Ivan Pernar, dr. Josip Torbar i zagrebaki nadbiskup

31

Hrvatski povijesni portal

Alojzije Stepinac s tajnikom D. eperom. Pobudom predsjednika
Seljake sloge Rudolfa Hercega i povodom tjedna hrvatske kulture u Zagrebu, odran je Prvi enski seljaki kongres, 13. lipnja
1937. godine, koji je otvorila Mara Matoec. Ondje su ene razgovarale o svojim problemima i pravu glasa, a odlueno je da e
se ovakav kongres odravati svake godine. Kongres je posjetila
Margareta Palmer ro. Jankovi, vjerna prijateljica i oboavateljica Mare Matoec. ivjela je i radila u Chicagu i Floridi, lanica i predstavnica Hrvatske seljake stranke u emigraciji. Mara
Matoec je pri otvaranju rekla da smatra kako ena nije vezana
za kuu, kuhau i djecu, nego ve da mora imati i iri krug znanja, ali ne kako bi stavila na stranu kuanske poslove, nego ve
da prepoznaje zlo od dobra, da zaviri u pokrajinu, domovinu i
svijet. Naglaava da je enama potrebna prosvjeta jer ako se
dogodi neka nelagoda u obitelji da se ena moe u svemu tome
snai. estoko upozorava mukarce da oni nisu pater famillius
te da se ne moe biti veliki Hrvat i demokrat ako se ena dri
izoliranom od ostatka svijeta.
Mara je Matoec djelovala u Klubu ABC drutvu prosvjetnih
radnika za rjeavanje kulturnih problema. Najvie je djelovala
u sekciji pokreta za pismenost. Klub je odrao veer poezije 30.
sijenja 1938. godine. Sastali su se u Pukom sveuilitu i recitirali pjesme te razgovarali i problemima nepismenosti i kako se
tko bori protiv nje.
Najvei dogaaj u politikom djelovanju Mare Matoec bilo je
otvaranje enske organizacije Seljake sloge 1. veljae 1939. godine. Mara je organizaciju otvorila te nakon toga dri predavanje. Priala je o pismenosti ena i enskom etnografskom radu.
Ponovno prepriava Radieve rijei i dogaaj u Koprivnici iz 8.
svibnja 1921. godine. Pozivala je okupljene na borbu protiv nepismenosti i prosvjetu te uzvikuje: Budimo ljudi, priznajmo ovjeka ovjekom Ne usaujmo mrnju jednoga naspram drugom.
Neka nas ogrije sunce bratske ljubavi i ovjeanske pravice, bez
koje je neprohodan put k naoj velikoj ideji.
Osim spisateljskog, dramskog i politikog djelovanja Mara Matoec bila je promicatelj zdravstvene kampanje. O zdravlju djece
govorila je 1. listopada 1939. godine na sastanku u Daruvaru.
Nekoliko dana kasnije govorila je o istome u Badljevini , Jugovom Polju i Trapinskoj.
Poetkom 1940. godine ime Mare Matoec toliko je poznato
irom Hrvatske, Bosne, Slovenije i Srbije da za nju zna gotovo
svako seljako domainstvo, a osobito hrvatska ena seljakinja.

Povlaenje
Mara Matoec polagano se povlai iz politike zbog ve dvogodinjeg Drugoga svjetskog rata i zakuhavanju politike i odnosa u
Jugoslaviji. Prema uputama dr. Vladka Maeka Mara Matoec
se dri pod stolom dok se veliki tuku.
Ogranak Seljake sloge u Koriji djelovao je do poetka Travanjskoga rata u Jugoslaviji. Zadnji Marin posjet zbog politikih razloga bio je u Zagrebu 30. oujka 1941. godine na Glavnoj skuptini Seljake sloge, gdje je izjavila da joj je najvee zadovoljstvo
to za nju zna Bosna, Dalmacija i drugi krajevi te to joj piu
pisma i posveuju pjesme. Marin zadnji politiki lanak je Krv
njegova nevina sjeme slobode u Hrvatskom tjedniku objavljen
21. lipnja 1941. godine. U njemu Mara ponovno prepriava djelovanje Stjepana Radia.
Osim u monarhistikoj Jugoslaviji, Mara Matoec djelovala je
i u Kanadi. O njoj napisan je veliki lanak od ak 7 stranica u

32

Kalendaru Hrvatskoj lista za 1957. godinu. Ovdje je bila njezina

posljednja objavljena pjesma Mikina, napisana krajem 1942.
godine.
Mara Matoec nije prihvatila suradnju s niti jednom strujom
tijekom i nakon Drugoga svjetskog rata, te je bila veinom zaboravljena i preuena.
Bibliografija Mare Matoec do sad ima 194 naslova, iako je popis nepotpun jer je spisateljica suraivala i u iseljenikomu tisku.

Smrt Mare Matoec

Tiho, neprimjetno i skromno, kako je ivjela, 8. svibnja 1967.
godine u 13 sati u 81. godini ivota, preminula je Mara Matoec.
Povodom njezine smrti i 40-godinjicom kolonizacije u Koriji,
Valent Matoec tiskao je dvostrani letak dimenzija 125 169
mm. Idueg dana, Mara Matoec je pokopana na Gradskom
groblju u Virovitici, u grobnici zajedno s kerkom Maricom, majkom Marom i sinom Josipom. Smrt Mare Matoec vrlo se brzo
proirila u emigraciju, pa je tako iz Mnchena dojavljeno u Kanadu u Hrvatski glas o smrti Mare Matoec.

Spomenik Mari Matoec u Koriji

Dana, 18. listopada 2009. u Koriji uz mnotvo uvaenih gostiju
te samih mjetana Korije i okolice otkriven je spomenik Mari
Matoec. Oblik spomenika je gotovo identian spomeniku dr.
uri Basarieku, no neto je manji. Na njemu se nalazi bronani
reljefni oblik lica Mare Matoec te podno toga spomen ploa.
Spomenik se nalazi nedaleko Marine kue, u samom sreditu
Korije. Inicijativu za gradnju spomenika pokrenuli su Anton
Kljuec, Josip Klasi, Ivan Zelembrz, prof. i dogradonaelnik Virovitice ing. Ivan Si. Dopredsjednik Vlade Republike Hrvatske
i dopredsjednik HSS-a Boidar Pankreti istakao je da je Mara
Matoec bila ponosna ena. Tu tvrdnju potvruje pismo upueno Mari Matoec od Marije Juri Zagorke u kojem navodi, da je
Mara najpoznatija ena Hrvatske. Povod pismu je Marina sudbina koja je kao ena proivjela veliku osobnu tragediju izgubivi
mua, sina i ker. Unato tome imala je snage izdii se iznad
toga i svojim djelovanjem postati uzorom mnogih ena i postati
primjer borbe za pravicu i pravo glasa ena. Uz njih ondje su bili
odgovorni iz drube Braa Hrvatskoga Zmaja i veliki metar,
Zmaj Velikootoki Dragutin Feletar, te gospoda iz Ogranka Matice hrvatske u Virovitici.

Broj 4 / Godite I

Slomljena Osovina Utjecaj kapitulacije

Italije na narodnooslobodilaki pokret u
Dalmaciji
Napisao: Dinko Odak, dipl. politolog | Objavljeno: 26.4.2011. | Link: http://goo.gl/Odb9Vz

Mimohod jedinica talijanske vojske pred Kneevim dvorom u

Dubrovniku, travanj 1941.

Objava kapitulacije Italije, 8. rujna 1943., bila je konana potvrda prekretnice II. svjetskog rata u Europi, a uslijedila je kao
kruna itave serije za Osovinu nepovoljnih dogaaja u 1943.
godini: predaje njemake 6. armije u Staljingradu; kapitulacije talijansko-njemakih snaga u Tunisu; neuspjene njemake
ljetne ofenzive, odnosno uspjene sovjetske protuofenzive kod
Kurska; gubitka Sicilije skopanog s Mussolinijevim uhienjem i
padom faizma u Italiji.
Ispadanje Italije iz rata imalo je velikog upliva na dogaaje na
Balkanu, posebno u zahvatu istone jadranske obale. Talijanskom kapitulacijom jadranski je prostor postao strateki izrazito
vaan zbog prijetnje saveznikom invazijom, gdje bi ve iskrcane vojske u njemakoj pozadini mogle pruiti odluujuu podrku frontalnom saveznikom udaru. Zahvaljujui tim i takvim
geostratekim kombinacijama Narodnooslobodilaka vojska i

partizanski odredi Hrvatske (dalje NOVH), organizacijski najrazvijenija komponenta Narodnooslobodilake vojske i partizanskih odreda Jugoslavije (dalje NOVJ), dobiva iznimno veliku vanost u promatranom prostoru, kao jedina snaga koja je u stanju
ponititi, ili barem pomrsiti, njemake defenzivne kombinacije
za jadransku regiju.
Osim to bi moguoj saveznikoj invaziji pruila neprocjenjivu
pomo, NOVH u Dalmaciji postala je Nijemcima velik problem
sama po sebi, jer je ojaana ratnim plijenom jeseni 1943. dobila
mogunost opremanja mase novih boraca koji su obnovili stare, odnosno stvorili nove operativne jedinice, a vrhunac ustroja
oslobodilake vojske u Dalmaciji oznailo je stvaranje VIII. korpusa najvee takve postrojbe u Jugoslaviji koji je samostalno
oslobodio itavu regiju jeseni 1944. godine. Postrojbe VIII. korpusa bile su u proljee 1945. kraljenica novostvorene 4. armije

33

Hrvatski povijesni portal

stopada 1941. padom grada Gondara, u sjeverozapadnoj Etiopiji, okonali talijansku vojnu
prisutnost u istonoj Africi.
Talijanska flota je, unato pretrpljenim gubicima u zranom napadu na Taranto (studeni
1940.) i u pomorskoj bici kod Matapana (oujak 1941.), bila jedina svjetla toka na talijanskom ratnom nebu, no i ona je podlegla borbi
iznurivanja titei afrike konvoje, odnosno
pokuavajui prekinuti britansku konvojsku
plovidbu Mediteranom. Jedan od glavnih
uzroka gubitka talijanske pomorske [pre]moi
na Mediteranu bilo je zrakoplovstvo i u tom
kontekstu izuzetno vaan otok Malta, koji su
Talijani mogli lako i brzo zauzeti ak itavih
godinu dana po poetku neprijateljstava. Propust osvajanja Malte je, u konanici, doveo do
sloma osovinske vojske u sjevernoj Africi!
Osim u Africi, Duce je elio carstvo poveati i
balkanskim zemljama, pa je s tim u skladu zapoeo avanturu u Grkoj 28. listopada 1940.
godine. Nakon poetnih uspjeha Talijani zapadaju u probleme, a uskoro su pod grkim
protunapadima prisiljeni na povlaenje u Albaniju. Od tog trenutka [Talijani] postaju sve
ovisniji o njemakoj pomoi, pa se mnogi u
njemakom vojnom vrhu poinju pitati ne bi li
bilo pametnije za interese Osovine da je Italija
ostala neutralna.

koja je potukla dva njemaka korpusa i izbila na jugoslavenskotalijansku granicu.

Italija u ratu od lipnja 1940. do rujna 1943.

Italija je, privredno i vojno nepripremljena, ula u rat 11. lipnja
1940. godine. Nakon kapitulacije Francuske Mussolini je Hitleru
ponudio pomo u oekivanom napadu na Britanske otoke, kako
bi uz nizak ulog kapitalizirao na mirovnoj konferenciji umjesto
da se troi u vlastitim ratnim operacijama. Hitler je izbjegao
odgovor na tu ponudu i zatraio od Talijana napad na krila britanskog geostratekog rasporeda Sueski kanal i Maltu, to ovi
nisu bili u stanju izvesti. tovie, u Sahari i istonoj Africi doivjeli su sramotne poraze od znatno manjih britanskih postrojba,
a talijanska flota je pretrpjela teke, iako ne odluujue, udarce
nedugo po poetku neprijateljstava.

Talijanske vojne kampanje

Operacije u Sahari poele su ve u lipnju, odmah po objavi ratnog stanja izmeu Italije i Velike Britanije, a inicijativu su zgrabili
Britanci napredujui u Libiju i osvajajui utvrdu Capuzzo. Talijani
su u rujnu 1940. uzvratili udarac i uli oko 100 km u Egipat, no
tad su stali i poeli se ukopavati, to su Britanci iskoristili i pokrenuli novu ofenzivu u sijenju 1941., izbacivi Talijane prvo iz
pograninog podruja, a potom iz itave Kirenaike.
Kampanja u Somaliji, jedina koju su uspjeno izveli bez njemake pomoi, dovela je do pada tog britanskog posjeda u talijanske ruke tijekom kolovoza 1940. godine. Britanci pokreu svoju
protuofenzivu u sijenju 1941. vraaju kontrolu nad Somalijom,
da bi u travnju osvojili Adis Abebu, glavni grad Etiopije, a do li-

34

Hitleru postaje krajem 1940. jasno da e, eli

li ouvati granice tek stvorenog Reicha, morati
svom glavnom savezniku pruiti pomo u Africi i na Balkanu. Na
Balkanu je njemaka pomo rezultirala kapitulacijom Jugoslavije i Grke u proljee 1941., dok je u Africi njemaki angaman
promijenio tijek rata, te su se uskoro britanske snage povlaile iz
Kirenaike pod brzim i tekim udarcima njemakih oklopno-motoriziranih snaga. Operacije u Sahari nastavile su se, s promjenjivom ratnom sreom, do druge bitke kod El Alameina (Egipat),
gdje britanska 8. armija nanosi odluujui udarac Osovini koja
se povlai stotinama kilometara prema zapadu preputajui
protivnicima itavu Libiju i pripremajui posljednji otpor britanskim i amerikim jedinicama u Tunisu. Nakon kapitulacije osovinskih snaga u Africi, 12. svibnja 1943., Saveznici se ustremljuju
na Siciliju gdje se iskrcavaju 10. srpnja 1943. godine.

Il gioce e finito, Mussolini

Nakon saveznike invazije Sicilije pojavljuju se dvije struje protiv Mussolinija: faistika, iji je cilj bio inauguracija odlunijeg
i uspjenijeg faistikog voe uz distanciranje od Njemake; te
ona s ciljem svrgavanja Ducea i faista uope, koja je ukljuivala
tri politiki i vojno vane osobe - kralja Victora Emmanuela III.,
marala Badoglia i generala Ambrosia. Obje su struje odigrale
vane uloge u procesu ruenja Mussolinija s vlasti.
Sam pad diktatora zapoeo je 24. srpnja 1943., sastankom Velikog faistikog vijea. Nakon petnaestosatnih rasprava Vijee
je izglasalo nepovjerenje Mussoliniju s odnosom glasova 19:7.
Budui da je rije o najviem tijelu faistike partije, Vijee je
time dalo legitimnost daljnjim akcijama protiv diktatora. Kad je
idueg popodneva doao u audijenciju kod kralja Mussolini je
oekivao njegovu podrku, no ovaj ga je bez sustezanja verbal-

Broj 4 / Godite I
no napao i naposljetku otpustio s rijeima Il gioce e finito
igra je gotova, Mussolini. Bio je to samo poetak ponienja
koje se nastavilo diktatorovim uhienjem odmah po naputanju
kraljeve rezidencije. Kralj je potom proglasio novu vojnu vladu
pod maralom Badogliom koji je ve uveer 25. srpnja pokuao uvjeriti Nijemce u talijansku odanost, to ovi nisu progutali,
a zabrana Nacionalne faistike partije samo dva dana kasnije
nije doprinijela izgradnji povjerenja. Badogliova je vlada gotovo
odmah poela ispipavati Saveznike preko diplomatskih predstavnitava u Portugalu, a uskoro su se poetni kontakti pretvorili u tajne pregovore o potpisivanju primirja.

Njemake pripreme za kapitulaciju Italije

Iako bez saznanja o talijanskoj izdaji, Nijemci su zakljuili da
je kapitulacija Italije postala akutnom prijetnjom. Za taj su se
dogaaj pripremili stvorivi grupu armija B, pod zapovjednitvom feldmarala Erwina Rommela, na podruju sjeverne Italije,
Slovenije i Istre sa zadatkom intervencije prema planu Alarich.
Osim u Italiji, Sloveniji i Istri [Nijemci] su pristupili i reorganizaciji vojne strukture na Balkanu gdje je odgovornost pala na grupu
armija F, pod zapovjednitvom feldmarala Maximiliana von
Weichsa, ujedno i glavnog zapovjednika sektora Jugoistok, sa
stoerom u Beogradu.
Objava talijanske kapitulacije ih [Nijemce] stoga nije uhvatila nespremne, ali im je stvorila velike probleme, jer su visoko
kvalitetne oklopne, motorizirane i zrano-desantne postrojbe
morali poslati na jug kako bi razoruale donedavne saveznike,
zakrpale talijansku izmu, te osigurale Istru i Dalmaciju, Crnu
Goru, Albaniju i Grku, umjesto da ih upotrijebe u ivotno vanim borbama na sovjetskom bojitu.

Travanjski rat, okupacija Jugoslavije i

uspostava Nezavisne Drave Hrvatske
Travanjskim ratom Jugoslavija, a shodno tome i Hrvatska, postaje izrazito aktivno ratite u srcu Europe. Invazija i podjela
Jugoslavije dovela je na povrinu etnike sukobe izmeu Srba
i Hrvata, odnosno muslimana, na podruju NDH, te kao glavni
politiki sukob onaj Komunistike partije Jugoslavije i etnika
(kao rojalistikih eksponenata) za apsolutnu vlast u poratnoj
Jugoslaviji.
Ustaki reim je svoju sudbinu neraskidivo vezao uz nacistiku
Njemaku, a kako su komunisti i rojalisti predviali pobjedu
Saveznika nisu ustae smatrali dugoronom politikom prijetnjom, ve pojavom koja e nestati zajedno s III. Reichom i koja
nee imati utjecaja na poslijeratnu politiku kartu Balkana. Naknadno profiliranje partizanskog, odnosno etnikog, pokreta
kao antifaistikog, odnosno kolaboracionistikog, proizilo je
ne samo iz politikih, ve i vojno-operativnih ciljeva, jer su etnici u odnosu s okupatorima i snagama NDH teili postizanju
statusa ne diram te ne dira me, dok su partizani protiv njih
aktivno ratovali.

Travanjski rat i okupacija Jugoslavije

Drugi svjetski rat na podruju Jugoslavije zapoeo je Travanjskim
ratom (6. 17. travnja 1941.), a povod mu je bio Hitlerov strah
od jugoslavenskog istupanja iz Trojnog pakta nakon dravnog
udara 27. oujka 1941. godine i smjene vlade. Glavninu udara su
izvodile njemake armije koje su upale na jugoslavenski teritorij iz Bugarske (preko Nia prema Beogradu, odnosno zapadu),
Rumunjske (kroz Banat prema Beogradu), Maarske (prema Be-

ogradu, odnosno Zagrebu) i Austrije (prema Zagrebu). Njemake oklopno-mehanizirane snage su uz obilnu podrku taktikog
zrakoplovstva brzo savladavale otpor i zauzimale teritorij ne
ostavljajui sumnje u konani ishod kampanje. Italija se napadu
pridruila tek 11. travnja upadom u zapadna podruja Jugoslavije. Talijani na anektiranom dalmatinskom podruju (Truppe
di Zara u zadarskoj enklavi) nisu napali ocjenjujui suprotstavljene jugoslavenske snage prejakima, te su poeli s borbenim
djelovanjima tek po spajanju s napredujuom 2. armijom.
Rat je zavrio potpunim porazom [doktrinarno i materijalno]
zastarjele jugoslavenske vojske, a potom komadanjem i okupacijom Jugoslavije. Izuzev Hrvatske, kojom u se detaljnije baviti
u nastavku, Jugoslavija je bila podijeljena izmeu agresorskih
drava kako slijedi: Slovenija je, ugrubo, podijeljena po osovini istokzapad Nijemci su zauzeli vei, sjeverni dio, a Talijani
manji, juni dio; teritorij BiH potpao je, barem na papiru, pod
jurisdikciju marionetske hrvatske drave; najvei dio ue Srbije s
Banatom bio je pod njemakim vojnim zapovjednitvom, istoni
je Srijem dodijeljen ustakom reimu, Baku je zauzela Maarska, Kosovo su okupirale Italija, odnosno marionetska albanska
drava, dok je Bugarska prisvojila komad jugoistonog dijela
ue Srbije; kao i najvei dio Makedonije uz manje teritorijalne
ustupke Italiji, odnosno Albaniji; a Crnu Goru je okupirala, odnosno anektirala [priobalni pojas], Italija.

Talijanska okupacija dijelova Hrvatske i uspostava

NDH
Jedan od nusproizvoda Travanjskog rata bila je i Nezavisna Drava Hrvatska, kvislinka tvorevina pod njemako-talijanskim
patronatom, a djelomice i pod neprikrivenom okupacijom. Takozvana NDH nije bila ni nezavisna, niti drava, niti hrvatska. Ta
se tvorevina ne moe smatrati voljom hrvatskog naroda kako
su tada, a to je alosno i danas, neki tvrdili, iako je hrvatsko pitanje bilo jedno od najvanijih politikih problema Jugoslavije.
Budui da ju je osnovalo doslovno nekoliko stotina pripadnika
opskurne teroristike organizacije pod platem njemakotalijanske agresije, novostvorena drava nije imala apsolutno nita
s voljom naroda. Ante Paveli, voa ustakog pokreta, je derogirao hrvatske politike institucije i uveo nacistiki Fhrerprinzip
upravljanja zemljom, sasvim oprean hrvatskoj politikoj tradiciji, dok su rasni zakoni NDH [bili] nespojivi s idejom hrvatstva. Dijelovi hrvatskog teritorija predani Italiji za sramoenje
u I. svjetskom ratu ostali su pod talijanskom vlau, a pridodana
su im i nova podruja u Dalmaciji, Gorskom kotaru i Primorju;
Meimurje i Baranja doli su pod maarsku vlast, a u nezavisnom dijelu Hrvatske nalazile su se okupacijske snage Italije i
Njemake, ije je uzdravanje morala plaati NDH.
Za ovu temu najvanije su talijanske okupacijske zone. One su
obuhvaale itavu Dalmaciju i dijelove susjednih regija koji s
Dalmacijom predstavljaju jedinstvenu geografsku cjelinu. Talijanska interesna sfera na podruju Hrvatske sastojala se od triju
zona, ili sektora, izmeu jadranske obale i talijansko-njemake
crte razgranienja: I. zona (Sektor A) je obuhvaala anektirana
podruja; ostatak teritorija pod talijanskom vlau (Sektor B)
bio je inicijalno u potpunosti predan pod upravu NDH, no ve
u razdoblju rujan-listopad 1941. godine Talijani ga reokupiraju
[Sektor B], te u irini pedesetak kilometara od obale u unutranjost stvaraju II. zonu u kojoj e okupacijska [vojna] uprava
obavljati sve civilne i vojne poslove, pa je u tom kontekstu za
NDH to bila demilitarizirana zona. Ostatak sektora bio je preputen institucijama NDH, s izuzetkom stratekih toaka pod

35

Hrvatski povijesni portal

talijanskom vojnom kontrolom, a shodno razliitom upravnom
reimu proglaen III. zonom, ili Sektorom C.
Uprava NDH je u najveem dijelu dalmatinskog prostora prisutna samo nominalno, dok je stvarnu vlast i mo imala talijanska
vojna uprava. Italija je u Dalmaciji po zavretku Travanjskog rata
drala snage VI. korpusa (Truppe di Zara, dijelovi divizija Sassari, Bergamo i Perugia, te druge manje jedinice) od sjeverozapadne granice regije do Neretve i dio XVII. korpusa (dijelovi
divizije Marche) od Neretve do Crne Gore.
U fluidnoj situaciji formiranja dravnih granica i uz zastraujuu prisutnost talijanskih okupacijskih snaga, Ante Paveli je ve
18. svibnja 1941. potpisao rimske ugovore kojima je velik i gospodarski najvaniji dio kontinentalnog dijela Dalmacije pripao
Talijanima, kao i svi dalmatinski otoci izuzev Braa i Hvara[6].
Ugovorom je odreeno da Italija ima pravo osnivati garnizone
i na [okupiranom] zemljitu NDH, dok se ova izriito obavezala
da u drugoj zoni ne e podii ni podravati nikakvu vojniku utvrdu ili ureaj kopneni, pomorski ili zrakoplovni, nikakvu
vojniku (operacionu) bazu i nikakvu napravu, koja bi se mogla
iskoristiti u ratne svrhe, niti ikakvu tvornicu ili skladite streljiva
i ratnoga tvoriva.
Najvea pljuska Dalmatincima, i Hrvatima uope, bila je Pavelieva molba talijanskoj kraljevskoj kui da odredi jednog savojskog princa za nositelja hrvatske dinastije. Talijanske tiskovine
taj su dogaaj buno popratile tako da je, primjerice, u torinskom listu La Stampa bilo napisano: Hrvatska se rodila iva i
ivjet e u koloteini talijanskog imperija Nije mogue zamisliti
samostalnost Hrvatske van imperijalne koloteine Italije Ona
spada k Italiji u njenu apsolutnu i potpunu vlast.
Osvajai se nisu libili odmah pokazati tu apsolutnu i potpunu
vlast na anektiranim i okupiranim podrujima. Stoer talijanske
2. armije imao je zapovjednitvo nad vojskom i vojnom upravom, za koordiniranje aktivnosti vojske i ratne mornarice u
obalnom podruju i na otocima osnovano je Vojno-pomorsko
zapovjednitvo Dalmacije (Comando militare marittimo della
Dalmazia), dok je za obavljanje upravnih poslova u anektiranim
podrujima osnovan Civilni komesarijat za Dalmaciju, a taj je
ubrzo prerastao u pokrajinsku upravu (Governo della Dalmazia)
sa sjeditem u Zadru.
Ta je Uprava anektirano podruje odmah podvrgnula nemilosrdnoj talijanizaciji, proganjanju politikih protivnika i faistikoj
strahovladi uope. Poetkom 1942. godine Uprava Dalmacije
uvodi talijanski ustav i zakone to vodi ukidanju niza sportskih
drutava, znanstvenih, obrazovnih i kulturnih ustanova i svega
ostalog to bi moglo ouvati hrvatski duh, a uestale su eksproprijacije, rekvizicije i sekvestri. Povrh pobrojanog, Talijani inauguriraju dalmatinske etnike u svoje tienike, pribavljajui si
time alat za prljave poslove.

Razvoj etnitva u Dalmaciji nakon talijanske

aneksije/okupacije
Inicijalno talijansko preputanje II. zone upravi NDH imalo je za
rezultat pokolj srpske nacionalne manjine na tom podruju. Talijani su, naravno, takvo to mogli sprijeiti u samom zaetku,
no to bi bilo protivno njihovoj politici zavadi, pa vladaj, stoga
su intervenirali tek kad su ustaki pokolji nanijeli nepopravljivu
tetu reimu NDH.
Dvadeset i sedmi srpnja 1941. dolazi do masovnog ustanka srp-

36

skog stanovnitva u NDH, ponajvie zbog ustakih divljanja, a

paralelno se osnivaju ustanike partizanske jedinice, odnosno
etnike jedinice i [srpske] seoske strae ne nuno etnikog karaktera. Potpuno neoekivani ustanak izazvao je paniku
meu ustaama i andarima, koji se povlae iz nekoliko mjesta
(ukljuujui i Knin ija je ustaka posada pobjegla u Drni) preputajui prostrani teritorij ustanicima oba predznaka. Opravdavajui se, ustaki dunosnici svaljuju najvei dio krivnje na
Talijane koji pruaju potporu etnicima i ostalim subverzivnim elementima, koliko na podruju Nezavisne Drave Hrvatske
toliko ili jo mnogo vie na podruju pripalom Italiji moglo
bi se pouzdano utvrditi, da su Italijani na ovom teritoriju i organizirali ove bande, a sve s prozirnom namjerom da se i dalje
mogu zadravati na naem teritoriju, a konano i okupirati ga i
staviti pod svoju vlast. Citirani dijelovi izvjea nesumnjivo su
uvelike istiniti, no injenica je da NDH nije bila u stanju kontrolirati, a kamoli rijeiti, situaciju vlastitim snagama i da je rjeenje
mogla traiti jedino kroz okvir suradnje s talijanskom vojskom.
Talijansko taktiziranje i koketiranje s ustanicima velikosrpskog
predznaka nasuprot brzoj, odlunoj i nemilosrdnoj vojnoj akciji protiv svih ustanika i omalovaavanje organizacijsko-mobilizacijskih mogunosti Komunistike partije ubrzo im se [Talijanima i NDH] osvetilo jaanjem Narodnooslobodilakog pokreta
(dalje NOP) u Hrvatskoj.
Iako je na poetku ustan[a]ka bilo ograniene suradnje izmeu
partizana i etnika (na saveznoj, republikoj i regionalnoj razini),
vrlo je brzo dolo do sukoba oko operativnog cilja borbe partizani su zagovarali operacije protiv domobrana, ustaa i Talijana,
dok su se etnici skanjivali upustiti u sukob s Talijanima i zagovarali iskljuivo borbu protiv postrojba NDH. Sukladno svojoj politici, etnici i predstavnici srpske graanske politike u razdoblju
srpanj-kolovoz 1941. kontaktiraju talijanske vojne vlasti ne bi li
ih nagovorili na djelovanje kojim bi obuzdale ustako divljanje i
masakr srpskog stanovnitva. Talijani to objeruke prihvaaju,
pa narednih mjeseci sustavno organiziraju etnike postrojbe pod svojim zapovjednitvom. Osim toga, nanovo okupiraju
II. zonu u razdoblju rujan-listopad 1941., uvelike sputavajui
stvarnu vlast NDH. Kako su Talijani kao iskljuivi uzrok ustanka
srpskog (nekomunistikog) ivlja drali ustaku politiku prema
toj etnikoj skupini, zanemarujui utjecaj velikosrpskog programa, smatrali su da ih mogu kontrolirati i upotrijebiti u guenju
ustanka pod vodstvom Komunistike partije.
etnike grupe u sjevernoj Dalmaciji nisu bile pod centraliziranim vojno-politikim vodstvom, ve su bile podruno-lokalnog
karaktera i prvenstveno usmjerene na lokalno djelovanje zbog
nevoljkosti seoskog stanovnitva za naputanje svojeg kraja. U
rujnu 1941. po nareenju Drae Mihailovia u Split dolazi Ilija
Trifunovi-Biranin, te preuzima zapovjednitvo nad postrojbama MVAC i nelegalnim etnikim postrojbama u jugozapadnoj Hrvatskoj, Lici, sjevernoj Dalmaciji i zapadnoj BiH, a slui i
kao asnik za vezu pri talijanskoj 2. armiji. Trifunovi organizira
tab etnikih odreda za Hercegovinu, Dalmaciju, zapadnu Bosnu i Liku koji kasnije postrojava pukovnije ujedinjene u Dinarsku diviziju, ijim se v.d. zapovjednika proglasio Momilo uji.
On je, kao i ostatak [izrazito fragmentiranog] etnikog pokreta,
bio voen idejom stvaranja Velike Srbije koje je ukljuivalo etniko ienje nesrpskog stanovnitva. uji je zbog neuspjelih
operacija protiv partizana kasnije smijenjen, a mjesto zastupnika komandanta divizije (vojvode Trifunovia) dodijeljeno je Dimitriju Uzuneviu.

Broj 4 / Godite I
One su [velike upe] organizirale i nadgledale rad javnih
sluba u svojoj nadlenosti i rjeavale upravne predmete
prvog i drugog stupnja. Kao prvostupanjska upravna tijela rjeavale su upravne poslove koje su im prenijela ministarstva tijekom 1942. prema zakonskoj odredbi za prijenos nadlenosti na velike upe, iz studenog 1941., a kao
drugostupanjska upravna tijela rjeavale su sve upravne
predmete u prvostupanjskoj nadlenosti lokalnih upravnih
tijela na svojim podrujima. Velike su upe mogle izdavati zapovijedi u zakonom propisanoj nadlenosti lokalnim
[samo]upravnim jedinicama u svom sastavu, odnosno van
svoje nadlenosti, a na zahtjev nadlenog ministarstva.
Iako je stvarna nadlenost velikih upa na papiru izgledala
suvislo, na terenu je vlast nekoliko velikih upa bila gotovo
sasvim osporena okupacijskim reimom talijanske II. zone,
ili djelomino osporena okupacijskim reimom III. zone.

Osnivanje Dinarske divizije u prvoj treini 1942. oznailo je

poetak stvaranja etnikih operativnih postrojba i njihov pojaan angaman protiv NOVJ, uglavnom u svojstvu talijanskih
pomonih trupa. Krajem godine poinje osnivanje etnikih
korpusa, dok se pojam Dinarske divizije sve vie gubi u korist
Dinarske etnike oblasti. Divizijski pukovi reorganizirani su u
korpuse s dvije (501.), odnosno tri brigade (502.), da bi u oujku
1943. od tree brigade 502. puka bio osnovan etniki korpus
Velebit. Kako u u nastavku izlaganja pokazati, etnike brigade
i korpusi bili su kvalitativno, kvantitativno i organizacijski daleko slabiji od partizanskih postrojba istih ustrojstvenih razina, te
su etnici, iako politiki najopasniji protivnici NOP, vojniki bili
inferiorni postrojbama NOVH u promatranom podruju i ire.
etnika kolaboracija prouzroila je trvenja izmeu vlasti NDH
i Talijana koji su ustake proteste uglavnom marginalizirali, te
uporno odravali i poveavali etnike efektive pod svojim zapovjednitvom smatrajui njihovu protupartizansku ulogu vanijom od potreba i elja saveznika, kojima su esto podastirali
netone, umanjene brojke ive sile i naoruanja etnikih postrojba. Destabilizacija NDH, u kojoj su ulogu igrali i etnici, bila
je u talijanskom interesu, jer su bez obzira na saveznitvo s
tom tvorevinom eljeli proiriti anektirana podruja, odnosno
ponititi znatne privredne koncesije dane Njemakoj, koja se,
talijanskoj povijesnoj podrci ustaama unato, privredno
najvie okoristila uspostavom marionetske hrvatske drave.
Ono s ime Talijani nisu raunali bilo je paralelno stvaranje i
organiziranje NOP-a, koji je u svakom pogledu ubrzo zasjenio
etnike takmace.

Teritorijalno-administrativno ustrojstvo NDH

Kroz prizmu opisane situacije jasna je frustriranost dunosnika
i slubenika, kao i neuinkovitost podrunih teritorijalno-administrativnih jedinica NDH velikih upa, na znatnom dijelu dravnog teritorija. Velike upe su svojim nazivima, rasporedom i
teritorijalnim obuhvatom nastojale invocirati tradiciju hrvatskih
srednjovjekovnih upa i jedinstvo hrvatskih povijesnih zemalja, a bile su osnivane temeljem zakonske odredbe o velikim
upama od 10. lipnja 1941. godine. Ukupno ih je organizirano
dvadeset i dvije 1941., odnosno dvadeset i tri nakon kapitulacije
Italije.

etiri su velike upe pokrivale prostor Dalmacije i shodno tome se nalazile pod okupacijskim reimom II. zone:
velika upa Bribir-Sidraga u sjevernoj Dalmaciji, kojoj su
prirodne gravitacijske toke, ibenik i Zadar, bile oduzete i
stavljene pod suverenitet druge drave; velika upa Cetina sa sjeditem u Omiu, koja je obuhvaala sredinji dio Dalmacije, ali odvojen od Splita kao loginog gravitacijskog centra u
privrednom, prometnom, geografskom, demografskom i kulturnom smislu; velika upa Hum koja je, izmeu ostalog, obuhvaala sjeverni dio june Dalmacije i; velika upa Dubrava koja
je, izmeu ostalog, obuhvaala preostali dio june Dalmacije.
Bez obzira na upravu NDH, ili upravo zbog nje[zine impotentnosti], moemo rei da je Dalmacija bila de facto pod apsolutnom
talijanskom vlau, unato ugovorno utvrenim ogranienjima
i razgranienjima.

RAZVOJ NARODNOOSLOBODILAKOG
POKRETA U DALMACIJI
Istodobno s poetkom njemake invazije SSSR-a, 22. lipnja
1941., u umi Brezovica pored Siska osniva se prva borbena
narodnooslobodilaka postrojba u Hrvatskoj i Jugoslaviji. Izuzev tog simbolinog prvenstva, tijekom preostalih est mjeseci
1941. godine Hrvatska je u NOP-u sudjelovala malim udjelom,
ali situacija se ubrzo preokrenula. Od druge polovine 1942. godine Hrvatska je preuzela prvenstvo u NOVJ, a tako je ostalo
do kraja rata. Na republikoj razini Dalmacija je, usudio bih se
tvrditi, vjerojatno najzanimljivije i najdinaminije podruje to
se razvoja NOP-a tie, iako statiki snimci situacije naizgled ne
podupiru takvu ocjenu, no o tome vie u nastavku izlaganja.

NOP u Dalmaciji 1941.

Odluka za prelazak sa sabotaa i sporadinih malih akcija na
krupnije operacije donesena je nedugo nakon poetka ustanka, 7. kolovoza 1941., pa su shodno tome u razdoblju izmeu
8. i 14. kolovoza osnovani Splitski, ibenski, Vodiko-zatonski,
Primotensko-krapanjski, Solinski, Trogirski i Sinjski partizanski
odred. Prema nareenjima Centralnog komiteta Komunistike
partije Hrvatske (dalje CK; KPH) ti su odredi u roku od 14 dana
trebali osloboditi Sinj i Knin, itavu Zagoru, te vei dio priobalnog pojasa.
Spomenuta podruja okupiralo je oko 50.000 neprijateljskih
vojnika i kolaboracionista, pa je planirana operacija bila vie u
domeni fantazije, negoli ukorijenjena u vojno-politikoj stvarnosti Dalmacije ljeta 1941. godine. Posljedino, odredi su u pr-

37

Hrvatski povijesni portal

(dalje GH) koji je upravo zapoeo s ustrojem Operativnih
zona (dalje OZ). Prema nareenju GH tab Dalmatinskodinarskog odreda pretvoren je 7. travnja 1942. u tab IV.
OZ koja je u poetku obuhvaala Podruje od Nina do Neretve, Peljeac, Livno, Duvno, Bosansko Grahovo i Glamo.
tab IV. OZ se 23. lipnja 1942. dogovorio s partizanskim
zapovjednitvom Bosanske krajine da se iz dalmatinske
operativne zone izdvoje podruja Bos. Grahova i Glamoa,
dok je podruje Livna ostalo pod nadlenou IV. OZ.
Organizacijska uinkovitost OZ pokazala se nedugo po formiranju, pa su ve u svibnju neprijateljske jedinice irom
Dalmacije bile izloene stalnim, dobro koordiniranim i
vjeto izvoenim napadima, trpei sve vee ljudske i materijalne gubitke. Talijani dovlae nova pojaanja, tako da
su poetkom srpnja 1942. u Dalmaciji raspolagali s 54.000
vojnika, potpomognutih s oko 3.000 ustaa i andara, te
oko 4.000 etnika. Toj armadi od oko 60.000 ljudi suprotstavilo se 1.800 boraca IV. OZ (prema stanju 15. srpnja),
koji agresivnim izvoenjem navalnih operacija mjesecima
uspijevaju zadrati inicijativu, natjerati 33 puta jaeg protivnika(!) u defenzivu i kontinuirano poveavati svoj formacijski sastav!

vim pothvatima pretrpjeli teke poraze i znatne gubitke, meu

kojima se posebno istiu kalvarije Splitskog odreda u borbama
oko Dicma i ibenskog odreda oko Promine. Obje su postrojbe
bile efektivno unitene, a preivjeli raspreni u male, uglavnom
bezopasne grupe. Takav je razvoj dogaaja privremeno usporio
rast NOP-a u Dalmaciji, no ve 25. rujna 1941. stvara se Dinarski
odred, koji se u prosincu preimenovao u Dalmatinsko-dinarski
odred, uz organizaciju stoera pod iju su nadlenost dole partizanske grupe razasute od Knina do Peljeca.

NOP u Dalmaciji 1942.

Za zimskih mjeseci 1941./42. dalmatinski partizani nisu bili
dokoni. Postojan, iako ne jak, priliv novih boraca urodio je
stvaranjem novih odreda u sijenju 1942. godine: Bukovikog
i Kninskog; dok se u podruju Vrgorca, Imotskog, Makarske,
Metkovia i na Peljecu osnivaju partizanske grupe i vodovi; a
na otocima partizanske grupe. Krajem sijenja 1942. partizanske su postrojbe u Dalmaciji ukupno brojale oko 500 vojnika,
to u konvencionalnom ratovanju nije velika udarna snaga, no
u asimetrinom ratu, kakav su partizani vodili, ta je brojka osiguravala ivu aktivnost u napadima na komunikacije i manje neprijateljske postave.
Takva je situacija za okupatore i kolaboracioniste bile krajnje
neprihvatljiva, ne samo na visokim zapovjednim razinama, ve i
meu momadi i mlaim asnicima koji su se svakodnevno nalazili na terenu znajui da ih smrt neprestano vreba. Talijani pokuavaju rijeiti situaciju reorganizacijom snaga i dovoenjem
pojaanja, kao i ukljuivanjem etnika u akcije protiv partizana
i njima sklonog civilnog stanovnitva. Sve te protumjere ostaju
bezuspjene, a teror nad civilima iri mobilizacijsku bazu NOV,
umjesto da, kako su Talijani zamislili, proiri strah i neprijateljstvo prema partizanima.
Poetkom proljea val ustanka zapljuskuje itavu Dalmaciju,
tako da u travnju broj partizanskih boraca na promatranom podruju dostie brojku 1.030. Tijekom travnja 1942. godine dalmatinski partizani stupaju u vezu s Glavnim tabom Hrvatske

38

Tijekom lipnja zapoelo je i stvaranje organa narodne

vlasti za osloboene, poluosloboene i okupirane dalmatinske krajeve Narodnooslobodilakih odbora (dalje NOO).
Odbori su imali zadatak organiziranja narodne uprave, a bili su
nadleni za irok dijapazon drutveno znaajnih pitanja: odravanje mira i reda; ekonomiju; zdravstvenu skrb; obrazovanje;
kulturno-umjetniki rad itd. Djelovanje NOO u Dalmaciji osnailo se osnivanjem Bihake Republike u kojoj su obnaali civilnu
vlast. Odbori su teili okupiti sve graanske politike opcije s
ciljem stvaranja narodnooslobodilakog fronta iroke baze, ne
ograniavajui se samo na komuniste. Ti su organi narodne vlasti bili temelj na kojem su kasnije ustrojene vie razine republike vlasti.
Dolaskom Vrhovnog taba (dalje V) NOVJ i prateih jedinica
u zapadnu Bosnu dalmatinski su partizani postali dijelom snaga Bihake Republike, ali i dalje pod zapovjednitvom IV. OZ
kao tijela neposredno podreenog GH. Unato organizacijskoj
autonomiji NOVH, odnosno njezinih operativnih zona, Vrhovni
tab je od zapovjednika IV. OZ, Vicka Krstulovia, zahtijevao ljudstvo za popunu desetkovanih prateih divizija, pa je sukladno
tome 2.850 boraca, od 5.000 Dalmatinaca koji su se pridruili
partizanima u razdoblju lipanj-studeni 1942., upueno u [eksteritorijalne] proleterske brigade, odnosno teritorijalne brigade
drugih saveznih jedinica koje su bile okupljene oko V.
Usprkos tom znaajnom odljevu ljudstva na teritoriju IV. OZ
stvaraju se u razdoblju rujan-prosinac 1942. tri dalmatinske
brigade, s ukupno 2.710 boraca. Dvije od tih brigada bile su,
takoer, odvuene u sastav prateih divizija V: 1. dalmatinska brigada prikljuena je 3. crnogorskoj diviziji od 9. studenog
1942. do 8. rujna 1943.; a 2. dalmatinska brigada 2. proleterskoj
diviziji od 1. studenog 1942. do 23. veljae 1944. godine. Tako
je pod tabom IV. OZ ostala samo najslabija od triju 3. dalmatinska brigada s 560 boraca.
Postavlja se pitanje vojno-politike ispravnosti takvog postupka,
jer u tom razdoblju teite ratnih operacija NOVJ nije bilo locirano oko V s prateim divizijama, ve upravo u Hrvatskoj i za-

Broj 4 / Godite I
padnoj BiH, to i jest bio razlog zato su V i osjetno prorijeene
pratee divizije u ljeto 1942. doli u spomenuta podruja. Kako
se pokazalo nakon operacije Weiss, Hrvatska i BiH su odrale
postojan rast broja partizana i operativnih jedinica (dok je V
spaavao glavu po crnogorskim vrletima) osiguravajui zdravu
bazu za nastavak borbe, ak i u sluaju unitenja Vrhovnoga taba. Uzme li se u obzir da je 2.850 boraca iz Dalmacije direktno
upueno u brigade drugih republika kao popuna, potom daljnjih
2.150 dalmatinskih boraca u organizacijskom ustroju brigada
NOVH pridodanih divizijama drugih republika[9] i 3. dalmatinsku brigadu s 560 vojnika uz nekoliko stotina boraca u manjim
nezavisnim odredima pod zapovjednitvom IV. OZ, moemo zakljuiti da je Dalmacija tijekom jeseni 1942. ostvarila uvjete za
formiranje barem est partizanskih brigada, dvije divizije i jednog korpusa ija bi snaga iznosila najmanje 5.640 ljudi. Dodamo
li im preko 2.000 dobrovoljaca iz razdoblja studeni 1942. veljaa 1943., dolazimo do mogue snage korpusa od oko 7.5008.000 boraca u razdoblju operacije Weiss I!
Procjena prema kojoj Dalmacija nije bila pogodno mjesto za velike sustave zbog siromanih prehrambenih kapaciteta rezultirala je sasvim drukijim razvojem situacije, te je svoj korpus
dobila tek godinu dana kasnije. Rani[ji] ustroj dalmatinskog korpusa omoguio bi ambicioznije operacije i prisilio protivnike na
vezivanje znatnih snaga za odreeni teritorij. ak i da je takav
korpus poao u proboj ka Neretvi, kao to je to bio sluaj sa
9. divizijom, V bi imao jednu kohezivnu grupu divizija vie (uz
Glavnu operativnu grupu), to bi olakalo rjeavanje situacije na
Neretvi i kasnija iskuenja na Sutjesci. Osim toga, po kapitulaciji Italije na dalmatinski bi teritorij mogla stupiti dva umjesto
jednog korpusa, ili ekvivalent jedne [partizanske] armije, to bi,
s obzirom na geografiju dalmatinskog podruja operacija, bio
smisleniji ustroj negoli korpus od etiri divizije.
Osim oslobaanja teritorija velike povrine i ustroja novih brigada/divizija NOVH temeljem nareenja V osniva 18. prosinca
1942. i Sekciju za ratnu mornaricu, pod zapovjednitvom Velimira korpika, pri tabu IV. OZ, a Sekcija deset dana kasnije uspostavlja u Podgori postaju Ratne mornarice. Kasnije izdvojena
iz NOVH, Ratna mornarica je faktiki bila njezin dio, jer su preko
90% pripadnika bili dalmatinski Hrvati, a za itavog je rata djelovala ponajvie u hrvatskom akvatoriju i pod hrvatskim zapovjednitvom. Pomorske ratne operacije zapoele su odmah po
osnivanju Sekcije za ratnu mornaricu i ve 31. prosinca 1942.
partizani uspijevaju zaplijeniti pet talijanskih brodova s oko 140
tona hrane. Tijekom prvih nekoliko mjeseci 1943. godine partizanska je aktivnost na moru bila toliko iva i uspjena da su
Talijani u dijelu hrvatskog akvatorija bili prisiljeni uvesti sustav
konvoja i zabraniti nenaoruanim brodovima pristajanje u luke
bez talijanske posade.

NOP u Dalmaciji od sijenja do kolovoza

1943.
Tijekom izvedbe operacije Weiss borbom je bilo zahvaeno i
podruje IV. OZ, a pri povlaenju ka Neretvi V i pratee divizije
odvode pridodane im dalmatinske brigade, kao i one novostvorene poetkom 1943. spajajui ih u 9. dalmatinsku diviziju, s
kojom Dalmaciju naputa i tab IV. OZ pretvoren u tab 9. dalmatinske divizije.
Dalmatinske su brigade sudjelovale u kljunim borbama za
spas V i Centralne bolnice, a posebno su se iskazale razbijajui

etnike na lijevoj obali Neretve i tijekom operacije Schwarz.

Dalmatinci su na Sutjesci stradali posebno teko, tako da u ukupnim gubicima NOVJ dalmatinske brigade sudjeluju s oko 29%,
ili 2.126 poginulih[11], dok jedinice NOVH u ukupnim gubicima
[na Sutjesci] sudjeluju s oko 54,5%, ili 4002 poginula. Udio gubitaka dalmatinskih brigada u gubicima NOVH na Sutjesci iznosi
oko 53%. Iz navedenog je oita iznimna kvalitativna i kvantitativna vanost dalmatinskih partizana u odluujuim ratnim operacijama, kao i injenica da je njihova portvovnost bila jedan
od glavnih razloga opstanka V i Josipa Broza Tita.
Nakon odlaska [dalmatinskih] brigada tijekom operacije Weiss u regiji ostaje svega 400-500 partizana, razasutih u nekoliko
odreda pod zapovjednitvom novoosnovanog taba Grupe partizanskih odreda Dalmacije. Krajem travnja GH osniva Kninski
sektor pod svojim neposrednim zapovjednitvom, kako bi se
suprotstavio sve jaim etnikim jedinicama u tom podruju.
Tijekom svibnja partizani u toj oblasti vode borbe s neprijateljem pretrpjevi teke gubitke, a poetkom ljeta Talijani pokreu
seriju operacija na itavom podruju Dalmacije. Unato velikoj
ljudskoj i materijalnoj nadmoi okupatori i kolaboracionisti nisu
ostvarili znaajne rezultate, tako da partizani preuzimaju inicijativu odmah po zavretku neprijateljskih djelovanja, 1. kolovoza
1943. godine.
Vaan dogaaj na republikoj i saveznoj razini bilo je konstituiranje Zemaljskog antifaistikog vijea narodnog osloboenja Hrvatske (dalje ZAVNOH) u Otocu i na Plitvikim jezerima 13.-14.
lipnja 1943. godine. Ratni uvjeti nisu dozvoljavali iroku politiku akciju, pa su zadatak osnivanja ZAVNOH-a preuzeli delegati
AVNOJ-a iz Hrvatske. Najvaniji dokumenti osnivake sjednice
ZAVNOH-a bili su Proglas narodima Hrvatske i Rezolucija prvog
zasjedanja (poznata i kao Plitvika rezolucija). Proglasom ZAVNOH poziva sve nacionalne, politike i ostale svjetonazorske
grupacije na ujedinjenje u borbi za osloboenje zemlje, a Rezolucijom definira status hrvatskog naroda kroz povijest, napose
za Jugoslavije, daje presjek trenutane vojno-politike situacije
i postavlja ciljeve za idue srednjorono razdoblje. Oba dokumenta istiu ZAVNOH i AVNOJ kao vrhovna predstavnitva narodnooslobodilake borbe i oba invociraju pravo na samoodreenje naroda, a shodno tome i demokratsku vlast.

Vanije vojne akcije okupatora do kolovoza

1943. godine
Kako su se njemake divizije znaajnije uposlile u Dalmaciji tek
u drugoj polovini 1943., protupartizanske su operacije na pro-

39

Hrvatski povijesni portal

Sredinom lipnja dijelovi divizija Marche i Messina izvode
operaciju ienja Biokova od partizana, prilikom koje stradava
stanovnitvo devet sela; 25. lipnja 1942. zdruene snage Talijana, domobrana i etnika napadaju 1. dalmatinski udarni bataljon na Svilaji; a 29. lipnja talijanske brdske jedinice uz podrku
ustaa, domobrana i etnika napadaju dio Sjevernodalmatinskog odreda na Promini, no niti jedna od pobrojanih operacija
ne uspijeva, ili ne uspijeva u potpunosti.

matranom podruju tijekom prve dvije ratne godine bile rezervirane za Talijane, etnike i, u manjoj mjeri, domobrane i ustae.
Unato pop-kulturom stvorenom [vrlo pogrenom] percepcijom talijanske vojske Talijani su kukavice, redikuli, ili oboje
ne smijemo smetnuti s uma da je Italija zajedno s Njemakom i
Japanom sudjelovala u zavjeri protiv mira i ostalih civilizacijskih
tekovina s ciljem podjarmljivanja i fizikog unitenja itavih naroda. Bila je to, uza sve nedostatke, jaka vojska u slubi nemilosrdne diktature, to znai spremna na najgore zloine, i tu se
injenicu ne smije zanemariti, ili podcijeniti.

Vojne akcije okupatora 1941.-1942.

Osim spomenutog stradanja dalmatinskih partizanskih odreda
ljeta 1941. u Dalmaciji nije bilo veih talijanskih akcija, s obzirom
da su se partizani morali pregrupirati i konsolidirati to je vodilo
manjoj aktivnosti, no ve poetkom 1942. godine situacija se
stubokom promijenila. Izloeni redovitim partizanskim napadima Talijani su ubrzali opremanje etnikih postrojba kako bi ih
im prije napravili uinkovitom protupartizanskom grupacijom.
Jai angaman etnika stvorio bi uvjete, kako je novi zapovjednik 2. armije (general Roatta) mislio, za povlaenje velikog dijela
talijanskih postrojba iz II. i III. zone.
Ustaki reim se bunio protiv takvog pristupa problemu, ali, s
obzirom na odnos snaga, vodstvo NDH nije imalo nikakve alternative potovanju talijanskih zahtjeva. A ti su zahtjevi ili toliko daleko da su od NDH traili de facto ukljuivanje etnika
u njene oruane snage. Upravo u tom razdoblju legalizacije
etnika pri NDH poinju masovni etniki zloini nad civilima,
kako Hrvatima, tako i Srbima simpatizerima NOP-a. Srpski ivalj
ih je ponegdje nazivao ustaama broj dva [3]. Okupatori su
redovito u svoje kaznene ekspedicije vukli i etnike koji su pod
okriljem svojih mentora izvodili nezamisliva zvjerstva, pogotovo
u periodu jesen 1942. proljee 1943., kad su u tri navrata popaljena mnoga sela irom Dalmatinske zagore, a na stotine su
bespomonih ljudi poklane.
Talijani 31. oujka otvaraju sezonu operacijom veeg obujma,
a nikakvog uspjeha, protiv Dinarskog odreda na planini Svilaji.
Aktivnost IV. OZ se s proljeem, takoer, razmahala: partizani
blokiraju plovnost Neretve potapanjem glibodera; napadaju
talijanske motorizirane kolone u Makarskom primorju i podruju Biokova; na otoku Hvaru napadaju andarmerijsku postaju
Bogomolju; a kod Ervenika, 21. svibnja 1942., razbijaju dvije
talijanske pjeake satnije. Okupatori odgovaraju odmazdama
protiv civila, pogotovo u podruju Bukovice i na otoku Iu. Pojaavaju djelatnost specijalnih sudova, a shodno tome broj ljudi
interniranih u koncentracijskim logorima naglo raste.

40

Izmeu 10. i 13. srpnja okupatori poduzimaju ofenzivu na Dinari

s ciljem unitenja tamonjih partizanskih jedinica i taba IV. OZ
operaciju Vjetia Gora. Unato angairanju pet i po bataljuna
pjeatva, topnitva i tenkova iz divizija Sassari i Bergamo,
uz nekoliko manjih postrojba etnika i andara, napadai su bili
odbaeni uz osjetne gubitke. Vie su sree imali na Biokovu s
kojeg se nakon viednevne borbe i pretrpljenih gubitaka morao
povui partizanski bataljon Jozo Jurevi. esnaesti srpnja Talijani (7 bataljuna i divizion topnitva) i etnici iz Dinarske divizije, uz podrku avijacije, napadaju u zahvatu izvorita r. Zrmanje dijelove Sjevernodalmatinskog i 3. likog odreda potiskujui
ih prema Srbu.
Tijekom druge polovine kolovoza izvode operaciju Albia protiv partizana na Biokovu, upoljavajui 12 bataljuna pjeatva
i tri topnika diviziona, uz podrku zrakoplovstva. Operaciju je
poremetio dolazak 1. proleterske brigade, Odreda za srednju
Dalmaciju i bataljona Vojin Zirojevi, koji su napredovali od
Livanjskog polja prema Imotskom i Biokovu. Talijani su morali
usmjeriti dio snaga protiv te grupacije, tako da se u Imotskoj
krajini razvila iva borbena aktivnost s posljedicom zaustavljanja partizanskog napredovanja, odnosno talijanskim prekidom
operacije 23. kolovoza.
Dolaskom V i pratee grupe divizija u zapadnu BiH mijenja se
i karakter partizanskih operacija, koje sada tee stvaranju velikog, kompaktnog i za obranu pogodnog teritorija[4]. Tijekom
kolovoza postrojbe NOV i okupatorsko-kvislinke vojske planiraju istovremena ofenzivna djelovanja u istom prostoru to je
vodilo fluidnoj situaciji i tekim jesenskim borbama. Krajem godine postrojbe NOV oslobaaju podruje Vrlike, Livna i Duvna
s okolicom i prikljuuju ih Bihakoj Republici koja e uskoro
postati veliko bojno polje u novoj ofenzivi Osovine.

Vojne akcije okupatora od sijenja do kolovoza

1943.
Poetkom 1943. godine dolazi razdoblje velikih osovinskih operacija sa sve veim sudjelovanjem postrojba Wehrmachta. Od
20. sijenja, pa sve do 15. lipnja 1943. godine odvijaju se operacije Weiss i Schwarz u kojima V i pratee divizije uspijevaju
pobjei pretrpjevi ogromne gubitke. Iako su na dalmatinskom
tlu [i otocima] ostale male partizanske snage, one pojaavaju
djelovanja s ciljem smanjenja pritiska na grupaciju oko Tita i V
u kotlu kod Neretve i kasnije Sutjeske. Dalmatinski partizani poduzimaju niz manjih akcija, ukljuujui i 14 napada na talijanske
brodove od kojih su neki bili zarobljeni.
Tijekom oujka i travnja 1943. godine Talijani pokreu vie kaznenih pohoda na obali i otocima, a u njima, kako je ve postalo
uobiajeno, stradavaju uglavnom civili. Samo za ta dva mjeseca
je s podruja Trogir-ue r. Krke u logore odvedeno oko 2.100
ljudi. Istovremeno, etnici poinju s prisilnom mobilizacijom na
podruju sjeverne Dalmacije, a u svibnju s Talijanima napadaju
partizanske jedinice Kninskog sektora i nanose im ozbiljne gu-

Broj 4 / Godite I
bitke, no odlaskom talijanske divizije Eugenio di Savoia partizani obnavljaju djelovanje u istom prostoru.
Frustrirani neuspjesima okupatori za srpanj pripremaju seriju
unitavajuih navalnih operacija. Osim partizana mete su bile
i civili, te je plan djelovanja predviao [ubijanje i] protjerivanje
stanovnitva, unitavanje sela i zaselaka. Operacije su zapoele 1. srpnja napadom divizije Zara i etnike Dinarske divizije na postrojbe Kninskog sektora izmeu Unske i Like pruge.
Borbe su potrajale tri dana, a potom su se napadai povukli u
baze uz obostrane teke gubitke. Idui krug borbi zapoeo je 9.
srpnja napadom triju bataljuna divizije Zara i nekoliko manjih
etnikih postrojba na glavninu Sjevernodalmatinskog odreda
u prostoriji izmeu Vranskog i Prokljanskog jezera. Unato opkoljavanju odred se uspio probiti 11. srpnja, iako trpei osjetne
gubitke, ostavivi protivnike jo jednom praznih ruku.
Izmeu 11. srpnja i 1. kolovoza odvijale su se operacije na Biokovu, Mosoru i obali od Splita do Graca, u kojima je sudjelovalo
15 bataljuna pjeatva i 14 topnikih bitnica iz divizija Murge,
Messina i Bergamo, zatim dva domobranska bataljuna i jedan njemaki iz 7. SS brdske divizije Prinz Eugen. Biokovski
odred je bio praktiki uniten, a partizani koji su preivjeli borbu
rasuli su se u manje grupe i pokuali (uglavnom uspjeno) izbjei neprijatelje i dokopati se slobodne teritorije sjeverno od Biokova. Na Mosoru je uspjeh izostao, jer su Splitski odred i Mosorska eta dokuili neprijateljske namjere i utekli iz pripremljenog
obrua, ali su civili platili cijenu partizanskog pravovremenog
bijega. Prilikom operacija na Biokovu, Mosoru i obali spaljeno je
oko 900 zgrada u 23 sela i zaseoka, strijeljano 97, a internirano
883 civila i uniteno oko 150 plovila. Bile su to posljednje vee
talijanske ofenzivne akcije u Dalmaciji, a zavrile su 1. kolovoza
1943. godine. Doao je red na partizane da uzvrate udarac.

Kapitulacija Italije
Kapitulacija Italije pokrenula je itav niz dogaaja: njemaku
reakciju na Apeninskom i Balkanskom poluotoku; uvlaenje
zapadnih Saveznika duge, iscrpljujue, krvave i u svakom, osim
politikom, pogledu besmislene borbe u Italiji; jaanje NOVJ, a
posebno NOVH, uz stvaranje novih operativno-stratekih sustava i pojaavanje djelovanja protiv Nijemaca i kolaboracionista;
formalno teritorijalno irenje NDH, uz istovremeno opadanje
njezine vojne moi, to je ograniilo stvarnu vlast ustakog reima na itavom teritoriju te tvorevine.

Raspored talijanskih snaga u Dalmaciji

Neposredno prije kapitulacije Italija je u Dalmaciji drala snage
dvaju armijskih korpusa: divizije Messina, odnosno Marche, u Metkoviu, odnosno Dubrovniku, te 28. obalnu brigadu
u Opuzenu (sve iz VI. korpusa); a divizije Bergamo, odnosno
Zara u Splitu, odnosno Zadru i 17. obalnu brigadu u Trogiru
(sve iz XVIII. korpusa). Talijani su na podruju Hrvatske drali jo
dva korpusa: V. korpus u prostoru Primorja, Gorskog kotara, Like
i dijelove Korduna; a u Istri XXIII. korpus. Osim pobrojanih, u
mnogim su malim mjestima bile omanje posade vojske i mornarice.

Njemake pripreme za intervenciju u Dalmaciji

Tijekom druge polovine kolovoza Talijani se poinju pripremati
za oekivanu kapitulaciju pomiui se blie obali i rutama za povratak u Italiju, dok Nijemci pripremaju izvedbu operacije Kon-

stantin (preuzimanje talijanskih podruja na Balkanu), pa u tu

svrhu s Istonog ratita dovode na podruje Jugoslavije stoer
2. oklopne armije (general Lothar Rendulic) i daju mu snage dva
brdska, jednog rezervnog i jednog oklopnog korpusa. Dalmacija
je potpala pod nadlenost XV. brdskog korpusa, koji je krajem
kolovoza brojao etiri divizije (114. lovaku diviziju, 373. i 369.
pjeaku div., 7. SS brdsku div.).
Zapovjednik tog korpusa, general Rudolf Lters, 3. rujna dogovara s talijanskom 2. armijom pravce ulaska njemakih prethodnica u njezinu zonu operacija, a u narednim danima te se
postrojbe rasporeuju na zadane poloaje stavljajui njemaki
ratni stroj u niski start. Stoer 2. oklopne armije izdaje 9. rujna
1943. podreenim korpusima zapovijed za poetak [Achse],
koju Lters odmah provodi u djelo pokreui svoje divizije prema jadranskoj obali, ime su zapoele viemjesene ogorene
borbe njemakih i divizija NOV.

Pripreme NOVJ za kapitulaciju Italije

Tito se, takoer, pripremao za kapitulaciju Italije, pa je V NOVJ
iz Jajca, gdje se nalazio od 26. kolovoza, po objavi kapitulacije
Italije poslao u Dalmaciju 1. proletersku i 4. krajiku diviziju, kao
i 1. dalmatinsku brigadu. Te su postrojbe mogle stii u Dalmaciju
i ranije, da Saveznici nisu Titu zatajili potpisivanje treerujanskog primirja s Italijom. Druga dalmatinska brigada je bila upuena u Crnu Goru kao dio 2. proleterske divizije sa zadatkom
razoruanja talijanskih postrojba u toj republici i pokretanjem
Crnogoraca na ustanak.
Osim 1. dalmatinske brigade u Dalmaciju se vratio i tab IV. Operativne zone, pa se 22. kolovoza gasi Operativni tab za Dalmaciju. Iako kratkotrajan[9], Operativni tab za Dalmaciju odigrao
je nezaobilaznu ulogu u reorganizaciji partizanskih snaga u toj
regiji. Poetkom kolovoza formirana je Grupa udarnih bataljona
Dalmacije, 13.-14. kolovoza je formirana 5. dalmatinska brigada
(kninska), a pristupilo se i obnovi 9. dalmatinske divizije (rasformirane u posljednjoj fazi operacije Weiss) u koju su se uklopile
1. i 3. dalmatinska brigada, a neto kasnije i 4. dalmatinska brigada. Osim 9. dalmatinske divizije [u formiranju] tab IV. OZ preuzeo je, od Operativnog taba za Dalmaciju, i Grupu bataljona
sjeverne Dalmacije, Grupu bataljona iz Mua, Grupu bataljona
Trilja, te ibenski, Splitski, Cetinski i Biokovski partizanski odred.

Utrka s neprijateljem
Ve u 04:00 izjutra 9. rujna zapoeo je njemaki pokret iz unutranjosti prema Dalmaciji. Motorizirane kolone krenule su prema Zadru, ibeniku, Splitu i Dubrovniku, dok je sinjski aerodrom
bio zauzet postrojbama prebaenim zrakoplovima, a talijanske
jedinice u tom gradiu razoruane. Njemaka 114. lovaka divizija ula je u Zadar 10. rujna, a u ibenik 11. rujna. Sedma SS
brdska divizija je, nakon krae borbe s Talijanima, zauzela Dubrovnik i okolicu 12. rujna, dok su nadiranje avionima prebaenih dijelova divizije od Sinja ka Splitu zaustavile postrojbe NOV u
blizini Klisa. Nijemci su na podruju sjeverne i srednje Dalmacije
razoruali diviziju Zara, jednu pukovniju divizije Bergamo (u
Sinju i okolici) i manje dijelove 17. obalne brigade, a u junoj
Dalmaciji, odnosno susjednom hercegovakom podruju, diviziju Marche i 28. obalnu brigadu, odnosno diviziju Messina.
Jedinice NOVH uspjele su razoruati dio talijanskih okupacijskih snaga i privremeno osloboditi itavu dalmatinsku obalu
od Obrovca do poluotoka Peljeca, osim uporita u Zadru, ibeniku, Omiu i Makarskoj. Narod se spontano, ili organizirano,

41

Hrvatski povijesni portal

talijanskih divizija prela na stranu NOVJ. Unato portvovnosti
jedinica NOVJ i podrke naroda, Nijemci su na potezu od Slovenije do Crne Gore u potpunosti razoruali tri talijanske divizije,
veim dijelom etiri, a manjim dijelom daljnje etiri divizije.

Njemake operacije u Dalmaciji, rujan 1943.

sijeanj 1944.

pridruio akcijama postrojba NOVH, a ponegdje je razoruavanje talijanske vojske preraslo u openarodni ustanak. Najvei se
takav dogaaj odigrao u Splitu, prvom osloboenom velikom
gradu u Hrvatskoj i Jugoslaviji.
Nakon to se gradom uveer 8. rujna pronio glas o talijanskoj
kapitulaciji graani su bili u prazninom raspoloenju i ve su
rano ujutro 9. rujna u tisuama izali na ulice. Gradski Narodnooslobodilaki odbor i Mjesni komitet KPH znali su iskoristiti
priliku, pa iste veeri zapoinju manifestacije s ciljem stvaranja
atmosfere koja e uvjeriti stoer divizije Bergamo da nema alternative predaji. Pregovori o kapitulaciji Divizije trajali su 9.-10.
rujna, a u njima su sudjelovali general Becuzzi s talijanske strane, odnosno Ivo Lola Ribar (predstavnik V) i Vicko Krstulovi
(predstavnik IV. OZ GH) u ime NOVJ. Talijanski je zapovjednik
nastojao izbjei predaju oruja, no partizanska ga je delegacija suoila s ultimatumom za prihvaanje zahtjeva. Becuzzi nije
imao izbora, tim vie to su graani samoinicijativno krenuli u
razoruavanje okupatora prije podneva 10. rujna. Vojnici nisu
pruali otpor i dobrovoljno su predavali oruje, pa su u kratkom
roku graani i pripadnici NOO osigurali sva skladita hrane i bojnog materijala, zauzeli upravne urede, luku i brodogradilite, te
zapoeli s lovom na policijske agente i dounike. Povrh dezintegracije Divizije u samome gradu, popodne 10. rujna karabinjerske posade Stobrea i Kamena (ukupne snage pola bataljuna) sa
kompletnim naoruanjem i opremom prelaze na stranu NOVH.
Stoer Divizije formalno je kapitulirao 12. rujna, razoruano je
oko 13.000 Talijana, a od prebjeglih karabinjera osnovan je 13.
rujna bataljun Garibaldi od oko 350 boraca.
Gradski NOO objavio je 11. rujna dobrovoljnu mobilizaciju koja
je premaila sva oekivanja, pa je ve 12. rujna obnovljena 4.
splitska brigada i odmah ubaena u borbu protiv Nijemaca u
podruju Klisa. Rauna se da je prilikom Splitskog ustanka (9.26. rujna) u NOVH pristupilo oko 6.000 novih boraca iz samog
grada, te ue mu i ire okolice! Materijalna dobit je bila kolosalna, jer sad ne samo da su partizani mogli naoruati masu novih
boraca, nego i stvoriti rodovske postrojbe poput Tenkovskog bataljona IV. operativne zone NOVH.
Osim u Dalmaciji, snage NOVH uspjele su se domoi velikih koliina bojnog materijala i u drugim dijelovima zemlje koji su bili
pod talijanskom vlau. Tako su na podruju Primorja i Gorskog
kotara snage NOVH razoruale najvei dio talijanskog V. korpusa
(tri divizije i obalna brigada), a u Istri je razoruana divizija Sforzesca iz XXIII. korpusa. Uspjehe pri razoruavanju Talijana zabiljeili su i slovenski partizani, dok je u Crnoj Gori glavnina dviju

42

Sudar njemakih i partizanskih snaga u Dalmaciji donio je etiri

mjeseca izuzetno tekih i krvavih borbi u kojima su se dalmatinski partizani, njih zelenih, pokazali dostojnim protivnicima
u borbi prekaljenim i dobro opremljenim njemakim postrojbama. Njemaki glavni zapovjednik grupe armija F, feldmaral
Weichs, u izvjeu Vrhovnom zapovjednitvu od 1. studenog
1943. pie kako su borbene akcije izgubile karakter gerilskog rata, nastavljajui time da u ovom trenutku glavna
opasnost prijeti iz Hrvatske, a zakljuuje kako polazna toka koja je presudna za rat, a time i polazna toka za angairanje
protumjera, bila je i ostaje Hrvatska.
Kako bi adresirale partizansku prijetnju njemake su snage za
jesen 1943. planirale mnotvo navalnih operacija, od kojih velik
dio u Dalmaciji, gdje je, kako su Nijemci mislili, prijetnja koju su
predstavljale postrojbe NOVH bila pojaana mogunou saveznike amfibijske operacije na istonoj obali Jadranskog mora.

Operacija Geiserich bitka za Split

Iznimna temeljitost u prikupljanju materijala i mobiliziranju
dobrovoljaca na splitskom podruju bila bi nemogua bez rane
podrke 9. dalmatinske divizije (1. i 3. dalmatinska brigada) i 4.
dalmatinske (Splitske) brigade, koja e i sama postati dijelom
Divizije. Saznavi za talijansku kapitulaciju, tab IV. OZ nareuje
tabu 9. divizije zaustavljanje njemakog napredovanja iz Sinja.
Tijekom popodneva 9. rujna dolo je do kontakta izmeu njemako-ustakih snaga i 1. dalmatinske brigade kod zaseoka Sv.
Jakov u polju Dicmo. Nijemci uspijevaju potisnuti partizane i nastaviti put prema Splitu. Do poslijepodneva idueg dana dolaze
u podruje Klis-grla, gdje ih napadaju tri bataljuna 1. dalmatinske brigade. Iako teko pritisnuti, esesovci uspijevaju odbiti partizanske nasrtaje i zakloniti se u klikoj utvrdi pretekavi [partizansku] Katelansku leteu etu za, moda, pola sata[3]. Iako
je talijanska posada Klisa (njih oko 700) izbjegavala kapitulaciju
do dolaska kolone iz 7. SS brdske divizije, Nijemci nisu to mogli
kapitalizirati. Jak partizanski otpor ih je ne samo sprijeio pri
prodoru u Split, ve i potpuno zaustavio.
Njemakim prodorom u Klis nastala je zanimljiva situacija: (i.)
njemake snage u irem podruju Imotskog okupljale su se za
prodor prema Sinju i Splitu; (ii.) Sinj su drale njemake jedinice,
ali izuzev zranim putem izolirane, jer su sve putove prema gradiu kontrolirale jedinice NOV; (iii.) Klis, u kojem je bila grupacija
od oko 1.800 esesovaca, Talijana i ustaa, je bio u poluokruenju
jedinica 9. dalmatinske divizije, a ni put do Sinja nije bio siguran.
Zahvaljujui takvom rasporedu Sinj je postao klju za osvajanje,
odnosno obranu Splita.
Njemako zapovjednitvo je odluilo zranim transportom ojaati jedinice u Sinju, deblokirati Klis i krenuti u Split. Tijekom
popodneva 11. rujna, kao i itavog sljedeeg dana, na sinjski
aerodrom slijeu transportni avioni s pojaanjima i opremom.
Od tih je pojaanja formirana borbena grupa Petersen koja

Broj 4 / Godite I
se probila do Klisa i 14. rujna zapoela s pritiskom prema Splitu
ostvarivi poetne dobitke, ponitene uspjenim protunapadom 9. divizije. Neuspjeh je doivjela i njemaka motorizirana
kolona koja je 16. rujna napadala pravcem Imotski-Zagvozd-estanovac-rnovnica, kako bi Dalmatincima kod Klisa izbila iza
lea. Grupa se probila preko Cetine 17. rujna, ali je upala u zasjedu kod sela Zveanje i bila prisiljena na povlaenje.
Devetoj dalmatinskoj diviziji 15.-16. rujna dolaze vanjska pojaanja. Prema naredbi V, 1. proleterska, odnosno 4. krajika
divizija, usiljenim marem pristiu u sektor Arana, odnosno u
Cetinsku dolinu i daju vaan doprinos kupovini vremena za izvlaenja plijena iz Splita i okolice. Nijemci, takoer, dovlae pojaanja: avionima prebacuju u Sinj jo dva bataljuna 7. SS divizije; iz Albanije dovlae 92. motoriziranu pukovniju; a s podruja
ibenika planiraju upotrijebiti dijelove 114. lovake divizije. Postrojbe NOV u meuvremenu dre inicijativu i uporno, ali bezuspjeno, nastoje slomiti njemaki otpor u Klisu, Dicmu i Sinju.
Partizanske postrojbe napale su Sinj dvaput, noi 22./23. rujna
i noi 23./24. rujna. Oba su napada propala uz osjetne gubitke.
Nijemci su 7. SS divizijom i 92. motoriziranom pukovnijom 22.
rujna krenuli u napad iz podruja Imotskog i, lomei svaki otpor, ujutro 23. rujna stvorili mostobran [na Cetini] kod Trilja, da
bi 24. rujna uli u Sinj. Iz Drnia i ibenika 24. rujna nastupaju
postrojbe 114. lovake divizije prema Vrlici, Muu, Perkoviu i
Primotenu, nanosei osjetne gubitke protivnicima. Konani juri na Split zapoeo je 26. rujna, a prve njemake jedinice ule
su u grad, koji su postrojbe NOVH urno napustile, ujutro 27.
rujna. tab IV. OZ je svim postrojbama na splitskom podruju
zapovjedio odstupanje prema Dinari i na Mosor, a ibenska i
Trogirska brigada koje u tome nisu uspjele izvuene su morskim
putem i prebaene na oltu i Bra. Bitka za Split je zavrila, ali
pred Nijemcima je ostalo osvajanje ostatka obale i otoka nimalo lak zadatak.

Zimske operacije Wehrmachta

Poetkom listopada aktiviran je njemaki V. SS brdski korpus, te
je dolo do prekrajanja XV. brdskog korpusa iz kojeg izlaze 7. SS
brdska i 369. legionarska divizija. One e uz 118. lovaku diviziju
initi V. SS korpus u borbama tijekom jeseni 1943. godine. Novoosnovani korpus imao je teritorijalnu nadlenost nad obalom
od Stobrea do Boke kotorske, a po dubini sve do rijeke Save.
Ostatak dalmatinske obale, kao i pripadajue zalee, spadao je
u nadlenost XV. brdskog korpusa u kojem su bile 114. lovaka,
373. legionarska i 264. pjeaka divizija (dovedena iz Francuske
u listopadu 1943.). Oba su korpusa u periodu listopad 1943.
sijeanj 1944. izvela vie akcija u Dalmaciji, obiljeenih izrazito
estokim borbama i stradanjima civila.
Uporna partizanska obrana Splita pomrsila je njemake planove
koji su ukljuivali brzo zauzimanje itave obale u prvoj fazi, konsolidiranje poloaja po dubini, s posebnim naglaskom na zranodesantnu obranu, u drugoj fazi i zauzimanje otoka u treoj
fazi. Stoer 2. oklopne armije prilagodio je planove situaciji i naredio podreenim korpusima itavu seriju navalnih akcija koje
su trebale dovesti do ispunjenja njemakih ciljeva.
Operacijom Landsturm 7. SS brdske divizije, 24. listopada
4. studenog, na podruju od Omia do Ploa u Makarskom
primorju i na Biokovu polueni su dobri rezultati, no niti jedna
vea partizanska jedinica nije bila u potpunosti unitena; operacijom Spatz 114. lovake i 264. pjeake divizije, 14. 20.

listopada, privremeno je oieno podruje istono od ibenika i Primotena, te otoci Zlarin i Prvi; operacijom Haifisch,
poetkom studenog, borbe su prenesene na podruje Trogira;
operacijom Adler 114. i 264. divizije, 22.-25. studenog, zauzeti su sjevernodalmatinski otoci; a posebnu panju zasluuje
serija operacija, na poluotoku Peljecu i otoku Koruli, nazvanih Herbstgewitter, dok je za ienje podruja Livna i Duvna i
zauzimanja aerodroma NOVJ bila poduzeta operacija Ziethen,
4.-8. prosinca, koju su uspjeno izveli dijelovi 114. i 118. lovake
divizije protiv 9. i 20. dalmatinske divizije.
Uvod u operaciju Herbstgewitter bilo je njemako osvajanje
Stona, 29. rujna, ime su osigurali komunikaciju DubrovnikMetkovi i napravili prvi korak u osvajanju Peljeca. Operacija Herbstgewitter I zapoela je 23. listopada angamanom
dijelova dvaju pukovnija (ukupno oko 1.600 vojnika) iz 7. SS i
118. lovake divizije protiv 13. junodalmatinske brigade (26.
dalmatinska divizija) s 1.057 boraca. Istovremenim amfibijskim
i kopnenim napadom Nijemci uspijevaju pregaziti obranu i zapoeti dugotrajne borbe s promjenjivim uspjehom protiv 13.
junodalmatinske brigade, a kasnije i 1. dalmatinske brigade iji
su dijelovi bili poslani na Peljeac kao pojaanje. Jedinice NOVH
konano se povlae 11. studenog na Korulu (13. junodalmatinska brigada), odnosno u Podgoru i Makarsko primorje (1. dalmatinska brigada).
Za pothvat Herbstgewitter II odreena je pukovnija 118. lovake divizije, uz potporu obalnih lovaca iz pukovnije za specijalne zadatke Brandenburg, diviziona topnitva i satnije tenkova.
Njemake snage iskrcale su se na Korulu u noi 21./22. prosinca, iznenadile obranu 13. junodalmatinske i 1. prekomorske
brigade i prouzroile nered koji je partizane stajao mnogo ivota
i terena. Tijekom 24. prosinca sa Hvara su pristigli dijelovi 1. dalmatinske brigade i zapovjednik 26. dalmatinske divizije, Nikola
Martinovi, kako bi osobno preuzeo rukovoenje borbom, no
istog je dana bio teko ranjen u minobacakom napadu i nekoliko sati kasnije umro. Tijekom noi 24. prosinca zapovjednitvo
26. dalmatinske divizije ocjenjuje Korulu neobranjivom i nareuje naputanje otoka. Evakuacija je bila dezorganizirana, zapravo kaotina, te mnogi partizani nisu bili ukrcani, kao i znatne
koliine dragocjenog tekog naoruanja i ostale opreme.
Borbe na otocima zavrile su u sijenju 1944. godine operacijama Morgenwind I (osvajanje Braa), Morgenwind II (osvajanje olte) i Walzertraum (osvajanje Hvara). Jedino je na olti
dolo do kratke borbe s partizanskim zatitnicama, koje su se
istog dana evakuirale, dok su Bra i Hvar pali bez borbe, jer su se
jedinice NOVH izvukle prije njemakih napada. Time su do 20.
sijenja 1944. godine Nijemci ispunili sve ciljeve zadane jo u
rujnu, ovladali su itavom dalmatinskom obalom i neposrednim
zaleem, kao i svim otocima osim Visa i Lastova.

USPOSTAVA UPRAVE NDH U DALMACIJI

Unato teritorijalnom proirenju, povrno gledano dobitku,
NDH je [kao i ostale lanice osovinske koalicije] kapitulacijom
Italije pretrpjela teak udarac od kojeg se nije uspjela oporaviti.
irenjem u bivu talijansku I. zonu, NDH dobiva nove teritorije
koji su bili velikim dijelom mobilizacijska baza NOVJ, a stanovnitvo neprijateljski nastrojeno, ili u najboljem sluaju ravnoduno.
Civilna uprava NDH je stoga ovisila o sposobnosti oruanih snaga za uvoenje minimalnog mira i reda potrebnog za rad ostalih
dijelova birokratskog dravnog aparata. Oruane snage NDH,
ionako prenapregnute, odjednom su se psihiki, materijalno i

43

Hrvatski povijesni portal

kadrovski nepripremljene nale na znatno veem operativnom
podruju ugroenom partizanima, no sad bez podrke Talijana
koji su se kako-tako borili protiv NOVJ, to se odluujue odrazilo na rad cjelokupne uprave NDH u promatranoj regiji.

Oruane snage NDH u Dalmaciji

Dok je ustaki voa oko jedan ujutro 9. rujna 1943. preko radija
najavljivao as osloboenja i ujedinjenje svih hrvatskih zemalja,
oruane snage NDH su dosegnule svoj zenit s 92.000 ljudi pod
hrvatskim zapovjednitvom i daljnjih 100.000 vojnika pod njemakim zapovjednitvom, dok je u Wehrmachtu, odnosno SS
postrojbama, sluilo oko 70.000 graana NDH.
Uoi kapitulacije Italije od pobrojanih efektiva na podruju Dalmacije domobranstvo je dralo 15. pjeaku pukovniju u Kninu
i Sinju; 1. bojnu 14. pjeake pukovnije u Dubrovniku, Stoer 8.
divizije u Mostaru, 1. domobransku doknadnu pukovniju u podruju Vrgorca, dok su ustae drale 17. stajau bojnu u Drniu;
27. stajau bojnu u Sinju; 26. s. bojnu u Omiu; te 2. prometnu
bojnu u Makarskoj. Postrojbe NDH u Dalmaciji bile su ne samo
malobrojne, nego i demoralizirane (pogotovo domobranstvo),
to je vidljivo iz brojnih dezerterstava, odnosno prelazaka partizanima[8]. Povrh svega toga, vojska NDH u Dalmaciji patila je od
jo jednog ozbiljnog hendikepa potpune logistike ovisnosti
o Wehrmachtu, jer im vlastito zapovjednitvo nije bilo u stanju
osigurati opskrbu hranom, streljivom i svim drugim potrebnim
materijalom.
Nijemci za ozbiljnija borbena djelovanja tijekom preuzimanja
obale i razoruavanja Talijana nisu pretjerano raunali na pomo postrojba vojske NDH, a njihov najvei doprinos njemakim operacijama u Dalmaciji bio je dranje [opsjednutih] garnizona u Omiu i Makarskoj, dok je ustaka 27. stajaa bojna
aktivno sudjelovala u borbama oko Sinja i Klisa, pod taktikim
zapovjednitvom 7. SS divizije.
Ustae su se upustile i u tri amfibijska pothvata. Prvi, 18. rujna,
je bio prepad satnije od 90 ljudi iz Drvenika na Suuraj (o. Hvar),
koji je tada imao posadu od samo 3 partizana. Pothvat je zavrio neuspjehom zahvaljujui borbenosti trojice partizana koji su
otvorili vatru iz dva 105 mm topa, otetili neprijateljski parabrod i natjerali ustae na prekid operacije. Istu su akciju ustae
ponovili nou 21./22. rujna, kad su uspjeli prodrijeti u Suuraj,
rastjerati partizansku etu i zaplijeniti topove, da bi se zatim povukli na kopno. Trei pothvat nosio je naziv operacija Seeruber, a cilj je bio zauzimanje istonog dijela otoka Braa. Operaciju je, kao i prethodne, izvodila 2. prometna bojna iz Makarske.
Rano ujutro 22. listopada oko 150 ustaa zauzelo je Milnu, kao
diverziju prije glavnog udara. Partizani su brzo intervenirali i
otjerali napadae u more ubivi ih 35, a zarobivi sedamnaest.
Tijekom noi ustae su se pokuali iskrcati u Puiima, Poviju i
Sumartinu, ali 1. otoka brigada je sve napade spremno odbila.
Ustaki je reim gajio nade o stvaranju pozitivnog raspoloenja
prema NDH meu Dalmatincima, a tome je imala doprinijeti i
odluka o nemobiliziranju stanovnitva krajeva koji su bili obuhvaeni talijanskom aneksijom i okupacijom. Koliko je takova
nada bila opravdana najbolje svjedoi odaziv Dalmatinaca u postrojbe NOVH u tolikom broju da je tijekom nekoliko tjedana u
Dalmaciji osnovano tri nove i jedna obnovljena divizija, te jedan
korpus. Istovremeno, NDH nije bila u stanju osloboene krajeve zaposjesti vojskom, jednostavno zato to je nije bilo dovoljno. Poetkom listopada Zagreb nije mogao udovoljiti zahtjevu

44

ministra za osloboene krajeve, Ede Bulata, za slanjem vee

ustake postrojbe u Split, jer se niti jedna nije mogla maknuti s
tekuih dunosti.
Zbog nedostatnosti snaga NDH i zbog vlastite prenapregnutosti, u Jugoslaviji i na drugim bojitima, Nijemci su upoljavali
etnike i talijanske faiste koji su ostali vjerni Mussoliniju. Tako
se nedugo nakon kapitulacije Italije u ibeniku nalo oko 300
etnika (koji su ubrzo otili), dok je u Katelima uspostavljena
etnika posada od 40 ljudi. etnici su bili angairani na osiguranju prometnih pravaca, a sredstva za izvravanje zadataka sad
su dobivali od Nijemaca, kojima su se priklonili u nedostatku
alternative. Njemako angairanje etnika uzrokovalo je paniku
meu dunosnicima NDH u Dalmaciji, pa je ministar Bulat predloio osnivanje splitske pukovnije snage 2.500 ljudi, koja bi se
popunila dobrovoljcima s podruja Drnia, odnosno vojnicima
iz Poglavnikove tjelesne strae. Opremu i naoruanje, zamislio
je ministar, trebali su osigurati Nijemci. Kako se ubrzo utvrdilo,
zamisao je bila neostvariva, pa je u Split prebaena bojna iz 6.
ustakog stajaeg zdruga (brigade).
Oruane snage NDH u Dalmaciji su bile nedovoljne s obzirom
na povrinu teritorija i postavljene zahtjeve, a uz to su patile
od niskog [borbenog] morala koji je uvelike ograniavao njihovu
pouzdanost. Ustako-domobranske postrojbe u Dalmaciji su u
potpunosti ovisile o njemakoj opskrbi. Bez njemake pomoi
vojska NDH u Dalmaciji bila bi u potpunosti neodriva, ak i tako
malobrojna kao to je bila. Vojna prisutnost NDH u danoj prostoriji moe se promatrati jedino kroz prizmu prisutnosti Wehrmachta, to se pokazalo ujesen 1944. kad je protjerivanjem
njemake vojske iz Dalmacije nestala i vojska NDH.

Ministarstvo osloboenih krajeva

Nakon talijanske kapitulacije ustaki reim 3. studenog 1943.
osniva Ministarstvo osloboenih krajeva s Edom Bulatom kao
ministrom. Ministarstvo je postojalo do 20. svibnja 1944., a osnovna mu je zadaa bila integracija osloboenih krajeva u dravno-pravni ustroj NDH. Ministar je bio nadreen svim tijelima
dravne uprave na dotinim teritorijima, a ostala ministarstva
su mu bila duna staviti na raspolaganje sve slubenike koje je
ovaj smatrao potrebnima.
Zanimljiva je institucija Glavara dravne uprave, ustanovljena
zakonskom odredbom od 18. sijenja 1943., neposredno povezana s izvanrednim stanjem. Naime, u sluaju proglaenja
izvanrednog stanja Glavari su postajali direktno podreeni
podrunom vojnom zapovjedniku, a direktno nadreeni svim
organima podrune i lokalne [samo]uprave. Dunost im je bila
nadziranje i voenje svih graanskih upravnih poslova, primjenjujui mogua ogranienja zakona i prava na zahtjev podrunog vojnog zapovjednika.

Preustroj velikih upa na dalmatinskom podruju

Padom Italije pojavila se potreba za preustrojem velikih upa
NDH. Posebnom zakonskom odredbom od 1. listopada 1943.
godine osnovana je jedna nova upa, a teritorijalni ustroj postojeih je u nekim sluajevima bio izmijenjen, sve u cilju reintegracije anektiranih krajeva. Preustroj je bio zavren do kraja studenog, a broj velikih upa NDH poveao se sa 22 na 23. Stvarna
nadlenost velikih upa nije bila mijenjana, osim u sluaju proglaenja izvanrednog stanja[12] koje je graansku upravu podreivalo vojnoj.

Broj 4 / Godite I
Nova velika upa Sidraga i Ravni kotari osnovana je na
bivem talijanskom podruju sa sjeditem u Zadru, u kojem nikada nije stolovala zbog njemake odluke o zatiti
prijeratnih jugoslavensko-talijanskih granica i uvoenja
njemake vojne uprave. Nijemci velikom upanu uope
nisu dopustili ulazak u Zadar, pa je kao privremeno rjeenje sjedite upe bilo u Zemuniku. Osim nesuenog sjedita nova je velika upa obuhvaala kotareve Benkovac,
Biograd i Preko.
Velika upa Bribir i Sidraga je preimenovana u veliku
upu Bribir, a proirena podrujem ibenika koji je, umjesto Knina, postao sjedite. Unato tim papirnatim promjenama sjedite je ostalo u Kninu, najvjerojatnije zbog
saveznikih bombardiranja ibenika. Po tekom bombardiranju Knina u oujku 1944. sjedite upe bilo je premjeteno u selo Badanj, blizu Drnia, u kojem je ivjela obitelj velikog upana[13]. Split je postao sjedite velike upe
Cetina, umjesto dotadanjeg sjedita u Omiu, a ukinuta
je kotarska oblast Omi i formirana kotarska oblast Split.
Velikoj upi Dubrava pripojeni su Korula, Lastovo, Kotor
i Herceg Novi, ali je njemaka vojska zabranila dravnom
aparatu NDH pristup na crnogorsko tlo, istovremeno podupirui crnogorske nacionaliste.
Administrativno-teritorijalne promjene nisu rijeile osnovni
problem koji je NDH imala u Dalmaciji prometnu povezanost
s ostatkom drave i prometnu vezu izmeu razliitih krajeva
Dalmacije. Izmeu listopada 1943. i sijenja 1944. njemakim
zauzimanjem otoka i obale s neposrednim zaleem olakana je
komunikacija diljem regije, no ostao je problem povezanosti sa
sjeverom. Dva su pravca povezivala Dalmaciju i unutranjost:
Biha Knin (automobilski transport) i Brod Mostar vlakom, a
dalje cestom preko Imotskog za Split. Oba su puta bila izrazito
ranjiva na partizanske napade, te su ih Nijemci briljivo osiguravali prevozei prioritetno materijal za vlastite [i pomone] postrojbe, dok je briga za stanovnitvo bila sekundarna.
Takve su okolnosti dovele do izbijanja gladi irom regije, a zabiljeeno je nekoliko smrtnih sluajeva, iako je nesumnjivo velik
dio umrlih od drugih uzroka za zime 1943./44. bio u direktnoj
vezi s neishranjenou. Njemake isporuke rai, organiziranje
prikupljanja hrane u sjevernim velikim upama i sretan sluaj
nasukavanja talijanskog teretnjaka punog ita nisu mogli ublaiti kroninu nestaicu hrane. Dalmacija je od rujna 1943. do
sijenja 1944. primila oko 50 vagona raznovrsnih prehrambenih
namirnica, a mjesene su potrebe samo u kruaricama bile oko
300 vagona. Kako su za vrijeme talijanske okupacije isporuke
hrane za civilno stanovnitvo bile redovite, dok je dolaskom
NDH izbila glad, lako se moe zakljuiti kakvu je reputaciju ta drava imala meu Dalmatincima. ak je i ministar Bulat zapisao
da bi trebalo shvatiti podsviesno raspoloenje stanovnitva u
osloboenim krajevima, koje je nakon oslobodjenja ostalo
skoro bez ikakve hrane, dodajui nepotvrene informacije
da se ak i Englezi brinu za jo neoslobodjene otoke.
Moe se zakljuiti da je uprava NDH u Dalmaciji bila podjednako
neuinkovita kao u razdoblju talijanske okupacije, ali s tom razlikom to je nestankom Italije nestao minimum reda i sigurnosti za civilno stanovnitvo u itavoj regiji. Kontinuirano jaanje
NOP-a i novi krug borbi proljea 1944. doveli su do konanog
kolapsa, a nedugo potom i nestanka ustake uprave u Dalmaciji
pobjedom snaga NOVH poetkom prosinca 1944. godine.

etnici u Dalmaciji nakon kapitulacije Italije

etnici su se kapitulacijom Italije nali u potpuno novoj situaciji.
Nestala je talijanska sila koja im je pruala materijalnu potporu
bez koje etnici u NDH ne bi mogli opstati i to ih je stavilo pred
jednostavan izbor s Nijemcima, ili protiv njih. Iako su sudjelovali u operacijama sila Osovine protiv partizana, to je uvijek bilo
u talijanskoj reiji, kao njihove pomone snage, dok im Nijemci
nisu pretjerano vjerovali, ali su prihvaali talijansko stajalite
o pouzdanosti etnika koje su ovi opremili. etnici su, s druge
strane, izbjegavali otvorenu suradnju s Nijemcima, pokuavajui
odrati mit o svojoj oslobodilakoj borbi.
Potrebom pritisnute, obje su strane jeseni 1943. svoja razmimoilaenja stavila na stranu i zapoeli suradnju na ostvarenju zajednikog operativnog cilja unitenja partizana. Obje su strane
tome pristupile nevoljko, Nijemci zbog nedostatnosti vlastitih
snaga i katastrofalnog stanja oruanih snaga NDH, a etnici zbog
propasti svojih talijanskih sponzora i ubrzanog gubitka kredibiliteta na zapadu to je znailo nestanak, ionako nevelike, zapadne
pomoi. uji se u meuvremenu vratio na mjesto zapovjednika Dinarske divizije nakon Trifunovieve i Uzunevieve smrti,
te mu je jedini ozbiljni oponent unutar etnikog pokreta u Lici,
sjevernoj Dalmaciji i zapadnoj BiH ostao Mane Rokvi, kojeg je
uspio izbaciti iz organizacije. Krajem 1943. uji je postao glavni
etniki voa u regiji, te je kao takav izravno zasluan za uspostavu bliske suradnje s Nijemcima, unato njegovom proklamiranom neprijateljstvu. Osim toga, promijenio je i odnos prema
institucijama NDH s kojima je uspostavio ogranienu suradnju,
nasuprot njegovoj ranijoj nespremnosti na bilo kakve koncesije
ustakom reimu.
Vezivanjem uz Nijemce etnici u Hrvatskoj napokon su otvoreno izabrali stranu, ne shvaajui kako e pobjednika strana
biti ona u potpunosti posveena borbi protiv sila Osovine, kao
osnovnom kriteriju pripadnosti antifaistikoj koaliciji. Birajui
suradnju s Nijemcima etnici su, upravo kao i ustae dvije i pol
godine ranije, svoju sudbinu neraskidivo vezali s nacistikom,
ostavljajui NOP jedinim domaim faktorom s dovoljno snage
za uspostavljanje poslijeratne vlasti nad itavom Jugoslavijom.

45

Hrvatski povijesni portal

Razvoj NOP-a u Dalmaciji nakon

kapitulacije Italije
Usprkos etvrt godine tekih borbi nakon kapitulacije Italije
NOVH u promatranom prostoru uspijeva prikupiti ogromnu koliinu talijanskog ratnog materijala, osloboditi velik dio regije i
znaajno poveati svoj formacijski sastav. Prva su dva procesa
ve opisana, te preostaje pregled stvaranja novih, odnosno obnove rasformiranih postrojba NOVH u razdoblju rujan-listopad
1943. godine. Znaajan doprinos razvoju NOP-a u promatranom
periodu dalo je i II. zasjedanje ZAVNOH-a kojim se nastavila definicija politike platforme kao ishodita narodnooslobodilake
borbe hrvatskog naroda.

Osnivanje novih [dalmatinskih] brigada NOVH

Dotok velike koliine opreme i znaajnog broja novih boraca
omoguio je stvaranje mase partizanskih dalmatinskih brigada
u razdoblju rujan listopad 1943., koje moemo smatrati razdobljem neposrednih posljedica kapitulacije Italije. Na teritoriju
dananje Hrvatske tijekom 1943. osnovana je 21 brigada, od
ega 10 u Dalmaciji nakon razoruanja talijanske vojske. Kvantitativno, proces stvaranja dalmatinskih brigada u danom periodu
moemo nazvati prenaglaenim u odnosu na prosjean broj
novoosnovanih brigada po Operativnim zonama u podjednakim
vremenskim odsjecima, a kvalitativno ga moemo nazvati izraavanjem veinskog raspoloenja stanovnitva Dalmacije prema
okupatorima i kolaboracionistima, odnosno NOP-u. Kako god
etiketirali te procese, njima zahvaljujui stvoren je iznimno velik
broj operativnih postrojba u kratkom vremenu, to je odluujue djelovalo na skokovit rast snage NOVH i NOVJ jeseni 1943.
godine. Ostaje dati pregled osnivanja brigada u promatranom
prostoru i vremenu, to u napraviti uzlazno prema njihovoj
numeraciji, ne odraavajui nuno i kronoloki slijed osnivanja.
etvrta dalmatinska brigada osnovana je prvi put 6. sijenja
1943., ula je u sastav 9. divizije 13. veljae, a rasformirana 12.
travnja. Nova 4. dalmatinska brigada nije, osim numeracije,
imala nita zajedniko s prethodnicom. Osnovana je od splitskih
dobrovoljaca 12. rujna 1943. u okolici grada, zbog ega je dobila
pridjev splitska, a pri osnivanju je brojala oko 1.000 vojnika u
4 bataljuna. Brigada je 15. listopada ula u sastav 9. divizije, uz
1. i 3. dalmatinsku brigadu, s kojima je sudjelovala u rujanskim
borbama oko Klisa.
esta dalmatinska brigada je s formiranjem zavrila 8. listopada
u Erveniku, a prvotno je bila nazvana 2. brigada Kninskog sektora. Brigada je izrasla iz 1. grupe sjevernodalmatinskih bataljona.
Imala je 1.256 vojnika u 4 bataljuna, a tri dana po formiranju
brigada je ukljuena u sastav 19. divizije.
Sedma dalmatinska brigada osnovana je sredinom rujna u Karinu od 2. grupe sjevernodalmatinskih bataljona. Prvotno je bila
pod tabom Kninskog sektora, da bi od 11. listopada do polovice prosinca bila u 19. diviziji, a potom pod Operativnim tabom
za Liku i konano u 35. diviziji. Pri naputanju sastava 19. divizije
brigada je imala 1.420 boraca u 4 bataljuna.
Osma dalmatinska brigada nosila je i pridjev ibenska, jer je
bila sastavljena od ibenskog partizanskog odreda i novih boraca iz ibenskog podruja. Deseti listopada preimenovana je u 8.
dalmatinsku brigadu i ukljuena u 20. diviziju. Prema stanju 30.
listopada raspolagala je s 890 vojnika razvrstanih u 4 bataljuna.

46

Deveta dalmatinska brigada osnovana je u drugoj dekadi rujna

od Trogirskog partizanskog odreda i novih boraca, a inicijalno
se zvala Trogirska brigada. Naziv joj je promijenjen sredinom listopada kad je brigada ula u sastav 20. divizije, a prema stanju
krajem istog mjeseca brojala je 780 boraca.
Deseta dalmatinska brigada osnovana je 14. rujna na planini Kamenici kao Cetinska brigada od Cetinskog partizanskog odreda
i Kamenikog bataljona. Pri osnivanju je imala 795 boraca u 4
bataljuna. Deseti listopada preimenovana je u 10. dalmatinsku
brigadu i ula u sastav 20. divizije.
Jedanaesta dalmatinska brigada osnovana je 2. listopada na Biokovu od po jednog bataljuna iz Imotskog, Makarskog i Neretvanskog partizanskog odreda, s ukupno 800 vojnika. Poetno
je bila nazvana Biokovska brigada, da bi 10. listopada promijenila ime u 11. dalmatinska brigada i bila ukljuena u 26. diviziju.
Mjesec dana kasnije u brigadu su uli preostali dijelovi Imotskog
i Neretvanskog partizanskog odreda ime su oformljeni 4. i 5.
bataljun, a brojno stanje boraca skoilo na 1.500.
Dvanaesta dalmatinska brigada osnovana je pod nazivom 1.
otoka brigada 21. rujna, od postrojba s Braa, Hvara i olte i
Visa. Pri osnivanju je imala 3 bataljuna s ukupno 1.350 boraca, a
etvrti je bataljun dobila tijekom listopada, kao i novi naziv 12.
dalmatinska pod kojim je ula u sastav 26. divizije.
Trinaesta dalmatinska brigada ustrojena je 25. rujna kao Junodalmatinska brigada od Junodalmatinskog partizanskog odreda i novih boraca s otoka Korule, Lastova, Mljeta i poluotoka
Peljeca. Poetkom listopada brigada je preimenovana u 13.
dalmatinsku i ukljuena u sastav 26. divizije, a u sijenju 1944.
prebaena je u 9. diviziju. Pri osnivanju brigada je brojala 1.350
vojnika u 4 bataljuna.
Prekomorska brigada osnovana je 20. listopada u junoj Italiji
(Carbonara) od 1. i 2. slovenskog, 3. hrvatskog i 4. crnogorskog
bataljona, da bi kasnije dobila jo dva bataljuna. Tijekom prosinca brigada je prebaena na Korulu, Vis i Hvar, te je tada podijeljena u dvije brigade: 1. i 2. prekomorsku. Prva prekomorska je
imala 1.086 boraca u tri bataljuna i bila je smjetena na Koruli,
a Druga jaine 1.150 ljudi u 4 bataljuna nalazila se na Hvaru i
Brau. Krajem prosinca obje su brigade nanovo ujedinjene u 1.
prekomorsku, poetkom sijenja 1944. prebaenu na kopno i
rasformiranu 23. sijenja dok je ljudstvo rasporeeno u 6. liku
i 1. proletersku diviziju.
Stvaranjem velikog broja novih brigada NOVH u Dalmaciji dolazi
u priliku obnoviti Devetu i osnovati nove divizije, u koje e se
osim brigada stopiti i najvei broj partizanskih odreda, nezavisnih bataljuna i slinih manjih postroja.

Osnivanje novih [dalmatinskih] divizija NOVH

Novostvorena masa dalmatinskih brigada je tijekom jeseni
1943. uobliena u etiri divizije NOVH: 9., 19., 20. i 26., koje u
ukratko prikazati uzlazno prema njihovoj numeraciji, bez obzira
na kronoloki slijed njihova osnivanja. Sve su se etiri divizije
borile u sastavu VIII. korpusa, odnosno u sklopu 4. armije po
ukidanju korpusa i osnivanju Jugoslavenske armije u oujku
1945. godine.
Deveta divizija je prvi put osnovana 13. veljae 1943. u Imotskom, a Dalmaciju je napustila u sklopu prodora V i prateih

Broj 4 / Godite I
divizija prema dolini Neretve, kad je titila desni (juni) bok itave grupacije NOVJ. Divizija je rasformirana 12. travnja 1943.,
a obnovljena 8. rujna iste godine. Obnovljena 9. divizija bila je u
poetku sastavljena od 1., 3. i 4. dalmatinske brigade s ukupno
3.182 vojnika, a u takvom je sastavu ula u VIII. korpus NOVJ.
Tijekom sijenja 1. dalmatinska brigada je bila prebaena u sastav 26. divizije, a u sastav. 9. divizije je iz 26. div. prebaena 13.
dalmatinska brigada.
Devetnaesta divizija osnovana je 11. listopada u podruju Bukovice od 5., 6. i 7. dalmatinske brigade, te Kninskog, zadarskog i
Sjevernodalmatinskog partizanskog odreda. Divizija je pri osnivanju imala 3.599 vojnika, da bi samo tri tjedna kasnije njihov
broj porastao na 6.053! Sredinom studenog 7. dalmatinska brigada prelazi pod kontrolu Operativnog taba za Liku, a kasnije u
sastav 35. divizije. Tijekom prosinca pod zapovjednitvo Divizije
dolazi i Grupa sjevernodalmatinskih odreda.
Dvadeseta divizija stvorena je 10. listopada u selu Vrdovo na
Dinari od 8., 9., i 10. dalmatinske brigade, te Dinarskog, Moseko-svilajskog, Segetsko-marinskog, Livanjskog, Glamokog i
Grahovsko-peuljskog partizanskog odreda. Divizija je u listopadu imala 3.110 vojnika, a krajem prosinca 4.001.
Dvadesetesta divizija osnovana je 8. listopada od 11., 12. i 13.
dalmatinske brigade, te Orjenskog, Neretvanskog i Makarskog
partizanskog odreda, a pri osnivanju je imala 3.769 vojnika. Krajem sijenja 1944. iz divizije je izala 13., a ula 1. dalmatinska
brigada.
Iz danih podataka vidljivo je kako je rije o jedinstvenom dogaaju u historiji narodnooslobodilakih ratova. Za samo tri dana,
8.-11. listopada, stvorene su tri potpuno strukturirane divizije NOVH, odnosno u razdoblju od mjesec dana etiri divizije,
ukupne snage oko 13.700 vojnika pri formiranju. Tijekom 1943.
ustrojeno je sedam divizija NOVH. Dvije od njih osnovane su
prije kapitulacije Italije, od ega jedna u Dalmaciji, a pet ih je
osnovano po kapitulaciji Italije, od ega etiri u Dalmaciji. Usporedi li se Dalmacija s ostalim dijelovima Hrvatske, odnosno
Jugoslavije, vidljiva je premo te regije u osnivanju divizija NOV
tijekom najtee i odluujue ratne godine, to samo po sebi
podvlai iznimnu vanost Dalmacije u NOP-u.

Osnivanje i ratni put VIII. [dalmatinskog] korpusa

NOVJ
Glavni tab Hrvatske zapoeo je s osnivanjem korpusa NOVH 22.
studenog 1942. poevi s I. korpusom NOVH (od 5. listopada
1943. IV. korpus). Sredinom svibnja 1943. osnovan je II. korpus
NOVH (od 7. listopada 1943. VI. korpus). Kao trei korpus NOVH
osnovan je VIII. korpus 7. listopada 1943., a kako se u to doba
upravo usklaivala numeracija postrojba na saveznoj razini, taj
korpus je nosio isti naziv od osnivanja do kraja rata.

rima divizijama na tako velikom i razvedenom prostoru. Tek je

sredinom 1944. [tab VIII. korpusa] bio dovoljno dobro opremljen za voenje velikog broja divizija u prostranom operativnom podruju, iako ni tada bez problema koji su proizlazili iz
velikog broja postrojba po jednoj zapovjednoj liniji.
Korpus je imao trostruku zapovjednu funkciju: operativnu za
jedinice NOV u njegovom sastavu; partizansku za partizanske
odrede u njegovom podruju; te vojnopozadinsku u osloboenim podrujima. Osmi korpus je inkorporirao i Mornaricu NOVJ,
a s njom i itav hrvatski akvatorij. Korpus je pri osnivanju brojao
13.049 vojnika, to je zamjetno odstupanje (od oko 700 ljudi) u
odnosu na snagu njegovih pojedinih divizija pri formiranju. Najvei dio te razlike najvjerojatnije otpada na gubitke prvoroene
Devete divizije, s obzirom da su preostale tri formirane oko mjesec dana kasnije u vremenskom rasponu od svega tri dana, a
plastino prikazuje estinu rujanskih bitaka oko Splita. Kako je 9.
divizija bila dvostruka prvakinja Dalmacije, moemo slobodno
rei da je njezinim ueem u borbama za Split zapoeo ratni
put VIII. korpusa. Korpus je bio protivnik njemakim i snagama
NDH tijekom operacija u Dalmaciji do sijenja 1944. Najsnanija divizija VIII. korpusa, Dvadesetesta, bila je od kraja sijenja
stacionirana na Visu s kojeg je provodila aktivnu obranu poduzimajui napade na Bra, oltu, Hvar, Peljeac, Korulu i Mljet.
Izrazito vanu ulogu Korpus je odigrao tijekom operacije Rsselsprung (napad na Drvar) krajem svibnja 1944., kad je uspio
usporiti njemako napredovanje u svom sektoru olakavi Vrhovnom tabu bijeg iz njemakog planiranog obrua: 9. divizija u blizini Drvara odmah je napala njemake padobrance; 19.
divizija je usporavala njemake kolone koje su napredovale od
Knina i Grahova; a 20. divizija je usporila njemaki prodor od
Livanjskog polja.
Tijekom jeseni 1944. godine VIII. korpus je oslobodio itavu
Dalmaciju od Dubrovnika do Knina, u kojem je njemaka 264.
divizija bila u potpunosti unitena. Unato gaenju korpusa 1.
oujka 1945. osnivanjem etiriju armija unutar Jugoslavenske
armije novog naziva za Narodnooslobodilaku vojsku i partizanske odrede Jugoslavije 4. armiju moemo kvantitativno
i kvalitativno smatrati proirenim VIII. korpusom. Ta je armija
oslobodila dijelove Like, Gorski kotar, Rijeku, Istru, Slovensko
primorje, zauzela Trst i postavila strae na Soi. Tijekom zavrne
ofenzive 4. armija je unitila dva njemaka korpusa, XV. i XCVII.
ekvivalent armije. Dalmatinske divizije su od osnivanja korpusa, pa do kraja rata iz stroja izbacile oko 52.000 neprijateljskih
vojnika, od ega oko 24.000 mrtvih, to je za 511 ratnih dana
na partizanskom ratitu izvrstan, u Jugoslaviji nepremaen, rezultat. Djelovanjem VIII. korpusa Dalmacija se, upravo kao na
Neretvi i Sutjesci, dokazala kao jedno od najvanijih podruja

Kad su sredinom rujna zapoele pripreme za osnivanje divizija i korpusa NOVH u Dalmaciji, zapovjednik GH, Ivan Gonjak,
odluio je osnovati dva dalmatinska korpusa, jedan u sjevernoj
Dalmaciji i Lici, a jedan u sredinjoj i junoj Dalmaciji. Usprkos
opravdanoj i smislenoj odluci GH, Josip Broz 7. listopada nareuje osnivanje jednog korpusa, uz objanjenje kako je Dalmacija jedno operativno podruje. To bi bilo istina za vojsku koja
raspolae najmodernijom komunikacijskom opremom i ostalim
prijeko potrebnim alatima, no tab 8. korpusa je, raspoloivim
sredstvima, samo uz velike potekoe mogao zapovijedati eti-

47

Hrvatski povijesni portal

NOP-a, kako u Hrvatskoj, tako i u Jugoslaviji.

Ratna mornarica NOVJ

Izmeu osnivanja Sekcije za ratnu mornaricu i stvaranja taba
mornarice NOVJ trailo se najpogodniji organizacijski oblik, a
sastav flotila brodova i jedinica mornarikog pjeatva se viekratno prekrajao, kao i zapovjedna struktura itave mornarice.
Proces je zavrio 18. listopada 1943. kad je prema nareenju V
bio osnovan tab mornarice NOVJ podreen tabu VIII. korpusa. Bila je to logina odluka, jer su i mornarica i kopnene snage
velikim dijelom ovisile jedne o drugima, pogotovo u operacijama na dalmatinskim otocima. Stavljanjem mornarice u sastav
VIII. korpusa stvorena je cjelina koja je osiguravala samodostatnost u planiranju i provoenju operacija u itavom dalmatinskom prostoru.
Mornarica je dobila i novu administrativnu strukturu u vidu Pomorsko-obalskih sektora (dalje POS) osnovanih 10. studenog
1943. godine. Ukupno ih je bilo osnovano est, no kako bokeljski
sektor nije dobio svoje zapovjednitvo bio je 25. sijenja 1944.
inkorporiran u 5. POS. Poetkom 1944. mornarica je raspolagala
sa 17 naoruanih brodova, 75 patrolnih amaca, stotinjak motornih jedrenjaka, te veim brojem manjih motornih i ribarskih
amaca. Ti su brodovi u razdoblju 9. rujna 1943. 26. listopada 1944. prebacili 90.000 vojnika, 11.600 ranjenika, te 110.000
putnika i izbjeglica. Mornarica je odigrala vanu ulogu u oslobaanju Dalmacije jeseni 1944., kao i u zavrnim operacijama
1945. godine.
Gaenjem republikih vojska i njihovih korpusa centralizacija je
zahvatila i Mornaricu NOVJ koja je 1. oujka 1945. preimenovana u Jugoslavensku mornaricu. Dva tjedna kasnije restrukturirana je teritorijalna organizacija, tako da su POS-ovi bili zamijenjeni trima Pomorskim komandama junog, srednjeg i sjevernog
Jadrana. Bez obzira na promjene krajem rata, mornarica je organski pripadala VIII. korpusu, a time i NOV Hrvatske, te ju se
kao takvu treba promatrati u itavom trajanju rata u Jugoslaviji.

Drugo zasjedanje ZAVNOH-a

Nedugo po kapitulaciji Italije odrano je II. zasjedanje ZAVNOHa u sasvim novoj vojno-politikoj situaciji koja je traila prilagodbu postojeih i izradu novih planova rada. Zasjedanje je zapoelo uveer 12. listopada 1943. u zgradi Sokolskog doma u
Plakom. Sukladno zakljucima prvog zasjedanja Izvrni odbor
ZAVNOH-a, CK KPH, pokrajinski i okruni NOO uspijevaju proiriti legitimacijsku bazu i diversificirati sastav plenuma Vijea na
kojem je bilo: 13 lanova CK KPH, 33 lana drugih partijskih
organizacija, 28 vojnih i vojno-politikih rukovodilaca, 22 funkcionera NOO, 34 funkcionera HSS, 3 funkcionera SDS, 3 predratna
istaknuta politika i javna radnika, 4 predratna sindikalna funkcionera, 5 umjetnika i kulturnih radnika i drugi.
Kao najjaa predratna graanska politika opcija, Hrvatska seljaka stranka (dalje HSS) je bila predstavljena s oko 20% udjela
u plenumu, a to je, otprilike, bio i udio prvaka stranke koji su
se priklonili NOP-u. Meu njima je posebno bio aktivan Boidar Magovac, koji je svojom verzije Izjave Izvrnog odbora HSS
izazvao privremeni prekid zasjedanja ZAVNOH-a. Magovac je
u Izjavi zatraio da lanovi HSS preuzmu voenje NOO-a tamo
gdje ine veinu sastava odbora, no tome se usprotivila veina
lanova Izvrnog odbora HSS. Tijekom 13. listopada sastavljen
je novi tekst Izjave, proitane u nastavku zasjedanja ZAVNOH-a,
kojom HSS kao jedina predstavnitva hrvatskog i drugih jugo-

48

slavenskih naroda prihvaa ZAVNOH i AVNOJ, te odrie pravo

predstavnitva lanovima stranke koji surauju s okupatorima i
kvislinzima, odnosno emigrantskom vladom u Londonu.
Drugo zasjedanje ZAVNOH-a je zavrilo donoenjem Proglasa i
Rezolucije u kojima je najvanije isticanje prava na samoodreenje [hrvatskog] naroda kroz jugoslavensku zajednicu, kao i
zahtjev za demokratskim ureenjem poslijeratne drave. Kroz
rasprave, pogotovo Hebrangovu, tijekom zasjedanja izneseni
su zahtjevi za zabranom povratka kralja u zemlju, uspostavom
demokratske republike i federativnim ureenjem meurepublikih odnosa. Ti se zahtjevi nisu eksplicitno naveli u Proglasu i
Rezoluciji, jer je ocijenjeno da ih, s obzirom na njihovu dalekosenost, mora prvo objaviti AVNOJ to se i dogodilo oko mjesec i po dana kasnije. Donesen je i Pravilnik o unutranjoj organizaciji i radu ZAVNOH-a koji uz Izvrni odbor uvodi Tajnitvo i
razne odjele, kao temelj budue vlade.
Drugim zasjedanjem poela je konsolidacija snaga NOP-a u Hrvatskoj i gradnja poslijeratne hrvatske dravnosti. ZAVNOH je
svojim politikim djelovanjem, ugledom i utjecajem na funkcionalnu organizaciju narodne vlasti postao izriita dravnopravna negacija ina osovinske okupacije zemlje i svega to je iz
okupacije proizilo.

ZAKLJUAK
Narodnooslobodilaka borba bila je zajedniki poduhvat nekoliko jugoslavenskih naroda, te se u sintezi mora promatrati
kao zdrueni poduhvat, no analiza sastavnica NOVJ doprinosi
boljem uvidu u relativnu vanost pojedinih republika i regija za
NOP. To je za Hrvatsku iznimno vano zbog faistike stigme koju
je u dijelu svjetske javnosti dobila tijekom devedesetih godina
20. stoljea zbog nekritike i, u konanici, kontraproduktivne
rehabilitacije NDH na domaoj sceni, kao i zbog velikosrpske
propagande koja je poetkom Domovinskog rata koristila sve
trikove ne bi li diskreditirala hrvatsku elju za samostalnou.
Primjer Dalmacije je posebno zanimljiv, jer se radi o podruju s
preteno hrvatskim stanovnitvom koje je bilo jedan od vitalnih
faktora opstanka Josipa Broza i V tijekom odluujuih osovinskih operacija u prvoj polovini 1943., kao i jednom od dijelova
Hrvatske i Jugoslavije koji je doivio najvei kvantitativni i kvalitativni porast NOP-a kao direktnu posljedicu kapitulacije Italije.
NOVH je kapitulacijom Italije dobila dovoljno ratnog materijala
za izraavanje slobodarskog i antifaistikog duha naroda Dalmacije u potpunosti. Od novih boraca stvoreno je 10 dalmatinskih brigada, etiri divizije i jedan korpus. Te su snage ujesen
1944. oslobodile itavu Dalmaciju i mostarsko podruje. Dalmatinci su bili temelj 4. armije koja je u proljee 1945. prodrla do
Trsta oslobaajui velike dijelove Hrvatske i Slovenije.
Pad Italije bio je posebno vaan za razvoj NOVJ koja je u kratkom
vremenu narasla za oko 80.000 boraca visokog morala, dok su
protivnika snaga i moral bili u silaznoj putanji. Od tog trenutka nadalje NOVJ se nametnula kao najjaa domaa snaga na
teritoriju Jugoslavije potpuno deplasirajui kolaboracionistike
takmace. Ta se slika odraavala i na stanje u Dalmaciji koja se
nametnula kao posebno vana regija u vojnom, politikom i
vanjskopolitikom smislu, jer se preko njezinog akvatorija odravala veza sa Saveznicima u Italiji, a Vis je od lipnja 1944. do
oslobaanja Beograda bio vojno-politiko sredite NOP-a i sjedite saveznikih vojnih misija pri NOVJ. Nita od toga ne bi bilo
mogue bez odlunosti Dalmatinaca da izbore slobodu.

Broj 4 / Godite I

Hrvatsko-slovaki sportski odnosi za vrijeme

Drugog svjetskog rata
Napisao: Mato Bonjak, prof. | Objavljeno: 25.10.2011. | Link: http://goo.gl/WTPeCJ

U jeku ratnih zbivanja Drugog svjetskog rata, masovnih odmazda civilnog stanovnitva, holokausta i sustavnog terora to su ga
hrvatske i slovake vlasti provodile nad pripadnicima nepoeljnih rasa i nacionalnosti te politikih protivnika, iste te vlasti pronale su dovoljno vremena za razvijanje meusobnih odnosa na
polju kulture, umjetnosti, kolstva i sporta. Upravo su te drutvene sfere meudravnih odnosa izmeu Slovake Republike i
Nezavisne Drave Hrvatske bile najplodnije i jedine su ostavile
kakvo-takvo naslijee poslijeratnim hrvatsko-slovakim odnosima.
Proklamirana 10. travnja 1941. godine, Nezavisna Drava Hrvatska (NDH) se od samog poetka trudila uspostaviti dobre
odnose sa Slovakom Republikom koja je, osnovana dvije godine ranije, imala puno bolji diplomatski status od hrvatske
drave. Slovake vlasti su meu prvima priznale NDH, ali ispoetka nisu davale veliku vanost hrvatsko-slovakim politikim
i gospodarskim odnosima. No, to e se promijeniti s pojavom
otrije maarske politike prema Hrvatima i Slovacima koja e
potaknuti Zagreb i Bratislavu da ponu zajedno djelovati protiv
sve oiglednijih maarskih ekspanzionistikih pretenzija na slovake i hrvatske teritorije. Poto je Njemaka odmah u korijenu
sasjekla mogunost stvranja protumaarske koalicije te svih
slinih meudravnih interakcija koje nisu imale njen blagolsov,
Hrvatima i Slovacima je preostalo da svoje odnose razvijaju na
nekim drugim poljima poput kulture, umjetnosti i sporta. Pokuaji gospodarske suradnje, u iju svrhu je sklopljeno nekoliko
meudravnih ugovora, esto su bili sputavani ratnim zbivanjima i svim ogranienjima koje rat donosi pa nisu urodili znatnijim

plodovima ni za Slovaku ni za NDH. Osim toga, ni Slovaka ni

NDH nisu bile drave u punom smislu te rijei, a jo su manje
bile pravne drave pa su ugovori izmeu njih uglavnom ostali
mrtvo slovo na papiru.
Za razliku od politike i gospodarstva hrvatske i slovake vlasti
bile su daleko uspjenije u suradnji na polju kulture, umjetnosti
i sporta to je rezultiralo brojnim posjetima na viim i niim razinama te jo brojnijim susretima slovakih i hrvatskih sportskih
klubova i nacionalnih reprezentacija. Suradnja na polju profesionalnog sporta dotakla je gotovo sve tada popularne sportske discipline, ali bila je najplodnija u momadskim natjecanjima poput nogometa. Tako su reprezentacije i sportski klubovi
dviju drava odigrali brojne meusobne susrete na sportskim
terenima u Slovakoj i Hrvatskoj. Pri tome se uvijek nastojalo
organizirati uzvratne dvoboje klubova i reprezentacija pa je
vrlo brzo postalo pravilo da nakon gostovanja neke slovake
momadi u NDH vrlo brzo uslijedi uzvratni susret u Slovakoj (i
obratno). Osim toga, reprezentacije i klubovi dviju drava esto
su se susretali i na meunarodnim turnirima na kojima su ipak,
iz razumljivih razloga, sudjelovale samo reprezentacije drava
potpisnica Trojnog pakta uz poneko sudjelovanje reprezentacija
neutralnih drava.
Od samog poetka sportski odnosi Slovake Republike i NDH
krenuli su dobrim putem, bez veih zapreka u organizaciji, pa
je tako ve 25. svibnja 1941. godine u Zagrebu odigrana nogometna utakmica izmeu 1. HK Graanskog i SK Bratislave u
kojoj su Zagrepani slavili rezultatom 3:0. Bilo je to prvo gosto-

49

Hrvatski povijesni portal

vanje neke inozemne momadi u NDH pa je utakmica imala veliku pozornost javnosti, medija i politikih dunosnika. Klupska
natjecanja nastavila su se gostovanjem zagrebakih klubova u
Slovakoj. U rujnu 1941. godine NK Zagreb je gostovao u ilini
gdje je odigrao utakmicu protiv istoimenog kluba pobjedivi rezultatom 6:3, a krajem 1941. godine, u vrijeme Boia, HAK je
na gostovanju u Slovakoj odigrao dvije nogometne utakmice.
Osim klubova, snage su odmjerile i nogometne reprezentacije
Slovake i NDH odigravi u rujnu 1941. dvije utakmice. Prvo je 8.
rujna u slovakoj prijestolnici gostovala reprezentacija NDH koju
je, izmeu ostalih uzvanika, sa zagrebakog kolodvora ispratio i
Karol Murga, slovaki poslanik pri vladi u Zagrebu. Utakmica
je imala veliki publicitet i u Hrvatskoj i u Slovakoj, a atmosfera
oko nje iskoritena je ponajvie u propagandne svrhe. Zavrila je
neodluenim rezultatom 1:1. Odmah je dogovoreno da se u to
skorijem vremenu odigra i uzvratni susret u Zagrebu. Ponovno
praena snanom politikom propagandom, uzvratna je utakmica odigrana 29. rujna to je bio prvi meunarodni nogometni susret koji je reprezentacija NDH odigrala na domaem terenu. Utakmica je, naravno, dobila veliki publicitet, iskoritena je
u svrhu propagiranja NDH i njezine veliine, a na tribinama su
sjedili svi vaniji faktori hrvatske politke, slovaki predstavnici u
NDH te veleposlanici zemalja saveznica. Zavrila je rezultatom
5:2 za reprezentaciju NDH.
U ostalim je sportskim disciplinama, u prvoj godini postojanja
NDH, takoer bilo dosta susreta na najvioj razini, bilo da se radilo o prijateljskim utakmicama dviju reprezentacja ili o nekoj
vrsti meunarodnog turnira na kojem su sudjelovali hrvatski i
slovaki klubovi i reprezentacije. Tako su hrvatski i slovaki sportai do kraja 1941. godine nekoliko puta odmjerili snage u akanju (boks), atletici, tenisu, hrvanju, stolnom tenisu itd. Odmah
po osnutku NDH reprezentacije Hrvata i Slovaka su odmjerile
snage u akanju, koje je u to vrijeme bilo vrlo popularan sport, a
odmah potom odigrao se i akaki susret izmeu kluba Zagreb
i kluba Povaanska Bystrica. Tijekom ljeta 1941. godine hrvatski
su tenisai gostovali u Bratislavi na prvenstvu slovake u tenisu
gdje je konanu pobjedu odnio hrvatski tenisa Dragan Miti, a
otprilike u isto vrijeme u Slovakoj gostuju i hrvatski atletiari.
U godini 1942. slovako-hrvatski odnosi dotakli su svoj zenit,
a to se odrazilo i na suradnju na polju profesionalnog sporta. Odmah na poetku godine u Zagrebu je gostovala slovaka reprezentacija u stolnom tenisu odigravi jedan me protiv
reprezentacije NDH, a mjesec dana kasnije u Slovakoj gostuje
zagrebaki stolnoteniski kulb Urania. Nedugo potom igra se prvenstvo Slovake u stolnom tenisu na kojem sudjeluju i hrvatski igrai. Ukupnu pobjedu u pojedinanoj konkurenciji odnosi
Hrvat arko Dolinar koji u paru s Blankom Penik osvaja i prvo
mjesto u konkurenciji mjeovitih parova. Povodom tree obljetnice Slovake Republike (14. oujak) zagrebaki nogometni klub
Concordia je u Bratislavi odigrao dvije utakmice i to protiv SK
Bratislave i nogometne moadi slovake vojske Armadini XI. Ni
mjesec dana kasnije u Zagrebu je odigran uzvratni susret reprezentacija u akanju, a u lipnju iste godine odigran je dvoboj nogometnih reprezentacija Slovake i NDH. Odmjeravanje snaga
nastavljeno je u Bratislavi gdje su se poetkom srpnja susreli
hrvatski i slovaki hrvai. Zatim je 08. kolovoza 1942. u Zagrebu
odigran uzvratni susret nogometnih reprezentacija na kojem je
hrvatska izabrana vrsta slavila pobjedom 6:1.
Sportska su se natjecanja izmeu slovakih i hrvatskih klubova

50

i reprezentacija nastavila i do kraja 1942. godine te gotovo jednakim intezitetom i u prvoj polovici 1943., ali je s vremenom njihovo odravanje sve vie oteavala borba obiju drava za puku
egzistenciju, ratom ogranieno kretanje ljudi i robe i sve tea
komunikacija. No, susreti su se, iako smanjenim intezitetom,
odravali i dalje i to po jednakoj formuli gotovo do kraja postojanja dviju drava to svjedoi da od sporta, kao vane okosnice
slovako-hrvatskih odnosa, vlasti NDH i Slovake Republike nisu
olako odustajale.
Unato svim unutarnjim i vanjskim problemima koji su, kako su
godine odmicale, sve vie pogaali i NDH i Slovaku Republiku,
obje su drave i dalje slavile godinjice svojeg osnutka jednako
spektakularno, kao da se na politikom i ratnom planu nije nita
promijenilo. Te su proslave redovno ukljuivale susrete hrvatskih i slovakih politiara, vojnih dunosnika, kulturnih radnika i
sportaa. Povodom druge obljetnice osnutka NDH ponovno su
snage odmjerile hrvatska i slovaka nogometna reprezentacija,
a utakmica je ponovno iskoritena u svrhu propagiranja slovakog i hrvatskog reima te slovako-hrvatskih odnosa. Popraena
je od strane najviih vrhova politike i vojne vlasti, a prisutan je
bio i slovaki veleposlanik dr. Jozef Cieker. Tih je dana odigrano
jo nekoliko nogometnih utakmica izmeu slovakih i hrvatskih
nogometaa, a cijela je proslava kulminirala na domjenku kojeg
su organizirali hrvatski i zagrebaki sportski savezi na kojem su
bili prisutni brojni sportai iz Hrvatske i Slovake, ali i slovaki
veleposlanik i hrvatska vladajua garnitura.
S obzirom da su susreti hrvatskih i slovakih nogometaa u vrijeme proslava godinjica dviju drava postali ve tradicija, tako su
reprezentacije Hrvatske i Slovake odigrale nogometnu utakmicu i povodom tree godinjice osnutka NDH. Odigrana je na sam
dan uspostave NDH, odnosno 10. travnja, a bio je to sedmi po
redu susret izmeu slovake i hrvatske nogometne reprezentacije. Da tradiciju nisu odravali samo nogometai pokazuje esti
po redu susret izmeu slovakih i hrvatskih stolnotenisaa koji
se takoer u travnju 1944. godine odigrao u Zagrebu.
Nema sumnje da su se i u posljednjim mjesecima postojanja
dviju drava odravala poneka sportska nadmetanja izmeu slovakih i hrvatskih sportaa, ali u izmjenjenim politikim i ratnim
okolnostima ti su dogaaji potisnuti u neki drugi plan pa su prestali biti od vee vanosti za svakodnevni ivot, slovako-hrvatske odnose i reimsku propagandu.

Broj 4 / Godite I

Monuments Men
Napisao: Mato Bonjak, prof. | Objavljeno: 1.10.2011. | Link: http://goo.gl/SvCXgO

Osim to su bili ponajvei masovni ubojice u povijesti ovjeanstva, njemaki su nacisti bili i najvei kradljivci koje je svijet ikada upoznao. Iz okupiranih teritorija diljem Europe i drava koje
su bile u vazalnom odnosu prema Treem Reichu krali su gotovo
sve od sirovina i gotovih industrijskih proizvoda do proizvoda
iroke potronje. esto je kraa na neki nain bila legalizirana,
ali uvijek se odvijala manje ili vie prisilnim metodama. S najvie entuzijazma i organiziranosti provodili su krau umjetnikih
dijela i predmeta izraenih od plemenitih metala. Pri tome su
jednakim arom pljakali kako pojedince tako i okupirane drave, odnosno njihove nacionalne galerije, muzeje i crkve. Sline
krae, manje ili vie sustavne i planirane, dogaale su se i za
vrijeme prijanjih ratova, ali nikada nitko krau umjetnikih djela nije uzdigao na takvu industrijsku razinu kakvu su organizirali
njemaki nacisti za vrijeme Drugog svjetskog rata.

Meu visokim dunosnicima njemake vlade, vojske i Nacionalsocijalistike stranke krajem tridesetih godina dvadesetog
stoljea postalo je moderno biti kolekcionar najfinije europske
umjetnosti, bilo da se radilo o slikama i skulpturama, o namjetaju ili pak o neem etvrtom. Mjesto najveeg kolekcionara
preputeno je, naravno, njemakom Fuhreru Adolfu Hitleru,
nesuenom akademskom slikaru. Hitlerov je san bio da u svojem rodnom gradu Linzu izgradi monumentalni muzej u kojem
e biti izloena veina europskih umjetnikih dijela, ponajvie
od autora germanskog porijekla, a koji e odraavati slavu i
vjenost tisuljetnog Reicha. S tim ciljem osnovane su posebne Einsatzstab Reichsleiter Rosenberg (ERR) jedinice koje su
na osvajanjima pratile njemaku vojsku, a ija je jedina zadaa
bila locirati i zaplijeniti umjetnika djela autora njemakog ili
germanskog porijekla te deportirati ih u Njemaku. Umjetni-

51

Hrvatski povijesni portal

Hitler i sljedbenici u bunkeru ispod Berlina, u posljednjim danima

Drugog svjetskog rata, promatraju maketu grada Linza i Fuhrerovog
muzeja

ka djela autora slavenskog porijekla proglaena su manje vrijednima i esto su namjerno unitena ili su pak ostavljena da
propadaju od posljedica ratnih razaranja. Tako je na primjer kua-muzej ruskog skladatelja ajkovskog pretvorena u garau za
popravljanje njemakih vojnih motocikala, a brojni umjetnikovi originalni tekstovi su uniteni ili puteni da propadaju. Puno
bolje nije prola ni moderna umjetnost koju je Hitler prezirao i
koja je proglaena degenerinom, retardiranom i bezvrijednom.
Umjetnika djela iz tog opusa esto su kolektivno unitavana ili
su prodavana po jako niskim cijenama ili su pak zavrila na crnom tritu gdje im se zauvijek izgubio trag. Drugi veliki nacistiki kolekcionar bio je Herman Gring, Hitlerova desna ruka i
prvi ovjek ratnog zrakoplovstva, koji je od svojeg ljetnikovca s
vremenom napravio pravu galeriju s nekoliko tisua slika i skulptura. Meu ostalim visoko pozicioniranim nacistima takoer
je bilo dosta kolekcionara, ili bolje reeno kradljivaca, a cijeli je
proces pogodovao crnom tritu na kojem su se nala brojna
djela najfinije europske umjetnosti iz svih razdoblja.
U Francuskoj, Poljskoj, Rusiji i ostalim dravama rtvama njemake agresije i krojenja europskog poretka, djelatnici muzeja
i nacionalnih galerija od samog poetka Drugog svjetskog rata
sustavno rade na skrivanju najvrjednijih umjetnikih djela koje
uklanjaju iz muzeja, galerija, crkvi i privatnih kolekcija i skrivaju u unutranjost zemlje, pokuavajui uvijek biti korak ispred
njemake vojske. Tako su Francuzi brojna umjetnika djela koja
su krasila parike muzeje i galerije sakrili u unutranjost zemlje,
u mnogobrojne dvorce i utvrde, a ruski su kulturni radnici kolekcije lenjingradskih i moskovskih muzeja preselili duboko u
unutranjost Sibira. No, sakriti se nije moglo sve pa je u njemake ruke dospjelo mnotvo visokovrijednih slika i skulptura,
religijskih i raznih drugih predmeta izraenih od plemenitih metala te vrijednih knjiga, dokumenata i fino izraenog namjetaja. Ujedno su pljakani i bogatiji graani okupiranih drava pa
su tako opustoene kue i kolekcije brojnih europskih obitelji,
najee onih idovskog porijekla. Sve ukradeno nacisti su vlakovima prevozili u Njemaku i Austriju gdje su predmeti zavrili
u rukama privatnih kolekcionara ili su pak u tajnosti skladiteni
i pripremani za muzej u Linzu. Nikada prije umjetnost nije bila
podvrgnuta tako masovnoj krai, premjetanju i skrivanju.
Saveznika kontraofenziva protiv njemake vojske i njenih saveznika na europskom kontinentu izrodila je, izmeu ostalih,
i problem ouvanja europske povijesne arhitekture te brojnih
visokovrijednih spomenika diljem Europe. Naime, Drugi svjet-

52

ski rat je prvi vojni sukob u kojem je bombardiranje imalo veliku strateku ulogu, odnosno bio je to prvi veliki rat u kojem
se bombardiralo iz zraka, esto nasumino i najee velike europske gradove. Problem ouvanja europske i svjetske kulturne
batine prvi su prepoznali ameriki kulturni radnici i kulturnoumjetnike organizacije. Neposredno pred uplitanje Sjedinjenih
Amerikih Drava (SAD) u Drugi svjetski rat poeli su lobirati da
se u sklopu vojnih snaga osnuje organizacija koja e u kontekstu
vojnih operacija brinuti o ouvanju europske i svjetske kulturne
batine. Do lipnja 1943. godine uspjeli su izlobirati da se organizira komisija koja e u suradnji s vojskom SAD-a raditi na lociranju, ouvanju i spaavanju umjetnikih i povijesnih graevina
na ratom zahvaenim podrujima. Na elu komisije nalazio se
sudac Vrhovnog suda Owen J. Roberts pa je komisija kolokvijalno nazivana Robertsova komisija (Roberts Commission). Komisija je uspjela postii da se u sklopu saveznikih vojnih snaga
organiziraju posebne jedinice sastavljene od povjesniara umjetnosti, umjetnika, arhitekata i muzejskih kustosa te osoba slinih profesija. Jedinice su djelovale samo u svojstvu savjetnika, a
inile su poseban odjel nazvan Odjel za spomenike, umjetnost
i arhive (Monuments, Fine Arts and Archives Section). Na vrhuncu svojeg rada brojao je izmeu 350 i 400 ena i mukaraca
raznih nacionalnosti razmjetenih po raznim ratitima Drugog
svjetskog rata. No, s obzirom da su lanovi odjela prvotno radili
na ouvanju spomenika (monuments) i povijesne arhitekture,
od trenutka kad su poeli raditi na terenu, odnosno na europskim bojitima, prozvani su Monuments Men. Nisu imali vlastitu
zapovjednu strukturu nego su bili integrirani u redovnu vojsku,
ali za razliku od redovnih vojnika i vojnih jedinica, nisu bili opremljeni svom potrebnom i adekvatnom ratnom opremom. Stoga
su esto na terenu morali improvizirati, snalaziti se i moliti vojne
zapovjednike za podrku vie.
U sklopu sovjetske Crvene armije takoer je djelovala jedinica
koju je Josif V. Staljin organizirao sa zadaom da pronae i vrati umjetnika djela i druge vrijedne predmete koje su Nijemci
ukrali iz ruskih muzeja i galerija. Jedinica je organizirana i djelovala je po slinom principu kao i Monuments Men, ali se vrlo
brzo prepustila pljaki i razbojstvu otuivi velik broj izvorno
njemakih umjetnikih djela koje njemaki kulturni radnici nisu
uspjeli sakriti ili premjestiti na zapadni dio Njemake. Sovjetska
je vlast takvu krau poticala i odobravala shvaajui je kao neku
vrstu reparacija za ono to su nacisti ukrali ili unitili na podruju drava Saveza Sovjetskih Socijalistikih Republika. Umjetnika
djela su sovjetski muzeji desetljeima skrivali i nijekali njihovo
postojanje da bi 1995. godine otkrili da se uistinu nalaze u njihovom posjedu. No, ruski je parlament odmah nacionalizirao
predmete pa se njihov najvei broj jo uvijek nalazi u ruskim
galerijama i muzejima unato brojnim zahtjevima za povratom
imovine.
Prvo veliko iskuenje za vojne snage SAD-a i Velike Britanije, pa
tako i za Monuments Men, bila je Italija. Gradovi diljem Italije
bili su pravi gradovi-muzeji, prepuni visoko vrijednih umjetnikih djela te i povijesnih spomenika. Savezniki vojni stratezi nisu
mijenjali napadaku taktiku pa su u poetnom naletu bombardirali i sravnili sa zemljom brojne manje talijanske gradove. Kako
je saveznika vojska napredovala kroz Italiju tako su Monuments
Men irili polje svojeg djelovanja pa su spaavanju spomenika,
graevina i mostova pridodali i rad na spaavanju pokretnih
umjetnikih djela. Prvo su morali dobiti bitku meu vlastitim
redovima jer ameriki vojnici i njihovi zapovjednici nisu u dovoljnoj mjeri potovali umjetnika djela i esto su iz muzeja uzi-

Broj 4 / Godite I
mali slike ili predmete manjeg obujma. Najbolji primjer je vrhovni zapovjednik saveznikih
snaga general Dweight D. Eisenhower koji je iz
dvorca Versailles uzeo 11 vrijednih slika i objesio ih na zidove svojeg stoera u Parizu. Nakon
otrog protesta lana Monuments Men, Jamesa J. Rorimera, Eisenhower je ipak pristao vratiti slike. Nisu dobro proli ni brojni spomenici
koje su savezniki vojnici na neki nain otetili,
a najee sluajno i zbog neznanja ili se pak
nisu ni potrudili sprijeiti njihovo oteivanje.
Monuments Men su ispoetka spomenike
oznaavali runo pisanim znakovima, ali ta
se metoda pokazala neuspjenom pa su znamenitosti poeli opasavati bijelom trakom s
upozorenjem da je lokacija minirana. Ipak, nije
trebalo proi puno vremena da se meu saveznike vojnike uvede red i obveza potovanja
spomenika i povijesno-kulturnih znamenitosti. Tome je najvie pridonio proglas, odnosno
naredba generala Eisenhowera da se potuju i
zatite spomenici kulture koliko god to rat doputa.
Kako se Drugom svjetskom ratu bliio kraj tako
se rad lanova Monuments Men sve vie irio, a tajne Treeg Reicha koje e otkriti u posljednjim tjednima rata pokazat e da je kraa
europske umjetnosti daleko nadmaivala sve
pretpostavke. Prvo je otkrivena velika koliina talijanske umjetnosti koju su njemaki nacisti pri povlaenju iz Italije sakrili na
njenom sjeveru u naputenom zatvoru San Leonardo. Lokaciju
je otkrio Dean Keller, profesor sa sveuilita Yale, koji je slike i
skulpture nakrcao u vlak za Firencu gdje ga je doekalo oduevljeno mnotvo. Keller je zatim svoj rad posvetio obnovi jednog
od najvanijih i najposebnijih talijanskih spomenika Campo
Santo u gradu Pisi. Na zidovima Campo Santa nalazi se najvea kolekcija zidnih freski na svijetu koje su uslijed saveznikog
bombardiranja znatno oteene, a obnova, kojoj je temelje postavio Dean Keller, traje jo i danas. U Njemakoj su i Austriji u posljednjim danima rata i u prvim danima mira otkriveni
rudnici i dvorci prepuni umjetnikih djela, od slika i skulptura,
do nakita, namjetaja i knjiga te ostalih vrijednih predmeta. U
Njemakoj su Monuments Men svoj rad koncentrirali gotovo u
potpunosti na pokretnu umjetnost jer zbog svakodnevnog i prekomjernog saveznikog bombardiranja u najveim njemakim
gradovima nije ostalo spomenika koje bi se moglo spasiti i ouvati. No, u Njemakoj i Austriji ih je ipak ekao monumentalni
posao jer sveukupno je otkriveno preko tisuu manjih i veih lokacija koje su uvale odreeni broj umjetnikih djela i drugih
vrijednih predmeta. Zajedno s predmetima to su ih njemaki
nacisti pokrali diljem Europe nalazili su se i predmeti iz njemakih i austrijskih muzeja sklonjeni na sigurno kako bi izbjegli ratno razaranje. Da bi nabrojali i opisali sve pronaene lokacije, od
kojih svaka ima svoju vanost i znamenitost, potreban je puno
opirniji i detaljniji rad pa emo stoga nabrojati samo one najvee i najvanije.
U sustavu rudnika soli Altaussee u Austriji otkriveno je oko 6500
slika, ukradenih ponajvie iz samostana i crkvi u Belgiji i Italiji,
a trebale su krasiti zidove Fuhrerovog muzeja u Linzu. Skrivene
na vie stotina metara dubine, u krajnje neprikladnim uvjetima,
pravo je udo da su uope doivjele kraj rata. U Berchtesgadenu

Mona Lisa, fotografirana 1945. pri povratku u muzej Louvre. Nekoliko

je puta tijekom rata premjetana na razna skrovita diljem Francuske

je otkriveno preko 1000 slika i skulptura koje su inile dio Gringove privatne kolecije, a u rudniku Keiserode pronaeno je zlato njemake sredinje banke zajedno s oko 400 vrijednih slika
te mnogobrojnim vrijednim predmetima. U blizini Berchtesgadena otkriven je kamion koji je prevozio ostatak umjetnikih
djela iz Gringovog ljetnikovca. Kamion i sav teret su naputeni
od strane njemakih vojnika, a meu lokalnim stanovnitvom
se proulo da prevozi velike koliine rakije pa nije prolo puno
vremena prije nego je opljakan. Oni to su stigli meu prvima ukrali su rakiju dok je sporijima preostalo da se zadovolje
renesansnim i baroknim slikama ili pak gotikim skulpturama.
Do dolaska porunika Bernarda Tapera, lana Monument Men
zaduenog za restauraciju predmeta pronaenih u Berchtesgadenu, ve je velik broj umjetnikih djela bio pokraden ili nehotice oteen. Time je njihov pronalazak, obnova i restauracija
dodatno oteana.
Veliko su otkrie bili rudnici Kochendorf, Heilbronn i Merkers. U
njima su takoer pronaene tisue vrijednih predmeta i slika,
ali i oko stotinu tona zlata skrivenih u rudniku Merkers zajedno
s 27 Rembrandtovih slika te po nekoliko slika Rubensa, Maneta
i Goye. Veina predmeta pronaenih u spomenutim rudnicima
nisu bili ukradeni nego su radi sigurnosti premjeteni iz njemakih i austrijskih galerija i muzeja. No, u Heilbronnu su pronaeni
ukrasni prozori ukradeni s katedrale u Strasbourgu, neki od njih
stariji i od 600 godina. Kad je Eisenhower saznao za njihovo otkrie naredio je da se odmah restauriraju i vrate u Strasbourg pa
su tako postali prvo umjetniko djelo koje su Monuments Men
vratili njegovim vlasnicima.
U dvorcu Neuschweinstein u Bavarskoj otkriveno je oko est

53

Hrvatski povijesni portal

i brojni Nijemci, ak poneki lan skupine ERR, ali ponajvie direktori njemakih muzeja i galerija, povjesniari
umjetnosti, kustosi i brojni drugi njemaki kulturni radnici. Tako je na primjer za uspjenu restauraciju i povratak
predmeta pronaenih u rudniku Merkers najzasluniji dr.
Paul Ortwin Rave, njemaki strunjak za umjetnost, koji je
napravio popis muzeja i kolekcija kojima su pripadali predmeti pronaeni u Merkersu.

Gen. Eisenhower, gen. George Patton i gen. Omar Bradley (1945.

godine) pregledavaju umjetnike slike pronaene u jednom od
rudnika u Njemakoj

tisua raznih vrlo vrijednih predmeta (slika, nakita, skulptura,

knjiga, dokumenata) ukradenih ponajvie od privatnih kolekcionara u Francuskoj, uglavnom onih idovskog porijekla. Voditelj
selekcije, identifikacije i restauracije predmeta pronaenih u
dvorcu bio je ve spomenuti James Rorimer, a pri radu se koristio dnevnikom Rose Valland, francuske heroine Drugog svjetskog rata. Rose Valland je bila zaposlenica muzeja Jeu de Paume
u Parizu kojeg su nacisti koristili kao sredinje skupljalite umjetnikih djela i ostalih vrijednih predmeta to su ih krali u Francuskoj i prebacivali u Neuschweinstein. Ne znajui da savreno
razumije njemaki jezik te da djeluje u okviru francuskog pokreta otpora, nacisti su Valland dopustili da ostane raditi u muzeju.
Ona je svakodnevno prislukivala razgovore njemakih asnika
koji su u muzeju radili na prikupljanju i selektiranju ukradenih
predmeta ne bili saznala od koga je pojedini predmet ukraden i
kamo e biti otpremljen. Sve informacije koje je prislukivanjem
saznala biljeila je u dnevnik zajedno s informacijama koje je
prikupila od vozaa kamiona i njemakih vojnika. Zahvaljujui
njenom radu restauracija predmeta iz dvorca Neuschweinstein
odvijala se puno bre i jednostavnije s obzirom da se za gotovo
svaki predmet znalo od koga je ukraden.
Po zavretku Drugog svjetskog rata saveznici su u Njemakoj
organizirali brojna mjesta na kojima su skupljani i pripremani
za restauraciju svi ukradeni predmeti. Najvea skupljalita bila
su u Mnchenu i Wiesbadenu, a za ravnatelja operacije imenovan je kapetan Walter Farmer. Sada su Monuments Men biljeili i fotografirali umjetnika djela i druge vrijedne predmete te
ujedno pokuavajui odgonetnuti kome pripadaju kako bi to
prije mogli biti vraeni svojim pravim vlasnicima. Pri tome su
koriteni i detaljni popisi i dnevnici koje su vodili njemaki asnici, pripadnici skupine ERR. Poput Rose Valland i oni su detaljno
opisivali gotovo svaki ukradeni predmet, navodei pri tome gdje
je predmet ukraden i kamo je otpremljen. Znatno su pomogli

54

Puno je vrijednih predmeta i umjetnikih djela vraeno na

zahtjev njihovih vlasnika koji su mogli dokazati da im predmet pripada, ali mnogi su, pogotovo religijski predmeti,
ostali bez vlasnika jer se nije moglo utvrditi kome pripadaju niti se itko javio i traio njihov povrat. Radi se ponajvie
o religijskim predmetima izraenim od plemenitih metala
koji su pripadali brojnim idovskim obiteljima koje su nacisti opljakali i usmrtili. Ti su predmeti uglavnom predani
idovskim muzejima, galerijama i memorijalnim centrima.
Monuments men su istovremeno morali ponovno voditi
bitku protiv barbarstva u vlastitim redovima. Naime, krajem 1945. godine dobili su direktivu da se 202 slike za koje
se nije moglo utvrditi kome pripadaju, a neke od njih su
naslikali majstori poput Boticcelija, Rembrandta i Rubensa, poalju u Nacionalnu Galeriju u Washingtonu. Kapetan
Farmer je odmah sazvao sastanak svih Monuments Men
asnika te su zajedno sastavili Wiesbaden manifest u kojem protestiraju zbog direktive amerike vojske koja se u mnogoemu ne razlikuje od krae kakvu su provodili nacisti. Slike su,
unato otrom protestu, otpremljene u SAD, ali su ipak, nakon
tri godine, vraene u Wiesbaden gdje su se uvali svi predmeti
za koje nije pronaen pravi ili privremeni vlasnik.
Mjesecima nakon zavretka Drugog svjetskog rata brojni su lanovi jedinica Monuments Men pokuavali diljem Europe pronai mnoga ukradena umjetnika djela kojima se zametnuo trag.
Neka od njih se trai i danas, a ponekad budu pronaena sasvim
sluajno, na primjer prilikom ostavinske rasprave nakon smrti
starijeg lana neke imunije obitelji. Po zavretku njihovih misija gotovo svi lanovi programa Monuments Men u svojim su
dravama s vremenom postali vodee osobe kulturnog i prosvjetnog ivota radei za nacionalne galerije, muzeje, knjinice
i sveuilita.

James J. Rorimer (u pozadini) i Monuments Men u dvorcu

Neuschweinstein

Broj 4 / Godite I

Razvoj islamskog militarizma

Napisao: Marin Karabati, prof. | Objavljeno: 15.10.2011. | Link: http://goo.gl/dER6MF

Sedamdesete godine 20. stojea bile su obiljeene valom ljeviarskog terorizma skupina poput njemakog RAF-a (bande Baader-Meinhof) i talijanske Brigate Rosse (Crvene brigade). Nakon
zavretka hladnog rata njihovu ulogu su na neki nain preuzele
skupine sa islamistikim predznakom, to je svakodnevno prisutno u medijima, pa se islam posljednjih desetljea najee
povezivao sa ratovima, nasiljem i bombaima samoubojicama.
Islam ipak ne propagira bezrazlono nasilje i kao religiju i civilizaciju ga ni u kom sluaju ne moemo suditi kroz djelovanje
ekstremista nita vie nego to moemo suditi Nijemce kao
narod kroz djelovanje bande Baader-Meinhof. esto se i zaboravlja kako ni nakon hladnog rat sav terorizam usmjeren prema zapadnim zemljama nema islamski predznak i kako je SAD
u posljednjih petnaestak godina bio meta i terorista iz redova
amerikih ekstremnih desniara, poput Timothya McVeigha koji
je 19. travnja 1995 izveo napad u Oklahoma Cityu.
Danas su zahvaljujui revoluciji diljem arapskog svijeta Arapi i
islam jo jednom u centru pozornosti svjetske javnosti. Budui
da arapskim autoritarnim reimima glavnu i najbolje organiziranu oporbu predstavljaju islamisti, pojavio se na zapadu i strah
od ponavljanja islamske revolucije u Iranu. Autoritarni vladari
poput Mubaraka, pa i Gadafija, su objeruke prihvatili ameriki
rat protiv terorizma budui da im je to dalo mogunost obrauna sa oporbom uz blagoslov svjetske javnosti. Nema sumnje
da su u pobune protiv tih reima ukljueni islamisti, pa ak i
pojedinci koji pripadaju dihadistikom pokretu, no ini se kako
su dogaaji krenuli u sasvim oprenom, demokratskom, smjeru.

Egipatsko Muslimansko bratstvo, najstarija, najbrojnija i prilino

umjerena islamistika organizacija takoer se slubeno zalae
za demokraciju i civilnu dravu Osobno smatram da se Muslimanskog bratstva, ne treba bojati i da bi mogli odigrati pozitivnu ulogu u budunosti Egipta i arapskog svijeta. Islamizam
je politika ideologija koja se sastoji od organizacija sa prilino
irokim spektrom politikih miljenja kojima nasilje nije uvijek
nain djelovanja ali ipak, iako su u manjini, unutar islamizma
postoje pojedinci i grupe iji je krajni cilj uspostaviti erijat putem oruane borbe. Ovaj rad se bavi razvojem ideologije i prakse upravo tog dijela islamistikog pokreta.

Oruani sukobi u prvim godinama islama

Islam je kao najmlaa abrahamska religija nastao u 7. stoljeu.
Osniva Islama je poslanik Muhamed kojeg muslimani smatraju
posljednjim u nizu proroka meu koje ubrajaju veinu biblijskih
starozavjetnih i novozavjetnih proroka. Muhamed je bio i osniva religije, prorok preko kojeg je Allah objavljivao Kur`an, ali i
dravnik i vojskovoa koji je vodio prvu zajednicu (umu) muslimana u ratu i miru[3]. Islam, ve od samih poetaka nije bio
samo religija, ve i drutveni pokret, a od hidre (622.g) , Muhamedovog preseljenja iz Meke u Medinu, islam je postao i drava. Preseljenje nikako nije bilo dobrovoljno, ve su Muhamed i
njegovi pratitelji (muhadiri) otili u Medinu pod pritiscima vladajue korejitske elite[4], te na poziv dijela stanovnitva Medine, tj. pomagaa (ansar). Kako bi obranio i proirio novonastalu
dravu u Medini, Muhamed je bio prisiljen povesti borbu protiv

55

Hrvatski povijesni portal

i muenike smrti je od presudne vanosti za iitski islam i iiti
ga se svake godine prisjeaju na Auru (deseti dan islamskog
mjeseca muharema). Uspomena na dogaaj koji se dogodio prije etrnaest stojea je jo toliko snana meu iitima da mnogi
iskreno plau prilikom hodoaa na mjesta povezana s njim.
Huseinovo muenitvo u borbi protiv (sunitskih) ugnjetavaa je
suvremenim iitskim revolucionarnim misliocima i pokretima
posluilo kao inspiracija znatno vie nego Muhamedanska paradigma.

Timothy James McVeigh (23.4.1968. 11.6.2001.)

svojih neprijatelja iz Meke i njihovih saveznika. Kombinacijom

mudre politike i vjete vojne strategije vratio se 630. godine kao
pobjednik u svoj rodni grad, koji se predao bez borbe, a mnogi
dojueranji ogoreni protivnici su prihvatili islam i Muhamedovo vodstvo. Odlazak iz nepobone sredine kako bi se povela
borba i sruio nepravedan reim je glavna misao vodilja svim
islamistikim radikalima, budui da smatraju da tako slijede primjer poslanika Muhameda.
Iako ratnik koji je ponekad znao biti okrutan Muhamed i njegova skupina prvih muslimana rijetko su se uputali u bezrazlono
nasilje, te su po osvajanju Meke prema dojueranjim smrtnim
neprijateljima postupili razmjerno blago. Srednjovjekovni osvajaki pohodi muslimana koje je zapoeo Muhamed su bili ratovi
za irenje islamske drave, no nikada nisu bili ratovi za irenje
islamske vjere budui da je u Kur`anu irenje vjere nasiljem zabranjeno. Kranske i idovske zajednice odrale su do danas
diljem islamskog svijeta, a u islamskim srednjovjekovnim drutvima je postojala znatno vea razina vjerske tolerancije nego u
tadanjoj Europi. Treba spomenuti i da islam u Indoneziju, danas najmnogoljudniju dravu sa muslimanskom veinom, nisu
donijeli ratnici ve miroljubivi trgovci. Dihad, rije koja se esto
na zapadu pogreno shvaa kao sinonim za sveti rat se moe
prevesti kao borba ili napor, te ne mora nuno ukljuivati nasilje.
Muhamed je umro 632.godine, bez da je izriito odredio svog
nasljednika. Mlada islamska drava poveavala se zavidnom
brzinom, ali unutarnji sukobi su bili neizbjeni pa je dolo do
raskola. Situacija je dostigla vrhunac nakon ubojstva treeg kalifa, Osmana, kada je za kalifa izabran Alija. iiti su smatrali da
je Alija, kao mu poslanikove kerke, jedini zakoniti kalif i da je
ve tri puta nepravedno zaobien pri izboru. Muaviju, upravitelja Sirije i Osmanovog roaka, mnogi su podrali kao kalifa pa
je poeo graanski rat. Kako bi se izbjeglo daljnje krvoprolie
meu muslimanima, nakon bitke kod Sifina dolo je do arbitrae
koja nije bila povoljna za Aliju. Aliju je u Kufi , iz osvete za vojne
poraze, 661. godine ubio pripadnik hariditske sekte nakon ega
je Muavija, kao jedini pretendent, postao kalif.
iiti nisu namjeravali odustati pa su pokuali osporiti izbor Jazida, Muavijina sina, za kalifa. Muhamedov unuk i Alijin sin Husein je 680. godine poveo ekspediciju i sukobio se sa mnogo brojnijim Jazidovim postrojbama kod Karabale u Iraku, te poginuo
kao i veina njegove pratnje. Motiv Huseinove herojske borbe

56

Haraditi, koji nisu ni iiti ni suniti, su kombinacijom radikalno

egalitarne ideologije i krajnjeg nasilja radili ogromne probleme
prvim islamskim vladarima, te ih s pravom moemo nazvati prvim pravim islamskim ekstremistima. Muslimane koji se nisu
slagali sa njima hariditi su proglasili nevjernicima pa su ih stoga
smatrali legitimnom metom za napad i pljaku. Stav prema kojem su muslimani neistomiljenici nevjernici e kasnije u povijesti zauzeti mnogi islamski ekstremisti.

Ideolozi militantnog islamizma

Islamizam je moderna politika ideologija koja tei uvoenju
erijata, tj.islamizaciji svih dravnih zakona i svih segmenata
drutva. Tarik Kulenovi smatra da poetke islamistike politike misli moemo pronai u djelima muslimanskih autora iz
19. stoljea. Masovni islamistiki pokret je roen 1929. godine
kada je mladi egipatski uitelj Hasan al-Bana (1906. 1949.) sa
skupinom radnika osnovao Muslimansko bratstvo. Za razliku od
vahabita al-Bana nije se protivio sufizmu, te je i sam bio sufij.
Iako u poetku malobrojna u trenutku ubojstva Hasana Al-Bane
(1949.) organizacija je doista bila masovna. Program Muslimanskog bratstva nije bio nasilan ve su najvee napore ulagali u
obrazovanje, ali ipak je postojalo i paravojno krilo koje je bilo
ukljueno u politiko nasilje u Egiptu 1949., pa je organizacija
zabranjena, a Al-Bana ubijen. Muslimansko bratstvo je relativno
miroljubiva politika organizacija, ali i neki vrlo radikalni islamisti, primjerice Said Kutb i Abdulah Jusuf Azam, bili su lanovi
Bratstva. Zasluga Hasana al-Bane u svakom sluaju je poetak
islamistike politike borbe na Bliskom istoku.
Muslimansko Bratsvo je u poetku podravalo Naserov dolazak
na vlast, no njegov sekularizam nije bio kompatibilan sa zahtjevima za erijat. Nakon neuspjelog pokuaja ubojstva Gamala
Abdela Nasera 1954. godine Muslimansko bratstvo je jo jednom zabranjeno te je zapoela represija nad lanovima organizacije. Utoite su dobili u Saudijskoj Arabiji ijem gospodarstvu
je, kako navodi Gilles Kepel , trebala obrazovana radna snaga,
pa ih je to dovelo u neposredan kontakt sa vahabizmom kao
dravnom ideologijom te kraljevine.
Vahabiti su radikalna militanata sekta nastala na Arapskom poluotoku u 18. stoljeu. Osniva sekte, Muhamed ibn Abd al-Vahab
roen je u al-Ujajni u Neddu (u dananjoj Saudijskoj Arabiji)
1703. godine. Temelj njegova uenja je da su muslimani njegovog doba (i kojih 600 godina ranije) uveli u religiju inovacije
(bida) koje nisu postojale u doba Muhameda, te se time udaljili
od istinskog monoteizma i postali krivci za politeizam (irk).
Posebno se okomio na iite i islamske mistike sufije (dervie).
Studirao je u Medini, gdje se posvetio prouavanju djela ibn Tejmija. Uenje koje je irio nailo je uglavnom na neodobravanje,
no srea mu se osmjehnula kada je stigao u selo al-Diriju kojom
je vladao Muhamed ibn Saud, i sa kojim je 1744. godine sklopio
savez izmeu pustinjskih vladara i vjerskih fanatika koji u obliku
Saudijske Arabije traje do danas. Tijekom veine svoje povijesti

Broj 4 / Godite I
dizali su pobune protiv Osmanskog Carstva i vrili pokolje muslimana neistomiljenika (npr. 1803. su osvojili Karbalu, masakrirali tamonje iitsko stanovnitvo i unitili grobnicu imama
Huseina). Savreno su se uklapali u tadanje britanske planove
te su zahvaljujui tome dobili dozvolu za osvajanje Arapskog poluotoka. Kraljevina Saudijska Arabija osnovana je 1932., a 1938.
je amerika naftna kompanija Aramco tamo pronala naftu, to
je bio poetak dugorone strateke suradnje Sjedinjenih Drava
i Saudijske Arabije.
Na indijskom podkontinentu je islamizam kao politiki pokret
utemeljio Maulana Maududi (1903. 1979.). Maududi je imao
militanatan pogled na islam i zalagao se za islamsku globalnu revoluciju, te je osnovao stranku Damaat-e-islami koja je trebala
predvoditi tu revoluciju. Maududi je elio putem dihada stvoriti islamsku dravu koja su u svom zakonodavstvu i cjelokupnom
drutvenom ivotu oslanja iskljuivo na erijat, ali je smatrao da
je to mogue postii jedino postupno. Pakistanski predsjednik
Zia ul-Hak je prihvaao Maududijeve ideje i u svojoj je vladavini
(vladao je od 1977. do 1988.), u kojoj je nametnuo erijat, suraivao sa strankom Damaat-e-islami. Maududi je u velikoj mjeri
utjecao na mnoge islamistike mislioce.
Egipatski islamist, lan Muslimanske brae Said Kutb (1906.
1966.) bio je pod utjecajem Maududija[22]. Tijekom studija je
boravio u Americi, i po povratku je kritizirao dekadentnost amerikog drutva. Kao lan Muslimanske brae dobar dio ivota je
proveo u zatvoru, te je na kraju i objeen 1966. godine. Kutb je
i na islamska drutva primjenio pojam dahilijeta koji se odnosi
na predislamsko, barabarsko stanje Arapa, te se zalagao za ruenje suvremenih muslimanskih vladara putem dihada. Tarik
Kulenovi navodi da su Kutbove ideje sline idejama ljeviarskih
revolucionara.
ukri Mustafa je na njegovim uenjima temeljio djelovanje svoje ultraradikalne neoharaditske skupine Takfir val-Hidra (Izopenje i hidra) koja je 1977. otela i ubila uglednog klerika eika
Dababija sa prestinog islamskog sveuilita Al-Azhar. Said Kutb
je svojim naukom udario ideoloki temelj svim suvremenim
sunitskim dihadistikim skupinama, a ideje su mu stekle iroku
publiku nakon to je njegov brat Muhamed Kutb upoznao sa
njegovim djelima javnost u Saudijskoj Arabiji.
Glavne ideje sunitskog islamizma u bivoj Jugoslaviji iznio je
Alija Izetbegovi (1925. 2003.), prvi predsjednik Bosne i Hercegovine. Izetbegovi nije izbjegao sudbinu veine islamistikih
ideologa, pa je i on zbog svojih uvjerenja dio ivota proveo u
zatvoru.

Meunarodni dihadistiki pokret

Sovjetski Savez je 1979. izvrio invaziju na Afganistan kako bi sa
vlasti svrgnuli Hafizullaha Amina iz komunistike frakcije Khalq
i instalirali Babraka Karmala i njegovu frakciju Parcham. Protiv
socijalistikog bezbonog reima je jo pod Aminovom vladavinom izbila islamistika pobuna. Sovjetske nade o brzom guenju pobune su se izjalovile, te se njihova intevencija pretvorila u
krvavi rat koji je po mnogoemu bio sovjetski Vijetnam. Mudahedine, islamske svete ratnike su u sklopu hladnog rata podrale SAD, te Pakistan koji je elio ostvariti utjecaj u Afganistanu
i Saudijska Arabija koja je tu vidjela priliku za rjeavanje svog
ultraradikalnog elementa i irenje vahabizma. Domaim mudahedinima koji su prulili otpor okupatorima pridruili su se i
dobrovoljci iz raznih islamskih zemalja.

Muslimanska postrojba Armije BiH na paradi u Zenici

Idejni voa stranih boraca, takozvanih Afganistanskih Arapa,

bio je Abdulah Jusuf Azam (1941. 1989.). Azam je bio Palestinac i lan Muslimanskog bratstva, jedan od rijetkih islamista
koji je borei se u ratu 1967. sudjelovao u borbama protiv Izraela i prije 1988. (godine osnutka Hamasa). Bio je religijski vrlo
obrazovan te je posjedovao doktorat sa Al-Azhar sveuilita i
predavao je na sveuilitu u Dedi u Saudijskoj Arabiji. Ideje su
mu bile pod utjecajem Kutbovih i Maududijevih djela, ali i vahabizma, a mogao je svoju ideologiju iriti meu ve naoruanim
postrojbama. Ako je za Homeinija islam bio revolucija, za njega je islam znaio rat. Njegovo najpoznatije djelo je knjiica sa
naslovom Obrana muslimanskih zemalja, prva obaveza nakon
vjere (sam naslov govori sve o sadraju). Pri dolasku u Peavar u
Pakistanu 1984.ustanovio je Usluni biro radi pomoi mudahedinima i iste godine je poeo izdavati asopis Al-Jihad. Njegovo
djelovanjem meu stranim mudahedinima bilo je usmjereno
na globalni dihad i tako je nastao novi, ultramilitantni smjer
u islamizmu pod utjecajem vahabizma koji Gilles Keppel naziva
dihadizam-salafizam.
Azamu se pridruio i njegov student sa sveuilita u Dedi u Saudijskoj Arabiji Osama bin Laden (1957. 2011.), pripadnik jedne
od najbogatijih obitelji u kraljevstvu. Mladi bin Laden je svojim
bogatstvom pomogao mudahedine, prvenstveno gradnjom
kampova za obuku i kupnjom oruja, ali je i sam sudjelovao u
borbama.
Nakon povlaenja Sovjeta dio se mudahedina vratio u svoje
zemlje gdje su nastavili borbu protiv tamonjih reima. Jedno
od prvih bojita bio je Alir gdje je islamistiki pokret FIS dobio izbore, ali ih je vladajua socijalistika stranka ponitila pa
je 1991. izbio graanski rat. Tijekom alirskog graanskog rata
je nastala ultrardikalna skupina GIA (Groupe Islamique Arm)
sa dihadistiko-salafistikom ideologijom koja je sastavljena i
od povratnika iz Afganistana. GIA se istakla izuzetno brutalnim
metodama koje su esto bile usmjerene prema muslimanskim
civilima koji se nisu slagali sa njima, pa ak i njihovim enama i
djeci. Poput organizacije Takfir val-Hidra i GIA-u moemo okarakterizirati kao neoharaditsku skupinu.
Dio mudahedina je takoer nastavio borbu na novim bojitima
nastalima nakon pada komunizma poput Bosne i Hercegovine,
eenije, Uzbekistana i drugih podruja u Srednjoj Aziji i na
Kavakazu. Njihova prisutnost je redovito popraena religijskim
strunjacima sa saudijskih sveuilita koji rade na pridobivanju
lokalnih muslimana za vahabizam i koji redovito dolaze u sukob
sa tradicionalnom ulemom. Mogli smo i u hrvatskim medijima

57

Hrvatski povijesni portal

Zastava Hezbollaha

pratiti izjave Jusufa Baria u Bosni i Hercegovini koji je nakon

povratka iz Saudijske Arabije djelovao po takvom obrascu i uao
u sukob sa tamonjom slubenom ulemom. Slina situacija je i
u Somaliji, Indoneziji, Jemenu, Filipinima itd, i danas vjerojatno
nema zemlje sa znaajnijim islamskim stanovnitvom u kojoj,
iako veinom u marginalnom broju, nema pristaa meunarodnog dihadizma.
Osama bin Laden se vratio u Saudijsku Arabiju, no ubrzo je dolo do napetosti izmeu mudahedina i monarhije i morao je
otii, budui da se kao i veina povratnika iz Afganistana protivio dolasku amerikih snaga u zemlju u kojoj su Meka i Medina, islamska najsvetija mjesta. Utoite su dobili u Sudanu gdje
je na vlasti bio kontroverzni islamist Hasan al-Turabi. Ubrzo je
zbog meunarodnih pritisaka bin Laden postao smetnja za sudanski reim, pa je 1996. otjeran i iz Sudana. Vratio se u Afganistan gdje je 1998. sa Egipaninom Ajmanom al-Zavahirijem,
mentorom i starim znancem iz afganistanskog dihada, osnovao
Meunarodnu islamsku frontu protiv kriara i idova. Iste godine dogodio se istovremeni napad na amerika veleposlanstva u
Keniji i Tanzaniji koji su pripisani bin Ladenovoj mrei. Napad na
ameriki ratni brod USS Cole u Jemenu 2000. godine takoer je,
kao i mnogi drugi napadi, pripisan tom Saudijcu.
Nakon napada na amerikom tlu 11. rujna 2001. Amerika je
napala bin Ladena i njegove udomitelje Talibane, no time nije
rijeila problem meunarodnog terorizma iako je unitila kampove za obuku u Afganistanu. Dihadistiko-salafistika ideologija terorizma nije unitena ni u svibnju 2011. ubojstvom bin
Ladena, budui da on nikada i nije bio ideolog niti prirodni voa,
a mnoge dihadistike skupine i pojedinci nisu nikada priznavali njegovo vodstvo niti suraivali sa njim, iako su u medijima
prikazivani kao dio njegove organizacije. Postoji ipak neto to
je Osamu bin Ladena inilo razliitim od slinih dihadistikih
voa i to mu je omoguilo neto vei utjecaj, a to je injenica
da je kao pripadnik jedne od najbogatijih obitelji u Saudijskoj
Arabiji raspolagao ogromnim materijalnim sredstvima kojima je

58

mogao financirati teroristike akcije. Meunarodni dihadistiki

pokret se esto poistovjeuje sa Al Kaidom, no on se ne sastoji
od jedne grupe sa voom i lanstvom ve je na tragu Kutbove
ideje o malim i posveenim grupama, to je u skladu i sa strukturom samog sunitskog islama u kojem nema vrhovnog autoriteta ni hijerarhije.

Talibani
Iste godine (1989.) kada je Abdulah Jusuf Azam ubijen u nikad
razjanjenom antentatu umirue Sovjetsko carstvo povuklo je
svoje postrojbe iz Afganistana. Naredne tri godine mudahedini
su nastavili svoju borbu protiv komunistikog reima predsjedinka Nadibulaha. Mudahedini su bili podijeljeni na frakcije koje se nisu mogle dogovoriti oko podjele vlasti pa je izbio
graanski rat. Prvenstveno su se sukobile snage predsjednika
Burhanudina Rabanija i njegovog vojnog zapovjednika Ahmeda
aha Masuda iz stranke Damiat-i-islami sastavljene veinom od
Tadika sa patunskim borcima Gulbudina Hikmetjara iz stranke
Hizb-i islami. Masud i Hikmetjar bili su istaknuti mudahedini u
dihadu protiv Sovjetskog Saveza i obojica su bili gorljivi islamisti. Graanski rat je teko pogodio ionako napaeni narod Afganistana koji se pretvorio u niz malih teritorija pod kontrolom
lokalnih, esto vrlo nasilnih i samovoljnih zapovjednika.
Talibanski (taliban je mnoina od talib, uenik medrese) pokret
je 1994. godine zapoeo Muhamed Omar, mula (nsastavnik u
medresi, islamskoj vjerskoj koli) i bivi mudahedin iz sela Singesar u blizini Kandahara kao direktan odgovor na nasilje lokalnih mudahedinskih zapovjednika[38]. Pokret je u manje od
dvije godine nakon svog osnutka osvojio Kabul i pokazao se kao
najjaa milicija u zemlji.
Saudijska Arabija i Pakistan su tijekom rata protiv Sovjetskog
Saveza podravali islamistike mudahedinske stranke, prvenstveno Hizb-i islami Gulbudina Hikmetjara koji je imao snane
veze sa pakistanskom Damaat-e-islami bliskoj vladi Zie ulHaqa, kao i Ittehad-al-Islami Abdula Rasula Sajafa koji je dugo
ivio u Saudijskoj Arabiji i bio gorljivi vahabit. Budui da afganistanski mudahedini nisu podrali Saudijsku Arabiju u ratu pro-

Broj 4 / Godite I
tiv Sadama Huseina Saudijci su obustavili svoju pomo, ali se
pakistanska nastavila jo neko vrijeme. Talibani su pokazali da
e vjerojatno biti u mogunosti osvojiti cijeli Afganistan, to je
odgovaralo Pakistanu pa su svoju pomo preusmjerili talibanima. Saudijci su nakon lovakog posjeta pripadnika saudijske aristokracije Kandaharu takoer odluili poeti pomagati talibane.
Pomo Saudijske Arabije je donijela i neke vahabistike prakse
kod talibana, primjerice osnivanje Odjela za promicanje vrlina i
spreavanje poroka, vjerske policije talibanskog reima koja je
ustrojena po uzoru na istoimenu i istonamjensku instituciju u
Saudijskoj Arabiji. Jedina drava osim Pakistana i Saudijske Arabije koja je priznala talibansku vladu u Kabulu bila je Ujedinjeni
Arapski Emirati.
Talibani su uspjeli osvojiti vei dio Afganistana, no graanski rat
nije prestao. Antitalibanski savez (Sjeverni savez) predvodio je
ivua legenda antisovjetskog dihada, vrlo talentirani strateg
Ahmed ah Masud. Strah od talibanske opasnosti natjerao je
na suradnju sukobljene mudahedinske frakcije, tako da su na
stranu predsjednika Rabanija stali ak i Hizb-i islami Gulbudina Hikmetjara i organizacija iitskih Hazara Vahdat i-islami (pod
pokroviteljstvom Irana) unato prijanjim estokim oruanim
sukobima. Glavnu potporu Sjevernom savezu su pruale Rusija
koja i sama ima potekoe sa islamistikim militantima na Kavakazu, Indija kako bi naudila pakistanskim interesima i zbog talibanske podrke militantima u Kamiru, te Iran kako bi zatitio
Hazare i svoje granice. Posebno ogoren na talibane bio je Iran i
to u najveoj mjeri zbog masakra nad Hazarima i ubojstva iranskih diplomata 1998. Iran se takoer bojao prenoenja sukoba
preko granice pa su iranske vojne snage u rujnu 1998. izvele veliku vojnu vjebu uz afganistansku granicu te je postojala i mogunost iranskog napada na talibanski reim.
Dva dana prije napada na Ameriku 11. rujna 2001. dvojica marokanskih terorista su se, predstavljajui se kao novinari, uspjeli
pribliiti Ahmedu ahu Masudu i u samoubilakom napadu mu
nanijeti smrtonosne ozljede, ali to nije sprijeilo pad talibanske vlasti. Prije amerikog napada potpora Talibanima poela
se uvelike topiti i talibani su izgubili dobar dio podrke u narodu koju su stekli uvoenjem reda i zakona. Ubrzo se pokazalo da talibani favoriziraju svoje sunarodnjake Patune, te da
u svojoj verziji erijata sa elementima patunvalija, patunskog
plemenskog zakona, ne pokazuju nikakav obzir prema obiajima nepatunskih naroda. Talibani su zabranili enama izlazak
iz kue, te im praktiki uskratili pravo na obrazovanje i zdravstvenu zatitu to nije zabiljeeno nikad u islamskoj povijesti.
Svjetsku su javnost jo dodatno zgrozili divljatvom pri ubojstvu
biveg predsjednika Nadibulaha, kao i unitavanjem svjetski cijenjenih Budinih statua u Bamijanu. Njihovi strani zatitnici su
takoer povukli svoju pomo, Saudijska Arabija zbog talibanske
potpore njihovom disidentu Osami bin Ladenu, a Pakistan jer je
poeo uviati opasnost takvog reima na svojoj granici. Amerikim napadom na Emirat Afganistan (tako su talibani prozvali
Afganistan, a mula Muhamed Omar se okitio titulom al-amir
al-muminun, to znai zapovjednik pravovjernih) talibanska
vlast se sruila kao kula od karata, ali talibani su se poput svih
afganistanskih gerilskih ratnika pokazali vrlo ilavima te nisu
nestali i svojim akcijama, koje sve vie ukljuuju samoubilake
napade i dalje uspijevaju pridonositi destabilizaciji Afganistana,
Pakistana i cijele regije.
Talibani i dihadisti-salafiti, prvenstveno Osama bin Laden, su
unato poetnim neslaganjima uspjeli uspostaviti suradnju, te

su ubojstvo Ahmeda aha Masuda izveli strani borci. Takoer

su, prvenstveno zbog potpore Saudijske Arabije, doli i pod
utjecaj vahabistikih ideja. Talibani ipak nisu ni dihadisti-salafiti ni vahabiti ve ekstremni izdanak reformistikog pokreta Deoband medresa koji je nastao u Indiji u 19. stoljeu kao reakcija
na britansku vlast. Deobandistiki pokret u Pakistanu politiki
djeluje kroz stranku Daamiat ulema-e-islam (JUI) koja je 1993.
stupila u koaliciju sa Pakistanskom narodnom strankom (PPP)
premijerke Benazir Buto. JUI je svojim lobiranjem pridonio preusmjeravanju pakistanske pomoi sa ISI-evog (ISI je pakistanska
tajna sluba) saveznika Hikmetjara na Talibane, te im je pruio
znatnu pomou ljudstvu slanjem boraca iz svojih medresa u Pakistanu. Osim talibana JUI podupire skupinu Harakat ul-mudahedin (bivi Harakat ul-ansar) koja je poznata po teroristikom
djelovanju u Kamiru.

iitski islamizam
iitski islamizam kao revolucionarnu ideologiju utemeljio je
Iranac Ali ariati (1933. 1977.). Politika tradicionalno nije
zanimala iitski kler u Iranu budui da su ivjeli u isekivanju
dvanaestog imama Muhameda al-Mahdija to je koncept slian
kranskom oekivanju Mesije. iitski islam se od sunitskog razlikuje i organizacijski, te ima hijerarhijski ustrojen kler na elu
sa ajatolasima koji imaju status slian biskupima u katolicizmu.
ariati se, poput svojih sunitskih kolega Maududija i Kutba otro
suprostavio ulemi i smatrao je da bi iiti trebali slijediti primjere
svojih prvih imama Alije i Huseina i suprostaviti se ugnjetavaima. Obrazovavi se u Francuskoj ariati je doao pod utjecaj
marksistike teorije klasne borbe i antikolonijalizma. Umro je u
Londonu 1977., dvije godine prije islamske revolucije u Iranu.
arijatijeve ideje su u velikoj mjeri utjecale i na do danas najuspjenijeg islamista, ajatolaha Homeinija (1902. 1989.). Ruholah Musavi Homeini je za razliku od ostalih islamistikih voa
bio visoko istaknuti iitski alim, i Gilles Kepell smatra da je upravo zbog te injenice bio toliko uspjean. Homeini je uspio itavu
oporbu reimu aha Reze Pahlavija staviti pod svoje vodstvo.
Uspjeno oborivi aha 1979. godine obraunao se sa oporbom
i uredio Islamsku republiku Iran prema svom shvaanju. Izvoz
revolucije nije bio osobito uspjean, ali je ipak uplaio tradicionalne vladare, naroito u Saudijskoj Arabiji budui da se iste
godine kad je izbila revolucija jedna naoruana beduinska ultravahabistika skupina zabarakadirala u Velikoj damiji u Meki.
Saudijska vladarska kua krizu je rijeila uz pomo francuskih
specijalnih postrojbi, te je bilo mrtvih i ranjenih. Bilo je to prvi
put od sukoba sa pripadnicima ikhvana da je neka vahabistika
skupina dovela u pitanje legitimnost monarhije. Vladajuu elitu
kraljevine takoer je plaila injenica da je revolucija iitska i bojali su se utjecaja Irana na iite unutar svojih granica. Isti razlog
ih je motivirao i prilikom intervencije u Bahreinu 2011. Saudijci
su u strahu od revolucije podrali i Sadama Huseina, na kojeg
inae nisu gledali sa simpatijama, u njegovom ratu protiv Irana.

59

Hrvatski povijesni portal

Homeini je sa svoje strane rat iskoristio kako bi uvrstio revolucionarni reim i obraunao se sa oporbom.
Homeinijev utjecaj se, iako marginalno, osjetio i meu sunitima. Muslimansko bratstvo se prije 1988., kada je tijekom prve
intifade njihov lan Ahmed Jasin osnovao pokret otpora Hamas,
na palestinskim teritoriju bavilo obrazovnim i socijalnim radom.
Glavni teret borbe snosio je Arafatov PLO i ostale sekularne
skupine, esto lijevog predznaka. Prva skupina sa islamistikom
ideologijom koja se oruano sukobila sa Izraelom, Islamski dihad , bila je pod snanim utjecajem Homeinija.
Islamska revolucija u Iranu je snano odjeknula meu libanonskim iitima i Hezbollah je jedini primjer uspjenog izvoza
Homeinijeve revolucije. Tamonju iitsku populaciju poeo je
politiki okupljati klerik Musa al-Sadr. Al-Sadr je prije svog misterioznog nestanka u Libiji 1978. osnovao Pokret obespravljenih i paravojno krilo pokreta Amal. Pokret obespravljenih je
bila sekularna organizacija, a organiziranje iita pod islamistikom zastavom poelo je sredinom 1980-ih kada je uz iransku
pomo osnovana skupina Hezbollah (Boja stranka). Prvi voa
te organizacije bio je Subhi al-Tufayli, koji je vodio organizaciju
do 1991. ali je 1992. napustio Hezbollah i zapoeo borbu protiv
svoje bive organizacije, budui da se nije slagao sa izlaskom na
libanonske izbore. Nakon njega je vodstvo preuzeo Abbas alMusawi kojeg su izraelci ubili 1992. Njegovo mjesto je preuzeo
Hassan Nasrallah koji je jo uvijek na elu Hezbollaha, a pokazao
se kao iznimno sposoban i uspjean voa.
Hezbollah je osnovan u jeku graanskog rata u Libanaonu koji je
trajao od 1975. do 1990. kao izravan odgovor na izraelsku okoupaciju (Izrael je 1982. izvrio inavaziju na Libanon). Hezbollah je
organizacija pod snanim utjecajem Irana, te je mnogi vide kao
iransku vojsku unutar Libanona. Saveznik Hezbollaha osim Irana
je u prvom redu Sirija koja je bila i vojno prisutna u Libanonu
do 2005. Teko je odgovoriti na pitanje kako e se razviti sirijska
pobuna i kako e to utjecati na odnos prema Hezbollahu, ali je
sasvim sigurno da e doi do nekih promjena.
Danas je ta organizacija vrlo snana i dobro organizirana. Zasluila je potovanje u Libanonu budui da je svojim djelovanjem
utjecala na izraelsko povlaenje 2000. godine. Budui da je njihovo vojno krilo jedna rijetkih oruanih skupina sastavljenih
od Arapa koja se uspjeno nosi sa Izraelom, u arapskom svijetu
imaju status heroja i prodavaonice u Damasku su prepune suvenira sa njihovim oznakama. Isprovociravi Izrael 2006. dokazali su da mogu ui u otvoreni oruani sukob sa Izrelcima i, iako

60

ne bez rtava, preivjeti. Osim vojnog krila Hezbollah djeluje i

kao snana libanonska politika stranka te prua i civilne usluge. Organizacija takoer vrlo veliku panju pridaje odnosima sa
javnou i medijima i pod svojom kontrolom imaju libanonsku
satelitsku televizijsku postaju al-Manar, a ak se potpisuju i kao
izdavai raunalne igre Special Force . Svojim djelovanjem su se
pokazali kao vjerojatno najnaprednija islamistika organizacija
danas.

Zakljuak
Islamizam ni u kom sluaju nije sinonim za nasilje i terorizam,
no njegovim je meudjelovanjem sa vahabizmom nastala ekstremistika militantna ideologija. Iako je u temelju islamizma
religija to je moderna politika ideologija, i dihadisti-salafiti
svojim ustrojstvom i nainom djelovanja vie podsjeaju na ljeviarske skupine iz 1970-ih nego na bilo koje ratnike iz islamske
povijesti. Uloga stranih mudahedina u Afganistanu nije bila od
veeg vojnog znaaja, no boravak tamo im je dao mogunost
da se upoznaju, kao i da izbruse svoju ideologiju i borbene
vjetine. Uspjesi afganistanskih mudahedina u doista oslobodilakoj borbi protiv komunistikih okupatora iroko su odjeknuli
kroz cijelu islamsku javnost i nije sluajno to je Hamas osnovan
1988. dok je trajao rat u Afganistanu. Nakon povlaenja Sovjetskog Saveza mnogi strani borci su, ohrabreni pobjedom, odluili
nastaviti dihad gdje god je bilo mogue ali sveobuhvatna radikalizacija muslimana u svijetu je izostala budui da je tako nasilno tumaenje islama strano ogromnoj veini islamske populacije. Svojim pobunama protiv autoritarnih reima 2011. veina
arapskog svijeta je dokazala da su im demokracija i blagostanje
znatno vaniji od rata protiv nevjernika.
Najvea prijetnja islamistikog ekstremizma, unato krvavim
napadima u posljednja dva desetljea, nije usmjerena prema
zapadu. Glavni cilj radikalnih skupina, od talibana do dihadista
u Iraku su drugi muslimani, bilo da su slubenici nepobonog
reima ili iiti na hodoau.
Danas, od somalijskog Al-abaaba do Abu Sajaf grupe na Filipinaima, postoje naoruane skupine sa dihadistiko-salafistikom ideologijom, no unato tome mala je vjerojatnost da e
neka od tih grupa preuzeti vlast u svojoj dravi i, poput talibana,
pruiti utoite meunarodnim dihadistima. Ipak, nedostatak
slobodnog teritorija ni u kom sluaju ne znai da e terorizam
sa islamistikim predznakom nestati. Dihadizam-salafizam je
ideologija prisutna u cijelom svijetu, a u borbi protiv takve ideologije informiranje i obrazovanje su od vee koristi nego stealth
bombarderi i bespilotne letjelice.

Broj 4 / Godite I

Antarktika posljednji otkriveni kontinent

Napisao: Milivoj Dretar, prof. | Objavljeno: 7.2.2011. | Link: http://goo.gl/ZanXGU

Antarktika 7. kontinent, najkasnije je otkriveni kontinent zbog

svog izuzetno izoliranog poloaja, a to je i razlog to je otkrivena
tek u 19. stoljeu, na pragu modernog doba. Kad spomenemo
Antarktiku, odmah se misli na veliku gomilu snijega i leda oko
koje plove ledene sante bregovi i gdje puu hladni vjetrovi koji
smrzavaju kosti. Otkrie Antarktike bila je jedna od posljednjih
karika u sastavljanju slagalice nama jo uvijek nedokuivog planeta Zemlje. Ime Antarktika potjee od grkih rijei anti protiv
i arktos medvjed, a ime je dobila zbog suprotnog poloaja na
Zemlji od Arktika iznad kojeg je zvijee Velikog i Malog medvjeda. Povrina Antarktike je 14.107.637 km2 s ledenim pragom
i svim susjednim otocima, a samo podruje Antarktike zauzima
13.176.727 km2. Na povrinu manjih otoka otpada 75.573 km2
(South Georgia 3.755 km2, South Shetland 4.662 km2). Antarktika se smjestila na vrhu june hemisfere i okruena je sa sva tri
oceana, Atlantskim, Tihim i Indijskim te Rossovim i Weddellovim morima koja su se usjekla u sam kontinent. Takav geografski poloaj omoguio je Antarktici da se nae izvan vanih istraivakih i trgovakih puteva te da do 19. stoljea ostane Terra
Australis Incognita, odnosno Nepoznata juna zemlja.

Otkrivanje Antarktike
1768. godine britanski porunik James Cook dobiva zadatak od
britanskog Admiraliteta da otkrije neku junu zemlju o kojoj jo od 15. stoljea postoji teorija da dri ravnoteu Zemlju
u odnosu na Euroaziju i Sjevernu Amerku. 1772. godine Cook
je krenuo prema jugu s dva broda: Resolution i Discovery.
Doprijeli su do 68o june geografske irine, no zbog opeg nezadovoljstva posade morali su se vratiti sjevernije. U drugom
pokuaju Cook je dva puta preao polarnicu, ali nije otkrio nita. Naime, plovei nakon toga prema Australiji brodovi su se
pribliili Antarktici na 241 km i neko vrijeme plovili usporedo s
linijom obale. Ni Cook ni ostala posada nisu znali da plove uz
obale neotkrivenog kontinenta.

Nakon Cookove smrti zanimanje za Antarktiku je privremeno

zamrlo. U blizini tada jo uvijek neotkrivene Antarktike kitolovci i tuljanolovci brodovima trae svoj plijen. Izmeu 1800.
i 1820. ameriki i britanski lovci na kitove otkrivaju niz otoka i
dijelove antarktikog poluotoka, meu kojima je Nathaniel B.
Palmer (SAD) otkrio otoke Deception i Trinity iz otone skupine
South Shetland, a i prvi je ugledao obale Antarktike prekrivene
snijegom i ledom. Palmer je dobio zadatak od kapetana flote
tuljanolovaca da istrauje ta podruja. Izvravajui nareenje,
Palmer je sa svojim brodom Hero susreo dva broda carske
Rusije, Vostok i Mirnij pod zapovjednitvom kapetana Fabiana von Bellingshausena. Ruska ekspedicija je potpuno oplovila
Antarktiku te otkrila Otok Petra I. i Zemlju Aleksandra I. Dana 7.
veljae 1821. godine smatra se da je kapetan John Davis (SAD)
kao prvi ovjek u povijesti zakoraio na Antarktiku. Istraivanja su nastavljena, 1823. godine lovac na kitove James Weddell s brodovima Jane i Beaufoy otplovio je 214 nautikih
milja junije od Cooka te otkrio Weddellovo more. U razdoblju
1831. 1832. Biscoe plovi po junom polarnom otoju i otkriva
Biscoevo otoje. Sva tri putovanja doprinijela su konanom otkriu Antarktike, no zbog geografskog poloaja te ako uzmemo
u obzir jake morske struje blizu antartkikog kontinenta, nepouzdano more i teke vremenske prilike, a i ne odvie izdrljive
brodove koji su tada prevladavali nije nikakvo udo da je Antarktika tako dugo ostala neotkrivena.

Potraga za Junim magnetskim i geografskim

polovima
Nakon to je dokazano da ipak postoji 7. kontinent i izraene
prve karte Antarktike krenuli su razni istraivai uzeti svoj dio
kolaa u razotkrivanju antarktikih tajni. Te ekspedicije bile su
sponzorirane i upravljane od strane svjetskih sila koje su tu namjeravale ostvariti svoje teritorijalne pretenzije, ali i stei slavu

61

Hrvatski povijesni portal

Juni pol je geografsko dno svijeta, pozicionirano 90o juno od ekvatora gdje se sastaju svi meridijani. Sama toka
pola nema nikakvih posebnih geografskih obiljeja ve je
smjetena na potpuno jednolinom ravnom terenu te ga
je teko pronai. Moe ga se tono pozicionirati samo na
osnovu preciznih astronomskih opaanja.

Weddell je svoje doivljaje ovjekovjeio na slici Ledeni otoci na

kojima je prikazao borbu brodova Jane i Beaufoy s nemirnim morem

onog prvog u dopiranju do neeg kamo ljudska noga jo nije

kroila. 1837. godine krenuo je francuski istraiva, pomorac i
etnolog Jules Dumont dUrville iz Francuske s dva broda: Astrolabe i Zelee prema Antarktici. Cilj mu je bio pronai Juni magnetski pol, no zbog tekih vremenskih uvjeta i gotovo nepremostivih prirodnih zapreka nije uspio. Ipak, iskrcao se na obalu
koju je prozvao Adelijinom zemljom, po svojoj eni i zaposjeo je
u ime Francuske.
I SAD su sudjelovale u utrci u istraivanju Antarktike. 1839. godine Charles Wilkes s brodovima Vincennes, Peacock i Porpoise proputovao je 2415 km obale te istraio rt Grahamove
zemlje na poluotoku Palmer. Iste godine James C. Ross s brodovima Erebus i Terror otplovio je iz Londona prema Australiji,
a zatim Antarktici, kamo je stigao 1841. godine. U svojoj ekspediciji otkrio je Victorijinu zemlju, otok Possession i dva vulkana:
Mont Erebus (aktivni) i Mont Terror. Dopro je do june pozicije
74o20, a otkrio je i Rossovo more, Rossov ledeni elf ogromnu plou plutajueg leda debelog izmeu 180 i 300 metara, te
prolaz McMurdo. Potkraj iste godine druga Rossova ekspedicija
dola je do 78o10 june geografske irine to je bio dotadanji
rekord u pribliavanju Junom polu, ali i rekord koji e se odrati
slijedeih 60 godina.

Scottova ekipa fotografirala se 18. sijenja 1912. (Wilson, Scott und

Oates (stoje), Bowers i Evans (sjede))

1908. Irac Ernest Shackleton poveo je britansku ekspediciju

do Junog magnetskog pola te do mjesta 88o2310 istone geografske duine 156 km udaljenog od Junog pola,
no zbog prejake zime i nestaice hrane morao se vratiti.
To je dalo poticaja mladom engleskom istraivau Robertu
Falconu Scottu (1868.) koji je u lipnju 1910. godine krenuo
brodom Terra Nova prema Novom Zelandu s namjerom
da doe do Antarktike i otkrije Juni pol. Scott je ve imao
iskustva s Antarktikom jer je kao voa ekspedicije u razdoblju
1900.-1904. brodom Discovery istraivao Rossovo more, a stigao je i do 975 km od Junog pola. 1. studenog 1911. godine
Scott je krenuo iz svoje baze u prolazu McMurdo prema Junom
polu. 18. sijenja 1912. Scott je sa etiri druga (Oates, Bowers,
Wilson i Evans) stigao na Juni pol, no stigli su tek drugi, iza
Amundsenove ekspedicije. Pogled na zabodenu norveku zastavu izazvao je veliko razoaranje. Na povratku ih je zatekla tragedija. Zbog nedostatka hrane, prevelike zime i loe pripremljene
ekspedicije, svi su izgubili ivot i nitko se nije vratio. Tek nekoliko
mjeseci kasnije otkrivena su njihova smrznuta tijela koja su uz
velike poasti pokopana. Uz Scottovo tijelo je otkriven i njegov
dnevnik.
Jo je jedan, vrlo iskusan istraiva polarnih predjela, Norveanin Roald Amundsen krenuo u kolovozu 1910. prema Antarktici
s istom namjerom kao i Scott. U listopadu 1911. godine krenuo
je s etiri lana ekspedicije prema Junom polu, kamo je stigao
14. prosinca 1911. te istaknuo norveku zastavu, a okolno podruje nazvao Zemljom kralja Haakona VII. Bez ikakvih potekoa, vratili su se 25. sijenja 1912. u glavnu bazu, u Zaljevu kitova,
nakon to su obavili kruno putovanje do pola za 99 dana.
1911./1912. na Antarktiku je stigla australska ekspedicija na
brodu tuljanovcu Aurora kako bi istraila podruje izmeu
Oatesove zemlje i Zemlje Vilima II. Voa ekspedicije bio je Douglas Mawson, iskusni znanstvenik, poznat po svojim prethodnim putovanjima kada se popeo na Mt. Erebus te dopratio profesora T.W.E. Davida do Junog magnetskog pola. Australci su
vrili sustavna meteoroloka mjerenja tokom
10 mjeseci i biljeili podatke o promjenama
vremena. Nakon toga, ekspedicija se podijelila
u pet grupa, od kojih su etiri grupe krenule
istraivati obalne predjele i ledene kore u unutranjosti Obale Georga V. Petu grupu sainjavali su: Mawson, porunik B.E.S. Ninnis (U.K.) i
dr. Xavier Mertz (vicarska), a oni su istraivali
obalu od rta Denison do Oatesove zemlje. Peta
grupa je zavrila tragino jer su Ninnis i Mertz
poginuli, a sam Mawson se jedva izvukao i tek
se 1914. godine, nakon dvije godine izbivanja
vratio s Antarktike.
1914. godine Ernest Shackleton je s brodovima Endurance i Aurora organizirao ekspediciju sa ciljem da se Antarktika cijela proe
i to od Weddellova do Rossova mora (u najuem dijelu) i kroz Juni pol. Endurance je

62

Broj 4 / Godite I
krenuo prema Weddellovu moru, a Aurora
je isplovila iz Hobarta prema Rossovu moru.
Meutim, led je zarobio i razbio Endurance, a posada se jedva spasila iskrcavanjem na
otok Elephent. Odatle je Shackleton s petoricom suputnika otplovio po nemirnom moru
do kitolovne postaje na otoku Juna Georgia u
amcu James Caird. Shackleton se zatim probio preko otoka do kitolovne postaje, a kasnije
su svi brodolomci spaeni. Time je otkrivanje
obale Antarktike bilo zavreno, a nastupio je
i 1. svjetski rat pa su istraivake ekspedicije
privremeno odustale od daljnjih putovanja na
Antarktiku.
Zavretkom Prvog svjetskog rata nastupilo je
moderno doba, a stari brodovi ustuknuli su
pred novim udima tehnike meu kojima su i
avioni. Oni su se sada i te kako koristili u istraivake, vojne i ekonomske svrhe. 1928. godine
australski istraiva Hubert Wilkins prvi put je
preletio preko Antarktike, a ve slijedee 1929.
kapetan Richard E. Byrd (SAD) prvi je preletio
Juni pol. Byrd time nije stao. 1928./1930. izgradio je bazu SAD-a Mala Amerika u Zaljevu
kitova. Baza je bila dobro opremljena s nekoliko aviona, elektrinom centralom, telefonima i tri radio-tornja.
Tu su se vrila klimatoloka istraivanja, a 1933. godine Byrd je
sam proveo pet mjeseci u izoliranoj meteorolokoj postaji biljeei podatke o vremenu. 1946. godine SAD su provele najvee
i najopsenije istraivanje Antarktike do tada. Operacija se nazivala Highjump, a u nju je ukljueno 4700 ljudi i 13 brodova.
Ekspedicija je ubiljeila u karte 225 km dotad nepoznate obale
koju su i fotografirali, a otkriveni su i nepoznati planinski masivi i
novih 26 otoka. 1955. ostvarena je operacija Deep Freeze kao
sudjelovanje SAD-a u Meunarodnoj geofizikoj godini 1957. Te
godine u istraivanjima je sudjelovalo 12 zemalja s 50 znanstvenih baza irom Antarktike. Ciljevi istraivanja bili su istraivanje
uzroka potresa, pitanje oceanografije i meteorologije, Zemljin
magnetizam na Antarktici i Sunevo djelovanje na Junom polu.
U sklopu tih istraivanja lansirani su umjetni sateliti na raketama (od SAD-a i SSSR-a) zbog prouavanja kozmikih zraka, Sunevih pjega, magnetskog polja, pomrina, meteora i Suneva
svjetla. Takoer je Antarktita prijeena od Weddellova do Rossova mora preko Junog pola. U tom pothvatu sudjelovali su dr.
Vivian Fuchs (U.K.) koji je krenuo od Flichnerovog ledenog elfa
i Sir Edmund Hillary (Novi Zeland) koji je zapoeo putovanje prema Junom polu u prolazu McMurdo. Time je zavrila epoha otkria i prvog istraivanja Antarktike. Danas na Antarktici postoje
istraivake i meteoroloke postaje raznih drava. Da bi sprijeili
bilo kakvo koritenje Antarktike u vojne ili politike svrhe 1959.
godine u Washingtonu je ugovorom izmeu 12 drava ratificiran
sporazum o slobodnom provoenju znanstvenih i miroljubivih
eksperimenata.

Antarktika danas
Antarktika je najhladnije podruje na Zemlji, a pol hladnoe je
Vostok ruska istraivaka stanica gdje je izmjerena dosad
najnia temperatura, -91,5oC! Antarktika sa zaleenim pliacima zaprema ak 28,6106 km3 i time je poslije Azije, prema
obujmu, najrasprostranjenija cjelina u krutom agregatnom stanju. Antarktika je 98 % prekrivena ledom i snijegom, od toga
90 % ledenjakog leda, te se tu nalazi 90 % od ukupnog leda

Jedan od lanova Amundsenove ekipe fotografiran u prosincu 1911.

(vjerojatno Hansen)

na Zemlji i 70 % zaliha slatkovodne vode suvremenog svijeta. Najvea izmjerena debljina leda je 4.335 m i to na poziciji
85oS/110oW. Takav ogromni ledeni kontinent uzrokuje oko
sebe iroko polje ledenih santi koje plivaju ak do 50o. Antarktika nije jedinstvena kopnena cjelina, nego se sastoji od dva
kopna vee na istoku i manje na zapadu, a izmeu njih je tektonski rov Schmid-Graben dubok oko 1500 metara. Istono
kopno je geoloki starije i to je najvea visoravan na svijetu, a
ostatak je pramase Gondwane. Zapadni dio je geoloki slian
Andama June Amerike i gorju Novog Zelanda. Antarktika je nekadanje srce junog prakontinenta Gondwane, a ostaci izumrlih golosjemenjaa Glossopteris koji su pronaeni na svim
junim kontinentima dokazuje da su bili spojeni. U zapadnom
dijelu, u masivu Winson, u planinskom lancu Ellensworth nalazi
se najvii vrh Antarktike visok 5.139 metara, dok se u istonom
nalazi dolinski Lambertov ledenjak najdublji ledenjak na Zemlji. Oko Antarktike plove strujama noeni ledeni blokovi u obliku
santi dugi od 30 do 180 km. Specifina pojava su ledenjaci na
pliaku (engl. shelf-ice) kao zaleenost na samoj razini mora.
Najvei ledenjaci su Rossov 530.000 km2 i Flichnerov ledenjak s 400.000 km2. Padalina je vrlo malo od 80 do 600 mm
i veinom padaju ljeti u obliku snijega. Antarktikom puu jaki
vjetrovi koji se pojavljuju orkanski iznenada. Brzina vjetra moe
dosei ak i 160 km/h, a u Drakeovom prolazu puu najsnaniji
vjetrovi na Zemlji koji podiu valove i do 15 metara. Antarktika
je vrlo siromana ivotom, uz obalu skupljaju se pingvini, tuljani, kitovi i ostali morski sisavci, ptice burnice, a ljeti ima i igri,
galebova i pelikana te velikih plova riba. Vegetacija se svodi na
mahovinu, liajeve i slatkovodne alge koja prevladava takoer
u obalnom pojasu, a u nekim predjelima Grahamove zemlje i
u okolici toplih jezera ima neto vegetacije u obliku tundre.
Antarktika je danas jedini slobodni kontinent na Zemlji. Politiki
je podijeljena na 8 sektora (britanski, australski, novozelandski,
francuski, ileanski, norveki, argentinski i sektor SAD-a). Ipak,
granice sektora postoje samo u formalnom smislu pa je svim
dravama omoguen pristup na Antarktiku.

63