Rudolf Steiner

Poljoprivredni teaj
Duhovnoznanstvene za napredak osnove poljoprivrede

Osam

predavanja, u

uvodni govor i

razgovori

odrani

Koberwitzu

kraj Breslaua

od 7. do 16. lipnja 1924. i predavanje odrano 20. u Dornachu 1924.

lipnja

ETVRTO PREDAVANJE, 12. lipnja 1924. Snage i supstancije koje ulaze u d u h o v n o : Pitanje gnojidbe
G n o j i d b a u domainstvu p r i r o d e Nain djelovanja tvarnog, snaga i nain djelovanja d u h o v n o g Bie drveta u u s p o r e d b i s jednogodinjom biljkom Ispupena zemlja Bit pognojene zemlje O s o b n i o d n o s p r e m a g n o j i v u D j e l o v a n j e s n a g a u nutrini o r g a n s k o g O i v l j a v a n j e s a m o g z e m l j a n o g K o m p o s t S t v a r a n j e r o g o v a i r o g o v l j a O b i n i stajski gnoj Bakterije i kakvoa gnojiva Koncentrirana, oivljavajua gnojidbena snaga u sadraju kravljeg roga Razrjedivanje i mijeanje g n o j i v a iz k r a v l j e g r o g a O s t a v l j a n j e k v a r c a ili g l i n e n c a u zemlji tijekom ljeta

91

Odgovori na pitanja, 12. lipnja 1924

Razrjedivanje, mijeanje i r a z d i o b a g n o j i v a iz kravljeg r o g a u v a n j e i u p o t r e b a kravljih r o g o v a T j e r a n j e s j e m e n a u k a o s R e p r o d u k t i v n a s p o s o b n o s t i h r a n j i v o s t itarica

110

Promatranje makrokozmikog kao zadaa znanosti: Rast zemlje i biljaka PETO PREDAVANJE, 13. lipnja 1924 Pravilna supstancijalizacija g n o j i v a

duhovne 125

O b r a d a a n o r g a n s k i m t v a r i m a I z r a v n o oivljavanje zemlje o r g a n s k i m H o m e o p a t s k o d o z i r a n j e iz zemaljskog okruja Supstancijalne, ivotne i zraee snage Stolisnik u prirod n o m procesu rasta biljaka Plemenita divlja i snage svemira D j e l o v a n j e kalcija i Chamomilla officinalis K o p r i v a , najvea b l a g o t v o r k a u b i l j n o m svijetu U r a z u m l j i v a n j e tla P r i r o d a biljke i biljne bolesti Hrast Zemljino upijanje k r e m e n e kiseline U z a j a m n i o d n o s kvaliteta u o r g a n s k i m p r o c e s i m a U z a j a m n o d j e l o v a n j e k r e m e n e kiseline i kalija M a s l a a k Valeriana officinalis

Odgovori na pitanja, 13. lipnja 1924

O p e n i t o o gnojidbi Pojedinosti o p r i p r a v c i m a za g n o j i d b u U z i m a n j e h r a n e iz a t m o s f e r e

146

Individualizacija

mjera

poljoprivredi 156

ESTO PREDAVANJE, 14. lipnja 1924 Bit k o r o v a , tetnika i t a k o z v a n i h biljnih bolesti pred forumom prirode
D j e l o v a n j e v a p n a i k r e m e n a u zemlji D j e l o v a n j e p l a n e t a

 Utjecaj M j e s e c a i klijanje u zemlji S n a g e koje p o t i u stvaranje p l o d a O b u z d a v a n j e Mjeseeva djelovanja na k o r o v P e p e o P l a n e t n i sustav i z o d i j a k D j e l o v a n j e Mjeseca i V e n e r e u ivotinjskom carstvu Karakteristian primjer: poljski mi K o z m i k i utjecaji k o d k u k a c a i niih ivotinja Repina n e m a t o d a Sunce u zodijaku N o r m a l n o stanje i b o l e s t i b i l j a k a i ivotinja D j e l o v a n j e M j e s e c a i stvaranje gljivica-nametnica Equisetum arvense

Odgovori na pitanja, 14. lipnja 1924

O v o d e n o m k o r o v u , k u p u s n o j kili, gljivinim o b o l j e n j i m a v i n o v e loze, p l a m e n j a i Pitanje konstelacija M i n e r a l n o gnojivo

178

SEDMO PREDAVANJE, 15. lipnja 1924. Intimnija uzajamna djelovanja u p r i r o d i : Odnos i z m e u ratarstva, v o a r s t v a i stoarstva
D r v o u c j e l o k u p n o m d o m a i n s t v u p r i r o d e Zeljaste biljke i itarice K a m b i j M i r i s b i l j a k a na zemlji i miris d r v e t a Bie korijena S r o d n o s t biljaka i ivotinja Kine gliste Svijet ptica M e u o v i s n o s t uma, polja i livade: regulacija u m e U n u t a r n j a s r o d n o s t g r m o l i k o g r a s l i n j a i ivotinja s i s a v a c a P r i s a n o d n o s gljiva i niih ivotinja O d n o s biljnog p r e m a ivotinjskom, ivotinjskog p r e m a biljnom Davanje i uzimanje u prirodi

186

OSMO PREDAVANJE, 16. lipnja 1924. Bit h r a n i d b e

D i o b a u ivotinjskom o r g a n i z m u Zemaljska i kozmika tvarnost Zemaljske i kozmike snage Poljoprivredno g o s p o d a r s t v o k a o o r g a n i z a m Z a m e t a k Ja u g n o j i v u Ja-snaga u zemlji

204

Poljoprivredno g o s p o d a r s t v o kao individualnost Zajedniko djelovanje snaga i tvari kod mlijenih, radnih i tovnih ivotinja Korijenska h r a n a Sjemenke lana Sijeno Vrste djeteli ne Kuhanje ivenih n a m i r n i c a Sol Rajica i k r u m p i r Poljoprivreda u najdubljoj vezi s drutvenim ivotom

Odgovori na pitanja, 16. lipnja 1924

G n o j i g n o j n i c a Pitanje konstelacije z v i j e a Z n a e n j e elektriciteta u p r i r o d i Kiseljenje s t o n e h r a n e Z e l e n a gnojidba U p o t r e b a ljudskoga gnojiva Moralnost i uvjerenje

228

UVODNI GOVOR, 11. lipnja 1924. Napomena vicarskog izdavaa:

Praktina primjena smjernica d a n i h u p o l j o p r i v r e d n o m teaju

239 251

PREDGOVOR HRVATSKOM IZDANJU

Sve se vie i vie javlja u svijesti ljudi nepobitna injenica da je danas uobiajeni nain obrade tla i uzgoja biljaka i ivotinja doao u slijepu ulicu. Kako bi se osigurali visoki prinosi, potrebna je sve vea koliina kemijskih sredstava. Zbog toga tlo po staje sve loije, a visoki prinosi ne znae istovremeno i dobru kakvou proizvoda. Biljke koje se uzgajaju uz primjenu kemijskih sredstava postaju sve neotpornije na bolesti. Cijena uzgoja poljoprivrednih p r o i z v o d a sve vie raste, a njihova koliina u raz vijenim zemljama Zapada daleko nadilazi potrebe stanovnitva. Ti se vikovi zbog visoke cijene proiz vodnje ne mogu nikome prodati ve se ili unitavaju ili poklanjaju u obliku tzv. "humanitarne p o m o i " treem svijetu to u biti nije nita drugo nego samo jedan od oblika rjeavanja nagomilanih zaliha. S druge strane taj nain poljoprivrede ima jo itav niz popratnih tetnih posljedica od kojih neke ozbiljno ugroavaju ekoloku ravnoteu sredine u kojoj ivimo. Ne samo da se smanjuje koliina plodnog humusa i da dolazi do erozije tla nego se u tlo ulau razne kemikalije, a naroito teki metali, koji tamo ostaju godinama. Ta sredstva postupno prodiru u dubinu i ulaze u podzemne vode ime ih esto ine neupotrebljivim za pie. Pa i sama proizvodnja pes ticida i kemijskih gnojiva ima itav niz ekoloki tetnih popratnih pojava. Osim toga, za proizvodnju tih sred stava potrebna je velika koliina energije. I sam nain poljoprivredne proizvodnje u obliku monokulture i dranja velikog broja ivotinja koje su stalno u zatvorenim prostorima ini i jed ne i druge naroito osjetljivima na bolest. To opet 9

zahtijeva poveanu upotrebu pesticida kod uzgoja biljaka i antibiotika kod uzgoja ivotinja. Poseban je problem neprirodna hrana stoke (kotano brano) koja je uzrokom pojave tzv. "kravljeg ludila" kod ivotinja i ljudi. Konano treba postaviti pitanje nije li utroena koliina energije u konvencionalnoj proizvodnji hra ne vea od one koju tako p r o i z v e d e n o m hranom dobivamo? Konvencionalna poljoprivreda svjesna je slijepe ulice u kojoj se nala i odrava se nizom palija tivnih mjera kao ograniavanjem poljoprivrednih povrina za pojedine kulture te visokim dravnim subvencijama. Negativna strana primjene kemije u poljoprivredi pokuava se u posljednje vrijeme uklo niti genetikom koja sa svoje strane nije jeftina i ije su posljedice, kako na biljke tako i na ljude, danas potpuna nepoznanica. Sve te mjere ne mogu donijeti trajno rjeenje, ne mogu popraviti kakvou p r o i z v o d a niti mogu uzgoju biljaka i stoke pruiti sigurnu budunost. Ovaj samo letimini pregled dananjeg stanja u poljoprivredi i stoarstvu jasno ukazuje da se na tim podrujima neto korjenito mora mijenjati jer emo se inae u budunosti stalno susretati s novim problemima od kojih je tzv. kravlje ludilo samo jedan od njih. Potreba da se neto mijenja polako ulazi u svijest ljudi, kako potroaa tako i proizvoaa. Ima sve vie potroaa koji trae zdravu hranu, a na svim kontinentima postupno raste i broj pro izvoaa koji takvu hranu p r o i z v o d e . to e vie ljudi izbjegavati konvencionalno proizvedenu hra nu to e po zakonu ponude i potranje nuno rasti i broj proizvoaa koji se ne slue tim nainom 10

proizvodnje. Nema sumnje da su tzv. "zdravi proiz vodi" skuplji, ali i kad kupujemo cipele neemo kupiti one, makar bile jeftinije, koje e se raspasti kod prve jae kie nego one, makar bile skuplje, koje emo moi nositi godinama. Na rjeenje svih o v i h problema ve je davno ukazao Rudolf Steiner koji je 1924. odrao niz preda vanja u dvorcu Koberwitz (tada u Njemakoj, a danas u Poljskoj) pred skupinom intelektualaca i poljo privrednika u kojima je iznio naela nove bioloko-dinamike poljoprivrede, naela koja vrijede jo i danas. To je bio ujedno i prvi zokrueni prikaz novog naina uzgoja biljaka i stoke i svi dananji razliiti pravci ekoloke p o l j o p r i v r e d e proizlaze manje ili vie iz tih poticaja. Rudolf Steiner ( 1 8 6 1 - 1 9 2 5 ) r o d e n u Donjem Kraljevcu u Meimurju, utemeljitelj antropozofije, bio je filozof i duhovni istraiva koji je ustanovio i u s t v r d i o da iza svake fizike p o j a v e postoji i duhovna pozadina i da je bez spoznaje te duhovne p o z a d i n e nae znanje o ovjeku, Zemlji i svemiru samo d j e l o m i n o i n e p o t p u n o . Na temelju svojih duhovno-znanstvenih istraivanja on je iznio novu spoznaju o r a z v o j u ovjeka, Zemlje i kozmosa te novu spoznaju o kranstvu smatrajui da obja va kako je d o s l o v n o i t a m o u S v e t o m pismu nije zavrena ve da se ona obnavlja ovisno o stupnju svijesti i sposobnosti spoznavanja ljudi u pojedinim vremenima. Na temelju toga on stvara nov pristup u pedagogiji (waldorfska kola) u kojem se svakom aku nastoji pristupiti i n d i v i d u a l n o i poticati ne t o l i k o koliinu znanja koliko osobnu kreativnost. Dao je i o s n o v e rjeavanja socijalnih suprotnosti u svojoj teoriji o t r o l a n o s t i , te k o n a n o itav 11

niz poticaja u umjetnosti: u drami, slikarstvu, arhi tekturi, o b l i k o v a n j u g o v o r a i euritmiji. Na temelju tog svestranog duhovnog iskustva on pred kraj ivota dri osam predavanja o poljo privredi (Poljoprivredni teaj) u kojima odgovara na pet osnovnih pitanja koja su mu tom prilikom bila postavljena: 1. Kako sprijeiti sve vei nestanak broja so rata kultiviranih biljaka i kako poboljati njihovu hranidbenu kakvou? 2. Na koji nain poboljati plodnost domaih ivotinja i njihovu otpornost? 3. Kako izbjei opasnost kemijske gnojidbe i je li mogue uvesti gnojidbu koja oivljuje tlo? 4. Na koji se nain mogu dokazati djelovanja stvaralake ivotne snage, djelotvornost homeopatskih pripravaka i kozmikih ritmova? 5. Postoji li mogunost socijalne obnove u poljo privredi? Odgovori na ta pitanja i danas su, nakon sedam deset sedam godina, jednako suvremeni i aktualni. Na temelju svojih osnovnih spoznaja iz podruja duhovne znanosti (Steiner nije bio poljoprivrednik) on daje poticaje za nov nain proizvodnje zdrave hrane. Iz Steinerovih predavanja jasno proizlazi da on Zemlju smatra ivim organizmom na koji djeluju snage i ritmovi iz svemira. Svako p o l j o p r i v r e d n o imanje mora biti zaokruen i sam sebi dostatan or ganizam. Prema tome, mora postojati o d r e e n uravnoteen odnos izmeu broja ivotinja na imanju i poljoprivrednih povrina. Mora postojati odreen p l o d o r e d i raznolikost kultura. Potpuno zabacuje monokulturu. Gnojidba ima zadau da oivi humus 12

i time stvori zdravu i otpornu biljku. tetoine koje se jave treba uklanjati prirodnim sredstvima. Uzgoj stoke mora biti to vie na otvorenom, a broj stoke mora odgovarati veliini dobra. Nain izlaganja i izraavanja u ovoj knjizi moda e dijelu poljoprivrednika na prvi pogled biti stran i neobian. Naroito onima koji nisu upueni u osnov na naela antropozofije. Pa ipak, paljivo, polagano i uporno iitavanje o v o g teksta pojedincu e omo guit da stekne sposobnost stvaralakog djelovanja u uzgoju stoke i bilja. Nema sumnje da e mu u praktinoj provedbi mnogo pomoi dodatni teajevi jer e mu to omoguiti da u pojedinosti svlada neke tehnoloke procese. Kako, meutim, nema g o t o v i h rjeenja za svaki sluaj, a svako zemljite i svaka kultura zaseban su organizam, ovaj e mu tekst omo guiti da, poto stekne stanovita iskustva, sam stvara rjeenja za svoje specifine potrebe. U naoj zemlji bioloko-dinamiki nain poljo privrede jo je u zaetku. Nadamo se da e ova knjiga nekima biti poticaj da se tim nainom uzgoja stoke i biljaka poinju ozbiljno baviti. Zagreb, 9. kolovoza 2001. Prof. dr. Radovan Suboti Predsjednik Antropozofskog drutva "Marija Sofija" Zagreb

13

Drutvo je u Koberwitz stizalo obino oko jedana est sati. U Koberwitzu ljudi nisu mogli stanovati, onamo su dolazili iz Breslaua. Potom je najprije poi njalo predavanje koje je trajalo do jedan sat. Ubrzo potom predavanje se pretvorilo u doruak, pri emu su gosti mogli koristiti g o t o v o cijeli dvorac i sve ostalo, a to je vrlo zanimljivo. To je onda otprilike trajalo do pola ili do tri etvrt dva. Zatim je slijedio razgovor o pitanjima u v e z i s p o l j o p r i v r e d o m do tri sata. Dakle, to je bio udio Koberwitza u itavom skupu. To je trajalo deset dana. Stoga vidite kako smo velikoduno primljeni. Moram svakako rei da grofici i grofu Keyserlingku nije bilo lako prirediti taj teaj, jer on je ve odavno obean, ali ja nikako nisam mogao doi. Zato je ovdje u Dornachu na Boinom zasjedanju bio neak grofa Keyserlingka kojemu je prije puta bilo reeno: Ili e mi donijeti sasvim konkretno obeanje da e se teaj odrati jo sljedee polugodite ili mi uope ne dolazi kui. Neak kojemu su u ivotu za rukom pole i druge neobine stvari, s tom se namjerom pojavio ovdje i zaista je tako odluno g o v o r i o da sam mu rekao kako e se teaj odrati im god to bude mogue. I kako nije mogao biti ranije, odrao se o Duho vima. To je bila lijepa svetkovina o Duhovima, doista prava antropozofska svetkovina o Duhovima. Neto je posebno na tom dobru Koberwitzu i u njegovoj okolici. Dobro Koberwitz obuhvaa tri deset tisua jutara zemlje. To je j e d n o od najve ih dobara. Prema tome, tamo se moe vidjeti v r l o m n o g o poljoprivredne djelatnosti. A i vidjeli smo v r l o mnogo, jer sve su nam pokazali uz iznimnu susretljivost.

Kad ovjek stigne u Koberwitz i najprije eli oprati ruke, odmah zapazi da je u umivaoniku elje zo. Naime, tlo u Koberwitzu bogato je eljezom. I stvarno mislim da bi se to tlo moglo iskoristiti na najraznovrsniji nain budui da je izuzetno bogato eljezom. eljezo uistinu susreemo na svakom koraku. Zboga toga sam prilikom prvog ruka, pozdravljajui osoblje kue, rekao kako ponajprije upada u oi da je u Koberwitzu sve od eljeza: da je ve neak bio od eljeza u svojim zahtjevima kad se pojavio o Boiu; da je tlo natopljeno eljezom i da tamo vlada neto svjesno cilja i energino, tako da nisam mogao rei drugo doli: eljezna grofica i eljezni grof. I u moralnom dranju uistinu je bilo neeg posve eljeznog. U poljoprivrednom teaju najprije je trebalo razraditi koji su preduvjeti napretka u razliitim poljoprivrednim granama. Tu dakako postoje izuzetno zanimljive grane: ratarstvo, stoarstvo, umarstvo, vrtlarstvo i tako dalje. Zatim jednu od najzanimljivijih stvari, tajne gnojidbe, koje su stvarno istinske tajne. Za sve to najprije su postavljena naela, v e z e koje u dananje doba izgledaju izuzetno znaajnima zato to se, vjerovali ili ne, upravo poljoprivreda pod utjecajem materijalistikog nazora udaljila od razumskih naela. I vrlo malo ljudi zna da su tijekom posljednjih desetljea degenerirali svi proizvodi od kojih ovjek zapravo ivi te da oni i dalje izuzetno brzo degeneriraju. Ne samo da na prijelazu iz kaliyuge u svijetlo doba degenerira sadanji moralni razvoj ovjeanstva ve naglo degenerira i ono to je ovjek svojim postup cima uinio od zemlje i od onoga to je neposredno 17

iznad nje. To je danas statistiki utvreno, o tome se, na primjer, raspravlja u poljoprivrednim udru enjima i govori se da su ljudi protiv toga nemoni. Danas stoga ak i materijalistiki poljoprivrednik, ako ne traje tupo, nego razmilja o stvarima s kojima se suoava svakoga dana ili barem jednom u godini, moe otprilike izraunati da e za nekoliko desetljea proizvodi biti toliko degenerirani da vie nee moi posluiti za ljudsku ishranu. Dakle, pritom se doista radi o pitanju koje je u najeminentnijem smislu kozmiko-zemaljsko pitanje. Upravo kod poljoprivrede pokazuje se da se iz duha moraju crpiti snage koje su danas potpuno nepoz nate i ije znaenje nije samo u tome da se malo pobolja poljoprivreda nego i u tome da se ovjekov ivot na Zemlji ta ovjek mora ivjeti od onoga to zemlja donosi u fizikom smislu uope moe nastaviti. Radi se, dakle, o iznimno bitnoj temi. I naela koja su tamo zadana kako bi pokazala pod kojim se uvjetima razvijaju biljke najrazliitijih vrsta, i votinje, naela prema kojima se treba gnojiti, pre ma kojima se suzbija korov, unitavaju tetnici i nametnici, prema kojima se suzbijaju biljne bolesti, sve su to danas na podruju poljoprivrede gorua pitanja. Nakon to je raspravljeno o tim pitanjima, prelo se na o n o to je prijeko potrebno uiniti kako bi se stvorili preduvjeti za reformu gnojidbe, reformu u suzbijanju korova i tetoina na bilju, nametni ka te u borbi protiv biljnih bolesti. I svakoga da na na teaj i r a z g o v o r e koji su uslijedili za njim nadovezao se krug, kako ga je nazvao grof Keyserlingk, to su ga sastavili okupljeni antropozofski 18

poljoprivrednici koji ovdje ele tijesno suraivati s Prirodoznanstvenim odsjekom na Goetheanumu. Zato Prirodoznanstveni odsjek treba izraditi naela prema dobivenim osnovama, poevi od geolokih svojstava tla, mogunosti hranidbe i gnojidbe, od svih injenica koje dolaze u obzir: blizina uma, klimatski uvjeti i tako dalje. Poto poljoprivredni strunjaci prikupe odgovarajue podatke, ovdje e biti razraena naela prema kojima se trebaju izvoditi daljnji pokusi kako bi se doista iskuale praktine upute dane na teaju ili ono to je takoer navedeno u raspravama, tako da onda svatko moe kazati, premda se danas neto od toga jo moe initi udnim: Iskuali smo, to ide. To je, dakle, svrha toga kruga poljoprivrednika koji usko surauje s Prirodoznanstvenim odsjekom i gospoicom dr. Vreede, jer za to su potrebni i astronomski podaci. Jasno je da e u tome na najrazliitije naine sudjelovati cijela Visoka kola, a osobito Medicinski odsjek. Tako da e upravo prema nastojanjima koja su na teaju razradili nai prijatelji, osobito nai prijatelji grof Keyserlingk i gospodin Stegemann, stvar, nadajmo se, i u praksi zaivjeti bolje od onoga to su neki poduzimali pod drugim pretpostavkama, pod ne ba primjerenim pretpostavkama. No, uvjet uspjeha sastoji se u sljedeem, i strogo se naglaavalo te stalno i neprekidno ponavljalo da ono to je bio sadraj toga teaja isprva bude du hovna svojina kruga poljoprivrednika, praktinih poljoprivrednika. Tamo je bilo i ljudi koji se zani maju za poljoprivredu, ali koji nisu mogli ui u krug, od njih je izriito zatraeno da na d o b r o poznat antropozofski nain sve odmah ne izbrbljaju svakome,

19

jer stvari mogu zadobiti svoje praktino znaenje samo onda ako ono to je bio sadraj teaja, ostane u krugu strunjaka, ako to provjere poljoprivrednici. Neke stvari trebat e iskuavati etiri godine. Tijekom tog razdoblja praktine upute koje su dane nee izii iz kruga poljoprivredne zajednice jer nema ni kakva smisla da se o stvarima samo govori, nego stvari postoje upravo zato da udu u ivotnu praksu. I pogrijeio bi svatko tko bi izbrbljao stvari koje je uo. To su stvari koje se ponajprije, vjerujem, odnose na plodni poljoprivredni teaj. U Breslauu se na duhovski ponedjeljak odrala i euritmijska predstava koja je bila izuzetno dobro posjeena i koja je izuzetno d o b r o primljena. Osim toga, odrane su i brojne druge priredbe. Najprije su prijepodne trajale rasprave o poljopri vredi, otprilike od jedanaest i petnaest do tri sa ta p o p o d n e . To je, kao to sam rekao, bilo vani, u Koberwitzu. Druge stvari bile su u Breslauu unutra o onome to se dogaalo izmeu govorit u kasni je i svaki je dan zavrio jednim antropozofskim predavanjem za lanove Antropozofskog drutva, koje je ponajvie razmatralo karmika pitanja to su ovdje ve tjednima predmetom razmatranja. Ona su bila saeta u deset predavanja. Kratak izvjetaj o cijeloj stvari ve sam dao u listu s priopenjima, prilogu "Goetheanumu" koji je upravo danas iziao. T a m o je izvjetaj o cijelom breslauskom skupu. I ovom prilikom ujedno opet mogu naglasiti: Iz onoga to je iskuano na razliitm mjestima, u Pragu, Bernu, Parizu, sada i u Breslauu, mogu rei da ono to je proizilo iz Boinog zasjedanja, ona ezoterina struja koja proima itavo Antropozofsko drutvo, koja 20

je novost, moglo bi se rei, ustvari ono to je nakon pravog osnutka Antropozofskog drutva sada tu, a prije nije bilo, da to srca posvuda primaju ne sa mo na uistinu zadovoljavajui nego i na izvanredno duevan nain, tako da postoji opravdana nada da se sada, nakon to je Antropozofsko drutvo Boinim zasjedanjem steklo duhovnost, poto ve u Dornachu svjesno spiritualno djeluje ezoterino predsjednitvo, da se sada doista posvuda moe primijetiti ne samo strujanje prema van nego i da srca sudionika posve izlaze ususret tom strujanju. Na veernjim predavanjima, na predavanjima lanovima naveer, to se vrlo, vrlo jasno vidi. Osim toga, srdanost s kojom su ta predavanja doekana u Breslauu i Kobervvitzu doista se oitovala na spiritualno-organizatorski nain, jer to je bilo duboko antropozofsko razumijevanje, a nalo je i svoju primje nu, ostvarilo se u materiji. Moram samo pripomenuti da je posljednje veeri, u ponedjeljak naveer, u Breslauu umjesto predavanjem sve zaokrueno pris nim druenjem. Mnogi lanovi doputovali su uistinu izdaleka, ve dugo lanovi iz njemakih krajeva nisu doivjeli neto takvo, lanovi su doputovali iz june Njemake, iz zapadne Njemake, naravno, i iz obli njih krajeva, tako da su dvorane bile prepune lanova. Posljednje veeri, p r i g o d o m prisnog druenja, po to je u ponedjeljak mnogo njih ili veina morala otputovati, bilo je jo prisutno oko tristo sedamdeset lanova koje je u Breslauu veerom poastila kua Keyserlingk. Morate zamisliti da je u Breslau u jednu gosti onicu teretnim automobilima dopremljeno sve to je bilo neophodno za podvorbu tristo sedamdeset antropozofa koji su te veeri, to sam primijetio 21

obilazei ih, imali izvanredno dobar apetit. Da, to se dogaa i prilikom promatranja slika, ovjek nikad nije toliko gladan kao kad obilazi galerije; oigledno je da se isto dogaa i kod antropozofskih predavanja. To se skupilo za tih nekoliko dana. Ali najljepe je bilo to su antropozofi imali velik apetit, bilo ih je tristo sedamdeset, a mnogo toga jo je ostalo. Tim predavanjima zavravao je dan, tako da su poljoprivredni teaj i skup lanova Antropozofskog drutva zaokruili cijelu priredbu. Izmeu toga gospoa dr. Steiner odrala je teaj umjetnikog oblikovanja govora; bila su dva sastanka breslauske omladinske grupe i dva razredna sata". A posljednje nedjelje zbilo se jo neto. Nastupio je gospodin Kugelmann sa svojom glumakom dru inom koja je na poticaj govornog teaja to se odrao prije dvije godine ovdje u Goetheanumu razvila nov umjetniki kazalini izraz, te su nam izveli "Ifigeniju". Uzimajui u obzir sve ono to je proizilo iz govornog teaja, to doista mnogo obeava. Vrijeme je bilo bogato, v r l o bogato ispunjeno, ali takoer je bilo mogue pruiti neto lanovima koji dugo nisu imali prilike sudjelovati na nekoj antropozofskoj priredbi. Izmeu tih dogaanja obilazilo se imanje. Ljudi su razgledavali o n o to se moglo vidjeti na dobru, pri emu danas u srednjoj Europi na sve to utjee ono to je tako oito u potpunom gospodarskom slomu. Mislim na gospodarski ivot u cjelini. Na imanju Koberwitz izvrsno se gospodari, poljoprivre da naravno mora napredovati, ali gospodarski ivot
" Razredni sat Visoke kole za duhovnu znanost ( o p . p r e v . ) .

u Njemakoj u uasnom je stanju. I tako, u ponedje ljak, mislim oko jedanaest sati naveer, priredbe su zavrile. Potom sam u utorak stigao u Lauenstein kod Jene, gdje nekoliko naih mladih prijatelja s gospo icom dr. Ilse Knauer osniva ljeilite i odgajalite ne samo za slabije nadarene nego i za stvarno tjelesno bolesnu djecu koju odgajaju i razvijaju onoliko koliko je to mogue. Taj je institut, kao to sam rekao, u osnutku. Ja sam ga inaugurirao i vidio prvu primljenu djecu. Tako smo projekt u Lauensteinu, nedaleko od Jene, takorei postavili na noge. Potom sam preko Stuttgarta stigao o v a m o . Zar ne, p o g o t o v o u Stuttgartu danas dolazi do izraaja izuzmemo li ostalo ono to izuzetno titi, inje nica da je u waldorfskoj koli, koja u pedagoko-didaktikom i duhovnom smislu postie izvanredan uspjeh, gospodarsko stanje upravo oajno. Zamislite samo, jutros sam, na primjer, peti razred morao tako razdijeliti da su od dva razreda nastala tri, stoga sada imamo 5. a razred, 5. b razred, 5. c raz red. I esti razred razdijeljen je na tri odjeljenja. Veina razreda ima dva odjeljenja, ak i vii razredi. U waldorfskoj koli imamo vie od osamsto uenika. Stvar izvanredno napreduje u pedagoko-didaktikom i duhovnom smislu, ali gospodarska je strana u waldorfskoj koli upravo oajna, uistinu, u naj dubljem smislu oajna! Zamislite samo, u tjedne prije Boia, recimo, u waldorfskoj koli jo smo imali mjeseni proraun od oko 60008000 maraka, to sada, zbog vrtoglavog rasta cijena ivenih namirnica, odgovara mjesenom proraunu od 25.00027.000 maraka. To su dakako uasne stvari. I nedavno smo se nali u situaciji 23

da od tih 25.00027.000 maraka mjesenog prora una nije bilo pokriveno otprilike 15.00017.000 maraka, tako da emo u iduem razdoblju morati raunati s manjkom od 15.00017.000 maraka na mjesec. To zbilja titi, to je v r l o teko breme, jer sve je pripremljeno, tu je uiteljski kolegij kojeg ini preko etrdeset uitelja, tu je vie od osamsto uenika. Dakako, iznimno je teko sve to i dalje financirati uz takve gospodarske pretpostavke, a p o g o t o v o e biti teko s o b z i r o m na gospodarske perspektive u Njemakoj. No portvovnou antropozofskih prijatelja po stalo je mogue najprije sljedea tri, etiri ili pet mjeseci od tog nedostatka pokriti 10.000 maraka na mjesec, tako da e posljednjih mjeseci trebati pokriti jo samo oko 60007000 maraka na mjesec. To je mogue pokriti, ali je istina, dragi moji prijatelji, da je upravo u Antropozofskom drutvu, kad je rije o stvarima gdje je potreban praktian pristup, na djelu nepraktino ponaanje. Nedavno sam na skupu udruga waldorfskih kola to e se, nadajmo se, posvuda iznijeti u javnost; jer mnogo je vanije iznijeti u javnost to nego ono to antropozofi ponekad iznose u javnost rekao sljedee: Samo treba promisliti, u Njemakoj ima mo u najmanju ruku 10.000 antropozofa. Kad bi se posvuda svaki tjedan skupljao novac, kad bi svaki tjedan svatko dao samo 50 pfenniga, to bi u tjedan dana iznosilo 5000 maraka, a to bi se lako m o g l o ostvariti samo kad bi se uinilo. Stoga sam rekao: U Antropozofskom drutvu esto se dogaa da su nae ustanove v r l o slabo fundirane, a ljudi koji bi v r l o rado dali novac to g o v o r i m iz iskustva 24

uope ne znaju kamo bi s njime. Da, to stanje u waldorfskoj koli i dalje je v r l o teko podnoljivo, i ovom bih prilikom napomenuo da je upravo portvovnou vicarskih prijatelja u posljednje vrijeme svaki mjesec prikupljena znaajna svota, djelomice u vidu izravne pomoi, ali poglavito preuzimanjem kumstva za djecu kum je onaj koji za jedno dijete u waldorfskoj koli plaa 2527 maraka na mjesec. No izgledi su i dalje loi, a stanje u waldorfskoj koli jo jako, jako titi. Kad bi se nalo jo oko 250300 kumova i kad bi lanarina bolje pristizala, kad bi se prikupljao novac, to onda uope ne bi bilo tako teko. Mora se naravno takoer rei da trenutno u Njemakoj vlada neopisiva nestaica novca. Nije rije o tome da ne bi bilo dobara, ali svejedno vlada takva nesta ica novca da uope nije mogu optjecaj. Gospodarski ivot u Srednjoj Europi uistinu je u loem stanju. O tome sam vas, dakle, htio izvijestiti. Sve to pokazuje da se danas v r l o snanim iskazuje sve to je na antropozofskom polju proizilo iz samog antropozofskog pokreta. Oblik koji je poprimila waldorfska kola odlikuje se velikom, velikom snagom koja je svojstvena antropozofskom biu. A to se iskazuje i drugdje. Pokazuje se potreba za onime to antropozofija moe dati. Bio je prireen govorni teaj, dakle, teaj za umjetniki pristup jeziku, koji se morao apsolvirati u nekoliko sati jer uope nije bilo vremena za tako mnogo toga. Ali na njega se prijavilo, ini mi se, oko 160 ljudi. Ne moe se u pet sati poduiti 160 ljudi, pa je stvar organizirana tako da je sprijeda sjedilo otprilike 30 ljudi, oni su doista primili poduku; drugi su samo mogli sluati. Potreba je nesumnjivo 25

prisutna, duboka, intenzivna, velika potreba. Samo bismo morali biti u stanju zaista oiviti postojee snage i svakako bismo morali unaprijediti antro pozofsko djelovanje. Zasluge za ostvarenje ovoga to je prireeno u Breslauu svakako pripadaju, kao to sam ve rekao, eljeznom grofu i eljeznoj grofici Keyserlingk i naem starom prijatelju, ravnatelju Barschu koji djeluje g o t o v o toliko dugo koliko i sam antropozofski po kret, koji je kao mladi postao antropozof, a sada je umirovljeni ravnatelj kole, ali se zajedno s osta lima jo osjea v r l o mladim, tako da me je u svom pozdravnom govoru koji je odrao prve veeri skupa nazvao ocem, zbog ega se strano kajao svih deset dana! O tome sam vas htio izvijestiti, dragi moji prija telji, o priredbi koja vas nedvojbeno mora zanimati ve samo zato e moda ipak na jednom odreenom podruju, polazei od antropozofskog, uspjeti uni jeti neto u neposredan ivot. Jer vidi se da se na antropozofskom podruju moe uzajamno djelovati s obiju strana, s visoko duhovne i s potpuno praktine. A pravo e se djelovati zapravo tek onda kad se obadvije strane budu preplitale i kad budu savreno usklaene. Pogreke, koje se v r l o lako mogu dogoditi u antropozofskom djelovanju, nastaju upravo zbog toga to s jedne strane duhovno ne prelazi u stvarni ivot, to ono ostaje neka vrst teorije, ili jedna vrst, rekao bih, vjerovanja rijeima, ono ak nije ni vjerovanje mislima, nego ostaje vjerovanje rijeima, a s druge pak strane zato to se ne moe valjano pruiti uv i d da bi duhovno m o g l o zahvatiti u neposredno praktino 26 postupanje.

Zamislite samo, dragi moji prijatelji, da danas nitko ne razumije bit gnojidbe. Sigurno, to se radi instiktivno prema tradiciji iz starih vremena. Ali bit same gnojidbe, to danas nitko ne razumije. Nijedan ovjek zapravo ne zna osim onih koji to mogu saznati iz duhovnog to gnoj zapravo znai za njivu i zato je u nekim krajevima nezaobilazan i neophodan te kako se s njime postupa. Na primjer, nitko ne zna da upravo sva mineralna gnojiva po najvie uzrokuju degeneraciju o kojoj sam g o v o r i o , kvarenje poljoprivrednih proizvoda. Jer danas svatko jednostavno misli: no dobro, za rast biljaka potrebna je odreena koliina duika i ljudima je jednostavno potpuno svejedno kako se taj duik spravlja, odakle potjee. Ali nije svejedno odakle on potjee jer postoji velika razlika izmeu duika i duika, izmeu duika koji je u zraku povezan s kisikom, izmeu toga mrtvog duika i jednoga drugog duika. Ne moete porei, dragi moji prijatelji, da postoji razlika izmeu ivog ovjeka koji hoda okolo i lea, ljudskog lea. Jedan je mrtav, drugi je iv i produevljen. Ista je stvar, na primjer, s duikom i drugim tvarima. Postoji mrtvi duik. To je onaj koji se nalazi u zraku to nas okruuje, koji je pomijean s kisikom i koji ima ulogu u cjelokupnom procesu naeg disanja i u procesu zajednikog ivota sa zrakom. On ne smije biti iv jednostavno zato to bismo neprekidno bili bez svijesti kad bismo bili u ivom zraku. Zrak je mrtav, kisik je mrtav, duik je mrtav; to su uvjeti zraka u kojem ljudi trebaju tako disati da mogu svjesno i razborito misliti. Duik koji je u zemlji, koji s gnojivom mora ui u nju, koji se stvara pod utjecajem cijelog neba, takav duik mora biti iv. 27

To su dva razliita duika: duik koji je iznad povrine zemlje i duik koji je ispod povrine zemlje; jedan je mrtvi duik; drugi je ivi duik. I tako je sa svime. Tijekom materijalistikog doba potpuno je potisnuto u zaborav o n o to je n e o p h o d n o za odravanje p r i r o d e . Ljudi ne znaju najvanije stvari. Postupa se po starome, zacijelo na temelju jako dobrog instinkta, ali on se postupno gubi. Tradicije nestaju. Ljudi e njive gnojiti znanou. Krumpiri, itarice, sve e biti sve loije. A ljudi znaju da biva sve gore, to utvruju sta tistiki. Oni se najprije narogue na praktine mjere koje polaze od onoga to se moe postii duhovnim promatranjem. Izuzetno je znaajno da se te stvari pravilno promatraju, pravilno sagledavaju. I ovdje sam esto rekao: Ako netko ima magnetsku iglu koja uvijek pokazuje u odreenom smjeru, iji je vrak usmjeren prema magnetskom sjevernom polu, smatrali bi ga djetinjastim kad bi t v r d i o da je u magnetskoj igli razlog zbog kojeg jedan vrak uvijek pokazuje prema sjeveru, a drugi prema jugu. Kae se: ovdje je Zemlja, tu je magnetska igla; zato magnetska igla jednim vrkom pokazuje prema sjeveru, a drugim prema jugu? Zato to je ovdje magnetski sjeverni pol, a ovdje magnetski juni pol; on usmjerava pravac ma gnetske igle prema jednoj i prema drugoj strani. Kao pomo uzima se cijela Zemlja kako bi se objasnio pravac magnetske igle. Polazi se od magnetske igle. Onoga koji bi tvrdio da je razlog tome u magnetskoj igli smatrali bi djetinjastim. No tako je djetinjast onaj koji vjeruje da ono to dananja znanost nalazi u neposrednoj blizi ni biljaka ili u neposrednoj okolini ovisi o o n o m e
28

to se gleda. Na rast biljaka utjee cijelo nebo sa zvijezdama! To se mora znati. To napokon mora ui u glave. Mora se rei da je isto tako djetinjasto baviti se botanikom onako kako je danas uobiajeno, kao to bi bilo djetinjasto kad bi se o magnetskoj igli g o v o r i l o onako kako sam danas spomenuo. Svaki obrazovan ovjek moe usvojiti odreene stvari, samo ako ima smisla za najjednostavnije uvjete antropozofskog ivota. Izuzetno je v a n o o n o to sam prole godine prvi put navijestio u Penmaenmawru. Ljudi danas ak ne znaju ni kako se hrane ovjek i ivotinja, a kamoli biljka. Ljudi vjeruju kako je bit ishrane u tome da ovjek jede supstancije iz svoje okoline. Stavlja ih u usta; one zatim dospijevaju u eludac. Od toga se jedan dio zadrava, drugi dio odlazi. Potom se potroi onaj dio koji je zadran. Zatim i on odlazi. Onda se ponovno zamjenjuje. Danas ovjek ishranu zamilja na potpuno izvanjski nain. No i venim namirnicama koje ovjek prima kroz eludac ne izgrauju se kosti, miii, ostala tkiva; to izriito vrijedi samo za ovjeju glavu. I od onoga to se daljnom preradom posredno iri organima za pro bavu, izgrauje se samo tvarni materijal za glavu i za sve ono to se odlae u ivano-osjetilnom sustavu te u onome to tome pripada, dok se, primjerice, supstancije za sustav udova ili za same organe izmjene tvari, koje su potrebne, recimo, za stvaranje upljih kostiju nogu ili ruku ili za stvaranje crijeva u kojima se obavlja izmjena tvari, za probavu, ne stvaraju od hrane uzete kroz usta ili eludac, ve se one uzimaju iz itave okoline disanjem ili osjetilnim or ganima. Taj se proces u ovjeku zbiva neprestano: ono to je primljeno elucem struji u glavu i tamo 29

se prerauje, a ono pak to se prima glavom odnosno ivano-osjetilnim sustavom iz zraka i ostale okoline struji nadolje te iz toga nastaju organi izmjene tvari i udovi. Prema tome, elite li saznati od ega se sastoji supstancija vaega nonog palca, ne morate se oba zirati na ivene namirnice. Pitate li svoj mozak: Odakle dolazi supstancija? onda se morate osvrnuti na ivene namirnice. No ako elite upoznati sup stanciju vaega nonog palca, ukoliko ona nije osjetilna supstancija, dakle, obavijena toplinom i tako dalje u tom sluaju i nju hrani eludac nego je kosturna supstancija (Gerstesubstanz) i tako dalje, onda je ona primljena disanjem, osjetilnim organima, djelo mice ak i oima. I kao to sam to ovdje esto razlagao, to u sedmogodinjem ciklusu ulazi u organe, tako da je ovjek s o b z i r o m na sustav svojih udova i izmjene tvari izgraen od kozmike supstancije. Sa mo je ivano-osjetilni sustav izgraen od telurske, zemaljske supstancije. Vidite, to je tako fundamen talno znaajna injenica da se o ovjekovu i ivotinj skom fizikom ivotu jedino moe rasuivati ako se to zna. I nita, ak ni nain da se takvo neto sazna, ne postoji u dananjoj znanosti. Uz dana nju znanost to se uope ne moe saznati. To uope nije mogue, jer radei na svoj nain, dananja zna nost do neega takvog uope ne moe doi. To je nemogue, b e z i z g l e d n o . To su stvari o kojima se svakako mora razmisliti. Zbog toga danas imamo podjelu na teoriju i praksu. Dananja je praksa bez duha, ona je puka rutina. Ali ono to dolazi iz duha prestaje biti neprak tino ako stvarno dolazi iz duha. Tada u najeminentnijem smislu postaje praktino. 30

PRVO PREDAVANJE
Koberwitz, 7. lipnja 1924.

Predgovor i uvod u teaj Emancipacija od ljudskog i ivotinjskog ivota vanjskog svijeta

S dubokom zahvalnou osvrnuo bih se na rijei koje je upravo i z g o v o r i o grof Keyserlingk. Jer ne radi se samo o o p r a v d a n o m osjeaju zahvalnosti onih koji iz antropozofije mogu neto preuzeti nego se takorei stvarno radi i o zahvalnosti antropozofske stvari koja se u dananjim tekim vremenima mora iskazati svima onima koji zastupaju antropozofske interese, o osjeaju duboke zahvalnosti. Stoga bih se upravo iz duha antropozofskog uvjerenja elio najsrdanije zahvaliti za netom i z g o v o r e n e rijei. Uistinu je veliko zadovoljstvo to je ovaj poljo privredni teaj mogue odrati upravo ovdje u kui grofa i grofice Keyserlingk. Iz svojih ranijih posjeta znam kakvo divno ozraje vlada ovdje u Koberwitzu, ponajprije mislim na duhovno-duevno ozraje, i kako je ba to duhovno-duevno ozraje to ovdje vlada najljepi preduvjet za ono to se treba rei u okviru o v o g teaja. Dok je grof upozorio na to da bi se neki moda mogli osjeati neugodno u o v o m sluaju rije je 0 damama euritmisticama, no to bi se moglo odnositi i na druge posjetitelje izvana s druge strane, s o b z i r o m na ono zbog ega smo se ustvari okupili, mora se rei: Ne vjerujem da bismo za ovaj poljo privredni teaj igdje bili smjeteni bolje nego upravo 31

na o v o m izvrsno i uzorno v o e n o m gospodarstvu. Za sve to se danas pojavljuje na antropozofskom polju potrebno je da se ovjek takorei nalazi i u neophodnoj osjeajnoj okolini. A ovdje e za poljo privredu to sigurno biti tako. Zato me sve ovo navodi da se najdublje zahvalim kui grofa Keyserlingka, emu e se sigurno pridruiti i gospoda dr. Steiner, to emo upravo ovdje moi proivjeti ove sveane, a mislim i radne dane. Pri tom smatram da e, rekao bih, upravo stoga to se nalazimo ovdje u Koberwitzu, ovih sveanih dana vladati poljoprivredni duh povezan s antropozofskim pokretom. Upravo je grof Keyserlingk svojom rijeju i djelom otpoetka p o r t v o v n o podupirao ova nastojanja koja su potekla od "Dolazeeg dana"* u Stuttgartu, i svojim je duhom, izraslim iz njegove vrste sraslosti s poljoprivredom, zavladao u onome to smo mogli uiniti za poljoprivredu. Rekao bih da su nas snage koje vladaju u dubini naeg pokreta nekako samorazumljivo privukle ovamo u Koberwitz u trenutku kad je grof to elio. Stoga mogu potvrdi ti kako vjerujem da je svatko rado doao na ovaj teaj u Kobervvitzu. Zato mi koji smo doli o v a m o izraavamo svoju duboku zahvalnost, v r l o je rado izraavamo, to je kua Keyserlingk bila spremna da ovih dana primi nas i naa nastojanja. Moja pak zahvala izvire iz dubine srca i molim kuu Keyserlingk da je osobito primi. Znam to znai na takav nain kao to osjeam da e se zbiti, primiti toliko posjetitelja te vjerujem da stoga mogu svojoj zahvali pridodati tu nunu nijansu i takoer molim
" Dioniko drutvo za promicanje gospodarskih i duhovnih

vrijednosti ( o p . p r e v . ) .

32

da je se tako prihvati, jer svakako mogu zamisliti potekoe to se javljaju prilikom odravanja takvog skupa u kui poprilino udaljenoj od grada. Uvjeren sam da e bez obzira na one neizbjene neugodnosti o kojima je grof Keyserlingk govorio kao predstavnik dakako ne vanjske, nego unutarnje politike ovdanje organizacije predavanja, svatko od nas otii zado voljan s obzirom na ugoenje i prijam. No hoete li tako zadovoljni otii i sa samog teaja, to je naravno pitanje koje e vjerojatno biti sve diskutabilnije. Unato tome sve emo uiniti kako bismo se sljedeih dana u svim raspravama sporazumjeli o reenome. Jer morate uzeti u obzir da prvi put preuzimam ovakav teaj iz krila antropozofskih tenji, iako je na mnogim stranama dugo postojala elja za takvim teajem. Jedan takav teaj zahtijeva mnogo toga, jer on e nam sam pokazati kako su interesi p o l j o p r i v r e d e na svim stranama srasli s najirim okrujem ljudskog ivota i kako gotovo nema ivotnog podruja koje ne pripada poljo privredi. S bilo koje strane, iz bilo kojeg kuta, svi interesi ljudskog ivota uviru u poljoprivredu. Dakako, mi ovdje m o e m o dotaci samo sredinje podruje poljoprivrede. Dodue, to e nas kao samo od sebe izvesti na pokoji sporedni put koji se namee kao neophodan moda upravo zbog ovoga to je ovdje reeno, to valja rei ba na antropozofskom tlu. Osobito ete mi morati oprostiti ako e dananji uvod zahvatiti v r l o iroko, pa moda nee svatko odmah uvidjeti vezu izmeu uvoda i onoga to po sebno moramo razmotriti s o b z i r o m na poljopri vredu. Ali ipak, sve to treba nadograditi mora po ivati na onome to e se danas rei, a naizgled je udaljeno.

33

Upravo je i poljoprivreda na stanovit nain po goena, ozbiljno je pogoena cijelokupnim ovovremenim duhovnim i v o t o m . Vidite, itav o v o v r e m e n i duhovni ivot p o p r i m i o je razorne oblike u odnosu na karakter gospodarstva, a to razorno znaenje danas mnogi ljudi gotovo i ne slute. A tome se svojim djelovanjem eljelo suprotstaviti ono to poiva u nakanama gospodarskih poduzea proisteklih iz naeg antropozofskog pokreta. Ta gospodarska poduzea osnovali su gospodarstvenici i komercijalisti; samo oni nisu posvuda uspjeli ostvariti prvobitna htijenja, jednostavno ve i zato to je u naem drutvu previ e protivnih snaga da bi se pobudilo pravo razu mijevanje za takav pothvat. ovjek je kao pojedinac pred takvim djelotvornim snagama esto nemoan i zbog toga se ak nije poelo ni raspravljati o onom najiskonskijem u tim nastojanjima koja su proizala iz krila antropozofskog pokreta. Jer o emu se praktino radi? Htio bih to razloiti na primjeru poljoprivrede, tako da ne govorimo openito, nego konkretno. Danas, primjerice, postoje svakojake knjige i predavanja 0 nacionalnoj ekonomiji u kojima su poglavlja o poljoprivredi s drutveno-ekonomskog stajalita. Raz matra se kako bi se trebala ustrojiti poljoprivreda polazei od drutveno-ekonomskih naela. Postoje spisi u kojima se iznose drutveno-ekonomske za misli kako bi se trebala ustrojiti poljoprivreda. Sve to, odravanje drutveno-ekonomskih predavanja i pisanje takvih knjiga, oigledna je besmislica. Ali oigledne besmislice vladaju najirim krugovima. Jer jasno je da bi svatko trebao uvidjeti kako se o poljoprivredi j e d i n o m o e govoriti i u njenom drutvenom ustrojstvu ako je ishodite sama 34

poljoprivreda, ako se doista zna to je uzgoj repe, krumpira, itarica. Bez toga se ne moe ni g o v o r i t i o nacionalno-ekonomskim naelima. Ona se moraju utvrditi polazei od same stvari, a ne nekakvim teo retskim razglabanjima. Ako se danas takvo neto govori pred ljudima koji su na sveuilitu odsluali nekoliko kolegija o nacionalnoj ekonomiji s osvrtom na poljoprivredu, njima to izgleda potpuno apsurdnim jer im se stvar ini vrstom. Ali to nije tako; o poljo privredi moe prosuivati samo onaj ija prosud ba dolazi s polja, iz ume, iz stoarstva. T r e b a l o bi prestati sve naklapanje o nacionalnoj ekonomiji koje ne dolazi iz same stvari. Sve dok se ne uvidi da je ono to se mutno g o v o r i s o b z i r o m na nacio nalnu ekonomiju puko naklapanje, tako dugo nee se dospjeti ni do ega izglednog, ni na poljoprivred nom ni na drugim podrujima. Uzrok vjerovanju da se o stvarima moe govoriti s razliitih polazita, iako ih se uope ne razumije, jest u tome to se unutar pojedinih ivotnih podruja ljudi ne mogu vratiti osnovama. Moe se rei da se repu svakako moe smatrati repom, ona izgleda tako i tako, moe je se lake ili tee rezati, ovakve je ili onakve boje i sadri ovakve ili onakve sastojke. Ali repu se tada jo izdaleka ne razumije, a prven stveno se ne shvaa njen zajedniki ivot s njivom, s godinjim d o b o m u kojem zrije i tako dalje, nego mora biti jasno sljedee. esto sam koristio jednu usporedbu kako bih to razjasnio na drugim ivotnim podrujima. Rekao sam: Pogledamo li magnetsku iglu, otkrit emo da ta igla jednim svojim krajem priblino pokazuje na sjever, a drugim na jug. Razmiljamo li zato je to tako, nemojmo razloge traiti u magnetskoj igli nego 35

u itavoj Zemlji tako to jednoj njenoj strani pridruzimo magnetski sjeverni pol, a drugoj magnetski juni pol. Ako bi netko traio uzrok u samoj magnetskoj igli i t v r d i o da je ona tako svojeglava, bila bi to besmislica. Jer poloaj magnetske igle moe se razumjeti samo ako se zna u kakvom je ona odnosu prema cijeloj Zemlji. Sve to kod magnetske igle izgleda glupim, ovjeku u mnogim drugim stvarima izgleda pametnim. Ako bismo repu koja raste u zemlji uzeli takvom kakva jest, u njezinim uskim granicama, to bi bila besmislica jer repa je tijekom rasta ovisna o nebro jenim okolnostima koje nisu prisutne na Zemlji, nego u kozmikoj okolini Zemlje. I tako se danas objanjava mnogo toga, tako se ureduje mnogo toga u praktinom ivotu, kao da se radi o usko ogranienim stvarima a ne o djelovanjima koja dopiru iz cijelog svijeta. Zbog toga su pojedina ivotna podruja strano trpje la, a trpjela bi i vie da jo ne postoji, rekao bih, usprkos svekolikoj znanosti novijeg vremena, stanovit instinkt iz onih vremena kad se radilo po instinktu, a ne znanou, da oni ljudi* kojima lijenici propisuju koliko grama mesa trebaju jesti, koliko kupusa, kako bi se to poklapalo s pravilnom ljudskom fizionomijom neki ljudi uza se imaju vagu i vau sve to stavljaju na tanjur; to je u redu, o tome treba neto znati, ali ja uvijek pritom mislim: Pa d o b r o je to dotini ovjek osjea glad ako mu ono to je odvagano nije dovoljno, d o b r o je to postoji taj instinkt. Tako je ustvari, prije no to se pojavila znanost, polazite za sve to su ljudi trebali initi bio instinkt.
' Budui da je rije o predavanju, reenica je sintaktiki nepotpuna ( o p . p r e v . ) .

A ti instinkti kadto su v r l o sigurno d j e l o v a l i te se ovjek i danas moe jako iznenaditi, kad u tak v i m starim seljakim k a l e n d a r i m a ita seljaka pravila, kako je nevjerojatno mudro i razumljivo o n o o emu g o v o r e . Jer i n s t i n k t i v n o s i g u r n o m ovjeku u takvim stvarima ne treba praznovjerje. Isto kao to ima i z u z e t n o p r o n i c a v i h izreka koje se odnose na sjetvu i berbu, tu i tamo nadu se izreke kako bi se sprijeile sve m o g u e l u d o r i j e : "Zakukurie li p i j e t a o na gnojitu, padat e kia ili e ostati kako jest." Neophodan humor posvuda je prisutan u i n s t i n k t i v n o m kako bi se sprijeilo praznovjerje. Govorei s antropozofskog stajalita, ovdje se uistinu ne radi o povratku starim instinktima, nego 0 tome da se iz dubokog duhovnog uvida pronae ono to dananji nesigurni instinkti sve manje mogu dati. Zbog toga je nuno da se oslonimo na jako proireno promatranje ivota biljaka, ivotinja, ali 1 ivota same Zemlje, jako proireno promatranje prema kozmikoj strani. Sigurno je s jedne strane sasvim tono da se kia ne moe na trivijalan nain d o v o d i t i u vezu s Mjeseevim mijenama, ali s druge pak strane postoji i neto to se jednom desilo. esto sam u drugim krugovima priao da su u Leipzigu predavala dva profesora, od kojih jedan, Gustav Theodor Fechner, ovjek koji je prilino sigurno rasuivao o duhovnim stvarima, polazei od vanjskih promatranja, nije ba samo praznovjerno uvidio da odreena kina i nekina razdoblja ovise o Mjesecu i i njegovu kretanju oko Zemlje. To je za njega postala injenica proistekla iz statistikih istraivanja. Ali njegov kolega, poznati profesor Schleiden, sve je to osporavao iz znanstvenih 37

razumskih razloga u vrijeme kad se nije obaziralo na takve stvari. No obojica profesora lajpcikog sve uilita imali su i ene. Gustav T h e o d o r Fechner, ovjek koji je bio sklon humoru, rekao je: Neka odlue nae ene. U Leipzigu je tada vladao jedan obiaj. Voda koja je bila potrebna za pranje rublja nije bilo lako dostupna. Po nju je trebalo daleko ii. Zbog toga su van stavljani bokali i kace za skupljanje kinice. To je inila i gospoda profesor Schleiden i gospoda profesor Fechner. Ali nije bilo dovolj no mjesta da bokale stave istovremeno. Tada ree profesor Fechner: Ako je to potpuno svejedno, ako moj potovani kolega ima pravo, neka onda gospoda profesor Schleiden iznese bokale onda kad prema mojim podacima s obzirom na Mjeseeve mijene pada manje kie, a moja e ena iznijeti bokal onda kad je prema mojim izraunima kinica obilnija. Ako je sve to besmislica, gospoda profesor Schleiden to e zacijelo rado uiniti. Kad ono, gospoda profesor Schleiden nije pristala na to, ve se radije ravnala prema podacima profesora Fechnera nego prema tvrdnjama svoga supruga. Tako je to. Znanost moe biti tona, ali praksa se ne moe osloniti na tu znanstvenu tonost. Mi ne elimo tako govoriti, mi elimo govoriti ozbiljno. Ovo je bilo reeno samo zato da bi se u p o z o r i l o na to kako se treba gledati neto ire nego to je danas uobiajeno, ako se promatra ono to omo guuje ovjekov fiziki ivot na Zemlji, a to je ipak poljoprivreda. Ne mogu znati hoe li nas posve zadovoljiti ono to se ve danas moe govoriti iz antropozofije. Ali treba pokuati rei o n o to se iz antropozofije moe dati poljoprivredi.
38

Time bih u v o d n o zapoeo, ukazao na o n o to je u naem zemaljskom bivanju za poljoprivredu najvanije. Kad danas g o v o r i m o o neemu, imamo obiaj da najveu vrijednost pridajemo kemijsko-fizikalnim sastojcima. Ovaj put ne bismo poli od kemijsko-fizikalnih sastojaka, nego bismo poli od neega to se krije iza kemijsko-fizikalnih sastojaka, a ipak je izuzetno v a n o za ivot biljaka na jednoj strani i ivotinja na drugoj strani. Vidite, promotrimo li ljudski ivot, a u odreenoj mjeri i ivotinjski ivot, opazit emo veliku emancipaciju ljudskog i ivotinjskog ivota od vanjskog svijeta. to se vie uzdiemo prema ovjeku, to veu emancipaciju opa amo. U ljudskom i ivotinjskom ivotu pronala zimo pojave koja se danas isprva doimaju potpuno neovisnima o atmosferskim i slinim izvanzemaljskim utjecajima ili takoer o utjecajima koji neposredno okruuju Zemlju. To ne izgleda samo tako, nego je s obzirom na tota u ljudskom ivotu ak iznimno vano. Znamo naravno da se zbog odreenih atmosfer skih utjecaja pojaavaju b o l o v i kod nekih bolesti. No ve manje znamo da u ovjeku odreene bolesti ili druge ivotne pojave tako protjeu da se u njihovim vremenskim odnosima oslikavaju vanjska prirodna zbivanja. Ali one se na poetku i na kraju ne podu daraju s tim prirodnim zbivanjima. Sjetimo se sa mo da je tijek jedne od najvanijih pojava, enske menstruacije, vremenski odraz tijeka Mjeseevih mi jena, no oni se na poetku i na kraju ne podudaraju. Postoje i brojne druge istananije pojave, kako u mukom, tako u enskom organizmu, koje su odraz prirodnih ritmova. Ako bismo se stvarima posvetili mnogo intimnije, onda bismo, na primjer, kad bismo ispravno shvatili 39

periodinost Sunevih pjega, mnogo bolje razumjeli tota to se odvija u drutvenom ivotu. Ali ljudi se ne obaziru na to jer ono to se u ljudskom drutve nom ivotu podudara s periodinou Sunevih pjega ne poinje onda kad poinju Suneve pjege i ne prestaje onda kad prestaju Suneve pjege, ve se od toga emancipiralo. Ono oituje istu periodinost, isti ritam, ali ne i vremensku podudarnost. Ono u sebi zadrava periodinost i ritam, ali tu periodinost i taj ritam osamostaljuje, emancipira se od njih. Svatko kome se kae: Ljudski je ivot mikrokozmos, on oponaa makrokozmos, moe rei: Pa to je glupost. Ako se pak ustvrdi da kod odreenih bolesti postoji sedmodnevna vruica, on bi mogao prigovoriti: Ako se pojave neki vanjski znaci, onda bi se morala po javiti i vruica i tei paralelno s vanjskim znacima te prestati s nestankom vanjskih znakova. To vrui ca dodue ne ini, ali ona vrsto zadrava unutarnji ritam, premda se vremenski poetak i vremenski kraj ne poklapaju. U kozmosu je ta emancipacija za ovjeji ivot g o t o v o sasvim provedena. Za ivotinjski ve neto manje, a biljni se svijet svakako jo u velikoj mje ri nalazi u svekolikom ivotu prirode, i izvanjskog zemaljskog. I stoga se uope ne moe razumjeti ivot biljaka ako se ne uzme u obzir da je sve ono to je na Zemlji zapravo tek odsjaj onoga to se zbiva u kozmosu. To je kod ovjeka samo prikriveno, budui da se on emancipirao. On u sebi nosi samo unutar nji ritam. U biljnom svijetu to je jo tako u najeminentnijem smislu. Ovim uvodnim rijeima elio bih ukazati na to. Vidite, Zemlja je u nebeskom prostranstvu prvo okruena Mjesecom, a zatim i drugim planetima naeg 40

planetnog sustava. U staroj instinktivnoj znanosti, koja je Sunce ubrajala u planete, bio je sljedei redo slijed: Mjesec, Merkur, Venera, Sunce, Mars, Jupi ter, Saturn. Ne sueljavajui se s astronomijom, htio bih ukazati na planetni ivot, na ono to je u tom planetnom ivotu povezano sa zemaljskim. Pogledamo li zemaljski ivot u cjelini, najprije moramo u obzir uzeti injenicu kako u tom zemaljskom ivotu u cjelini najveu zamislivu ulogu ima ono to bih nazvao i v o t o m kremene supstancije u svijetu. Kremenu supstanciju moete nai, na primjer, u naem lijepom kvarcu, u obliku prizme i piramide. Tu kremenu supstanciju spojenu s kisikom moete pronai u naim kristalima kvarca; ako zanemarimo kisik koji je u kvarcu spojen s kremenom, takozvanim silicijem. Tako imamo supstanciju koju kemija danas ubraja u elemente kisik, duik, vodik, sumpor i tako dalje taj silicij koji se spaja s kisikom, tako ima mo kremen kao kemijski element. Ali ne smijemo zaboraviti da je ono to u kvarcu ivi kao silicij, na povrini nae Zemlje proireno od dvadeset sedam do dvadeset osam posto. Sve druge supstancije nalaze se u manjim postocima, samo kisika ima etrdeset sedam do etrdeset osam posto. Silicija ima izuzetno puno. No sigurno, taj silicij, ako se nade u stijeni kao to je kvare, pojavljuje se u takvom obliku koji nema veliko znaenje promatra li se vanjski materijalni svijet, tlo s raslinstvom a upravo to se zaboravlja. Jer on nije topiv u vodi. On ne proputa vodu. Dakle, izgleda da nema m n o g o v e z e s opim, banalnim, trivijalnim ivotnim okolnostima. Ako pak uzmete poljsku preslicu, Equisetum, u njoj imate do devedeset posto kremene kiseline, o n o isto to je u kvarcu,
41

v r l o fino rasporeene. Iz svega toga moete uvidjeti kakvo silno znaenje ima kremen, silicij. Gotovo polo vina onoga to susreemo na Zemlji sastoji se od kremena. No udno je to se kremen tako malo primjeuje, da je danas prilino iskljuen iz stvari u kojima bi mogao djelovati izuzetno b l a g o t v o r n o . U medicini proiziloj iz antropozofije kremena supstancija bitan je sastojak mnogih lijekova. itav niz bolesti lijei se uzimanjem slicijeve kiseline na usta ili kupanjem u njoj, jer g o t o v o na sve ono to se u bolestima izraava u abnormalnim osjetilnim stanjima, a to ne ovisi o samim osjetilima, nego se kroz osjetila oituje, takoer u unutarnjim osjetilima, to ponegdje u organima izaziva b o l o v e , jer na sve to zaudno utjee silicij. Silicij ima najveu zamislivu ulogu u o n o m e to se starinski kae domainstvo p r i r o d e . Jer silicij se ne nalazi samo ondje gdje ga mi nalazimo, u kremenu ili nekoj drugoj stijeni, silicij je izuzetno fino rasporeen u atmosferi, zapravo se nalazi posvu da. Polovina raspoloive Zemlje ustvari je kremen, ima ga oko etrdeset osam posto*. Vidite: to ini taj kremen? Da, to se moramo hipotetiki upitati. Pretpostavimo da je u naoj okolini samo polo vina kremena. Tada bi sve biljke bile manje-vie piramidalnog oblika. Cvjetovi bi krljavih i sve bi biljke izgledale poput kaktusa. itarice bi izgledale v r l o udno: stabljike bi se prema dolje irile, ak bi postajale mesnate, klasovi bi krljavih, uope ne bi bilo punog klasja.
* U petrografskoj literaturi navodi se da Zemljina kora
sadri 4550% kremena (kremene kiseline = Si0 2 ) odnosno

kvarca. ( I z d a v a . )

42

Eto vidite, to je na jednoj strani. Na drugoj strani nalazimo da posvuda na Zemlji mora biti vapnene supstancije i slinoga, vapna, kalija, natrijeve supstancije, premda ne u tolikoj mjeri kao kremene supstancije. Ako bi pak njih bilo manje nego to ih ima, tada bismo imali biljke s iskljuivo tankim stabljikama, biljke koje bi v e i n o m imale zavijene stabljike, imali bismo same puzavice. Cvjetovi bi se dodue otvarali, ali bili bi jalovi, ne bi davali osobito hranjive tvari. Samo u ravnotei, u zajed nikom djelovanju obiju o v i h snaga izamem li dvije supstancije u uzajamnom djelovanju kremenastih i vapnenastih supstancija biljni ivot napreduje u obliku kakav danas v i d i m o . No poimo dalje. Vidite, sve to ivi u kremenom, posjeduje snage koje ne potjeu sa Zemlje, ve s takozvanih planeta dalekima Suncu: Marsa, Jupitera, Saturna. Ono to dolazi s tih planeta, posredno kroz kremen i sline tvari djeluje na ivot biljaka. A sa svih onih planeta koji su bliski Zemlji: Mjesec, Merkur, Venera, posredno kroz vapno djeluju snage na ivot biljaka i ivotinja na Zemlji. Stoga za svaku obraenu njivu m o e m o rei: u njoj djeluju kremen i v a p n o . U kremenu djeluju Saturn, Jupiter, Mars, u vapnu Mjesec, Venera, Merkur. Pogledajmo sada same biljke. U njihovu ivotu moramo promatrati dvije stvari. Prvo je da itav biljni svijet, a i svaka pojedina biljna vrsta samu sebe odrava, razvija svoju reproduktivnu mo, mo razmnoavanja, da, prema tome, iz biljke moe nastati njoj jednaka i tako dalje. To je jedno. Drugo je da biljka kao bie jednog razmjerno nieg p r i r o d n o g carstva viim prirodnim carstvima slui kao hrana. Te dvije struje u nastanku biljke isprva malo djeluju 43

jedna na drugu. Jer u odnosu na proces razvoja od biljke majke do biljke keri, unuke i tako dalje oblikotvornim snagama prirode potpuno je svejedno jedemo li mi biljku i tako se hranimo ili ne. U tome se oituju dva razliita interesa, no ipak u vezi prirod nih snaga stvari djeluju tako da sve ono to je u v e z i s unutarnjom reproduktivnom moi, s rastom to pridonosi da jedna generacija biljaka slijedi drugu djeluje u o n o m to iz svemira, s Mjeseca, Venere, Merkura posredno, pomou vapna djeluje na Zemlju. Pogledamo li jednostavno to izlazi na vidjelo kod biljaka koje ne j e d e m o , koje se jedno stavno stalno obnavljaju, promatramo ih kao da nas jedino zanima kozmiko djelovanje snaga Venere, Merkura, Mjeseca, koji sudjeluju u o n o m e to se reproducira u biljnom biu na Zemlji. Ali kad biljke postanu ivenim namirnicama u najeminentnijem smislu, kad se tako razvijaju da se u njima stvaraju hranjive supstancije za ljude i ivotinje, onda u tome posredno kroz kremen sudjeluju Mars, Jupiter, Saturn. Kremeno otvara biljno bie u svemirska prostranstva i osjetila biljnog bia otvara tako da iz itavog svemirskog okruja ono prima ono to stvaraju vanjski planeti Suneva sustava; u tome sudjeluju Mars, Jupiter, Saturn. Nasuprot tome, iz okruja Mjeseca, Venere, Merkura prima se ono to biljkama omoguuje razmno avanje. To u prvi mah izgleda samo kao predmet sazna nja. Ali takve stvari koje su preuzete iz neto udaljenijeg obzora, same od saznanja vode i k praksi. Vidite, budui da s Mjeseca, Venere, Merkura na Zemlju dopiru snage i te snage djeluju u ivotu biljaka, moramo se upitati: to to potie ili manje-vie spreava? to potie da Mjesec ili Saturn djeluju na ivot biljaka i to to spreava? 44

P o g l e d a m o li godinji tijek, v i d j e t e m o da u njemu ima kinih i nekinih dana. S o b z i r o m na kiu, dananji fiziar prouava samo to da prili kom kie p a d n e v i e v o d e na Zemlju n e g o kad kie nema. A v o d a je njemu apstraktna tvar koja se sastoji od vodika i kisika, on poznaje v o d u samo kao neto to se sastoji od kisika i vodika. Razdvoji li se v o d a e l e k t r o l i z o m , ona se p o d i j e l i na d v i j e tvari, od kojih se jedna ponaa ovako, druga onako. Ali time se o v o d i jo nije reklo nita obuhvatnije. V o d a u sebi krije m n o g o vie od o n o g a to se ke mijski javlja kao kisik i v o d i k . V o d a je u najeminentnijem smislu prikladna da o n i m snagama ko je potjeu s Mjeseca p o k a e p u t o v e u zemaljska podruja, pa tako ona rasporeuje Mjeseeve snage na zemaljskim podrujima. Izmeu Mjeseca i v o d e na Zemlji postoji neka vrst povezanosti. Pretpostavi mo, dakle, da su minuli kini dani, nakon tih kinih dana slijedi pun Mjesec. Da, sa snagama koje dolaze s Mjeseca u danima puna Mjeseca na Zemlji se zbiva neto velianstveno. One nadiru u sve bilje. One ne bi mogle nadirati u nj da im nisu prethodili kini dani. Mi e m o , dakle, g o v o r i t i o t o m e ima li znaenja ako p o s i j e m o sjeme p o t o je u stano vitom smislu pala kia i potom uslijedio pun Mjesec, ili pak se m o e sijati bez razmiljanja u b i l o koje vrijeme. Svakako, neto e i tada niknuti, ali postav lja se pitanje: Je li d o b r o ravnati se p r e m a kii i punu Mjesecu kad je u pitanju sjetva? budui da je djelovanje puna Mjeseca kod odreenih bilja ka silno i jako nakon kinih dana, a slabo i oskudno nakon sunanih dana. Takvih je stvari b i l o u sta rim seljakim p r a v i l i m a . I z g o v o r i l a bi se j e d n a izreka i znalo bi se to treba initi. Izreke su danas

45

staro p r a z n o v j e r j e , a znanost o tim stvarima jo ne postoji, na nju se jo ne eli p r i o n u t i . Nadalje, oko nae Zemlje nalazimo atmosferu. Da, osim toga to je zrana, atmosferi je ponajprije svojstveno da je ponekad toplija, ponekad hladni ja. U o d r e e n i m razdobljima u njoj je nagomilano podosta topline koja se prazni u olujama kad je napetost prevelika. Ali to se dogaa s toplinom? Duhovno promatranje pokazuje da je za razliku od vode toplina snano povezana s kremenom, ona oso bito potie na djelovanje one snage koje djeluju kroz kremen, a to su snage koje dolaze od Saturna, Jupitera, Marsa. Te snage koje dolaze od Saturna, Jupitera, Marsa valja sasvim drugaije promatrati od Mjeseevih snaga. Jer trebamo imati na umu: Saturnu je potrebno trideset godina da bi obiao Sunce, Mjesecu za njegove mijene trideset ili dvadeset osam dana. Dakle, Saturn je vidljiv samo petnaest godina. On mora potpuno drugaije biti povezan s rastom biljaka. Ali on svakako nije samo djelatan dok sjaji na Zemlju, on je takoer djelatan kad njegove zrake prolaze kroza Zemlju. Ako se Saturn u trideset godina tako sporo giba, onda emo, ako to nacrtamo ( c r t e ) , imati njegovu putanju i uvidjeti da on katkad sjaji na predio Zemlje; ali onda taj p r e d i o kroza Zemlju i obraduje. Koliko e jako Saturnove snage moi utjecati na ivot biljaka na Zemlji, uvijek ovisi o toplinskim uvjetima u zraku. Kad je zrak hladan, one ne mogu utjecati, kad je zrak topao, onda mogu utjecati. A u emu se oituje to to v i d i m o u ivotu biljaka? To ne v i d i m o kad nastaju jednogodinje biljke koje niu tijekom godine i nestaju, ostavljaju samo sjeme, ve to v i d i m o kad nastaju trajnice, kad Saturn djeluje na Zemlju pomou 46

toplinske snage. Jer te snage koje posredno toplinom ulaze u bilje, njihovo djelovanje vidimo u kori drveta, u svemu to biljku ini trajnom.

Tome je uzrok povezanost jednogodinjeg ivota biljke i njenog kratkog ivotnog vijeka s planetima koji imaju kratko o p h o d n o vrijeme. Nasuprot tome, o n o to se otima iz tog prolaznog, o n o to stabla obavija lubom, korom, to ih ini trajnima povezano je s planetnim snagama koje djeluju posredno sa snagama topline i hladnoe i imaju dugo o p h o d n o vrijeme, kao to je Saturnu potrebno trideset, Jupiteru dvanaest godina. Zato je dakako vano ako se netko tko eli posaditi hrast razumije u Marsovo razdoblje. Jer hrast koji je pravilno posaen u Marsovu raz doblju drugaije e uspijevati nego kad bi ga se stavilo u zemlju bez razmiljanja, onda kad to nekome odgovara. Ili uzmite nasade igliastog drvea, gdje veliku ulogu imaju Saturnove snage, bit e sasvim drugaije sadi li se u Saturnovu uzlaznom razdoblju ili u kojem drugom razdoblju. A onaj koji se razumije u takve stvari moi e s o b z i r o m na ono to d o b r o ili slabo raste rei je li sve uinjeno uz razumijevanje povezanosti snaga ili nije. Jer ono to ba i nije tako oito, u intimnim ivotnim okolnostima itekako izlazi na vidjelo. 47

Pretpostavimo, na primjer, da za loenje ko ristimo drvo od stabala koja su posaena bez ra zumijevanja svjetskih razdoblja, ono nam tada nee pruiti zdravu toplinu kakvu bi nam pruilo drvee koje je posaeno s razumijevanjem. Upravo u intim nim okolnostima svakodnevnog ivota, u kojem takve stvari igraju ulogu, upravo se u njima oituje silno veliko znaenje neeg takvog, ali danas ljudi ive gotovo bez razmiljanja. ovjek je sretan ako o takvim stvarima ne treba razmiljati. Misli da to funkcionira kao stroj; postoje odreene naprave, stroj se navije i krene. ovjek zamilja da prema materijalistikom nainu u prirodi sve tako funkcionira. Ali to dovodi do stvari koje u praktinom ivotu imaju nevjerojatan uinak. Tada se pojavljuju velike zagonetke. Zato danas ne m o e m o jesti onakve krumpire kakve sam ja jeo u svojoj mladosti? To je istina, posvuda sam ih kuao. Vie se ne mogu jesti onakvi krumpiri, pa ni ondje gdje sam ih nekad jeo. Tijekom vremena poneto je svakako nazadovalo u svojoj unutarnjoj hranjivosti. To je osobito vidljivo posljednjih deset ljea. Zato to se vie uope ne razumiju intimnija djelovanja koja su djelatna u svemiru i koja se opet moraju potraiti onako kako sam vam uvodno samo napomenuo. elio sam samo ukazati na to gdje su pitanja koja uvelike nadmauju dananji vidokrug. To neemo samo nastaviti nego i produbljeno primi jeniti u praksi.

48

Uvjeti

za

napredak

poljoprivrede

DRUGO PREDAVANJE
Koberwitz, 10. lipnja 1924.

Snage Zemlje i svemira Na prvim emo satovima iz spoznaje uvjeta za napre dak poljoprivrede prikupiti ono to je u toj spoznaji n e o p h o d n o da bi se iz toga p o t o m izvukli stvarni praktini zakljuci koji se trebaju ostvariti u nepo srednoj primjeni i koji imaju znaenje samo u toj neposrednoj primjeni. Dakle, ve ete na prvim sato vima pogled morati usmjeriti na to kako ustvari nastaje ono to poljoprivreda daje i kako to ivi u cjelokupnom svjetskom okruju. Poljoprivredno go spodarstvo svoju bit ostvaruje u najboljem smislu te rijei ako se shvati kao neka vrst zasebne individu alnosti, doista u sebi zatvorene individualnosti. I svako gospodarstvo zapravo bi se moralo pribliavati to se ne moe p o t p u n o ostvariti ali o n o bi se moralo pribliavati stanju u kojem bi bilo individu alnost zatvorena u sebi. To jest, trebala bi postojati mogunost da sve ono to je potrebno za proizvodnju bude raspoloivo na samom gospodarstvu, a k tome se dakako mora pridodati i odgovarajui stoni fond. Ono to se na gospodarstvo donosi izvana, gnojivo i slino, to bi se zapravo na idealno ustrojenom gospodarstvu ve trebalo smatrati lijekom za oboljelo gospodarstvo. Zdravo p o l j o p r i v r e d n o gospodarstvo samo bi trebalo proizvesti o n o to mu je p o t r e b n o . Vidjet emo zato je to p r i r o d n o . Sve dok se stvari ne 49

sagledaju u svojoj biti i stvarnosti, nego samo izvanj ski, materijalno, m o e se opravdano postaviti pita nje: Zar nije svejedno doprema li se stajski gnoj iz susjedstva ili ga se uzima s vlastitog imanja? Kao to sam rekao, to se na taj nain ne moe strogo provesti, ali ipak treba izgraditi p r e d o d b u o nu noj zatvorenosti gospodarstva ako se stvari ele primjereno urediti. Da ova upravo iznesena tvrdnja ima o d r e e n o opravdanje, uvidjet ete s jedne strane iz promatranja zemlje iz koje izrasta naa poljoprivreda, a s druge strane iz promatranja onoga to izvan nae Zemlje djeluje na nju. Danas se o stvarima koje izvana djeluju na Zemlju veinom govori podosta apstraktno. Ljudi su svjesni da Suneva svjetlost i toplina i sve ono to je meteoroloki povezano sa Sunevom svjetlou i t o p l i n o m na o d r e e n nain utjee na tvorbu tla obraslog biljem. Poimo danas od gledita stvari emo promatrati i s drugih gledita koje se najprije osvre na to da je osnova poljoprivrede tlo. To tlo ovdje u ga shematski naznaiti crtom (crte) obino se smatra neim potpuno materijal nim, u to ulazi neto organsko samo utoliko to se stvara humus ili time to se u njega unosi gnojivo, tako da tlo kao takvo sadri u sebi ne samo stanovit ivot, da ono samo krije u sebi neto biljno te da je u njemu djelatno ak i neto astralno. O tome se danas i ne razmilja, a kamoli da bi se priznalo. A kad se krene dalje i pogleda kako je taj unutarnji ivot tla, da tako kaem, u finoj dozi sasvim druga iji ljeti nego zimi, d o p i r e se do podruja koja su dodue za praksu od g o l e m o g znaenja, ali koja se danas uope ne uzimaju u obzir. Ako se polazi od promatranja tla, mora se obratiti pozornost na to 50

da je ono neka vrst organa u organizmu koji se po svuda iskazuje u p r i r o d n o m rastu, gdje god takav p r i r o d n i rast jest.

T l o je pravi organ, ono je organ koji bismo, ako hoemo, otprilike mogli usporediti s ovjekovom dijafragmom. Najbolju p r e d o d b u o tome o emu se zapravo radi to nije sasvim jednako, ali treba samo pojasniti i to je dovoljno stvorit emo ako kaemo: kod ovjeka su iznad dijafragme odreeni organi, ponajprije glava i o n o to ga opskrbljuje disanjem i cirkulacijom, a ispod dijafragme nalaze se drugi organi. Ako s toga gledita takorei uspo redimo tlo s ovjekovom dijafragmom, onda moramo rei: Individualnost o kojoj se ovdje radi ima glavu ispod tla, a mi, zajedno sa svim ivotinjama, ivimo u trbuhu te individualnosti. Ono to je iznad zemlje, zapravo je ono to pripada utrobi kratko reeno individualnosti poljoprivrednoga gospodarstva. Na gospodarstvu hodamo ustvari u njegovu trbu hu, a biljke rastu gore u trbuh gospodarstva. Dakle,

svakako se radi o individualnosti koja stoji na glavi i koju ispravno promatramo samo ako je m o t r i m o kao da je postavljena na glavu, postavljena na glavu i u odnosu na ovjeka. S obzirom na ivotinju, vidjet emo tijekom predavanja, to je neto drugaije. No zato govorim da individualnost gospodarstva stoji na glavi? To kaem zato to sve ono to je u neposrednoj blizini zemlje: zrak, v o d e n a para, toplina, ono u emu se nalazimo, u emu diemo, odakle biljke, a i mi d o b i v a m o vanjsku toplinu, vanjski zrak te vanjsku vodu, doista odgovara onome to je kod ovjeka organ u donjem dijelu tijela. Nasuprot tome, sve ono to se zbiva u utrobi Zemlje, ispod Zemljine povrine djeluje na svekoliki rast biljaka onako kako naa glava djeluje posebice u djetinjstvu, ali i tijekom itavog ivota. Imamo neprekidno, vrlo ivo uzajamno djelovanje iznad-zemlje i ispod-zemlje, a djelovanje koje se odvija iznad zemlje ujedno je neposredno ovisno smatrajte to isprva kao lokalizaciju djelo vanja o Mjesecu, Merkuru, Veneri, koji potpomau i modificiraju Sunevo djelovanje, pa, prema tome, takozvani unutarnji planeti Suneva sustava proteu svoje djelovanje u odnosu na sve ono to je iznad zemlje, dok daleki planeti koji se gibaju izvan Sune va kruga djeluju na sve o n o to je ispod zemlje i potpomau Sunce u onim djelatnostima koje o n o vri pod zemljom. Tako da s obzirom na rast biljaka pod zemljom trebamo traiti djelovanje dalekog neba, a iznad zemlje djelovanje blieg Zemljina okruja. Dakle, sve ono to iz svemirskih daljina djeluje na rast biljaka ne djeluje izravno, ne djeluje nepo srednim zraenjem, nego tako da Zemlja to djelo vanje najprije prima i zraei ga vraa prema gore. 52

Blagotvorno ili tetno djelovanje tla na rast biljaka jest ustvari o d o z d o vraeno kozmiko zraenje. Ono to neposredno djeluje u zraku i v o d i koji su iznad zemlje, izravno zraenje, tu se odlae i otuda djeluje. S time je onda u vezi kako tlo, s o b z i r o m na svoj unutarnji sastav, najprije djeluje na rast biljaka. To moramo zatim proiriti i na ivotinje. Pogledamo li tlo, u njemu kao djelovanje naj prije imamo sve ono to ovisi o dalekim svemirskim prostranstvima koja utjeu na Zemlju. To je o n o to se obino naziva pijesak i stijene. Pijesak i stijene, o n o to ne proputa vodu, ono to, kao to se kae u svakodnevnom ivotu, ne sadri nikakve hranjive tvari, ali to za razvitak rasta nije nita manje va no od ostaloga to dolazi u obzir, to posve ovisi o djelovanjima najudaljenijih kozmikih snaga. I vidimo da posredno, pomou pijeska koji sadri kremen kako god to isprva izgledalo nevjerojatno u tlo ulazi ono to bismo mogli nazvati ivotno eterskim tla i kemijsko djelatnim tla, da bi potom zraei p o v r a t n o djelovalo. O onome to sadri pjeskoviti dio tla ovisi kako e samo tlo unutra zaivjeti, kako tlo provodi vlastiti kemizam. I ono to korijenje biljaka doivljava u tlu nemalo ovisi o tome u kojoj mjeri se posredno pomou stijena a to stoga moe biti i u o d r e e n i m dubinama prima kozmiki ivot i kozmiki kemizam. Prilikom prouavanja rasta biljaka trebali bismo u svakoj prilici biti svjesni geolokih osnova nad kojima se uzdiu biljke i ni u kom sluaju ne bismo smjeli ispustiti iz vida da se biljke kod kojih je u prvom planu bie korijena ne smiju liiti kremenog tla, makar ono bilo i u dubinama. Kremen je, moglo bi se rei, hvala Bogu, u kremenoj kiselini i drugim kremenim spojevima proiren

53

na Zemlji etrdeset sedam do etrdeset osam posto i gotovo posvuda moe se raunati na njegovo djelo vanje u koliini koja je potrebna. Ali radi se i o tome da o n o to je na taj nain pomou kremena povezano s korijenjem, da to biljka sprovede i prema gore. To mora strujiti prema gore, mora postojati neprekidno uzajamno djelovanje onoga to kremen u zemlju unosi iz svemira i onoga to se odigrava gore oprostite u "trbuhu" i ime se dolje mora opskrbiti "glava". Ono to se dolje prima iz svemira, mora moi strujiti uvis. A da bi moglo strujiti uvis, za to je u tlu glina. Sva glina u tlu zapravo je poticajno sredstvo za djelovanje svemirskih entiteta o d o z d o prema gore. To e nam onda, kad prijeemo na praktine stvari, posluiti kao pokazatelj kako trebamo postupati s glinovitim, a kako s kremenim tlom, s o b z i r o m na to koju biljnu vrstu uzgajamo na g l i n o v i t o m ili kremenom tlu. Ali najprije se mora znati to se tu zapravo dogaa. Kako se inae opisuje glina, kako se inae treba obraivati da bi bila plodonosna, sve je to takoer v r l o v a n o . Ali najprije se mora znati da je ona poticatelj kozmikog strujanja uvis. No ne samo da mora postojati to strujanje koz mikih snaga uvis nego takoer mora postojati to drugo nazvao bih terestrikim, zemaljskim mora postojati i ono to je u trbuhu na odreen nain p o d l o n o vanjskoj probavi, to se zimi i ljeti zbi va iznad tla, za rast biljaka to je upravo neka vrst probave sve to se na taj nain zbiva u nekoj vrsti probave ponovno mora biti upijeno u tlo, tako da doista postoji uzajamno djelovanje. One snage koje se stvaraju pomou v o d e , zraka, koji se nala ze iznad zemlje, kao i fine homeopatski oblikovane
54

supstancije, to biva uvueno u zemlju zahvaljujui manjoj ili veoj koliini vapna u tlu. Koliina vap na u tlu i rasprenost vapnenih supstancija u homeopatskim dozama neposredno iznad tla, sve to postoji kako bi se opet tlu p r i v e l o neposredno terestriko. Vidite, jednom e se te stvari, kad postanu pred m e t o m prave znanosti, a ne samo znanstvenog na klapanja, doimati sasvim drugaijima. O tome e se moi pruiti sasvim egzaktni podaci. Tada e se, na primjer, znati da postoji velika, silna razlika izme u topline koja je iznad tla, dakle, topline koja se nalazi u sferi Sunca, Venere, Merkura i Mjeseca, i one topline koja vlada u samom tlu, koja je, dakle, pod utjecajem Jupitera, Saturna i Marsa. Te dvije topline, od kojih jednu moemo oznaiti kao cvjetnu i lisnu biljaka, toplinu vom, a toplinu biljaka, a drugu korijensku toplinu te dvije topline posve se razlikuju, tako da iznad zemlje slobodno moemo nazvati mrt toplinu pod zemljom i v o m . Toplina ispod

zemlje u sebi svakako ima neto, i to ponajvie zi mi, od onoga to je unutarnje ivotno naelo, neto ivotno. Kad bismo mi ljudi morali doivjeti tu toplinu koja djeluje u zemlji, svi bismo postali strano glupi jer, da bismo bili razboriti, svojim tijelima moramo prinijeti mrtvu toplinu. Ali u trenutku kad se pomo u kremena u zemlju uvlai toplina, kad se drugim supstancijalnostima uvlai toplina u zemlju, gdje zapravo vanjska toplina prelazi u unutarnju, toplina prelazi u o d r e e n o stanje tihe ivotnosti. Danas se zna da postoji razlika izmeu zraka koji je iznad zemlje i zraka koji je pod zemljom. Ali ne uzima se obzir da postoji razlika izmeu topline iznad zemlje i topline pod zemljom. Zna se da zrak pod zemljom 55

sadri vie ugljine kiseline*, a zrak iznad zemlje vie kisika. Ali opet se ne zna to je tome razlog. Razlog je to to se zrak opet proima dakom ivot nosti kad biva usisan u zemlju i apsorbiran. Tako je s toplinom i zrakom. Oni primaju daak ivotnosti kad dospiju u zemlju. Drugaije je s v o d o m i sa zemljanim, samim krutim. Oni u zemlji postaju jo mrtvijima nego to su vani. Oni gube neto od svog vanjskog ivota, ali upravo zbog toga postoje sposobni za izlaga nje najudaljenijim kozmikim snagama. A mineralne supstancije moraju se emancipirati od onoga to se nalazi neposredno iznad zemlje ako ele biti izlo ene najudaljenijim kozmikim snagama. One se u nae dananje doba najlake mogu emancipirati od zemaljske blizine i u zemlji doi pod utjecaj najuda ljenijih kozmikih snaga, moglo bi se rei, u vrijeme izmeu 15. sijenja i 15. veljae, dakle, u zimskom razdoblju. Upravo su to stvari koje e jednom biti priznate kao egzaktni podaci. I to je vrijeme u kojem se u zemlji razvija najvea mo kristalizacije, najvea oblikotvorna mo za mineralne supstancije. To je usred zime. Tada je nutrini Zemlje svojstveno da je u svojim mineralnim masama najmanje ovisna o sebi i da moe doi pod utjecaj kristalizacijskih snaga koje se nalaze u svemirskim daljinama. Predoite si sljedee: Na izmaku sijenja mine ralne supstancije u zemlji najvie ude za kristalizaci jom, i to se dublje prodire, ta je udnja za kristalnom istoom u domainstvu prirode vea. Za rast biljaka uglavnom je svejedno to se dogaa s mineralima. Tada su biljke u zemlji uglavnom predane samima
* T j . ugljinog dioksida ( o p . p r e v . ) .

56

sebi, najmanje su izloene mineralnim supstancijama; nasuprot tome, u vrijeme prije i poslije toga, kad se minerali takorei pripremaju p o g o t o v o prije da se oblikuju, kristaliziraju, tada su posebno znaajni za rast biljaka. Tada zrae snage koje su osobito znaajne za rast biljaka. Tako da m o e m o rei: otprilike u razdoblju izmeu studenog i prosinca pod povrinom zemlje postoji osobita djelatnost za rast biljaka. Tu se namee pitanje: Kako to moemo uistinu iskoristiti za rast biljaka? Jer vidjet e se kako je posebno v a n o da se takve stvari iskoriste kako bi se upravljalo rastom biljaka. Ovdje bih odmah napomenuo: ako se radi o tlu koje samo ne moe lako prenositi gore ono to u zimsko razdoblje treba djelovati prema gore, onda je d o b r o tom tlu dodati odgovarajuu dozu gline nju u kasnije navesti. T i m e se omoguuje da tlo kristalizacijsku snagu, koja se ve moe vidjeti ako se jednostavno baci pogled na kristaliziran sni jeg ali ta je kristalizacijska snaga to intenzivnija, jaa, to se dublje p r o d i r e u unutranjost zemlje da ono to jo nije okonano to e biti tek u sijenju, veljai da ono to je ispoetka u zemlji, sada iznese na zemlju, tako da bude korisno za rast biljaka. Vidite, tako upravo iz naizgled najzabaenijih spoznaja proizlaze najpozitivniji znaci koji ovjeku i z v a n r e d n o pomau, dok inae sve ostaje pri pu kom iskuavanju. Svakako nam mora biti jasno da je poljoprivredno podruje, zajedno s onime to le i ispod tla, individualnost koja svakako ivi i u vremenskom tijeku te da zemlja posebno jako ivi u zimsko razdoblje, dok u ljetno razdoblje na stanovit nain zamire. 57

Vano je da se upravo za obradu tla uvidi ono najvanije. Vidite, to najvanije to sam medu antropozofima esto spominjao sastoji se u tome da se zna pod kojim uvjetima svemir sa svojim snagama djeluje na Zemlju. Da bismo to shvatili, p o i m o od oblikovanja sjemena. Sjeme, iz kojeg se razvija embrij, obino se promatra kao izuzetno sloena molekularna tvorevina. I smatra se jako vanim da se to obli kovanje sjemena shvati u njegovoj sloenoj molekular noj strukturi. G o v o r i se: Molekule imaju odreenu strukturu, jednostavne molekule jednostavnu; onda postaju sve sloenije sve dok se ne dospije do iznimno sloene strukture molekule bjelanevine. I tako ovjek zadivljeno i zaueno stoji pred onime to se smatra sloenom strukturom bjelanevine u sjemenu jer misli sljedee: Zamislimo, ako je o v o molekula bjelanevine, onda mora da je ona strano sloena. Jer iz te sloeno sti izrasta sljedei organizam. A taj sljedei organizam strano je zamren, tako je bio odreen i u zametku, dakle, ta mikroskopska i hipermikroskopska supstan cija takoer mora biti strano sloene grade. To je ispoetka tako do odreenog stupnja. Izgraivanjem zemaljske bjelanevine, i molekularna struktura zado bila je najveu sloenost. Ali iz te sloenosti nikad ne bi proiziao nov organizam, nikada. Jer organizam nikad ne izrasta iz sjemena tako da se o n o to se iz biljke majke ili ivotinje majke o b l i k o v a l o kao sjeme, samo nastavlja u o n o m e to nastaje kao biljka potomak ili ivotinja potomak. To nikako nije istina. M n o g o je vie istina da se o n o to je d o v e d e n o do najvieg stupnja raspada, i da naposljetku, ono to je na podruju zemaljskog d o v e d e n o do krajnje sloenosti, postaje mali kaos. 58

Raspada se, m o g l o bi se rei, u svjetski prah, i ako se to raspadne u svjetski prah jer je sjeme d o v e deno do krajnje sloenosti te tako nastaje kaos, tada na sjeme poinje djelovati i u njemu se odraava sav okolni svemir te iz maloga kaosa gradi o n o to sa svih strana tim djelovanjem u njemu m o e biti i z g r a e n o ( c r t e ) . I u sjemenu tako imamo odraz svemira. Zemaljski organizacijski proces oblikovanja sjemena svaki put dovodi se do kaosa. U sjemenskom kaosu svaki se put iz cijeloga svemira oblikuje novi organizam. Stari organizam ima samo tendenciju da d o v e d e sjeme do onog svjetskog stanja svojim afinitetom prema tom svjetskom stanju kako bi iz ispravnih smjerova djelovale snage i kako bi iz maslaka opet nastao maslaak, a ne imir.

Ali u pojedinoj biljci uvijek se odraava neka svemirska konstelacija, ona se izgrauje iz svemira. elimo li kozmike snage uope potaknuti na djelo vanje unutar naeg zemaljskog, potrebno je da to zemaljsko to vie natjeramo u kaos. Svugdje gdje svemir p o t i e m o na djelovanje moramo zemaljsko to vie natjerati u kaos. Kod rasta biljaka za to se u odreenom smislu brine sama priroda. Ali, budui 59

da se svaki novi organizam izgrauje iz kozmosa, svakako je znaajno da u organizmu tako dugo uva mo to kozmiko dok se ponovno ne pone oblikovati sjeme. Recimo da sjeme neke biljke posadimo u zemlju; u tom sjemenu sadran je odraz i izraz itavog svemi ra iz bilo kojeg svjetskog pravca. U njemu djeluje konstelacija, time o n o zadobiva odreen oblik. I u trenutku kad se posadi u zemlju, na njega poinje vrlo snano djelovati vanjski svijet i ono je u svakom trenutku proeto udnjom da se odrekne kozmikoga, da se razbuja, razraste u svim moguim smjerovima, jer ono to djeluje iznad zemlje zapravo ne eli zadr ati taj oblik. Neophodno je da se nasuprot tjeranja sjemena u kaos sjeme moramo tjerati u kaos ako se iz njega ve razvila prva naznaka biljke i ostale klice da se nasuprot kozmikome, koje kao oblik biljke ivi u sjemenu, u biljku unese zemaljsko. Biljku u njenom rastu trebamo pribliiti zemlji. No to se jedino moe postii tako da ivot koji v e postoji na zemlji, koji dakle jo nije dospio u potpuni kaos, koji nije d o p r o do oblikovanja sjemena, nego je u organizaciji biljke prekinut prije nego to se poe lo oblikovati sjeme, da ivot koji postoji na zem lji unesemo u biljku. I u krajevima kojima je srea osobito naklonjena, ljudima tu osobito koristi obi lan humus. Jer ovjek ustvari teko moe umjetno nadomjestiti plodnost koju zemlja postie prirodnim stvaranjem humusa. Ali na emu poiva stvaranje humusa? Ono po iva na tome to prirodni proces prima ono to dolazi iz biljnog ivota. Ono to jo nije dospjelo do kaosa, to na neki nain odvraa kozmiko. Ako se to iskoristi u rastu biljaka, onda zapravo u biljci zadravamo 60

zemaljsko, a kozmiko djeluje samo u struji koja onda ponovno tee do oblikovanja sjemena. Nasuprot tome, zemaljsko djeluje u razvoju cvjetova i lia i tako dalje. U sve to kozmiko samo zrai svoja djelovanja. To se moe doista d o b r o pratiti. Zamislite biljku koja raste iz korijena. Na kraju stabljike stvara se sjemeno zrnce. ire se listovi, cvjetovi. Vidite: U listu i cvijetu zemaljsko je o n o to je oblik, to je i ispunjenost zemaljskom tvari, tako da je razlog zbog kojeg list ili zrno odeblja, preuzima unutarnje supstancijalnosti, u onom zemalj skom to ga dodajemo biljci, to jo nije dospjelo do kaosa. Nasuprot tome sjeme, koje svu svoju snagu razvija kroza stabljiku, u okomitom smjeru, ne u okruju, zraei proima list i cvijet biljke sna gom svemira. To je neposredno v i d l j i v o .

Jer, pogledajte zelene listove biljke (crte). Zeleni listovi biljke u svom obliku, u svojoj krupnoi, u svojoj zelenoj boji nose zemaljsko. Ali oni ne bi bili zeleni da u njima ne ivi i kozmika snaga Sunca. Doete li do obojenog cvijeta, onda u njemu ne ivi samo kozmika snaga Sunca nego i ona p r i p o m o koju kozmike snage Sunca dobivaju od dalekih pla neta: Marsa, Jupitera, Saturna. Samo ako se tako
61

promotri rast biljaka, kad se pogleda rua, u njezinoj e se crvenoj boji vidjeti snaga Marsa. Pogleda li se uti suncokret: on se ne zove ba s pravom sunco kret (Sonnenblume = sunev cvijet, op. p r e v . ) , tako je nazvan samo zbog svojeg oblika, zbog svojeg utila zapravo bi se trebao zvati Jupiterov cvijet (Jupi terblume) jer snaga Jupitera, koja podupire Sunevu snagu, p r o i z v o d i u cvijetu bijelu i utu boju. Naid e m o li na vodopiju, cikoriju, koja je plave boje, u toj plavoj boji trebali bismo naslutiti Saturnovu djelatnost, koja podupire Sunevo djelovanje. Dakle, u crvenom cvijetu m o e m o vidjeti Mars, u bijelom, utom cvijetu moemo vidjeti Jupiter, u plavom cvi jetu v i d i m o Saturn, a u zelenom listu pravo Sunce.

No o n o to se pojavljuje u obojenosti cvijeta, to kao snaga osobito snano djeluje u korijenu. Jer tu u tlo p o n o v n o iz dalekih planeta djeluje ono to oivljuje i snai. Uistinu si moramo rei: Iupamo li biljku iz zemlje, dolje imamo korijen, tako je u korijenu ono kozmiko, u cvijetu je veinom zemalj sko, samo u najistananijim nijansama boja bilo bi kozmiko. Ako bi pak u korijenu ivjelo zemaljsko, ako bi u korijenu snano ivjelo zemaljsko, onda bi ono 62

izbilo kao oblik. Jer biljka poprima oblik od onoga to moe nastati na zemaljskom podruju. Oblik iri zemaljsko. No kad se korijen razdijeli, razgrana kao korijen, oblikuje, u tome djeluje zemaljsko prema dolje, kao to u boji kozmiko djeluje prema gore. Tako da upravo imamo kozmiko korijenje u korijenju koje je jedinstveno oblikovano. Nasuprot tome, u razgranatom korijenju imamo djelovanje zemaljskog u tlu, kao to u obojenosti imamo uzlazno djelovanje kozmikog u cvjetove, a sunano se nalazi u sredini. Sunano djeluje prvenstveno u zelenom listu i u uzajamnom odnosu izmeu cvijeta i korijena sa svim onim to se nalazi izmeu. Dakle, sunano je ustvari o n o to je kao dijafragma p r i d o d a n o samom tlu, dok je kozmiko p r i d o d a n o unutranjosti Zemlje i uzlazno djeluje u gornjem dijelu biljke. No zemaljsko iznad tla takoer djeluje nadolje, a u biljku ga uvlai vapno. Pogledajte stoga biljku kod koje vapno snano uvlai zemaljsko do u korijenje: to su biljke kod koje se korijenje grana na sve strane kao, primjerice, kod jestivog bilja ne kod repe primjerice, kod grahorke (esparzete); tako da moemo rei kako se mora pogledati oblik biljke ako je se eli shvatiti, mora se pogledati oblik i boja cvijeta biljke, koliko u njoj djeluju kozmike, a koliko zemaljske snage. A sada pretpostavite da nam nekako p o e za rukom da u biljci zadrimo kozmiko, vrsto zadr imo; o n o se onda nee osobito oitovati, izbiti u cvijet, ve e se iivjeti u stabljici. U emu, prema iznesenim podacima, u biljci ivi kozmiko? Ono ivi u kremenom. Pogledajte preslicu: njeno je obilje je da privlai upravo kozmiko, proima se kremenim. U njoj je ak osamdeset posto kremene kiseline. Ta preslica sadri takorei silno prekomjernu koliinu 63

kozmikog, ali ono se ne objavljuje u cvijetu, ve do izraaja dolazi u rastu donjeg dijela biljke. Uzmimo neto drugo. Pretpostavimo da ono to u biljci tei prema gore, to kroz stabljiku eli prodrijeti uvis e l i m o zadrati u korijenu. Zar ne, u nae dananje vrijeme to nije toliko n e o p h o d n o jer smo razliitim okol nostima ve ustalili razliite biljne vrste. Prije, u davnini, to je bilo drugaije i jednu biljku lako se moglo preobraziti u drugu. Tada je to jo bilo itekako n e o p h o d n o . I danas je to neophodno jer se moraju potraiti uvjeti koji pogoduju odreenoj biljci. Na to trebamo danas obratiti pozornost, kako trebamo promatrati biljku kod koje elimo da koz mika snaga ne ikne posve u cvjetno i p l o d o v i t o , nego da se zadri dolje, da se stvaranje stabljike i lista u neku ruku zadri u oblikovanju korijena, to trebamo onda uiniti? Takvu biljku moramo staviti u pjeskovito tlo. Jer u vapnenom tlu kozmiko se zadrava, upravo se hvata. Krumpir, kod kojeg mora mo postii da u njemu dolje zauzdamo stvaranje cvijeta, da ga zadrimo jer krumpir je podanak, on sam zauzdava snagu koja stvara lie i stabljiku, krumpir nije korijen, ve zauzdana stabljika, krumpir se stoga mora staviti u pjeskovito tlo, inae neemo uspjeti u njemu zadrati kozmiku snagu. Iz svega ovoga proizlazi da je za prosudbu cjelo kupnog rasta biljaka takorei abeceda to da se uvijek m o e m o upitati: to je u biljci kozmiko, a to terestriko, zemaljsko? Kako da se u tlu s o b z i r o m na njegova svojstva razvije sklonost da ono, da tako kaem, zgunjava kozmiko i tako ga vie vezuje uz korijen i list. Kako da se kozmiko razrijedi da bi u svojoj razrijeenosti bilo usisano do u cvijet i 64

njegovu boju ili do u plod i p r o e l o ga ugodnim okusom. Jer kad imate marelice ili ljive ugodna okusa, tada je taj ugodan okus, isto kao i boja cvjeto va, kozmiko koje se uzdiglo do u sam plod. U jabuci doista jedete Jupiter, u ljivi doista jedete Saturn. I kad bi se ovjeanstvo sa svojim dananjim spozna jama nalo pred nudom da iz nekih, malobrojnih biljaka iz pradavnine p r o i z v e d e raznovrsne sorte voa, ono ne bi dospjelo daleko da oblici naih sorta voa ve nisu naslijeeni i stvoreni u doba kad su ljudi iz instinktivne pramudrosti jo poneto znali o stvaranju sorti voa iz tadanjih primitivnih sorti. Kad bi se ljudi s dananjom pameu nali u jednakoj situaciji i kad bi trebali p o n o v i t i isto, s o b z i r o m na proizvodnju vonih sorti ne bi postigli mnogo da te sorte ve nisu postojale i da ih se nije razmno avalo. Jer sve se postie iskuavanjem, u taj proces ne moe se prodrijeti razumom. I to je osnovni uvjet koji se postavlja ukoliko i dalje na Zemlji uope e l i m o privreivati. Izuzetno je tono ono to je rekao na prijatelj Stegemann, da je izvjestan pad kakvoe proizvoda. Taj pad kakvoe, naime svejedno hoete li mi zamjeriti primjedbu ili neete isto kao i preobrazba ljudske due povezan je s tijekom kaliyuge u cijelom svemiru posljednjih desetljea i u desetljeima koja e uslijediti. Takoer se nalazimo pred preobrazbom nutrine prirode. Ono to je stiglo do nas iz starih vremena, ono to smo stalno prenosili, bilo prirodne sklonosti, p r i r o d o m naslijeene spoznaje i slino, bilo lijekovi to smo ih preuzeli, gubi svoje znaenje. P o n o v n o moramo stei nove spoznaje kako bismo mogli prodrijeti u p r i r o d n e meuovisnosti. ovje anstvu ne preostaje drugo nego da p o n o v n o ui

iz meuovisnosti u prirodi, meuovisnosti u svijetu ili da prirodu kao i ljudski ivot prepusti izumiranju, degeneraciji. Kao to je u stara vremena bilo neop hodno posjedovati spoznaje koje su doista pronicale u ustrojstvo prirode, tako i danas trebamo spoznaje koje doista proniu u ustrojstvo prirode. ovjek danas poneto zna o tome kako se zrak o tome sam ve govorio ponaa u unutranjosti Zemlje, ali on g o t o v o nita ne zna o tome kako se ponaa svjetlo u unutranjosti Zemlje. On ne zna da ono to je upravo kozmika stijena, kremen, upi ja svjetlo u Zemlju i tamo ga stavlja u djelovanje. Nausprot tome, ono to je blisko zemaljsko-ivotnom, humusna tvorba, ne upija svjetlo, ne aktivira ga u Zemlji i tako izaziva djelovanje bez svjetla. Ali to su stvari koje e se spoznati, u koje e se proniknuti. No bilje nije sve to postoji na Zemlji, odreenom zemaljskom podruju isto tako pripada svijet. Iz razloga o kojima e jo biti ljude se neemo osvrtati. Ali ivotinje ostaviti po strani jer znaajno je da i ivotinjski govora, na ne m o e m o se najbolja,

ako tako mogu rei, kozmika kvalitativna analiza odvija u zajednikom ivotu povrine obrasle biljem i ivotinja koje ive na tom podruju. To je znaajno i bio bih sretan kad bi se to ispitalo jer bi ispitivanje to zacijelo p o t v r d i l o , u tome postoji veza: ako na gospodarstvu imamo odgovarajui broj krava, konja i drugih ivotinja, sve te ivotinje zajedno daju upravo onoliko gnoja koliko je gospodarstvu potrebno, koliko je potrebno kao dodatak onome to je postalo kaos. Naime, imamo li odgovarajui broj konja, krava, svinja, onda je i toan omjer u gnoju. To je povezano s injenicom da ivotinje jedu odgovarajuu koliinu raspoloivih biljaka, da jedu bilje koje je zemlja
66

dala. Zato tijekom organskih procesa u njima nastaje onoliko gnoja koliko je p o t r e b n o da bi se zemlji uzvratilo. Ako smo prisiljeni gnoj nabaviti izvana, valjalo bi ga koristiti, upotrijebiti kao lijek za oboljelo gospodarstvo to se ne moe dokraja provesti, ali u idealnom je smislu to ispravno. Ono je z d r a v o jedino ako svojim stonim fondom samo sebi stvara gnoj. Zato je naravno neophodno da se razradi odgo varajua znanost o tome koliko je na o d r e e n o m imanju p o t r e b n o ivotinja o d r e e n e vrste.

Ali do toga e se doi im se p o n o v n o steknu spoznaje o unutarnjim snagama koje su tu na djelu. Jer uz ono to smo naveli o trbuhu iznad tla, o glavi iznad tla, ide i razumijevanje ivotinjskog organizma. ivotinjski organizam ivi u sveukupnoj uzajamnosti domainstva p r i r o d e . Tako da s o b z i r o m na oblik i boju njegova tijela, a takoer u odnosu na strukturu i konzistenciju njegove supstancije od naprijed prema natrag, dakle od njuke do srca, u njemu djeluju Saturn, Jupiter, Mars, u srcu djeluje Sunce, a iza srca, prema repu, u njemu djeluju Venera, Merkur, Mjesec ( c r t e ) . S obzirom na to, oni koji se za takvo neto zanimaju ubudue bi svoje spoznaje trebali graditi na promatranju oblika. 67

Jer izuzetno je bitno graditi spoznaje polazei od oblika, polazei od promatranja oblika. Poite jednom u muzej i pogledajte kostur nekog sisavca, otiite tamo s milju: Sunevo zraenje p o g l a v i t o je djelatno pri oblikovanju glave, dok tako struji u njuku, izravno strujanje Suneva djelovanja; i s o b z i r o m na to zbog razloga koje emo ovdje takoer raspraviti kako se ivotinja izlae suncu, s o b z i r o m na to oblikovana je glava i o n o to se neposredno nadovezuje na nju. Tako na prednjoj strani ivotinje imamo na djelu izravno zraenje Sunca i time oblikovanje glave. Imajte u vidu da Sunevo svjetlo ulazi u Zemljino okruje i na drugaiji nain, tako to se zrcali s Mjeseca. Tako da nije rije samo o Sunevu svjetlu, nego i o Sunevu svjetlu koje se zrcali s Mjeseca. To Sunevo svjetlo koje se zrcali s Mjeseca posve je nedjelotvorno kad obasjava glavu ivotinje. Tu se ne razvija nikakvo djelovanje. Te stvari osobito vrijede za embrionalni ivot. Ali svjetlo koje se zrcali s Mjeseca postie najvei uinak kad pada na stra nji dio ivotinje. I pogledajte grau kostura na stra njem dijelu, njegov osobit odnos prema obliku gla v e . Razvijte u sebi osjeaj za oblik u p o g l e d u te suprotnosti, u pogledu naina kako se nadovezuju stegna, kako je oblikovan zavretak probavnog trak ta nasuprot o n o m e to se kao sasvim suprotni pol oblikuje poev od glave. Tada kod prednjeg i stra njeg dijela ivotinje imate suprotnost izmeu Sunca i Mjeseca. I krenete li dalje, vidjet ete da Sunevo djelovanje dopire do srca, zaustavlja se pred sr cem, da kod stvaranja glave i krvi djeluju Mars, Jupiter, Saturn, da zatim od srca nadalje Mjeseevo djelovanje podupiru djelovanja Merkura i Venere,
68

tako da, kad ivotinju tako okrenete i uspravite da joj se glava nalazi u zemlji, a stranji joj je dio u zraku, imate nevidljiv poloaj u kojem se nalazi poljo privredna individualnost. Time imate mogunost da iz tog oblika ivotinje uspostavite odnos, na primjer, izmeu gnoja to ga ivotinja stvara i onoga to je potrebno zemlji, ijim biljem se ivotinja hrani. Jer morate znati da prema gore bivaju vodena, na primjer, kozmika djelovanja koja dolaze do izraaja u biljci, koja dopiru iz unu tranjosti Zemlje. Prema tome, ako biljka obiluje takvim kozmikim djelovanjima i ivotinja je pojede, a ona pak sa svoje strane iz svoje organizacije na temelju takve hrane stvara gnoj, onda je taj gnoj osobito prikladan za to tlo na kojem biljka raste. Dakle, vidite, ako se stvari sagledaju s obzi rom na njihov oblik, onda e se doi do svega to je potrebno toj individualnosti zatvorenoj u sebe koja je poljoprivredno gospodarstvo. A tome se mora pridodati i stoni fond.

69

TREE PREDAVANJE
Koberwitz, 11. lipnju 1924.

Iskorak

djelatnost prirode: duha u prirodi

Djelovanje

Snage Zemlje i svemira o kojima sam vam govorio, u poljoprivredi djeluju kroza zemaljske tvari. I stoga e se sljedeih dana prijelaz k svim praktinim pitanji ma moi ostvariti jedino ako se danas poblie poza bavimo i pitanjem: Kako kroz zemaljske tvari djeluju snage o kojima smo govorili? Stoga emo na neki nain morati napraviti iskorak u samu djelatnost prirode. Jedno od najznaajnijih pitanja koje se m o e postaviti kad je rije o poljoprivrednoj proizvodnji, odnosi se na znaenje i utjecaj duika na cjelokupnu poljoprivrednu proizvodnju. Upravo je u tom pitanju 0 biti djelotvornosti duika dolo do velike pomutnje. Takorei posvuda gdje djeluje duik vide se samo izdanci njegova djelovanja, ono najpovrnije u emu se oituje. A ne gledaju se meuovisnosti u prirodi u kojima duik djeluje, no to i nije mogue ako se ostane unutar jednog prirodnog podruja; to je mogu e samo ako se zagleda u irinu prirodnog podruja i ako se ima u vidu aktivnost duika u svemiru. ak se moe i rei a to e proizii iz mojih izlaganja duik po sebi moda i nema najvee znaenje u ivotu biljaka; no spoznavanje njegova znaenja ipak je prijeko potrebno za razumijevanje ivota biljaka. No duik, time to djeluje u biu prirode, ima, da tako kaem, etvero brae ija se djelovanja tako er moraju upoznati ako se ele shvatiti njegove

70

funkcije, njegovo znaenje u domainstvu p r i r o d e . I to etvero brae s njime je p o v e z a n o na nain koji je dananjoj izvanjskoj znanosti jo tajanstven, oni su povezani u biljnim i ivotinjskim bjelanevi nama. Ta su braa: ugljik, kisik, vodik i sumpor. Ako se eli spoznati potpuno znaenje bjelan evine, onda, naime, kao njezine vane sastojke ne valja navoditi samo vodik, kisik, duik i ugljik, nego se njima mora pridodati i sumpor, ija je djelatnost u bjelanevini silno bitna. Jer u bjelanevini je upravo sumpor posrednik izmeu duhovnog koje se prostire cijelim svijetom, izmeu oblikotvorne snage duhovnog i fizikog. I moe se dabome rei da onaj tko u materi jalnom svijetu eli slijediti tragove koje ostavlja duh, taj mora pratiti djelovanje sumpora. Iako ta djelat nost i nije tako oita kao djelatnost drugih tvari, ona zato sigurno ima najvee znaenje jer na putu sumpora duh djeluje u fiziki svijet prirode, upravo je sumpor nositelj duhovnoga. Njegovo je staro ime sulfur koje je srodno imenu fosfor; njegovo je staro ime sulfur jer su ljudi u stara vremena u svjetlu, u svjetlu to se iri, u solarnom svjetlu vidjeli i ire nje duhovnog. Zbog toga su tvari koje su u v e z i s djelovanjem svjetla u materiju, poput sumpora i fosfora, nositelji svjetla. No budui da je djelatnost sumpora u domain stvu p r i r o d e tako suptilna, p r o m o t r i m o li i doista nauimo razumijevati ostalu brau: ugljik, vodik, duik, kisik, upravo tako najbolje emo shvatiti to su zapravo te tvari u itavom biu svijeta. Jer ke miar danas ne zna m n o g o o tim tvarima. On zna kako one izgledaju izvana kad se nadu u njegovu laboratoriju, ali on ustvari nita ne zna o unutar njem znaenju tih tvari u cjelini djelatnosti svijeta.
71

A znanje koje danas postoji o tim tvarima zapravo nije m n o g o vee od znanja o ovjeku kojega smo u prolazu vidjeli na ulici, kojega smo moda foto grafirali i sjeamo ga se zahvaljujui fotografskom aparatu. Jer nain na koji se znanost odnosi prema tim tvarima ije se unutarnje bie mora poznava ti ne razlikuje se mnogo od okidanja fotografskim aparatom, te o n o to pie u naim knjigama i ono o emu se g o v o r i na naim predavanjima zapravo ne sadri mnogo vie od toga. Poimo stoga do primjene na biljno doi emo kasnije najprije od ugljika. Vidite, taj se ugljik u novije vrijeme spustio s v r l o visoke aristokratske pozicije Boe, taj put kasnije su prola mnoga druga svjetska bia na jako, jako plebejsku poziciju. U ugljiku se v i d i o n o ime se pie, grafit. Jedna odreena modifikacija ugljika jo se cijeni kao aristo kratska, dijamant; ali njega se vie ne moe jako cijeniti jer se ne moe kupiti. I zato je ono to se o ugljiku zna neznatno s obzirom na njegovo golemo znaenje u svemiru. Taj je, n a z o v i m o ga "crni mo mak", ne tako davno, do prije nekoliko stoljea zvan vrlo plemenitim imenom, imenom "kamena mudraca". Mnogo se naklapalo o tome to je zapravo kamen mudraca, ali iz tog naklapanja nije proizilo bogzna to. Jer kad su stari alkemiari i slini ljudi govorili o kamenu mudraca, mislili su na ugljik u njegovim razliitim pojavama. Oni su njegovo ime uvali kao veliku tajnu jer bi inae, da ga nisu uvali, svatko naravno posjedovao kamen mudraca. Ali to je doista bio ugljik. A zato je to bio ugljik? Jedno staro shvaanje govori nam takoer to bi danas trebalo znati o ugljiku. Vidite, zanemari li se usitnjeni oblik u kojem ga u prirodi, kao uinak odreenih 72

procesa kroz koje je proao, zatjeemo kao ugljen, ako ugljik shvatimo u njegovoj ivoj djelatnosti, kako prola zi kroz ovjeka, kroz ivotinjsko tijelo, kako na temelju vlastitih odnosa izgrauje tijelo biljke, tada nam ono amorfno, bezoblino, kako se ugljik zamilja, izgleda kao posljednji izdanak, kao le onoga to ugljen, ug ljik u domainstvu prirode ustvari jest. Naime, ugljik je nosilac svih oblikovnih procesa u prirodi. to se god oblikuje, bilo da je to razmjerno kratkovjeki oblik biljke, bilo da se pogleda oblik ivotinjskog organizma shvaen u vjenoj mijeni, ugljik je pritom veliki modelar koji u sebi ne nosi samo svoju supstancijalnost nego, kad se nalazi u punoj djelatnosti, u unutarnjoj pokretljivosti, u se bi nosi oblikotvorne svjetske slike, velike svjetske imaginacije iz kojih mora proizii sve ono to se u prirodi oblikuje. U ugljiku vlada tajni kipar i taj kipar, dok u prirodi gradi najrazliitije oblike koji se trebaju izgraditi, pritom se slui sumporom. Zbog toga, ukoliko na pravilan nain elimo promotriti ugljik u prirodi, moramo imati u vidu kako se duhov na djelatnost takorei navlauje sumporom, kako je djelatna kao kipar i pomou ugljika gradi vri oblik biljke, a onda opet kako gradi ve u nastajanju prolazni oblik ovjeka, koji je ovjek, a ne biljka, ba zato to oblik koji upravo nastaje uvijek moe odmah unititi izluujui ugljik koji je u ugljinoj kiselini vezan uz kisik. Upravo zato to ugljik ovjeje tijelo previe kruto, prevrsto oblikuje, ini ga poput palme svojstveno mu je da nas tako skruuje disanje ga odmah razgrauje, upa ga iz vrstoe, povezuje ga s kisikom, alje ga van, a mi se oblikujemo u takvoj pokretljivosti kakva nam je kao ljudima potrebna. 73

Ali u biljci on je na neki nain, i kod jednogodi njih biljaka, u stanovitoj mjeri zadran u vrstom obliku. Jedna stara izreka to se odnosi na ovjeka govori: "krv je sasvim osobit sok", i mora se s pravom rei da u krvi pulsira ljudsko Ja, da se fiziki oituje. Ali, tonije govorei, u ugljiku koji tka, vlada, koji se oblikuje i opet rastvara svoj oblik, na njegovim se putovima, navlaeno sumporom, u krvi kree ono d u h o v n o u ovjeku koje nazivamo Ja, te kao to u ugljiku ivi ljudsko Ja kao stvarni ovjekov duh, tako na odreen nain, posredovanjem sumpora, u ugljiku koji se oblikuje i stalno rastvara ivi svjetsko Ja u svjetskom duhu. U ranijim epohama razvoja nae Zemlje ugljik je o p e n i t o izluivan. Tek kasnije pojavilo se, na primjer, i vapneno, to ovjek koristi da bi kao pod logu stvorio neto vre, kako bi sebi stvorio vr u okosnicu (Gerst). Da bi ono to ivi u ugljiku bilo pokretljivo, ovjek svojim vapnenim skeletom (Knochengerst) stvara vrstu podlogu, ivotinja takoer, barem via ivotinja. Time ovjek svojom gipkom ugljinom tvorbom nadilazi puku mineral nu, vrstu vapnenu tvorbu koja je u zemlji, a koju ugrauje i u sebe kako bi u sebi imao vrstu zem lju. U vapnu u kotanoj tvorbi on u sebi ima vrstu zemlju. Iz toga vidite da sve ivo poiva na vie ili manje vrstom ili vie ili manje fluktuirajuem ugljikovu kosturu, ijim se putovima svijetom kree duhovno. Dopustite mi da to samo shematski nacrtam, tako da stvar uistinu imamo pred oima. Ovako bih nacrtao kostur koji duh bilo gdje gradi pomou sumpora ( c r t e ) . Dakle, to je ili stalno promjenjivi ugljik koji se u v r l o finoj dozi kree u sumporu ili manje-vie 74

skrutnuti, stvrdnuti ugljikov kostur (Kohlenstoff gerst) pomijean s drugim supstancijama, sastojcima kakav je i u biljkama.

Vidite: promatramo li ovjeka ili pak neko drugo ivo bie to je prilikom naih druenja esto istak nuto to ivo bie mora biti proeto eterskim, koje je pravi nosilac ivota. Prema tome, o v o to pred stavlja ugljiast kostur nekog ivog bia mora biti proeto eterskim, pa se stoga etersko na toj kosturnoj potpori uglavnom mirno dri ili je manje-vie pokret ljivo. Ali etersko se mora prostirati cijelom povrinom kostura. Dakle, moemo rei: etersko mora biti svugdje gdje je taj kostur. No kad bi to etersko postojalo samo za sebe, bilo bi neto to unutar naeg fizikog zemaljskog svijeta kao etersko ne bi m o g l o opstojati. Ono bi takorei kao nekakvo Nita kroza sve propadalo, ne bi m o g l o zahvatiti ono to u fiziko-zemaljskom svijetu treba zahvatiti kad ne bi imalo fizikog nosi oca. Za sve to postoji na Zemlji vrijedi da duhovno 75

uvijek mora imati fizike nosioce. Materijalisti onda uzimaju u obzir samo fizike nosioce i zaboravljaju d u h o v n o . Oni su uvijek u pravu jer najblii nam je upravo fiziki nosilac. Ali oni isputaju iz vida da duhovno posvuda mora imati fizikog nosioca. A taj fiziki nosilac duhovnog koje djeluje u eterskom mogli bismo rei da u eterskom djeluje nie duhovno taj fiziki nosilac koji je proet eterskim, dakle, tako proet da se eter na neki nain navlauje sumporom i u fiziko uvodi o n o to u to kosturno bie treba uvesti ne kao oblikovanje, ne kao gradnju kostura, nego kao vjenu pokretljivost, ivotnost; to fiziko koje iz etera pomou sumpora unosi ivot na djelovanja, to je kisik. Tako da ovo to sam skicirao zelenom bojom moete i zamisliti ako ga promatrate kao fiziki aspekt, da to predstavlja kisik i na putu kisika bie eterskog koje vrije, vibrira, tka. Na tom putu kisika etersko se giba uz pomo sumpora. Tek tada proces disanja postaje svrhovit. Procesom disanja uzimamo kisik. Dananji materia list g o v o r i samo o o n o m kisiku koji ima u retorti kad izvodi elektrolizu vode. Ali u tom kisiku posvuda ivi najnie nadosjetilno, etersko, ako nije u njemu ubijeno, kao to mora biti ubijeno u zraku koji nas okruuje. U zraku to ga udiemo u kisiku je ubijeno i v o t n o kako se ne bismo onesvijestili udiui ivi kisik. Kad bi u nas dospjela via ivotnost, mi bismo se onesvijestili. Ve i obina izraslina koja izbija na mjestu gdje ne bi smjela baca nas u nesvijest i jo m n o g o vie od toga. I kad bismo bili okrueni ivim zrakom u kojem je ivi kisik, tumarali bismo kao omamljeni. Kisik oko nas mora biti ubijen. Ali on je od roenja nosilac ivota, eterskog. On i ovdje odmah postaje nosiocem ivota kad izie iz sfere 76

zadaa koje su mu dodijeljene zato da bi okruivao ljude i njihova osjetila. Dospije li disanjem u nas tamo gdje smije biti iv, tada p o n o v n o zaivljuje. Kisik koji kola u nama nije isti kao onaj koji nas izvana okruuje. U nama je on ivi kisik, a ivotnim takoer postaje odmah im iz zraka koji se udie p r o d r e u zemlju, premda je njegov ivot tamo na niem stupnju nego to je u nama ljudima ili ivoti njama. Ali tamo on postaje ivim kisikom. Kisik u zemlji nije isti kao onaj koji je iznad zemlje. O tim stvarima teko se sporazumjeti s fizi arima, kemiarima. Jer prema metodama koje oni koriste, kisik uvijek ve mora biti izvuen iz ze maljskog, tako da pred sobom imaju samo mrtvi kisik. To i ne moe biti drugaije. No tome je pre putena svaka znanost koja polazi samo od fizikog. Ona moe razumjeti samo le. Kisik je u stvarnosti nosilac ivotnog etera, a taj ivotni eter pomou sumpora zadobiva mo nad kisikom, njime posredno ovladava. Sada pak imam na stanovit nain jo jedno kraj drugog na jednoj strani ugljikov kostur u kojem svoje djelovanje iskazuje najvee na Zemlji dostupno duhovno, ovjeje Ja, ili svjetski duh koji djeluje u biljkama i, pogledamo li proces u ovjeku, disanje, ivi kisik koji se pojavljuje u ovjeku kao nosilac etera; i onda imamo kostur od ugljika koji ga podrava i u ovjeku je pokretan. Oni moraju jedan k drugome. Kisik mora krenuti putovima koji su oznaeni kosturom i mora potei onamo gdje je ugljik, duh ugljika naznaio neku liniju ili slino, i posvuda u prirodi eterino-kisino mora pronai put do duhovno-ugljinog. Kako mu to uspijeva. Tko posreduje u tome? 77

U tome posreduje duik. Duik vodi ivot u oblik koji je utjelovljen u ugljiku. Svugdje gdje se pojavljuje, duik ima zadau da ivot p o v e e s duhovnim koje je isprva oblikovano u ugljiku. Duik je svugdje u ivotinjskom i biljnom svijetu, takoer u unutranjosti Zemlje, most izmeu kisika i ugljika. A duhovnost koja uz pomo sumpora posluje u duiku, ista je ona duhovnost koju oznaavamo kao astralnu. To je astralna duhovnost u ovjejem astralnom tijelu, to je astralna duhovnost u zemaljskom okruju, gdje u ivotu biljaka, ivotinja i tako dalje takoer djeluje astralno. I tako je, g o v o r e i duhovno, izmeu kisika i ugljika postavljeno astralno, ali to astralno izraava se u fizikom time to koristi duik da bi u fizikom m o g l o djelovati. Posvuda gdje ima duika iri se astralno. Jer etersko-ivotno svuda bi strujalo poput oblaka, uope ne bi zamjeivalo ugljikov kostur kad on ne bi tako silno privlaio duik. Posvuda u ugljiku gdje su oznaene linije i putovi duik vue kisik, astralno u duiku vue etersko. Duik je veliki teglja i v o t n o g prema d u h o v n o m . Zbog toga je duik u ovjeku o n o najhitnije za duevno u ovjeku koje je posrednik izmeu pukog ivota i duha. Duik je zapravo neto jako udesno. Pratimo li njegov put u ovjejem organizmu, onda je i on cijeli ovjek. Takav duini ovjek postoji. Kad bismo ga mogli odljutiti, on bi bio najljepa sablast na svijetu. Jer on potpuno odraava ono to je u vrstom ovjejem kosturu. S druge pak strane on odmah p o n o v n o otjee u ivot. Pogledajte proces disanja. U procesu disanja ovjek u sebe uzima kisik, to jest eterski ivot. Onda dolazi unutarnji duik koji vue kisik posvuda gdje je ugljik, to jest ono oblikovano, 78

ono tkajue, putujue oblikovano; on tamo doprema kisik kako bi ovaj uzeo ugljik i poslao ga van. Ali upravo duik posreduje u tome da iz kisika nastaje ugljina kiselina, da se izdie ugljina kiselina. Duik nas svuda okruuje. Oko nas je samo mali dio kisika, to jest nosioca ivota, i veliki dio astralnog nosioca duha, duika. Danju nam je strano vaan kisik, nou takoer, kisik koji nas okruuje. Danju i nou moda manje cijenimo duik zato to misli mo mislim na duik u zraku koji udiemo da nam je manje potreban. Ali duik prema nama ima duhovan odnos. Moete napraviti sljedei pokus. Mogli biste napraviti pokus s ovjekom koji se nalazi u odreenoj prostoriji ispunjenoj zrakom, pa iz te prostorije izvui djeli duika, tako da zrak oko ovjeka postane siromaniji njime neto vie nego to je obino. Kad bi se pokus mogao izvesti o p r e z n o , uvjerili biste se da bi se duik opet na domjestio, iako ne izvana, nego bi se pokazalo da se nadomjeta iz ovjekove nutrine. ovjek mora predati svoj duik kako bi p o n o v n o uspostavio ono kvantitativno stanje na koje se navikao. Mi kao ljudi moramo uspostavljati pravilan omjer izmeu svojega cijelog unutarnjeg bia i duika koji nas okruuje; uope nije mogue da vani bude manje duika. On bi dodue i dalje valjao, mi ne moramo udisati duik, i dalje bi ga bilo dovoljno, ali za duhovni odnos koji je tu prisutan dostatna je samo ona koliina duika koja je u zraku uobiajena. Prema tome, vidite da duik ima v r l o v a n o mjesto u duhovnom, a sada ete, rekao bih, moi stvoriti predodbu o tome da je duik neophodan i za ivot biljaka. Dok tako stoji na tlu, biljka ima svoje fiziko i etersko tijelo, ona nema u sebi astralno 79

tijelo kao ivotinja, ali izvana je posvuda mora okru ivati astralno. Biljka ne bi cvjetala kad je izvana ne bi d o d i r i v a l o astralno. Ona j e d i n o ne uzima u sebe astralno kao ivotinja i ovjek, ali ono je mora izvana dodirivati. Astralno je posvuda, i duik, nosilac astralnog, posvuda je, on traje u zraku kao le, ali onda kad dospije u zemlju ponovno oivljuje. Isto kao to oiv ljuje kisik, oivljava i duik. Ne samo da duik u emlji oivljuje, on je neto na to se posebna pozornost mora obratiti u poljoprivredi koliko god to paradoksalno izgledalo dananjem umu, to ne samo da postaje ivim nego i osjetljivim. On uistinu postaje nosilac tajanstvene osjetljivosti koja se izlijeva na sav zemaljski i v o t . Upravo on osjea ako na nekom podruju ima dovoljna koliina v o d e . On to osjea kao simpatino, a kad je premalo v o d e , to osjea kao antipatino. On osjea kao simpatino kad su na nekom tlu prave biljke i tako dalje. I tako duik na sve izlijeva neku vrst osjetljivog ivota. M o e se rei: 0 svemu to sam ispriao juer i prolih sati, da planeti Saturn, Sunce, Mjesec i tako dalje imaju utjecaj na oblikovanje biljaka i njihov ivot; o svemu tome nita se ne zna. Da, vidite, to se tie svakodnevnog ivota, ljudi to ne znaju. Ali duik, koji je posvuda, on to zna, on to d o b r o zna. Duik je svjestan onoga to dolazi od zvijezda i na stavlja djelovati u ivotu biljaka i ivotu Zemlje. On je osjetljivi posrednik, kao to je duik u ovjejem ivano-osjetilnom sustavu ono to posreduje osjeaj; on je uistinu nosilac osjeaja. I tako moete proniknuti u fini ivot p r i r o d e ako posvuda obratite pozornost na duik koji krui okolo poput fluktuirajuih osjeaja. Iz toga e proizii 80

da je za ivot biljaka izuzetno vano kako se postupa upravo s duikom. To e naravno biti predmet daljnjih razmatranja. No sada valja napomenuti jo neto drugo. Dakle, vidite da u ivom zajednikom djelovanju onoga to iz duha poprima oblik u ugljinom s oni me to iz astralnog u duinom taj kostur proima ivotom i ini ga osjetljivim, da je tu djelatan ivot u kisinom. Meutim, sve to u zemaljskom djeluje zajedno zato to se proima s neim drugim, s neim to fiziki svijet povezuje sa svemirskim prostranstvima. Jer za nae zemaljsko ne bi bilo d o b r o da Zemlja kao vrsto tijelo luta svemirom odvojena od ostalog svijeta. Kad bi Zemlja to uinila, tada bi bila u stanju, u kojem bi bio ovjek koji ivi na poljoprivrednom dobru, ali eli ostati samostalan, eli izvan sebe osta viti o n o to raste na njivi. Budui da je razuman, on to ne ini. Danas na njivama neto nalazimo. To onda ubrzo nalazimo u elucu potovane gospode. Tada se to opet na neki nain vraa na njivu. Nikako ne m o e m o rei da se kao ljudi m o e m o izdvojiti, naprotiv, mi smo povezani s naom okolinom, kona no, mi joj pripadamo. Isto kao to meni pripada moj mali prst, tako naravno i cijelom ovjeku pri padaju stvari koje ga okruuju. Tu mora postojati neprekidna izmjena tvari. Tako mora biti i izmeu Zemlje sa svim njezinim biima i cijelim svemirom. Sve to na Zemlji ivi u fizikom obliku mora se vratiti u svemir, na o d r e e n se nain proistiti i oplemeniti u svemiru. I tako imamo sljedee (crte na str. 75): Najprije imamo ono to sam prije nacrtao plavom bojom: ugljikov kostur; a ovo zeleno to vidite to je etersko
81

bie kisika; i onda posvuda imamo ono to se, polazei od kisika, pomou duika prenosi prema razliitim linijama i uobliava kao astralno, to ini prijelaz izmeu ugljinog i kisinog. Svugdje bih mogao po kazati kako u plave linije duik unosi o v o to je shematski naznaeno zelenim linijama. Ali sve ono to je u ivim biima sasvim struktu ralno oblikovano u finom crteu, to opet mora nestati. Ne nestaje duh, nego ono to je duh ugradio u ugljik, za to sebi privlai ivot iz kisika. Sve to ponov no mora nestati. Ne samo nestati na Zemlji, o n o mora nestati u svemir. To ini tvar koja je srodna fizikomu koliko je god to mogue i opet, srodna d u h o v n o m koliko je god to mogue, to ini vodik, u kojem zapravo, ako ispravno g o v o r i m o on je ipak ono najfinije od svega fizikog potpuno ras preno fiziko noeno sumporom kulja u nerazaznatljivost svemira. M o g l o bi se rei: duh je u takvim tvorevinama postao fizikim, on u tijelu ivi astralno, u svom odrazu kao duh, kao Ja. On tu na fiziki nain ivi kao duh preobraen u fiziko. To mu nakon stano v i t o g vremena nije po volji. On se eli rasplinuti. Njemu je sada, dok se opet navlauje sumporom, opet potrebna tvar u kojoj naputa svaku odreenost, svaku strukturu i zapuuje se u sveopu neodree nost, kaotinost svemira, gdje vie ne postoji nikak va organizacija. A ono tvarno, koje je tako blizu d u h o v n o m na jednoj strani i tako blizu tvarnom na drugoj strani, to je vodik. On sve ono to je na neki nain oblikovano, oivljeno astralno opet iznosi u svemirska prostranstva, tako da ono bude takvim da ga se iz svemira p o n o v n o moe preuzeti onako kako smo to opisali. Vodik zapravo sve rasplinjuje.
82

I tako vidite, imamo tih pet tvari koje ustvari najprije predstavljaju ono to djeluje i tka u ivotnom i naizgled mrtvom, koje je samo privremeno mrtvo: sumpor, ugljik, vodik, kisik, duik sve te tvari nalaze se u prisnom odnosu s osobito sazdanim du hovnim, dakle, nisu ono o emu govori naa kemija, nego neto sasvim drugo. Naa kemija g o v o r i samo o leevima tvari. Ona ne govori o stvarnim tvarima. Njih se treba upoznati kao osjetljive, ive. Jedino je ba u vodiku, budui da je naizgled najrjei i ima najmanju atomsku teinu, ono to je najmanje duh. Vidite moram to dodati kako biste uoili da se takve stvari ne mogu sagledati u magli duha to se ustvari ini kad se meditira? Istonjak je to inio na svoj nain. Mi na srednjoeuropskom Zapadu inimo to na svoj nain. Mi i z v o d i m o meditaciju koja se tek posredno oslanja na proces disanja, mi trajemo i i v i m o u koncentraciji i meditaciji. Ali sve ono to inimo kad se predamo duevnim vjeba ma, ima, premda sasvim njenu, suptilnu, tjelesnu protuteu. Meditiranjem se uvijek, makar i sasvim suptilno, mijenja pravilan tijek disanja, ono to je tako tijesno povezano s ljudskim ivotom. Dok medi tiramo, mi zadravamo ugljinu kiselinu uvijek neto due nego za vrijeme obinog, budnog procesa svijesti. U nama uvijek ostane neto vie ugljine kiseline. Stoga ugljinu kiselinu ne izbacujemo stalno svom silinom kao to to inimo u obinom "bikovskom" ivotu. Neto od nje zadravamo. Mi ne izbacujemo ugljinu kiselinu svom silinom van gdje nas posvuda okruuje duik. Neto od toga zadravamo. Vidite, udarite li glavom u neto kao, na primjer, stol, bit ete svjesni samo svojeg bola, ali ako njeno protrljate stol, bit ete svjesni njegove povrine i 83

tako dalje. Isto je tako kad meditirate. Postupno urastate u doivljavanje duika svuda oko vas. Takav je proces meditiranja. Sve postaje spoznaja, i ono to ivi u duiku. Jer on je v r l o pametan "momak", on pouava o onome to ine Merkur, Venera i tako dalje jer on to zna i doista osjea. Sve te stvari poi vaju na sasvim stvarnim procesima. I tu je o n o na poneto od toga jo u se poblie osvrnuti gdje duhovno u unutarnjem djelovanju doista poinje uspostavljati odreen odnos prema p o l j o p r i v r e d i . Tu je ono to je uvijek osobito pobuivalo zanimanje naega dragog prijatelja Stegemanna, to zajedniko djelovanje duevno-duhovnog i onoga to nas okru uje. Jer, vidite, ne bi bilo loe kad bi onaj koji se se bavi p o l j o p r i v r e d o m , meditirao. On bi time po stao osjetljiv za oitovanja duika. On bi postao sve osjetljiviji za oitovanja duika. I poto bi postao osjetljiv za oitovanja duika, ovjek bi se poeo baviti poljoprivredom s potpuno drugaijim stilom i na drugaiji nain nego kad ne bi meditirao. Tada bi odjednom tota znao. To bi mu sinulo. Tada bi tota znao o tajnama koje vladaju na dobrima i imanjima. I vidite, ne mogu ponavljati ono to sam ovdje rekao prije sat vremena, ali ipak to mogu na odreen nain ponovno karakterizirati. Uzmimo, na primjer, seljaka kojeg uenjak ne smatra uenim; on prolazi svojom njivom. Da, ueni ovjek kae da je seljak glup, ali to ustvari nije istina, jednostavno zbog toga to je seljak oprostite, ali to je tako ustva ri meditator. Ono to izmeditira u svojim zimskim noima, to je vrlo, v r l o m n o g o . I on svakako usvaja neku vrst duhovne spoznaje. On to jedino ne moe izraziti rijeima. I to je tako, o n o je odjednom tu.
84

ovjek prolazi poljima i ono je najednom tu. Neto se zna i to kasnije iskua. Barem sam to stalno doiv ljavao u svojoj mladosti kad sam ivio sa seljacima, to je uistinu tako. I zapravo treba poi od takvih stvari. Puki intelektualizam nita ne koristi. On nas ne d o v o d i do takvih dubina. Od takvih stvari treba poi. Napo sljetku, ivot i tkanje u prirodi tako su fini da se ne mogu shvatiti grubim razumskim pojmovima. Te je pogreke u novije vrijeme uinila znanost. Ona takvim grubim razumskim pojmovima eli dokuiti stvari koje su istkane svakako m n o g o finije. Vidite, u bjelanevini su sjedinjene sve te tvari: sumpor, ugljik, kisik, duik, vodik. Stoga emo sada jo bolje shvatiti kako se oblikuje sjeme nego to smo to prije shvaali. Vidite, ako se u listu, cvijetu, asci, korijenu nekako nadu ugljik, vodik, duik, oni su na stanovit nain svugdje povezani s dru gim tvarima. Oni su ovisni o tim drugim tvarima, nisu samostalni. Oni se osamostaljuju na dva na ina: tako to vodik sve iznosi u svemirske dalji ne i stvarima oduzima, odnosi svaku osobitost, sve raspruje u sveopem kaosu, ili tako to v o d i n o (Wasserstoffliche) u malu sjemensku tvorevinu nagoni bjelanevinaste pratvari i tamo ih osamostaljuje, tako da one mogu primati utjecaj iz svemira. U maloj je sjemenskoj t v o r e v i n i kaos, a u cijelom okruju takoer je kaos. A kaos u sjemenu i kaos u najdaljem svemirskom okruju moraju djelovati jedan na drugi. Tada nastaje novi ivot. A sada pogledajmo kako u prirodi dolazi do djelovanja tih takozvanih tvari koje su zapravo nosioci duha. Vidite, i ono to, recimo, u ovjekovoj nutrini djeluje kao kisik ili pak kao duik ponaa se dosta 85

pristojno: unutra ive posebnosti kisika i duika. No obina znanost do toga ne dopire jer se to naoko krije u unutranjosti prirode. Ali izdanci ugljiastog (Kohlenstoffartige) i vodiastog (Wasserstoffartige) ne ponaaju se tako pristojno. Uzmimo najprije ugljiasto kad u svom djelovanju prijee iz biljnog carstva u ivotinjsko i ljudsko carstvo, ono mora privremeno postati pokretljivo. A da bi izgradilo vrst oblik, ono mora prionuti uz dublje smjeten kostur (Gerst), a taj duboko smjeten kostur nalazi se u naem vapnastom skeletu (Knochengerst), no on se nalazi i u kremenu to ga stalno nosimo u sebi, tako da ugljik u ovjeku, a i ivotinji do odreenog stupnja prikriva svoju oblikovnu snagu. On se vije uz oblikovnu snagu vapna i kremena. Vapno mu daje zemaljsku, a kremen kozmiku oblikovnu snagu. I tako u samom ovjeku, ali i ivotinji, on nije uvijek sam mjerodavan, nego se oslanja na ono to oblikuju vapno i kremen. Ali vapno i kremen nalazimo i kao osnovu za rast biljaka. I zato moramo razviti spoznaju o tome to ugljik u itavom ovjekovu probavnom, dinom i cirkulacijskom procesu razvija s obzirom na kotanu i kremenu tvorbu, o tome to se unutra zbiva, to bismo na neki nain vidjeli kad bismo se mogli uvui unutra i kad bi nam cirkulacijski proces u ovjeku mogao pokazati kako ugljikova djelatnost struji u vapneno i kremeno. Tako trebamo gledati kad pro matramo povrinu zemlje koja je obrasla biljem i pod kojom su vapno i kremen. Ali u ovjekovu nutrinu ne moe se zagledati. No mora se razviti spoznaja, mora se zadobiti uvid kako duino preuzima kisino i prenosi ga u ugljino, ali u takvo ugljino koje se oslanja na vapneno i kremeno. Takoer m o e m o rei: Jer kroz ugljik samo prolazi. Takoer moemo 86

rei: U zemlju se mora unijeti ono to ivi u okolini, to se oivljava kao kisino. To se mora uz p o m o duika unijeti u dubinu zemlje da bi se tamo oslonilo na kremeno, oblikujui se u vapnenom. A taj proces moe se d i v n o promatrati ako ovjek ima osjeaja i osjetljivosti za to kod lepirnjaa, mahunarki, u svemu onome to se u poljoprivredi moe nazvati skupljaima duika, koji su doista primo rani privlaiti duik kako bi ga prenijeli onome to je ispod njih. I pogledamo li te mahunarke, slobodno moemo rei: Dolje je u zemlji neto to je potrebito, kao to je ljudskim pluima potrebit kisik, ali ovome je potrebit duik; a to je vapneno. Dolje u zemlji, vapneno u zemlji doista je, rekli bismo, ovisno o nekoj vrsti udisanja duika, isto kao to su ljudska plua ovisna o udisanju kisika. I lepirnjae, te biljke ustvari predstavljaju neto slino onome to se odvija na naim epitelnim stanicama. Ono to je udahnuto odlazi dolje. I to su u biti jedine biljke te vrste. Sve druge nisu bliske udisanju, nego izdisanju. I tako se za nae promatranje rastvara cjelokupni orga nizam biljnog svijeta; ako se osvrnemo na duino, ako ga promatramo kao neku vrst duinog disanja, rastvara se cjelokupni organizam biljnog svijeta. Jer svugdje gdje se susreemo s lepirnjaama na odreen nain uoavamo dine putove, a tamo gdje se susre emo s drugim biljkama, uoavamo druge organe kod kojih je disanje mnogo prikrivenije i ija je zadaa zapravo obavljanje drugih funkcija. Ta se zadaa sastoji u tome da ovjek ui gledati na biljno bie tako da svaku biljnu vrstu promatra kao ugraenu u cjelokupni organizam biljnog svi jeta, kao to je pojedini ljudski organ ugraen u itav ljudski organizam. Pojedinane biljke moraju 87

se promatrati kao dijelovi jedne cjeline. I kad se stvar tako sagleda, tada e se uoiti veliko znaenje upravo lepirnjaa. Do toga e se nesumnjivo doi, te su stvari poznate, ali je n e o p h o d n o spoznati ih polazei od tih duhovnih osnova jer inae postoji velika opasnost da se uskoro, kad se tradicija jo vie izgubi, primjenom novoga dospije na sasvim pogrene putove. Moe se vidjeti kako lepirnjae zapravo djeluju: Sve one imaju tendenciju da p l o d o v i t o , koje kod drugih biljaka vie stremi prema gore, vie raaju na podruju listova. One ele dati plodove prije nego to procvjetaju. Kod svih lepirnjaa postoji tenja za davanjem ploda prije cvjetanja. T o m e je uzrok to se kod tih biljaka mnogo vie uza zemlju zadrava ono to se iivljuje u duiastom (Stickstoffmige) one duiasto prinose zemlji kod tih biljaka sve duiasto iivljuje se blie zemlji nego kod drugih biljaka, kod kojih se ono razvija podalje od zemlje. Vidite kako su te biljke sklonije obojiti svoje listove neto tamnije, a ne uobiajenim zelenim. Vidite i kako je kod tih biljaka p l o d nekako zakrljao, kako je sjeme tih biljaka samo zakratko klijavo i potom gubi klijavost. Naime, te su biljke organizirane tako da osobito oblikuju ono to biljni svijet prima zimi, a ne ljeti. Stoga bih rekao: U tim biljkama stalno postoji tendencija ekanja zime, one zapravo nastoje doekati zimu s onime to razvijaju. Rast se uspo rava ako pronau dovoljno onoga to im je ustvari potrebno: dovoljno duika u zraku koji na svoj nain sprovode prema dolje. Da, v i d i t e , to su naini na koje se moe pro matrati postanak i i v o t onoga to se zbiva u tlu i iznad njega. A kad tome pridodate i to da je vapneno
88

ustvari udesno povezano s ljudskim svijetom pouda, tada vidite kako tu sve postaje organskim, ivim. Vapno, ako je jo svoj element, kalcij, tada nikako nema mira, svakako se eli ispuniti, postati vapnom, povezati kalcij s kisikom; ali ono ni tada jo nije zadovoljno, udi za svim moguim, eli upiti sve mogue kovinske kiseline, sve do nemineralnog bi tumena. Sve eli privui sebi; u tlu razvija pravu prirodu udnje. Tko ima osjeaja za to primijetit e razliku u odnosu na neku drugu tvar. Vapno nas doista posie. Pritom se jasno osjea da je o n o to iskazuje istinsku prirodu udnje proireno svuda gdje je vapneno, to ustvari sebi privlai i biljno. Jer sve ono to vapno eli imati, ivi u biljnom. Ono mu se stalno mora otimati. Kako mu se to otima? Pomou izuzetno otmjenog, koje vie nita ne eli. Postoji takvo otmjeno koje vie nita ne eli, koje poiva u sebi. To je kremeno. Ono se u sebi smirilo. I kad ljudi vjeruju da kremeno mogu vidjeti samo u onome to ima vrste mineralne konture, to nije tako. Kremeno je u homeopatskoj dozi svud naokolo i ono poiva u sebi, nema nikakvih zahtjeva. Vapno zahtijeva sve, kremeno vie nita ne zahtijeva. Ono je poput naih osjetilnih organa koji ne opaaju sebe, ve opaaju vanjski svijet. Kremeno je openito vanjsko osjetilo u zemaljskom, vapneno je openita vanjska udnja u zemaljskom, a glina u sebi nosi oboje. Glina ima neto vie kremenog, ali svejedno posjeduje i vapneno. Vidite, to se mora tako sagledati kako bi se dolo do osjeajne spoznaje. Vapno bi pak trebalo osjeati kao poudno mome jer ono eli sve prigrabiti za sebe, a kremen pak kao otmjenog gospodina koji vapnu otima sve to je ono otelo, prenosi u atmosferu 89

i izgrauje biljne oblike. On ivi tako to se ukopa kao u nekoj utvrdi, kao u preslici, ili posvuda njeno ivi, premda je ponekad razasut u jako homeopatiziranim dozama, i vapnu otima ono to mu se mora oteti. Vidite, tu se ovjek susree s onim to postoji kao izuzetno intimno djelovanje prirode. Upravo ugljik oblikuje sve biljke, on oblikuje kostur. Ali tijekom razvoja Zemlje to mu je bilo ote avano. Ugljik bi mogao oblikovati sve biljke kad bi ispod njega bila samo voda. Tada bi sve raslo, ali p o d njim je i v a p n o koje mu smeta, i zato se povezuje s kremenom, a kremen i ugljik pak u zajed nici s glinom oblikuju zato to se mora nadjaati o t p o r vapnenog. Pa kako unutra ivi jedna takva biljka? Vapneno je dolje eli uhvatiti hvataljkama, gore je kremeno nastoji uiniti sasvim finom i vitkom i vlaknastom poput v o d e n i h biljaka, ali izmeu toga nalazi se ugljik, koji nae biljke oblikuje i sve to ureduje. I isto kao to nae astralno tijelo uspo stavlja red izmeu Ja i eterskog tijela, tako i duik, kao astralno, djeluje izmeu. Mora se nauiti ra zumijevati kako duik unutra posluje izmeu vapna, gline i kremena te izmeu svega ostaloga to vapno neprekidno nastoji privui dolje, a kremen odzraiti prema gore. Tu se postavlja pitanje: Kako se u biljni svijet pravilno unosi duik? T i m pitanjem bavit emo se sutra i pritom prijei na naine gnojidbe.

90

ETVRTO PREDAVANJE
Koberwitz, 12. lipnja 1924.

Snage i supstancije koje ulaze u duhovno: Pitanje gnojidbe

Vidjeli ste da se kod pronalaenja duhovnoznanstvenih metoda za poljoprivredu takoer radi o tome da se na neki nain uoi priroda u cjelini i djelovanje duha u prirodi, u njegovoj sveobuhvatnosti, dok materijalistiki obojena znanost sve vie ulazi u male krugove, u sitnice. Premda u neem takvom kao to je poljoprivreda nemamo odmah posla s najsitnijim, s mikroskopski sitnim ime se tako esto bave druge prirodne znanosti ipak imamo posla s oni me to djeluje u malim krugovima i to proizlazi iz djelovanja malih krugova. Ali svijet u kojem ivi ovjek i druga iva bia svakako nije neto o emu se moe suditi polazei od malih krugova. Postu pati s onime to dolazi u obzir, na primjer, upravo u poljoprivredi onako kako danas postupa obina znanost bilo bi isto kao kad bi se cijelo ovjekovo bie htjelo spoznati iz njegova malog prsta ili vr ka uha i kad bi se na osnovi toga htjelo izgraditi o n o to dolazi u obzir kao cjelina. T o m e moramo a to je danas nuno u najveoj moguoj mjeri suprotstaviti pravu znanost koja uzima u o b z i r velike meuovisnosti u svijetu. Koliko se znanost, kako se ona danas shvaa ili kako se shvaala prije nekoliko godina, mora sa ma ispraviti vidi se iz znanstvenih gluposti koje su d o n e d a v n o vladale u pogledu ljudske ishrane.

91

Stvari su bile potpuno znanstvene, bile su i znan stveno dokazane, i tim dokazima ako se ovjek usredotoio samo na o n o to je uzeto u o b z i r nije se m o g l o nita p r i g o v o r i t i . Bilo je znanstveno dokazano da ovjeku srednje tjelesne teine od se damdeset do sedamdeset pet kilograma, da takvom ovjeku kao hrana treba otprilike sto dvadeset gra ma bjelanevina. Dakle, kao to sam rekao, to je bilo znanstveno dokazano. Danas vie nijedan ovjek znanstvenih shvaanja ne misli tako. Jer znanost se sama ispravila. Danas svaki ovjek zna kako sto dvadeset grama bjelanevina u hrani ne samo da nije n e o p h o d n o nego je upravo tetno i da ovjek zapravo ostaje najzdraviji ako uzme samo pedeset grama na dan. Tako se znanost sama ispravila. Danas se zna kako je stvarno istina da bjelanevine, ako se uzme prekomjerna koliina, u crijevima stvaraju nusprodukte koji imaju o t r o v n o djelovanje. I ako se prouavaju ne samo ovjekova neposredna ivotna razdoblja u kojima on uzima bjelanevine nego cijeli njegov ivot, uvidjet e se da je u starosti posljedica tih o t r o v n i h djelovanja vika bjelanevina arterioskleroza. Tako su znanstvena istraivanja koja se, na primjer, odnose na ovjeka esto u zabludi zato to u obzir uzimaju samo trenutak. Ali ljudski ivot, ako je normalan, ipak traje dulje od deset godi na, a tetna djelovanja tako prieljkivanih naizgled povoljnih uzroka esto na vidjelo izlaze v r l o kasno. Manja je mogunost da duhovna znanost poini takvu pogreku. Sigurno se neu uputati u jeftinu kritiku kakvoj se v r l o esto pribjegava zbog toga to obinu znanost treba ispravljati onako kako sam to upravo spomenuo. Shvatljivo je da to ne m o e biti drugaije i da je n e o p h o d n o . Ali s druge strane 92

isto je tako jeftino napadati duhovnu znanost kad ona eli zahvatiti u praktini ivot zato to je primo rana uzeti u obzir vee ivotne uzajamnosti i zato to joj u oi upadaju one snage i supstancije koje seu u duhovno, a ne samo grube materijalne snage i supstancije. To posve vrijedi i za poljoprivredu, a osobito vrijedi kad je u poljoprivredi rije o pitanju gnojidbe. Ve nain na koji, rekao bih, znanstvenici danas esto g o v o r e kad se radi o gnojidbi, ve to g o v o r i kako se ustvari malo shvaa to zapravo znai gnojid ba u domainstvu prirode. Danas se v r l o esto uje fraza: Gnojivo sadri hranjive tvari za biljku. No dobro, tih nekoliko prethodnih reenica rekao sam zato da bih vam pokazao kako se u pogledu hrane upravo u najnovije vrijeme, u neposrednoj sadanjosti znanost mora ispraviti. Ona se mora ispraviti jer polazi od sasvim pogrenog shvaanja kad je rije o ishrani nekog bia. Vidite, vjerovalo se, naime, da je u ishrani naj vanije nemojte mi zamjeriti to g o v o r i m tako prostoduno ono to se svakodnevno jede. Dakako, v a n o je ono to se svakodnevno jede. Ali najvei dio onoga to se svakodnevno jede uope ne postoji zato da bi se u tijelo unijelo kao supstanciju i da bi se u njega pohranilo. Najvei dio je tu zato da tijelu preda snage koje u sebi sadri, da u tijelu pobudi ivost. I najvei dio onoga to se na taj nain uzima zapravo se p o n o v n o izluuje, tako da se ne radi poglavito o koliinskom ustrojavanju u izmjeni tvari, ve se radi o tome moemo li ivenim namir nicama ispravno unijeti u sebe ivotnost snaga. Jer tu ivotnost trebamo, na primjer, kad hodamo ili kad radimo, uope kad pokreemo ruke. 93

Nasuprot tome, ono to tijelo na taj nain treba kako bi u sebi pohranilo supstancije, kako bi se takorei supstancijama o b o g a t i l o onim supstan cijama koje se opet odbacuju kad se svakih sedam osam godina obnavlja tjelesna supstancija to se najveim dijelom uzima putem osjetilnih organa, kroz kou, disanjem. Tako da o n o supstancijalno to tijelo zapravo mora unijeti u sebe, pohraniti, to uzima u iznimno malim dozama, neprestano, i zgunjava tek u organizmu. Ono to prima iz zra ka, skrutnjuje i toliko zgunjava da se najzad mora odrezati u vidu nokata, koe i tako dalje. Sasvim je pogreno postaviti formulu: primljena hrana, prolaz kroz tijelo, ljutenje nokata i koe i slino, ve se treba formulirati: disanje, najfinije unoenje putem osjetilnih organa, ak i oima, prolaz kroz organizam, izbacivanje. Dok je ono to primamo elucem doista vano zbog toga to ima unutarnju pokretljivost poput goriva, zato to u tijelo unosi snage za volju koja djeluje u njemu. Vidite: ovjek pada u oaj kad se o v o m e to je istina, to jednostavno proizlazi iz duhovnog istra ivanja, suprotstavi dananja znanost koja zastupa potpuno suprotna shvaanja. ovjek pada u oaj zato to uvida kako je vrlo teko sloiti se s dananjom znanou u najvanijim pitanjima. A do slaganja mora doi jer dananja bi nas znanost svakako odvela u slijepu ulicu upravo u pogledu praktinog ivo ta. A ona na svojim putovima jednostavno ne moe razumjeti o d r e e n e stvari koje su joj g o t o v o pred nosom. Uope ne govorim o pokusima. Ono to zna nost o njima tvrdi u pravilu je istina. Pokusi mogu biti v r l o korisni; loe je kako se zatim teoretizira. Iz toga naalost proistjeu praktine upute za razliita 94

ivotna podruja. Kad se sve to sagleda, uvida se kako je teko doi do suglasja. Ali s druge strane mora doi do suglasja na najpraktinijim i v o t n i m podrujima medu koja spada i poljoprivreda. Vidite, na najrazliitijim podrujima poljopri vrednog ivota doista treba imati uvid u nain djelo vanja tvari, snaga i nain djelovanja duhovnog ako se eli pravilno postupati sa stvarima. Tako dugo dok dijete ne zna emu slui ealj, ono ga grize, koristi ga na neprikladan, nemogu nain. A na isto takav neprikladan i nemogu nain koriste se stva ri ako se ne poznaje njihova bit, kako se zapravo ponaaju stvari o kojima se radi.

Promotrimo drvo da bismo stvorili predodbu o tome. Vidite, drvo se razlikuje od obine jedno godinje biljke koja ostaje samo trava. Ono se obavija korom, lubom i tako dalje. Pa u emu je zapravo bit toga drveta u odnosu na jednogodinju biljku? Usporedimo takvo d r v o s nagrnutim humkom koji je izuzetno bogat humusom, koji sadri golemu koli inu manje ili vie raspadnutih biljaka, a moda i raspadnutih ivotinjskih tvari ( c r t e ) . 95

P r e t p o s t a v i m o da u tom humku b o g a t o m hu musom napravimo udubljenje ( l i j e v o ) slino krate ru, a da je o v o d r v o ( d e s n o ) . Izvana je manje ili vie t v r d o , a unutra raste o n o o n o to d o v o d i do o b l i k o v a n j a d r v e t a . Uinit e v a m se u d n i m to u s p o r e u j e m to d v o j e . A l i oni su srodniji n e g o to m i s l i t e . Jer o n o z e m l j a n o koje je o n a k o kao to sam o p i s a o p r o e t o humusnim supstancija ma koje se raspadaju, to z e m l j a n o u sebi nosi e t e r s k o - i v o t n o . O t o m e se radi. I m a m o li takvo zemljano koje nam svojim osobitim svojstvima ka zuje da u sebi nosi eterskoivotno, o n o je zapravo na putu da postane o v o j biljke. A l i o n o takvim ne ostaje, ne uspijeva postati o v o j biljke koji se uvlai u koru, u lub stabla. Vidite da mu u prirodi to ne uspijeva. Umjesto da se oblikuje takav humak i da u njega ude humus koji zahvaljujui oso bitim svojstvima to proistjeu od etersko ivotnog djeluje u tlu, humak jednostavno u j e d n o m viem r a z v o j n o m obliku obavija biljku. Ako se, naime, na nekom mjestu na Zemlji povr ina, gornji sloj zemlje odijeli od njene unutra njosti, tada e sve o n o to se uzdiglo iznad uobi ajene povrine na odreenom podruju imati osobitu sklonost prema i v o m , imat e osobitu sklonost k proimanju s etersko-ivotnim. Stoga e vam biti lake obinu zemlju, anorgansku, mineralnu zem lju oplemeniti humusnom supstancijom ili uope otpadnom supstancijom u stanju raspadanja ako po dignete humak i onda ga p r o m e t e tim supstan cijama. Tada e zemljano samo teiti da unutra oivi, da bude srodno biljci. Isti se proces odvija kod rasta drveta. Zemlja se ispupi, obavije biljku, okrui drvo etersko-ivotnim. Zato? 96

Vidite, sve o v o g o v o r i m zato da bih u vama pobudio predodbu da postoji prisna srodnost izmeu onoga to se nalazi unutar kontura biljke i tla koje okruuje biljku. Uope nije istina da ivot presta je s konturom, s okrujem biljke. ivot kao takav nastavlja se osobito od korijenja biljke u zemlju i kod mnogih biljaka uope nema otre granice izmeu ivota u samoj biljci i ivota u okruju u kojem ona ivi. Prvenstveno moramo to nositi u sebi, to se mora temeljito razumjeti kako bi se uistinu mogla shvatiti bit pognojene zemlje ili bilo kojeg drugog slino obraenog tla. Treba znati da se gnojidba mora sastojati u oivljavanju zemlje kako biljka ne bi dospjela u mrt vu zemlju, te bi joj time bilo oteano da svojom ivotnou stvori ono to je neophodno za oblikovanje ploda. Ona lake uspijeva stvoriti ono to je potrebno za oblikovanje ploda ako je ve uronjena u ivot. Zapravo sve bilje u sebi pomalo nosi to nametniko, na ivoj zemlji ustvari se razvija kao nametnik. I to mora biti tako. Budui da u mnogim krajevima svijeta ne moemo raunati na to da e priroda sama zemlji priskrbiti dovoljno organskog otpada, da e zemlja uistinu biti dovoljno oivljena, u nekim kra jevima bilju moramo pritei u p o m o gnojidbom. Najmanje na podrujima gdje je takozvana crnica. Jer tamo se priroda sama dovoljno pobrinula ka ko bi zemlja bila dovoljno iva, barem na nekim podrujima. Vidite da se doista mora znati o emu se radi. No mora se znati i neto drugo, mora se umjeti to je teka rije uspostaviti neku vrst osobnog odnosa prema svemu to je u vezi s poljoprivredom, ponajprije osobni odnos prema gnojivu i p o g o t o v o 97

prema radu s njim. To izgleda kao neugodna zadaa; ali bez toga osobnog odnosa ne moe se nita postii. Zato? Vidite, to e vam odmah biti jasno ako se uzmognete posvetiti biu neega ivueg. Ako se posvetite tom biu, ivue uvijek ima unutarnju i vanjsku stranu. Unutarnja strana nalazi se unutar neke koe, vanjska strana nalazi se izvan koe. Sada pogledajte unutarnju stranu.

Unutarnja strana nema samo struje snage koje izlaze prema van u smjeru strelice (crte) nego unu tarnji ivot organskog bia ima i struje snage koje od koe ulaze unutra, koje se potiskuju natrag. Tako je organsko bie izvana okrueno svim moguim strujama snage. Postoji neto u emu se na v r l o eg zaktan, ali u neku ruku osoban nain oituje kako organsko bie mora uspostaviti odnos izmeu svoje nutrine i vanjtine. Sva ona djelovanja snaga koja se odvijaju u unutranjosti organskog bia i zapravo u unutranjosti organizma, dakle unutar kontura to ih ini njegova koa, to potie i odrava ivot, sve to mora oprostite ponovno zbog otrog izraza mirisati u sebi, moglo bi se takoer rei smrdjeti. 98

I ivot se u biti sastoji u tome da se zadri ono to inae isputa, iri miris, da stvari koje miriu ne zrae previe van, nego da se stvari koje miriu zadre u unutranjosti. Organizam mora prema van ivjeti tako da kroz svoj omota od koe ispusti to je mogue manje onoga to u njemu stvara ivot koji izaziva mirise, tako da bi se moglo rei da je organsko bie to zdravije to vie mirie u unutranjosti, a to manje izvana ( c r t e ) .

Jer organizam je, p o g o t o v o biljni organizam, predodreen da ne isputa miris, nego da ga prima. I sagleda li ono unapreujue ( F r d e r n d e ) livade ugodnog mirisa koja je puna biljaka ugodnog mirisa, ovjek poinje obraati pozornost na ono to u ivotu jedno drugom prua podrku. Miomiris koji se tamo iri drugaiji je od obinog ivotnog mirisa, ugodan je iz razloga koje emo jo navesti, i on na biljku djeluje izvana. Sve te stvari moramo pred sobom imati ive i prema njima razviti osobni odnos; onda se nalazimo u stvarnoj prirodi. Sada e se raditi o tome da se uvidi kako se gnojidba i sve slino mora sastojati u tome da se tlu podari o d r e e n stupanj ivotnosti, ali ne samo da mu se podari jedan odreen stupanj ivotnosti 99

nego da mu se takoer prui prilika da se u njemu, to sam juer posebno napomenuo, takoer omogui irenje duika tako da se na odreene silnice kako sam vam juer nacrtao ponese ivot upravo uz njegovu pomo. Dakle, prilikom gnojidbe u zemlju moramo unijeti onoliko duika da ivotno bude pone seno upravo prema strukturama u koje se u zemlju, pod biljke, tamo gdje je podloga biljkama, mora ponijeti. To je zadaa. No ta zadaa mora se obaviti egzaktno i primjereno. Dakle, vidite, ve je dovoljno jasan znak da, ako kao gnojivo upotrijebite mineralno, isto mine ralno, nikad ustvari neete dospjeti do zemljanog, nego u krajnjem sluaju do vodenog u zemlji. Mineral nim gnojivom moete potaknuti djelovanje u vodenom u zemlji, ali neete uspjeti oivjeti samo zemljano. Stoga e vam se biljke koje se nalaze pod utjecajem nekog mineralnog gnojiva oitovati takvim rastom iz kojeg je vidljivo da je on potpomognut potaknutom vodenou, a ne oivljenom zemnou. elimo li stvari doista prouavati, najbolje bi bilo da najprije potraimo najnezahtjevnije gnojivo, kompost, koji se ponekad ak i prezire. To je takvo sredstvo za oivljavanje zemlje u kojem su zapravo pomijeani svi otpaci, o kojima se malo brine, koji potjeu od poljoprivredne proizvodnje, iz vrta; od istrunule trave do otpalog lia i slinog, pa ak i do onoga to je ostalo od uginulih ivotinja i tako dalje. Vidite, takve stvari zapravo nikako ne bi trebalo prezirati, one u sebi sadravaju ne samo neto od eterskog, nego ak i od astralnog. To je v a n o . U o n o m e to se nalazi u kompostnoj hrpi ima doi sta svega: eterskog, etersko-djelatnog, ivog, ali i astralnog. Unutra imamo djelatno etersko i astralno, 100

dodue ne u tako velikoj koliini kao u gnoju ili gnojnici, ali ono je tu u neku ruku postojanije; ono se unutra nastanjuje, unutra se pogotovo nastanjuje astralno. I radi se samo o tome da na odgovarajui nain posvetimo panju toj nastanjenosti. Astralno e smjesta svojim djelovanjem nauditi duiku ako postoji etersko koje se previe razbujalo. Previe razbujani ivot u eterskom takorei e onemoguiti pojavu astralnog u kompostnoj hrpi. U prirodi postoji neto izvrsno o emu sam ve govorio s razliitih stajalita. To je vapneno. Stavite li stoga vapneno, na primjer u obliku gaenog vapna, u kompostnu hrpu, nastat e neto osobito: ne utjeui posebno na hlapljenje astralnog, gaeno e vapno preuzeti etersko, time e biti isisan i kisik, a astralno e na lijep nain biti potaknuto na djelovanje. Time se postie neto sasvim odreeno. Tlu se tako, gno jei kompostom, prua neto to ima sklonost jakom proimanju astralnog sa zemljanim bez posredovanja eterskog. Dakle, zamislite, astralno e, zaobilazei etersko, vrlo jako prodrijeti u zemljano, tako da e se zemljano time osobito, da tako kaem, astralizirati i posredno pomou astraliziranog proeti se duinim na taj nain da e ono to nastaje biti doista v r l o slino o d r e e n o m procesu u ljudskom organizmu, koji je pak slian procesu u biljci, ali slian procesu u biljci na taj nain da mu nije m n o g o stalo dospjeti do stvaranja ploda, pa se zadrava na stvaranju lista i stabljike. Taj proces koji prenosimo zemlji mora mo imati u sebi ponajprije zato da bismo ivene namirnice potakli na potrebnu radinost o kojoj sam vam g o v o r i o . Ali na tu radinost potiemo i zem ljite ako ga obraujemo na opisani nain. I time 101

pripremamo tlo tako da nam moe uroditi onime to bi kao hrana osobito p o g o d o v a l o ivotinjama, tako da bi zahvaljujui njegovu daljnjem djelovanju razvile unutarnju ivost, tijelo unutra o i v i l e . To drugim rijeima znai: d o b r o emo uiniti ako tim kompostom gnojimo nae livade i panjake te emo, ako to strogo p r o v o d i m o , upravo time uspjeti p o g o t o v o onda ako izvrimo i ostale bitne postupke dobiti dobru pau, takvu pau koja e biti upo trebljiva i kad se pokosi, kao sijeno. Ali spomenuo bih da se sve mora dobro sagledati kako bismo kod takvih stvari postupili ispravno. Jer sve pojedinosti koje se pritom moraju uiniti umnogome naravno ovise o osjeaju. Ali taj e se osjeaj razviti ako se ispravno promatra sva priroda tog procesa. No ako se kompostna hrpa ostavi onako kako sam to prije opisao, v r l o se lako moe dogoditi da svoje astralno rasprostre na sve strane. I radi se o tome da sada valja razviti osobni odnos prema tim stvarima, da se po mogunosti takvu hrpu navede da to manje mirie, to je lako postii ako se najprije stave tanki slojevi, potom, recimo, neto treseta, zatim opet jedan sloj i tako dalje. Time se zadrava ono to bi se inae isparavalo. Jer duik zaista u svim moguim spojevima trai nain da se rairi. No tako se zadrava. T i m e p o g l a v i t o elim napo menuti da se cjelokupnom p o l j o p r i v r e d n o m biu mora pristupiti s uvjerenjem da se posvuda mora izliti ivot, pa ak i astralno kako bi cijela stvar djelovala. Meutim, polazei od toga, moete doi do ne ega drugog. Jeste li ve razmiljali zato krave imaju rogove ili odreene ivotinje rogovlje? To je izuzetno vano pitanje. Ali o d g o v o r koji znanost na to prua 102

izuzetno je jednostran i povran. Da o d g o v o r i m o na pitanje zato krave imaju r o g o v e . Vidite, rekao sam da organsko, ivotno ne mora uvijek struje snaga imati usmjerene prema van, nego ih moe imati i usmjerene prema unutra. Zamislite sada organsko bie grudasta oblika sa strujama snage koje teku prema van i strujama snage koje teku prema unutra. Stvar bi bila vrlo nepravilna i nastalo bi organsko grudasto, takvo grudasto bie. Kad bi bilo tako, imali bismo krave v r l o udnog izgleda. Sve one bile bi grudaste, s malim batrljcima, onakve kakve su u prvom embrionalnom stadiju. Takve bi ostale, izgle dale bi groteskno. Ali krava nije tako sazdana, nego ima r o g o v e , ima papke. to se dogaa na mjestima gdje rastu rogovi, papci? Na time se mjestima osobito jako alju struje prema unutra. Tu se vanjsko izuzetno jako iskljuuje. Tu nije na djelu samo komunikacija izmeu propusne koe ili dlake, ve se i sasvim zatva raju vrata za strujanje prema van. Stoga je stvaranje roga p o v e z a n o s cijelim likom ivotinje. Stvaranje rogova i papaka p o v e z a n o je s oblikovanjem cijele ivotinje. Potpuno je drugaije kod stvaranja rogovlja. Kod stvaranja rogovlja ne radi se o tome da se struje vraaju u organizam, nego da se odreena strujanja malo puste van, tamo su ventili kroz koje se odreena strujanja vani prazne to ne moraju uvijek biti tekua ili zrana strujanja, nego mogu biti i strujanja snage koja se nalaze u rogovlju. Jelen je lijep zbog toga to snano obavlja komunikaciju sa svojom oko linom time to svoja odreena strujanja alje prema van i ivi s okolinom. Time preuzima sve ono to organski djeluje u ivcima i osjetilima. On postaje nervozni jelen. Sve ivotinje koje imaju rogovlje na 103

odreen su nain obuzete blagom n e r v o z o m , to im se moe vidjeti u oima. Krava ima r o g o v e kako bi u sebe poslala o n o to treba astralno-eterski oblikovati, to stremei treba prodrijeti sve do probavnog organizma, tako da je probavnom organizmu stvoreno mnogo posla upravo zbog zraenja koje dolazi iz rogova i papaka. Tko stoga eli razumjeti slinavku i ap, dakle povratno djelovanje perifernog na probavni trakt, mora sagle dati tu povezanost. A nae sredstvo protiv slinavke i apa spravljeno je na temelju shvaanja te poveza nosti. Vidite, tako u rogu imate neto to je zahvalju jui svojoj osobitoj prirodi i biti pogodno da ivotna i astralna zraenja vraa u unutarnji ivot. U rogu imate neto to zrai ivot, to zrai ak i astralno. Kad biste se mogli uvui u ivi organizam krave i kad biste se nali u njenom elucu, namirisali biste kako iz rogova prema unutra struji astralno-ivotno. Kod papaka je slino. Vidite, to ukazuje na stvari koje moemo prepo ruiti kako bi se poveala uinkovitost onoga to se koristi kao stajski gnoj. Obini stajski gnoj, to je on zapravo? Obini stajski gnoj zapravo je ono to je u ivotinju ulo prehranom, to je organizam do odreenog stupnja, do odreene toke preuzeo, to je potaknulo dinamino nastajanje djelatnih snaga, ali ne slui prvenstveno poveanju supstancije, ve se izluuje. Ali o n o je bilo u organizmu, p r o e l o se astralnim i eterskim. U astralnom se proelo sna gama koje prenose duik, u eterskom snagama to prenose kisik. Time se proela masa koja se sada pojavljuje kao gnoj. Zamislite da uzmemo tu masu i u bilo kakvom obliku predamo je zemlji jo se neemo posvetiti 104

pojedinostima zemlji zapravo dajemo etersko-astralno koje se oparavdano nalazi u trbuhu ivotinje i u trbuhu ivotinje stvara snage biljne vrste. Jer snage koje stvaramo u naem probavnom traktu biljne su vrste. Mi ustvari trebamo biti strano zahvalni to nastaje gnoj jer on etersko i astralno iz unu tranjosti organa iznosi na slobodno. Oni su povezani s njime. Mi ih samo moramo zadrati na prikladan nain, tako da bismo u gnoju imali etersko i astralno. Time e oni na zemljite, u zemljanom djelovati oivljavajue i astralizirajue. Ne samo u vodenom nego osobito u zemljanom. Oni posjeduju snagu kojom mogu nadvladati anorgansko u zemlji. No, naravno, budui da ono to se predaje zemlji mora proi unutarnji organski proces u sustavu iz mjene tvari, ono e izgubiti svoj prvobitni oblik koji je imalo kao ivena namirnica. To e se na neki nain stati raspadati, rastvarati. Ali najbolje je kad se nalazi upravo na toki kad se stane rastvarati putem vlastitog eterskog i astralnog. Tada nastu paju nametnici, siuna iva bia. Za njih je to v r l o hranjivo tlo. Zbog toga se takoer vjeruje da ta nametnika bia imaju udjela u d o b r o m gnojivu. No ona su zapravo samo znak da se gnojivo nalazi u o v o m ili onom stanju. N j i h o v o je znaenje u tome to to pokazuju. Ali ako vjerujemo da bismo unosom tih bakterija ili neega slinog gnojivo mogli bitno po boljati, onda se varamo. To bi nam se na prvi pogled m o g l o initi tonim, ali ustvari nije tako. Jo u govoriti o tome zato to zapravo nije tako. Ali krenimo sada dalje. Uzmimo gnojivo kakvo smo ga dobili, napunimo njime jedan kravlji rog i stavimo ga u zemlju na odreenu dubinu recimo, od trietvrt metra do 105

pola metra duboko, ako se ne radi o previe glinov i t o m ili pjeskovitom tlu. Za to izaberimo d o b r o tlo koje nije pjeskovito. Vidite, time to smo zakopali kravlji rog ispunjen gnojivom, u kravljem rogu konzer v i r a m o snage kojima je on navikao raspolagati u samoj kravi, vraajui, naime, oivljavajua i astralna zraenja. Time to je kravlji rog izvana okruen zem ljom, sva zraenja ulaze u njegovu upljinu kreui se u smislu eterizacije i astralizacije. I gnojivo u kravljem rogu bit e oivljeno tim snagama koje iz okolne zemlje privlae sve to je oivljavajue i astralno, sav sadraj kravljeg roga bit e oivljen tijekom cijele zime, dakle, onda kad je zemlja naj ivlja. Unutranjost zemlje najivlja je zimi. U tom gnoju konzervirane su sve ivotne snage te se u sadraju kravljeg roga nalazi izuzetno koncentrirana, oivljavajua gnojidbena snaga. Potom se kravlji rog iskopa; izvadi se gnojivo koje je unutra. Prilikom naih posljednjih pokusa u Dornachu gospoda su se sama uvjerila da gnoj, poto smo ga izvadili, vie uope nije smrdio. To je bilo jako izraeno. Nije imao nikakav miris, ali, naravno, poeo je pomalo mirisati im je bio pomi jean s vodom. U njemu je izuzetna astralna i eterska snaga koju moete upotrijebiti tako da izvadite ono to je bilo u kravljem rogu i u njemu p r e z i m i l o te razrijedite obinom v o d o m koju bi moda treba lo malo zagrijati. Nakon to bih najprije p o g l e d a o povrinu koju je trebalo pognojiti tako se stvara predodba o koliini uvijek se pokazalo, kad se tim gnojivom htjelo prihraniti povrinu koja je ot prilike velika kao prostor od treeg prozora do moda prvog poprenog prolaza ( o k o 1200 m 2 ) , da je za to potreban samo jedan kravlji rog iji se sadraj 106

razrijedi otprilike s pola kante v o d e . Cijeli sadraj kravljeg roga treba temeljito promijeati u vodi. Kad se pone s mijeanjem, treba brzo mijeati uz rubo ve kante, sa strane, tako da u sredini g o t o v o do dna nastane krater, tako da se sve uokolo doista vrti rotirajui. Tada se brzo okrene, tako da se sve zakovitla na suprotnu stranu. Ako se to radi jedan sat, sve e se temeljito proeti jedno drugim. Zamislite samo kako je malo rada potrebno ulo iti u to. Te stvari nee zahtijevati mnogo rada. Osim toga, mogu zamisliti da e inae nezaposlenim lano vima na gospodarstvu upravo na taj nain, barem na poetku, posebno zadovoljstvo initi mijeanje gnoja. Ako to obave keri i sinovi u kui, oni e to predivno obaviti. Jer izuzetno je ugodan osjeaj kad se otkrije kako se iz bezmirisnog razvija blagi miris. Taj osobni odnos koji moete razviti prema o v o m e izuzetno b l a g o t v o r n o djeluje na ovjeka koji v o l i uzeti u obzir prirodu u cjelini, a ne samo onako kako to pie u Baedekeru*. Vidite, onda e trebati poprskati obraeno zem ljite kod malih povrina to se moe uiniti obi nom prskalicom tako da se sredstvo sjedini sa zemljom. Samo se po sebi razumije da e za vee povrine biti neophodno konstruirati posebne stro jeve. Ali ako se ve uspije obino gnojivo povezati s ovom vrstom, rekao bih, "duhovnog gnojiva", onda e se vidjeti kakav plod donose ove stvari. Pogotovo e se vidjeti da se te stvari mogu razvijati na v r l o osobit nain. Jer na ovu mjeru koju sam opisao odmah se moe nadovezati idua koja se sastoji u sljedeem:
'Turistiki vodi, knjiga nazvana prema njezinu izdavau Karlu Baedekeru (1801-1859).

107

Opet se uzmu kravlji r o g o v i , no ovaj put se ne napune gnojem, nego poput brana usitnjenim kvarcom ili kremenom ili glinencom i od toga se napravi kaa koja je otprilike gusta kao v r l o rijetko tijesto te se time napuni kravlji rog. Sada, umjesto da se kravlji rog ostavi preko zime, on se ostavlja preko ljeta i, poto je odstajao cijelo ljeto, izvadi tek u kasnu jesen. Sadraj se sauva do sljedeeg proljea, a potom se izvadi ono to je bilo i z l o e n o ljetnom ivotu u zemlji i slino se obraduje, samo to su sada potrebne mnogo manje koliine. Dakle, komadi veliine zrna graka pomijea se s jednom kantom v o d e , moda ak i komadi veliine glave pribadae. No to se takoer mora mijeati sat vre mena. Ako to upotrijebite za prskanje samih biljaka osobito e koristiti kod biljaka i slinog ne za brutalno izlijevanje, nego prskanje, vidjet ete kako o v o potpomae djelovanje koje s druge strane zahvaljujui kravljem gnoju dopire iz zemlje. I kad bi se ovaj postupak proirio i na polja, to, da tako kaem, uope ne bi bilo loe zato ne bi takoer bilo mogue imati strojeve, njih nee biti tako teko napraviti, koji e blago poprskati itava polja, onoliko koliko to bude potrebno: onda biste vidjeli kako kravlji gnoj izbija odozdo, a ostalo o d o z g o privlai, ni preslabo ni prejako. I to bi mog lo sjajno djelovati, upravo kod sjetvenih p l o d o v a (Saatfrchte). Vidite, ove stvari izdvojene su iz obuhvatnijega kruga razmatranja, a ne iz trenutane zaokupljenosti jednom stvari, a to bi bilo potpuno isto kao kad bi se iz jednog prsta teoretski eljelo napraviti cijelog ovjeka; i time e se zacijelo postii neto to nika ko nije za potcjenjivanje. Vidite, o v o to se danas 108

pokuava, to za poljoprivrednika, kao to se kae, moe biti produktivno, na kraju se ipak svodi samo na iznalaenje naina na koji bi se p r o i z v o d n j o m mogla ostvariti najvea dobit. Samo na to. Zar ne, ovjek sigurno ne misli stalno na to, ali je u podsvijesti to uvijek prisutno ovjek je kao poljoprivrednik zauen kad nekim mjerama smjesta ostvari velik uspjeh, ima velike krumpire, ima neto to je veliko, to buja. Da, ali ovjek onda ne poduzima daljnja istraivanja, jer sve to nije ono najvanije u cijeloj stvari. Najvanije je da ovjek dobiva ono to najbolje slui njegovoj opstojnosti. Moete uzgojiti p l o d o v e koji sjajno izgledaju, na polju ili u vonjaku, ali oni ovjeku moda samo napune eludac, a zapravo organski ne unapreuju njegovo unutarnje bivanje. Ali ova znanost ne moe dovesti do toga da ovjek za svoj organizam dobije najbolju vrstu hrane jer ona do toga uope ne moe nai put. Ali vidite, ovo to se govori iz duhovne znanosti poiva na cjelokupnom domainstvu prirode. Misli se polazei od cjeline; stoga je ono pojedinano to se mora rei, mjerodavno za cjelinu. Uz takvo bav ljenje p o l j o p r i v r e d o m ne moe se dogoditi drugo nego da ona ovjeku i ivotinji daje najbolje. Svuda se prilikom promatranja polazi od ovjeka, jer ovjek je svemu osnova. Iz toga proizlaze upute koje se daju zato da bi se ovjekova priroda najbolje potpo mogla. Upravo se po tome ovaj oblik promatranja razlikuje od onog koji je danas uobiajen.

109

ODGOVORI NA PITANJA
12. lipnja 1924.

Razrjedivanje, mijeanje i razdioba gnojiva iz kravljeg roga uvanje i upotreba kravljih rogova Tjeranje sjemena u kaos Reproduktivna sposobnost i hranjivost itarica

Pitanje: progresijom ?

Nastavlja

li

se

razrjedivanje

aritmetikom

Dr. Steiner. U tom pogledu mora se rei sljedee. Vjerojatno e za vee povrine trebati vee koliine v o d e , a manje kravljih rogova, tako da e se s raz mjerno malo kravljih r o g o v a moi pognojiti velike povrine. U Dornachu smo imali dvadeset pet kravljih rogova i to smo privremeno podijelili na jedan vei vrt. Pritom smo uzimali jedan rog na pola kante. Onda smo u jednu punu kantu stavili dva kravlja roga. Potom smo pognojili povrinu koja je bila znatno vea: sedam kravljih r o g o v a na sedam kanti. Smije li se prilikom mijeanja gnoja za ine koristiti neka mijealica ili velike povr

to nije doputeno?

T o g a se naravno m o e m o s t r o g o p r i d r a v a t i ili o d l u i t i p o s t u p n o skliznuti u surogatstvo. N e sumnjivo je da mijeanje rukom znai neto drugo n e g o mijeanje strojem. T o mehanicist n a r a v n o nee p r i z n a t i . Ali zamislite kakva je silna razlika ako doista mijeate rukom i p r i t o m u mijeanje unosite sva ona fina gibanja; sve one stvari koje m o d a unosite, m o d a i osjeaje, ako unosite sve to ili ako se pak mijeanje obavlja strojem. Naravno, ljudi danas ne vjeruju da to ima utjecaja, ali to 110

je posve jasno i u medicini. Vjerujte da nije sasvim svejedno ako se neki lijek spravlja rukom ili stro jem. ovjek stvarima neto dodaje ako ih sam obra duje t o m e se ne trebate p o d s m j e h i v a t i . esto su me pitali neki od vas poznaju lijekove Marije Ritter u medicini to mislim o lijekovima Marije Ritter. Moda znate da o tim lijekovima jedni pjeva ju h v a l o s p j e v e , drugi razglauju da nisu o s o b i t o djelotvorni. Oni svakako imaju djelovanje, ali vrsto sam uvjeren da e djelotvornost tih sredstava znat no opasti ako se ona m a s o v n o p o j a v e na tritu, jer upravo kod tih sredstava nije svejedno posje duje li ih sam lijenik i n e p o s r e d n o ih daje paci jentima. Kad lijenik takvo neto daje pacijentima, kad se sve to zbiva samo u malim krugovima, on t o m e p r i d o d a j e o d r e e n i entuzijazam. N o , rei ete, entuzijazam se ne m o e p r o c i j e n i t i . No on takoer titra u tome i lijenici su oduevljeni kad su puni entuzijazma. Na lijekove v r l o jako djeluje svjetlo, zato na njih ne bi djelovao i entuzijazam? Ali on posreduje i snano djeluje, tako da dananji oduevljeni lijenici mogu i z a z v a t i snana djelo vanja. Sredstvo Marije Ritter u p r a v o z b o g toga v r l o jako djeluje. Oduevljenjem se mogu izazvati jaka djelovanja. Ali ako to obavljate rutinski, djelo vanje e v j e r o j a t n o splasnuti. K o d takvih stvari u p r a v o je b i t n o s l u i m o li se neim to potjee od o v j e k o v e ruke a m n o g o toga potjee od ovjekove ruke ili pak se to radi pomou stroja. A l i s v r e m e n o m bi se m o g l o pokazati da to mije anje m o e initi v e l i k o z a d o v o l j s t v o , tako da se na strojnu obradu, kad e biti p o t r e b n o m n o g o kravljih r o g o v a , nee ni pomiljati. Jednom e se taj posao obavljati nedjeljom kao poslastica. 111

Kad nedjeljom stignu brojni gosti i uz r a z g o v o r p r i o n u na t o , p r i t o m e se postii o n o najbolje i to bez maina. Razdioba pola kante vode na povrinu od treine

jutra izaziva male tehnike potekoe. Ako se povea koli ina kravljih rogova, onda sve ne poraste samo za broj kravljih rogova, nego mnogo vie. Prema tome, razdioba e onda biti jo tea. Moe li se ta koliina vode razrijediti s jo vie vode, ili je bitno da se taj odnos (od pola kante) ostavi kakav jest? Dakle, da se uzme otprilike pola kante na treinu jutra? To e biti mogue. Ali mislim da se onda mora promijeniti nain mijeanja. To moete uiniti tako da najprije jedan kravlji rog izmijeate s pola kante v o d e , zatim to razrijedite, a potom opet mijeate; no mislim da bi ipak bilo bolje kad bi se izraunalo koliko se manje supstancije treba izmijeati u pola kante v o d e , premda je ima manje od jednoga krav ljeg roga. Strano je bitno da se postigne potpuna stopljenost. Poto se supstancija uspe u vodu i pro mijea, potrebno je dugo dok se ne postigne prava stopljenost. Mora se postii potpuna stopljenost, i uvijek kad se uspu odeblje supstancije ili kad se ne mijea dovoljno snano, ne dobije se temeljita izmijeanost. Vjerujem da je ovjeku lake ako pola kante mijea s manje supstancije nego ako ponovno mora mijeati o n o to je ve razmueno. Treba li procijediti tekuinu u kojoj su preostali

vrsti sastojci kako bi se ona mogla

bolje raspriti?

Mislim da to nee biti potrebno jer, ako se snano vrti, dobiva se prilino mutna tekuina, te se onda ne treba obazirati na strana tijela koja su unutra. 112

Gnojivo e se moi d o b r o razdijeliti. isti kravlji gnoj je najbolji, ali ako unutra i jesu strana tijela, ne mislim da je p o t r e b n o ulagati trud kako bi se on proistio. Ako unutra ima stranih tijela, ona e pod odreenim okolnostima moi povoljno djelovati, a ne tetiti, jer prilikom koncentriranja i p o n o v n o g razrjedivanja ne djeluje nita drugo nego zraenje, vie ne djeluju supstancije, ve samo dinamiko zrae nje, tako da vam ne prijeti opasnost da ete na mjestu gdje e zavriti takvo strano tijelo dobiti krumpire s dugim klicama na kojima nee biti nita. Takve opasnosti nema. Mislio sam samo na upotrebu prskalice.

Moe se procijediti, to nee tetiti. Najbolje bi bilo napraviti strojeve koji imaju cjedilo. Nije reeno treba li izmjeriti masu u rogu da bi se dobio proporcionalni odnos. Je li pola kante vicarska kanta ili se radi o litrama? Koristio sam vicarsku kantu* kantu za munju u vicarskoj cijelu stvar iskuali smo neposred nim promatranjem. Sada bi trebalo odrediti teinske odnose. Mogu li se kravlji rogovi iskoristiti vie puta ili uvijek moraju biti od tek zaklanih ivotinja? To nismo iskuali, ali mislim da se kravlji rogo vi mogu uspotrijebiti tri do etiri puta zaredom, no nakon toga vie nee biti ba p o g o d n i . M o g l o bi se d o g o d i t i da se p o d o d r e e n i m okolnostima prui mogunost da se kravlji r o g o v i , nakon to su * Kanta od 10 1 ( o p . p r e v . ) . 113

koriteni tri do etiri godine, pohrane u tali i tako iskoriste i sljedee godine. No ne znam koliko kravljih rogova jedno imanje ima na raspolaganju, treba li pritom biti posebno tedljiv ili ne. O tome sada ne mogu odluiti. Gdje valja nabaviti kravlje rogove? Moraju li biti s podruja Istone ili Srednje Europe? Potpuno je svejedno gdje se kravlji rogovi nabav ljaju, samo da nisu sa strvinita, trebali bi, po mogu nosti, biti svjei. udno je, kako to god paradoksalno zvualo, da je zapadnjaki ivot, ivot na zapadnoj polukugli potpuno drugaiji nego ivot na istonoj polukugli. ivot u Africi, Aziji, Europi znai neto drugo nego ivot u Americi. Tako e moda u odre enim okolnostima s rogovima amerike stoke trebati postupati drugaije. Moda e se pokazati da e kod tih rogova gnoj trebati biti neto gui, krui, zbijeniji. Najbolje je uzeti r o g o v e tamo gdje i v i m o . Postoji strano jaka srodnost medu snagama u kravljim rogo vima s nekog podruja i snaga koje inae vladaju na t o m podruju, dok se strane snage u r o g o v i m a mogu sukobiti sa stvarima koje su u zemlji. No takoer se mora uzeti u obzir, a to se esto dogaa, da krave od kojih potjeu r o g o v i u nekom kraju, ne potjeu neposredno iz tog kraja. No ako se krava otprilike tri do etiri godine hranila na odreenom podruju, dakle na njemu ivjela, onda e se morati prihvatiti da ona spada na to zemljite i zanemariti injenica to g r l o ne potjee sa Zapada. Koliko rogovi smiju biti stari? Trebaju li biti od stare ili mlade krave? Sve se to mora iskuati, s obzirom na bit stvari najbolji bi bili r o g o v i krava srednje starosti. 114

Kako

veliki

trebaju

biti

rogovi?

(Dr. Steiner crta na ploi rog oko 30 do 40 cm duine. To je uobiajena veliina kravljih rogova u Allgu.) Da li je vano je li rog uzet od vola, mukog ili enskog goveda? Vrlo je velika vjerojatnost da rog od vola uope nee djelovati, da e od bika djelovati razmjerno slabo. Zboga toga stalno govorim kravlji rogovi, krave su u pravilu enskog roda! Mislim na ensku ivotinju. Koje je najbolje vrijeme za sjetvu itarica, kruarica? Toan o d g o v o r na o v o pitanje dobit ete kad u predavanju budem govorio o sjetvi. Sjetva je narav no izuzetno vana, i velika je razlika obavlja li se blie zimskim mjesecima ili dalje od njih. Kad se sije blie zimskim mjesecima, utjecat e se na veu reproduktivnu sposobnost, kad se sije dalje od zimskih mjeseci, utjecat e se na veu hranjivost itarica. Moe li se gnoj iz kravljeg roga raspriti s pijeskom? Ima li pritom kia neko znaenje? to se tie pijeska, to se moe uiniti. To nismo iskuali. Nita ne govori protiv toga. Kako pak djeluje kia, to se tek mora provjeriti. Moe se pretpostaviti da kia ne izaziva nikave promjene, moda bi ak mogla utjecati na to da se uinak ojaa. Ali s druge strane ipak se radi o tako velikoj koncentraciji snaga da bi se takoer m o g l o pomisliti kako bi se p o d malim udarcima kinih kapi one previe rasprile. To je doista fino djelovanje i sve to mora se uzeti u obzir. Stavljanju pijeska u kravlji gnoj nita se ne moe p r i g o v o r i t i . 115

Kako se prilikom pohranjivanja kravljeg roga i nje gova sadraja otklanjaju neki tetni utjecaji? Kod takvih stvari openito vrijedi da uklanjanje takozvanih tetnih utjecaja u pravilu izaziva vie tete nego kad bi ih se ostavilo. Zar ne, injenica je da se u novije vrijeme strano pazi na to da se posvuda dezinficira. Kod tih stvari nesumnjivo se na svim podrujima ide predaleko. Tako smo kod naih lijekova uoili, hotei apsolutno sprijeiti svaku mogunost plijesni, da se onda moraju primijeniti i metode koje sputavaju ljekovitu snagu. Ne brinem posebno zbog tetnih pojava na rogu. One ne tete mnogo. Najbolje je ako se previe ne trudimo primi jeniti metode ienja i stvari ostavimo onakvima kakve jesu. Mi smo ih pokrivali svinjskim mjehurima da u njih ne bi padala zemlja. Uope se ne preporu uje poduzimati bogzna kakvo ienje rogova. Mora nam biti jasno da prljavtina nije uvijek "prljavtina". Ako, na primjer, lice namaete tankim slojem zlata, onda je to prljavtina, ali zlato nije prljavtina. Prema tome, prljavtina nije uvijek prljavtina. Upravo pr ljavtina ponekad djeluje konzervirajue. Treba li nekim mjerama poticati to dalje tjeranje sje mena u kaos? Zar ne bi bilo nuno uiniti neto i za kozmi ke snage koje treba sauvati do novog oblikovanja biljke? Ono bi se moglo potaknuti, ali to nee biti nuno. Kad se sjeme poinje oblikovati, tada je v e doseg nut vrhunac stvaranja kaosa. To se nee trebati jo poticati. Poticaj e trebati upravo kod gnojidbe. Ali ne vjerujem da e se kod stvaranja sjemena pokazati potreba za stvaranjem kaosa im je tu o p l o e n o sjeme, onda je tu i potpuni kaos. To bi se naravno moglo uiniti tako da se zemljitu doda vie kremena. 116

Jer kroz kremen djeluje zapravo ono to se u zemlji preuzima iz svemira. To bi se m o g l o tako uiniti, ali ne mislim da je to nuno. Koliko bi velika trebala biti pokualita?

S o b z i r o m na to pokusi bi se trebali obavljati na sljedei nain. Kod takvih stvari uvijek se lako mogu zadati smjernice, ali svrhovitu veliinu neke stvari uvijek moramo sami iskuati. No s o b z i r o m na o v o pitanje razmjerno je lako izvesti pokuse. Recimo, na dvije pokusne gredice posadite jednu kraj druge penicu i grahorku (esparzetu). Ako primi jenite kremen, moi ete ustanoviti da je kod biljke koja zbog svojih sklonosti lako uspijeva oblikovati sjeme, oblikovanje sjemena ometeno. Vidjet ete da je kod grahorke oblikovanje sjemena sasvim poti snuto, a i da je uslijedilo kasnije. Ako se te stvari ele prouavati, uvijek se moe usporeivati kakva svojstva ima sjetveni plod, penica, a koja slina svojstva imaju grahorka, mahunarke i tako izvesti v r l o zanimljive pokuse o oblikovanju sjemena. Je li svejedno kada se razrijeene koliine stavljaju na njivu? To sigurno nije svejedno ako kravlje r o g o v e e l i m o sauvati kao kravlje r o g o v e nakon to smo ih izvadili iz zemlje. Ali u pravilu ih moemo ostaviti unutra sve do upotrebe; ako trebaju prezimiti i unutra ostati jo neko vrijeme ljeti, nee se pokvariti. No ako smo prisiljeni pohraniti ih negdje drugdje, treba mo pripremiti kutiju koju o b l o i m o tresetom, tako da je sa svih strana obloga od treseta. U to stavimo kravlje rogove kako bi se zadrala jaka koncentracija. Za razliku od toga, ni u kom sluaju ne bi trebali 117

uvati ve razrijeenu tekuinu. Mijeanju valja pri stupiti ako se gnojidba nee previe odlagati. Ako se obrauju ozimi usjevi, treba li rogove izvaditi iz zemlje tri mjeseca ranije? Najbolje bi bilo to nije vano ostaviti ih u zemlji do upotrebe. Ako se koriste predstojee rane jeseni, ostave se dotada unutra. Gnoj zbog toga nee biti loiji. Nee li se finim snage? Sasvim sigurno nee. One su jako vezane. Ta koer se uope ne treba bojati da e duhovno ute i ako ga se ispoetka ne tjera, kao to je to kod materijalnog. Kako se postupa s kravljim rogovima i njihovim mine ralnim sastojcima koji su tijekom ljeta bili u zemlji? Nee im koditi ako ih i z v a d i m o i negdje po hranimo. Moete ih bilo gdje baciti na neku hrpu. Supstanciji koja je p r o v e l a ljeto u zemlji nita nee koditi. Na njih m o e sijati sunce. To im ak m o e i koristiti. Moraju li se rogovi zakopati na mjestu na polju gdje se kasnije namjerava gnojiti ili se mogu zakopati jedan do drugog na bilo kojem drugom mjestu? U tome postoji tako mala razlika da se g o t o v o ne traba obazirati na to. Najbolje je odabrati mjesto na kojem je razmjerno dobra zemlja, ne ba jako mineralna, nego humusna zemlja, i tamo se mogu zakopati svi r o g o v i koji su potrebni. 118 upotrebom tekuine finih rasprivaa eterske i i njihovim astralne

rasprivanjem

izgubiti

Kako je ako se u poljoprivredi koriste strojevi? Reeno je da ne bi valjalo koristiti strojeve? Da, naravno, v i d i t e , to je pitanje na koje se ustvari ne moe o d g o v o r i t i s poljoprivrednoga gle dita. Nema sumnje da je u naem dananjem drutve nom ivotu prilino neaktualno pitanje smiju li se upotrijebiti strojevi. ovjek danas teko m o e biti poljoprivrednik a da ne koristi strojeve. Dakako, nisu svi procesi tako p o v e z a n i s najintimnijim pri rodnim procesima, kao to je to upravo mijeanje i slino. Kao to u ovakav intimni prirodni proces ne bi Valjalo uplitati stroj, tako u odnosu na ostale spomenute elemente sama priroda brine o tome da s onim to nije p o g o d n o za strojnu obradu, stroj i ne m o e neto osobito napraviti. Kod oblikovanja sjemena stroj ne moe biti od osobite koristi, o tome se brine sama priroda. Ipak vjerujem da stvar nije osobito aktualna. Ali danas se ipak postavlja pitanje: Kako obaviti posao bez stroja? Treba samo upozoriti na to da u poljoprivredi ne valja biti opsjednut stro jevima. Sasvim sigurno e se pokazati da e onaj onaj koji je opsjednut strojevima, u p o l j o p r i v r e d i imati m n o g o manje uspjeha, ak i ako n o v i stroj pobolja odreene stvari, nego kad bi i dalje koristio stari stroj dokle god on vrijedi. No to su stvari koje se ne odnose strogo na poljoprivredu. Moe li se navedena koliina gnojiva iz kravljeg roga rastopljenog povrine? Tada ete d o b i t i razbujane p l o d o v e , tada e se d o g o d i t i o n o to sam n a p o m e n u o prije u v e z i s n e i m d r u g i m . A k o tako p o s t u p i t e , na primjer, pri uzgoju krumpira ili neeg d r u g o g , d o b i t ete 119 u vodi upotrijebiti za polovicu navedene

razbujane p l o d o v e , rairene stabljike, a n e e t e d o b i t i o n o to z a p r a v o e l i t e . D o b i t ete o n o to se n a z i v a p r e b u j n i m mjestima. Prebujna mjesta d o b i t ete z a t o to ste u z e l i p r e v i e g n o j i v a . Kako je s krmnim biljem kod kojeg je bujnost poeljna, kod pinata? Mislim da emo i tu upotrijebiti samo pola kante s jednim kravljim r o g o m , kao to smo uinili i u Dornachu na povrini koja je veim dijelom povrtnjak. Za o n o to se uzgaja na v e i m povrinama trebat e m n o g o manje. Ve je to optimum. Je li svejedno ili ovji? Najbolji materijal za ovaj postupak svakako je kravlji gnoj. Bilo bi v a n o i dalje istraivati m o e li se za to koristiti i konjski gnoj. Tada bi bilo vano, ako se konjski gnoj eli tako pripremati, da se rog obavije dlakama iz g r i v e kako bi se na taj nain potaknulo na djelovanje ono to kod konja, koji nema rogova, poiva u g r i v i . Treba li se gnojiti prije ili poslije sjetve? koji se gnoj koristi: kravlji, konjski

Ispravno je ako se to uini prije sjetve. Vidjet e m o kako to djeluje jer o v e smo godine kasnije prionuli na posao te e se poneto napraviti poslije sjetve. Prema tome, vidjet emo da li to kodi. Ali samo se po sebi razumije da to valja initi prije sjetve kako bi zemljite ve bilo u doticaju s gnojivom. Mogu za 120 li se kravlji rogovi za gnojidbu upotrijebiti i

mineralno?

To se dodue moe; ali ne mogu se upotrijebiti vie od tri ili etiri puta. Njihova snaga gubi se ve nakon trokratne ili etverokratne upotrebe. Je li vano koje osobe obavljaju posao? Treba li to initi druga antropozof ili pak posao osoba? To je naravno pitanje. Postavljeno danas, o n o e izazvati podsmijeh. Podjeam vas da ima ljudi kod kojih sjajno uspijeva cvijee to ga uzgajaju na prozorima. Kod drugih ljudi ono uope ne uspijeva, nego v e n e . Ima takvih sluajeva. Ali sve o n o to se na izvanjski neobjanjiv, ali na unutranje v r l o providan nain dogaa zbog ovjekova utjecaja, to se dogaa i time to ovjek, recimo, obavlja meditacije i priprema se meditativnim ivotom to sam objasnio juer. ovjek s duikom, koji sadri imaginacije, ivi sasvim drugaije ako meditira. Time postaje sposoban utjecati na to da sve bude bitno djelotvornije; takvu sposobnost stjee u odnosu na svekoliki rast biljaka. Jedino to stvar danas nije toliko jasna kao to je bila u vremenima kad je takvo neto bilo priznato. A postojala su vremena kad su ljudi doista znali da su o d r e e n i m postupcima koje su poduzimali postali sposobnima za njegovanje rasta biljaka. Danas, kad se tome ne obraa panja, prevlast stjeu drugi ljudi i tako se gube ona fina suptilna djelovanja ako se stalno kreemo meu ljudima koji za to ne mare. Zbog toga se v r l o lako m o e osporiti to to se poduzima. Zato jo nevoljko pred veim skupom o t v o r e n o g o v o r i m upravo o tim stvarima jer one naravno v r l o lako mogu biti osporene ako se polazi od dananjih ivotnih odnosa. Na prijatelj Stegemann na raspravi u Bockovoj dvorani nabacio je izuzetno 121 moe obavljati bilo koja

kakljivo pitanje mogu li se nametnika bia suzbiti na taj nain, recimo, koncentracijom i slinim. Uope nije upitno da je to mogue ukoliko se ispravno postupa. Ako bi se u razdoblju od sredine sijenja do sredine veljae, kad Zemlja razvija svoje najvee snage koje su ponajvie koncentrirane u zemlji, ako bi se tada odredilo, da tako kaem, sveano razdoblje u kojem bi se poduzimala upravo takva koncentracija, tada bi se pokazao i uinak. Kao to sam rekao, to je kakljivo pitanje, ali pitanje na koje se moe potvrd no odgovoriti. To se samo mora obavljati u suglasju s p r i r o d o m . Mora se znati da je potpuno drugaije izvodi li se vjeba koncentracije usred zime ili usred ljeta. U nekim narodnim izrekama sadrano je mnogo toga to dananjem ovjeku moe dati vane upute. Vidite, juer sam takoer mogao navesti i to da sam uz brojne stvari koje sam trebao uiniti u ovoj inkar naciji, a koje se nisu ostvarile, kao vrlo mlad ovjek naumio napisati takozvanu seljaku filozofiju, popisati pojmovni ivot seljaka u pogledu svih stvari s kojima su u doticaju. Iz toga je moglo nastati neto izuzetno lijepo, time bi bila pobijena grofova tvrdnja da su seljaci glupi. Na vidjelo bi izila suptilna istina, filo zofija koja upravo grandiozno svjedoi o intimnostima prirodnog ivota, ve i u tvorbi rijei. Doista je zau dno to sve seljak ustvari zna o onome to se zbiva u p r i r o d i . Danas vie nije mogue napisati jednu takvu seljaku filozofiju; u nae vrijeme stvari su se veinom sasvim promijenile. Danas vie nije onako kako je bilo prije etrdeset-pedeset godina. Da to je bilo neto izuzetno znaajno, jer tada se od seljaka m o g l o nauiti m n o g o vie nego na sveuilitu. Ali to je bilo sasvim drugo vrijeme, ivjelo se sa seljacima na selu, a kad su stigli ljudi s kalabrezima koji su
122

bili pretee dananjega socijalistikog pokreta, to su bile rijetkosti. Danas je svijet potpuno promijenjen. Mlade dame i gospoda to su ovdje prisutni nemaju pojma o tome koliko se svijet promijenio u posljednjih dvadeset-trideset godina. I danas se izgubilo mnogo od prave ljepote u narodnim govorima, a jo se vie izgubilo od prave seljake filozofije koja je bila neka vrst kulturne filozofije. ak i u seljakim kalendarima tada su se nalazile stvari kojih danas vie u njima nema. One su i izgledale drukije, bile su prisne. Poznavao sam seljake kalendare za koje se koristio lo papir, ali unutra su bili naslikani planeti, dok je izvana, na naslovnoj stranici bio bomboni, njega je ovjek najprije uoio i uvijek ga je mogao lizati kad bi koristio knjigu. Tako je knjiga napravljena i ukusnom. Ljudi su je koristili jedan za drugim. Kad se gnoje vee povrine, prema rogova vlastitom koji e osjeaju se s upotrijebiti? treba li to initi isto na koliinu kravljih

obzirom

Ne bih to savjetovao. Mislim da u tom sluaju ovjek doista treba biti razuman. Savjetovao bih da se naj prije poduzme sve kako bi se pokusima utemeljenim na vlastitom osjeaju postigli najpovoljniji rezultati i da se potom pone, kako bi i svijet doao na svoje, stvar pretoiti u brojeve, tako da se naprave prave tabele i da ljudi onda mogu koristiti te tabele. Savjetovao bih: Ako netko prema vlastitom uvjerenju ima dara da tome pristupi po vlastitom osjeaju, nek tako uradi; ali s obzirom na druge ljude nek se ne ponaa kao da ne dri mnogo do tabela, ve da ljudima prui izraunljive zbrojeve i tabele. Sve se uistinu mora preobraziti u proraunljive brojeve i zbirove. Upravo je to danas nu no. Potrebni su nam kravlji rogovi da bismo ovo ostvarili, 123

ali nisu nam potrebni bikovski rogovi da bismo bili pobornici stvari. Upravo se zbog toga lako pojavljuju otpori. Savjetovao bih da se postignu kompromisi kad je god to mogue i da se po mogunosti uzmu u obzir i vanjske prosudbe. Moe li se za gnojidbu onaj postotak gaenog vapna u koji kompostnu hrpu se staviti

danas propisuje?

Stara praksa sigurno e se pokazati vrijednom. Trebat e samo poseban pristup, s o b z i r o m na to radi li se o m o v a r n o m ili pjeskovitom zemljitu; kod pjeskovitog zemljita bit e potrebno neto manje gaenog vapna, dok movarno tlo zahtijeva vei udio gaenog vapna zbog stvaranja kiseline. Kako je s prekopavanjem kompostne hrpe?

To joj ne kodi. Naravno, poto smo je prekopali, vano je da je pokrijemo slojem zemlje koja je titi, da nakon to je prekopamo, na nju stavimo zemljani pokriva. Osobito je dobro u tu svrhu upotrijebiti treset. Koju jelazne vrst kalija poljoprivrede? treba upotrijebiti u razdoblju pri

Patent-kalij. Kako je najbolje iskoristiti preostalo gnojivo poto

su kravlji rogovi napunjeni? Treba li ga

najesen

odnijeti

na polje da tamo prezimi ili ga treba ostaviti do proljea? Morate biti svjesni da ta gnojidba kravljim ro govima ne zamjenjuje dokraja svu gnojidbu, da se naravno i dalje mora gnojiti. V a n o je da se nova gnojidba promatra kao dodatna gnojidba koja do sadanje postupke gnojidbe znaajno unapreuje. Pritom i dalje ostaje druga gnojidba. 124

Promatranje makrokozmikog kao zadaa duhovne znanosti: Rast zemlje i biljaka

PETO PREDAVANJE
Koberwitz, 13. lipnja 1924.

Pravilna

supstncijalizacija

gnojiva

Ono to je juer izloeno o poboljanju naega gnojiva u kravljim rogovima miljeno je, naravno, kao pobolj anje gnojidbe. Gnojidba se dakako zadrava i danas emo govoriti o tome kako se treba odnositi prema toj gnojidbi budui da treba poi od shvaanja kako se i v o mora zadrati u i v o m . Vidjeli smo da etersko-ivotno zapravo nikad ne smije napustiti ono to je u regiji, u sferi rasta. Zbog toga smo veliko znaenje pridali spoznaji kako je tlo iz kojega biljka raste, koje obuhvaa njezino korijenje, neka vrst nastavka rasta u zemlji, samo biljno-ivotno u zemlji, dakle, neto ivo. A juer sam ak i napomenuo kako moemo zamisliti prijelaz izmeu zgrnutog humka s njegovom unutarnjom ivou potaknutu sadrajem humusa, i onoga to kao kora, kao lub obavija drvo i zatvara ga prema van. Prirodno je to je ovjek tijekom novijeg vre mena, izgubivi svaki uvid, izgubio i uvid u velike meuovisnosti u prirodi, to je takoer potpuno izgubio uvid u zajedniki ivot zemlje i biljaka ko ji se zatim nastavlja u izluevinama ivota to se pojavljuju u obliku gnoja, te kako djeluju snage toga sveobuhvatnog ivota. 1 uvid u to morao se postupno izgubiti. 125

I kao to sam juer rekao u raspravi, duhovna znanost stvarno ne treba d j e l o v a t i tako da se iz o d r e e n o g fanatizma kao neto buno, r e v o l u c i o n a r n o o k o m i na o n o to je uinjeno na najrazliitijim i v o t n i m p o d r u j i m a , n e g o treba dokraja p r i z n a t i sve to je p o s t i g n u t o . I, ako m o g u tako rei, trebaju se suzbiti samo one stvari koje poiva ju na p o t p u n o p o g r e n i m p r e t p o s t a v k a m a i koje su povezane s materijalistikim svjetonazorom da nanjice; i to treba nadopuniti onime to proistjee iz i v o g sagledavanja svijeta na najrazliitijim i v o t n i m podrujima. Zato neu osobitu p o z o r n o s t p o s v e t i t i opisivanju kako se od stajskoga gnoja, g n o j n i c e , komposta spravlja g n o j i v o . S o b z i r o m na obradu gnoja i gnojnice ve je tota uinjeno. I u tom pogledu moda se moe neto rei u dana njoj p o p o d n e v n o j raspravi. N a p o m e n u o bih da je n e o p h o d n o uvidjeti kako se na naim g o s p o darstvima mora p r o v o d i t i eksploatacija. Ta se eks ploatacija mora p r o v o d i t i j e d n o s t a v n o zbog toga to svime onime to s gospodarstva aljemo u svijet, zemlji doista otimamo snage, ak i zraku o t i m a m o snage koje se moraju zamijeniti, tako da se s vre m e n o m uistinu mora p r i m j e r e n o obraditi sadraj gnojiva koje je u svojoj v r i j e d n o s t i p o v e z a n o s o n i m e to je p o t r e b n o za osiromaenu zemlju da bi je se p r a v i l n o o i v j e l o . No u posljednje vrijeme u tom su pogledu iz materijalistikog svjetonazora p r o i z i l a razna p o g r e n a miljenja. Prvo: Danas se p o m n o prouava kako djeluju bakterije, najmanja iva bia; upravo se tim naj manjim ivim biima pripisuje da mogu pravilno supstancijalizirati gnojivo. Ba se gleda to bakte rije ine u gnoju i rauna se na njih. U tom smislu 126

obavljeni su doista domiljati, izuzetno logini, ali u veini sluajeva nedovoljno trajni, nedovoljno ko risni pokusi cijepljenja zemljita. I sve to poduzeto je upravo na osnovi shvaanja koje se otprilike moe usporediti s ovime: u jednoj sobi otkrijemo izuzetno mnogo muha, te stoga pomislimo da je soba prljava jer u njoj ima puno muha. Soba uope nije prljava zato to u njoj ima puno muha, nego u njoj ima puno muha jer je prljava. I sobu neemo uiniti iom ako umujemo o metodama kojima bi se razmnoile muhe jer mislimo da bi one trebale izjesti prljavtinu, ili o metodama kojima bi se smanjio broj muha i slino. Takvim metodama neemo postii mnogo, ve emo svakako vie postii time da izravno krenemo na odstranjivanje prljavtine. Kad se ivotinjske izluevine koriste za gnojivo, stvar je u tome da mala iva bia promatramo kao neto to se pojavljuje u procesima koji tu ili tamo nastaju u supstanciji gnojiva, to, prema tome, moe biti izuzetno koristan pokazatelj za odreena sta nja supstancije gnojiva, ali veliko znaenje ne moe imati njihov unos i uzgoj, prije e ga imati njihovo suzbijanje. Dakako, takvo neto ne treba ni t v r d i t i ako se istodobno ne pokau naini kako da se to uini. Sigurno, o v o to sam dosad g o v o r i o istie se na razliitim stranama; ali v a n o je da se zna ne samo o n o to je ispravno. Jer to ispravno esto ne moe niemu p o s l u i t i ako ne postoje pravila kojima bi se, ukoliko je i s p r a v n o n e g a t i v n o , i s p r a v n o m e s u p r o t s t a v i l o p o z i t i v n o . Posvuda je stvar u t o m e da se n e g a t i v n o ne treba ni spominjati ako se ne mogu ponuditi p o z i t i v n i prijedlozi jer to samo izaziva ljutnju. 127

Drugo: ljudi, izazvani materijalistiki obojenim gledanjem, u novije vrijeme pridaju znaenje treti ranju gnojiva svakakvim anorganskim supstancijalnim spojevima i elementima. Iskustvo je pokazalo da ni to nema trajne vrijednosti. Naime, e l i m o li gnojivo oplemeniti, poboljati mineralima, treba nam biti jasno da se time samo djeluje na oivljavanje tekueg, v o d e , no za d o b r o uspijevanje biljaka nije dovoljno samo organizirati, oivjeti vodu. Jer voda koja samo curi kroza zemlju, vie nita ne oivljava. Zemlja se mora oivjeti izravno, a to nije mogue ako se koristi mineralno, to je j e d i n o mogue ako se koristi organsko koje se d o v o d i u odgovarajue stanje u kojem ono organizirajui, oivljavajui samo djeluje na vrsto, zemljano. Sve to, davanje poticaja ba gnoju ili gnojnici svemu to djeluje na taj nain moe se dati takav poticaj ako se ostane u okviru oivljavajueg to je zadaa duhovnoznanstvenog poticaja koji se daje poljoprivredi. Duhovna znanost svuda zagleda u velika djelovanja ivotnog, a ne obazire se, budui da to nema najvee znaenje, na promatranje sitnog tome pozornost posveuje mikroskop ni na zakljuke i z v e d e n e polazei od mikroskopskog. Zadaa duhovne znanosti jest pro matranje makrokozmikog, irokih krugova prirodnog djelovanja. Zato je naravno nuno da se zagleda u ta prirodna djelovanja. Ali vidite, postoji reenica koju ete u razno raznim oblicima pronai svugdje u poljoprivrednoj literaturi ona proizlazi iz tobonjih iskustava i koja glasi otprilike ovako: Duik, fosforna kiselina, vapno, kalijeva sol, klor i tako dalje, ak i eljezo, sve to ima veliko znaenje za tlo na kojem bi trebale uspijevati biljke. Ali kremena kiselina, o l o v o , arsen, 128

iva tome se pridodaje ak i natron ( s o d a ) oni za pravo uspijevanje biljaka u najboljem sluaju imaju podraajnu vrijednost, kako se kae. T i m e se biljke potiu. Takva tvrdnja svjedoi da se zapravo tapka u potpunom mraku i moe biti samo dobro sigurno zahvaljujui starim tradicijama ako se s biljkama ne postupa tako bezumno kako bi se postupalo kad bi se ravnalo po toj reenici. Po njoj se i ne moe ravnati. Jer o emu se radi? Vidite, u stvarnosti je tako da velika priroda ne naputa tako nemilosrdno nekoga tko se ne obazire na njezinu kremenu kiselinu, olovo, ivu, arsen, kao to naputa nekoga tko pravilno ne cijeni kalijevu sol, v a p n o ili fosfornu kiselinu. A da bi se u zemlji pravilno imalo fosfornu kiselinu, kalijevu sol, vapno, mora je se obraditi, mora je se pravilno gnojiti. To ne pada s neba. Ali svakako, stalnom proizvodnjom zemlju se moe osiromaiti. Nju se doista neprekidno osiromauje. Zato je se mora gnojiti. I s v r e m e n o m , kao to je to esto kod proizvodnje, uravnoteivanje gnojivom moe biti n e d o v o l j n o . Tada se p r o v o d i eksploatacija. Time se zemlja trajno osiromauje. Treba se pobrinuti da pravi prirodni proces tee pravilno. Takozvana podraajna djelovanja jesu, naime, najvanija djelovanja. Oko cijele Zemlje djeluju u najfinijim dozama upravo tvari koje se smatraju nepotrebnima; a one su biljkama toliko neophodne koliko i ono to biljke dobivaju od zemlje. One ih upijaju iz zemaljskog okruja: ivu, arsen, kremenu kiselinu; iz tla ih upijaju poto su oni zraenjem dospjeli u nj. Mi ljudi m o e m o p o s v e o n e m o g u i t i da t l o iz zemaljskog okruja p r a v i l n o upija o n o to je 129

biljkama p o t r e b n o . A k o stalno neplanski gnojimo, p o s t u p n o m o e m o zemlju o n e m o g u i t i da upija o n o to je u najfinijim homeopatskim dozama dje l o t v o r n o u kremenoj kiselini, o l o v u , i v i , to, ako tako m o g u r e i , d o l a z i iz zemaljskog okruja i m o r a biti p r i m l j e n o u rast biljaka kako bi biljka koja z a p r a v o svoje tijelo to ga oblikuje ugljik g r a d i uz p o m o o n o g a to u najfinijim d o z a m a d o l a z i iz zemaljskog okruja uvijek u zemlji imala o n o to joj je p o t r e b n o . Zato je moramo dobro obraditi, ne samo onako kako sam juer rekao nego i drugim naim gnoji vima. I pritom nije stvar u tome da gnojivu samo p r i d o d a m o supstancije za koje vjerujemo da su mu potrebne kako bi se potaknuo rast biljaka, nego se radi o tome da mu p r i d o d a m o ivotne snage. Jer biljci su m n o g o vanije ivotne snage nego samo Supstancijalne snage, nego samo supstancije. Kako god tlo, koje bismo s v r e m e n o m dobili, bilo bogato o v o m ili o n o m supstancijom, o n o ipak nimalo ne bi koristilo rastu biljaka ako biljku gnojidbom ne bismo osposobili da u vlastito tijelo preuzme ona djelovanja koja to tlo sadri. U tome je stvar. No danas se uope ne zna kako neznatne koliine izuzetno jako djeluju upravo kad je rije o i v o m . Meutim, mislim da nakon istraivanja o djelovanju najmanjih entiteta koja je obavila gda. dr. Kolisko i koja su sve o n o to je u homeopatiji dosad bilo tapkanje i pipanje sjajno postavila na temeljitu znan stvenu osnovu, mislim da se nakon toga moe smatrati znanstveno utemeljenim da se u malim entitetima, u malim koliinama, odgovarajuom primjenom malih koliina oslobaaju upravo zraee snage potrebne u organskom svijetu. 130

Prilikom gnojidbe uope nam nee biti teko tako primijeniti najmanje koliine. I vidjeli smo, poto prije ili poslije gnojidbe z g o t o v i m o o n o to smo spremili u kravljim rogovima, kako time gnojivu pridodajemo djelovanja, pridodajemo one snage koje su potrebne da bismo gnojivu koje se upotrebljava odvojeno od te homeopatske gnojidbe, koje se pravil no doprema na svoje mjesto, p o m o g l i u njegovu djelovanju. Ali mora se na raznorazne naine pokuati gnojivu podariti pravu ivotnost, konzistenciju da samo od sebe zadri onoliko duika, onoliko drugih tvari koliko mu je potrebno, podariti mu tenju prema ivotnosti koja ga zatim p o n o v n o osposobljava da zemlji prui odgovarajuu ivotnost. I tu bih danas dao neke smjernice koje upravo upuuju na to kako bi se gnojivu ak i u malim koliinama p r i d o d a l o ono, uz o n o to pridodajemo iz kravljih rogova, to ga toliko oivljuje da svoju ivotnost moe prenijeti na tlo iz kojeg niu biljke. Pritom u napomenuti razliite stvari, ali izriito naglaavam da se ono to je zbog odreenih okolnosti u nekim krajevima teko i z v e d i v o ipak slobodno moe zamijeniti neim drugim. Samo u jednom jedi nom sluaju nee se moi nai zamjena jer je to toliko osebujno da se na isti nain nee moi susresti ni u jednoj drugoj biljnoj vrsti. Prema o n o m e to sam spomenuo, najprije se mora paziti da o n o to se u organskom tie prven stveno svijeta: ugljik, kisik, duik, vodik, sumpor; da se to u organskom pravilno spaja s drugim supstan cijama, dakle, da se spaja, recimo, ba s kalijevim solima. Ako pogledamo samo koliinu kalijevih soli koje su biljci potrebne za rast sigurno, o tome se neto zna, zna se da kalijeve soli ili kalij uope 131

usmjeravaju rast biljke prema onim podrujima bilj nog organizma koja u brojnim sluajevima postaju kosturom, koja stvaraju o n o to je vrsto, snano; zna se da se kalijevim sadrajem obuzdava rast u stabljici. Ali vano je da se kalijev sadraj u onome to se dogaa izmeu zemlje i biljaka preradi tako da se on u organskom procesu ispravno odnosi prema onome to ustvari tvori tijelo biljke, bjelanevinasto (Eiweiartige). A tu se neto m o e postii ako se uradi sljedee. Uzmimo stolisnik, biljku koju je uglavnom lako nai. Ako je sluajno u nekom kraju nema, moe se isto tako upotrijebiti i osuen. Taj je stolisnik a to je ustvari svaka biljka udo od biljke, ali ako pak se pogleda neki drugi cvijet, onda ovjeka osobito dirne kakvo je udo od biljke taj stolisnik. G o v o r i o sam vam da u sebi nosi ono ime si duh uvijek ovlauje prste kad ugljik, duik i tako dalje eli poslati na njihova odgovarajua organska mjesta. Taj stolisnik objavljuje se u p r i r o d i tako kao da je neki tvorac biljaka kod njega imao model po kojem je o d r e d i o toan omjer izmeu sumpora i drugih biljnih supstancija. Reklo bi se da ni kod jedne druge biljke duhovi p r i r o d e ne uspijevaju tako savreno iskoristiti sumpor kao kod stolisnika. I kad je ovjek upoznat s djelovanjem stolisnika u ivotinjskom i ljudskom organizmu, ako se zna kako taj stolinik, ukoliko se pravilno unese u bioloko, doista moe popraviti sve ono to proistjee iz slabosti astralnog tijela, moe se pratiti njegovo djelovanje u itavom prirodnom procesu rasta biljaka. On je blagotvoran samim time ako na nekom podruju divlje raste na rubovima oranica ili kraj puta, ondje gdje se uzgajaju itarice ili krumpiri ili neka druga kultura. Stolisnik 132

nikako ne bi smjelo iskorijeniti. Razumljivo je da bi trebalo sprijeiti da se stolisnik ukorijeni negdje gdje bi mogao smetati tetan nije ustvari nigdje, ali moe smetati ali kao to neki simpatini ljudi ne djeluju u drutvu onime to g o v o r e , ve samom svojom pojavom, tako i stolisnik ve i svojom prisutnou povoljno djeluje na podruju gdje se razmnoio. Upravo sa stolisnikom moe se uiniti sljedee: Uzme se ono isto to se od stolisnika koristi u medicin ske svrhe one cvatove gore, kiobranaste cvatove. Ako imamo svjei stolisnik, najbolje je da ih uberemo svjee i p o t o m kratko suimo. Zapravo ih uope ne treba puno suiti. Ako nemamo svjei stolisnik, nego samo osueni, onda bismo prije upotrebe iz listova trebali pokuati iscijediti sok koji se iskuhavanjem moe dobiti ak i iz suhih listova, i tim sokom malo zalijemo cvat. Onda uzmemo mjehur neke plemenite divljai vidite kako se ovdje posvuda ostaje u ivuem nakon to smo zgnjeili jednu ili dvije ake stolisnika, uvijemo tu supstanciju u mjehur plemenite divljai, sveemo ga i u tom mjehuru dobi j e m o tako prilino konzistentnu masu stolisnika. Zatim tu masu stolisnika objesimo ondje gdje ljeti po mogunosti sja sunce. Kad stigne jesen, skinemo je i ne o d v e duboko stavimo u zemlju da prezimi. Dakle, tijekom jedne godine cvjetovi stolisnika ne smeta ako su se ve zametnuli plodovi uvijeni u mjehur plemenite divljai, dijelom iznad zemlje, dijelom u zemlji i z l o e n i su djelovanjima kojima mogu biti izloeni. Vidjet emo da tijekom zime po primaju prilino neobinu konzistenciju. Ako onda tu supstanciju izvaenu iz mjehura sad je takvu m o e m o uvati koliko dugo hoemo stavimo u hrpu gnoja koja moe biti velika kao 133

kua i u njoj je razdijelimo u to se uope ne mora uloiti mnogo truda ako je jednostavno razdi j e l i m o , djeluje zraenje. U njoj je izuzetna zraea snaga a u zraee snage materijalist e zacijelo vjerovati budui da g o v o r i o radiju samim ti me to je ta supstancija unesena, a ak i nairoko razdijeljena, ona djeluje na gnoj i gnojnicu te na kompostnu masu. Ta masa dobivena od stolisnika djeluje tako oivljavajue, osvjeavajue ako se tako pripravljeno gnojivo upotrijebi jednostavno onako kako se gnojiva danas primijenjuju i tako popravi ono to je eksploa tirano. Gnojivu se vraa mogunost da ponovno oivi zemlju tako da ona moe primiti druge kozmike tvari, ono to u najfinijim homeopatskim dozama dolazi kao kremena kiselina, o l o v o i tako dalje. No 0 tome bi lanovi poljoprivrednoga kruoka opet trebali obaviti pokuse; uvjerit e se da e to uspjeti. Vidite, sada je pitanje jer treba raditi s uvi dom, a ne bez njega stolisnik smo upoznali, njegov jako homeopatski sadraj sumpora koji je doista uzorno spojen s kalijem, a i sam velianstveno djeluje iz-stolisnika, to stolisniku podaruje sposobnost da svoja djelovanja rairi i u veim masama. Ali zato ba u mjehuru plemenite db/ljai? To je p o v e z a n o s uvidom u veliki proces koji se odvija upravo u vezi s mjehurom. Plemenita divlja je ivotinjski stvor koji je u posve intimnom odnosu ne toliko sa Zemljom koliko sa zemaljskim okrujem, s onime to je u zemaljskom okruju svemirsko; zbog toga plemenita divlja ima r o g o v e koji imaju zada u to smo je juer razloili. I upravo o n o to je u stolisniku, na osobit nain konzervira se u ovjejem i ivotinjskom organizmu procesom koji se odvija 134

izmeu bubrega i mjehura, a taj je proces opet ovisan 0 supstancijalnom ustrojstvu mjehura. Tako opet u mjehuru plemenite divljai, premda mu je sup stancija tako tanka, ipak imamo snage koje nisu kao kod goveda one su opet potpuno drugaije povezane s nutrinom, nego sa snagama kozmosa, mjehur plemenite divljai g o t o v o je odraz kozmosa. Tada stolisniku pruamo mogunost da znatno povea ve postojee snage za spajanje sumpora s drugim supstancijama. U obradi stolisnika koju sam izloio imamo neto sasvim fundamentalno za poboljanje gnojiva i zadravamo se u ivuem, ne izlazimo iz ivueg, ne ulazimo u anorgansku kemiju. To je vano. Uzmimo drugi primjer. Ako gnojivu elimo pru iti mogunost da u sebe primi onoliko ivota da ono taj ivot moe prenijeti na zemlju iz koje raste biljka, bitno je da gnojivo osposobimo kako bi ono jo vie u sebi sjedinilo tvari koje su uz kalij takoer neophodne za rast biljaka kalcij, kalcijeve spojeve. U stolisniku se prvenstveno radi o djelovanjima kalija. elimo li obuhvatiti i kalcijeva djelovanja, p o n o v n o nam je potrebna biljka koja dodue ne pobuuje oduevljenje kao stolisnik, ali koja ipak takoer, u homeopatskim dozama, sadri sumpor kako bi se pomou sumpora privukle ostale tvari potrebne biljci i uvukle u organski proces. To je kamilica, Chamomilla officinalis. Ne bi valjalo samo rei da je kamilica obiljeena time to je bogata kalijem i kalcijem, nego je ovako: u procesu stvaranja kalija stolisnik prvenstveno raz vija svoju sumpornu snagu. Zbog toga ima tono o n o l i k o sumpora koliko mu je potrebno da prera di kalij. No kamilica prerauje i kalcij i time o n o to ponajprije pridonosi onemoguavanju tetnih

fruktifikacijskih djelovanja, to pridonosi odravanju biljke zdravom. No udesno je to i kamilica u sebi ima poneto sumpora, ali u drugoj koliini jer mora preraditi i kalcij. Sada opet treba istraivati. Vidite, o n o to proizlazi iz duhovne znanosti uvijek uzima u obzir velike krugove, kao to se kae, makrokozmike, a ne mikrokozmike razmjere. Sada treba pratiti to se s kamilicom zbiva u ljudskom i ivotinjskom organizmu. U svemu onome to se s upotrijebljenom kamilicom zbiva u ljud skom ili ivotinjskom organizmu mjehur nema gotovo nikakvo znaenje, dok v e e znaenje ima supstan cija crijevne stijenke, vana je supstancija crijevne stijenke. Ako stoga kamilicom e l i m o djelovati isto kao sa stolisnikom, trebamo ubrati njezine njene bijelo-ute glavice, te glavice obraditi isto kao i stolisnikove kiobranie, ali ne stavljamo ih u mjehur, nego u goveda crijeva. Vidite, opet moete uiniti prekrasnu stvar, nije potrebno mnogo, ali to je prekrasna stvar. Umjesto da sve to postoji s te strane upotrijebite onako kako je danas uobiajeno, umjesto da pravite kobasice, pravite kobasice od goveeg crijeva u kojima je nadjev pripravak od kamilice. I time je ponovno dano neto to se mora izloiti djelovanju p r i r o d e vidite, i tu se ostaje u okviru ivueg. Sada te dragocjene kobasice, budui da je stvar u tome da bi u zemljanom po mogunosti trebalo djelovati slino ivue, treba tijekom cijele zime, ne preduboko, ostaviti u zemlji po mogunosti bogatoj humusom i to na mjestu gdje se snijeg dulje zadrava i gdje je on d o b r o oba sjan suncem, tako da na mjesto gdje ste smjestili te dragocjene kobasice djeluju kozmiko-astralna djelovanja. 136

Zatim ih u proljee i z v a d i m o i p o h r a n i m o na isti nain te ih d o d a m o gnojivu isto kao i stolisnik, i vidjet ete da emo tako dobiti gnojivo koje, prvo, bolje zadrava duik n e g o druga gnojiva, kojemu je uz to obiljeje da tako oivljuje zemlju da ona m o e izuzetno poticajno djelovati na rast biljaka. Ako se tako gnoji, time e se ponajprije uzgojiti zdravije biljke, doista zdravije biljke. Zar ne, sve o v o danas izgleda kao ludo to mi je jasno ali pomislite samo to je sve do danas ljudima izgledalo kao ludo, a nakon nekoliko godi na uvedeno je u praksu. Trebali ste samo proitati vicarske novine kad je netko g o v o r i o o tome da bi trebalo izgraditi brdske pruge, to mu je sve predbacivano. Ali brdske pruge ubrzo su se pojavile i danas ljudi ne misle da je onaj koji ih je izmislio bio luak. Prema tome, kod tih je stvari v a n o da se otklone predrasude. Kao to sam rekao, ako je ove dvije biljke teko nabaviti u nekom kraju, mogu se zamijeniti neim drugim; to ne bi bilo tako dobro, ali moe se koristiti i osuena biljka. na ku da ne Nasuprot tome, u p o g l e d u d o b r o g djelovanja nau gnojidbenu masu teko je zamijeniti bilj koju esto ne v o l i m o , ne v o l i m o u tom smislu neto to v o l i m o , rado pomilujemo. Tu biljku milujemo rado: koprivu. To je doista najvea

blagotvorka za rast biljaka i g o t o v o je se ne moe nadomjestiti nijednom drugom biljkom. No ako negdje nije dostupna, m o e se upotrijebiti i u suhom sta nju. Ali kopriva je doista "Katica za sve", ona moe neizmjerno m n o g o . I kopriva nosi u sebi o n o to svuda ureduje i prerauje d u h o v n o , sumpor, ije sam znaenje izloio. Ali osim toga to kopriva dalje prenosi zraenja i strujanja kalija i kalcija, ona ima 137

i neku vrst eljeznih zraenja koja su za prirodni tijek povoljna g o t o v o kao i za nas vlastita eljezna zraenja u krvi. Zbog svojeg dobroinstva kopriva uope ne zasluuje da vani u prirodi raste tako pre zrena. Ona bi ustvari trebala rasti oko ovjekova srca jer ona je vani u p r i r o d i po svojem velian stvenom unutarnjem djelovanju, po svojoj unutarnjoj organizaciji zaista slina o n o m e to je srce u ljud skom organizmu. Rije je o tome da se u koprivi nalazi velika blagodat i tu bi se svakako moglo rei oprostite, gospodine grofe, to u u ovom sluaju biti toliko lokalan da za rastereivanje tla od eljeza, ukoliko je to potrebno, upravo pogoduje sjetva koprive na nevinim mjestima. Ona na osobit nain gornji sloj tla oslobaa od djelovanja eljeza jer ga ona jako voli i privlai. Premda se ne otklanja samo eljezo, otklanja se njegovo djelovanje na rast biljaka. Stoga bi sjetva koprive osobito bila znaajna u o v i m krajevima. No to bih tek usput napomenuo. elio bih upozoriti na to da ve sama prisutnost koprive moe biti znaajna za cijeli okoli u pogledu rasta biljaka. I tako, da bismo poboljali gnojivo, uzmemo onoliko koprive koliko m o e m o zahvatiti i pustimo da malo uvene, malo je stisnemo i upotrijebimo je ovaj put bez mjehura plemenite divljai, bez goveeg crijeva, jednostavno je zakopamo u zemlju posipavi je, recimo, tankim slojem treseta, tako da je malo odvojena od zemlje. To zakopamo izravno u zem lju, ali d o b r o zapamtimo to mjesto kako ne bismo iskopali samo zemlju kad budemo htjeli iskopati koprivu. Onda je ostavimo preko zime i preko ljeta mora biti zakopana godinu dana i tako dobivamo supstancijalnost iznimne djelotvornosti. 138

Sada to p o m i j e a m o s g n o j i v o m o n a k o kao i d r u g o o emu sam g o v o r i o ; time p o s t i e m o da g n o j i v o unutra postane osjetljivo, stvarno postane osjetljivo, tako da, kao da je time postalo razumno, ne doputa da se neto n e p r a v i l n o rastvori i da neto n e p r a v i l n o isputa duik i slino. U p r a v o se tim dodatkom gnojivo "urazumljuje", a p o g o t o v o osposobljuje da urazumljuje zemlju u kojoj djeluje, tako da se ona individualizira prema onim biljkama koje se tako e l e uzgajati. To je uistinu neto kao urazumljivanje zemljita, to se postie dodatkom Urtica dioica. Vidite, dananje metode poboljavanja gnojiva premda i sada katkad iznenauju svojim vanjskim djelovanjem naposljetku se svode na to da se s v r e m e n o m dobiju izvrsni poljoprivredni p r o i z v o d i koji takorei samo pune ljudske eluce. Oni u sebi vie nee imati hranjivosti. No ipak je stvar u tome da se ovjek ne zavarava time to ima neto ve liko i napuhano, nego da ima neto to je u sebi konzistentno i hranjivo. Moe se dogoditi da se u poljoprivrednoj proiz vodnji pojave biljne bolesti. Sada bih naelno govorio o tome. Danas se ljudi rado specijaliziraju u svim stvarima i govore o ovoj ili onoj bolesti. I to je sasvim u redu; onaj tko se bavi znanou mora znati kako izgleda jedno, a kako drugo. Ali lijeniku v e i n o m ne koristi mnogo ako neku bolest zna opisati, nego je m n o g o vanije ako je zna lijeiti. Kod lijeenja d o l a z e u o b z i r potpuno drugaija gledita od onih koja danas postoje za opis bolesti. M o e se stei velika savrenost u opisivanju bolesti, prema pravi lima dananje fiziologije ili fizioloke kemije moe se tono znati to se zbiva u organizmu, ali nita 139

se ne moe lijeiti. Ne mora se lijeiti prema histo lokim ili mikroskopskim nalazima, treba se umjeti lijeiti polazei od velikih meuovisnosti. Tako je i s obzirom na prirodu biljke. A budui da je priroda biljke u tom pogledu jednostavnija od ivotinjske ili ljudske prirode, tako je i lijeenje, rekao bih, neto to protjee u opem, pa se stoga kod biljke m o e primijeniti neka vrst univerzalnih lijekova. Ako to ne bi bilo mogue, ovjek bi se naao u v r l o neugodnoj situaciji u odnosu na biljni svijet, u kojoj ve i jest o tome emo jo g o v o r i t i to se tie lijeenja ivotinja, a u kojoj nije u pogledu lijeenja ljudi. ovjek moe rei to ga boli. ivotinje i biljke to ne mogu. Ali u tom sluaju lijeenje protjee ope nitije. Stoga se razboritom provedbom gnojidbe doista velik broj biljnih bolesti moe otkloniti im se one primijete i to na sljedei nain. Tlu se gnojidbom mora dodati kalcij. Ali nita ne bi pomoglo ako bismo kalcij dodali tlu zaobiavi ivue, nego kalcij mora, ukoliko treba djelovati ozdravljujue, ostati u sferi ivueg. On ne smije ispasti iz ivueg. Obino vapno ili slino nee vam niemu posluiti. I tako ima jedna biljka koja je bogata kalcijem, sedamdeset sedam posto supstancije njezina pepela ini kalcij, ali u finim spojevima to je hrast. I ono to sam vam izloio o srodnosti oivljenog zemlja nog s korom posebice se odnosi na hrastovu koru, koja je neka vrst meduproizvoda s obiljejima bilj nog i ivotnog zemljanog. S o b z i r o m na o n o to se pojavljuje kao kalcij, najidealnije je o n o to se kao kalcijeva struktura nalazi u hrastovoj kori. Kad je u oivljenom stanju, a ne u m r t v o m u m r t v o m takoer djeluje kalcij tako ima ono to sam izloio. 140

On uspostavlja red kad etersko tijelo prejako djeluje, tako da astralno ne m o e doprijeti do organskog. On ubija (gui) etersko tijelo i time oslobaa put djelovanju astralnog; to je tako kod svakog vapna. Ali ako bismo htjeli da se razbujano etersko na v r l o lijep nain skuplja i to tako da je to skupljanje stvarno pravilno, da u organskom ne izaziva okove, onda kalcij moramo iskoristiti upravo u onoj strukturi u kojoj ga nalazimo u hrastovoj kori. Skupimo tako o n o l i k o hrastove kore koliko je moemo prikupiti. Ne treba nam je mnogo, dovoljno je onoliko koliko se lako m o e pribaviti. Skupimo je i malo nasjeckamo tako da dobijemo razdrobljenu konzistenciju, razdrobljenu strukturu. Potom uzmemo lubanju, gornji dio lubanje od bilo koje domae ivotinje u nju saspemo tu nasjeckanu hrastovu koru i zatvorimo je po mogunosti kotanom ma som te to stavimo u zemlju, zakopamo ne previe duboko i pospemo tresetom te pomou nekog lijeba pokuamo osigurati to vei dotok kinice. M o g l o bi se napraviti i ovako: u kacu u koju stalno utjee voda i iz nje istjee mogli bismo staviti takvu biljnu supstanciju koja jako potie stvaranje biljnog mu lja. U taj biljni mulj stavimo tu kotanu posudu s nasjeckanom hrastovom korom. To takoer mora prezimiti snijenica je isto tako dobra kao i kinica mora po mogunosti odstajati cijelu jesen i zimu. T o m se masom tako naem gnojivu dodaje ono to mu doista podaruje snage da preventivno suzbije, zaustavi tetne biljne bolesti. Sada smo ve pomije ali etiri stvari. Sve to svakako zahtijeva poneto posla, ali ako razmislite, sigurno ete se sloiti da to trai manje rada od svih petljancija koje se izvode u poljoprivrednim kemijskim laboratorijima i koje 141

se moraju platiti. Vidjet ete, nacionalnoj p r i v r e d i vie se isplati o v o to smo i z l o i l i . No potrebno nam je jo neto to pravilno pri vlai kremenu kiselinu iz itavoga svemirskog okruja. Jer tu kremenu kiselinu m o r a m o imati u biljci. I upravo s obzirom na upijanje kremene kiseline zemlja s v r e m e n o m gubi snagu. Gubi je polagano, pa se stoga to tako ne primjeuje, ali vidite, ljudi koji p o g l e d upiru jo samo u mikrokozmiko, a ne u makrokozmiko, uope ne mare zbog gubitka kre mene kiseline jer vjeruju da to nema nikakva znaenja za rast biljaka. Ali to ima najvee znaenje za rast biljaka. No o tim stvarima mora se neto znati. To danas uenjaku sigurno vie nije znak velike konfu zije, kao to se to smatralo jo prije nekog vremena, jer danas se bez ustruavanja g o v o r i o preobrazbi elemenata. Promatranje svakakvih elemenata u tom je smislu p r i p i t o m i l o materijalistikog lava. Ali odreene stvari koje se neprestano zbivaju oko nas, ljudi uope ne poznaju. Kad bi ih poznavali, lake bi vjerovali u stvari koje sam sada i z l o i o . Znam v r l o d o b r o da e onaj koji je dovitljiv u da nanjem nainu miljenja rei: Ali ti nam uope ne govori kako se poveava sadraj duika u gnojivu. O tome sam stalno govorio, posebice kad sam govorio o stolisniku, kamilici, koprivi, jer, naime, u organ skom se procesu krije tajna alkemija, koja, samo ako u njemu ispravno djeluje, na primjer, kalij doista pretvara u duik, a takoer, ako ispravno djeluje, vapno doista pretvara u duik. Znate da su u rastu biljaka djelatna etiri elementa o kojima sam vam g o v o r i o ; osim sumpora tu je takoer vodik. N a v e o sam vam znaenje vodika. Izmeu vapna i vodika postoji uzajamni kvalitativni odnos koji je slian 142

kvalitativnom odnosu izmeu kisika i duika u zraku. I ve bi to isto izvanjski u kvantitativnoj kemijskoj analizi otkrilo da postoji srodnost izmeu povezanosti kisika i duika u zraku te izmeu povezanosti vapna i vodika u organskim procesima. Naime, pod utjecajem vodika v a p n o i kalij neprestano se preobraavaju u duino i naposljetku u pravi duik. A duik koji tako nastaje izuzetno je koristan za rast biljaka, ali treba ga proizvesti metodama koje sam opisao. Kremena kiselina sadri silicij. Silicij pak u or ganizmu biva preobraen u tvar koja ima iznimnu vanost, koja se danas uope ne ubraja meu kemijske elemente, a upravo je kremena kiselina potrebna da bi se privuklo kozmiko. I tako u biljci jednostavno mora nastati pravilno uzajamno djelovanje izmeu kremene kiseline i kalija, ne kalcija. T l o moramo oivjeti kako bi na temelju gnojidbe ono uspostavilo taj pravilni uzajamni odnos. Moramo potraiti bilj ku koja je vlastitim posredovanjem izmeu kalija i kremene kiseline p o n o v n o pridodana gnojivu u nekoj vrsti homeopatske d o z e u stanju tom gnojivu podariti odgovarajuu snagu. Tu biljku doista m o e m o nai. I ta je biljka opet, samim time to raste na naem p o l j o p r i v r e d n o m podruju, ve u tom smislu blagotvorna. To je Taraxacum, maslaak. Nevini, uti maslaak izuzetna je blagodat tamo gdje raste. Jer on je posrednik izmeu kremene kiseline fino rasporeene u svemiru i potrebe koja za kreme nom kiselinom postoji na cijelom podruju. Maslaak je stvarno neka vrst nebeskoga glasnika; ali ako se radi o tome da ga treba upotrijebiti, ako ga elimo uiniti djelotvornim u gnojivu, moramo ga ispravno primijeniti. Naravno, u tu svrhu trebamo ga izlo iti djelovanju zemlje, djelovanju zemlje u zimskom 143

razdoblju. Ali stvar je u tome da se okolne snage mogu privui tako da ga o b r a d i m o kao i ostalo. Skupimo ute glavice maslaka, pustimo da malo uvenu, zgnjeimo, zaijemo u kravlju potrbunicu i takoer ostavimo u zemlji tijekom z i m e . Kad na proljee i z v a d i m o kuglice m o e m o ih pohraniti dok nam ne zatrebaju one su stvarno potpuno p r o e t e kozmikim djelovanjem. Supstanciju koja je dobivena od njih opet m o e m o na slian nain dodati gnojivu i ona e osposobiti zemljite da iz atmosfere i svemira privue upravo onoliko kremene kiseline koliko je biljkama p o t r e b n o da bi postale osjetljive za sve o n o to djeluje u njihovu okruju, a i da same privlae o n o to im treba. Jer da bi biljke doista mogle rasti, potrebna im je neka vrst osjeaja. Kao to ja kao ovjek mogu proi mimo nekog tupavka - on to ne osjea, tako naravno sve u tlu i iznad tla moe prolaziti mimo tupe biljke; ona to ne osjea i ne moe se posluiti njime za svoj rast. Ali ako je biljka na taj najfiniji nain proeta, oivljena kremenom kiselinom, onda ona za sve postaje osjetljiva i sve privlai. No v r l o je lako postii da biljka koristi v r l o malo prostora kojim je u zemlji okruena i iz kojeg crpi o n o to joj je potrebno. To naravno nije dobro. Ako se zem ljite obradi onako kako sam upravo opisao, tada biljka moe privlaiti stvari iz irokog okruja. Biljci m o e d o b r o doi ne samo o n o to je na njivi nego i o n o to se nalazi u tlu susjedne livade ako joj je to p o t r e b n o . Biljci moe d o b r o doi o n o to je u umskom tlu koje je u blizini ako je se tako unutra uini osjetljivom. I tako moemo potaknuti uzajamno djelovanje u prirodi dajui biljkama snage koje im pristiu zahvaljujui 144 maslaku.

Mislim da bi trebalo pokuati napraviti takva gnojiva kojima bi se doista na spomenut nain pravil no dodalo tih pet sastojaka ili njihovih nadomjesta ka. U budunosti se gnojivo, umjesto kemijskim tri arijama, mora obraivati stolisnikom, kamilicom, koprivom, hrastovom korom i maslakom. Takvo gnojivo uistinu e sadravati mnogo toga to je za pravo potrebno. Ako se ovjek potom svlada i prije nego to upotrijebi tako pripremljeno gnojivo iscijedi cvjetove odoljena, valerijane, i to to je iscijeeno jako razrijedi to se moe bilo kad napraviti i onda pohraniti, pogotovo ako se pri razrjedivanju koristi topla voda moe se, ako se taj razrijeeni sok od cvjetova odoljena vrlo paljivo doda gnojivu, u njemu pobuditi ono to ga potie da se pravilno odnosi prema onome to se naziva fosforna supstancija. Tako e se od tih est sastojaka moi proizvesti izvrsno gnojivo, kako od gnojnice, tako i od stajnjaka te komposta.

145

ODGOVORI NA PITANJA
13. lipnja 1924. za

Openito o gnojidbi Pojedinosti o pripravcima gnojidbu Uzimanje hrane iz atmosfere

Pitanje: o mjehuru

Radi muke

li

se

kod

mjehura jelena?

plemenite

divljai

ivotinje,

Dr. Steiner: Mislio sam na muku divlja. Je li kod koprive rije o jednogodinjoj biljci ili trajnici? Urtica dioica. u krajevima gdje mnogo kii

Je li ispravno ako se jama s gnojivom pokrije?

Gnojivo bi trebalo podnijeti uobiajene koliine kie. I opet, kako mu ne pogoduje ako uope ne dobije kinicu, tako mu i kodi ako je njome previe natopljen. Te stvari ne mogu se sasvim o p e n i t o o d r e d i t i . Kinica je za gnojivo uglavnom dobra. Treba li gnojite biti pokriveno da bi u njemu ostala gnojnica? U o d r e e n o m smislu kinica je gnojivu neop hodna. Pitanje je da li bi bilo dobro ako bismo trese tom gnojivo zatitili od kie. Ne bi imalo nekog smisla ako bismo pokrovom zatitili gnojivo od kie. Gnojivo bi zbog toga sigurno bilo loije. Ako se rast biljaka potie navedenim zvanom korovu, ili se nainom gno metode

jidbe, koristi li to podjednako plemenitim biljkama i tako moraju primijeniti posebne da bi se suzbio korov? 146

Pitanje je, na prvi p o g l e d , svakako opravdano. O takozvanom suzbijanju korova govorit u sljedeih dana. Ono to sam g o v o r i o pogoduje svekolikom bilinstvu i time se ne utjee na suzbijanje korova. No biljka je mnogo otpornija na nametnike tetni ke koji je napadaju. A l i stvar izgleda ovako: Ve postoje sredstva protiv nametnikih tetnika u biljnom carstvu. Suzbijanje korova nije neto to je povezano s naelima o kojima smo dosad razgovarali. K o r o v je takoer dio svekolikog bilinstva. O tome emo jo govoriti. Stvari su tako povezane da ne bilo dobro kad bi se neto izdvajalo. to mislite o postupku kapetana Krantza prema kojem se labavim, se slojevitim slaganjem gnoja i toplinom koja u njemu stvara takoer dobiva gnojivo bez mirisa?

Namjerno nisam govorio o stvarima koje se danas ve razumno primjenjuju. Ono to moe doi kao poticaj od duhovne znanosti naveo sam u svrhu poboljanja svake takve m e t o d e . Postupak koji ste spomenuli sigurno ima v r l o m n o g o prednosti. Ali mislim, taj je postupak openito nov, on nije toliko star, i m o e se pretpostaviti da spada u onu vrst postupaka koji u poetku zavaravaju i s v r e m e n o m se pokae da nisu toliko praktini koliko se ustvari pretpostavljalo. Na poetku, dok tlo jo ima svoju tradiciju, tada ga zapravo sve na neki nain osvjeava. Ali kad se stvar primjenjuje dulje, tada se dogaa isto to i s lijekovima koji prvi put dospiju u orga nizam. I najnevjerojatniji lijekovi prvi put pomognu; potom ljekovito djelovanje prestane. I kod ovih stvari uvijek traje dulje dok ovjek ne shvati da ipak nije onako kako je vjerovao. Tu je osobito znaajno stvara nje vlastite topline, i ta djelatnost koja je potrebna 147

da bi se stvorila vlastita toplina sigurno je izuzetno povoljna za gnojivo, tako da iz te djelatnosti mora proizii neto povoljno. Pritom bi m o g l o biti tetno ako je gnojivo labavo naslagano, a i nisam siguran je li ono doista sasvim bez mirisa. No d o b r o , ako je gnojivo bez mirisa, to je znak da se radi o pogodnoj stvari. Taj postupak nije iskuavan vie godina. Zar ne bi bilo bolje kad bi gnojite bilo na povrini zemlje, a ne ukopano u njoj? U naelu je d o b r o ako se gnojite nalazi to vie. No pritom treba paziti da dno gnojita nije previsoko kako bi ostalo u odgovarajuem odnosu sa snagama to su pod zemljom. Ne moemo ga posta viti na breuljku, ali m o e m o ga postaviti u razini sa zemljom i to e biti najpovoljnija visina. Moe li se za na isti nain? Pripravlja se uz neke preinake. Kad budem govo rio o voarstvu i vinogradarstvu, doi e do nekih preinaka; ali ovo to sam danas rekao openito vrijedi za poboljanje svake vrste gnojiva. Danas sam naveo stvari koje openito poboljavaju gnojivo. Njegovu prilagodbu livadama i panjacima, itaricama, uzgoju voa i v i n o v e l o z e jo emo obraivati. Je li u redu ako je gnojite poploeno? S obzirom na ono to se moe znati o cjelokupnoj strukturi zemlje i njezinoj povezanosti s gnojivom, svaka ko je isti promaaj ako je gnojite poploeno. Tada bi se oko samoga gnojita trebalo ostaviti slobodan pro stor za uzajamno djelovanje gnojiva i zemlje. Zato bismo kvarili gnojivo time to ga odvajamo od zemlje? 148 trs koji mnogo trpi kompost spraviti

Ima li podloga nekakav utjecaj, pjeskovita ili glinovita? Ponekad se dno gnojita nepropusno. U redu je to to stanovite vrste zemlje imaju o d r e e n utjecaj. On naravno proizlazi iz svojstava koja imaju te vrste tla. Ako je ispod gnojita pjeskovito tlo, bit e n e o p h o d n o budui da to pjeskovito tlo stalno upija vodu, budui da proputa vodu da prije nego to stavimo gnojivo, dno o b l o i m o glinom. Imamo li, naprotiv, izrazito glinovito tlo, trebali bismo ga razrahliti i posuti ga pijeskom. Da bismo postigli neko srednje djelovanje, uvijek stav ljamo sloj pijeska pa sloj gline. Onda imamo oboje. Onda imamo konzistenciju zemlje i imamo djelovanje vode. Inae voda otjee. Osobito je pogodna mjeavina obiju vrsta. Iz tog razloga bilo bi vano, barem ako se to moe izbjei, da pri postavljanju gnojita ne odaberemo laporasto tlo. Lapor i slino nee osobito djelovati. U tom sluaju bilo bi bolje da postupno napravimo umjetno dno za gnojite. to se tie uzgoja navedenih biljaka: stolisnika, kami lice, koprive; je li mogue da se u kraju gdje tih biljaka nema one jednostavno posiju? Smatrali smo da je u stolisnik opasan u ispai goveda, maslaak takoer. U livadarstvu smo nastojali odstraniti te biljke to je vie mogue. Isto tako i iak. Upravo na tome radimo. No sada ih opet moramo zasijati na poljskim medama, ali ne na livadama i panjacima? Da, ali kako o n e mogu biti tetne u ishrani ivotinja? Grof Keyserlingk: Govori ishranu goveda. 149 se da stolisnik ima o t r o v n e tvari. Govori se da maslaak nije dobar za oblae glinom da bi bilo

Dr. Steiner: Mora se paziti na to. Stoka to na polju ne jede. Grof Lerchenfeld: Kod mlijenost stoke. Dr. Steiner: Te su stvari katkad samo pretpo stavke. Ne zna se jesu li provjerene. Mogue je to se mora iskuati da one u sijenu nisu tetne. Ako bi one bile tetne, ivotinja sijeno ne bi ni pipnula; ivotinja ne jede ono to joj kodi. Nije li stolisnik uslijed velike kalcifikacije jako prori jeen budui da mu je potrebno vlano i kiselo zemljite? Ako se koristi divlji stolisnik radilo se o oso bitom homeopatskom doziranju u tom sluaju zbilja je dovoljna v r l o mala koliina stolisnika za posipanje velikog dobra. Stolisnik koji bi rastao ovdje u vrtu bio bi dovoljan za cijelo d o b r o . Na svojim panjacima vidio sam da su goveda rado jela mladi mlasaak koji samo to nije procvjetao; meutim, kasnije, im je maslaak poeo cvjetati, goveda ga vie nisu uzimala. Valja imati na umu sljedee: To je naravno ope pravilo. ivotinja ne jede maslaak ako joj on kodi, ivotinja ima izuzetno dobar instinkt za ishranu. No na umu morate imati neto drugo. Mi takoer g o t o v o uvijek, ako hoemo unaprijediti neto to se zasniva na nekom procesu, koristimo neto to samo ne bismo upotrijebili. Na primjer, nitko u svako dnevnoj ishrani ne bi jeo kruni kvasac, ali on se ipak koristi kod peenja kruha. Stvari stoje ovako: Ono to pod odreenim okolnostima djeluje otrovno ako se konzumira u velikim koliinama, to pod drugim 150 nas se drugaije radi, maslaak se smatra krmivom koje neposredno potie

uvjetima djeluje kao prava blagodat. Stoga se radi 0 tome da je postupak odluujui, a ne tvar. I zato mislim da se mirne due moe prijei preko sumnje da maslaak moe nauditi ivotinji. Ima toliko udnih shvaanja; v r l o je neobino to s jedne strane grof Keyserlingk naglaava tetnost maslaka, dok s druge strane grof Lerchenfeld govori o tome da je upravo on krma koja najbolje potie mlijenost stoke. Nije mogue da je djelovanje tako razliito na dvama podrujima koja su tako blizu jedno drugome; jedno od ta dva gledita mora biti pogreno. Je li moda podloga odluujua? Osim toga, moja

tvrdnja oslanja se na gledita veterinara. Treba li stolisnik i maslaak jo i sijati na panjacima i livadama. Dovoljna je sasvim mala povrina. Je li vano koliko dugo moraju pravci s gnojivom poto su biti pohranjeni pri

izvaeni iz zemlje?

Ako su pomijeani s gnojivom, svejedno je koliko dugo su unutra. Ali kad se gnojivo rasprostire po polju, to treba prije uiniti. Treba li pripravke za gnojidbu staviti u zemlju zajedno ili svaki posebno? To je ustvari bitno samo utoliko to je d o b r o da tijekom tog uzajamnog djelovanja jedan pripra vak ne smeta drugom, tako da bi ih barem trebalo zakopati na odreenoj meusobnoj udaljenosti. Kad bih ja to trebao uiniti na nekom malom dobru, na rubovima bih potraio najudaljenija mjesta i isko pao jame u velikim razmacima, tako da jedno ne smeta drugome. Na velikom dobru razmaci se mogu o d r e d i t i po volji. 151

Moe li zemlja pod kojom su zakopani pripravci biti obrasla nekim biljem? Zemlja m o e initi to joj d r a g o . U takvim je sluajevima ak jako dobro ako je zemlja obrasla b i l j e m . Ona m o e biti p r e k r i v e n a i k u l t i v i r a n i m biljkama. Kako treba postupati s pripravcima u hrpi gnoja?

Savjetovao bih da se s njima postupi na sljedei nain: stavite ih etvrt metra ili neto dublje u veu hrpu gnoja, tako da ih gnoj obavija. Pripravci ne trebaju biti jako duboko, ali vano je da su obavijeni gnojem. Jer stvari stoje ovako ( c r t e ) : Ako je o v o hrpa gnoja i ovdje se nalaze komadii pripravka cijela stvar temelji se na zraenju sve zrake kreu se ovako; i kad su oni preblizu povrine tla, to nije d o b r o . Na samoj povrini zraenje se lomi, prelazi u zavoj, ono ne izlazi ako gnoj prekriva pripra vak. Dovoljno je pola metra dubine. Ako je preblizu povrini tla, gubi se velik dio zraeih snaga.

Je li dovoljno ako se napravi nekoliko rupa ili se sve treba rasporediti? Bolje je ako se rasporedi nego ako se na jednom mjestu samo naprave rupe. Inae bi zraenja jedna drugima smetala. 152

Treba li odmah sve pripravke staviti u gnoj? Kad se pripravci stavljaju u gnoj, mogu se met nuti jedan kraj drugog. Oni ne utjeu jedni na druge, oni utjeu na sam gnoj. Mogu li se pripravci staviti u jednu rupu?

Teoretski bi se moglo pretpostaviti da pripravci nee smetati jedni drugima ako se svi stave u jednu rupu. Ali to ne bih tvrdio unaprijed. Mogu se staviti jedan blizu drugog, ali bi se ipak m o g l o d o g o d i t i da bi ipak smetali jadan drugom kad bi svi zajedno bili u jednoj rupi. O kojem hrastu se radi? Quercus robur. (Hrast lunjak, o p . p r e v . ) Treba li kora biti od ivog ili sruenog stabla? U o v o m sluaju po mogunosti od ivog drveta, dapae, od drveta kod kojeg se m o e pretpostaviti da je hrastova smola jo prilino djelatna. Dolazi li u obzir cijela kora? Zapravo samo povrina. Vanjski sloj koji se ras pada kad ga se ljuti. Moraju li se pripravci za gnojidbu zakopati ba isklju ivo dublje unutar humusnog sloja ili se kravlji rogovi mogu i zakopati? Bolje je ostaviti ih u humusnom sloju. tovie, moe se pretpostaviti da u podlozi, ispod humusnog sloja, nee dati toliko plodan materijal. T r e b a l o bi naravno takoer uzeti u obzir da bi dublji humusni sloj bio najpogodniji. Ako smo pronali sloj koji je najjai humusni sloj, to e sigurno biti najbolje mjesto. 153

Ali ispod humusnog sloja nee se postii nikakav koristan uinak. U humusnom sloju stvari bi uvijek bile izloene mrazu. Zar to ne bi tetilo? Ako su izloene mrazu, to je upravo vrijeme kad se zemlja tim mrazom najjae izlae kozmikim utjecajima. Kako se usitnjava kvare i kremen? U nekom malom mlincu ili muaru? U o v o m sluaju najbolje je da se to p r v o uini u muaru za to je potreban eljezni bati. U njemu se to usitni dok ne postane poput brana. Kod kvarca e ak biti n e o p h o d n o da ga se najprije to je vie mogue usitni ovako, a zatim na nekoj staklenoj povrini. Jer to mora biti jako fino brano, a kod kvarca to je jako teko postii. Poljoprivredno iskustvo pokazuje da se u dobro uhra njenoj ivotinji nakupljaju i masne supstancije. Dakle, treba postojati odnos izmeu hrane i uzimanja hrane iz atmosfere? Drite se samo onog to sam vam rekao. Rekao sam: Prilikom uzimanja hrane najhitnije su snage koje se razvijaju u tijelu. O pravilnom uzimanju hrane ovisi hoe li ivotinja razviti dovoljno snaga kako bi postala sposobnom uzimati tvari iz atmosfere i preraditi ih. To se m o e usporediti sa sljedeim: Ako netko treba na ruku navui usku rukavicu, to nee uspjeti guranjem ruke u nju, nego je prije treba napuniti drvom, proiriti je. Tako je i o v o fleksibiliziranje snaga koje su potrebne kako bi se iz atmo sfere preuzelo o n o to se ne moe dobiti hranom. 154

ivenim namirnicama organizam se iri i time osposobljava da iz atmosfere uzme vie. T i m e ak m o e doi i do hipertrofije ako se uzima previe. To se onda plaa kraim ivotnim vijekom. Tu postoji neto to se nalazi u sredini izmeu maksimuma i minimuma.

155

Individualizacija

mjera

poljoprivredi

ESTO PREDAVANJE
Koberwitz, 14. lipnja 1924.

Bit korova, tetnika i takozvanih biljnih pred forumom prirode

bolesti

U nastavku naih ramatranja oslonit emo se na neto od onoga to smo proteklih dana uli o spoznajama u pogledu rasta biljaka, a i ivotinjskim stvorovima. Nasto jat emo barem aforistiki ocrtati duhovnoznanstvena gledita koja se tiu biljaka, biljnog, ivotinjskih tetoinja u poljoprivredi i onoga to se zove biljnim bolestima. No te stvari mogue je promatrati samo u konkretnim sluajevima. Stoga u i ondje gdje se moe rei malo toga openitog, budui da se stvari moraju specijali zirati, najprije navesti primjere koji onda, uzmu li se kao polazite za pokuse, mogu voditi dalje. Najprije bih poao od bia korova ili kako se to kae, promotrio bih biljne tetoinje. Vidite, nije toliko stvar u tome da damo defini ciju korova, ve je stvar u tome da se stvore spoznaje o tome kako se s o d r e e n o g polja otklanjaju biljke koje tamo ne elimo imati. Zar ne, ovjeka jo pone kad spopadnu one udne muice zaostale iz studijskog vremena. Zato sam pokuao, iako ne ba s previe zadovoljstva, razmotriti jednu od takvih muica i u nekoliko koraka istraiti kakve definicije korova postoje. I tako sam otkrio da veina autora koji nastoje odrediti to je korov, kae: " K o r o v je ono to raste na mjestu na kojem nije poeljno." Vidite da to nije

156

definicija koja ba duboko ulazi u bie stvari. I ovjek takoer nee imati previe sree elei razmotriti bie korova iz jednostavnog razloga to pred forumom prirode korov ima isto onoliko prava na rast koliko i o n o to se smatra korisnim. Morat e se uvidjeti da se stvari moraju promotriti s drugoga gledita, s gledita kako s o d r e e n o g polja odstraniti o n o to tamo nije p r e d v i e n o , ali zbog ope p r i r o d n e meuovisnosti tamo raste. Na to pitanje ne moe se drugaije o d g o v o r i t i nego da se u o b z i r uzmu stvari koje smo naveli proteklih dana. Naveli smo kako bi trebalo strogo razlikovati snage koje su djelatne pri rastu biljaka i koje dodue potjeu iz svemira, ali se iz svemira najprije preuzi maju u zemlju i iz zemlje djeluju na rast biljaka. Te snage koje poglavito proistjeu iz kozmikih utje caja, kao to sam rekao, od Merkura, Venere i Mjeseca, ali ne djeluju izravno s tih planeta, nego posredno kroza zemlju. Te stvari moraju se uzeti u obzir ako se eli pratiti to nakon biljke majke i z v o d i biljku ki i tako dalje. Nasuprot tome, u svemu to biljka preuzima iz okruja nadzemaljskog trebat e obratiti pozornost na to kakve djelatne mogunosti udaljeniji planeti prenose zraku i to se na taj nain preuzima. A u irem smislu takoer se moe rei da na sve one snage koje s bliih planeta djeluju na Zemlju mnogo utjee djelovanje vapna u zemlji, dok na ono to djeluje iz okruja utjee djelovanje kremena. I stoga valja rei: ako djelovanje kremena potjee i od same Zemlje, o n o ipak prenosi ono to dopire od Jupitera, Marsa, Saturna, a ne ono to dopire od Mjeseca, Merkura i Venere. No ljudi danas uope nisu navikli da uistinu uzmu u obzir te stvari. Ali zbog toga i ispataju. 157

Na primjer, u mnogim krajevima civiliziranoga svijeta ljudi su morali ispatati zbog nepoznavanja kozmikog utjecaja bilo da je rije o njegovu djelovanju pomo u zraka posredno kroz ono to se nalazi iznad razine tla, bilo da je rije o njegovu djelovanju o d o z d o , posredovanjem Zemlje zbog toga to je poradi te neuvidavnosti bilo iscrpljeno sve to je neko zahvaljujui staroj instinktivnoj znanosti u tom po gledu uraeno; svima vama sve to moe biti svejedno, ali mnogim ljudima to nije svejedno. Tlo je bilo iscrp ljeno, tradicije su takoer bile iscrpljene premda su seljaci ponekad p r i p o m o g l i i tako je brojne vinograde napala trsna u (filoksera). Prema trsnoj ui ljudi su bili prilino nemoni. Mogao bih mnogo toga ispriati o urednitvu jednoga poljoprivrednog asopisa to je osamdesetih godina izlazio u Beu, koje su sa svih strana salijetali zahtjevima da pronae sredstvo protiv lisne ui i koje je bilo potpuno nemo no kad je nevolja s trsnom ui doista postala akutnom. Te stvari svakako se ne mogu cjelovito razraditi znanou koju danas imamo; one se jedino mogu razraditi ukoliko se ovjek uistinu posveti onome to se moe spoznati na putovima koje smo naznaili. Zamislite sljedee nacrtat u to shematski ( c r t e ) : Neka je o v o razina zemlje, a sve o v o jesu djelovanja Venere, Merkura i Mjeseca to dopiru iz svemira i zrae natrag, tako da se djeluje o d o z d o prema gore. A o v o to na taj nain postaje djelatno u zemlji opet u to shematski nacrtati to potie biljke na djelovanje tako da najprije oblikuju ono to raste u jednoj godini, a da potom oblikuju sjeme. Iz sjemena onda nie nova biljka, trea biljka i tako dalje. Sve to dolazi o v i m putem ulazi u reproduk tivnu snagu, u slijed narataja. 158

Nasuprot tome, sve ono to dolazi drugim putem koji se nalazi iznad razine zemlje, dolazi od drugih snaga, od dalekih planetnih snaga. To se shematski moe prikazati ovako: o v o se u biljci ostvaruje tako da se ona iri u okolini, to je ini krupnom i sonom, to uzimamo kao hranu jer kontinuirana struja to stalno gradi. Ono to odgriemo od jabuke, breskve, ono to zatim jedemo kao vono meso, sve to potjee od udaljenih planetnih djelovanja. I upravo iz tih shvaanja proizlazi kako treba postupati ako se na bilo koji nain eli utjecati na rast biljaka. Nikako drugaije ne moe se stei uvid u to kako se utjee na rast biljaka nego time da se uzmu u o b z i r te razliite snage.

Na velik broj biljaka, a to su ponajprije one biljke koje se u svakodnevnom ivotu ubrajaju u korov, a koje su ponekad izuzetno jako ljekovito bilje upravo se medu korovom nalaze najljekovitije biljke na te biljke najvei utjecaj ima ono to se moe nazvati Mjeseevim djelovanjem. O Mjesecu se u obinom ivotu zna da svojom povrinom prima Suneve zrake i baca ih na Zemlju. Mi v i d i m o jer svojim oima primamo reflektirane 159

Suneve zrake a Zemlja takoer prima te Mjeseeve zrake; Dakle, to su Suneve zrake koje su na taj nain reflektirane, ali su proete Mjeseevim snaga ma koje dopiru na Zemlju ba kao Mjeseeve snage otkako se Mjesec odvojio od Zemlje. U svemiru upravo ta Mjeseeva snaga pojaano djeluje na sve zemalj sko. Kad je Mjesec jo bio sjedinjen sa Zemljom, zemaljsko je bilo m n o g o ivotnije, mnogb p l o d o nosnije. Tako jaka mineralnost kakvu danas imamo zapravo nije postojala u ono vrijeme kad je Mjesec jo bio sjedinjen sa Zemljom. Ali nakon to se odvojio od Zemlje, Mjesec djeluje tako da pojaava uobi ajeno stanje Zemlje koje je dovoljno samo za poti canje rasta ivih bia, pa se rast time uzdie do reprodukcije. Kad bie raste, o n o postaje veliko. Tu djeluje ista snaga koja djeluje i kod razmnoavanja. Samo to rast ne see tako daleko da bi nastalo istovrsno bie. Nastaje stanica za stanicom, to je oslabljeno razmnoavanje koje ostaje unutar bia, a razmno avanje je ojaan rast. Sama Zemlja jedva moe posre dovati slabo razmnoavanje, rast, ali bez Mjeseca bila bi nemona glede ojaanog rasta. Tu su joj jedno stavno potrebne kozmike snage koje pomou Mjese ca, a kod osobitih biljaka i pomou Merkura i Venere, sjaje na nju. Prije sam rekao da ljudi zamiljaju kako Mjesec samo prima Suneve zrake i baca ih na Zemlju. Prema tome, kod Mjeseeva djelovanja pozornost se pridaje jedino Sunevu svjetlu. Ali to nije jedino to dolazi na Zemlju. S Mjeseevim zrakama na Zemlju dolazi i cjelokupni reflektirani svemir. Sve to djeluje na Mjesec, odsijava se dalje. Tako se i itavo zvjezdano nebo, to se dananjem ovjeku takoer ne moe dokazati dananjim fizikalnim metodama, zrcali s 160

Mjeseca na Zemlju. To je svakako jaka i organizacijski snana kozmika snaga koja s Mjeseca struji u biljke kako bi im mogla posluiti i s o b z i r o m na sjemenitost da bi time snaga rasta mogla izrasti u snagu razmnoavanja. No na jednom kraju Zemlje sve to vrijedi samo kad je nad tim podrujem pun Mjesec. Ako je nad njim mlaak, ono ne uiva u blagodati Mjeseeva utjecaja. Za vrijeme mlaaka u biljkama je zadr ano samo ono to su primile tijekom puna Mjeseca. Znaajni rezultati postigli bi se ve samim time ako bi se prouavalo kakav bi uinak bio kad bi se, recimo, ve prilikom sjetve kod prvih naznaka klijanja u zemlji iskoristio Mjesec, kao to su to sve do u de vetnaesto stoljee inili stari Indijci, koji su sijali ravnajui se prema Mjeseevim mijenama. Ali priro da nije tako okrutna da bi ovjeka kaznila ve i za najmanju nepanju i nepristojnost kojom je poastio Mjesec prilikom sjetve, prilikom etve. Dakle, pun je Mjesec dvanaest puta u godini; to je dosta da se prikupi dovoljno djelovanja puna Mjeseca, to jest snaga koje potiu stvaranje ploda. I ako pak se jednom neto to pridonosi oplodnji umjesto za puna Mjeseca poduzme za mlaaka, to e onda priekati u zemlji do nova puna Mjeseca, zanemariti ljudske zablude i ravnati se prema prirodi. To je posve dovoljno kad ljudi koriste Mjesec a da o tome nemaju ni pojma. Ali ni to nee dovesti daleko. Jer, vidite, uz takav postupak korov zahtijeva svoje pravo isto kao i uzgajane biljke i sve e se pobrkati budui da ovjek uope ne stoji u snagama koje upravljaju rastom. ovjek se mora postaviti u snage koje upravljaju rastom. Tu se zna: potpu no razvijenom Mjeseevom snagom djeluje se na 161

reprodukciju, na razmnoavanje svega biljno-ivueg. Prema tome, djeluje se na ono to iz korijenja izbija u stvaranje ploda. I tako emo dobiti najbolji korov ako blagotvorni Mjesec pustimo da djeluje na na korov, ako niim ne sprijeimo njegovo djelovanje. Budui da ima i kinih godina, kada Mjeseeve snage bolje djeluju nego u sunim, taj e se korov time razmnoiti i proiriti. No ako ovjek rauna na te kozmike snage, rei e si sljedee: Obuzda li se puno djelovanje Mjeseca na korov, dopusti li se da na korov djeluje samo ono to djeluje izvana i to stoga nije Mjeseevo djelovanje, ono to izravno djeluje, njegovu se razmnoavanju tako postavlja granica. On se tada vie ne moe razmno avati. I stvar je u tome da se tlo obraduje budui da se Mjesec ne moe iskljuiti tako da zemlja postane nesklona primanju Mjeseevih djelovanja, i ne samo da zemlja postane nesklona primanju Mjese evih djelovanja nego i biljke, taj korov, da poinju zazirati od toga da rastu u zemlji koja je u stanovitom smislu obraena. Ako to postignemo, imamo ono to hoemo. Jedne godine primijetimo da se pojavio korov. Tada moramo stvar uzeti u svoje ruke, zbog toga se ne trebamo prepasti, nego sebi rei da treba ne to poduzeti. T r e b a m o prikupiti stanovitu koliinu sjemena toga korova, dakle, onoga u to se najzad povukla snaga o kojoj sam g o v o r i o . Zapalimo vatru najbolje je zapaliti drvo i spalimo to sjeme te briljivo skupimo sav pepeo. Na taj nain priku pit emo razmjerno malo tog pepela. Meutim, kod biljaka s kojima smo postupili tako da smo njihovo sjeme dali vatri, preobrazili u pepeo, u pepelu smo koncentrirali snagu suprotnu onome to se razvija 162

u privlaenju Mjeseevih snaga. Pospimo sada tu ne trebamo biti osobito paljivi budui da stvar djeluje u irokom krugu taj mali pripravak koji smo tako napravili od razliitoga korova po naoj njivi i ve emo sljedee godine vidjeti kako je mnogo manje one vrste korova koju smo tako obradili. On vie ne raste i, budui da za mnoge stvari u prirodi vrijedi ciklus od etiri godine, vidjet emo da e nakon etiri godine dotini korov koji obraujemo posipajui ga pepelom nestati s te njive. Vidite, tu je doista postignuto plodno djelovanje najmanjih entiteta koje je sada i znanstveno dokazao Bioloki institut. Na taj bi se nain zaista m o g l o mnogo toga postii i ako se u svom radu posluite tim stvarima, ako doista uzmete u obzir djelovanja koja su danas potpuno zanemarena, u ruci biste mogli imati izuzetno mnogo. Sada zaista moete neg dje posijati maslaak koji vam je potreban za ono to sam juer izloio, no moete upotrijebiti i njegovo sjeme, poduzeti onaj pokus sa spaljivanjem, skupiti sitni praak i njime posuti njivu. Tako ete maslaak moi imati tamo gdje elite, ali ona njiva koju ste obradili spaljenim maslakom ostat e poteena od njega. To su stvari danas se u to ne vjeruje kojima se neko vladalo na temelju instinktivne agrikulturne mudrosti. Tada se na ogranienim podrujima zajedno m o g l o uzgajati sve to se htjelo budui da su se te stvari radile instinktivno. Za sve te stvari mogao bih dati naputke kod kojih biste se uvjerili biti polazita za pravu primjenu tih stvari u stvarnoj praksi. 1 kako danas ve vlada neu to nazvati predrasudom da se da mogu u praksi, miljenje sve mora

naknadno verificirati; dobro, nek se onda te stvari 163

pokuaju verificirati. Vidjet e se, ako se pokusi izvedu pravilno, one e se sigurno obistiniti. Meutim, kad bih sam imao imanje, ne bih ekao dokaze, nego bih odmah krenuo na posao. Jer potpuno sam siguran da stvar funkcionira. Jer po meni stvari stoje ovako: duhovnoznanstvene istine same su po sebi istinite. Njima ne treba dokazivanje pomou drugih okolnosti, izvanjskih metoda. Tu su greku napravili svi nai znanstvenici koji su se oslanjali na izvanjske metode, izvanjskim metodama htjeli su verificirati te istine. Oni su to uinili i unutar Antropozofskog drutva: no ti su ljudi trebali znati da te stvari mogu biti istinite po sebi. Ali da bi se danas neto postiglo, to se prema van ipak mora verificirati, mora se pristati na kompromis, tu je nuan kompromis. Ali u naelu on nije nuan. Jer kako ovjek stvari zna u sebi? Zna ih tako to su one u njemu jasne zbog svoje kvalitete, jednako jasne kao to je otprilike jasno da u, kad mi neto proizvodi pedeset ljudi, a onda odluim da elim proizvoditi triput toliko, uzeti sto pedest ljudi. Tada bi jedino neki drznik mogao rei: Ne vjerujem da stopedest ljudi moe napraviti tri put toliko, to se tek mora iskuati. Pod o d r e e n i m okolnostima moe se dogoditi da iskustvo pobije nae pretpostavke ako se doista pristupi pokusu. Recimo da neto najprije p r o i z v o d i jedan, potom dvojica, a zatim trojica. Sada se statistiki ustanovi to su ta trojica radila. No ako su ta trojica ba brbljala, radili su manje nego jedan. Pretpostavka od koje se polo bila je pogrena. Pokus moe doka zati suprotno. Ali jo nita nije rijeeno ako pokus dokae suprotno. Ako se sasvim egzaktno postupa, tada se posebnu pozornost mora posvetiti i protivnoj instanci.

164

Tada e se o n o to je istinito u sebi potvrditi i u zbilji. Prema tome, s o b z i r o m na biljne tet nike na naim poljima veinom bi se moglo govoriti openito. Tako openito nee se moi govoriti kad bude rijei o tetnicima. Tu bih najprije naveo jedan primjer koji moe biti osobito znakovit prilikom poduzimanja pokusa iz kojih se moe vidjeti kako se takve stvari i dokazuju. Uzmimo stoga jednog osobito dobrog seljakova prijatelja, poljskog mia. Taj poljski mi; to li se sve ne snuje, to li se sve ne poduzima kako bi se suzbio poljski mi! U poljoprivrednoj literaturi moe se proitati da je dobro upotrijebiti svakojake fosforne pripravke, da se koriste druge stvari, preparat od strihnina i saharina. Pojavila se i neto radikalnija metoda kojom se poljskog mia nastoji zaraziti tifusom, to je mogue ako se neki bacili, koji su tetni samo za glodavce, stave u pire od krumpira koji se onda na odgovarajui nain razdijeli. I takve su stvari raene, barem su preporuivane. Dakle, kad se pojave ove ivotinjice koje zapravo izgledaju pri lino bezazleno, nastoji ih se potamaniti na sve mo gue naine mjerama koje zapravo ne izgledaju ba ovjenima. Tja, mislim da se tu ukljuuje ak i drava jer u borbi protiv mieva koja se v o d i na taj nain, nita ne koristi ako isto ne poduzima i susjed. Oni onda prijeu s jedne njive na drugu i tako se u pomo mora pozvati drava kako bi svi bili prisiljeni da na odreen nain istrijebe mieve. Drava se ne uputa u modifikacije; ona donosi propise ako neku metodu smatra ispravnom, bez obzira na to je li ona ispravna ili nije, i svatko je mora p r o v o d i t i . Mora je provoditi na uobiajen nain: sve mora biti uniformirano uniforma je dravni ideal. 165

Tja, dakle, vidite, sve je to izvanjsko isprobavanje i nareivanje. I ovjek stalno ima osjeaj da eksperimentatorima pritom nije ba ugodno, jer mievi se stalno vraaju. Nije im ba ugodno budui da se mievi stalno vraaju. No stvar je u neemu to se ne moe ba iskljuivo primijeniti na jednom dobru, ali to na neki nain na jednom dobru moe pomoi. To se nee moi potpuno provesti, i tu e se uvidom morati utjecati na susjede da i oni uine isto, ali smatram da e se u budunosti trebati m n o g o vie panje posveivati uvidu nego policijskim mjera ma. To e svakako biti istinski napredak u naem drutvenom ivotu. Ako se uhvati prilino mladi mi, moe mu se skinuti koa, dakle uzme se koa prilino mladog mia. No v a n o je da se ta koa toliko mieva ima uvijek, no ako se eli izvesti taj pokus, svakako to moraju biti poljski mievi pribavi u vrijeme kad se Sunce nalazi u znaku korpiona. Vidite, oni stari momci s instinktivnom znanou uope nisu bili tako glupi. T a m o gdje od biljke prelazimo na ivotinju, stiemo upravo do zodijaka. Jer taj zodijak nije nazvan tako bez razloga*. Ako hoemo neto postii u biljnom svijetu, m o e m o se zadrati kod planetnog sustava. Kod ivotinje to vie ne ide. Tu ve treba u obzir uzeti okolne zvijezde stajaice, p o g o t o v o one zvijezde stajaice koje se nalaze u zodijaku. Kod rasta biljaka Mjeseevo djelovanje g o t o v o je sasvim dovoljno za ostvarenje reprodukcije. U ivotinjskom carstvu Mjeseevo djelovanje mora biti potpomognuto Venerinim djelovanjem. Kod zodijaka
" N j e m . Tierkreis = ivotinjski krug ( o p . p r e v . ) .

166

ne treba toliku pozornost pridavati Mjeseevu djelova nju jer zodijak Mjeseeve snage konzervira, zadrava ih u sebi i emancipira se od Mjeseca. U ivotinjskom carstvu Mjeseeva je snaga razvijena i onda kada nije pun Mjesec. ivotinja u sebi nosi snagu puna Mjeseca, emancipira se od vremenskog odreenja. Ali to nije tako s o b z i r o m na to to ovdje moramo izvesti, nije tako s obzirom na ostale planetne snage. Jer radi se o tome da s mijom koom moramo izvesti neto sasvim odreeno. U vrijeme kad se Vene ra nalazi u znaku korpiona pribavimo tu miju kou i zatim je spalimo te briljivo skupimo pepeo i sve to je preostalo toga nee biti puno, ali ako se uzme nekoliko mieva, to e biti dovoljno, bit e dosta onoga to se na taj nain dobije; i tako se dobije pepeo od spaljene mije koe u vrijeme kad se Venera nalazi u znaku korpiona. U onome to je vatra unitila sada ostaje negativna snaga, nasuprot reproduktivnoj snazi poljskog mia. Ako sada praak dobiven na taj nain to e na nekim podrujima biti teko, pa stvar moete jo vie homeopatizirati, ne treba nam pun tanjur takva praka pospete po polju, ako je on doista proveden kroz vatru tijekom visoke konjunkcije Venere i korpiona, mievi e to polje izbjegavati. No to su drske ivotinje i opet e se pojaviti ako se neka mjesta ne pospu pepelom. Tamo e se p o n o v n o ugnijezditi. Drugim rijeima, delovanje je dalekoseno, ali se ipak moe dogoditi da se postupak ne provede dosljedno. Ali djelovanje e sigurno biti radikalno ako svi susjedi uine isto. Vjerujem da taj posao moe priutiti i mnogo zado voljstva. Zahvaljujui tim stvarima nekome bi poljo privreda mogla tako prijati kao to prija neko jelo ako je malo zainjeno. 167

Stoga vidite, bitno je doi do toga da se rauna na djelovanje zvijezda ne bivajui time nimalo prazno vjernim. Obino se d o g o d i da se sve to je neko bilo znanje, pretvori u puko praznovjerje. Naravno, ne moe se podgrijavati praznovjerje. Ponovno treba krenuti od znanja; ali to znanje mora se stei na duhovni nain, a ne samo na fiziko-osjetilni. Tako se postupa sa zemljom kad se vodi borba protiv svih onih tetoina na polju koje u bilo kojem smislu spadaju u vie ivotinje. Mievi su glodavci, a oni spadaju medu vie ivotinje. Nasuprot tome, na taj nain neemo se moi osloboditi kukaca jer kukci potpadaju pod sasvim drugaije kozmike utjecaje, i sve o n o to spada u nie ivotinje potpada pod kozmike utjecaje koji su drugaiji od utjecaja kojima su izloene vie ivotinje. Sada bih stao na tanak led i u vezi s ovim to smo izloili kao primjer naveo bih repinu nematodu kako bismo imali neto konkretno. Najprije uoavamo poznato zadebljanje vlaknastog korijena te da je lie ujutro mlitavo. To je vanjski znak. No mora nam biti jasno da to sredinje listovi, koje je zahva tila promjena iz zraka prima kozmika djelovanja, ali da korijenje crpi snage koje se u biljku kroza zemlju vraaju iz kozmosa. to se dogaa kad se pojavi nematoda? Kad se ona pojavi, proces primanja kozmikih snaga, koji bi zapravo trebao ostati u podruju listova, biva potisnut u podruje gdje se nalazi korijenje. Shematski nacrtano ( c r t e ) : Ako je o v o razina zemlje, a o v o biljka, kozmike snage koje bi trebale djelovati gore, u biljci to su je napale nematode djeluje ovdje dolje. O tome se ustvari ovdje radi. Odreene kozmike snage skliznu preduboko. To 168

utjee i na cjelokupni vanjski izgled biljke. Ali time je ivotinji pruena mogunost da u zemlji dode do kozmikih snaga koje su joj potrebne za ivot. Inae bi morala ivjeti gore u listovima nematoda je iast crv ali tamo ona ne m o e ivjeti jer je njezina ivotna sredina zemlja.

Nekim ivim biima, ustvari svim ivim biima svojstveno je da mogu ivjeti samo unutar odreenih granica opstanka. Pokuajte ivjeti na zraku s tempe raturom od plus sedamdeset Celzijevih stupnjeva, na zraku s temperaturom od minus sedamdeset Celzi jevih stupnjeva. Vi morate ivjeti na jednoj odreenoj temperaturi. Iznad i ispod te razine vie ne moete ivjeti. Nematoda to takoer ne moe. Ona ne moe ivjeti ako nema zemlje, isto tako ako nema kozmikih snaga. Inae bi morala izumrijeti. iva bia uvijek zahtijevaju odreene uvjete. I itav ljudski rod morao bi izumrijeti kad ne bi imao o d r e e n e uvjete. Upravo kod ivotinja koje se tako razvijaju vano je da u zemlju ude kozmiko, ono kozmiko koje bi se inae trebalo oitovati samo u zemaljskom okruju. Ta se djelovanja pojavljuju svake etiri godine. No kod nematode radi se o neemu izuzetno abnor malnom to se, ako je nekome stalo do saznanja to su potpuno iste snage moe i prouavati 169

ako se obrati pozornost na liinke koje se pojavljuju svake etiri godine. To su iste one snage koje zemlji podaruju sposobnost za razvijanje krumpirovih klica. Zemlja dobiva potpuno iste snage za stvaranje liinki koje se zajedno s krumpirima pojavljuju svake etiri godine. Kad se one pojave, iz toga proizlazi etvero godinji ciklus; on se ne odnosi na nematodu, nego na ono to moramo uiniti da bismo se suprotstavili nematodi. Sada ne morate uzeti neki d i o kukca, kao kod mia, nego ga morate uzeti cijelog. Jer takav kukac koji ini tetu u korijenu zapravo je u cijelosti uinak kozmikih utjecaja. Samo mu je kao podloga potrebna zemlja. Morate spaliti cijeloga kukca. Najbolje je ako ga spalite. Tako se najprije stigne do cilja. Moglo bi ga se pustiti i da istrune, ali teko je skupljati istrunule ostatke moda bi se time vie postiglo ali eljeno se sasvim sigurno moe postii i spalji vanjem cijeloga kukca. Stvar je u tome da se izvede to paljenje. Ako je mogue, kukca m o e m o negdje pohraniti i onda ga spaliti osuenog. To spaljivanje mora se izvesti kad se Sunce nalazi u znaku Bika. Ta je konstelacija potpuno suprotna poloaju u kojem se mora nalaziti Venera kad se priprema praak od mije koe. Jer svijet kukaca potpuno je p o v e z a n sa snagama koje se razvijaju kad Sunce putuje od Vodenjaka preko Riba, Ovna, Blizanaca pa do Raka; tu su one sasvim slabe, a kod Vodenjaka su takoer slabe. Dok se Sunce giba tom regijom, o n o zrai snage koje su p o v e z a n e sa svijetom kukaca. Ljudi uope ne znaju kakva je Sunce specijali zirana tvorevina. Sunce zapravo nije isto dok tijekom godine ili dana sjaji na Zemlju iz Bika ili dok sjaji iz Raka i tako dalje. Ono je uvijek neto drugo. I 170

prilino je velika glupost, koja se, meutim, mora oprostiti, ako se o Suncu g o v o r i openito. T r e b a l o bi ustvari govoriti o Suncu-Ovnu, Suncu-Biku, Suncu-Raku, Suncu-Lavu i tako dalje. To je uvijek drugo bie, to ovisi iz toga proizlazi kombinirano djelo vanje i prema dnevnom tijeku i prema godinjem tijeku koji se odreuju poloajem Sunca u proljetnoj ravnodnevici. Vidite, kad to uinite i tako d o e t e do praka od kukaca, moete ga razasuti repitem i nematode e postupno malaksati. Nakon etvrte godine uvidjet e se djelotvornost te malaksalosti. One vie nee moi ivjeti, one se boje ivota u zemlji koja je na taj nain opraena. Vidite, ovdje se na v r l o neobian nain susre emo s onime to je prije oznaavano kao zvjezdoznanstvo. Zvjezdoznanstvo koje danas imamo slui jo samo kao matematika orijentacija. Za neto drugo ustvari se ne moe upotrijebiti. Ali zvjezdoznanstvo nije bilo takvo oduvijek, nego se u zvijezdama vidje lo neto premu emu se ovjek mogao ravnati u zemaljskom ivotu, injenju i radu. Ta je znanost potpuno ieznula. Vidite, i tako m o e m o odagnati ivotinje koje nanose tetu i svakako je bitno uspostaviti takav odnos sa zemljom da se zna kako je s jedne strane ispravno da zemlja zadobije sposobnost da poglavito djelovanjem Mjeseca i v o d e urodi biljem. Ali o n o to je u biljci, to je u svakom biu, u sebi takoer nosi klicu vlastitog unitenja. Kao to je na jednoj strani v o d a neophodan zahtjev plodnoga, tako je vatra zatornik plodnosti. Ona izjeda plodnost. Ako stoga vatrom na odgovarajui nain obradite o n o to se inae obraduje v o d o m u svrhu plodnosti ono biljno, u domainstvu prirode izazivate unitenje. 171

Upravo to treba imati na umu. Sjeme razvija plodnost poglavito v o d o m to je proeta Mjesecom. Sjeme razvija razornu snagu vatrom p r o e t o m Mjesecom i uope vatrom p r o e t o m svemirom, kao to smo to vidjeli u posljednjem primjeru. Vidite, uope nije neobino to se rauna na veliku snagu irenja, pri emu treba posebno napo menuti da u tome ima udjela i vrijeme. Jer snaga sjemena djeluje u smislu irenja. Njezin je doseg stoga velik i u vidu snage unitavanja. Prema tome, vidite da ono to poiva u sjemenu ima snagu irenja. Njemu i njoj svojstvena je sposobnost irenja. Stoga ono to smo pripremili kao praak svakako ima snagu irenja. To zovem prakom samo zbog njegova izgleda. Te stvari veinom izgledaju kao praak. Jo nam preostaje da razmotrimo takozvane biljne bolesti. Vidite, tu dolazimo do poglavlja kod kojeg se moe rei da se u pravom smislu rijei ne moe govoriti o biljnim bolestima. Procesi nenormalne naravi koji se objavljuju kao biljne bolesti nisu u istom smislu bolesti kao kod ivotinja. Kad budemo razmatrali ivotinjsko carstvo, jo emo bolje shva titi tu razliku. To ponajprije nisu onakvi procesi kakvi su u bolesnom ovjeku. Jer prava bolest nije mogua bez prisutnosti astralnog tijela. Astralno tijelo u ljudskom i ivotinjskom biu p o v e z a n o je pomou eterskog tijela s fizikim tijelom. I tu posto ji odreena normalnost. Normalna je jedna sasvim odreena vrsta povezanosti. Ako je astralno tijelo intenzivnije povezano s fizikim tijelom ili bilo kojim organom fizikog tijela nego to bi obino trebalo biti, ako, prema tome, etersko tijelo nije dovoljna obloga te se astralno tijelo jae uvlai u fiziko, tada nastaje veina bolesti. No biljka u sebi nema 172

pravoga astralnog tijela. Zbog toga se osebujan oblik bolesti koji se javlja u ivotinjskom i ljudskom tijelu, kod biljke ne pojavljuje. Toga svakako moramo biti svjesni. Stoga je bitno stei uvid u to kakve posljedice z a p r a v o m o e imati oboljenje biljke. Iz cijeloga mojeg razlaganja v i d j e t ete sljedee: zemlja ko ja se nalazi u okruju biljke i v i o d r e e n i m i v o t o m , a uz taj i v o t u zemlji p r e m d a ne u t a k v o m i n t e n z i t e t u da bi se p o j a v i o biljni oblik, ali ipak s o d r e e n i m intenzitetom u okruju biljke takoer postoje sve mogue snage rasta, lagano n a z n a e n e snage razmnoavanja, a i sve o n o to na taj nain u zemlji djeluje upravo pod utjecajem snaga puna Mjeseca to ih p r e n o s i v o d a . V i d i t e , tu imate cijeli niz znaajnih meu o v i s n o s t i : imate Zemlju, imate Zemlju ispunjenu v o d o m . Imate Mjesec. T i m e to njegova zraenja struje u Zemlju, on je na neki nain u sebi ini i v o t n o m , u njoj u eterskom budi lelujanje i pre pletanje. To mu je lake initi ako je Zemlja proeta v o d o m . To mu je tee initi ako je ona suha. Zato je v o d a ustvari t a k o e r samo posrednik. Ono to se mora o i v j e t i , to je sama Zemlja, o n o v r s t o , m i n e r a l n o . I v o d a je neto m i n e r a l n o . Tu nema otre granice. Dakle, u tlu moraju biti i Mjeseeva djelovanja. No Mjeseeva djelovanja mogu u tlu postati pre jaka. To se ak moe dogoditi vrlo jednostavno. Zami slite doista vlanu zimu za kojom slijedi i doista v l a n o proljee. Tu e Mjeseeva snaga previe ui u zemljano; zemlja e biti previe oivljena. Dakle, rije je o prejakoj oivljenosti zemlje. Crvenim u tokicama naznaiti zemlju koju je Mjesec previe 173

se m o e ispitati kako djeluje preslica poto je se p r e t v o r i u neku vrst aja kojim se prska za to nisu potrebne nikakve naprave i koji djeluje nai roko, iako se v r l o malo prska. I m o e m o se uvjeriti da je to v r l o dobar lijek. To nije pravi lijek, jer biljke zapravo ne mogu oboljeti. To nije pravi proces lijeenja, to je proces suprotan onome to sam prije opisao. Ako se promotre prirodna djelovanja na najrazliitijim podrujima, tada se uistinu moe ovladati rastom biljaka, a, kasnije emo vidjeti, i ivotinjskim rastom, ivotinjskim normalnostima i nenormalno stima. I to je ustvari tek prava znanost. Jer iskuavati stvari onako kako se to danas ini, to nije nikakva znanost, to je samo biljeenje pojedinanih stvari, pojedinanih injenica, to nije znanost. Prava znanost poinje tek onda kad se ovlada snagama rasta. Ali doista, biljke, ivotinje koje tu ive, a i sve nametnike na biljkama nije mogue shvatiti polazei od njih samih. I tono je bilo to sam vam rekao ve na poetku, naime, da g o v o r i glupost onaj koji promatra magnetsku iglu i uzrok injenice to ona uvijek pokazuje prema sjeveru v i d i u samoj mag netskoj igli. To se ne radi, uzima se cijela Zemlja,

Zemlji se da magnetski sjeverni pol, magnetski juni pol, a prilikom objanjavanja treba uzeti u o b z i r cijelu Zemlju. Ba isto kao to se za objanjenje svoj stava magnetske igle u p o m o mora prizvati cijelu Zemlju, tako, kad se radi o biljci, ne valja gledati samo na biljno, ivotinjsko, ljudsko nego u p o m o 176

treba prizvati itav svemir. Jer iz svemira potjee svekoliki ivot, ne samo iz onoga to nam Zemlja ostavlja. Priroda je cjelina, snage djeluju odasvud. Onaj ija su osjetila otvorena za oigledno djelovanje snaga, taj razumije prirodu. Ali to znanost danas ini? Ona uzima tanjuri, na njega stavi pripravak, sve briljivo razlui i gleda u to. Sa svih strana one moguen je pristup o n o m e to bi m o g l o djelovati na to. To onda zove mikroskopom. To je prava suprot nost o n o m e to bi zapravo trebalo initi da bi se steklo razumijevanje irina. Ljudi vie nisu zadovoljni time to se zatvaraju u sobe; oni se zatvaraju u te cijevi i odvajaju od itavoga divnog svijeta. Tu ne smije biti nita drugo osim onoga to ulazi u objek tiv. Ljudi su zato postupno, vie ili manje preli na mikroskop. Meutim, ako pronaemo put do makrokozmosa, onda emo p o n o v n o razumjeti neto o prirodi i kojeemu drugom.

177

ODGOVORI NA PITANJA
14. lipnja 1924.

O vodenom korovu, kupusnoj kili, gljivinim oboljenjima vinove loze, plamenjai Pitanje konstelacija Mineralno gnojivo Pitanje: Moe li se metoda navedena za nematode primijeniti i na druge kukce? Pritom mislim na gamad svih vrsta. Smije li se na velikim povrinama po svaku cijenu unititi ivotinjski i biljni ivot? To bi se moglo izroditi u veliko bezumlje. Morala bi se postaviti granica kako ovjek ne bi svud po svijeu unitavao. Dr. Steiner: Na pitanje o doputenosti toga moe se o d g o v o r i t i o v a k o : Pretpostavimo da zastupamo gledite neu se odmah osvrtati na etika pitanja, na okultno-etika pitanja kako takve stvari nisu dopustive. Tada bi se moralo d o g o d i t i ono to sam esto puta napomenuo: naa poljoprivreda na civili ziranim podrujima bivala bi sve loija i ne samo da bi se ponegdje pojavil, a glad i skupoa nego bi one zavladale posvuda. Do toga e doi u ne tako dalekoj budunosti, tako da ovjek nema drugog izbora nego da civilizaciju na Zemlji prepusti propa danju ili da se potrudi stvari urediti tako da one uzmognu uroditi n o v o m plodnou. S o b z i r o m na nunost, ovjek danas nema izbora raspravljati o tome jesu li stvari dopustive ili nisu. Ali s nekog drugog gledita ipak se moe postaviti to pitanje. Radi se o tome da se doista mora misliti na to kako bi se u v e z i s time stvorio nekakav ventil p r o t i v z l o u p o t r e b e . Zar ne, kad stvar uzme maha, onda nesumnjivo moe doi do zloupotrebe. To je sasvim 178

jasno. I moe se jedino ukazati na to da je na Zemlji svakako bilo civilizacijskih epoha kad su se takve stvari znale, da su se one primjenjivale u najirim razmjerima i da je bilo mogue stvari toliko zadrati medu ozbiljnim ljudima da nije dolo do zloupotrebe. Do vee zloupotrebe kod tih stvari dolo je u vrijeme kad su bile mogue m n o g o vee zloupotrebe jer su te snage bile openito djelatne. To je bilo u odreenim kasnim razdobljima atlantskog razvoja kad je dolo do vee zloupotrebe, to je d o v e l o do velikih kata strofa. Openito se moe rei samo o v o : Svakako je opravdan obiaj da se znanje o tim stvarima zadri u uskom krugu, da se ne doputa njegovo irenje. Ali u nae vrijeme to g o t o v o vie nije mogue. U nae vrijeme znanje se ne moe zadrati u malom krugu. Mali krugovi odmah tee tome da znanje na neki nain izie iz njih. Sve dok nije bilo tiska, to je bilo lake. Dok veina ljudi nije znala pisati, to je bilo jo lake. Danas se prilikom svakog predavanja koje se odrava u tako malom krugu postavlja pitanje kako doi do stenografa. Ja stenografa ne gledam rado. ovjek ga mora podnijeti. Bolje bi bilo da ga nema. Mislim na stenografa, ne na osobu. Ali vidite, zar onda na drugoj strani ne treba raunati na drugu nunost, na nunost moralnog poboljanja itavog ovjekova ivota? To e biti panaceja protiv svih nedjela, moralno poboljanje itavog ovjekova ivota. Svakako, kad se danas pogledaju o d r e e n e pojave, one mogu ovjeka obeshrabriti. N o , s obzirom na to moralno poboljanje ivota za p r a v o se sve nikad ne bi smjelo svoditi samo na puko promatranje nego bi ono trebalo navesti na razmiljanja koja su proeta voljnim impulsima i valjalo bi misliti na to da se uini neto za poboljanje 179

opega ljudskog bia. I to bi moglo proizii iz antropozofije jer ona nee imati nita protiv ako se stvori takav krug koji bi bio neka vrst lijeka protiv nedjela koje bi se moglo poiniti. I u prirodi dobro nesumnjivo moe postati tetnim. Jer pomislite: kad Mjeseeve snage ne bismo imali za ono dolje, ne bismo ih imali ni za ono gore, ali one svakako moraju biti tu, one moraju djelovati, i neto to je na nekom podruju potrebno i nuno, to je na nekom drugom podruju tetno. Ono to je na jednoj razini valjano, to je na drugoj potpuno nevaljano. Ono to je u zemaljskoj sferi ahrimansko, tetno je samo zato to je u zemalj skoj sferi. Nade li se o n o u sferi koja je samo malo vie, o n o djeluje sasvim p o v o l j n o . Sto se tie drugog pitanja, tono je da o n o to je navedeno za nematodu, svakako vrijedi za svijet kukaca u cjelini. To vrijedi za sve nie ivotinje, ije je glavno obiljeje da imaju trbunu modinu, a nemaju lenu modinu. T a m o gdje je lena mo dina, mora se skinuti koa. T a m o gdje je trbuna modina, mora se spaliti cijela ivotinja.

Je li rije o divljoj kamilici? To je kamilica kod koje su listovi savijeni prema dolje ( c r t e ) . Kod nje cvjetni listii nisu uzvijeni, nego usmjereni nadolje. To je kamilica koja raste uz putove, Chamomilla officinalis. 180

Uzima li se i cvijet od koprive? Mogu se uzeti i listovi koprive; cijela biljka kad cvjeta, ali bez korijena. Moe li se uzeti i pasja kamilica' koje ima po poljima? Ta je vrsta srodnija pravoj nego ona koju se ovdje posvuda prikazuje kao vrtnu kamilicu. Ona je neupo trebljiva. Ali ta, koja moe posluiti i za aj, mnogo je srodnija pravoj od ove. Nju se moe upotrijebiti. Ova kamilica to se moe nai uz prugu, ona bi si gurno mogla biti prava? T o j e prava. Vrijedi li ono to je reeno o unitavanju korova i za vodeni korov, na primjer za vodenu kugu? To vrijedi i za te stvari, one koje se nalaze u mulju, a i za one koje se nalaze u v o d i , takoer za vodeni korov. U tom sluaju mora se naravno obala posuti prakom. Mogu li se podzemni nametnici, Svakako. Mogu li se sredstva protiv biljnih bolesti koristiti na primjer kupusna

kila, suzbijati istim sredstvima kao i oni na zemlji?

i za vinovu lozu? Svakako moram iako to nije ispitano, ni ja to nisam ispitao, u v e z i s time nije ni okultno ba mnogo uinjeno izraziti svoje uvjerenje da se vino va loza mogla zatititi, kao to sam napomenuo, da se postupilo na spomenut nain. ' Anthemis arvensis ( o p . p r e v . ) . 181

Kako je s boleu opadanja lia? Nju se suzbija isto kao i bilo koju plamenjau. Smijemo li mi kao antropozofi podizati vinograde? Vidite, danas antropozofija u mnogim stvarima moe biti samo zato tu da kae to jest. O d g o v o r na pitanje to bi trebalo, danas je jo na brojnim poljima uistinu teak. Poznavao sam jednog dobrog antropozofskog prijatelja koji je imao velike v i n o grade. On je jedan, ne prevelik, ali velik dio zarade od vinograda iskoristio za slanje dopisnica irom svijeta kojima je zagovarao apstinenciju. S druge strane, imao sam prijatelja koji je bio strog apstinent i do kraja je ivota bio iroke ruke prema antropozofiji. Ali on je bio jedan od onih koji su posvuda po tramvajima isticali plakate na kojima je pisalo: Sternbergerov kabinet! Tu praktino pitanje postaje udnim. Danas se ne moe sve provesti. Zato sam rekao: Kravlje r o g o v e zacijelo uzimamo od krava i stavljamo ih u zemlju. Ali bikovski rogovi koje bismo stavili na glavu kako bismo se poput bika p r o t i v svega borili, mogli bi antropozofiji nanijeti golemu tetu. Moe li se mjehur plemenite divljai zamijeniti neim drugim? Da, tono je da bi moda bilo teko doi do mjehura plemenite divljai. Ali to sve nije u svijetu oteano! Naravno, m o g l o bi se iskuati moe li se mjehur plemenite divljai zamijeniti neim drugim. Danas to ne bih mogao rei. Svakako bi bilo mogue da postoji neka ivotinjska vrsta koja potjee s ogra nienih teritorija u Australiji. To bi m o g l o biti. Ali medu ivotinjama koje su se udomaile u Europi 182

ne bih mogao zamisliti nita drugo. Na neto drugo osim na ivotinjski mjehur uope se ne moe po miljati. Ne bi bilo preporuljivo odmah posezati za surogatima. Treba li kod suzbijanja kukaca biti ista konstelacija zvijezda ? To se tek mora iskuati. Rekao sam da u obzir dolazi cijeli niz, od Vodenjaka do Raka. I varijacija u konstelaciji svakako je znaajna za razliite nie ivotinje. To se mora iskuati. Radi li se kod suzbijanja poljskog mia o astronomskoj Veneri? Da, o onome to nazivamo zvijezdom Danicom. Konstelacija razumijeva se Venere sa korpionom?

Pod konstelacijom Venere sa korpionom pod svaka konstelacija kod koje je u pitanju V e n e r a , kad se v i d i V e n e r a na nebu, a iza nje zvijee korpiona. Venera se mora nalaziti iza Sunca. Ima li spaljivanje krumpirove cime utjecaja na uspi jevanje krumpira? Utjecaj je tako neznatan da je zapravo zanemariv. Utjecaj postoji, uvijek postoji odreen utjecaj kad se s ostatkom neeg organskog bilo to poduzima, ne samo na pojedine biljke nego ak i na cijelu njivu; ali on je tako neznatan da je praktiki zanemariv. Kako se pepeo rasipa po polju? Htio sam napomenuti da se to moe uiniti kao kad sipamo papar u neto. On ima tako velik opseg 183

djelovanja da je ustvari zaista dovoljno ako se hoda poljem i tako posipa. Djeluju li pripravci isto tako i na voke? Openito vrijedi da je sve ono to je reeno primjenjivo i na voke. Jo neke stvari koje treba uzeti u obzir priopit emo sutra. U poljoprivredi je uobiajeno da se stajski gnoj dodaje i za okopavinama. itarice ili Moe li se njih treba spravljeno gnojivo koristiti drukije prihranjivati? i

Postojei obiaji mogu se isprva zadrati. Stvar je jedino u tome da se doda o n o to sam rekao. Za ostale obiaje, kojih se nisam dotakao, vrijedi slje dee: Ne treba se odmah sve proglasiti loim i sve reformirati. Mislim da se svakako moe nastaviti sa stvarima koje su se dokazale i da se jedino moe dodati ono to sam naveo. Samo bih primijetio da bi se v r l o jako izmijenio nain djelovanja onoga to sam naveo ako bi se upotrijebilo gnojivo bo gato ovjim i svinjskim izmetom. Tada uinak ne bi bio tako zoran kao onda kad bi se izbjegavalo prekomjerno koritenje ovjeg i svinjskog izmeta. Ako se pak onda? Tada e se samo pokazati da se mineralno gno jivo s vremenom treba napustiti. Jer svako mineralno gnojivo utjee na to da nakon nekog vremena ono to se proizvodi na poljima koja su njime pognojena izgubi na hranjivosti. To je opi zakon. A ako se slijedi upravo ono to sam zadao, pokazat e se da nije nuno gnojiti ee od svake tree godine. Moda e se trebati gnojiti svake etvrte ili este godine. 184 upotrijebe anorganska gnojiva, kako je

Jer umjetno gnojivo moi e se potpuno izbjei. Jer ako budu primjenjivali druge stvari, ljudi e odustati od njega prvenstveno zbog utede. Umjetno gnojivo tada vie nee biti potrebno, ono e nestati. Danas se sve prosuuje prema kratkim vremenskim odsjecima. Prilikom jedne rasprave o uzgoju pela jedan dananji pelar osobito se zalagao za industrij ski uzgoj matica, matice bi se posvuda prodavale, te se vie ne bi uzgajale u pojedinom pelinjaku. Moram rei: Da, sigurno, imate pravo! Ali moda ne nakon trideset ili etrdeset, ali jamano nakon etrdeset ili pedeset godina jasno e se vidjeti da je cjelokupno pelarstvo zbog toga osueno na pro past. Zbog toga se to mora uzeti u obzir. Danas se sve mehanizira i mineralizira, ali nedvojbeno je da bi mineralno trebalo djelovati samo onako kako samo moe djelovati u prirodi. Bez povezivanja mineral nog s neim drugim, ivu zemlju ne treba proimati neim beivotnim, mineralnim. Sutra to jo nee ii, ali prekosutra e sigurno ii samo od sebe. Kako uloviti kukce? Mogu li se upotrijebiti liinke?

Mogu se upotrijebiti i liinke kukaca i krilati kukci. M o e se d o g o d i t i da se poneto promijeni konstelacija. Malo e se pomaknuti od Vodenjaka do Raka ako od krilatoga kukca idemo prema liinki. Kukac e imati konstelaciju koja je blia Vodenjaku.

185

SEDMO PREDAVANJE
Koberwitz, 15. lipnja 1924. Intimnija uzajamna djelovanja u prirodi Odnos izmeu ratarstva, voarstva i stoarstva U vremenu koje nam je ostalo na raspolaganju, pro matranjima koja smo poduzeli dodao bih poneto 0 stoarstvu te uzgoju voa i povra. Naravno, za to neemo imati previe vremena, ali o v o podruje poljoprivredne djelatnosti ne moe se promatrati s plodnoga gledita ako se i ovdje p o n o v n o ne uini sve kako bi se omoguilo razumi jevanje dotinih odnosa i uvid u njih. To bismo uinili danas, a sutra bismo opet preli na nekoliko prakti nih savjeta u primjeni. Zamolio bih vas da danas pokuate sa mnom slijediti stvari koje su, rekao bih, poneto zabaene jer su danas kao posve nepoznata zemlja, iako su neko bile dobro poznate instinktivnijem poljopriv rednom shvaanju. Bia, minerali, biljke, ivotinje koje se javljaju u prirodi ovjeka emo sada ispustiti iz vida bia koja se javljaju u prirodi, v r l o , v r l o esto promatraju se kao da su ona tu sama. Ljudi su danas navikli neku biljku gledati zasebno i onda, tovie, polazei od nje, zasebno promatrati biljnu vrstu, a neku drugu biljnu vrstu opet zasebno. To onda lijepo poredaju u kutijice, razvrstane u vrste rodove, u ono to se potom treba znati o tim stvarima. Ali u prirodi nije tako. U prirodi, u biu svijeta sve je meusobno povezano. Uvijek jedno djeluje na drugo. Danas, u razdoblju materijalizma, prate se samo gru ba djelovanja jednog na drugo; kad jedno prodire 186

drugo, probavlja ili kad ivotinski gnoj stigne na njivu. Samo se prate ta gruba uzajamna djelovanja. Osim tih grubih djelovanja, postoje i stalna uzajamna djelovanja finijih snaga i finijih supstan cija, t o p l i n e , kemijsko-eterskog koje n e p r e k i d n o djeluje u atmosferi, i v o t n o g etera. Bez uzimanja u o b z i r tih finijih uzajamnih djelovanja nee biti napretka u o d r e e n i m segmentima poljoprivredne p r o i z v o d n j e . Kad je rije o suivotu i v o t i n j e i biljke na p o l j o p r i v r e d n o m gospodarstvu, o s o b i t o m o r a m o posvetiti pozornost intimnijim p r i r o d n i m uzajamnim d j e l o v a n j i m a . I ne samo da m o r a m o posvetiti pozornost onim ivotinjama koje su nam n e s u m n j i v o bliske: g o v e d i m a , konjima, o v c a m a i tako dalje, nego s razumijevanjem moramo gledati na, r e c i m o , areni svijet kukaca koji oblijee o k o biljaka u o d r e e n o doba g o d i n e . Da, ak m o r a m o umjeti s r a z u m i j e v a n j e m g l e d a t i na svijet ptica. Danas o v j e a n s t v o nije d o v o l j n o svjesno kakav utjecaj na cjelokupan p o l j o p r i v r e d n i i umarski i v o t ima p r o t j e r i v a n j e o d r e e n i h vrsta ptica iz nekih krajeva uslijed modernih ivotnih okolnosti. Te se stvari p o n o v n o moraju osvijetliti d u h o v n o z n a n s t v e n i m , m o g l o bi se t a k o e r rei, makrokozmikim promatranjem. Sada moemo primijeniti neto od onoga ijem smo se djelovanju prepustili kako bismo doli do daljnjih uvida. Pogledate li neku voku, kruku, jabuku ili ljivu, ona je zapravo neto sasvim drugo, svako stablo izvana je ustvari sasvim drugaije od zeljaste biljke ili itarice. I mora se sasvim struno razloiti u kojem je pogledu stablo drukije, inae se nikad nee ra zumjeti funkcija voa u domainstvu prirode. Sada naravno najprije govorim o vou koje raste na drveu. 187

Pogledajmo sada d r v o . to je o n o zapravo u svekolikom domainstvu prirode? Kad ga, naime, p o g l e d a m o s razumijevanjem, isprva kod njega u pravo biljno m o e m o svrstati samo o n o to izrasta kao tanke peteljke, zelene drke lista, cvjetovi, plo d o v i . To raste iz drveta isto kao to zeljasta biljka raste iz zemlje. Naime, drvo je onome to raste na granama uistinu zemlja. Ono je zemlja to je postala breuljkastom, samo neto ivotnija zemlja od one iz koje rastu nae zeljaste biljke i itarice. Prema tome, elimo li pojmiti drvo, moramo rei: Dobro, ovo je krupno deblo drveta, u stanovitom smislu tu takoer spadaju grane i ogranci. Dakle, prvenstveno odatle raste prava biljka, iz toga raste lie i cvjetovi. To je biljka koja je u deblu i granama drveta ukorijenjena onako kako su zeljaste biljke i itarice ukorijenjene u zemlji. Tu se odmah postav lja pitanje: Je li onda ta biljka na drvetu, koja se manje-vie moe nazvati nametnikom, je li onda ona i stvarno ukorijenjena? Pravi korijen na drvetu ne m o e m o otkriti. I e l i m o li to ispravno razumjeti, moramo rei: Da, biljka koja tu raste, koja gore razvija svoje listove i cvjetove, i svoje peteljke, ona je izgubila korijenje time to je zasjela na d r v o . Ali ona nije dokraja biljka budui da nema korijenje. Dakle, m o r a m o se upitati: Gdje je zapravo korijen te biljke? Vidite, korijen nije vidljiv samo grubom izvanj skom promatranju. Korijen se u o v o m sluaju ne mora samo htjeti vidjeti nego i razumjeti. Mora ga se razumjeti, to to znai? Zamislite da o d e m o korak dalje stvarnom usporedbom da na nekom zemljitu posadim jednu do druge same zeljaste biljke tako blizu da im korijenje meusobno sraste, da 188

jedan korijen obavija drugi i sve se pretvori u neku vrst kae od korijenja koje se meusobno preplee. M o e t e zamisliti da ta kaa od korijenja ne bi do pustila da postane neto nepravilno, organizirala bi se u jedinstvo i sokovi bi dolje tekli jedni u druge. To bi bila organizirana kaa od korijenja u kojoj se ne bi m o g l o razluiti gdje korijenje poinje ili prestaje ( c r t e ) .

Tako bi izgledalo to to zasad uope ne treba postojati, ali to nam neto moe razjasniti: Tu bi bilo tlo. Posadim li sada sve svoje biljke tako! i evo, dolje korijenje raste jedno u drugo. Pritom nastaje vodoravan sloj korijenja. Ne zna se gdje jedno prestaje, a drugo poinje. I tako, o v o to sam vam nacrtao kao hipotezu doista je prisutno u drvetu. Biljka koja raste na drvetu izgubila je korijenje, ona se, tovie, relativno odvojila od njega i s njime je povezana, rekao bih, vie eterski. I o v o to sam nacr tao kao hipotezu, to je unutra u drvetu kambij, tako da korijenje te biljke ne m o e m o drugaije proma trati nego tako da je o n o zamijenjeno kambijem. Kambij ne izgleda kao korijenje. To je oblikotvorni sloj koji stalno stvara nove stanice iz kojih se neprekidno grana rast, kao to bi se o d o z d o iz korijena granao ivot zeljaste biljke. Tada d o b r o m o e m o vidjeti kako se u drvetu s njegovim slojem 189

kambija, koji je ustvari oblikotvorni sloj i koji stvara biljne stanice drugi slojevi drveta ne bi mogli stvarati svjee stanice zemljano doista ispupilo, kako se razraslo u zrano i stoga mu je p o t r e b n o vie pounutarnjenog ivota nego to ga zemlja inae ima, a to postie time to u sebi posjeduje i obini korijen. I tako poinjemo shvaati d r v o . Ispoetka razumijevamo drvo kao neobino bie, kao bie koje postoji zato da bi "biljke" koje rastu na njemu: petelj ke, cvjetove, p l o d i njihovo korijenje meusobno odijelilo i udaljilo jedne od drugih i p o v e z a l o ih samo u duhu, odnosno da bi ih povezalo u eterskom.

Tako se s makrokozmikim razumijevanjem treba promatrati rast. Ali to see jo m n o g o dalje. Sto se zbiva time to nastaje drvo? Zbiva se sljedee: Ono to raste gore na drvetu, to je u zraku i vanjskoj toplini drugaije biljno od onog to raste u zraku i toplini neposredno na tlu i iz ega se stvara zeljasta biljka to izrasta iz tog tla ( c r t e ) . To je jedan drugi biljni svijet, to je biljni svijet koji ima mnogo prisniji 190

odnos prema okolnoj astralnosti to je izluena u zraku i toplini da bi zrak i toplina bili mineralni, kako je to onda potrebno ovjeku i ivotinji. I kad p o g l e d a m o biljku koja raste na tlu, oko nje tako lebdi oblak astralnog. No ovdje, na drvetu, astralnost je m n o g o gua. Tu je ona gua, tako da je nae drvee oito sakuplja astralne supstancije. Na o v o m polju zapravo je najlake, rekao bih, dospjeti do vieg razvoja. Ako se ovjek na o v i m poljima potrudi, na o v i m poljima v r l o lako m o e postati ezoterinim. Ne moe se ba postati bistrov i d i m (hellsichtig), ali se moe postati bistronjuhim ( h e l l r i e c h e n d ) ako se, naime stekne o d r e e n o osjetilo mirisa za razliite miomirise koje isputaju biljke koje su na zemlji i koje isputaju voke, i onda kad tek procvjetaju, a ak i uma. Tada e se moi osjetiti razlika izmeu biljne atmosfere koja je siromanija astralnou, iji se miris moe osjetiti kod zeljastih biljaka to rastu na zemlji, i biljnog svijeta bogatog astralnou koja se moe namirisati ako njuimo ono to/<ako lijepo dopire od kronje drvea. I naviknite se tako odrediti, razlikovati mirise, individualizirati mirise biljaka na zemlji i miris drveta; u p r v o m sluaju imat ete "bistronjuhost" za rjeu astralnost, a u drugom sluaju bistronjuhost za guu astralnost. Vidite, poljoprivrednik lako moe postati bistronjuhim. On se u posljednje vrijeme time nije koristio onako kako se to inilo u staro instinktivno bistrovido doba. Kao to sam rekao, poljoprivrednik moe postati bistronjuhim. A k o sada o b r a t i m o p o z o r n o s t na o n o kamo nas to dalje v o d i , m o r a m o se upitati: Pa kako je onda s onime to je na odreen nain dijametralno suprotno astralnosti u okruju drveta koju oblikuje 191

biljka-nametnica to raste na drvetu? Kakvo je d j e l o v a n j e kambija, to i n i on? Vidite, irom oko sebe drvo obogauje duhovno ozraje astralnou. to se ustvari dogaa kad gore na drvetu raste zeljasto? Time d r v o zadobiva odre enu vitalnost, eterinost, snaan ivot. No kambij priguuje taj i v o t i potiskuje ga nadolje, tako da on postaje sliniji mineralnome. Time, dakle, kambij djeluje ovako: Dok g o r e oko drveta nastaje bogata astralnost, zbog kambija je unutranjost siromanija eterskim nego inae, u drvetu s o b z i r o m na biljku nastaje oskudica etera. Ovdje nastaje oskudica etera. Ali to to zbog kambija u drvetu nastaje oskudica etera opet utjee i na korijen. Korijen u drvetu postaje mineral, m n o g o mineralnijim nego to je korijenje zeljastih biljaka. No time to biva mineraliziraniji, sada oduzima tlu d i o eterinosti tamo gdje se nalazi o n o ivue. On u okolini drveta tlo umrtvljuje vie n e g o to bi ono bilo u okolini zeljaste biljke. Na to se mora p o m n o paziti. Ali o n o to u prirodi tako nastaje, to e uvijek i u domainstvu p r i r o d e imati bitno unutarnje znaenje za prirodu. Stoga to unutarnje znaenje koje bogatstvo astralnosti ima za prirodu moramo potraiti u okolini drveta, a oskudicu eterskog u podruju korijena drveta. I ako se o s v r n e m o o k o sebe, otkrit e m o kako se sada dalje odvijaju stvari u domainstvu prirode. Razvijen kukac ivi od onoga to kao bogata astralnost prolazi kroz drvee. A ono emu dolje u tlu nedostaje eterskog i to se naravno kao eterska oskudica protee cijelim d r v e t o m kao to d u h o v n o uvijek djeluje na cjelinu, kako sam to juer i z l o i o u odnosu na ovjekovu karmu o n o to djeluje dolje, djeluje 192

pomou liinaka, te stoga, kad na Zemlji ne bi bilo drvea, na njoj uope ne bi bilo kukaca. Jer drvee omoguuje kukcima postojanje. Kukci koji oblijeu oko nadzemnih dijelova drvea, dakle, kukci koji tako oblijeu oko cijele ume, ive zahvaljujui to me to postoji uma, a njihove liinke takoer ive zahvaljujui tome to postoji uma. Vidite, to je sljedei pokazatelj prisnijeg odnosa svekolikog bia korijena prema podzemno-zemaljskom svijetu. Jer, rekao bih, na drvetu se osobito m o e uiti o v o to smo sada izloili. Tu ono postaje jasno. Ali znaajno je da ono to na drvetu biva oiglednim i jasnim, da je to opet u itavom biljnom svijetu iznijansirano, tako da u svakoj biljci ivi neto to bi htjelo postati drvenastim. U svakoj biljci korijen ustvari nastoji ispustiti eter, a ono to u svakoj biljci raste prema gore tei da to vie privue astralno. Htijenje da postane drvetom svojstveno je zapravo svakoj biljci. Zbog toga kod svake biljke do izraaja dolazi srodnost sa svijetom kukaca, koju sam osobito karakterizirao kod drveta. Ali ta srodnost sa svijetom kukaca razrasta se u srodnost s itavim ivotinjskim svijetom. Liinke kukaca, koje na Zemlji ispoetka mogu ivjeti samo zahvaljujui postojanju korijenja drvea, razvile su se u druge ivotinjske vrste koje su im sline, koje cijeli svoj ivot manje-vie provode u nekoj vrsti stanja liinke i koje se onda na odre en nain emancipiraju od "korijenskosti drvea" (Baumwurzelhaftigkeit) kako bi se prilagodile i kori jenju zeljastih biljaka i zajedno s njime ivjele. Pritom na vidjelo izlazi neobina injenica da podzemne ivotinje, svakako ve vrlo daleko od bia liinke, imaju sposobnost regulacije eterine ivotnosti u tlu kad ona postane prevelika. Kad bi tlo postalo 193

takorei odve i v o i kad bi se u njemu razbujala ivotnost, tada se te p o d z e m n e ivotinje brinu da se iz tla ispusti ta prejaka vitalnost. One time postaju sjajni ventili i regulatori za vitalnost u zemlji. Te divne ivotinje koje su zato osobito vane za tlo, to su kine gliste. Kine gliste trebalo bi ustvari prouavati u njihovu zajednikom ivotu s tlom. Jer ba te sjajne ivotinje ostavljaju zemlji upravo onoliko eterinosti koliko joj je potrebno za rast biljaka. Tako imamo pod zemljom te kine gliste i sline ivotinjice koje jo samo podsjeaju na liinke. I ak bi zapravo trebalo brinuti o povoljnom uzgoju kinih glista u tlima kojima je to potrebno. Tada bi se uvidjelo kako ovladavanje tim podzemnim ivo tinjskim svijetom b l a g o t v o r n o djeluje i na vegeta ciju, a time opet na to emo jo upozoriti na ivotinjski svijet. A opet postoji daljnja slinost izmeu ivotinja i svijeta kukaca kad su ti kukci razvijeni i lete. To je svijet ptica. Poznato je da se tijekom razvoja Zemlje izmeu kukaca i ptica zbilo neto udesno. Ono to se d o g o d i l o opisat u to slikovitije mogu. Naime, kukci su jednog dana rekli: Ne osjeamo se dovoljno jakima da bismo pravilno preradili astralnost koja prti oko drvea. Mi stoga koristimo "htijenje da se postane drvenastim" drugih biljaka i oblijeemo ih, a vama pticama preputamo poglavito ono to kao astralnost okruuje drvee. I tako je u prirodi izvrena prava podjela rada izmeu ptica i leptira i te letee ivotinje zajedno ponovno udesno djeluju tako da pravilno ire astralnost svuda gdje je ona potrebna, na povrini zemlje, u zraku. Kad bismo uklonili te letee ivotinje, astralnost bi zakazala 194

u svojoj redovitoj slubi, a to bi se oitovalo u nekoj vrsti krljanja vegetacije. Letee ivotinje i ono to iz zemlje izrasta u zrak pripadaju zajedno. U krajnjoj liniji, jedno uope nije zamislivo bez drugog. Zato bi u poljoprivredi takoer trebalo voditi rauna o tome da se kukcima i pticama na pravi nain omo gui oblijetanje. Poljoprivrednik bi istodobno tako er trebao neto znati o uzgoju kukaca i ptica. Jer u p r i r o d i to stalno napominjem doista je sve povezano. Te su stvari posebno vane za uvid u predmet, stoga emo ga pred sebe postaviti sasvim tono. M o e se rei: Letei svijet kukaca uspostavlja pra vilnu astralizaciju zraka. Astralizacija zraka nalazi se u uzajamnom odnosu sa umom, koja astralnost pravilno usmjerava, kao to u naem tijelu odreene snage pravilno usmjeravaju krv. Ono to uma u svom irem susjedstvu stvari djeluju na velikim prostorima ini u tom pravcu, to se tamo gdje ume nema mora uiniti na druge naine. I treba znati da je raslinstvo na podrujima gdje se izmje njuju ume, polja i livade podreeno sasvim druga ijim zakonima nego u krajevima koji su nadaleko bez uma. Na Zemlji postoje odreeni krajevi gdje se una prijed vidi da obiluju umom bez ovjekova utjecaja jer u nekim stvarima priroda je i dalje pametnija od ovjeka i ako je uma na stanovitom predjelu nastala p r i r o d n o , slobodno se moe pretpostaviti da je to korisno za okolnu poljoprivredu, za okolnu zeljastu i itnu vegetaciju. Stoga treba uvidjeti da ume ne valja iskorjenjivati, ve d o b r o njegovati. A budui da se Zemlja zbog svakakvih klimatskih i kozmikih utjecaja postupno mijenja, kad se uoi 195

da vegetacija krlja, treba poneto proiriti oblinje umske povrine, a ne samo obavljati svakojake po kuse na poljima i za polja. A kad se primijeti da biljke bujaju i da nemaju dovoljno sjemenske snage, onda svakako treba poduzeti korake da se umske povrine smanje, da se uma prorijedi. Regulacija uma u krajevima koja su odreena za poumljavanje takoer spada u poljoprivredu i njezin cjelo kupni domet mora se zapravo promatrati s duhovne strane. Tada p o n o v n o m o e m o rei da se svijet crva i uinaka takoer nalazi u uzajamnom odnosu s vap nom u zemlji, dakle prema mineralnom; svijet kukaca i ptica, sve ono to lepra i leti nalazi se u uzajamnom odnosu s astralnim. Ono to je ispod zemlje, svijet crva i liinaka, nalazi se u uzajamnom odnosu s mineralnim i posebice s vapnenim biima i tako se pravilno o d v o d i etersko, to sam vam s jednog drugog gledita rekao prije nekoliko dana. To je zadaa vapna, ali ono tu zadau obavlja u uzajamnom djelovanju sa svijetom Uinaka i crva. Vidite ako se o n o to sam naveo vie speci jalizira, doi e se i do drugih stvari koje su jednom svakako ja ih se ne bih usudio izvoditi s takvom sigurnou u doba instinktivne vidovitosti prema osjeaju sasvim ispravno primjenjivane. No instinkt za to izgubljen je. Intelekt je izgubio ba sve instin kte, intelekt je iskorijenio sve instinkte. Krivica je materijalizma to su ljudi postali tako pametni, tako intelektualni. U vrijeme kad su bili manje intelektu alni, nisu bili toliko pametni, ali su bili mnogo mu driji i prema vlastitom osjeaju znali su postupati sa stvarima onako kako mi opet moramo svjesno postupati ako se pomou onog to opet nije pametno 196

 antropozofija nije pametna, ona vie tei prema istini ako se stoga istini za sve stvari uzmognemo pribliiti na taj nain, a ne samo apstraktnim verglanjem reenice "ovjek se sastoji od fizikog tijela, eterskog tijela i tako dalje", koja se moe nauiti napamet i odverglati kao kuharica. Ali o tome se ne radi, ve se radi o tome da se spoznaja o tim stvarima doista unese u sve, da je se vidi svugdje, i ovjek e onda biti upuen u to da u prirodi doista raspoznaje kakve su stvari p o g o t o v o ako stvarno postane v i d o v i t onako kako sam vam i z l o i o . I tada se uvida da ptiji svijet postaje tetan ako uza se nema etinarsku umu koja ono to ptice stvaraju pretvara u korisno. I sada se pak p o g l e d jo vie izotrava, iz ega proistjee jedna druga srodnost. Ako smo otkrili tu neobinu srodnost ptica ba s etinarskim umama, to e rezultirati jednom drugom srodnou koja se jasno vidi, koja je isprva fina srodnost, ona je takve finoe kao ona srodnost to sam je ve naveo, ali koja se m o e preobraziti i u grublju. Naime, sa svime onime to, dodue, nee postati drvetom, ali nee ni ostati malom biljkom, sa bunjem, na primjer, lijeskom, sisavci su prisno povezani, pa je stoga d o b r o ako ljudi za pobolj anje bia svojih sisavaca na nekom zemljitu posade grmoliko raslinje. Grmoliko raslinje povoljno djeluje samom svojom prisutnou. Jer u prirodi sve djeluje j e d n o na drugo. Ali da poemo dalje. ivotinje nisu tako glupave kao ljudi, one, naime, v r l o brzo primijete da postoji ta srodnost. I kad primijete da v o l e grm, da im je uroena ljubav prema njemu, onda taj grm v o l e jesti i poinju jesti o n o to im je od toga potrebno, to izuzetno djeluje na regulaciju druge hrane. Ali 197

ako se prati ta prisna srodnost u prirodi, m o e se stei uvid i u bie tetnoga. Kao to se etinarska uma nalazi u prisnom odnosu s pticama, kao to se grmlje nalazi u pris nom odnosu sa sisavcima, tako se opet sve gljivasto ( P i l z i g e ) nalazi u prisnom odnosu sa svijetom niih ivotinja, s bakterijama i drugim ivotinjicama, naime, sa tetnim nametnicima. I tetni nametnici dre se zajedno s gljivastim, oni se razvijaju tamo gdje su se gljive rasprostrle. I time nastaju biljne bolesti, nastaju i vee tete kod biljaka. No ako nam uspije da negdje u blizini gospodarstva imamo ne samo ume nego i vlane livade, te vlane livade osobito e djelovati na gospodarstvo jer one sadre d o b r o tlo za gljive. I trebalo bi nastojati da povrina livada bude obrasla gljivama. I onda e se opaziti neto neobino: tamo gdje je u blizini gospodarstva vlana livada, gdje je vlana livada bogata gljivama, ak i ako nije osobito velika, tamo e onda te gljive zbog svoje srodnosti s bakterijama i drugim nametnikim ivotinjicama te ivotinjice drati podalje od ostaloga. Jer gljive se s tim ivotinjicama dre zajedno vie nego druge biljke. Osim drugih nave denih stvari za suzbijanje takvih tetnika, postoji i mogunost da se stvaranjem vlanih livada tetne ivotinjice, mali tetni napasnici naveliko dre podalje od imanja. Bit probitane p o l j o p r i v r e d e toliko poiva na pravilnom rasporedu ume, nasada voaka, grmlja, vlanih livada s o d r e e n o m p r i r o d n o m kulturom gljiva da se vie postie ak i ako se moraju smanjiti korisne povrine poljoprivrednog zemljita. U svakom sluaju, ne gospodari se ekonomino ako se povrina zemljita toliko iskoritava da nestaje sve o emu 198

sam g o v o r i o i spekulira da se tako moe vie toga uzgajati. To ega se moe vie uzgajati biva u veoj mjeri loije od onoga to se moe dobiti povea njem povrina nautrb ostalih stvari. Zapravo se uope ne moe djelovati u proizvodnji koja je u tolikoj mjeri prirodna kao to je to poljoprivredna proizvodnja ako se na taj nain ne stekne uvid u meuovisnosti u prirodnoj proizvodnji, u uzajamna djelovanja u prirodnoj proizvodnji. Sada je v r i j e m e da naem uvidu p r i d o d a m o gledita koja nam openito otkrivaju odnos biljnog prema ivotinjskom i obratno, ivotinjskog prema b i l j n o m . to je z a p r a v o ivotinja i to je z a p r a v o biljni svijet? Kod biljnog svijeta vie se mora g o v o r i t i o i t a v o m biljnom svijetu. to je z a p r a v o ivotinja i to je zapravo biljni svijet? Da se to mora shvatiti kao o d n o s , p r o i z l a z i iz toga da se ako se o t o m e neto zna treba neto znati i o hranidbi i v o t i n j a . Jer p r a v i l n a ishrana ivotinja mogu a je samo ako se zasniva na i s p r a v n o m odnosu i z m e u biljke i i v o t i n j e . to su ivotinje? Da, ljudi tako promatraju ivotinje, a i seciraju ih, imaju onda kostur ijem se obliku mogu diviti, koji se takoer moe prouavati onako kako sam to naveo. Naravno, takoer se prouava miije, ivevlje, ali polazei od toga ipak se ne moe dokuiti to su ivotinje ustvari u cjeloupnom domainstvu p r i r o d e . To se moe dokuiti samo ako se pogled usmjeri na ono s ime se ivotinja u svojoj oko lini nalazi u izravnom, prisnom uzajamnom odnosu. Vidite, stvari stoje ovako: ivotinja svojim ivano-osjetilnim sustavom i dijelom svog dinog sustava neposredno prerauje sve o n o to najprije struji 199

zrakom i toplinom. ivotinja je, ukoliko je ona sa mosvojno bie, svojim ivano-osjetilnim sustavom neposredni preraiva zraka i topline. Tako da ivotinju shematski m o e m o nacrtati ovako (crte). U svemu onome to se nalazi u njezinu okruju, u njezinoj okolini, u svom ivano-osjetilnom sustavu i dijelu svog dinog sustava ivotinja je samo svojno bie koje neposredno ivi u zraku i toplini.

ivotinja se nalazi u neposrednom odnosu prema zraku i toplini i njezin je kotani sustav oblikovan iz topline, time to toplina prenosi Mjeseeva i Sun eva djelovanja. Njezin miini sustav oblikovan je iz zraka, ijim posredovanjem ponovno djeluju snage Sunca i Mjeseca. 200

N a s u p r o t t o m e , i v o t i n j a se ne m o e n e p o sredno odnositi prema zemljanom i v o d e n o m i ne m o e ih n e p o s r e d n o preraivati. Ona mora ze mlju i v o d u p r i m i t i u sebe, mora, dakle, imati p r o b a v n i kanal koji t e e i z v a n a prema unutra, i onda u sebi sve prerauje s o n i m e to je nastalo d j e l o v a n j e m t o p l i n e i zraka, zemlju i v o d u p r e rauje sustavom i z m j e n e t v a r i i d i j e l o m d i n o g sustava. Dini sustav tada prelazi u sustav izmjene tvari. D i j e l o m dinog sustava i d i j e l o m sustava izmjene t v a r i i v o t i n j a prerauje zemlju i v o d u . Prema tome, ivotinja v e mora postojati od zraka i t o p l i n e da bi p r e r a i v a l a zemlju i v o d u . T a k o i v o t i n j a i v i na p o d r u j u zemlje i na p o d r u j u v o d e . N a r a v n o , p r e r a d a , kako sam je n a z n a i o , o d v i j a se vie u smislu snage n e g o u supstancijalnom. Upitajmo se, nasuprot tome, a to je biljka? Vidite, biljka se nalazi u neposrednom odnosu prema v o d i i zemlji, kao i v o t i n j a prema zraku i t o p l i n i ; tako da i biljka n e k o m v r s t o m disanja i n e i m to ima daleke slinosti s osjetilnim su stavom n e p o s r e d n o u sebe uzima kao to i v o tinja n e p o s r e d n o uzima zrak i toplinu sve o n o to je zemlja i v o d a . Dakle, biljka ivi neposredno sa z e m l j o m i v o d o m . Sada ete rei: No d o b r o , sada se v e m o e p r e t p o s t a v i t i nakon to se u v i d j e l o da biljka ivi neposredno sa zemljom i v o d o m kao to i v o tinja i v i sa z r a k o m i t o p l i n o m da sada biljka u sebi prerauje zrak i t o p l i n u kao to i v o t i n j a prerauje zemlju i v o d u . Ali nije tako. Na temelju onoga to se ve zna ne moe se zakljuivati po analogiji ako se eli dos pjeti do duhovnih istina. Ovako je: dok ivotinja 201

uzima zemaljsko i v o d e n o te ih u sebi prerauje, biljka ba isputa zrak i toplinu doivljavajui ih zajedno s tlom. Prema tome, zrak i toplina ne ulaze u nju ili barem nisu osobito daleko uli nego zrak i toplina izlaze i umjesto da ih biljka upija, ona ih isputa. I upravo je stvar u tom procesu isputanja. U odnosu na organsko biljka je u svakom pogledu su protnost ivotinji, prava suprotnost. Kod ivotinje vanost ima uzimanje hrane, a kod biljke isputanje zraka i topline, pa kao to ivotinja ivi od uzimanja hrane, tako biljka u tom smislu ivi od isputanja zraka i topline. To je ono, da tako kaem, djevian sko kod biljke: ona svojom biti ne eli neto pohlepno uzeti, ve zapravo daje o n o to ivotinja uzima iz svijeta i zahvaljujui tome ivi. Tako biljka daje i ivi od davanja. Ako usmjerite pogled na to davanje i uzimanje, opet ste otkrili neto to je u vezi s tim imalo veliko znaenje u staroj instinktivnoj spoznaji. Reenica koja proistjee iz antropozofskog promatranja: "Biljka daje, a ivotinja uzima u domainstvu prirode", ne ko je bila uvrijeena u instinktivnom v i d o v i t o m uvidu u prirodu. A kod ljudi osobito senzibilnih za te stvari zadralo se neto od toga do u kasnija vremena i upravo kod Goethea jo esto ete naii na ovu reenicu: "U prirodi sve ivi od davanja i primanja". Prolistate li Goetheova djela, sigurno ete je nai. On je vie nije pravilno razumio, ali preuzeo ju je iz starih obiaja, predaje, i osjeao je da se tom reenicom oznaava neto istinsko u prirodi. Oni koji su doli poslije njega vie nita od toga nisu razumjeli, a ne razumiju ni to je Goethe mislio govorei o davanju i uzimanju. On govori i o disanju, 202

ukoliko se disanje nalazi u uzajamnom odnosu s izmjenom tvari, o uzimanju i davanju. On je tu rije primijenio jasno nejasno. I tako v i d i t e da su ume i vonjaci te grmlje na zemlji na odreen nain regulatori pravilnog v o enja rasta biljaka. A p o d zemljom su opet, zajedno s v a p n o m , slian regulator nie liinke, crvolike i druge ivotinje. Tako se treba sagledati odnos izmeu ratarstva, voarstva i stoarstva te polazei od toga stupiti u praksu. To emo u posljednjem satu koji nam je ostao na raspolaganju pokuati dovesti do stupnja kako bi se nakon pokusnoga kruga stvari doista m o g l e dalje razraditi.

203

O S M O PREDAVANJE
Koberwitz, Bit 16. lipnja hranidbe 1924.

U posljednjem satu predavanja koje e se s obzirom na vae potrebe moda nadopuniti u razgovoru koji e p o t o m uslijediti, v o l i o bih, koliko je to mogue u kratko vrijeme, dodati neke nadopune i jo nekoliko praktinih uputa. Danas e se raditi upravo o tom praktinom djelovanju koje se izuzetno teko moe uopeno dati u formulama i slinom jer ono u velikoj mjeri podlijee individualizaciji i osobnom postupa nju. I upravo zbog toga bit e n e o p h o d n o da se na tom podruju osobito steknu uvidi, uvidi koji potom na razumljiv nain mogu v o d i t i k individualizaciji u pogledu poduzetih mjera. Pomislite kako danas postoji malo uvida ba na j e d n o m od najvanijih podruja: na podruju hranidbe naih p o l j o p r i v r e d n i h ivotinja. To se i ne moe mnogo poboljati ak i da se dade ne znam koliko savjeta u tom pravcu. Kako treba hraniti? Ali to se po mojem uvjerenju moe znatno poboljati ako e poljoprivredna poduka biti sve vie usmje ravana na to da se stekne uvid u to u emu se zapravo sastoji bit hranidbe. Danas bih najprije i z n i o neto to se toga tie. Vidite to sam ve napomenuo uvijek se pogreno razumijeva to hrana znai za ivotinju, a i za ovjeka. Nije stvar u tome da se odvija grubi proces, da se izvana uzimaju hranjive tvari i zatim se kao to se vie-manje uvijek zamilja uzmu li se u obzir i brojne pretvorbe, odlau u organizmu. 204

ovjek ipak sirovo, grubo zamilja: Dobro, vani su ivene namirnice; ivotinja ih jede, o n o to joj je potrebno odlae u sebi, izbacuje ono to joj ne treba. I mora se na tota paziti, na primjer da se ivotinja ne prejede, da po mogunosti dobije hranjivo krmivo, tako da moe iskoristiti m n o g o onoga to sadre hranjive tvari. I jasno se uoava razlika budui da se stvari na o v o m podruju v r l o rado razluuju i materijalistiki izmeu pravih ivenih namir nica i tvari koje u organizmu, kako se kae, potiu procese izgaranja; i na tome se grade svakojake teorije koje se onda i praktino primjenjuju, pri emu se naravno uvijek mora konstatirati da neto valja, a neto ba i ne valja ili ne valja nakon nekog vremena ili pak se ovim ili onim modificira. A to bi se drugo i oekivalo!? Jer v i d i t e : g o v o r i se o procesima izgaranja u organizmu. U organizmu dakako ne postoji nika kav proces izgaranja, a spoj neke tvari s kisikom u organizmu ne znai proces izgaranja, nego ne to sasvim drugo. Izgaranje je proces u mineralnoj, neivoj prirodi. N o , osim toga, kao to organizam nije kristal kvarca nego neto drugo, tako i ono to se oznaava procesom izgaranja u organizmu nije mrtvi proces izgaranja koji se odvija u izvanjskom, nego je neto ivue, on je ak neto to osjea. Upravo time to se ovjek izraava na netom spomenut nain i pritom usmjerava misli u odree nom pravcu, upravo se time radi najvea zbrka. Jer kad netko g o v o r i o izgaranju u organizmu, g o v o r i samo zbrkano. Ali ako ima u vidu pravu stvar, onda nije vano ako govori zbrkano i stvari donekle dobro ini prema instinktu ili tradiciji. Meutim, kad to zbrkano govorenje s v r e m e n o m zahvati psihopatia 205

profesoralis taj sam izraz ve mnogo puta upo trijebio onda ona to to je samo zbrkano reeno pretvara u duhovite stvarno to mislim duhovite teorije. I onda se djeluje polazei od tih teorija, ali stvar se potpuno promauje. Ono o emu se govori sasvim je drugaije od onog to se zbiva u biljkama i ivotinjama. To je danas tipina pojava: ini se neto sasvim drugaije od onoga to bi o d g o v a r a l o zbivanjima u prirodi. Zbog toga se upravo na o v o m podruju mora obratiti pozornost na o n o o emu se zapravo radi. Promotrimo sada stvari na koje su se odnosila naa jueranja razmatranja: biljka ima fiziko i etersko t i j e l o , a g o r e je manje-vie obavijena astralnim. Biljka ne d o s e e do astralnog, ali o k o nje kao da lebdi astralno. Stupi li u sasvim o d r e enu vezu s astralnim, kao to je to kod stvaranja voa, tada p r e t v a r a u hranu o n o to p o t p o m a e astralno u i v o t i n j s k o m i o v j e k o v u o r g a n i z m u . Zagleda li se u sam proces, po nekoj biljci ili b i l o emu drugom jednostavno e se prepoznati treba li ona neto u ivotinjskom organizmu potpomagati ili ne. Ali mislim da treba p o g l e d a t i i suprotni p o l . Naime, tu se nalazi neto to je izuzetno va no. T o g a sam se v e dotakao, ali ovdje gdje treba postaviti o s n o v e za nain h r a n i d b e , to se mora jo j e d n o m p o s e b n o i z l o i t i . Budui da se radi o hranidbi, p o i m o od ivo tinje. Kod ivotinje nemamo tako otru trodiobu organizma kao kod ovjeka. I kod ivotinje imamo izraziti ivano osjetilni organizam te organizam udova i izmjene tvari. Oni su meusobno otro odi jeljeni, ali srednji, ritmiki organizam kod mnogih je ivotinja neodreen. U ritmiki organizam ulazi 206

neto to potjee iz osjetilnog organizma i neto to potjee iz organizma izmjene tvari, tako da bi se kod ivotinje ustvari trebalo drugaije g o v o r i t i nego kod ovjeka. Kod ovjeka se sasvim egzaktno g o v o r i o toj trodiobi organizma. Ali kod ivotinje trebalo bi govoriti o ivano-osjetilnoj organizaciji preteito smjetenoj u glavi i organizaciji izmjene tvari i udova organiziranoj u stranjem dijelu tijela i u udovima, ali koja opet proima cijeli organizam. A u sredini tu je izmjena tvari ritminija nego kod ovjeka, a ritminija je i ivano-osjetilna organi zacija one se obje pretapaju, tako da kod ivotinje ritmiko ne postaje toliko samostalno. To je vie nejasno suzvuje dvaju krajnjih polova ( c r t e ) . Kod ivotinje trebalo bi ustvari govoriti o diobi organizma, no tako da se oba dijela u sredini meusobno mijeaju i time nastaje takozvana ivotinjska organizacija.

Dakle, sve one supstancije koje su u organizaciji glave kod ovjeka je isto tako, ali ostanimo kod ivoti nje ono to je u organizaciji glave od zemaljske je tvari. Materija koja je u glavi, zemaljska je materija. Ve na embrionalnom stupnju zemaljska se materija uvodi u organizaciju glave. Embrij mora biti tako orga niziran da glava svoje tvari dobiva od zemlje. Prema 207

tome, u njoj se nalazi zemaljsko-tvarno. Nasuprot tome, sva tvarnost koju imamo u organizaciji izmjene tvari i udova, ono to proima naa crijeva, udove, miie, kosti i tako dalje ne potjee od zemlje, nego potjee od onoga to se uzima iz zraka i topline iznad zemlje. To je kozmika tvarnost. Vano je da ne mislite kako se kande oblikuju tako da fizika tvar koju ivotinja jede dopire do nje i tamo se taloi. To nikako nije isti na; istina je u tome da se osjetilima i disanjem prima kozmika tvar. I ono to ivotinja jede slui samo za razvitak njezinih snaga za kretanje kako bi se kozmiko odaslalo u organizaciju izmjene tvari i udova, dakle, do kande, tako da je tu posvuda kozmika tvarnost. Za razliku od toga, sa snagama je drugaije. U glavi, upravo zato to su tu ponajprije smjetena osjetila, a osjetila opaaju iz kozmosa, susreemo kozmike snage. U organizaciji izmjene tvari i udova pomisli te samo, kad ovjek hoda, neprekidno se spaja sa Zemljinom teom, i tako je sve to se ini s udovima vezano uz zemaljsko susreemo se sa zemljanim, zemaljskim snagama, dakle, s kozmikim tvarima i zemaljskim tvarima. Ako krava sa svojim udovima koji su joj potrebni pri radu treba postati radna ivotinja, ili ako v o l treba postati radna ivotinja, doista je v a n o da se hrane tako kako bi u sebe primili to vie kozmike tvarnosti i da hrana koja prolazi kroz eludac bude pripremljena tako da razvije m n o g o snage kako bi se ta kozmika tvarnost provela posvuda u udove, miie, kosti. Isto se tako mora znati da se supstancije koje mogu biti potrebne u glavi moraju crpsti upravo iz hrane i da se u glavu mora dovesti preraena i elucem vodena hrana. I u tom pogledu, upravo 208

je glava ovisna o elucu, a ne noni palac; i treba nam biti jasno da glava tu hranu koju dobiva iz tijela moe preraditi samo ako na odgovarajui na in m o e crpsti snage iz svemira. Da, prema tome, ivotinje ne valja zatvarati u zaguljive staje gdje im ne mogu strujati kozmike snage, nego ih va lja i z v o d i t i na panjake i uope im dati priliku da osjetilno-opaajno stupe u odnos s okoliem. Vidite, tu se, na primjer, mora paziti na sljedee: Zamislite ivotinju koja u zaguljivoj staji stoji uz jasle dobivi ono to joj je odmjerila i u te jasle stavila ovjekova mudrost. Da, ako ta ivotinja nema promjene nju moe imati samo na o t v o r e n o m ona se uvelike razlikuje od druge ivotinje koja se slui svojim osjetilima, na primjer, svojim orga nom njuha, koja vani na slobodnom sama trai svoju hranu, slijedi svoj organ njuha, ravnajui se prema njemu, slijedi kozmike snage, sebi trai hranu i sama je uzima, u tom uzimanju hrane razvija svu svoju aktivnost. ivotinja koja je stavljena uz jasle nee odmah pokazati stvari se dakako nasljeduju da u sebi nema kozmikih snaga; jo ima onih naslijeenih, ali s v r e m e n o m stvara potomke kojima kozmike snage vie nisu na taj nain uroene, kojih vie nema ju. I ivotinja slabi poev od glave, to znai da vie ne moe hraniti tijelo jer ne moe uzimati kozmike snage koje ponovno trebaju dospjeti u tijelo. Te vam stvari sigurno pokazuju da se jednostavno ne moe g o v o r i t i uopeno: "U o v o m sluaju hranite o v i m e , u o n o m sluaju o n i m e " , nego da se treba stvoriti predodba o tome kakvu vrijednost odreene meto de hranidbe imaju za cjelokupno bie ivotinjske organizacije. 209

No krenimo dalje. to ustvari sadri glava? Ze maljsku tvarnost. Odree li se, dakle, ivotinji njezin najplemenitiji dio, mozak, u njemu e se nai zemalj ska tvarnost. U ovjekovu mozgu nalazi se zemaljska tvarnost, no snage su u njemu kozmike, a tvarnost je zemaljska. emu slui taj mozak? On slui kao podloga za Ja. ivotinja jo nema Ja. U t v r d i m o to sasvim tono: Mozak slui kao podloga za Ja, ivotinja jo nema Ja, njezin je mozak tek na putu do stvaranja Ja. Kod ovjeka taj put v o d i dalje do stvaranja Ja. Dakle, ivotinja ima mozak; kako je on nastao? Uzmite u o b z i r itav organski proces. Sve o n o to se tu zbiva, o n o to se u mozgu pojavljuje kao zemaljsko-materijalno jednostavno je izlueno, to je izluevina iz organskog procesa. Tu se izluuje zemaljska tvar kako bi posluila kao osnova za Ja. Odreena koliina zemaljske tvari, na osnovi procesa u sustavu izmjene tvari i udova koji nakon uzimanja hrane nastaje p r o b a v n o m razdiobom, u stanju je otuda p r o v o d i t i zemaljsku hranu u glavu i mozak; odreena koliina zemaljske tvarnosti prevaljuje taj put i biva odloena u mozgu. Ali ta hranjiva tvarnost ne odlae se samo u mozgu, nego ve na putu u crijevima. Ono to se ne moe vie preraditi odlae se u crijevima i tu ete opaziti srodnost koja e vam se uiniti izuzetno paradoksalnom, ali koja se ne smije previdjeti ako se eli shvatiti ivotinjska i ovjeja organizacija. to je modana masa? Modana masa jednostavno je do kraja dovedena crijevna masa. Preuranjena modana izluevina (Gehirnabscheidung) prolazi kroz crijeva. Sadraj crijeva, s o b z i r o m na procese u njemu, posve je srodan sadraju mozga. Kad bih g o v o r i o groteskno, rekao bih da je u mozgu rairena uznapredovala hrpa gnojiva; ali to 210

je objektivno sasvim tono. Ba je gnojivo, zahvalju jui organskim procesima u njemu, p r e t v o r e n o u plemenitu modanu masu i tamo postaje osnovom za razvoj Ja. Kod ovjeka se trbuno gnojivo u najveoj moguoj mjeri pretvara u modano gnojivo jer ovjek zemljom pronosi svoje Ja; kod ivotinje u manjoj mjeri, stoga u trbunom gnojivu ostaje vie toga, a ono se zatim koristi kao pravo gnojivo. Tu Ja ostaje vie u zametku. Budui da ivotinja ne dosee do Ja, u njoj Ja preteito ostaje u zametku. Zbog toga su ivotinjski izmet i ljudski izmet dvije sasvim razli ite stvari. ivotinjski izmet jo sadri zametak Ja.

I kad gnojimo, kad gnojivo izvana stavimo uz korijen, uz biljke, ako nacrtamo cijelu biljku ( c r t e ) , v i d i m o da ovdje dolje onda imamo korijen, gore listove i cvjetove u razvoju, astralno koje se razvija u meu odnosu sa zrakom, ovdje se u meuodnosu s gnojivom razvija zametak Ja. Takvo p o l j o p r i v r e d n o gospodarstvo doista je organizam. Ono gore razvija astralno, a astralno razvijaju voke i uma. Ako ivotinje zaista jedu o n o to raste na zemlji, one u o n o m e to nastaje kao gnojivo razvijaju prave Ja-snage koje opet iz korijena pravilno potiu rast biljaka u smjeru sile

tee. To je sjajno uzajamno djelovanje. Ali valja shva titi da se to uzajamno djelovanje razvija i dalje. I stoga vidite da je poljoprivredno gospodarstvo zbog toga neka vrst individualnosti. I na osnovi toga zasigurno e se stei uvid da se ivotinje manje-vie trebaju zadrati u tom meudjelovanju i da se biljke takoer trebaju manje-vie zadrati u tom meudjelovanju. I stoga se u odreenom smislu sva kako nanosi teta prirodi ako se gnojivo ne dobiva od ivotinja koje pripadaju gospodarstvu, nego se one uklone, a gnojivo dobavlja iz ilea. Jer tada se zanemaruje injenica da je to u sebi zatvoren krug, da je to neto to treba samo sebe odravati. Na imanju jednostavno treba imati toliko ivotinja i onakve ivotinje kako bi se na njemu dobilo dovoljno pravoga gnoja. I opet treba paziti da se sije o n o to ivotinje koje elimo imati, svojim instinktom trae i hoe jesti. Tu e pokusi naravno biti sloeni budui da su individualne naravi. Ali upravo je tu vano dati smjernice kako bi se trebali obavljati pokusi. I tu e se tota iskuavati, pa e iz toga proizii pravila za postupanje, ali sva ta pravila za postupanje trebala bi se ravnati po tome da imanje po mogunosti tako bude zatvoreno u sebi da samo sebe moe nositi. Ali svakako ne dokraja. Zato? Objektivnim proma tranjem u duhovnoznanstvenom smislu nikad se ne postaje fanatik. U okviru naega dananjega gospo darskog poretka to se ne moe postii u cijelosti. Ali treba nastojati postii onoliko koliko je mogue. Vidite, kad se to postigne, mogu se u konkretnim sluajevima pronai odnosi izmeu ivotinjskog orga nizma i biljnog organizma. Pogledajmo to najprije u glavnim crtama, o p e n i t o .
212

Pogledajmo korijen: korijen koji se redovito raz vija u zemlji, koji je zahvaljujui gnojivu proet bivajuom Ja-snagom; on upija bivajuu Ja-snagu svojom cjelokupnom opstojnou u zemlji i u upijanju te snage pomae mu ako u zemlji pronae ispravnu koliinu soli. Pretpostavimo da taj korijen imamo iz pret hodnih promatranja. Sada korijen moramo oznaiti kao ivenu namirnicu koja, kad ue u ljudski orga nizam, p r o b a v o m najlake pronalazi put do glave. Zato emo korijensku hranu upotrijebiti ondje gdje moramo ispuniti preduvjet davanja supstancije, ma terijalnih tvari glavi kako bi kozmike snage koje djeluju kroz glavu pronale pravu tvar za svoje pla stino djelovanje. Zamislite da netko izgovori reenicu: Moram dati korijensku hranu ivotinji koja supstan ciju treba provesti prema glavi kako bi ona stupila u to ivlji osjetilni odnos, to jest kozmiki odnos s okolinom. Zar pritom ne pomiljate odmah na tele i mrkvu? Kad tele jede mrkvu, itav proces je izvren. Onda kad izreknete neto takvo, znajui kako stvari izgledaju i ive, usmjerite pogled na ono to se treba d o g o d i t i . Jedino trebate znati da se odvija taj uza jamni proces. Poimo dalje. Sada kad je supstancija dovedena u glavu, kad smo teletu ugodili davi mu mrkvu, mora zapoeti obrnuti proces, to jest glava mora raditi, voljno, i time stvoriti snage u organizmu, tako da se takve snage dalje ugrauju u organizam. Gnoj od mrkve ne smije se samo taloiti u glavi, nego od toga to se taloi, to jest razgrauje moraju u organizam ui zraenja snaga, a to znai da nam je potrebna druga ivena namirnica, neto poto smo ugodili j e d n o m dijelu tijela, u o v o m sluaju 213

glavi to tom dijelu ponovno omoguuje pravilno djelovanje na ostatak Organizma. Pogledajte: dao sam mrkvu. Sada elim da tijelo stvarno bude p r o e t o snagama koje se razvijaju iz glave. Za to mi je potrebno neto to u prirodi ima zrakast oblik ili taj zrakast oblik stvarno saima, recimo, u koncentriranoj tvorbi. to je potrebno za to? Tu je uz mrkvu kao dodatna hrana potrebno neto to u biljci prelazi u zrakasto i tu zraeu snagu p o n o v n o saima. Pritom u obzir dolazi sje menka lana i slino. I ako prihranjujete mladu stoku mrkvom i sjemenkama lana ili neim to se meu sobno slae na neki drugi nain, kao, recimo, svjee sijeno i mrkva, iz toga ete dobiti neto to e ovladati cijelom ivotinjom, to je i z v o d i na put koji joj je priroen. Tako da emo mladoj stoci morati pokuati dati hranu koja s jedne strane potie Ja-snagu, a s druge strane potie ono to se kree o d o z g o prema

dolje, astralna ispunjenja. To osobito vrijedi za sve o n o to zadobiva dugu stabljiku ( c r t e ) i to je u toj "dugostabljiavosti" preputeno vlastitom razvoju, to, dakle, ima dugu stabljiku i postaje sijeno. Tako se ovdje promatra stvar i tako bi se trebalo sagledati cijelo imanje, o svakoj stvari znati to se s njome dogaa kad se nalazi na putu iz ivotinje u tlo ili iz biljke u ivotinju. Poimo dalje s tom stvari. Uzmimo ivotinju koja treba postati jakom upravo na tom srednjem polju gdje se organizacija glave, ivano-osjetilna 214

organizacija vie razvija prema disanju i gdje se opet organizacija izmjene tvari vie razvija prema ritmikom, gdje se onda to preplie. Koje to ivotinje trebaju postati jakima? To su ba mlijene ivotinje. One trebaju postati jakima. Zahtjev prema kojem ivotinje na tom polju trebaju postati jake jednostavno se ispunjava u proizvodnji mlijeka. Pa na to onda tu trebamo obratiti pozornost? Tu trebamo obratiti pozornost na to da se izmeu strujanja od glave prema natrag, koje je prvenstveno strujanje snage, i u struji koja tee odostraga prema naprijed, koja je prvenstveno strujanje tvari, odvija pravilno uza jamno djelovanje. Odvija li se to pravilno uzajamno djelovanje tako da snage koje struje sprijeda prema natrag prerauju to bolje mogu ono to struji odo straga prema naprijed, tada nastaje dobro i izdano mlijeko. Jer dobro mlijeko sadri ono to je osobito razvijeno u izmjeni tvari, sadri takvu tvarnu kompo ziciju koja jo nije prola spolnim sustavom, ali je u probavnom procesu u najveoj moguoj mjeri po stala slina spolnom probavnom procesu. Mlijeko je jednostavno preobraena izluevina spolne lijezde, preobraena onime to snage glave pridaju tvari koja se nalazi na putu da postane spolna izluevina i ime djeluju na nju. Proces koji se tu odvija moe se sasvim prozreti, moe se posve prozreti. Za sve procese koji se tako trebaju odvijati mo ramo potraiti one ivene namirnice koje prema glavi djeluju manje od korijenja, koje je primilo Ja-snagu. Ali takoer ne smijemo uzeti previe onoga to je blizu cvijeta i ploda zato to to treba ostati srodno spolnoj snazi, ne smije imati previe astralnog. To znai, kad je rije o proizvodnji mlijeka, da pogled trebamo usmjeriti na ono to se nalazi izmeu cvijeta
215

i korijena, na zeleno i lisnato i na sve o n o to se razvija u listu i zeljastom dijelu ( c r t e ) . Poveanje proizvodnje mlijeka, za koje vjerujemo da ga moemo postii kod neke ivotinje, sigurno emo ostvariti ako uinimo sljedee.

Pretpostavimo da zbog stanovitih okolnosti neku mlijenu kravu najprije hranim zeljastom i lisnatom hranom. elim poveati proizvodnju mlijeka. Mislim da mogu poveati proizvodnju mlijeka. to mi je initi? Valja mi uzeti biljke koje proces oblikovanja ploda, ono to se odvija u cvjetanju i oplodnji, unose u proces stvaranja listova i zelja. T o , na primjer, ine mahunarke, a p o g o t o v o djetelina. U tvarima u djetelini razvija se tota p l o d o v i t o g , kao i kod zeljaste biljke. Kad kravu tako hranimo, na njoj nee mo primijetiti bogzna to, ali kad se ona oteli takvo reformiranje hranidbom obino traje tijekom jednog narataja njezin potomak bit e krava koja obilno daje mlijeka. Pritom e se posebna pozornost trebati obratiti jednoj stvari. Kad su na tom podruju stare tradicije nestale iz instinktivne mudrosti, v e i n o m je poneto zadr ano, kao to su lijenici zadrali neke lijekove, iako vie ne znaju zato, ali zadrali su ih jer su uvijek pomagali. Tako se iz starih tradicija poneto zna, ne zna se, dodue, zato se neto koristi, a osim toga iskuava se, biljee se koliine koje se onda daju tovnim, mlijenim ivotinjama i tako dalje. I 216

pritom se esto dogaa o n o to se kod ljudskog isprobavanja openito dogaa, osobito kad je to ispro bavanje sasvim preputeno sluaju. Pomislite to bi se m o g l o dogoditi ovjeku kad bi ga zaboljelo grlo negdje gdje je u drutvu mnogih ljudi: od svakog ovjeka, ako mu je drag, neto bi d o b i o . Za pola sata skupila bi se itava ljekarna. Ako bi on to uzeo, jedno bi ponitilo drugo i ovjek bi sigurno poteno pokvario eludac, a grlobolja ne bi prestala. Stjeca jem okolnosti tu bi se ono jednostavno to bi trebalo poduzeti, p r e t v o r i l o u sloeno. Neto v r l o slino dogaa se kad se isprobavaju krmiva. Jer, zar ne, ovjek upotrijebi neto to je u j e d n o m smislu p o g o d n o , a u drugom nije. Onda upotrijebi neto drugo, to pridoda o n o m e i tako iz toga proizie nekoliko krmiva od kojih svako ima o d r e e n o znaenje za mlade ili tovne ivotinje; ali sve postaje tako zamreno jer je izgubljena pregled nost, jer se vie ne mogu razvidjeti odnosi snaga. Ili e pak jedno ponititi djelovanje drugoga. Upravo to doista se esto dogaa, a dogaa se osobito onima koji se poljoprivredom bave s polovinim znanjem. Oni tada zagledaju u knjige ili se prisjeaju onoga to su nauili: "Mladu ivotinju treba hraniti tako, tovnu tako." I onda itaju iz knjiga. Ali time se ne moe mnogo postii jer ono to se proita u knjigama pod odreenim okolnostima moe s nepravom protu rjeiti o n o m e to se ve ionako daje. Razborito e postupiti onaj koji polazi od naina razmiljanja to sam ga naveo i onaj koji hranidbu ivotinja bude toliko pojednostavio da ona postane p r e g l e d n o m . Recimo, moe se sagledati: uta ili crvena mrkva i sjemenke lana djeluju tako. To je sagledivo. Tu se sada nee sve pobrkati. Moe se sagledati djelovanje 217

onoga to se daje. Zamislite kako ovjek stoji u poljo privredi kad tako postupa, potpuno svjesno, promi ljeno. I tako e se stei spoznaje koje idu u smjeru pojednostavljivanja, a ne zapletanja. Poneto, da pae mnogo toga to je otkriveno pokusima ispravno je, ali to je nesustavno i neegzaktno. Upravo ova vrsta egzaktnosti koja se danas primjenjuje ustvari je neegzaktna jer su stvari pomijeane i nepregledne, dok se ono to sam i z l o i o , u svojoj jednostavnosti i svom jednostavnom meudjelovanju moe jasno slijediti i u ivotinjskom organizmu. Uzmimo neto drugo. Poimo ovaj put od toga da pozornost vie po svetimo cvijetu, onome to u cvijetu utjee na obliko vanje ploda. No pritom moramo poi dalje, moramo se osvrnuti na p l o d o n o s n o u ostalom dijelu biljke. Biljka ima neto zbog ega se osobito svidjela Goetheu. Ona u svojem itavom tijelu ima zametak onoga to je inae specijalizirano. Zar ne, kod drugih biljaka stavljamo u zemlju ono to se kao zametak ploda pojavljuje u cvijetu kako bismo dobili novu biljku, kod krumpira tako ne postupamo. Tu koristimo "oka" gomolja. Kod mnogih biljaka ne postupamo tako, one imaju p l o d o n o s n o . Djelovanje toga plodonos nog to u prirodi nije doseglo vrhunac u prirodi ne dostie sve vrhunac uvijek m o e m o pojaati procesima koji su svojom pojavnou nekako slini vanjskom izgaranju. Dakle, djelotvornost onoga to primjerice dobi j e m o od biljke u vidu suhih rezanaca poveava se ako se oni raire i ostave na suncu da se isparavaju, priroeni proces tu tee neto dalje prema fruktifikaciji. U tome poiva udesan instinkt. Ako ovjek svijet promatra promiljeno, zaista se pita: Zato 218

su se ljudi odluili na kuhanje ivenih namirnica? To je zaista pitanje. Ljudi se obino ne pitaju o onome to ih svakodnevno okruuje. Zato su se ljudi odluili na kuhanje ivenih namirnica? Oni su se odluili na kuhanje ivenih namirnica zato to su s vreme nom otkrili da u svemu to je usmjereno na stvaranje ploda imaju znaenje procesi koji postoje u kuhanju, koji postoje u izgaranju, zagrijavanju, suenju, isparavanju, jer svi ti procesi ponajprije pogoduju tome da cvijet i sjeme, a onda posredno i ostali dijelovi biljke, p o g o t o v o oni gornji, osobito jako razvijaju snage koje se kod ivotinje trebaju razviti u sustavu izmjene tvari i udova. U z m e m o li cvijet ili sjeme, oni na sustav izmjene tvari, na probavni sustav ivo tinje djeluju prvenstveno tako to razvijaju snage, a ne svojom tvarnou. Jer sustav izmjene tvari i udova treba zemaljske snage. I mora ih dobiti u onoj mjeri koja mu je potrebna. Uzmimo ivotinje koje pasu na Alpama. Njima nije isto kao ivotinjama na ravnici, one se kreu u tekim uvjetima. Uvjeti su tei i zbog toga to je zemljite neravno. Drugaije je kad se kreete po ravnom i kad hodate po nagnutom zemljitu. Zbog toga takve ivotinje moraju u sebe dobiti o n o to u predjelu udova razvija snage koje upree volja. Inae nee postati ni d o b r e radne, ni mlijene ni tovne ivotinje. Zato se treba v o d i t i briga kako bi one dobile dovoljno hrane koja potjee od aromatskog alpskog bilja, gdje je Sunce procesom kuhanja, a ak i sama priroda, usmjerena na cvjetove, preradila ono p l o d o v i t o , cvatue. Ali snaga se m o e dovesti u u d o v e i umjetnim procesom, p o g o t o v o ako je ta umjetna prerada zasnovana na kuhanju, vrenju i tako dalje. Najbolje je ono to potjee od plodovitog, 219

cvatueg, a p o g o t o v o onda kad se tako obraduju biljke koje su otpoetka snano usredotoene na cvjetanje i raanje, koje razvijaju malo zeljastog i lisnatog i odmah prelaze na cvjetanje i raanje ploda. Trebamo kuhati sve ono to malo haje za "ozeljavanje", to buja u cvjetanju, u raanju p l o d o v a . I ljudima bi koristilo ako bi ponekad obratili pozornost na takve stvari jer se onda ne bi zbivalo ono to se dogaa kod ljudi koji su skloni mlitavljenju, dakle, lijenosti. Jer tome se moe biti sklon, te si ovjek moe rei: Ako cijeli dan rintam, ne mogu postati mistik. Pravi mistik mogu postati samo ako sam sasvim smiren, ako na mene vie ne djeluju bilo iz mene sama, bilo iz moje okoline pobude za aktivnou, kad postanem takav da svojoj okolini mogu rei: Nemam snage za rintanje; tada u sigurno postati pravi mistik. Stoga u i svoju prehranu poku ati urediti tako da postanem pravi mistik. I tako ovjek poinje jesti sirovu hranu, vie nita ne kuha, postaje pravim jelcem sirove hrane. Ali pogledajte: Sve se stvari prikrivaju, ne pokazuju se na pravi nain. Jer, naravno, ako je netko tko jede samo sirovu hranu na taj nain jako sklon mistici, a ve jest fiziki slab, ipak e napredovati, postii e velik napredak: bivat e sve mlitaviji, to jest mistikiji. To to se dogaa kod ovjeka, m o e m o preslikati i na ivotinju, pa emo, prema tome, znati kako da je okrijepimo. Postoji i druga mogunost. ovjek m o e biti fiziki jak i tek kasnije mu se moe prohtjeti da postane mistikom. On u sebi moe imati jake fizike snage. Tada e se u njemu razvijati procesi, a uz to i snage koje dalje prerauju sirovu hranu to ju je pojeo. Tada mu to nee m n o g o nakoditi. I 220

kad onda p r i z o v e snage koje inae ostaju dolje i uzrokuju reumatizam i kostobolju, kad p r i z o v e te snage i dalje ih prerauje, onda e postati jo jai. Sve stvari imaju dvije strane, kao to vaga ima dvije zdjelice. Stoga treba znati kako se one individu aliziraju. Ne mogu se postaviti opa naela. I prednost je vegetarijanskog naina ivota u tome to ovjeka jaa tako to iz organizma izvlai snage koje u njemu inae ostaju neiskoritenima i koje su iste kao i snage koje uzrokuju kostobolju, reumatizam, eernu bolest. I jede li ovjek samo biljnu hranu, te snage moraju ovjeku biljke uiniti zrelima. Ako pak ovjek uz to jede i ivotinje, te se snage onda taloe u orga nizmu, ostaju neiskoritene i onda se same stavljaju u pogon tako to na razliitim mjestima odlau pro i z v o d e izmjene tvari ili iz organa istjeruju stvari koje su ovjeku neophodne i same se njima slue, kao, na primjer, kod eerne bolesti i tako dalje. Te se stvari razumiju jedino ako se u njih zagleda. I zatim e biti v a n o da pitanju kako se tove ivotinje ovjek pristupi g o v o r e i si: Treba raditi tako kao da se u neku vreu unosi to je mogue vie kozmike supstancije. Ah, debele svinje tako su divne ivotinje. Jer u svom debelom tijelu imaju, izuzme li se ivano-osjetilni sustav, iskljuivo koz miku supstanciju, a ne zemaljsku. Ono ime se hrane potrebno im je samo zato da bi to obilje kozmike supstancije koje moraju primiti ponovno rasporedile u tijelu. Svinja to mora jesti kako bi mogla rasporediti supstanciju koja se mora izvui iz kozmosa. Ona u sebi mora imati snage da bi je mogla rasporediti, kao i druge tovne ivotinje. Stoga ete vidjeti da se te t o v n e ivotinje debljaju ako im o n o p l o d o v i t o date u stanju p r e r a e n o m kuhanjem ili parenjem, 221

i ako im date ono to u sebi ve ima p l o d o v i t o , ali u neto jaoj mjeri, po mogunosti, recimo, repu, koja je poveana zahvaljujui nekoj vrsti procesa koji je odmakao dalje od onog koji je prvotno imala, koja je daljnjom kultivacijom postala v e o m nego to je bila u divljem stanju. I na taj se nain ovjek p o n o v n o moe pitati to se, prema tome, moe dati tovnoj ivotinji? Neto to po mogunosti pogoduje rasporeivanju kozmike supstancije, dakle, o n o to se kao prvo nalazi blizu plodovitog i to je potom pravilno preraeno. Takav je uvjet uglavnom ispunjen kod uljne pogae i slinog. Ali moramo voditi brigu i o tome da se kod takve ivotinje ne zanemari glava, da tijekom takve kure tovljenja poneto od zemaljskih supstancija d o e i do glave. Prema tome, onom prethodnom moramo suprotstaviti neto to moramo dati u maloj koliini jer glavi nije potrebno toliko. Dakle, to moramo dati u maloj koliini. Zato tovnim ivotinjama u hranu treba pridodati korjenasto, premda malu dozu. Vidite, postoji jedna tvar ista tvar koja nema nikakvu posebnu zadau. Openito se m o e rei da u ljudskom organizmu korjenasto, sa svojom supstancijalnou, ima zadau u odnosu na glavu, cvjetasto ima zadau u odnosu na sustav izmjene tvari i udova, lisnato, zeljasto ima zadau u odnosu na ritmiki sustav. Ono ime se mora pripomoi, budui da je povezano sa svim dijelovima ivotinjskog organizma, jest sol. I budui da hrana sadri najma nje soli, i ljudska i ivotinjska, iz toga vidite kako je stvar u tome da se upravo dodatkom soli nije uvijek u pitanju koliina, ve dobra kakvoa da i male koliine soli dobre kakvoe posve ispunjavaju svoju svrhu. 222

Sada treba ukazati na jo neto osobito vano, pri emu bih zamolio da se doista egzaktno izvedu pokusi koji mogu obuhvatiti i promatranje ovjeka ako je on sklon odreenoj ivenoj namirnici. Poznato vam je da je u novije vrijeme, prije razmjerno krat kog vremena, uvedena rajica kao neka vrst ivene namirnice. Ona je kod mnogih v r l o omiljena. Ali ona je takoer izuzetno vaan predmet prouavanja. Iz proizvodnje rajice i njezine potronje moe se nauiti izuzetno mnogo. Oni ljudi a danas svakako ima takvih koji o tim stvarima malo razmiljaju, smatraju, i to s pravom, da uivanje rajice ima v e l i k o znaenje kod ljudi a to svakako vrijedi i za ivotinju, ivotinja se moe naviknuti na rajicu da ima veliko znaenje za sve ono u organizmu to se veinom od njega odvaja i u njemu stvara vlastitu organizaciju. Vidite, iz toga proizlaze dvije stvari. Potvrda navoda jednog Amerikanca prema kojem pod odreenim okolnostima rajica kao dijetno sredstvo povoljno utjee na ljudsku jetru koja naginje bolesti, jer je jetra organ koji najsamostalnije djeluje u ljudskom organizmu, tako da se bolesti jetre, koje se vie pojavljuju kod ivotinja, openito mogu lijeiti rajicom. Vidite, najprije se treba zagledati u vezu izmeu biljke i ivotinje. Stoga bi trebalo to bih spomenuo usput onome koji boluje od raka, koji, dakle, otpoetka osamostaljuje odreeno podruje u ovjejem organizmu, u ivotinjskom organizmu, ovjeku koji boluje od raka smjesta bi trebalo zabraniti uivanje rajice. Ali sada se pitamo: to je razlog tome, s ime je povezano da rajica posebno djeluje na ono to je u organizmu samostalno, to se u organizmu izdvaja? 223

To je p o v e z a n o s onime to rajica eli i treba da bi nastala. Rajica se najbolje osjea za vrijeme svog nastajanja, ako ima gnoj koji je jo u svom izvornom obliku, poto se odvojio od ivotinje i poto se odvojio od neega drugog. Ako se gnoj u prirodi dugo ne moe razgraditi, ako je divlji, ako negdje nabacate otpatke i tako imate jako neurednu hrpu gnoja, kompostnu hrpu u kojoj se po mogunosti nalazi to vie sastojaka, onakvih kakvi jesu, koji jo uope nisu preraeni i preparirani, ako tamo posadite rajice, vidjet ete da e tamo izrasti naj ljepe rajice. I ako biste upotrijebili kompostnu hrpu koja je nastala od zeljastog dijela rajice, ako rajici date da raste na vlastitom gnoju, ona e sjajno napredovati. Rajica uope ne eli izii iz sebe, uope ne eli izii iz jakog ivotnog. Ona eli ostati u njemu. Rajica je najnedrutvenije bie u biljnom carstvu. Ona nita ne eli preuzeti od neeg drugog. Ona prvenstveno od sebe odbacuje ono to je kao gnoji vo ve j e d n o m prolo neki proces, ona to ne eli. I s time je u vezi injenica to ona p o n o v n o moe djelovati na samostalnu organizaciju u ovjejem i ivotinjskom organizmu. S o b z i r o m na s p o m e n u t o , rajici je u neku ruku srodan krumpir. I on djeluje jako samostalno, ak toliko samostalno da ponajprije lagano prolazi kroz itav p r o b a v n i p r o c e s te p r o d i r e u mozak i osamostaljuje ga, dapae, osamostaljuje ga od dje lovanja ostalih ljudskih organa. I u p r a v o je ire njem uzgoja krumpira u Europi pretjerano uivanje krumpira jedan od uzroka z b o g kojeg su ljudi i ivotinje postali materijalistikima. Valja jesti samo onoliko krumpira koliko je p o t r e b n o da se u nama potakne m o d a n o , u m n o . U n j e g o v u uivanju ne 224

smije se pretjerati. Sve su to stvari ijom se spoz najom uvida da je poljoprivreda objektivno duboko p o v e z a n a s d r u t v e n i m i v o t o m . I beskrajno je v a n o to da je p o l j o p r i v r e d a p o v e z a n a s i t a v i m drutvenim ivotom. Naravno, za te stvari mogao sam dati samo poje dine smjernice, ali one bi na tom podruju dugo mogle biti osnova za najraznovrsnije pokuse. Iz toga e proizii sjajne stvari ako se sada zduno prione pokusima. To takoer treba biti putokaz kako po stupati s onime to je dano u o v o m teaju. Potpuno se slaem s onime to su zakljuili poljoprivrednici koji su bili na o v o m teaju: da ono to su sudionici o v o g teaja primili najprije ostane u krugu poljo privrednika, da uznapreduje do pokusa i da onda zajednica poljoprivrednika, taj krug odredi trenutak kad po njegovu uvjerenju pokusi budu toliko odmakli da se stvari mogu iznijeti u javnost. Zahvaljui hvalevrijednoj toleranciji, ovaj teaj mogao je pratiti i odreen broj sudionika koji izravno nisu poljoprivrednici. Oni e se sjetiti poznate ope re, na usta navaliti gromadu kako ne bi poinili poznatu antropozofsku pogreku i ove stvari razgla sili na sva usta. Jer esto puta naudilo nam je upravo to to osobe zapravo ne govore neto iz odgovarajuih pobuda, nego jednostavno ponavljaju to su uli, to se stvari dalje prenose iz tih pobuda. Velika je razlika ako o tim stvarima govori po ljoprivrednik ili netko tko je jako udaljen od poljo p r i v r e d e . Ta razlika postoji i ona se odmah moe uoiti. Ali to bi se dogodilo kad bi nepoljoprivrednici to jednostavno prenijeli kao zanimljivo antropozofsko nastavno gradivo? D o g o d i l o bi se ono to se zbilo u vezi s razliitim nizovima predavanja: ljudi,

poljoprivrednici takoer, uli bi o stvarima iz druge ruke. Kad bi poljoprivrednici to uli od drugih poljo privrednika, moda bi rekli: Ba je teta to je tako p o l u d i o . Ali to bi moda rekli prvi i drugi put. No kad poljoprivrednik neto vidi, onda ba i nije siguran da bi to odbacio. Ali kad to uju od nekog koji nije p o z v a n za to, nego se za to samo zanima, onda je stvar naravno upropatena. Tada ona ne m o e da lje djelovati jer je diskreditirana. Nuno je da oni prijatelji koji su sudjelovali samo iz znatielje, koji nisu u krugu poljoprivrednika, da se suzdre, da stvar zadre za sebe i ne razglase je posvuda, kao to se to u antropozofiji obino tako rado ini. To je zakljuio krug poljoprivrednika, kako je priopio na potovani gospodin grof Keyserlingk, i ja se s time slaem u punom smislu rijei. Osim toga, budui da smo doli do kraja ovih predavanja, izuzmemo li razgovor koji e uslijediti, izrazio bih svoje zadovoljstvo to ste doli o v a m o i sudjelovali u o v o m e to je ovdje reeno i to ete sudjelovati u o n o m e to e iz toga tek nastati, to se dalje treba razviti. A s druge strane naglasio bih da se sa svima vama slaem kad kaem da o v o to se ovdje zbilo treba pretoiti u koristan rad i kao takvo ima intenzivnu unutarnju vrijednost. Ali po mislite na dvije stvari: koliko su energije trebali uloiti grof Keyserlingk, grofica Keyserlingk, lano vi kue Keyserlingk da bi pripremili sve to je bilo potrebno za ovaj teaj. U to ulaze energija, svijest o cilju, antropozofski smisao za stvarnost, isto bi vanje u antropozofskoj stvari, portvovnost i sve mogue. A to je pridonijelo tome da se sve o v o to je vjerojatno za sve vas bio velik posao, posao koji ak tei velikim, plodonosnim ciljevima za cijelo 226

ovjeanstvo, da se tijekom naeg boravka stvari ovdje odvijaju u okviru, da, prave svetkovine. Za pet minuta p o n o v n o ete imati mali primjer za to. I sve ostalo to se nanizalo uz to, p o g o t o v o izu zetno srdana ljubaznost svih domaina, sve je to o v o m poslu dalo ton divne svetkovine i s naim poljoprivrednim zasjedanjem ovdje smo slavili pravu poljoprivrednu svetkovinu, i grofu i grofici Keyser lingk te cijeloj kui Keyserlingk izraavamo duboku zahvalnost za sve ono to su u ovih deset dana ui nili za samu stvar te za prijateljski, ljubazni prihvat svih nas.

227

ODGOVORI NA PITANJA
16. lipnja 1924.

Gnoj i gnojnica O pitanju konstelacije zvijea Znaenje elektriciteta u prirodi Kiseljenje stone hrane Zelena gnojidba Koritenje ljudskoga gnojiva Moralnost i uvjerenje

Pitanje: Ima li gnojnica istu organizacijsku Ja-snagu kao i gnoj? Dr. Steiner: Kod tog pitanja uglavnom je stvar u tome da se upotrijebi odgovarajua mjeavina gnoja i gnojnice, dakle, da se upotrijebe tako da oboje djeluju na organizacijsku snagu zemljita. Ta po vezanost s Ja za gnoj vrijedi potpuno. Ali ona za gnojnicu ne vrijedi openito. Jer svako Ja, i u zametku, kao to je u gnoju, mora zajedno djelovati s neto astralnog, a gnoj ne bi imao astralnosti bez gnojnice. Gnojnica to potpomae. Ona ima jau astralnu snagu. Gnoj ima jau Ja-snagu. Gnoj je vie mozak, a gnojnica vie modana izluevina, astralna snaga, o n o to je od mozga tekue, modana tekuina. Mogu li se dobiti podaci o konstelacijama za spravljanje pripravaka koji se dobivaju zvijea

spaljivanjem?

Dr. Vreede: Sada se ne mogu dati toni podaci. Za to su potrebna promatranja koja se trenutno ne mogu obaviti. Za spaljivanja kukaca openito je po g o d n o razdoblje od poetka veljae do u k o l o v o z . Za suzbijanje poljskog mia o v e godine ( 1 9 2 4 . ) razdoblja se iz godine u godinu pomiu u o b z i r dolazi vrijeme od druge p o l o v i c e studenog do prve p o l o v i c e prosinca. 228

Dr.

Steiner: Naela

antropozofskoga

kalendara,

kako je bio zacrtan, moraju se postaviti tonije, pa e se ovjek onda prema tom kalendaru moi tono ravnati. Kad se govori o punu Mjesecu i mlaaku, misli li se pritom samo na dan kad je pun ili mladi Mjesec ili pak se misli na vrijeme netom prije ili netom poslije njih? Mlaak se rauna od trenutka kad se pojavi otprilike ova slika. Ta se slika pojavi i opet nestane. Pun Mjesec rauna se od vremena kad se pojavi ova slika ( c r t e ) . Kad je mjesec samo uzak srp i p o t o m nestane. Otprilike uvijek deset do etrnaest dana.

Mogu li se kukci do kojih se ne moe doi u vrijeme odreene konstelacije sauvati do spaljivanja? Jo emo tonije utvrditi kad bi trebalo spravljati pripravke. Pojedine vrste kukaca mogu se sauvati. Treba li spaljivanje sjemena korova se to moe uiniti u bilo koje vrijeme? Ne p r e d u g o nakon to smo ga skupili. Kako je s rasipanjem praka od kukaca koji potjee od onih kukaca koji zapravo uope ne dolaze u dodir sa zemljom? On se isto stavlja u zemlju. Pritom je stvar u tome da kod kukaca uope nije bitan fiziki dodir, nego svojstvo koje se daje u takvoj homeopatskoj 229 obaviti ljeti ili

dozi. Kukac ima sasvim drugaiju vrstu senzibilnosti, i kad se praak prospe po zemlji, upravo ono to tamo nastaje, bjei. Uope ne smeta ako kukac ne dolazi u dodir sa zemljom. Kako posebice sagledati se mraz? tetnost mraza u odraava u poljoprivredi, vezi treba

kod rajice? I

kakvoj kozmikoj

Ako rajica treba postati lijepa i velika, treba je uvati na t o p l o m . Ona m n o g o pati zbog mraza. to se mraza o p e n i t o tie, m o r a t e biti svjesni to se oituje u n j e g o v u djelovanju. Djelovanja mraza uvijek z n a t n o pojaavaju k o z m i k i utje caj koji djeluje u zemlji. Taj kozmiki utjecaj ima uobiajenu razinu kad imamo o d r e e n u toplinsku vrijednost. Kod o d r e e n e toplinske vrijednosti taj je utjecaj ba onakav kakav je biljci p o t r e b a n . A k o pak i m a m o dug, p r e i n t e n z i v a n i p r e d u b o k mraz, onda je djelovanje neba na zemlju prejako i u biljkama i m a m o t e n d e n c i j u za o b l i k o v a n j e m stabljika u svim s m j e r o v i m a , stvaranjem vlaka na, dakle, tendenciju za irenjem u t a n k o i . I to e naravno p o d o d r e e n i m okolnostima, zato to je tanko, zahvatiti mraz koji je vani i unititi ga, tako da je mraz koji ide p r e d a l e k o pojava to izu z e t n o teti rastu biljaka jer u tlo ulazi p r e v i e neba. Treba ivotinjsko panjake? Tamo gdje ivotinje jedu. Te ivotinjske ostatke treba posuti po poljima. Svi su oni zamiljeni kao dodatak gnojivu. 230 li spaljenim tim ostacima ostacima ose moda obraditi i

tijelo ili

samo posuti livade

Kako se najuinkovitije suzbija pirika? Vrlo je teko doi do njenog sjemena. T i m nainom razmnoavanja koji ste naveli, time to se ne m o e doi do sjemena, ona se na kraju sama uniti. Ako se ne moe doi do sjemena, onda zapravo ni ona ne postoji. Ako se ukopa i za tim dalje buja, onda je se m o e i suzbiti. Sigurno e se nai onoliko sjemena koliko je p o t r e b n o jer p o t r e b n o ga je v r l o malo. I djetelina s etiri lista m o e se nai. Je strujom? to elite time postii? Tu se naravno mora sa gledati ope znaenje elektriciteta u prirodi. Rekao bih da je utjeno to sada iz Amerike, gdje je openito bolji dar opaanja nego u Europi, to iz Amerike do nas dopiru glasovi koji g o v o r e da se ljudi vie ne mogu razvijati na isti nain, u atmosferi koja je sa svih strana proeta elektrinim strujanjima i zraenjima, nego da to ima utjecaj na ovjekov raz vitak. Duevni ivot postat e drugaiji ako te stva ri budu d o v e d e n e tako daleko kako je zamiljeno. Sigurno je razlika ako na nekom podruju imate parne strojeve, parne l o k o m o t i v e za eljeznicu ili ako to elektrificirate. Para djeluje mnogo svjesnije, elektricitet djeluje izuzetno nesvjesno, a ljudi uope ne znaju odakle dolaze odreene stvari. Nesumnjivo je da je razvoj usmjeren u tom pravcu ako uzmem u o b z i r da se elektricitet koristi iznad zemlje kao zraei elektricitet ne bi li se to bre prenijele oba vijesti iz jednog mjesta u drugo; takav ivot, pogotovo u zraeem elektricitetu dovest e do toga da ljudi vie uope nee shvaati vijesti koje e tako b r z o 231 li doputeno konzervirati hranu elektrinom

dobivati. To potire razumijevanje. Ti uinci danas su ve uoljivi. Ve danas moete primijetiti da ljudi mnogo tee razumijevaju stvari koje dolaze do njih nego to je to bilo prije nekoliko desetljea. Utjeno je to se barem iz Amerike ire uvidi u tu stvar. No kad se pojavi neto novo, onda je to obino isprva lijek. Meutim, kasnije stvar u svoje ruke uzima ju proroci. N e o b i n o je da i v i d o v i t e stvari bivaju reducirane na ljudske stvari kad se pojavi neto novo. Nae se jedan koji ljudima bijesno propovijeda 0 ljekovitoj snazi elektriciteta, iako ga prije uope nije zamjeivao. I tako stvari ulaze u modu. Isto se tako nije moglo pomiljati na lijeenja uz pomo elektriciteta dok elektriciteta nije bilo. Sada odjednom, ne samo zbog toga to je on tu, nego zato to je to u modi, on je najednom postao lijekom. Elektricitet, kad se upotrijebi kao zraenje, ponekad nije vei lijek od tanke igle koju ovjek uzme i ubode se. Ne lijei elektricitet, nego ok. No ne smije se zabo raviti da elektricitet uvijek posebno djeluje na viu organizaciju, organizaciju glave kod ovjeka i ivo tinje, isto tako izuzetno jako djeluje na organizaciju korijena kod biljaka. Prema tome, ako se elektricitet upotrijebi da bi se naelektrizirale ivene namirnice, proizvest e se takva hrana koja e postupno u ivo tinji koja je jede izazvati sklerozu. To je polagan proces ispoetka se uope nee primijetiti prvo e se primijetiti da te ivotinje nekako ugibaju prije nego to bi trebale. Nee se pomiljati na elektrici tet kao uzrok, to e se pripisivati svemu moguem. Elektricitet svakako nije neto to bi trebalo zadirati u i v o i i v o osobito poticati; jer on to ne m o e . Ako se zna da je elektricitet stupanj nie od ivog 1 da ivotno, to je vie, nastoji odbaciti elektricitet 232

 to je odbacivanje ako se onda i v o navede na to da upotrijebi obrambeno sredstvo kad se ni od ega ne treba braniti, o n o postaje ivano i ne mirno, a s v r e m e n o m i sklerotino. to duhovna znanost openito kae o konzerviranju stone hrane kiseljenjem, o postupku kiseljenja? Nije velika razlika ako se u tom procesu upo trijebi slano u irem smislu, ako se sol neposredno stavlja u jelo ili ako se ona stavlja u stonu hranu. Ako imamo stonu hranu koja sadri premalo soli da bi bila ponesena na mjesta u organizmu gdje bi trebala djelovati, onda je kiseljenje stone hrane sasvim u redu. Recimo da u nekom kraju imamo repu. Vidjeli ste da je ona osobito pogodna za pravilno djelovanje na organizaciju glave. Prema tome, ona je za neke ivotinje, na primjer, za mladu stoku, izvrsno sredstvo. Ako se, naprotiv, u nekom kraju zapazi da zbog nje ivotinje prerano i previe gube dlaku, tada e se stona hrana soliti jer se zna da je ne dospijeva d o v o l j n o na ona mjesta kamo bi trebala stii. Ne stie dovoljno daleko. Sol openito izuzetno jako djeluje na to da hranjive tvari stignu do onog mjesta u organizmu gdje trebaju djelovati. Kako se duhovna znanost postavlja prema kiseljenju repinih listova i druge stone hrane? U tom sluaju trebalo bi nastojati postii opti mum koji se u pogledu sredstva za kiseljenje ne bi smio prekoraiti. Kiseljenje openito ne moe tetno djelovati ako se ne potakne prevelikim koliinama dodataka, jer upravo slani sastojci v e i n o m ostaju u organizmu onakvi kakvi ustvari jesu. Organizmu je openito uroeno, ivotinjskom organizmu takoer, 233

a ljudskom jo i vie, da sve to uzme, na raznovrsne naine promijeni. Predrasuda je ako se vjeruje, na primjer, da je neto od bjelanevina to se unese u eludac jo upotrebljivo u istom obliku u kakvom je uneseno. Ta se bjelanevina najprije mora pretvo riti u mrtvu supstanciju, a potom je ovjekovo etersko tijelo p o n o v n o mora pretvoriti u bjelanevinu koja je sada specifina ljudska ili ivotinjska bjelanevi na. Sve to ude u organizam mora se promijeniti. To to sada govorim vrijedi ak i za obinu toplinu.

Dok to shematski crtam (crte), zamislite: Ovdje imate neki organizam, a ovdje imate toplinu u okolini. Pretpostavite da ovdje imate mrtvo drvo koje, dodue, takoer potjee od organskog, ali je mrtvo; ovdje pak toplinu u okolini. Ako je ovo organizam, toplina ne ulazi jednostavno pomalo u njega i ne proima ga, ve odmah im ona ue u podruje organizma, organizam prerauje nju, ona se preobraava u topli nu to ju je p r e r a d i o sam organizam drugaije ne smije ni biti dok u drvo toplina jednostavno p r o d i r e i u njemu je kao toplina ista kao i vani u mineralnom carstvu. U trenutku kad toplina prodre u nas nepromijenjena, kao to prodire u komad drva, u tom se trenutku prehladimo. Ono to izvana prodire u organizam ne smije ostati onakvim kakvo jest, 234

nego se odmah mora preobraziti. Taj se proces najma nje zbiva u soli. Stoga se solju, koja se dakako koristi onako kao to ste vi naveli, za kiseljenje stone hrane, ako je ovjek imalo razuman i ne stavlja je previe jer ve i okus odbija ne moe poiniti veliko z l o . Ako je ona nuna za konzerviranje, to je samo znak da je to do odreenog stupnja ispravan proces. Je li preporuljivo kiseljenje stone hrane bez soli?

To je proces koji je otiao predaleko. To je, rekao bih, nadorganski proces, pod odreenim okolnostima, kad je proces otiao predaleko, to je strano tetno. Je li ivotinjama tetna stona kreda koja se koristi za ublaavanje djelovanja kiseline? Stonu kredu neke ivotinje uope ne podnose. Od nje se razbole. Neke je podnose, ali u o v o m tre nutku ne mogu ba rei koje je ivotinje podnose. Ali ona openito ivotinjama nee donijeti mnogo koristi, ve e se od nje razboljeti. Mislim da stona kreda eluani sok neutralizira.

eluani sok postaje neupotrebljiv. Pitao bih zar nije vrlo bitno s kakvom milju ovjek poduzima neku stvar. Velika je razlika ako se sije penica ili rasipa ono to slui za unitavanje. Stav se mora uzeti u obzir. Ako se protiv kukaca djeluje sredstvima koja su navedena, zar to nema znatno vee znaenje za karmu nego kad se, na primjer, u odreenim sluajevima ivotinje odstranjuju mehanikim oruem. Tja, zar ne, kod misli se u biti radi je li ona dobra ili zla misao. I kako to mislite "ako se unitava"? Uzmite nain na koji se mora razmiljati o stvarima. 235

Vidite, ako razmislite o o n o m e to sam g o v o r i o u dananjem predavanju, na primjer, kad sam upozorio: neto se o nekoj stvari zna i to je takoer v i d l j i v o na njenoj vanjtini, na lanenoj sjemenci i mrkvi vidi se kroz kakav proces prolaze u ivotinji; kad se to ostvari, to je onda takva objektivacija da zaista nije zamislivo a da se ne p r o m e m o o d r e e n o m poniznou. I onda ete uspjeti to uiniti u slubi ovje anstva, u slubi univerzuma. Stvar je samo u tome da e tete, koje bi mogle nastati zbog uvjerenja, proizii iz zlih namjera. No u tom sluaju trebalo bi imati zle namjere. Stoga, ako se ujedno openito trai moralnost, ne mogu zamisliti da bi to u bilo kom pogledu moglo imati tetan uinak. A vi, dakle, mislite da bi bilo manje zlo ako biste ganjali ivotinje i ubijali ih? Mislio sam na nain na koji se unitava. Da, vidite, tu treba uzeti u obzir v r l o sloene stvari ije razumijevanje opet ovisi o tome sagledavaju li se one u veim meuovisnostima. Zamislite da izvuete ribu iz mora i ubijete je. Neto ste ubili, izvrili ste in koji se zbiva na odreenoj razini. Ali pretpostavimo sada da s nekom svrhom izvuete posudu punu morske v o d e koja je puna ribljeg sje mena, time je, dakle, uniteno more ivota. T i m e ste uinili neto sasvim drugo, nego kad ste unitili ribu. Vi ste uinili neto sasvim drugo, naime, izvrili ste jedan in na sasvim drugoj razini. I kad neto to se nalazi u prirodi postane pravom ribom, onda je to otilo svojim tokom. Ako ga vratite na poetak, onda ste naruili red. Ali ako prije zaustavim proces koji nije zavren, ili ako se on ne okona u slijepoj ulici zavrenog organizma, onda nisam uinio o n o 236

isto, zar ne, to sam izvrio na zavrenom organizmu. Pitanje koje ste postavili moram tako reducirati: Kakva je to nepravda ako napravim praak? Jer ono to unitavam prakom vie ne dolazi u obzir, kree se u nekoj drugoj zoni. Radit e se samo o tome to mi je p o t r e b n o da bih d o b i o praak. Tada e u veini sluajeva proizii da unitavam m n o g o ma nje ivotinja nego kad bih sve te ivotinjske vrste m o r a o skupljati i ubijati. Mislim da vam to pitanje ne bi izgledalo tako stranim kad biste ga praktino promislili, a ne tako apstraktno. Mogu li se se postupku upotrebljavati ljudske fekalije i kakvom podvrgnuti prije upotrebe?

moraju

Naravno, to je manje mogue. Jer u smislu gnojidbe njihovo je djelovanje izuzetno slabo i one su mnogo tetnije od bilo kojeg drugog gnojiva. No ako ih netko eli upotrijebiti, sasvim je d o v o l j n o ono to se na jednom obinom imanju samo namee. Prema tome, najbolja mjera za to to nije tetno bit e ako se zna da toliko i toliko ljudi ima na j e d n o m imanju, pa ako se svemu o n o m to daju ivotinje i gnoju to nastaje na drugi nain pridoda i ono to dolazi od ovjeka, onda je dostignut maksi mum onoga to se moe primijeniti. Uinila bi se golema teta ako bi se ljudski gnoj koristio u blizini velikih gradova, jer u velikim gradovima nastaje toliko ljudskoga gnoja da bi on mogao dostajati za imanje strahovito velikih razmjera. Ali pomislite, kako li se samo moe doi na suludu ideju da se i u blizini velikih gradova, na nekom malom podruju upotrijebi ljudski gnoj, na primjer, od cijelog Berlina. Dovoljno bi bilo kad biste kuali biljke koje tamo rastu, one bi vam to pokazale. Izvedite to sa parogom, 237

s bilo ime to je prilino poteno i iskreno, i vidjet ete o emu se radi. I morate imati na umu: ako taj gnoj upotrijebite za ono to jedu ivotinje, onda e o n o to e iz toga proizii biti osobito tetno. Jer kod njih mnogo toga ostaje na tom stupnju. Zar ne, prilikom prolaska kroz organizam mnogo toga ostaje na stupnju na kojem se nalazi paroga kad prolazi kroz ljudski organizam. U tom smislu to je g o l e m o neznanje koje je nanijelo groznu tetu na tom podruju. Kako se kod svinja lijei vrbanac?

Tja, to je veterinarsko pitanje s tim pitanjem jo se nisam suoio jer me dosad nitko nije pitao za savjet u v e z i s time ali mislim da se on moe lijeiti trljanjem koe sivim antimonovim sjajnikom, stibnitom. To spada u podruje lijeenja, to je prava bolest. Moe li se i divlja rotkva, koja je krianac, takoer suzbiti onim prakom? Praci o kojima sam govorio djelotvorni su samo kod onih vrsta biljaka od kojih su spravljeni. Prema tome, ako je biljka nastala krianjem, praak joj nee nauditi. On nema utjecaja na simbioze. to bi se moglo rei o zelenoj gnojidbi?

I ona ima svojih dobrih strana, p o g o t o v o ako se primijenjuje kod vonih kultura. Te se stvari ne mogu provesti generalno. Za odreene stvari zelena je gnojidba korisna. Mora se poduzeti kod onih biljaka kod kojih se eli potai jako stvaranje zelenila. Ako se to eli postii, onda se moe dodati malo zelenog gnojiva. 238

UVODNI GOVOR
Koberwitz, 11. lipnja 1924.

Najprije mi dopustite da izrazim svoje najdublje zadovoljstvo to je utemeljen ovaj pokusni krug koji je potaknuo grof Keyserlingk, a koji su i proirili oni koji se zanimaju za poljoprivredu, koji su prvi put bili na ovakvom skupu. Ovom osnutku prethodi izraena spremnost gospodina Stegemanna koji je nakon brojnih zamolbi odluio priopiti poneto od raznih smjernica za poljoprivredu koje smo on i ja dali tijekom prolih godina i koje je on u o v o m ili o n o m pravcu iskuao na svom imanju uloivi napore vrijedne priznanja. Na to se onda nadove zao r a z g o v o r izmeu naega v r l o zaslunoga grofa Keyserlingka i gospodina Stegemanna koji je d o v e o do toga da se najprije o d r a o r a z g o v o r na kojem je sastavljena rezolucija to je danas proitana i koji je doveo do toga da smo danas ponovno zajedno doli o v a m o . Duboko zadovoljstvo prua injenica da se na neki nain kao nositelj pokusa, polazei od smjernica da, to isprva mogu biti samo smjernice koje m o e m o dati u o v i m predavanjima, naao stanovit broj ljudi koji bi obavili pokuse kako bi te smjernice p o t v r d i l i i pokazali da se one mogu praktino pri mijeniti. Meutim, neophodno je da danas, u trenutku kad se na tako zadovoljavajui nain takvo neto ostvaruje, budemo svjesni da nam valja primijeni ti iskustva koja smo stekli svojim nastojanjima na praktinom polju u okviru antropozofskog pokreta, a p o g o t o v o da nam valja izbjei pogreke koje su jasno izile na vidjelo tek tijekom vremena u kojem

239

se iz antropozofske, rekao bih, sredinje aktivnosti prelazilo na perifernu aktivnost, prilikom uvoenja onoga to antropozofija treba i moe biti u razliite sfere ivota. Stoga e dakako za poslove koje treba obaviti ova poljoprivredna zajednica osobito biti zanimljiva iskustva koja smo stekli prilikom uvoenja, recimo to tako, antropozofskog u ope znanstveno. Vidite, kad je rije o tome, uglavnom nije bilo dovoljno razumijevanja izmeu onih koji su ustvari dosad upravljali sredinjim antropozofskim na svoj nain i s unutarnjom odanou te s unutarnjom pre danou, i onih koji stoje na periferiji i to nastoje obraditi za pojedina ivotna podruja. To smo po sebno iskusili prilikom suradnje s naim znanstvenim institutom. Tu su s jedne strane antropozofi kao takvi, antropozofi koji posve ive u onom sredinjem antropozofije kao svjetonazora, kao ivotnog sadraja, koje moda svake minute svom svojom duom pro nose svijetom. Tu su i antropozofi koji antropozofiju ine, v o l e i ine je vlastitim ivotnim sadrajem, oni v e i n o m ne uvijek misle da je uinjeno neto znaajno ako su opet tu ili tamo jednog ili vie njih pridobili za antropozofiju. Oni zapravo, kad djeluju prema van, j e d i n o ele ljude pridobiti za antropozofiju i misle oprostite na izrazu da se ljudi moraju pridobiti duom i tijelom, na primjer, kad je rije o sveuilinom profesoru neke prirodoznanstvene grane koji se nalazi u prirodoznanstvenoj djelatnosti. Takvi antropozofi u svojoj dobrodunosti i ljubavi onda dakako misle da se poljoprivrednik moe duom i tijelom, sa zemljitem i svime onime to je s time u vezi, sa svim proizvodi ma koje gospodarstvo alje u svijet, od danas do sutra privui u antropozofsku djelatnost. To misle 240

"sredinji" antropozofi. Oni se naravno varaju. I premda mnogi od njih tvrde da su moji odani sljed benici, da, esto je tako da su u dui vjerni pristae, ali preuju ono to kaem u odlunim trenucima. Oni onda ne uju kad, na primjer, kaem: Naivno je vjerovati da se jedan profesor ili neki drugi znan stvenik preko noi moe pridobiti za antropozofiju. To je nemogue. ovjek bi trebao raskrstiti s dvade set do trideset godina svoje prolosti, zato bi iza njega nastao ponor; stvari treba prihvatiti onakvima kakve su u ivotu. A n t r o p o z o f i esto vjeruju da ivot opstoji u miljenju. On ne opstoji samo u miljenju. Te se stvari moraju izrei kako bi i pale na pravo tlo. Oni koji d o b r o h o t n o , odano neko i v o t n o podru je ele spojiti s antropozofijom, da, i znanstvena podruja, to si uope nisu razjasnili kad su postali antropozofski poslenici i stalno polaze od pogrenog stajalita da se u znanosti mora initi isto onako kako se dosad inilo, da se mora postupati isto onako kako se u znanosti dosad postupalo. Na primjer, kod nas postoji o d r e e n i broj ljudi koji djeluju na medicinskom podruju, doista dragih, dobrih antropozofa koji smatraju da o n o to je dala antropozofska medicina trebaju primjenjivati onako kako su to u medicini dosad inili. U tom je smislu gospoda dr. Wegman prava iznimka; ona je uvidjela istinsku nunost unutar naeg drutva. Da, to ovjek p r i t o m doivljava? Ne radi se t o l i k o o irenju sredinjeg a n t r o p o z o f s k o g , v e se radi o irenju antropozofskog u svijet. Doivljava se da ljudi kau: Da i mi smo se dosad time bavili, za to smo strunjaci, time m o e m o o v l a d a t i p o mou naih m e t o d a , o t o m e nesumnjivo m o e m o 241

prosuivati. Ali njihovi rezultati protuslove onome do ega smo mi doli svojim metodama. Oni tada kau da je to pogreno, a kad ih se htjelo oponaati, tvrdili su da oni to mogu bolje. U tim sluajevima u o p e se ne m o e p o r e i da oni to m o g u bolje primijeniti, ve zbog toga to su znanstvene meto de posljednjih g o d i n a ustvari p r o g u t a l e znanost. Znanosti imaju jo samo m e t o d e . One se vie ne hvataju u kotac s p r e d m e t o m , njih su pojele me tode, tako da danas postoje istraivanja, ali u njima nieg nema. T a k o smo d o i v j e l i da su se ti znan stvenici koji su imali i z v r s n e e g z a k t n e m e t o d e razbjesnili kad su se pojavili antropozofi ne inei nita d r u g o d o l i primjenjujui iste m e t o d e . to se time m o e dokazati? K o d tih lijepih stvari koje smo i z v o d i l i , kod izvrsnih istraivanja obavljenih u Biolokom institutu nije se pokazalo nita drugo n e g o da su se ljudi razbjesnili kad su nai znan s t v e n i c i u svojim p r e d a v a n j i m a g o v o r i l i o istim m e t o d a m a . Oni su bili bijesni j e r su uli stvari na koje su se navikli u o d r e e n i m misaonim kolo teinama, njih su p o n o v n o uli. Ali doivjeli smo neto drugo to je v a n o . A to je sljedee: Neki nai znanstvenici naposljetku su se potrudili skrenuti od metode oponaanja dru gih, uinivi pola-pola, tako da su u p r v o m dijelu bili sasvim znanstveni doista primijenjujui u sue ljavanjima znanstvene m e t o d e . Na to su se sluai razbjesnili. to se o v i petljaju u nae stvari, to to znai? To su drznici, to su drski zelembai koji se diletantski paaju u nau znanost! Tada su u drugom dijelu govornici preli na pravi ivot, to nije razra eno po starome, nego je kao antropozofsko preuzeto iz nadzemaljskog. Na to su oni koji su dotad bili 242

strano bijesni postali strano paljivi, udno su sluali i zapalili se za to. Ljudima se svidjela antropozofija, ali nisu mogli podnijeti a, kako sam i priznao, ak i s pravom kad se od antropozofije i znanosti skrpa nejasni mixtum compositum. T i m e se ne m o e postii napredak. Zato s velikom radou pozdravljam o v o to je proizilo iz poticaja grofa Keyserlingka, to se poljoprivredna strukovna zajednica eli nadovezati na o n o to je utemeljio Prirodoznanstveni odsjek u Dornachu. Taj Prirodoznanstveni odsjek, kao i ostalo s ime se sada susreemo, proistekao je iz Boinog zasjedanja. Dakle, iz Dornacha e potei ono to treba potei. Mi emo pak nesumnjivo iz same antropozofije razviti najegzaktnije znanstvene metode i smjernice. Samo se dakako ne mogu sloiti s onime to je rekao grof Keyserlingk da spomenuta strukovna zajednica treba biti tek izvrni organ. Uvjerit ete se da iz Dornacha dolazi neka vrst smjer nica, uputa koje od svakog ovjeka to eli sura ivati, ma gdje on bio, zahtijevaju da bude potpuni suradnik. tovie, mi emo a to e se pokazati na kraju mojih predavanja, prve smjernice dat u na kraju predavanja temelje za prve korake to ih trebamo poduzeti u Dornachu dobiti tek od vas. Smjernice emo davati tako da tek iz o d g o v o r a to ih dobijemo m o e m o neto poduzeti. Prema tome, od samog poetka trebat e nam aktivni, najaktivniji suradnici, a ne samo izvrni organi. Jer vidite, da neto napomenem o tome smo o v i h dana vie puta razgovarali grof Keyserlingk i ja d o b r o je uvijek individualnost u tom smislu da nikad nije isto kao drugo dobro. Klima, odnosi u tlu, najdonja su osnova individualnosti jednog dobra. Dobro u

243

leskoj nije isto kao dobro u Tiringiji ili junoj Nje makoj. To su uistinu individualnosti. Upravo prema antropozofskom nazoru openitosti, apstrakcije ne maju nikakvu vrijednost, a najmanja im je vrije dnost kad se njima eli zahvatiti u praksu. Kakve koristi ima ako se o tom praktinom pitanju g o v o r i samo uopeno! Openito treba paziti na o n o to je konkretno, tada e se uvidjeti to treba primijeniti. Kao to je od trideset dva slova sastavljeno ono najrazliitije, tako se naravno mora primijeniti i o n o to e biti izneseno u predavanjima, jer tek e iz toga proizii o n o to se oekuje. Ako se eli govoriti o prakti nim pitanjima polazei od ezdeset suradnika, onda je doista stvar u tome da se pronau praktine upu te i praktina polazita za tih ezdeset konkretnih poljoprivrednika. I najprije e trebati pronai o n o to znamo u tom pogledu. Tek e se iz toga roditi prvi krug pokusa, a onda e doista trebati praktino raditi. Za to su nam potrebni najaktivniji lanovi. I uope su nam u Antropozofskom drutvu upravo potrebni pravi praktiari koji ne odustaju od naela da praksa zahtijeva neto to se ne moe ostvariti od danas do sutra. Ako oni koje sam nazvao sredi njim antropozofima misle da jedan profesor ili poljo privrednik ili lijenik, nakon to se desetljeima nala zio u odreenoj sredini, preko noi moe prihvatiti antropozofsko uvjerenje, onda su u zabludi. Kod poljoprivrede e se to jasno vidjeti. Poljoprivrednik-antropozof mogao bi, ako je dovoljno idealistian, iz dvadeset devete u tridesetu godinu prijei u antropozofske v o d e i u p o g l e d u p o l j o p r i v r e d e ; ali hoe li isto uiniti i njive, proizvodna mehanizacija koja posreduje izmeu njega i potroaa i tako dalje? 244

Njih se ne moe iz dvadeset devete u tridesetu godinu pretvoriti u antropozofe. I kad ljudi onda uvide da to nije mogue, esto se odmah obeshrabre. Ali upravo je u tome stvar: da se ne izgubi odmah hrabrost, nego da se zna kako nije vaan trenutni uspjeh, nego bezuvjetni rad. Treba uiniti koliko je god mogue. Jedan moe vie, drugi manje. tovie, naposljetku e se, koliko god to paradoksalno zvualo, moi initi to vie to je ogranieniji komad zemlje na kojem se gospodari na na nain. Zar ne, na malom zemljitu, na malom komadu zemlje unitava se manje nego na velikom. I tu onda mogu v r l o b r z o doi do izraaja i poboljanja koja proizlaze iz antropozofskih smjernica budui da se ne mora mnogo toga promijeniti. I zato e i korisni uinak lake doi do izraaja nego na velikom dobru. Ali ako ta zajed nica eli postii uspjeh, mora se postii suglasje o stvarima upravo na jednom takvom praktinom po druju kao to je poljoprivreda. I v r l o je udno to su ljudi poslije prvog skupa m n o g o razgovarali o razlici izmeu grofa Keyserlingka i gospodina Stegemana, ali d o b r o u d n o i bez ironije, jer ih je to o b r a d o v a l o . I to je d o v e l o do toga da sam te veeri gotovo bio uvjeren kako bi trebalo razmisliti o tome ne bi li netko trebao pozvati antropozofsko predsjed nitvo ili nekog drugog kako bi p o m i r i o svadljive duhove. Ali s vremenom sam se uvjerio u neto sasvim drugo, u to da je o n o to se tamo oituje osnova za intimnu toleranciju meu poljoprivrednicima, za intimno priznavanje medu kolegama j e d i n o to tu postoji odreena gruba vanjtina. Poljoprivrednik doista vie nego netko drugi mora uvati svoju kou i esto mu se drugi upleu u stvari koje samo on razumije. No potom se u dubini 245

zapravo otkriva stanovita tolerancija. Sve to mora se uistinu osjetiti u ovoj zajednici i ovu opasku izno sim samo zato to zaista mislim kako je neophodno da otpoetka krenemo ispravno. Tako bih jo jednom izrazio svoje duboko zadovoljstvo zbog ovoga to se dogodilo zahvaljujui vama; vjerujem da smo dobro ugradili iskustva Antropozofskog drutva, da e ovo to je pokrenuto biti velik blagoslov i da e Drnach dati svoj prinos djelotvornoj suradnji s onima koji zajedno s nama ele aktivno sudjelovati u o v o m e . M o e m o se samo radovati to je pokrenuto o v o to se zbiva u Koberwitzu. I premda grof Keyserlingk esto ponavlja da sam se opteretio time to sam doao ovdje, ipak bih odvratio na to, ali ne zato da bih potaknuo meusobnu raspravu: Kakve sam ja to ovdje uloio napore? Morao sam stii o v a m o gdje imam najljepe i najbolje uvjete, sve to je neu g o d n o ine drugi, a ja svaki dan moram govoriti, moram dodue drati g o v o r e prema kojima imam poneto respekta budui da je o v o n o v o podruje. Moj trud nije tako velik. Ali kad pogledam trud koji su uloili grof Keyserlingk i cijela ova kua, sve koji su o v a m o nagrnuli, onda moram rei da mi pojedinosti to su ih morali uiniti oni koji su po mogli da bismo ovdje mogli biti zajedno nakraju izgledaju daleko v e e od injenice to sam stigao na g o t o v o . I upravo se u tome ne mogu sloiti s grofom Keyserlingkom. Stoga bih vas svakako zamolio da za sve ono to smatrate vrijednim priznanja s obzirom na odravanje ovog poljoprivrednog teaja zahvalite njemu i da ponajprije imate u vidu da se moda ipak, uza sve o n o to treba proistei iz Dornacha, ne bi odrao ovaj teaj u o v o m krajnjem zakutku zemlje da on nije promiljao svojom elje246

znom snagom i svog zastupnika poslao u Dornach nimalo ne poputajui. Nikako se ne slaem s time da se osjeaji zahvalnosti iskazuju meni; njih doista u najveoj mjeri treba uputiti grofu Keyserlingku i itavoj njegovoj kui. Upravo sam to jo htio dodati. Zasada se ne moe m n o g o toga rei osim da emu u Dornachu od svakoga tko u krugu bude htio suraivati trebati podatke o tome to ima ispod ze mlje, to iznad zemlje i kako te stvari uzajamno djeluju. Zar ne, najprije se mora tono znati, da bi se podaci mogli upotrijebiti, kako stoje stvari na koje ti podaci upuuju. Prema tome, u o b z i r e doi ono to vi iz svoje prakse znate jo bolje od nas u Dornachu: svojstva tala na pojedinim dobrima, kakva je uma ili koliko ume i slinoga ima, to se na dobru p r o i z v o d i l o posljednjih godina, kakvi su bili prinosi, ukratko, zapravo trebamo znati sve o n o to mora znati pojedini poljoprivrednik ako razborito, upravo seljaki razborito eli gospodariti svojim dobrom. To su podaci koji su nam najprije potrebni: stvari koje se nalaze na dobru i iskustva koja je pojedinac stekao u v e z i s njima. To bi bilo u kratkim crtama. Kako sve to valja sastaviti, pokazat e se tijekom ovog zasjedanja iz kojeg e jo proizii polazita za poljoprivredu koja e ukazati na to kakva je veza izmeu onoga to tlo naposljetku daje i onoga to tlo i njegova okolina jest. Vjerujem da je o v i m rijeima v e karakterizi rano o n o to g r o f K e y s e r l i n g k e l i kao r a z r a e n p r e d l o a k od l a n o v a o v o g a kruga. Prijateljske, drage rijei koje nam je uputio potovani gospodin g r o f uz t a n k o u t n o r a z l i k o v a n j e seljaka i znan stvenika, i m e je s j e d n e strane p o s t a v l j e n o da se u krugu nalaze svi seljaci, a u Dornachu sjede 247

z n a n s t v e n i c i , taj stav ne smije, ne m o e ostati. Mi t a k o r e i m o r a m o j e d n i s drugima srasti i u Dornachu mora v l a d a t i o n o l i k o seljakog k o l i k o unato znanstvenosti m o e vladati. I o n o to kao znanost d o l a z i iz Dornacha mora biti takvo da prosvijetli i najkonzervativniju seljaku glavu. Na dam se da je to bila samo ljubaznost kad je g r o f Keyserlingk rekao da me ne razumije. To je posebna vrsta ljubaznosti. Jer mislim da emo mi, Dornach i krug, svakako srasti kao b l i z a n c i . Na kraju me nazvao Velikim seljakom (Grobauer). To ipak uka zuje na to da i on osjea kako bismo m o g l i srasti. A l i v i d i t e , ja doista jo ne mogu biti tako okrten zahvaljujui tek m a l o m p o e t n i k o m p o k u s n o m mijeanju gnoja emu sam se silom prilika mo rao p o s v e t i t i prije no to sam o t p u t o v a o to se m o r a l o i nastaviti budui da nisam m o g a o ta ko d u g o mijeati; t r e b a l o je jako d u g o mijeati, ja sam samo p o e o mijeati, a p o t o m je t r e b a l o nastaviti. No sve su to sitnice. Ali ja zapravo nisam iz toga izrastao. Ja sam posve izrastao iz seljatva. to se tie uvjerenja, zauvijek sam ostao u njemu. Ja sam to je spomenuto u mojoj autobiografiji premda ne na tako velikim dobrima kao to je o v o , na malim podrujima sadio krumpir, premda nisam ba uzgajao konje, ipak jesam svinje ili barem poma gao pritom, a u neposrednom susjedstvu pomagao sam i pri uzgoju krava. Sve te stvari dugo su mi bile bliske i u njima sam sudjelovao i upravo sam zbog toga takorei zaljubljen u poljoprivredu, izrastao sam iz p o l j o p r i v r e d e . Uz to sam m n o g o vie v e z a n nego uz o v o malo mijeanje gnoja. Zato se u tom smislu i opet ne bih sasvim sloio s ostalim, kad 248

se p o n o v n o osvrnem na svoj ivot, onda bih i tu kazao da u seljatvu nije najvrednije biti veliki seljak, nego mali seljak koji je ba kao seoski djearac radio u poljoprivredi. Ako to sada treba poprimiti velike razmjere, primijeniti u znanosti, to e zaista izrasti kao to se kae u donjoj Austriji iz "tvrde seljake glave". To izrastanje vie e mi sluiti od onoga to sam kasnije p r i m i o . Zbog toga me gledajte kao malog seljaka koji je u sebi razvio ljubav prema poljoprivredi, koji se sjea svojeg "maloseljatva" i upravo zahvaljujui tome moe razumjeti o n o to sada ivi u takozvanom seljatvu p o l j o p r i v r e d e . U Dornachu e to biti primljeno s razumijevanjem, u to moete biti sigurni. Uvijek sam smatrao, a u tome nije bilo ironije iako je, ini se, tako shvaeno da je ta glupost, budalatina, rekao sam, mudrost pred Bogom, pred Duhom. Naime, ono to su se ljaci mislili o svojim stvarima smatrao sam m n o g o pametnijim od onoga to su mislili znanstvenici. Uvijek sam tako mislio, a zapravo i danas mislim da je to m n o g o pametnije. Radije sluam ono to u nekoj prilici o svojim iskustvima govori onaj koji neposredno radi na njivi, nego ahrimanske statistike koje proizlaze iz znanosti, i uvijek sam se obradovao kad sam mogao uti neto takvo jer sam to uvijek smatrao izuzetno mudrim. I upravo na polju prakti nog djelovanja, izvedbe, znanost sam uvijek smatrao izuzetno glupom. I tako, sve to upravo ta znanost treba tek uiniti pametnim ona ini pametnim ba zahvaljujui toj "gluposti" seljatva. Mi u Dornachu trudimo se unijeti neto od te "gluposti" seljatva u znanost. Tada e ta glupost postati mudrost od Boga. elimo li tako zajedno djelovati, to e biti pravi konzervativni, ali i iznimno radikalni napredni 249

poetak. Zauvijek e mi ostati u lijepom sjeanju ako upravo ovaj teaj postane ishoditem na kojem e se ovdje pravo mudro seljatvo unijeti u meto diku znanosti koja moda nije postala glupa to bi je uvrijedilo ali, rekao bih, umrtvljena; i dr. Wachsmuth takoer je o d b a c i o tu znanost koja je ustvari umrtvljeha izrazivi elju za ivom znanou koju tek treba o p l o d i t i seljaka mudrost. Srastimo na taj nain, Drnach i krug, kao sijamski blizanci. Za blizance se kae da ustvari isto osjeaju, isto misle, pa osjeajmo onda isto i mislimo isto, tada emo na naem podruju i najbolje napredovati.

250

NAPOMENA VICARSKOG IZDAVAA

Praktina primjena smjernica danih poljoprivrednom teaju lanovi Pokusnog kruga antropozofskih u

poljopri

vrednika, osnovanog u Koberwitzu, odmah su poeli ostvarivati uvide i smjernice koje je u "poljopri v r e d n o m teaju" dao Rudolf Steiner. Spravljeni su pripravci koji su primjenjeni kod pripremanja gnojiva i komposta odnosno za njegu njiva kultiviranih bilja ka. Prvi pozitivni uinci oitovali su se u poboljanju kakvoe povra, ali i ukusu te hranjivosti stone hrane. T o m e se uskoro pridruio i povoljan uinak na zdravlje domaih ivotinja. Tako je opseg iskusta va rastao iz jednog opaanja u drugo. Uskoro se takoer pokazalo da je za prilagodbu nekog imanja smjernicama danim u Koberwitzu bilo n e o p h o d n o poduzimati odnosno poticati sve mjere koje su pogo dovale razvitku ivota na tlu i izgradnji cjelokupnoga gospodarstvenog organizma. Na imanjima gdje se takva njega poduzimala ve desetljeima takva je prilagodba protjecala bez potekoa. No tamo gdje je zemljite, gornji sloj njive bio nedovoljno razvijen ili ako se radilo o imanju s osobito nepovoljnim stanjem u p o g l e d u tla i klime, moralo se posebnu pozornost pokloniti stvaranju humusa, tlu. Znaajna pomo pritom bilo je to to se nanovo mogao shvatiti dublji smisao uvida u mnoge mjere to ih je dao Rudolf Steiner, a koje su ivjele u poljoprivredno-vrtlarskoj tradiciji i iskustvu. U to vrijeme m n o g e takve mjere, na primjer pripremanje kom posta, podizanje ivica, ishrana osuenim granicama i zainskim biljem itd., bile su osuene na to da iz 251

narataja u narataj nestaju s imanja i padaju u zaborav. Mladi narataji koji su ve prihvatili nain razmiljanja agrikulturne kemije esto vie nisu bi li u stanju shvatiti znaenje takvog naina rada. Bioloko-dinamiki nain gospodarenja, kako je sada nazvan, u veoj je mjeri dolazio u doticaj s mnogim pojedinostima poljoprivredno-vrtlarske tradicije tako to je ve od 1930. sve vie seljaka i veleposjednika, traei naine za ozdravljenja svojih gospodarsta va, iskazivalo zanimanje za rad pokusnoga kruga i prikljuilo mu se. Ti su ljudi jo u svojoj mladosti mnogo toga usvojili na selima i imanjima, to je kroz njihova sjeanja i iskustva na preobraen na in plodonosno utjecalo na ovaj novi poljoprivredni pokret. Budui da je u smjernicama zadanim u Koberwitzu teite postavljenih ciljeva bilo usmjereno na razvitak ivota na tlu kao i stvaranje skladnoga gospo darstvenog organizma, pa se, prema tome, osobito intenzivno trebalo uhvatiti u kotac sa svim mjerama koje su tome mogle posluiti, bioloko-dinamiki pokret ubrzo je priznat kao pobornik za cijenjenje vrijednosti tih ciljeva i svih tih poticajnih mjera. U to je, na primjer, spadala obrada tla brino pri premljenim organskim gnojivima, njegovanje livada kompostom, raznovrsna primjena mahunarki (i na tekim tlima) kao glavnog usjeva i medukulture, oivljavanje tala posebnim pokrovima, zastiranjem (maliranjem), zelenom gnojidbom, dodavanjem bilja u travu i djetelinu, jaanje zdravlja domaih ivo tinja prihranjivanjem biljem i osuenim granicama, ozdravljivanje kraja podizanjem ivica te poticanje uzgoja uma po uzoru na prirodu i drugo. Jer sve to trebalo je uzeti u obzir prilikom ostvarivanja ciljeva 252

postavljenih u Koberwitzu koji su trebali pridonijeti ozdravljenju poljoprivrede i najveoj kakvoi ivenih namirnica. Na pitanja koja su u K o b e r w i t z u postavljali dr. Rudolfu Steineru, p o l j o p r i v r e d n i k e i v r t l a r e potaknulo je njihovo poznavanje antropozofske d u h o v n e znanosti i esto puta, zahvaljujui tim posredovanim spoznajama, iznenadna otkria novih naina rjeavanja vanih problema na polju ivot nog, p r i m j e r i c e u m e d i c i n i i p e d a g o g i j i . Prema t o m e , njima je geteanistiko-antropozofsko proi renje p r i r o d n i h znanosti b i o put od kojeg su oe kivali p r o d u b l j e n o shvaanje zadaa u p o l j o p r i v redi i njihova rjeenja. I Rudolf Steiner tim je p o l j o p r i v r e d i c i m a i vrtlarima savjetovao da prije teaja p r o u e dva temeljna djela a n t r o p o z o f s k e duhovne znanosti: "Teozofiju" i "Osnove tajne zna nosti" kako bi stekli uvjete za razumijevanje preda vanja " p o l j o p r i v r e d n o g teaja". M n o g i od onih koji su t o m e p r i s t u p i l i kasnije, p r a v e p u t o v e za otklanjanje teta na svojim gospodarstvima nasto jali su pronai izravnim promatranjima organizacije rada i p o s t i g n u t i h rezultata na imanjima gdje se ve gospodarilo po novim smjernicama ili na zasje danjima koja je o r g a n i z i r a o "pokusni krug", u ko jima se p r v e n s t v e n o i z v j e t a v a l o o v l a s t i t i m is kustvima. Seljako-vrtlarska tankoutnost stoga je i na taj nain mogla doprijeti do razumijevanja misli-vodilja b i o l o k o - d i n a m i k o g rada i naina njihova ostvarenja. Sve vei broj poljoprivrednika i vrtlara udruivao se u mjesnim radnim grupama koje su pak bile podi jeljene na radne zajednice to su v e i n o m obuhva ale jednu saveznu dravu ili pokrajinu. Budui da 253

voditelji bioloko-dinamikih gospodarstava, opteree ni odgovornou za vlastita imanja, nisu stalno mogli davati eljene obavijesti pridolima, ubrzo su u raznim saveznim dravama i pokrajinama kao savjetovalita osnovana Obavjesna sredita. Pri toj organizaciji po sla znaajnu su pomo pruala vea poljoprivredna gospodarstva i njihovi voditelji kojima je bilo stalo do napretka p o l j o p r i v r e d e . S te je strane doao i vaan poticaj za osnutak organizacije kojom bi se zainteresiranim potroakim krugovima dopremale visokovrijedne ivene namirnice p r o i z v e d e n e na tim imanjima. Za te p r o i z v o d e odabrano je zatitno ime "Gospodarska udruga Demeter". Osim u zapadnoj Njemakoj, danas takve udruge "Demeter" postoje i u mnogim drugim zemljama. Njihova je zadaa da imaju pregled nad ivenim namirnicama proizvedenim na bioloko-dinamikim gospodarstvima i da ih distribuiraju potroaima, sklapaju ugovore o proizvodnji s imanjima-proizvodaima, pronalaze preraivaka poduzea, tite kvali tetu sklapanjem zatitnih ugovora s proizvoai ma te preraivakim poduzeima i trgovcima koji sudjeluju u distribuciji. Prema tome, zadaa je u biti uslune naravi. Ve nekoliko godina nakon kobervickog teaja bioloko-dinamiki p o k r e t p o e o se iriti i i z v a n N j e m a k e : u vicarskoj, N i z o z e m s k o j , Engleskoj, u skandinavskim zemljama, u Francuskoj i SAD. Pojedina imanja bila su i u Junoj Americi, Juno afrikoj Republici, Australiji i N o v o m Zelandu. I u tim zemljama nastali su pokusni krugovi i poljop r i v r e d n o - v r t l a r s k e radne zajednice. T a k o su na mnogim krajevima svijeta odravana mjesna doga anja, organizirani obilasci gospodarstava u ljeto, 254

zasjedanja tijekom v i k e n d a i u v o d n i teajevi zimi na kojima su se i n t e n z i v n o izmjenjivala iskustva. U N i z o z e m s k o j je t a k o e r osnovana vrtlarska i p o l j o p r i v r e d n a kola s t r o g o d i n j i m teajem na kojoj je n j e g o v a n b i o l o k o - d i n a m i k i rad. A v e vie od tri desetljea svake se z i m e na S l o b o d n o j v i s o k o j koli G o e t h e a n u m a u Dornachu r e d o v i t o sastaju p o l j o p r i v r e d n i c i koji se bave bioloko-dinamikim gospodarenjem kako bi zajedno poradi li na produbljivanju razumijevanja prikaza koje je Rudolf Steiner 1924. d a o na p o l j o p r i v r e d n o m teaju. irenjem pokreta razliitim zemljama i krajevima svijeta bilo je nuno da se rad na gospodarstvima prilagoava tamonjim klimatskim, drutvenim i go spodarskim prilikama. Taj proces stalne preobrazbe morao se nastaviti i u iduem vremenu, tijekom mije na u strukturi gospodarstva. Dok je 1924. prvenstve no u istonim njemakim pokrajinama jo g o t o v o neogranieno bila na raspolaganju iskusna poljo privredna radna snaga po gospodarski prihvatljivoj cijeni, ponajprije u posljednja dva desetljea, kojima je peat dao porast ivotnog standarda, u obavljanju nastalih poslova sve je vie koriten i stroj. Danas u mnogim zemljama bioloko-dinamiko gospodarenje nije i z v e d i v o bez rasprivaa gnojiva i komposta, dizalica za gnojivo i utovarivaa, prskalica za pri pravke, uz naravno traktore, strojeve za obradu nji va, sjetvu i berbu. U voarstvu su uz to potrebne rotacijske kosilice i kopaice, u vrtlarstvu sadilice i drugo. Tek je takvo svrsishodno koritenje strojeva omoguilo da se i u promijenjenim gospodarskim odnosima u pravo vrijeme i u punom opsegu provedu mjere za poticaj ivota na tlu. 255

T a k o se p r i l a g o d b a mjesnim i v r e m e n s k i m o k o l n o s t i m a pokazala kao p r e d u v j e t za uspjean rad p r e m a smjernicama z a d a n i m u K o b e r w i t z u . U skladu s n a p o m e n o m Rudolfa Steinera: " D o b r o je uvijek i n d i v i d u a l n o s t u t o m smislu da nikad nije isto kao d r u g o d o b r o . Klima, o d n o s i u tlu, najdonja su osnova individualnosti j e d n o g dobra. D o b r o u leskoj nije isto kao d o b r o u T i r i n g i j i ili junoj Njemakoj. To su uistinu individualnosti. Upravo prema antropozofskom nazoru openitosti, apstrakcije nemaju nikakvu v r i j e d n o s t , a najma nja im je v r i j e d n o s t kad se njima e l i z a h v a t i t i u praksu." Budui da je Rudolf Steiner umro 30. oujka 1925. i tako vie nije sudjelovao u daljnjem raz vitku bioloko-dinamikog rada, stvaranje imanja u skladu s i n d i v i d u a l n i m mjesnim prilikama nije b i o lak posao. Vana je p o m o p r i t o m b i l o pro matranje uinka p o d u z e t i h mjera na z d r a v l j e i p l o d n o s t d o m a i h ivotinja i kultiviranih biljaka na imanjima. N a i m e , im se kod zatite biljaka ne primjenjuju o t r o v i , a kod d o m a i h i v o t i n j a sredstva koja t r e n u t n o otklanjaju tetne p o j a v e , reakcija zdravlja, o t p o r n o s t i i p l o d n o s t i osjetljiv je pokazatelj p r i l i k o m prosudbe o zatitnim mjerama. Seljacima i v r t l a r i m a ta m e t o d a esto omoguuje dublji u v i d u m e u o v i s n o s t i n e g o to im to mogu pruiti analitika istraivanja kolske znanosti. T i j e k o m razvitka b i o l o k o - d i n a m i k e djelat nosti, p o r e d Bioloko-kemijskog laboratorija na Goetheanumu u Dornachu, utemeljenog 1924. godi ne, u suradnji s bioloko-dinamikom djelatnou u SAD, vedskoj i Njemakoj o s n o v a n i su i drugi 256

istraivaki instituti. Dokazivanju posebne kakvoe bioloko-dinamikih p r o i z v o d a znaajan je dopri nos dala m e t o d a osjetljive kristalizacije koju je p o l a z e i od savjeta Rudolfa Steinera r a z v i o dr. E. Pfeiffer. Na institutima su u tijesnoj suradnji s imanjima razmatrana pitanja plodnosti tla, stva ranja i provjere kakvoe, zdravlja biljaka i zatite od gljivica i kukaca, ali i p r o b l e m i uzgoja biljaka i i v o t i n j a te h r a n i d b e . Tom suradnjom imanja u razvoju i istraivakih instituta p o t v r e n e su mnoge smjernice to ih je dao Rudolf Steiner. Primjerice, prvenstveno da se mjerama gnojidbe i njege usmjerenima na razvitak zajednikog ivota tla i biljnog svijeta u poljodjelstvu te intenzivnim uzgojem voa i povra mogu stvoriti osnove za zdrav rast biljaka i proizvodnju zdravih biljnih ivenih namirnica najvee kakvoe. To su bile zadae ije je znaenje nakon teaja raslo iz desetljea u desetljee. Proirene su i spoznaje za unapreivanje ivota biljaka i ivotinja zahvaljujui brinom praenju kozmikih ritmova. Te spoznaje sada se biljee u godinjim zvjezdanim i sjetvenim kalendarima. Iskustva su pokazala da je za one koji se zani maju za p r a k t i n o ostvarenje smjernica danih u K o b e r w i t z u ili e l e v o d i t i svoja g o s p o d a r s t v a u skladu s b i o l o k o - d i n a m i k i m g o s p o d a r e n j e m up u t n o da p r v o uspostave kontakt s imanjima i organizacijama koje u r a z l i i t i m zemljama p r e d stavljaju b i o l o k o - d i n a m i k i rad te koji t a k o e r izdaju asopise, organiziraju savjetniku djelatnost i prireuju teajeve. Popis tih djelatnih sredita i o r g a n i z a c i j a u r a z l i i t i m zemljama te ostale obavijesti, t a k o e r 257

0 u v o d n o j l i t e r a t u r i , m o g u se b i l o kad z a t r a i t i od izdavaa. Spisi Rudolfa Steinera koji osobito mogu pri donijeti razumijevanju poljoprivrednog teaja jesu: "Osnovne crte spoznajne teorije Goetheova svjeto nazora"; Goetheovi prirodoznanstveni spisi; " T e o z o fija, uvod u nadosjetilnu spoznaju svijeta i odreenje ovjeka"; "Osnove tajne znanosti". Nadalje, valja uputiti na Gerberta Grohmanna: "Biljka", svezak 1 1 2; i Ehrenfrieda Pfeiffera: "Plodnost zemlje".

Prevedeno na temelju njemakog originalnog izdanja koje je objavio Rudolf Steiner Verlag, Dornach/Schweiz pod naslovom "Geisteswissenschaftliche Grundlagen zum Gedeihen der Landwirtschaft Landwirtschaftlicher Kursus" s ljubaznim doputenjem Nachlaverwaltunga, Dornach/Schweiz. 258